TEMELJNI POJMOVI TEMELJNI POJMOVI ODGOJAODGOJA

PedagogijaPedagogijaDr. sc. Elvi PiršlDr. sc. Elvi Piršl

Sveučilište Jurja Dobrile u PuliSveučilište Jurja Dobrile u Puli

1. Uvod1. Uvod

«Ideju koju imamo o odgoju, zavisiOčito, o ideji koju imamo o čovjeku

I njegovom određenju.Otuda principi i ciljevi odgoja.»

 Laberthonniere

 

1.ODGOJ?1.ODGOJ?

educere (odgoj duše)educare (odgoj tijela)

 Odgoj - proces društvene integracije ikulturne transmisije putem kojeg se u okviru konkretnih povijesnih,obiteljskih, društvenih situacija stvara,kreira - LIČNOST

Odgoj – svjesna djelatnost kojom se razvijaju intelektualne i socijalne vještine za aktivno i korisno/odgovorno sudjelovanje u društvu.

Odgoj – razvoj samosvijesti, samostalnosti, samopoštovanja, samokritičnosti.

Odgoj – razvoj svijesti o različitosti, poticanje otvorenosti, snošljivosti i poštivanja drugoga, suradnje i solidarnosti

Odgoj – razvoj globalne svijesti, višestruke perspektive, svijesti o povezanosti prirodnog o ljudskog svijeta te razvoj odgovornosti pojedinca za globalne promjene

Odgoj – holistički i cjeloživotni proces usvajanja znanja, vještina, vrijednosti i perspektiva koje su nužne za promicanje dostojanstva osobe i demokratskog društva.

2. ODGOJ ZA RAZVOJ?2. ODGOJ ZA RAZVOJ?

Ima preventivno djelovanje – odgajamo djecu danas za budućnost.

Odgoj za razvoj je proces koji, kod djece i mladih ljudi, potiče razvoj stavova i vrijednosti poput: globalne međuovisnosti, mira, snošljivosti, socijalne pravde i ekološke osviještnosti te ih obogaćuje znanjima i vještinama koje im

omogućuju da unesu promjene u svoje osobne živote i živote svojih zajednica, lokalno i globalno (UNICEF, 1992.).

Odgoj za razvoj temelji se na 5 osnovnih cjelina:

1. međuovisnost; 2. poznavanje drugih i poštivanje različitosti; 3. socijalna pravda; 4. sukobi i njihovo razrješavanje;5. promjena i budućnost. 

Odgoj za razvoj predstavlja cjeloživotni proces u kojem treba obratiti pozornost na 3 dimenzije rada:       pružati učenicima znanja,       razvijati socijalne vještine,       razvijati stavove i vrijednosti. 

Odgoj za razvoj - podrazumijeva proces učenja u tri stupnja:

1. istraživanje – prikupljanje i analiza podataka o predmetu

2. uključivanje – traženje primjene kroz osobno iskustvo

3. djelovanje – uključivanje u odgovarajuće aktivnosti koje se odnose na predmet proučavanja (Godwin, 1993.).

Koncept međuovisnosti podrazumijeva usvajanje sjedećih znanja:svijet je sustav u kojem su svi elementi međusobno povezani (ljudi, događaji, trendovi, pojave)lokalne odluke i akcije mogu imati globalne posljedice. 

Koncept poznavanje drugih i poštivanje različitosti podrazumijeva:

znanje o osobinama, kulturi i povijesti vlastitog naroda te njegov položaj unutar šire svjetske zajednice.poznavanje drugih kultura u vlastitoj zajednici i u različitim dijelovima svijeta,upoznavanje stereotipa o drugim kulturama, njihovu izvoru i neopravdanosti. 

Koncept socijalne pravde podrazumijeva:

poznavanje ljudskih prava,spoznaja da se ljudska prava ne poštuju u svim dijelovima svijeta, te da pojedinci, institucije ili društva mogu utjecati na ostvarivanje ljudskih prava i sloboda,razumijevanje da čovjek uz prava ima i odgovornosti.

Koncept sukobi i njihovo razrješavanje podrazumijeva:

poznavanje različitih vrsta sukoba, njihovih uzroka i mogućih ishoda,shvaćanje da sukobi mogu završiti na različite načine, a da je nasilje samo jedan od tih načina,shvaćanje da mir ima mnoge manifestacije i da u pojam mira spada negativni mir, pozitivni mir, mir sa samim sobom.  

Koncept promjena i budućnost podrazumijeva:

shvaćanje glavnih problema razvoja, te sadašnjih i budućih trendova razvojarazumijevanje razlike između kratkoročnih i dugoročnih promjena, te između poželjnih i nepoželjnih promjenarazumijevanje osobnih mogućnosti za stvaranje promjena. 

3. HUMANISTIČKI ODGOJ I 3. HUMANISTIČKI ODGOJ I OBRAZOVANJEOBRAZOVANJE

Teorije i prakse odgoja i obrazovanja koje polaze od shvaćanja da je napredak, dobrobit i očuvanje dostojanstva čovjeka pojedinca i čovječanstva u cjelini glavna svrha ljudskog mišljenja i djelovanja, neovisno o ideologiji i religiji.

3. 1. 3. 1. Glavne pretpostavke Glavne pretpostavke humanističkog odgoja i obrazovanjahumanističkog odgoja i obrazovanja

Humanističko obrazovanje usmjereno je na učenika.

Učitelj ima ulogu pomagača, suradnika. Učenje je osoban akt. Najvrjednije učenje

odvija se kada ga osoba koja uči opaža kao potrebno, važno, smisleno.

Sadržaj učenja nije cilj nego sredstvo za ostvarivanje ciljeva humanističkog odgoja i obrazovanja.

Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj, motivirajućoj okolini.

3. 2. Temeljni principi humanističkog 3. 2. Temeljni principi humanističkog odgoja i obrazovanjaodgoja i obrazovanja

Učenici najbolje uče kada imaju želju i potrebu za znanjem.

Važnije je znati kako učiti, nego steći veliku količinu znanja.

Samovrednovanje je jedini najsmisleniji način vrednovanja učenikova rada.

Osjećaji su važni isto koliko i činjenice. Učenici uče najbolje u okolini koja ih ne

ugrožava.

U središtu interesa humanističke edukacije je – pojedinac. Obrazovanje ne smije biti usmjereno samo na ono što pojedinac misli, dakle na kognitivnu sferu, nego i na njegove osjećaje i ponašanje.

Područje obrazovanja mora uključiti i osobni razvoj, samoprihvaćanje, prihvaćanje od strane drugih. Cilj ovakve edukacije je kombinirati informacije s osjećajima, doživljajima i životom učenika.

Teorija, fiolozofija i strategija obrazovanja koja polazi od shvaćanja da ljudi nastavljaju s učenjem i nakon formativnog razdoblja, tijekom kojega formalni sustav odgoja i obrazovanja ima odlučujući utjecaj na ciljeve, sadržaje i metode učenja pojedinca.

Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća sve oblike, razine i institucije obrazovanja od rođenja do kraja života pojedinca.

4. CJELOŽIVOTNO UČENJE4. CJELOŽIVOTNO UČENJE

Uređuje se kao jedinstven sustav trajnog formalnog i neformalnog obrazovanja djece, mladeži i odraslih, u skladu sa svrhom, načelima i ciljevima”društva koje uči”.

Njime se ostvaruje pravo svih na obrazovanje tijekom cijelog života, uključujući pravo na izbor odgojnoobrazovnih sadržaja, metoda, organizacija i ustanova te ukida monopol formalnih obrazovnih ustanova na poučavanje i učenje.

Štoviše, cjeloživotnim obrazovanjem proširuju se obrazovne mogućnosti na sve veći broj ljudi i približava načelu jednakosti u pristupu, postupcima i rezultatima obrazovanja za sve.

4. 1. 4. 1. UNESCO-vaUNESCO-va koncepcija koncepcija cjeloživotnog učenjacjeloživotnog učenja

Koncepcija cjeloživotnog učenja UNESCO-va povjerenstva za obrazovanje za 21. stoljeće, temelji se na zahtjevu, naučiti živjeti zajedno – bolje razumijevanje drugih ljudi i svijeta oko nas.  

4. 1. Četiri potpornja znanja su:4. 1. Četiri potpornja znanja su:

učiti znati – poticati objedinjavanje širokog općeg obrazovanja s mogućnošću specijalizacije u odabranom broju predmeta;učiti činiti – osigurati usvajanje kompetencija koje ljudima omogućuju snalaženje u raznim situacijama, često nepredvidljivim, kao i rad u timovima;

učiti živjeti zajedno, učiti živjeti s drugima – human odnos prema drugim ljudima, suradnja, međusobno uvažavanje, nenasilno rješavanje sukoba; poučavati o raznolikosti ljudskog roda ali i odgajati svijest o sličnostima među ljudima i njihovoj međuovisnosti. Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe! Da bi se djeci i mladeži prikazalo točnu sliku svijeta, obrazovanje (u obitelji, zajednici, školi) mora im najprije pomoći otkriti tko su oni.

Tek će tada biti u stanju uživjeti se u tuđu situaciju i shvatitit tuđe reakcije. Razvitak takve empatije u školi (obitelji) donosi rezultat u obliku doživotnog društvenog ponašanja.

Npr. Poučavanjem učenika da prihvate stajališta drugih etničkih ili vjerskih skupina, nedostatak razumijevanja koji izaziva mržnju i nasilje među odraslima može se izbjeći. Takvo poučavanje o povijesti religija i običaja može poslužiti kao korisni orijentir za buduće ponašanje.

I na posljetku, način poučavanja ne smije se kositi s poštivanjem drugih ljudi! Odnošenje s drugima kroz dijalog i raspravu jedno je od oruđa potrebnih obrazovanju 21. stoljeća!učiti biti – razviti samostalnost u donošenju odluka i veći osjećaj odgovornosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva; upoznati sebe i iskoristiti sve osobne talente.

Dakle, cilj načela “Učiti biti” je: “...razvitak i potpuno ostvarenje ljudi, u

punoj raskoši njihovih osobnosti, složenosti njihovih oblika izražavanja i njihovih različitih uloga – kao pojedinca, članova obitelji i zajednice, građana i proizvođača, izumitelja tehnika i kreativnih sanjalica” (Edgar Faure, 1972).

Individualni razvitak, koji počinje rođenjem i nastavlja se cijeloga života, dijalektički je proces koji počinje sampospoznajom, a potom se otvara prema odnosima s drugima.

Obrazovanje kao sredstvo postizanja cilja – uspješnog radnog života – stoga je vrlo individualizirani proces, a istodobno i proces izgradnje društvenog suodnošenja.

5. UČENJE – POUČAVANJE?5. UČENJE – POUČAVANJE?

učenje – proces tijekom kojega se nadopunjuju, mijenjaju ili stječu novi pojmovi, znanja i vještine omogućujući pojedincu razvoj njegovih potencijala u skladu s njegovim vlastitim aspiracijama i društvenim mogućnostima.

U psihologiji se određuje kao proces usvajanja kognitivnih, afektivnih i psihomotoričkih odgovora za određeni zadatak što se očituje kao relativno trajna promjena ponašanja.

poučavanje - u širem smislu, svaki slučajan izvanjski zahvat u prirodni proces učenja do kojeg dolazi u komunikaciji čovjeka s okolinom (funkcionalno poučavanje).

U užem smislu, racionalni sustav pedagoških postupaka koje odgojitelji namjerno primjenjuje kao pomoć odgajaniku tijekom njegova/njezina učenja (intencionalno poučavanje).

6. PEDAGOGIJA??

DEFINICIJA - znanost o odgoju tj. znanost koja sustavno proučava načine i probleme odgoja u jednom određenom društvenom kontekstu.

PREDMET PEDAGOGIJE – teorije, metode i problemi odgoja.

ETIMOLOGIJA – grč. paidagogus (pais – dječak; ago, agein – voditi) – rob čiji je bio zadatak voditi dječaka (dijete) svog gospodara učitelju.  

U antičkom Rimu zarobljeni učeni Grk postaje kućni učitelj djece svog gosodara i on je nazvan paedagogus. Dakle, dok je prvi rob samo brinuo o sigurnosti dječaka, ovaj drugi je postao u pravom smislu – učitelj djece.

XIX. st. – J. F. HERBART – zaslužan za sistematizaciju pedagoških saznanja, odredio predmet i metodologiju pedagogije.