NASTANAK OBVEZE IZ VRIJEDNOSNOG PAPIRA

1. TZV. TEORIJA KREACIJEObveza iz vrijednosnog papira nastaje samim izdavanjem vrijednosnog papira.

2. TZV. UGOVORNA TEORIJAObveza izdatnika vrijednosnog papira nastaje tek u trenutku sklapanja literalnog ugovora kao dvostranog pravnog akta u kojem sudjeluju kao ugovarači izdatnik i primalac papira. Ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad je između ugovarača izvršena predaja papira.

3. TZV. TEORIJA EMISIJEUblažena teorija kreacije. Obveza iz vrijednosnog papira nastaje kad izdatnik svjesno stavi papir u opticaj.

U cilju uklanjanja slabosti koje su pokazala rješenja izloženih teorija javile su se neke među-teorije koje su se onda kombinirale ili s teorijom kreacije ili s ugovornom teorijom.

4. TZV. TEORIJA POŠTENJA I TEORIJA VLASNIŠTVAUz ispostavljanje papira zahtjeva se i stjecanje papira od strane trećega u dobroj vjeri.

5. TZV. TEORIJA PRAVNOG PRIVIDANastala je kombinacijom teorije poštenja i ugovorne teorije. Tako da obveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku sklapanja literalnog ugovora kao dvostranog pravnog akta u kojem sudjeluju kao ugovarači izdatnik i primalac papira. Ugovor se smatra sklopljenim u trenutku kad je između ugovarača izvršena predaja papira. Ali sam stjecatelj papira mora stječi taj papir u dobroj vjeri. To znači da će obveza iz papira postojati i ako ugovor između primatelja i izdatnika nije sklopljen, ako je stjecatelj papir stekao u dobroj vjeri.

==PREMA ZOO-U obveza iz vrijednosnog papira nastaje u času predaje papira od strane njegova izdatnika korisniku papira. Zakon je pošao od teorije emisije, a kao ispomoć uzima teoriju poštenja određujući da tražbina iz vrijednosnog papira pripada zakonitom imatelju papira. A zakonitim imateljem papira na donositelja postaje savjesni pribavitelj takvog papira i onda kad je vrijednosni papir izašao iz ruku njegova izdatnika odnosno prijašnjeg imatelja i mimo njihove volje.

1

PRIJENOS PRAVA IZ VRIJEDNOSNIH PAPIRA

1. Vrijednosni papir na donositelja prenosi se pukom predajom samog papira. Vlasniku papira pripada i pravo upisano u papiru. ZOO određuje kako imalac pri prijenosu može vršiti određene promjene, pa se tako vrijednosni papir na donositelja može prenijeti indosamentom na određenu osobu.Zakon o čeku predviđa mogućnost pretvaranja čeka na donositelja u ček na ime ili u ček po naredbi odgovarajućim punim indosamentom prilikom prijenosa na drugu osobu. Obveznica na donositelja i blagajnički zapis na donositelja može se prenositi samo predajom.

2. Vrijednosni papir na ime prenosi se cesijom. Prijenos se vrši ubilježavanjem imena novog imatelja—cesionara—na samom papiru uz potpis prenositelja—cedenta—te upisom u registar vrijednosnih papira ukoliko se takav vodi kod izdavatelja papira. O obavljenoj cesiji cedent dužan je obavijestiti cesusa—izdatnika, dužnika. Prijenos prava iz papira na ime može se obaviti i putem punog indosamenta ali samo ako je tako određeno posebnim zakonom. Obveznica na ime i blagajnički zapis koji glasi na ime može se prenositi samo indosamentom.Mjenica i ček koji glase na ime prenose se indosamentom.

3. Vrijednosni papir po naredbi prenosi se indosamentom. Prenositelj prava je indosant, a stjecatelj prava indosatar. Prvi indosament može obaviti osoba koju je u papiru naznačio izdavatelj određujući da se obveza ima izvršiti baš njoj ili po njenoj naredbi nekom drugom. Indosatar može dalje indosamentom prenositi pravo koje je stekao postajući u svom indosamentu prenosiocem. Samo indosiranje vrši se pismenom zabilježbom indosanta na vrijednosnom papiru (obično na poleđini papira), kojom indosant određuje da činidbu treba izvršiti po naredbi indosatara, pri čemu ovoga može ali ne mora imenovati. Ali da bi se indosatar mogao pojaviti prema izdavatelju kao ovlaštenik iz papira mora doći do samog papira u kome je pravo upisano. Do papira redovito dolazi predajom od strane indosanta. Tako indosatar postaje vlasnikom papira—stječe tzv. materijalnu legitimaciju. Formalna legitimacija postoji ako se podnositelj papira može iskazati neprekinutim lancem indosamenata. To znači da je podnositelj papira u posljednjem indosamentu indosatar čiji je indosant bio indosatar u prethodnom indosamentu. Takve neprekinute karike u indosiranju moraju ići unatrag do prvog indosamenta što ga je upisala osoba koju je poimenično označio izdavatelj papira po naredbi. Indosant ne odgovara za neispunjenje obveze od strane izdavatelja. Iznimno njegova odgovornost postoji ako je zakonom utvrđena ili ako je izričito preuzeta pismenom odredbom na samom vrijednosnom papiru.

2

OBILJEŽJA MJENICE

1. Mjenica je vrijednosni papir. Pravo koje je u njoj zapisano ne može se bez papira prenijeti niti ostvariti.

2. Mjenica je novčani obligacijski vrijednosni papir.

3. Mjenica je papir po naredbi i prenosi se indosamentom i cesijom, a ako izgubi kvalifikaciju «po naredbi» prenosi se samo cesijom.

4. Mjenica je prezentacijski vrijednosni papir.

5. Mjenica je papir javne vjere. Kod nje vrijedi načelo formalne istine. Mjenična je obveza apstraktna obveza i nisu dozvoljeni prigovori iz osnovnog posla.

6. Mjenična obveza potpisnika je samostalna obveza.

7. Svi potpisnici mjenice, pa i prenositelji (indosanti) odgovaraju mjeničnom vjerovniku solidarno za isplatu mjenice. Uz zahtjev prema glavnom dužniku vjerovnik ima protiv svih njih pravo regresa.

8. Mjenica je formalni papir i mora imati sastavne dijelove koji su u Zakonu točno određeni.

9. Mjenica se može pojaviti kao trasirana ili vlastita mjenica.

FUNKCIJE MJENICE:1. sredstva kreditnog prometa,2. sredstva osiguranja tražbina3. sredstva plaćanja

VRSTE MJENICA1. trasirana ili vučena mjenica kod koje izdavatelj mjenice daje nalog drugoj osobi (trasatu) da isplati novčani iznos u mjenici korisniku mjenice2. vlastita ili solo mjenica kojom se izdavatelj mjenice obvezuje isplatiti mjenični iznos korisniku mjenice3. vlastita trasirana mjenica u kojoj izdavatelj mjenice označuje sebe kao trasata

NEBITNI SASTOJCI MJENICE

KLAUZULE S MJENIČNOPRAVNIM ZNAČAJEM

3

1. Rekta klauzula—negativna klauzula po naredbi; njenim unošenjem u mjenicu ona postaje rekta papirom pa se stoga ne može prenositi indosiranjem već cesijom (ustupom); posljedica je te klauzule u mjenici slabljenje njene opticajne sposobnosti; obično se formulira «ali ne po naredbi».

2. Klauzula straha—njom izdavatelj isključuje regresnu odgovornost za slučaj ako mjenica ne bude akceptirana od trasata; izdavatelj se ne može osloboditi regresne odgovornosti ako trasat ne isplati mjenicu.

3. Klauzula prezentacije mjenice na akcept—može biti pozitivna i negativna.

a) pozitivna klauzula prezentacije—njome izdavatelj nalaže imatelju mjenice da ovu obvezno podnese trasatu na akcept, a pri tome može precizirati vrijeme do kada se ta prezentacija treba obaviti, npr. «Ova mjenica ima se obvezno podnijeti na akcept najkasnije 15 dana prije dospjelosti».

b) negativna klauzula prezentacije—trasant zabranjuje imatelju da podnese trasatu mjenicu radi akcepta, a zabrana može biti samo privremena.

4. Oznaka adrese po potrebi—(pozitivna intervencija) trasant ili bilo koji drugi mjenični obveznik označava na mjenici osobu kojoj se u slučaju potrebe imalac mjenice ima obratiti radi akceptiranja ili isplate; svrha ove klauzule je otklanjanje regresa od njenog autora, npr. «U slučaju potrebe obratite se N. N.!».

5. Klauzula «bez troškova», «bez protesta»—imatelj mjenice koji hoće pribjeći regresu oslobađa se dužnosti protestiranja mjenice zbog ne akceptiranja ili neisplate; time su mu prišteđeni troškovi s kojima je skopčano protestiranje; ovu klauzulu može unijeti u mjenicu trasant, ali svaki drugi regresni obveznik; ako unatoč klauzuli imalac mjenice podigne protest, onda će sam snositi protestne troškove ako klauzula potječe od trasanta, a ako potječe od nekog drugog regresnog dužnika, pa imalac podigne protest, tada će on imati pravo da naplati protestne troškove od svakog mjeničnog obveznika; ako je autor te klauzule trasant onda djeluje prema svima a ako je drugi neki regresni obveznik, onda djeluje samo prema njemu.

6. Oznaka duplikata (oznaka broja primjeraka mjenice)—nalazi se u kontekstu mjenice koja se izdaje u više istovjetnih primjeraka, trasant mora svaki primjerak označiti tekućim brojem, a kad bi oznaka tekućeg broja izostala, svaki primjerak vrijedio bi kao posebna mjenica.

7. Sola-klauzula-ako trasant želi izdati mjenicu samo u jednom primjerku odnosno zabraniti njeno umnožavanje, unijet će u tekst tzv. sola klauzulua, riječima «platite za ovu sola (ili jednu) mjenicu…»

KLAUZULE S GRAĐANSKOPRAVNIM UČINKOM

4

1. Klauzula valute—upućuje na protučinidbu koju je izdavatelj dobio ili je tek očekuje od reminenta zato što mu je predao mjenicu.

2. Klauzula pokrića—tiče se temeljnog odnosa izdavatelja prema trasatu na osnovi koje izdavatelj vuče mjenicu na trasata; zavisno o tome tko trasatu pruža to pokriće, klauzula pokrića bit će formulirana tako da se iz nje vidi na čiji račun trasat ima izvršiti isplatu mjenice; kad netko treći a ne trasant osigurava trasatu pokriće, trasant se pojavljuje u mjenici kao komisionar toga trećega, i takva se mjenica zove KOMISIONA MJENICA.

3. Klauzula o obavijesti—(avizo—klauzula) odnosi se na odnos trasanta prema trasatu; njom trasant saopćava trasatu da ovaj mjenicu akceptira ili isplati samo na osnovi posebne obavijesti, ali ona ostavlja netaknuto pravo mjeničnog imatelja da se obrati trasatu radi akcepta ili isplate; unošenjem te klauzule mjenica nije postala uvjetovanom.

5