Multipleksni sustavi 1

. TELEFONIJA I TELEFONSKI APARATI

4.1. Vrste telefonskih aparata Telefonski aparat je pretplatnički uređaj, koji se priključuje putem dvožičnog pretplatničkog voda na telefonsku centralu. Preko pretplatničkog voda se prenose signali od aparata prema centrali i obratno, u toku uspostavljanja veza, i obavlja razgovor kada je veza uspostavljena. U ovisnosti o načinu napajanja mokrofona telefonskog aparata razlikuju se telefonski aparati s lokalnim i telefonski aparati sa centralnim (iz centrale preko pretplatničkog voda) napajanjem. Kod lokalnog napajanja mikrofona telefonskog aparata svaki pretplatnik opskrbljen je izvorom istosmjerne struje – baterijom. Aparat s lokalnom baterijom naziva se induktorski telefonski aparat, nazvan po induktoru koji služi za proizvodnju pozivne struje. Sastavni dijelovi induktorskog telefonskog aparata su: mikrofon (M), baterija (B), odvojni transformator (T), zvono (Z), induktor (I) , slušalica (S= i viljuška (V). Na slici 1 prikazana je shema induktorskog telefonskog aparata.

Slika4. 1. Pojednostavljena shema induktorskog telefonskog aparata Na slici 4.2. prikazana je shema telefonskog aparata s centralnom baterijom, koji se primjenjuje kod manuelnih telefonskih centrala s centralnim napajanjem. Na shemi su prikazani glavni sastavni dijelovi aparata: mikrofon (M), slušalica (S), odvojni transformator (T), zvono (Z), kondenzator (C) i viljuška (V).

Slika 4.2. CB telefonski aparat Telefonski aparat primjenjen kod automatske telefonske centrale, omogućava uspostavljanje veze bez pomoći posrednika, radi čega mora imati dodatne uređaje – brojčanik, odnosno tastaturu.

Multipleksni sustavi 2

Na slici 4.3. prikazana je shema automatskog telefonskog aparata. Na shemi su prikazani glavni sastavni dijelovi aparata: mikrofon (M), slušalica (S) odvojni transformator (T), pozivno zvono (Z) i viljuška (V). Brojčanik je prikazan pomoću svojih kontakata ms i is .

Slika 4.3. Automatski telefonski aparat

4.2 Sastavni dijelovi telefonskog aparata 4.2.1 Mikrofon Mikrofon ima ulogu, kada se nalazi u zvučnom polju, stvoriti na svojim električnim priključcima elektromotornu silu čija vremenska promjena odgovara promjeni intenziteta zvučnog polja. U telefonskim aparatima su se nekada koristili ugljeni mikrofoni. Sastavni dijelovi ovog mikrofona su: membrana, ugljeni prah i posuda za prah (slika 4.4.). Ova tri dijela montiraju se u jednu metalnu kutiju koja se naziva mikrofonski uložak. Membrana je izrađena od poliranog tvrdog uglja, aluminija ili termoplastične mase, tako da bude dovoljno čvrsta i elastična za primanje titranje zraka. Kako bi mikrofon mogao raditi potrebno ga je uključiti u krug istosmjerne struje.

Slika 4.4. Ugljeni mikrofon sa transformatorom Kada na membranu mikrofona djeluje zvučni tlak, ugljena zrnca su izmjenično izložena većem i manjem pritisku. Uslijed toga se mijenja otpor kontakta među njima, pa se samim tim mijenja i struja u cijelom strujnom krugu. Odnosno, stalnoj (istosmjernoj) struji superponira (zbraja) se još jedna izmjenična struja, čija vremenska promjena odgovara vremenskoj promjeni zvučnog tlaka. 4.2.2 Slušalica Slušalica ima ulogu promjenu električne struje pretvoriti u promjenu zvuka. Dok se kod mikrofona obavlja pretvorba zvučne energije u električnu, kod slušalice se električna energija pretvara u zvučnu. Na slici 4.5. je prikazana principijelna građa telefonske slušalice.

Multipleksni sustavi 3

Slika 4.5. Principijelna građe elektromagnetskog zvučnika – slušalice Stalni magnet drži membranu privučenu do jednog položaja ravnoteže, u kojem se sila magneta izjednačava sa silom elestičnih veza koje zatežu membranu. Kad kroz namotaje elektromagneta poteče izmjenična struja, stalnom toku magneta superponira (zbraja) se još jedan izmjenični tok, tako da ukupna jačina toka postaje čas jača čas slabija, te membrana biva čas više, čas manje privučena i vibrira u ritmu električnih oscilacija, proizvodeći zvuk. Nastala akuatička treperenja membrane odgovaraju električnim treperenjima koja su otpremljena (odaslana po liniji veze) iz mikrofona na suprotnom kraju voda. 4.2.3. Mikrotelefonska kombinacija Uložak mikrofona i slušalice smještene u zajedničko kućište i poklopci za ležišta mikrofona i slušalice čine mikrotelefonsku kombinaciju. Njenim oblikom i konstrukcijom postiže se pravilan položaj mikrofona i slušalice prema ustima,odnosno uhu govornika. S telefonski aparatom mikrotelefonska kombinacija spojena je četvorožičnim kablom. Njenim podizanjem i spuštanjem djeluje se na kontakte viljuške koji se otvaraju ili zatvaraju. 4.2.4. Odvojni transformator Odvojni transformator ima najmanje tri namotaja. Dva čine primar na koji je paralelno priključen mikrofon. Na sekundar odvojnog transformatora vezana je slušalica, koja je tako izolirana od kruga istosmjerne struje. Izmjenična govorna struja (sa linije veze) koja prolazi kroz primarni namotaj prenosi se induktivnim putem na sekundarnni namotaj, odnosno na slušalicu. 4.2.5. Zvono U stanju mirovanja automatskog telefonskog aparata (mikrotelefonska kombinacija leži na viljušci) zvono je preko kondenzatora C i kontakta viljuške spojeno na pretplatničku liniju. Kondenzator onemogućuje da kroz pozivni strujni krug protiče samo izmjenična struja. Pošto se koristi magnetski polarizirano zvono za izmjeničnu struju, pri pojavi pozivne struje, poluga sa kuglicom se pomiče čas na jednu čas na drugu stranu i udara u školjke, te proizvodi zvuk. 4.2.6. Viljuška Viljuška služi da, kad na nju svojom težinom djeluje mikrotelefonska kombinacija, na pretplatnički vod preko svojih kontakata priključi pozivni strujni krug, a isključi govorni krug, i obrnuto – kada je mikrotelefonska kombinacija podignuta. 4.2.7. Brojčanik Brojčanik se koristi za slanje impulsa biranja. Pri tome se obavlja prekidanje strujnog kruga pretplatničkog voda čime se proizvode strujni impulsi koji u centrali djeluju na biračke elemente. Na temelju ovih impulsa uspostavlja se veza kroz centralu do biranog pretplatnika. Prilikom biranja, nakon povlačenja pločice brojčanika i njenog otpuštanja pod djelovanjem opruge pločica se vraća u svoj mirni položaj. Prilikom vraćanja impulski kontakt ms se otvara i zatvara. Broj tih otvaranja i zatvaranja odgovara biranoj cifri. Da se impulsi biranja ne bi čuli u slušalici, kontakt is, odmah po pokretanju brojčanika iz mirnog položaja kratko spaja elektroakustički dio aparata. Brzina slanja impulsa iznosi najčešće 10 impulsa u sekundi. Izabranu cifru karakterizira serija

Multipleksni sustavi 4

impulsa i pauza, u kojoj je broj impulsa određen brojnom vrijednošću izabrane cifre, a odnos trajanja impulsa prema pauzi je 1,6:1.

4.3. Telefonski aparat s tastaturom Automatski telefonski aparat s tastaturom ima iste sastavne dijelove kao automatski telefonski aparat s brojčanikom, osim brojčanika koji je zamijenjen tastaturom (slika 4.6.). Aparat se priključuje na automatsku telefonsku centralu, koja ima mogućnost brzog prijema signala sa pretplatničkog telefonskog voda. Tastatura se sastoji od 10 tastera za slanje 10 cifri. Dodatkom, proširenjem broja tastera (6 novih tastera) omogućuje se primjena automatskog telefonskog aparata i u posebne svrhe, nrp. za korištenje telefonskog aparata pri prijenosu podataka, prolazna biranja u međumjesnoj mreži, pretraživanje i komunikaciju sa računalnim resursima, itd… Prijenos signala, preko pretplatničkog voda, može se obaviti i signalima tonske frekvencije, tj. proizvodom signala dviju frekvencija prikazanih na slici (broj 1 = 1209+697 Hz). Telefonske centrale, na koje se priključuje telefonski aparat s tastaturom, u elementima za prijam signala s pretplatničkog voda imaju odgovarajuće prijamne registre.

Slika 4.6. Raspored tastature ton-frekventnog telefona i generirani broj “1” Telefonski aparat sa tastaturom ima više prednosti: - Omogućuje brzo slanje signala preko pretplatničkog voda do telefonske centrale, - Biranje tastaturom je prijatnije od biranja brojčanikom. Preplatnik bira brzinom kojom slijedi u

mislima cifre telefonskog broja (50% brže nego brojčanikom), - Vrijeme zauzeća organa koji sudjeluju u uspostavljanju veze se skraćuje, - Dodatnim tasterima omogućuje se primjena telefona i u druge svrhe.

4.3. Prijenos govora u jednom i dva smijera Telefoniranje je neprijeporno neposredan, kompleksan i atraktivan oblik komunikacija kojim je omogućena uspješna realizacija prenosa govora na daljinu. Prije svega, dva korisnika telefonske komunikacije mogu voditi direktnu konverzaciju kao da su jedan pokraj drugoga. Doduše, u takvom razgovoru jedan govornik može uputiti drugom od 100 do 200 riječi u minuti, što je samo nešto više nego što se postiže prijenosom znakova. No ipak međusobni kontakt korisnika je neposredniji ako slušalac prepoznaje sugovornika po glasu i čak osjeća njegove emocije. Stoga ja ova vrsta komuniciranja “bogatija” od ostalih oblika komuniciranja na daljinu. Ali, kao što ćemo vidjeti kasnije, te prednosti se plaćaju na određeni način. Kad je riječ o prijenosu poruka u telefoniji mora se istaći jedna bitna razlika u odnosu na prijenos znakova. Tamo su poruke,

Multipleksni sustavi 5

sastavljene od simbola iz konačnog njihovog skupa, alfabeta, prevodili putem kodiranja u električne signale, u odnosu korespondencije jedan prema jedan. Prema tome, imali smo i konačan skup električnih signala različitih, valnih oblika. Dakle, isto onoliko koliko i slova. Ovakva vrsta prijenosa naziva se “diskretnim” prijenosom poruka. Međutim, u telefoniji nije tako. Poruka izrađena govorom, ustvari je kontinuirana vremenska funkcija. Stoga, takav treba biti i električni signal. Takve vremenske funkcije koje predstavljaju govor, odnosno odgovarajuće signale, pripadaju jednoj kategoriji funkcija i pojavljuju se u neograničenom broju različitih formi. To predstavlja bitnu razliku u odnosu na diskretne sisteme. Prema tome, moraju postojati naprave koje omogućavaju kontinuiranu konverziju govora u signal i obrnuto. Te naprave, kao što su npr. mikrofon i slušalica nazivaju se pretvaračima ili transduktorima. Stoga se ovakav prijenos naziva kontinuirani ili analognim prenosom.

Slika 4.7. Principijelna shema koja prikazuje prijenos govora u jednom smjeru Na slici 4.7. prikazana je principijelna shema na temelju koje je moguće prenijeti govor u jednom smjeru prijenosa. Na lijevom dijelu predstavljen je mikrofon, a na desnom slušalica. U mikrofonu, elastična membrana-dijafragma D1 vibrira pod uticajem promjenljivog pritiska koji na nju vrši val zvuka. Ona je čvrsto vezana s klipom K1 koji se može pomicati u cilindru C. Ovaj je ispunjen ugljenim zrncima čija je osobina da se otpor između kontakata K1 i K2, koji čini dio strujnog kruga u kome je baterija U, mijenja kad se mijenja pritisak koji K1 izaziva na zrnca. Ako je pritisak veći, otpor je manji i obratno. Dakle, kad ne postoji zvučni pritisak na dijafragmu D1, kroz strujni krug teče konstantna istosmjerna struja. Počne li se pritisak uslijed prisustva zvuka mijenjati, mijenja se i otpor između K1 i K2, a samim tim i struja koja teče kroz krug. To je prikazano na slici 4.8.

Slika 4.8. Struja kroz strujni krug sa slike 4.7. Dakle, ostvarena je analogna korespodencija između govora - zvučnog pritiska i električnog signala – struje. Ova struja sada pobuđuje elektromagnet E. On povlači čeličnu membranu slušalice D2. Kako se mijenja električni signal – struja, tako vibrira i membrabna D1 i proizvodi zvučni pritisak koji pobuđuje membranu (dijafragmu) ljudskog uha. I ovdje je, dakle, konverzija signala u zvučni pritisak analogna, kontinuirana. Pritisak zvuka izazvan oscilacijama membrane na taj način, sličan je pritisku koji je pobudio membranu D1, pa je govor, naravno manje ili više vjerno prenesen. Izložena principijelna shema pokazuje kako je moguće prenijeti govor u jednom smjeru prijenosa. S obzorom na to da se konverzacija u jednoj telefonskoj vezi vodi obostrano, interesantno je predočiti principijelnu shemu koja to omogućuje. Pogleda li se slika 9. vide se mikrofoni MA i MB jednog i drugog govornika koji su vezani u lokalnim strujnim krugovima, tako da svaki od njih ima neovisno napajanje lokalnom baterijom E.

Multipleksni sustavi 6

Slika 4.9. Principijelna shema prijenosa govora u dva smijera Na taj način, kroz prikazanu vezu od mjesta A do B ne teče istosmjerna struja. Transformatori TA i TB su specijalni, tzv. Odvojni - diferencijalni transformatori. Govornik koji govori ispred mikrofona MA izazvati će u tom strujnom krugu promjenu istosmjerne struje čiji je tok prikazan na slici 8. Zahvaljujući prisustvu transformatora, samo promjenjivi dio struje izazvane varijacijom pritiska u mikrofonu MA, inducira promjenjivu elektromotornu silu na krajevima a-a sekundara transformatora TA. To će generirati odgovarajuću struju u krugu kojim su vezani korisnici A i B. Ta struja će pobuditi slušalicu SB i govor će biti prenesen. Za razliku od slušalice na slici 4.7, ova slušalica mora da ima permanentni magnet koji, u odsustvu struje u njoj, drži njenu membranu privučenu u srednjem položaju. Naravno, raste li izmjenična struja i ukoliko je ona takvog smjera koji pomaže djelovanje permanentnog magneta, membrana slučalice SB biti će još više privučena. U obrnutom slučaju, ona će odstupiti od svog centralnog položaja na drugu stranu. Cijela konstrukcija s diferencijalnim transformatoorom uvedena je radi jednog jako važnog razloga, poznatog pod nazivnom lokalni efekt. Naime, kada govornik govori ispred mikrofona MA, postoji mogućnost da sam sebe čuje u vlastitu slušalicu. Ali, ukoliko je strujni krug u kojem se nalazi slušalica SA simetrično vezan u odnosu na sekundar transformatora, ova pojava će se izbjeći. Jer, ako točka c dijeli sekundar na dva električki identična dijela i ako je pomoćna impedancija ZA, odnosno, balansna impedancija ili balansni vod, jednaka impedanciji Z koju ima linija, tada će razlika potencijala na krajevima slušalice c-d, koju bi prouzročile struje iz mikrofona MA, biti uvijek jednake nuli. Naravno, sve što je rečeno za smijer prenosa AB, vrijedi i za smijer BA, pa se na taj način omogućuje obostrana konverzacija. Jedan od posebnih, ali i osnovnih problema u telefoniji, predstavlja uspostavljanje veze između dva sugovornika, odnosno, pretplatnika ili korisnika. Uređaji koji ovo omogućuju nazivaju se komutacijski centri ili telefonske centrale. Razlikuju se dva tipa centrala, a prema tome i dvije vrste telefonskog prometa, vezanih za posredovanje u uspostavljanju veze.To je manuelno posredovanje i automatsko posredovanje. Svaki od ovih sistema ima svoje specifičnosti.

4.4. Manualno posredovanje Kod manualnog posredovanja, u telefonskoj centrali na koju su vezani svi pretplatnički aparati, operator, na poziv pretplatnika i njegov usmeni zahtjev, manuelnim putem pomoću preklopnika ostvaruje vezu sa drugim, željenim pretplatnikom. Treba uočiti neke bitne operacije: pretplatnik mora nazvati centralu i kazati s kim želi da govori; operator mora pozvati željenog pretplatnika, uključiti ga u zahtjevanu vezu i po završetku razgovora veza se mora raskinuti i vratiti u stanje pripravnosti za novu vezu. Shema telefonskog aparata koji se koristi u manualnom posredovanju, kao i veza između dva pretplatnika prikazana je na slici 4.10.

Multipleksni sustavi 7

Slika 4.10. Shema telefonskog aparata za manualno posredovanje (induktorski aparat) i način

ostvarivanja veze pretplatnika A i B Pretplatnički aparat se sastoji od mokrofona M, slušalica S, diferencijalnog transformatora T, pomoćne balansne impedancije Z, induktora I, zvonca Zv i viljuške na kojoj stoji mikrotelefonska kombinacija. Njenim podiznanjem aktiviraju se dva preklopnika vA. Kada pretplatnik A želi pozvati nekog pretplatnika B, on okreće ručicu induktora koji proizvodi izmjeničnu struju, frekvencije oko 18 Hz. Tada se automatski isključuje veza 1-3 kontakta iA, a uspostavlja kontakt 1-2, koji kratko veže lijevi dio iz sheme aparata. U pretplatničkom aparatu B, ako je on diretkno vezan sa aparatom A, dakle bez posredovanja MTC, pozivna struja proteče kroz zvonce Zv i akustički signal poziva pretplatnika B. Obavi li se posredovanje putem centrale MTC, operater ima identičan telefonski aparat, pa on čuje poziv i zatim, manuelnim putem, opet pomoću induktora poziva pretplatnika B. Kada ovaj podigne mikrotelefonsku kombinaciju s njene viljuške, prorade prekidači vB. Na jednom od njih isključuje se kontakt 1-3 i zvonce prestaje zvoniti, a uspostavlja se kontakt 2-3 i u krugu mikrofona kontakt 4-5. Time je veza uspostavljena i konverzacija može početi. Što se tiče pretplatnika A koji je pozivao, nevažno je u kom položaju za vrijeme poziva bila njegova mikrotelefonska kombinacija. Ovdje su kao što je to bilo objašnjeno u vezi sa slikom 4.9., mikrofon i slušalica vezani diferencijalnim sistemom kako bi se spriječio lokalni efekat.

4.5. Automatsko posredovanje Sasvim je drugačiji karakter posredovanja u automatskom prometu. Ovdje se sve opretacije, karakteristične za uspostavljanje neke veze, obavljaju automatski, zahvaljujući specijalnoj kokstrukciji telefonskog aparata i konstrukciji automatskih telefonskih centrala. Na slici 4.11. prikazana je detaljna shema ovakvog telefonskog aparata i princip uspostavljanja veze sa drugim pretplatnikom posredstvom automatske telefonske centrale.

Slika 4.11. Shema telefonskog aparata za automatsko posredovanje i način ostvarivanja veze u

automatskom prometu između pretplatnika A i B.

Multipleksni sustavi 8

Promatra li se telefonski aparat pretplatnika A, on se sastoji iz: mikrofona MA, slušalice SA, viljuške na kojoj je postavljena mikrotelefonska kombinacija, čije podizanje aktivira preklopnik vA, kondenzatora CA, zaštitnog otpornika ZZ, zvona Zv, pomoćne impedancije ZA, brojčanika sa ciframa 1,2, .., 8, 9, 0 i njegovih kontakata nsi, nsr i nsa. Sa ATC je označen blok koji predstavlja automatsku telefonsku centralu. Da bi se uspostavila neka veza, obavljaju se slijedeće operacije. Kada pretplatnik A digne mikrotelefonsku kombinaciju, kratko se spoje kontakti 1-2-3 preklopnika vA. Tada se formira krug istosmjerne struje: baterija E – relej Ra – pretplatnička žila a – kontakt nsi – kontakti kontakti 1-2 – mikrofon – sekundar transformatora Tr, pretplatnička žila b – rele Ra - minus pol baterije E u centrali. Ovom operacijom obavljene su dvije važne stvari: mikrofon se napaja strujom, a u centrali je proradio relej Ra. Aktiviranje ovog releja djeluje na zauzimanje birača, koji je shematski prikazan i označen sa B, te uključenje na vodu pretplatnika A generatora izmjenične struje frekvencije 450 Hz iz ATC. Ova stuja je isprekidana u ritmu Morzeovog slova “a” (točka-crta) i pretplatnik A čuje u svojoj slušalici odgovarajući isprekidani ton. Time ga obavještava da je centrala slobodna i da je spremna primiti njegove dalje komande. Ukoliko centala nije slobodna, umjesto tona isprekidanog u ritmu slova “a” pretplatnik A dobija ravnomjerno isprekidan ton frekvencije od 450 Hz. Kad pretplatnik čuje da je centrala slobodna, počinje birati željenog pretplatnika. Svaki pretplatnik ima svoj karakterističan broj koji je sastavljen od kombinacije brojeva na brojčaniku. Okretanjem brojčanika u smjeru kazaljke na satu do njegovog krajnjeg položaja, on se pomoću jedne opruge navije. Tom prilikom zatvori se kontakt nsa, pa se lijevi dio iz sheme aparata kratko spoji. Na taj način, biranje ne utiče na slušalicu i istovremeno u krugu istosmjerne struje do centrale nalazi se manji otpor. Puštanjem brojčanika, on se slobodnim okretanjem vrati u svoj prvobitni položaj, otvara se kontakt nsr koji ostaje u tom položaju sve dok se brojčanik ne zaustavi. Istovremeno, slobodnim vraćanjem brojčanika utječe se na ekscentar e, koji prekida kontaktom nsi krug istosmjerne struje onoliko puta koliko to označava izabrani broj. Na taj način šalju se signali biranja u obliku impulsa u centralu. Na slici 4.12. prikazana je najjednostavnija moguća, pojednostavljena slika birača, tipa korak-po-korak.

Slika 4.12. Pojednostavljena slika birača tipa korak-po-korak Prva serija impulsa biranja preko jednog releja H, utječe na njegovu kotvu h koja vertikalno pokreće elastičnog kontakta K1, tako što se ostvari spoj s fiksnim kontaktom K2. Druga serija, preko releja D, utječe na njegovu kotvu d koja izaziva okretno gibanje. Kontaktno polje birača se

Multipleksni sustavi 9

sastoji od 10×10 = 100 kontakata na koje se priključuje 100 pretplatnika. Na slici 12 ih je nactrano manje, radi preglednnosti. Prema tome, jednim biračem može se izgraditi pretplatnički sistem u kome se karakteristični broj pretplatnika sastoji od dvije cifre. Sistem od više cifara izrađuje se na taj način što se upotrijebi više birača, kao što je to prikazano na slici 4.13.

Slika 4.13. Prikaz multipliciranja (umnožavanja) broja priključaka u ATC U slučaju da je pretplatnik koji se traži zauzet, centrala šalje pretplatniku A znak zauzeća. To je ravnomjerno isprekidan ton čija je frekvencija 450 Hz. Ako je pretplatnik B slobodan, centrala šalje preko njegovih žila a i b pozivnu struju čija je frekvencija između 16 Hz i 25 Hz. Ova struja prolazi kroz kondenzator CB i zavojnicu zvonca Zv, koji su zajedno vezani u serijski titrajni krug. Akustički signal poziva pretplatnika B. Istovremeno, centrala šalje istu takvu struju pretplatniku A, čime ga obavještava da je dobio pretplatnički aparat B. Kada pretplatnik B digne mikrotelefonsku kombinaciju, kroz njegov vod i mikrofon poteče istosmjerna struja za napajanje mikrofona. Istovremeno ova struja aktivira relej RB koji prekida slanje pozivne struje i razgovor može početi. Za vrijeme razgovora, kroz liniju teče promjenljiva istosmjerna struja, nastala superpozicijom (zbranjem) konstantne struje napajanja i govornih struja. Kada se razgovor završi, spuštanjem mikrotelefonske kombinacije A i B, raskidaju se oba kruga istosmjerne struje, a relej i RA i RB otpuštaju svoje kotve i svi organi se vraćaju u prvobitni, neaktivan položaj. U javnim telekomunikacijama uz biračke sklopove telefonske centrale ugrađeni su sklopovi za tarifiranje, koji svojim radom osiguravaju naplatu obavljenih razgovora putem mjerenja vremena trajanja obavljenih razgovora. Uz vrijeme razgovora potrebno je definirati zonu razgovora, odnosno zonu udaljenosti između dva pretplatnika. Najčešće se koristi pravilo da se razgovori podijele na: mjesne, međumjesne, međunarodne i interkontinentalne. Razvojem tehnologije komutacija zastarjeli sustav “korak po korak” (nažalost još uvijek u uporabi na HŽ) zamijenjuje je sustavom koordinatnih sklopki. Ovaj sustav je značajno smanjio veličinu telefonske ventrale, ali mu je najbitnija značajka mogućnost uporabe “tonskog biranja” Danas su u području automatskih komutacija u telefonskom prometu ugrađena sasvim drugačija rješenja. Modernizacijom telekomunikacija na Hrvatskim željeznicama napuštaju se mahanički i elektromehanički sistemi, a uvodi se čisto elektronička komutacija, što pruža znatne prednosti.

4.6. Mikroprocesorska centrala AXE 10

4.6.1. Uvod

AXE 10 je sistem telefonskih centrala koji je razvijen u Švedskoj od strane firme LM Ericsson i Švedske telekomunikacione uprave. To je komutacijski sistem s upravljanjem na bazi uskladištenog programa, a namjenjen je za mjesne i međumjesne centrale, uključujući tranzitne i međunarodne centrale.

Multipleksni sustavi 10

Komutacijska mreža ovog sistema se sastoji od stupnjeva biranja izrađenih s posebnim tzv. rid-relejima u vidu matrica na pločama sa štampanim vezama.

Sistem AXE 10 koristi sistem upravljanja s dvije hijerarhijske razine. Viša razina je centralni procesor, a niža regionalni procesor. Broj reginalnih procesora ovisi o kapacitetu centrale. Centralni procesor obrađuje kompleksne operacije, dok regionalni procesori obrađuju jednostavnije operacije i one koje se ponavljaju.

4.6.2. Sastavni dijelovi sistema AXE 10

Na slici 4.14. prikazana je osnovna shema sistema AXE 10 na kojoj su prikazani osnovni sastavni dijelovi sistema: komutacioni dio i dio za obradu podataka, tj. dio za upravljanje, sa najbitnijim slogovima. Oznake na shemi su one koje koristi firma LM Ericsson. U okviru komutacionog dijela centrale postoje tri stupnja: SSN- pretplatnički stupanj, GSN - grupni stupanj i TSN - mreža i signalizacija. U sistemu AXE 10 primjenjena je modularna gradnja. U pretplatničkom stupnju SSN koriste se moduli za 2000 priključaka, a u grupnom stupnju GSN modul ima 512 ulaza i 512 izlaza. Sistem AXE 10 na najvišoj razini ima podjelu na dva osnovna sistema: APT 210 - komutacioni sistem APZ 210 - sistem za upravljanje

Slika 4.14. Osnovna shema sistema AXE 10

4.6.3. Komutacioni sistem APT 210

Komutacioni sistem APT 210 ima 6 podsistema:

Multipleksni sustavi 11

SSS - pretplatnički podsistem GSS - podsistem grupnog stupnja TSS - podsistem za spojne vodove i signalizaciju TCS - podsistem za upućivanje i kontrolu prometa CHS - podsistem za tarifiranje OMS - podsistem za funkcioniranje i održavanja

Slika 4.15. Blok shema sistema APT 210

SSS podsistem, pretplatnički dio, sadrži funkcije potrebne za priključak pretplatničkih vodova na sisteme AXE. U njemu se obavlja konverzija i prilagodba signala na pretplatničkim vodovima i internih signala AXE. SSS sadrži analognu komutaciju s koncentracijom prometa prema grupnom stupnju u podsistemu GSS. Ovaj podsistem surađuje s ostalim podsistemima u okviru APT - 210. SSS podsistem je podijeljen u grupe od 2048 pretplatničkih priključaka s odgovarajućom komutacijskom mrežom različitim brojem dolaznih i odlaznih spojnih slogova, u ovisnosti o veličini prometa. On kontrolira stanje pretplatničkih vodova, uspostavlja i raskida veze u pretplatničkoj mreži, šalje i prima signale prema i od pretplatnika. Podsistem SSS se sastoji od funkcijskih blokova koji su realizirani u okviru hardwera sistema odnosno regionalnog i centralnog softwera. SSS sadrži sljedeće funkcijske slogove: LI - detektira pozive i upravlja njima od i prema pretplatniku. SS - pretplatnička komutacija koja obavlja koncentraciju prometa između pretplatnika i grupnog stupnja AJ - funkcijski blok A pretplatnika BJ - funkcijski blok B pretplatnika KR - prijem tastaturnog koda biranja RB - napajanje pretplatnika

Uz nabrojane funkcijske blokove koji spadaju u standardnu opremu, postoje i drugi funkcijski blokovi koji se koriste u posebnim slučajevima, kao sto su OL i IL koji se koriste kao odlazni odnosno dolazni slogovi za slučaj priključivanja PBX priključaka na grupni stupanj. -GSS pod sistem ima zadatak uspostavljanja veze kroz grupni birački stupanj između organa SSS i TSS. Podsistem GSS surađuje s pod sistemima SSS, TSS, TCS i OMS. Ovaj podsistem se sastoji od dva funkcijska bloka GS-A i MJ-A. Funkcijski blok GS-A obavlja slijedeće funkcije: - prijenos govora i signala u govornom području između pojedinih organa SSS i TSS

Multipleksni sustavi 12

- odabiranje slobodnog puta kroz GSN - prespajanje i raskidanje veza kroz GSN - funkcije nadzora i održavanje u okviru GSN Funkcijski blok GS-A ima 4 jedinice: - GSN - komutacijsko polje grupnog stupnja - GSI - sučelje grupnog stupnja - GS-RP - regionalni software grupnog stupnja - GS-CP - centralni software grupnog stupnja

Funkcijski blok MJ-A sadrži funkcije spajanja trećeg korisnika u vezu, npr. kod konferencijske veze kod 3 korisnika ili kod povratnog upita. TSS podsistem kontrolira stanje spojnih vodova prema drugim centralama, šalje i prima signale, tj. upravlja signalizacijom s drugim centralama. TSS sadrži potrebne funkcije za prilagodbu sistema AXE 10 za različite sisteme registara i linijske signalizacije na spojnim vodovima. Za signalizaciju TSS i drugih podsistema, prije svega pod sistema TCS, koristi se standardno signalno sučelje. To znači da na druge podsisteme normalno ne bi trebala utjecati prilagodba s različitim signalnim sistemima. TSS obavlja sva potrebna prevođenja između signala na spojnim vodovima i standardnih internih signala. Način povezivanja TSS s drugim podsistemima AXE 10 prikazan je na slici 3. TSS se sastoji od sljedećih glavnih funkcijskih blokova: IT - dolazni spojni vodovi OT - odlazni spojni vodovi CR - prijamnik koda CS - predajnik koda Sučelja TSS podsistema mogu se podijeliti u 2 grupe: sučelje prema spojnim vodovima i sučelje prema drugim podsistemima u okviru sistema AXE 10. Svi spojni vodovi su priključeni na odlazne, dolazne i dvosmjerne prijenosnike tj. na OTC, ITC ili BTC. Svi prijenosnici sadrže potrebna električna prilagođavanja na vodove tj. releje i elektroničke sklopove za slanje i primanje linijskih signala, struje napajanja, itd. Za signalizaciju i saradnju s drugim podsistemima - TCS, CHS i OMS koriste se standardna sučelja. Na slici 4.15. prikazan je način povezivanja funkcijskih blokova podsistema TSS s podsistemom GSS.

Multipleksni sustavi 13

Slika 4.16. Povezivanje TSS podsistema sa drugim podsistemima AXE 10

TCS podsistem upravlja i koordinira svim glavnim aktivnostima u raznim dijelovima sistema koje se odnose na uspostavljanje poziva, kontrolu i raskidanje veze. Funkcije kao što su prijem i analiza cifara, analiza puta, kategorije, otpremanje cifara, kontrola poziva i raskidanje veze obavlja se u cjelini u okviru TCS ili TCS obavlja koordinaciju tih funkcija. Na slici 5 je prikazan način povezivanja TCS s drugim podsistemima AXE 10. TCS se sastoji od sljedećih glavnih funkcijskih blokova: RE - funkcije registra CL - kontrola poziva DA - analiza cifri RA - analiza puta (snopa) SC - kategorija pretplatnika CDF - koordinacija OP - funkcija operatora CHS podsistem obavlja tarifiranje obavljanih razgovora. On se sastoji samo od softwera. Podsistem sadrži dvije neovisne funkcije: tarifiranje i obračun. Obje funkcije obavljaju analizu baziranu na informacijama iz drugih podsistema APT, za tarifiranje i obračun. Tarifiranje se obavlja na bazi tarifnih impulsa ili metodom tarifiranja, zapisivanja, tzv. "TOOL TICKETING", pri čemu se zapisuju podaci o svakom razgovoru - broj pozivajućeg i pozvanog predplatnika, vrijeme početka i trajanja poziva ili kombinacijom jednog i drugog načina. Na zahtjev pretplatnika (CHS) može napraviti specifikaciju poziva i dati informaciju o cijeni razgovora. Obračun može biti baziran na dva 2 različita mjerenja - trajanja razgovora ili broju tarifnih impulsa. Tiskanje materijala za tarifiranje i obračun obavlja se uz saradnju s podsistemom IOS. Za obavljanje određenih funkcija CHS surađuje s drugim podsistemima. Prikaz funkcijskih blokova u sastavu CHS kao i njeno povezivanje s podsistemima APT-a prikazan je na slici 4.16. U podsistemu CHS postoje sljedeći funkcijski blokovi: PD - raspodjela tarifnih impulsa

Multipleksni sustavi 14

MP - generiranje tarifnih impulsa TA - analiza tarifa MR - očitavanje brojača CDR - zapisivanje podataka o tarifi TT - automatsko registriranje i ispisivanje podataka o tarifi SP - specifikacija poziva IS - obavještenje o cijeni neposredno po završetku razgovora AC - obračun OMS podsistem ima zadatak kontrolirati rad APT i preuzeti potrebne mjere kada nastupi neka pogreška. Funkcije eksploatacije i održavanja za razne podsisteme u okviru AXE sistema združene su u ovom OMS podsistemu. Međutim neki dijelovi funkcija eksploatacije i održavanja smješteni su u drugim podsistemima APT-a, kao što su brojači za funkcije nadzora, operacija releja, blokiranje i dr. Međusobna povezanost podsistema OMS i drugih podsistema prikazana je na slici 4.16. OMS podsistem obuhvaća funkcije za neprekidan nadzor prometa. Te funkcije su izvedene tako što dovode do označavanja jedinice koja je u smetnji, bilo direktno ili u kombinaciji s lokalizacijom pogreške. Kada funkcije nadzora otkriju neku pogrešku ili poremećaj u odvijanju prometa, uključuje se alarm preko funkcije za alarm u podsistemu IOS. Neispravna jedinica se blokira. OMS podsistem omogućuje skupljanje raznih statičkih podataka o prometu uključujući i mjerenja.

4.6.4. Sistem za upravljanje APZ 210

Sistem za upravljanje APZ 210 ima 4 podsistema: RPS - regionalni procesorski sistem, CPS - centralni procesorski sistem, IOS - sistem ulaz/izlaz, MAS - sistem za odžavanje. RPS sistem obrađuje jednostavne, rutinske, često ponavljanje, operacije. Regionalni dio programa za APT je uslkadišten i zvršava se od RPS-a. RPS je podijeljen na određeni broj regionalnih procesora - računala RP od kojih svaki kontrolira dio APT-a. CPS sistem izvršava složene operacije. Centralni dio programa za APT je uskladišten i izvršava se od CPS-a. CPS se sastoji od jednog dupliciranog centralnog procesora CP koji radi sinkrono. IOS sistem predstavlja vezu čovjek - stroj. Preko njega se predaju razne komande i naredbe, unose i uzimaju razni podatci, dobijaju razne informacije i sl. MAS sistem kontrolira rad APZ-a i njegove funkcije se koriste za dijagnoze, analizu i korekciju pogrešaka.

4.6.5. Fizička struktura sistema AXE 10

Fizička struktura sistema AXE 10 je prikazana na slici 4.17. Nju karakterizira hijerarhijska podjela u opremi komutacije, regionalnih i centralnih procesora. Zajednički rad ova tri tipa opreme odvija se preko sistema sabirnica. Postoji sistem sabinica između centralnog i regionalnog procesora - RPB, na koji su priključeni svi regionalni procesori i EM sistem sabirnica između svakog regionalnog procesora i odgovarajućeg komutacijskog dijela koji su na slici prikazani modulima EM.

Multipleksni sustavi 15

Slika 4.17. Fizička struktura sistema AXE 10

4.6.6. Komutacijski sistem APT 210

Komutacijski sistem APT 210 obavlja komutacijske funkcije sistema AXE kao i funkcije eksploatacije i održavanja. Struktura APT 210 je neovisna o tome je li se centrala koristi kao mjesna, tandem, ili međumjesna centrala. Kao što je već opisano, APT 210 se sastoji od 6 podsistema. Svaki od ovih podsistema se sastoji od funkcijskih blokova, a oni od više funkcijskih jedinica. Na slici 4.18. se vidi prikaz funkcijoalne strukture sistema APT 210 kao cjeline, zatim podsistema SSS i funkcijskog bloka AJ, u okviru podsistema SSS. Funkcijski blok AJ je uzet samo kao primjer. Ovaj blok se sastoji iz tri dijela - tri funkcionalne jedinice: AJC, AJR i AJM. AJC - oprema relejskog sloga. Ona sadrži sklopove za prijam impulsa biranja, signala podizanja i spuštanja mikrotelefonske kombinacije, tj. otvaranja i zatvaranja telefonskog aparata od strane pretplatnika A, zatim sklop za napajanje pozivajućeg pretplatnika i za emitiranje tonskih signala. AJR - sklop regionalne logike. Ono ispituje i upravlja radom AJC. AJM - sklop centralne logike. Ono koordinira funkcije obrade poziva kao i funkcija rada i održavanja spojnog rejelskog sloga AJ. Slična je situacija i s ostalim podsistemima odnosno funkcionalnim jedinicama.

Multipleksni sustavi 16

slika 4.18. Funkcionalna struktura APT 210

Modul EM je osnovna kontruktivna jedinica sa kojom se izrađuje komutacijski dio centrale i u sebi sadrži određen broj identičnih organa ili birača. U ramu modula ima mjesta za 16 organa i zajedničkih sklopova za ispitivanje i upravljanje kao i za priključak sabirnica. Maksimalno 64 modula EM može biti kontroliran iz dupliciranog regionalnog procesora RP. Modul EM predstavlja najveću baznu jedinicu na koju može uticati pojedinačna greška. Koncepcija pouzdanosti sistema AXE 10 je temeljena na udvostručavanju osnovnih i bitnih dijelova sistema, što se vidi i sa slike 8, gdje su udvostručenisvi organi do modula EM. Eventualna pogreška može uticati samo na jedan modul. Udvostručeni centralni procesor funkcionira na principu paralelnog i sinkronog rada. Regionalni procesori rade u paru. Ako nastupi neka pogreška na jednom procesoru, drugi procesor iz para preuzima cjelokupno opterećenje. Sistem sabirnica je udvostručen kako između cenralnog i regionalnog procesora tako i između regionalnih procesora i modula EM. Sistem napajanja je decentraliziran, što znači da svaki modul i svaki procesor ima vlastitu opremu za napajanje (pretvarači i sl.).

4.6.7. Obrada poziva Radi ilustracije postupka obrade poziva, obraditi će se slučajevi odlaznih, dolaznih i internih poziva pretplatnika. Za ovaj slučaj opis će se koristiti slikom 4.19. Odlazni pozivi. Poziv od pretplatnika se signalizira na linijskom slogu LIC. Poslije ispitivanja kategorije pretplatnika, i ako se radi o telefonskom aparatu s brojčanikom, veza se uspostavlja kroz SSN do slobodnog relejskog sloga AJC. Ako poziv dolazi od telefonskog aparata s tastaturom, uspostavlja se dopunska veza do slobodnog kodnog prijemnika KRD i proslijeđuje kroz GSN. Slanje cifre sa telefonskog aparata detektira se ispitivanje od AJC i memoriraju se u RE. Poslije prijama i analize dovoljnog broja cifara odabire se jedan odlazni prijenosnik OTC, rezervira slobodan put do njega od AJC u GSN. Ukoliko sistem signalizacije na snopu zahtjeva kodni odašiljač, npr. ako se koristi MFC-Multi Frekventni Kod - odabira se slobodan CSD koji se spaja sa OTC preko GSN. Prijenos cifara se obavlja od CSD preko GSN i OTC pod kontrolom bloka RE.

Multipleksni sustavi 17

slika 4.19. APT 210-upućivanje prometa

Ukoliko se koristi integrirani sistem linijske i registarske signalizacije (npr. kod s dekadskim impulsima), signali se prenose direktno od OTC pod kontrolom programa. Nakon što je emitoviranje signala završeno CSD se oslobađa, a AJC i OTC se povezuju preko grupnog stupnja GSN. Isto tako je osigurana i govorna veza kroz komutacijsku mrežu. Tijekom razgovora AJC i OTC su pod nadzorom bloka CL. Istovremeno s analizom cifara podsistema CHS utvrđuje tarifu i obavlja tarifiranje. Interni pozivi. Postupak do prijema cifara od pozivajućeg pretplatnika je isti kao kod odlaznih poziva. Nakon što su cifre primljene, ispituje se kategorija B - pozvanog - pretplatnika. To obavlja RE pozivajući CSD. Zajedno s kategorijom utvrđuje se položaj na komutacijskom dijelu koji odgovara pozvanom broju. Zatim se ispituje stanje B pretplatnika. Ako je slobodan, odabire se slobodan BJC a istovremeno se uspostavlja veza u GSN i SSN. Ako je broj zauzet, šalje se signal zauzeća iz AJC. Dolazni pozivi. Ovi pozivi dolaze preko prijenosnika ITC u kome se i detektiraju. Ako se radi o dekadskom ili nekom drugom obliku integrirane signalizacije, impulsi se primaju u ITC. Ako se koristi MFC signalizacija na ITC se priključuje preko grupnog stupnja prijamnik koda CRD. Broj se prenosi u blok RE koji dobija kategoriju i položaj na multilu od CSD. Nakon što se oslobodi prijamnik koda, uspostavlja se veza do B pretplatnika na isti način kao i kod internih poziva.

4.6.8. Komutacijska mreža

Uz pomoć rid releja formiraju se matrice montirane na pločama sa štampanim vezama. Na jednoj štampanoj ploči ima mjesta za 64 rid releja sa opremom za upravljanje i držanje. Zapravo, jedna takva ploča predstavlja osnovnu matricu sa 64 spojne točke. Tj. matricu s osam ulaza i osam izlaza (8x8). Za uspostavljanje veze između jednog od 8 ulaza i jednog od 8 izlaza angaržira se jedan relej. Matrice drugih veličina se formiraju diobom osnovne matrice 8x8 ili korištenjem 2 ili više štampanih ploča. Npr. matrica 8x8 može se pretvarati u 2 matrice 8x4. Tri takve štampane ploče mogu biti vezane na način da čine 2 matrice 8x12. Kombinacijom se mogu dobiti matrice 16x8 i druge. Rad i držanje rid releja. Princip rada i držanje rid releja prikazan je na slici 11. Da bi se obavilo spajanje jedne spojne točke, predhodno se programom određuju koordinate x i y, kojih ima 8, preko kojih se napaja tranzistor Tr i tranzistor Th1. Relej spojne točke, tj. rid relej, privlači u seriju sa Th1 između +5V i -8V. Relej ostaje privučen pomoću struje držanja između Tho - 0V i Th1 - 8V. prekidanje veze se obavlja kratkim spajanjem tiristora.

Multipleksni sustavi 18

Kod ovog sistema se komutiraju samo 2 žile tj. žile a i b, obzirom da je držanje i prekidanje elektroničko. Birački stupnjevi. Jedna od značajki AXE sistema je razdvojenost komutacijske mreže u dva podsistema: pretplatnički stupanj u okviru podsistema SSS i grupni stapanj biranja u okviru podsistema GSS. Obzirom da se napajanje pretplatnika kao i slanje poziva obavlja iz podsistema SSS proizilazi da kroz grupni stupanj ne prolazi ni struja napajanja ni pozivna struja. Na temelju toga grupni stupanj se može realizirati kao analogni ili kao digitalni stupanj. Pretplatnički stupanj. Modul pretplatničkog stupnja SSN je izrađen za 2048 pretplatnika. Postoje 4 standardne konstrukcije u ovisnosti o veličini prometa po pretplatniku. U ovisnosti o tome biraju se i konstrukcije matrica. Grupni stupanj. Grupni stupanj gradi se u modulima koji se sastoje iz blokova s tri pod stupnja, od kojih svaki ima 512 ulaza i 768 ili 68 ili 1152 izlaza (u ovisnosti o tipu upotrebljenih matrica). Ovi blokovi služe za odlazni, odnosno za dolazni promet. Po kontrukciji su identični a oznake su im: GSNO i GSNI.

4.6.9. Sistem za upravljanje APZ 210

Sistem za upravljanje APZ 210 je konstruiran s ciljem postizanja jednostavne eksploatacije, velike pouzdanosti i velikog kapaciteta obrade poziva i upućivanja. U ovom sistemu postoji centralni procesor CP i više regionalnih procesora RP. Regionalni procesori su preko posebnih sabirnica RPB spojeni s centralnim procesorom, kao što se vidi sa slike 14. Zajednički rad centralnog procesora i regionalnih procesora se obavlja pomoću poruka - signala, koje se prenose preko sabirnica. Ne postoji direktan rad između regionalnih procesora. Regionalni procesori upravljaju radom organa priključenih na njih, kao što su biračke jedinice, razni relejski sklopovi, prijenosnici i ulazno-izlazni organi. Centralni procesor upravlja složenijim funkcijama. Centralni procesor je udvostručen. Obje polovine rade paralelno kao cjelina sinkrono. Usporedbom rezultata jedne i druge polovine omogućeno je otkrivanje pogrešaka. Regionalni procesori su takođe udvostručeni, tako da se svaki telefonski aparat priključuje na 2 procesora. Ako nastupi pogreška na jednom od procesora, drugi procesor ga zamjenjuje u upravljanju. Centralni procesor ima centralno-upravljačku jedinicu sa memorijama i izvršnim programom. Izvršni programi tijesno sarađuju sa opremom centrale i opremom za obradu. Centralno-upravljačka jedinica se sastoji iz više samostalnih funkcionalnih jedinica koje su priključene na zajedničku sabirnicu. Slično kao i centralni procesor, regionalni procesori imaju centralnu upravljačku jedinicu sa memorijama i izvršnim progranima. I oni se sastoje iz više samostalnih funkcionalnih jedinica priključenih za zajedničku sabirnicu. APZ 210 predstavlja strukturu iz dvije razine, sa 1-8 centralnih procesora i više manjih regionalnih procesora. Regionalni procesori upravljaju jedinstvenim namjenskim funkcijama i funkcijama s velikim zahtjevima u pogledu kapaciteta obrade u realnom vremenu, kao što su pretraživanje ispitnih tačaka i aktiviranje releja. S tako sastavljenom konfiguraciom moguća su modularna povećanja opreme, dodavanje novih regionalnih procesora pri proširenju komutacije. I centralni regionalni procesori su mikroprogramirani. To omogućuje uvođenje vrlo korisnih strojnih instrukcija na ekonomičan način bez kompliciranja hardvera. Centralni procesor sadrži memorije s određenim brojem autonomnih logičkih funkcija, kao što su određena predviđanja zahtjeva i preračunavanje adresa, koje omogućuju velike brzine procesora i bez potrebe ekstremno brzih memorija. U APZ 210 svaki centralni procesor može komunicirati s bilo kojim procesorom preko razdvojenih udvostručenih interprocesorskih sistema sabirnica. Više regionalnih procesora RP spaja se na svaki centralni procesor CP preko udvojene sabirnice regionalnog procesora.

Multipleksni sustavi 19

Regionalni procesori upravljaju komutaciom i ulazno-izlaznom I/O opremom. Ispitni uređaji centralnog procesora spaja se na posebnu sabirnicu, tzv. procesorku stanicu PTB. Priključni modul EM predstavlja prilagođenje za komutacionu i I/O opremu. RP sabirnica je balansirana, transformatorski spregnuta AC sabirnica. Zato se regionalni procesoru mogu smjestiti daleko od centralnih procesora blizu opreme kojom upravljaju. Svaki EM u komutacionoj opremi je priključen na dva RP-a, jednog koji je aktivan i drugog koji je u aktivnoj rezervi. Ako se u jednom RP u paru pojavi pogreška, drugi RP preuzima upravljanje svim priključnim modulima EM. Centralni procesor se, naprotiv, sastoji od dvije identične strane koje sinkrono rade. Samo aktivnoj strani je dopušten pristup do sabirnice regionalnog procesora. Komutacija preko I/O opreme i kanala za prenos podataka, sa npr. cetrima za održavanje, uspostavlja se preko ulazno-izlaznog podsistema IOS. IOS može posluživati teleprintere, video termilane, optičke pokazivače podataka, uređaje za rad sa magnetnom trakom, modeme, i indikatore alarma. Uklanjajem pogrešaka rukovodi podsistem za održavanje MAS. MAS koristi više nadzornih sklopova i programa za ispitivanje i promjenu konfiguracije, da bi održao kapacitet obrade odataka u slučaju pogrešaka. Kada se pojave pogreške MAS upravlja stanjem regionalnih procesora - RP i prespajanje strana centralnog procesora.

4.6.10. Kategorije pretplatničkih vodova i pretplatnika

Na sistem AXE 10 mogu se priključiti: - obični i dvojnički - dupleksni pretplatnički vodovi, - vodovi pretplatničkih telefonskih centrala, - javne govornice - novčani telefonski aparati. Priključenim pretplatnicima sistem nudi u ovisnosti o opremljenosti i kategorije, razne dodatne mogučnosti kao što su: - tastaturno biranje, - skraćeno biranje, - automatsko buđenje, - preusmjeravanje poziva, - brojač tarifnih impulsa na strani pretplatnika, - prioritetni i hitni pozivi, - direktne veze bez biranja - "vruća linija", - direktno - produžno biranje u okviru pretplatničkih telefonskih centrala, - praćenje - "hvatanje zlonamjernih poziva", - povratni upit, - predaja veze, - konferencijske veze, - automatski naknadni poziv, - preusmjeravanje poziva kada je pozvani - B pretplatnik zauzet ili kada se ne javlja. Pored nabrojanih postoje i druge dodatne mogučnosti koje se mogu realizirati na zahtjev.

4.6.11. Ograničenje korištenja U okviru sistema AXE 10 postoje mogućnosti za uvođenje određenih ograničenja u pogledu korištenja pojedinačnih telefonskih priključaka kao što su: - promet bez ikakvih ograničenja, - ograničen odlazni promet, - ograničen dolazni prometj.

Multipleksni sustavi 20

4.6.12. Primjena sistema AXE 10 i neke karakteristike

Sistem AXE 10 može se koristiti kao mjesna, tandem međumjesna i međunarodna centrala. Moguće su i razne kombinacije kao npr.: mjesne i međumjesna i sl. Digitalni pretplatnički stupanj može se korstiti kao izdvojeni - udaljeni pretplatnički stupanj - koncentrator. Primjena za razne slučajeve uključujući i kombinacije ovisi o kapacitetu i prometnim uvjetima.

4.6.13. Kapacitet sistema AXE 10

Broj pretplatničkih vodova do 65 000 Broj spojnih vodova do 16 000 Broj poziva u glavnom prometnom satu do 170 000 Naprijed navedene vrijednosti predstavljaju maksimalne vrijednosti i mogu se dostići samo samo pod određenim prometnim uvjetima. Ovi kapaciteti koji se odnose na alalogni i digitalni sistem su za slučaj primjene procesorskog sistema APZ 210. Firma LM Ericsson je razvila nov procesor pod nazivom APZ 212 čije propusna moć iznosi oko 800 000 poziva u glavnom prometnom satu, što omogućuje da broj pretplatničkih vodova bude i do 225 000, a broj spojnih vodova oko 60 000.

4.6.14. Zaključak

Sistem telefonskih centrala AXE 10 koji je razvijen u Švedskoj firmi LM Ericsson je komutacioni sistem sa upravljanjem na bazi uskladištenog programa a koji je namjenjen za mjesne i međumjesne centrale, uključujući tranzitne i međunarodne centrale. Osnovni djelovi ovog sistema su komutacioni dio APT 210 i dio za upravljanje APZ 210. Glavna uloga komutacionog djela APT 210 je da izvršava komutacione funkcije sistema AXE 10 kao i funkcije eksploatacije i održavanja. Dio za upravljanje APZ 210 je konstruiran s ciljem da se dobije jednostavna eksploatacija, velika pouzdanost i veliki kapacitet obrade poziva i upućivanja.On se sastoji od regionalnih procesora koji upravljaju radom organa priključenih na njih i centralnog procesora koji upravlja složenim funkcijama. Fizičku strukturu sistema AXE 10 karakterizira podjela u opremi komutacije, regionalnog procesora i centralnog procesora. Zajednički rad ova tri tipa opreme odvija se preko sistema sabirnica. Sistem sabirnica između centralnog i regionalnog procesora (RPB) i sistema sabirnica između svakog regionalnog procesora i odgovarajućeg komutacionog dijela (EM). Komutacijskuu mrežu čine osnovni elementi tj. rid-releji pomoću kojih se formiraju matrice montirane pločama sa štampanim vezama. Jedna od osnovnih karakteristika sistema AXE je razdvojenost komutacijskee mreže u dva podsistema: pretplatnički stupanj u okviru podsistema SSS i grupni stupanj u okviru podsistema GSS. Modul pretplatničkog stupanja SSN je izrađen za 2048 pretplatnika. Postoje četri standardne konstukcije u ovisnosti o veličini prometa po pretplatniku. Grupni stupaj se gradi u modulima koji se sastoje iz blokova s tri pod stupnja, od koji svaki ima 512 ulaza i 768 ili 1152 izlaza. Za potrebe većih korisnika razvijen je sustav kućnih centrala, koje također rade na istom principu kao i centrala tipa AXE. Centrala istog proizvođača za potrebe Hrvatskihželjeznica tipa MD instalirana je na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu