Tehnika Izvođenja i Metodika Uvježbavanja Kovrtljaja Na Dvovisinskom Razboju, Gimnastika. Diplomski Rad

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU

FAKULTET FIZIČKOG VASPITANJA I SPORTA

STUDIJSKI PROGRAM: FIZIČKO VASPITANJE

Svjetlana Ilić

D I P L O M S K I R A D

Tehnika izvođenja i metodika uvježbavanja kovrtljaja na dvovisinskom razboju

Mentor

doc.dr Dalibor Fulurija

Istočno Sarajevo,2011.godina

Svjetlana Ilić Tehnika izvođenja i metodika uvježbavanja kovrtljaja na dvovisinskom razboju

SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................................................4

2. TEORIJSKO RAZMATRANJE PROBLEMA RADA..........................................6

2.1. Karakteristične osobine vježbanja na dvovisinskom razboju..........................6

2.2. Metodska upustva za savladavanje vježbi na dvovisinskom razboju..............72.2.1. Stvaranje prethodnog razumjevanja..............................................................72.2.2. Proces uvježbavanja gibanja.........................................................................82.2.3. Jačanje kretnih navika i njihovo usavršavanje............................................11

2.3. Principi obučavanja na treningu.......................................................................122.3.1. Princip individualnog prilaženja..................................................................12

2.3.2. Princip svjesnosti.........................................................................................132.3.3. Princip sistematičnosti.................................................................................132.3.4. Princip svestranosti......................................................................................132.3.5. Princip svakodnevnog treninga....................................................................142.3.6. Princip ponavljanja.......................................................................................142.3.7. Princip postepenog povećanja opterećenja..................................................14

2.4.Klasifikacija vježbi...............................................................................................152.4.1. Statički položaji i vježbe snage....................................................................15

2.4.2. Vježbe zamaha.............................................................................................152.4.3. Gibanja u zanjihu.........................................................................................162.4.4. Gibanja usklopno.........................................................................................162.4.5. Gibanja podmetno........................................................................................16

2.5.Kovrtljaji.............................................................................................................172.5.1.Gibanja obrtanjem nazad...............................................................................172.5.2.Gibanja obrtanjem naprijed...........................................................................17

2.6.Premasi................................................................................................................182.6.1.Premasi naprijed iz upora..............................................................................182.6.2.Premasi naprijed iz upora stojeći na n/p hvatom za v/p................................182.6.3.Premasi naprijed iz visa na v/p preko n/p.....................................................182.6.4.Premasi nogama nazad iz upora stražnjeg i upora stojeći na n/p hvatom za

v/p............................................................................................................................18

2


2.7.Metanja..............................................................................................................18 2.7.1.Premasi odnožno sa okretom.......................................................................19

3. PREDMET, PROBLEMI I CILJ RADA...............................................................20

4. TEHNIKA IZVOĐENJA I METODIKA UVJEŽBAVANJA KOVRTLJAJA NA DVOVISINSKOM RAZBOJU.........................................................................21

4.1. Kovrtljaj jašući....................................................................................................21 4.1.1. Kovrtljaj naprijed jašući...............................................................................21 4.1.2. Kovrtljaj naprijed jašući sa prehvatom na v/p..............................................22 4.1.3. Kovrtljaj naprijed jašući sa cijelim okretom................................................23 4.1.4. Kovrtljaj nazad jašući...................................................................................23

4.2. Kovrtljaj zavjesom.............................................................................................23 4.2.1. Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa cijelim okretom od upora prednjeg..................................................................................................................26

4.3. Kovrtljaj u uporu...............................................................................................27 4.3.1. Kovrtljaj nazad iz upora prednjeg................................................................27 4.3.2. Kovrtljaj nazad bez dotika...........................................................................28 4.3.3. Kovrtljaj naprijed iz upora prednjeg............................................................29

4.4.Kovrtljaj iz upora stražnjeg.............................................................................31 4.4.1. Kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg............................................................31

4.4.2.Kovrtljaj naprijed sa cijelim okretom u upor iz upora stražnjeg pothvatom................................................................................................................32

4.4.3. Kovrtljaj u uporu stražnjem nazad...............................................................34 4.4.4. Kovrtljaj nazad iz prednosa raznožno van na v/p........................................35

4.5. Saskoci iz kovrtljaja.........................................................................................36 4.5.1. Saskok iz kovrtljaja zavjesom o potkoljeno na n/p......................................36 4.5.2. Iz upora stražnjeg pothvatom kovrtljaj naprijed-saskok..............................39 4.5.3. Iz kovrtljaja nazad saskok sunožno letno.....................................................39

3


5.ZAKLJUČAK..............................................................................................................42

6.LITERATURA.............................................................................................................43

1.UVOD

Sportska gimnastika je najraširenija i najpoznatija sportska disciplina gimnastike.

Čak se ponekad pod nazivom gimnastika u stvari podrazumjeva, iako pogrešno, baš sportska

gimnastika. Najčešće se dijeli na mušku i žensku sportsku gimnastiku, i to na način da se

vježbači takmiče na preskoku, razboju, konju s hvataljkama, karikama, vratilu i na tlu, dok

se vježbačice takmiče na tlu, dvovisinskom razboju, preskoku i gredi. Iako sama vježba,

zavisno o spravi, može trajati relativno kratko, ipak je u pravilu fizički vrlo zahtjevna, a

traže vježbanje. Gimnastika kao sistem pripreme vojnika potiče još iz vremena stare Grčke.

Postoje i zapisi o različitim modelima gimnastičkog vježbanja i u staroj Kini i Indiji.

Kasnih 1700. godina Friedrich Ludwig Jahn iz Njemačke je razvio vratilo, razboj,

gredu i skokove i on više od bilo koga drugog se smatra ocem moderne gimnastike.

Gimnastika je procvjetala u Njemačkoj 1800. godine, dok u Švedskoj graciozniju formu

ovog sporta koja naglašava ritmičke pokrete razvio je Gutz Muth.

Gimnastika, čije ime potiče od stare grčke riječi za disciplinarne vježbe, je

kombinacija motoričkih vještina i sposobnosti kao što su: koordinacija, gracioznost,

spretnost, snaga, fleksibilnost itd.

Danas ovaj sport sjedinjuje šest kategorija a to su:

1. sportska gimnastika,2. ritmička gimnastika,3. skokovi na trambolini,4. sportski aerobik,5. sportska akrobatika,6. opšta gimnastika.

Međunarodno upravljačko tijelo je Međunarodna gimnastika federacija ( FIG-

4


Federation International de Gymnastique ),smještena u Moutieru-Švicarska.

Termin gimnastika odnosi se i na tjelesne vježbe koje se koriste u preventivne svrhe za liječenje oboljelih kojima se pomaže da se olakša ili ukloni nelagodnost u uspostavljanju normalnih funkcija lokomotorni aparat.

Gimnastika je uvedena u ranoj Grčkoj civilizaciji da olakša tjelesni razvoj kroz serije vježbi uključujući: trčanje, skakanje, plivanje, rvanje i dizanje tegova. Mjesta gdje se ova aktivnost vježbala nazivala su se Gymnazium, a većina vježbača su doslovice u to vrijeme vježbali goli bez ikakve odjeće na sebi od čega potječe riječ Gymnos - go.

Prema nekim podacima prvo takmičenje na spravama je održano 1877. godine u Čehoslovačkoj. Sa stvaranjem Međunarodne gimnastičke federacije 1888. godine, napravljen je presudan korak u osmišljavnju vježbi na spravama, kao sporta, odnosno sportske gimnastike. Za 1881. godinu je moguće označiti kao uključenje ovog sporta u široki spektar sportova. Muška gimnastika je bila na rasporedu na prvim Olipijskim igrama 1896. u Atini, a nalazi se u Olimpijskom programu od 1924. godine.

Gimnastika danas doživljava izuzetnu ekspanziju po cijelom svjetu tako da se uključuju i one zemlje koje tradicionalno nisu nikad bile prisutne.

Dvovisinski razboj

Vježbačica izvodi pokrete krećući se između dvije pritke različite visine. Viša pritka je na visini od 225 cm, a niža na 145 cm od strunjače. Razmak pritki je između 130 do 180 cm, a dužina 240 cm. U vježbi koriste se zamasi, gibanja, kovrtljaji, prelazi s pritike na pritku, premasi, metanje i drugi pokreti.

5


2. TEORIJSKO RAZMATRANJE PROBLEMA RADA

2.1. KARAKTERISTIČNE OSOBINE VJEŽBANJA NA DVOVISINSKOM RAZBOJU

Dvije paralelno raspoređene pritke na različitoj visini, kao i razmak između njih, uslovljavaju karakter i izgled vježbi an ovoj spravi.

Ono što je u ovom slučaju karakteristično jeste prije svega kombinacija brzih i dinamičnih gibanja sa laganim pokretima ili statičkim položajima. Pored toga veći broj vježbi na ovoj spravi radi se sa povremenim korišćenjem jedne i druge pritke.tj.kombinacijom visa i upora, odnosno upora i visa. Brzo povezivanje elemenata izaziva pojavu rizika jer kod ogromne većine elemenata vježbačice povremeno puštaju i ponovo hvataju jednu ili drugu pritku. Izvođenje ovakvih zahtjeva od vježbačice maksimalnu pažnju, okretnost i odvažnost.

Elipsasta forma pritaka i njihova debljina uslovljavaju korišćenje odgovarujućih hvatova na konkretnoj spravi. Tako, prilikom izvođenja vježbi u visu ili kod raznih kovrtljaja vježbačica mora obuhvatiti pritku cijelom šakom odozgo, tj. nathvatom, a kod kovrtljaja naprijed iz upora stražnjeg - cijelom šakom odozdo, tj. pothvatom. Kod raznih premaha nogama i stavova o šakama pritka se drži nathvatom, kao i kod vježbanja na vratilu. Ove karakteristične pojave mjenjanja hvata u mnogome otežavaju izvođenje vježbi na dvovisinskom razboju.

Jedan dio vježbi radi se u raznim položajima visa ili visa sklonjeno. Sama ta okolnost primorava nas da posvetimo posebnu pažnju jačanju muskulature gornjeg ramenog pojasa, a naročito trbušne muskulature jer se na taj način obezbjeđuje održavanje tijela u pomenutim

6


položajima.

Položaj vježbačice u visu ili visu sklonjeno karakterističan je po tome, što se ramena osovina nalazi ispod osovine sprave, tako da se opruženo tijelo u ramenim zglobovima nalazo skoro u pravoj liniji. U visu sklonjeno vježbačica se mora do maksimuma opružiti u ramenim zglobovima, glava je uvučena između ruku i drži se pravo, tijelo je sklonjeno u karlično-bedrenim zglobovima pod oštrim ili pravim uglom. Opružanje u ramenim zglobovima omogućava udaljavanje opšteg centra težišta tijela od mjesta oslonca i samim tim utiče na povećanje amplitude gibanja.

Ukoliko se vježbačica u položaju visa mora maksimalno opružiti, tj. izdužiti u ramenim zglobovima, onda se u uporu događa suprotno, tj.vježbačica se ne smije opružati u ramenim zglobovima već se naprotiv održava u visokom položaju.

Savremene vježbe na dvovisinskom razboju odlikuju se savršenom tehnikom izvođenja, dinamikom i brzom reakcijom koja je povezana čestim puštanjem i ponovnim hvatanjem jedne ili druge pritke. Sve ove karakteristike savremenog načina vježbanja na dvovisinskom razboju zahtjevaju od vježbačice da bude elastična, snažna, odvažna i okretna.

Isto tako treba poklanjati dovoljno pažnje formiranju navike pravilnog držanja tijela, bez čega je nemoguće zamisliti postizanje vrhunskih sportsko-tehničkih rezultata.

Pod pravilnim držanjem tijela podrazumjevamo takvo držanje, koje obezbjeđuje stvaranje najpovoljnijih uslova za izvođenje bilo kojeg elementa ili vježbe. U ovom slučaju gibanja su oslobođena nepotrebnog trošenja snage, dok je aktiviranje muskulature ograničeno samo na one grupe mišića, koji učestvuju u izvođenju konkretne vježbe. Zbog toga u uslovima pravilnog držanja tijela na spravi dobijamo utisak da je izvođenje svih vježbi lako, estetski dotjerano i oslobođeno pojave suvišnog zamora.

S tim u vezi treba napomenuti da u principu treba težiti takvim sastavima, koji će biti bogati dinamikom gibanja i brzinom izvođenja. Upravo ove osobine postaju sve više mjerilo kvalitetnih dostignuća vježbačice i daju određenu ocjenu bogastva sadržaja i spoljašnjeg efekta konkretnog sastava.

2.2. METODSKA UPUSTVA ZA SAVLADAVANJE VJEŽBI NA DVOVISINSKOM RAZBOJU

2.2.1.Stvaranje prethodnog razumjevanja

Zadatak ove faze je upoznavanje vježbačice sa tehnikom konkretnog elementa ili vježbe. Kod vježbačica, koja pažljivo prate praktično izvođenje vježbe od strane trenera ili

7


drugih vježbačica i ujedno slušaju tumačenje, mora se obavezno stvoriti prethodno razumjevanje postupnosti i karaktera premještanja tijela, kao i njegovih pojedinih dijelova u čitavom procesu gibanja. U procesu upoznavanja vježbačica sa konkretnim vježba istovremeno sa praktičnim prikazivanjem i tumačenjem koristimo očigledna sredstva. Tumačenje mora biti kratko, sažeto i prije svega usmjereno u pravcu upoznavanja onih detalja, koji se manje ili više ne mogu odmah zapaziti, ali se zato mogu osjetiti prilikom pravilnog izvođenja elemenata. Tako na primjer, veoma je važno da kod naupora usklopno vježbačica blagovremeno okrene šake oko pritke u momentu kada se tijelo premješta u položaj upora. Zbog toga, prilikom tumačenja tehnike ovog elementa trener skreće pažnju vježbačice na okretanje šake i predlaže da se ovaj detalj dobro uoči u procesu izvođenja.

Ukoliko vježba nije teška za konkretnu vježbačicu, onda se može odmah pristupiti uvježbavanju s tim da se u punoj mjeri koristi raspoloživo kretno iskustvo. Skoro svaka nova vježba sadrži pojedine, već dobro poznate dijelove, tako da vježbačice mogu obratiti pažnju na nove i nepoznate detalje i na taj način dosta brzo savladavati nove kretne navike.

Prije uvježbavanja nove i teške vježbe potrebno je stvoriti prethodno razumjevanje svih osjećaja do kojih dolazi prilikom pravilnog izvođenja. U tom cilju vježbačica radi niz predvježbi ne samo na konkretnoj spravi, nego isto tako na drugim spravama kao i na tlu.

Sve ove predvježbe moraju biti po svojoj strukturi slične elementima koji se uvježbavaju, a njihova primjena mora biti zasnovana na principu postepenog otežavanja, kako u smislu koordinacije pokreta, tako isto i u pogledu mišićnog naprezanja. Na primjer, prije uvježbavanja naupora usklopno vježbačica najprije savladava naupor jašući van, zatim naupor usklopno. Korišćenje ovakvih ili sličnih predvježbi onemogućava pojavu pogrešnog uvježbavanja čija je pojava skoro neizbježna ukoliko vježbačica bez prethodnih priprema ponavljaju više puta teže vježbe i svaki put učvršćuju iste greške.

Veći broj vježbi na višoj pritci korisno je najprije uvježbavati na nižoj pritci. Kovrtljaji, razni premasi, podmetni okreti, saskoci, kao i niz drugih elemenata prethodno savladavani na nižoj pritci mogu se vrlo brzo naučiti i na višoj.

Uvježbavanje elemenata na nižoj pritci u znatnoj mjeri ubrzava proces formiranja kretnih navika jer omogućava ekonomično korišćenje snage, sprečava dejstvo zaštitnog refleksa ( strah od izvođenja opasnih elemenata ) i omogućava korišćenje sigurne asistencije i pomoći.

U slučaju da je prelaženje na višu pritku obavljeno suviše brzo, dešava se da se forsiranje i učvršćenje kretnih navika kod jednog broja vježbačica odvija suviše sporo.

Ako trener predviđa da će prelaženje sa niže pritke odmah na višu usloviti pojavu zaštitne reakcije, tj. vježbačica neće moći uraditi vježbu usled pojave straha, onda se ista vježba mora prethodno uraditi na pritci srednje visine. Tako na primjer, razne saskoke preko

8


više pritke ( zgrčka, raznoška, sklopka itd.) vježbačica najprije uvježbava na nižoj pritci, zatim na pritci srednje visine i najzad pokušava uraditi saskok preko više pritke.

U procesu savremenog treninga veći broj trenera uz pomoć raznih predvježbi na nižoj pritci postigli su mnogo brže pozitivne rezultate u odnosu na ranije godine, kada su iste vježbe zahtjevale mnogo duži period obučavanja i predstavljale mnogo veći rizik.

2.2.2. Proces uvježbavanja gibanja

U prvoj etapi formiranja kretnih navika, tj. za vrijeme procesa stvaranja prethodnog razumjevanja kod vježbačice se uglavnom formiraju samo opšti pojmovi o konkretnom gibanju i to pretežno u odnosu na spoljašnje utiske.

U drugoj etapi, tj. za vrijeme uvježbavanja gibanja, vježbačice moraju osjetiti kako se vježbe izvode u cjelini sa svim pojedinim detaljima i na taj način učvrstiti kretno iskustvo.

Kretno iskustvo poboljšava se tokom cijelog perioda savladavanja tehnike gibanja. U procesu stvaranja potpunog u svestranog uvida o konkretnoj vježbi veliku ulogu igraju organi čula.

U procesu jačanja kretnog iskustva kod vježbačice se mora stvoriti potpuno jasna slika raspoređivanja gibanja u vremenu i prostoru.

U cilju utvrđivanja pravca gibanja koristimo razne prijente, koji postoje u sali ili pak specijalne predmete za tu svrhu ( na primjer zastave ). Tako na primjer, dešava se da prilikom uvježbavanja podmetnog njiha sa okretom na višoj pritci, vježbačice usmjeravaju gibanja u pogrešnom pravcu. U ovom slučaju postavljamo orijentir ( zastavicu ) na takvom mjestu, koje će mobilisati pažnju vježbačice i ujedno obezbjediti pravilno usmjeravanje nogu.

Kao orijentir može se poslužiti isto tako obučna vrpca koja se zateže ispred više pritke na odgovarajućoj visini i služi kao prepreka za održavanje visine kod podmetnog saskoka.

Na taj način uz pomoć specijalnih uslovnih vizuelnih nadražaja vježbačice mogu korigovati svoje kretno iskustvo, tj. izvršiti pravilno raspoređivanje gibanja u vremenu i prostoru.

Kretna iskustva koja su vezana za raspoređivanje gibanja u vremenu poboljšavaju se uz pomoć najavljivanja momenta osnovnog naprezanja. Tako, vježbačice vrlo često ne mogu savladati podmetnuti njih iz upora stojeći na nižoj pritci do visa na višoj pritci samo zato, što ne osjećaju momenat energičnog otvaranja sa istovremenim prehvatom. U slučaju da se vježbačica otvara prije ili posle određenog vremena, dolazi do promašaja više pritke, odnosno vježbačica neće preći u vis na višoj pritci. U ovom slučaju trener može kratkim i

9


energičnim uzvikom (»Sad«) naglasiti momenat otvaranja.

Međutim, svaka zloupotreba ovog metoda nije preporučljiva.

U praksi se vrlo čest dešava da se kod vježbačica stvara takva navika korišćenja signala da se kasnije vrlo teško odlučuje na samostalno izvođenje. Najavljivanje momenta glavnog naprezanja može se smatrati cjelishodnim samo u tom slučaju ako se radi o poboljšanju kretnog iskustva i stvaranja samostalnog osjećanja momenta glavne aktivnosti. Od momenta kada ovaj zadatak bude riješen, vježbačica mora samostalno izvoditi vježbe bez ikakvih dopunskih uslovnih signala.

Već na samom početku moramo težiti izvođenju vježbi sa najmanjim brojem grešaka. Međutim to nije uvjek lako postići. Greške, do kojih dolazi na početku formiranja kretnih navika, treba ukloniti što je moguće brže.

Često ponavljanje vježbe sa greškom koja se potkrala tokom izvođenja nije preporučljivo. Prvo se moraju otklanjati glavne greške, a zatim drugostepene. Prilikom svakog pokušaja na spravi vježbačica može otklanjati samo jednu grešku. Praksa je pokazala da svaki pokušaj ispravljanja niza grešaka samo putem jednog pokušaja ne dovodi do nikakvih rezultata. Uspješno otklanjanje nastalih propusta u procesu gibanja moguće je ostvariti jedino putem prethodnog pronalaženja njihovog uzroka.

U analizi uzroka pojave greške pored trenera mora isto tako učestvovati i vježbačica. Treneru jer lakše pratiti pojavu greške sa strane jer se vrlo često dešava da vježbačice prilikom prvog pokušaja nisu u potpunosti osjetile sve detalje urađene vježbe i samim tim ne mogu izvršiti potrebne korekture kod sledećeg pokušaja. Međutim posle tumačenja trenera vježbačica može dosta uspješno rekonstruisati svoju aktivnost.

Neophodno je da vježbačice detaljno analiziraju vlastito iskustvo, stečeno za vrijeme izvođenja vježbe. Čak i najiskusniji posmatrači neće moći konstatovati osjećaje i utiske, koji se stiču tokom konkretnog pokušaka. Međutim, izvršena analiza vrlo često najbrže otkriva prave uzroke pojave greške i ujedno ukazuje na način njihovog otklanjanja.

Ukoliko i pored preduzetih mjera dođe do pojave ukorijenjenih grešaka, onda se mogu koristiti sledeći metodski principi:

1. Obustaviti dalje izvođenje vježbe tokom nekoliko narednih treninga i na taj način postići gušenje uslovno refleksnih veza s tim, pa posle izvjesnog vremnea ponovo nastaviti sa uvježbavanjem vježbi.

2. Preporučljivo je preći na uvježbavanje teže vježbe koja će biti slična prethodnoj po svojoj strukturi, ali pod uslovom da se kasnije ponovo vratimo ba izvršenje prethodnog lakšeg zadatka. Na primjer, poznato je da je naupor usklopno teži od naupora jašućeg, koji obično služi kao jedna od predvježbi u procesu usvajanja

10


naupora usklopno. Međutim dešava se da pojedine vježbačice ne mogu nikako savladati naupor jašući ( ovo se obično dešava kao posledica suviše dugog uvježbavanja naupora zavjesom ). U ovom slučaju treba pristupiti uvježbavanju naupora usklopno. Onog momenta kada v ejžbačica savlada ovaj inače teći elemenat, uvježbavanje naupora jašući neće predstavljati neku naročitu poteškoću.

3. Ako se kod vježbačice prilikom izvođenja nekog elementa pojavi strah ( ova pojava je naročita karakteristična u slučaju težih povreda ili pada sa sprave ) onda je neophodno koristiti pojačanu asistenciju tj. angažovati veći broj prisutnih vježbačica ili pomoćnih trenera. Najsigurnija asistencija na dvovisinskom razboju je korišćenje visećeg ili ručnog pojasa. Ukoliko vježbačica pogrešno izvodi neki elemenat samo zbog pojave zaštitnog refleksa, koji koči stvaranje neophodnih uslovno refleksnih veza, onda je neophodno bez mnogo razmišljanja koristiti ovaj vid sigurne asistencije. Isto tako u ovom slučaju veliku ulogu igra sposobnost vježbačice da obezbjedi samostalnu asistenciju. Prilikom uvjažbavanja svakog novog elementa vježbačica se mora pripremiti da u slučaju neuspješnog pokušaja koristi određeni način samostalne asistencije. Preduzimanje ovakvih mjera koristiće ne samo otklanjanju niza grešaka, nego će isto tako spriječiti mogućnost njihove pojave.

4. Prilikom ispravljanja grešaka važnu ulogu igra isto tako tumačenje. Obično se dešava da vježbačice saslušaju primjedbe trenera ili svojih kolega i na osnovu toga ispravljaju nastalu grešku prilikom sledećeg pokušaja. Međutim, dešava se, da na jedan dio veoma važnih primjedbi trenera vježbačice ne odraćaju pažnju ili pak ne analiziraju u dovoljnoj mjeri sve detalje vježbe i na taj način omogućavaju pojavu učvrćšćenja grešaka. U ovom slučaju najbolje je da vježbačice samostalno i detaljno obrazlože tehniku izvođenja vježbi. Na taj način primoraćemo vježbačicu da zapamti upustva trenera, da detaljno razmisli o svojoj aktivnosti i samim tim obezbjedi mogućnost otklanjanja grešaka.

Svi gore navedeni načini u svakom slučaju ne iscrpljuju sve mogućnosti koje možemo koristiti u procesu sprečavanja i otklanjanja grešaka. U nizu slučajeva koristimo druge načine i sredstva.

2.2.3.Jačanje kretnih navika i njihovo usavršavanje

Istovremeno sa poboljašanje osnovnih kretnih pojmova i paralelno sa procesom otklanjanja grešaka, vježbačice postepeno prelaze na učvršćenje i usavršavanje kretnih navika.

Zbog postepenog stvaranja i komplikovanja uslovno refleksnih veza u moždanoj kori, gibanje postaje postepeno preciznije, ekonomičnije, slobodnije i ljepše. Ovu etapu savlađivanja vježbe nazivamo jačanje kretnih navika.

Ukoliko vježbačica na početku na ove etape može konkretnu vježbu uraditi samo u određenim uslovima, na primjer, u sali na koju je navikla ili samo na jednom istom razboju, onda se posle stabilizacije kretnih navika ne postavljaju kretnih navika ne postavljaju pitanje

11


obezbjeđenja određenih uslova jer će vježbačica uraditi vježbu isto tako i nepoznatim uslovima.

Paralelno sa jačanjem kretnih navika usavršava se i tehnika izvođenja vježbi. Na osnovu upustva trenera i čestog ponavljanja vježbačica ispravlja i dotjeruje pojedine detalje i samim tim usavršavanja kretne navike.

U procesu jačanja i usavršavanja kretnih navika koristimo niz metodskih postupaka.

Navodimo nekolicinu od njih:

1. povezivanje usvojenog elementa sa raznim drugim vezama i kombinacijama; 2. promjena redosleda izvođenja vježbi u okviru plana treninga na razboju;3. mjenjanje mjesta sprave na konkretnom treninga;4. promjena vremena i mjesta održavanja treninga ;5. mjenjanje visine pritke ;6. održavanje treninga na spravama različite elastičnosti. Kao što je već bilo

rečeno veći broj vježbi na razboju povlači pojavu rizika. U ovom slučaju dolazi do zastoja u daljem napredovanju usled pojave straha od pada ili ozbiljnije ozlijede. Sasvim je razumljivo da u ovakvim uslovima nije moguće postići neophodnu koncentraciju koja bi obezbjedila praćenje tehnike vježbe u procesu izvođenja.

Lako i brzo usvajanje vježbi zahtjeva otklanjanje uzroka pojave tahničkih propusta. Poznata je stvar, da vježbačica koja nije optećena pojavom straha, izvodi vježbe mnogo sigurnije i gracioznije. Kao jedan od osnovnih uslova koji obezbjeđuje otklanjanje pojave straha jeste sigurna asistencija. Kao što smo već ranije naveli u procesu uvježbavanja pojedinih elemenata korisno je koristiti specijalni pojas. Međutim ovaj način asistencije nije uvjek primjenljiv. Prije svega, karakter pojedinih elemenata jednostavno onemogućava njegovo korišćenje, i drugo u nizu slučajeva korišćenja pojasa dolazi u obzir do izvjesne granice, posle čega moramo zahtjevati od vježbačice samostalno izvođenje. Zbog toga treneri i vježbaličica moraju poznavati načine asistencije bez korišćenja pomoćnih sredstava. Opisivanje pojedinih elemenata i vježbi u radu proprećeno je upustvima korišćenja asistencije i pomoći. Pojedine vježbe nemaju ova upustva jer je problem asistencije riješen na taj način što se trener nalazi za vrijeme izvođenja u neposrednoj blizini vježbačice i pažljivo prati svaki pokret. Isto tako treba imati u vidu da način asistencije mora biti dobro poznat ne samo treneru, nego isto tako svakoj vježbačici. Dešava se vrlo često da pojavu greške trener može zapaziti samo pod uslovom da se udalji od sprave dva do tri metra. Sasvim je razumljivo da njegovo učešće u asistenciju u ovom slučaju ne dolazi u obzir. Zbog toga svaka vježbačica mora biti osposobljena za asistenciju svojih drugarica. Treba imati u vidu da je savlađivanje navika asistencija i pomoći prilično komplikovan zadatak, koji zahtjeva dosta truda i sistematskog rada. Svaki trener mora imati u vidu ovu činjenicu prilikom organizovanja procesa nastave i treninga na dvovisinskom razboju gdje se veći broj

12


elemenata izvodi sa velikom amplitudom i velikom brzinom, a samim tim postoje realne mogućnosti pojave težih ozlijeda.

2.3. PRINCIPI OBUČAVANJA NA TRENINGU

Pod savremenim treningom se podrazumjeva strogo kontrolisan i usmjeren proces sa ciljem da se postigne maksimalna adaptacija organizma na odgovarajuće pokrete i naprezanja, u zavisnosti od starosne dobi i pola vježbačica. Za postizanje vrhunskih rezultata u sportskoj gimnastici, posebna pažnja se mora posvetiti na psihološke, pedagoške, fiziološke, biomehaničke i druge zakonitosti, ne gubeći iz vida racionalno trošenje vremena. Savremen trening zahtjeva stručnost trenera i poštovanje određenih principa. Trening se može definisati kao proces individualnog, svjesnog, sistematičnog,svakodnevnog ponavljanja uz postepeno povećanje opterećenja. Postoji više tumačenja i određenja prema principima treninga ali većina autora se slaže sa osnovnim zahtjevima koje trener mora ispoštovati tokom treninga.

Principi obučavanja na treningu su sledeći:

• princip individualnog prilaženja• princip svjesnosti• princip sistematičnosti• princip svestranosti• princip svakodnevnog treninga• princip ponavljanja• princip postepenog povećanja opterećenja

Ukratko ćemo se pozabaviti svim ovim principima i pokušati da u kratkim crtama ukažemo na bitne karakteristike svakog od njih, kao i na veliku važnost njihove dosledne primjene tokom procesa treninga.

2.3.1. Princip individualnog prilaženja

Jako je bitno poštovati osobenosti organizma svakog pojedinca na treningu. Pogrešno je šablonski primjenjivati vježbanje nekog elementa iz progrešnog razloga što će nekim pojedincima određenja vježba više odgovarati, dok će drugima smetati za optimalan napredak. Najočigledni primjer je sposobnost brzog oporavka posle napornog vježbanja, koja se razliku od vježbača do vježbača. Tokom vježbanja se može povećati i razviti ovaj kvalitet ali ipak ostaju individualne razlike, koje treba primjenjiti i uklopiti u plan treninga.

Pored različitog doziranja opterećenja veoma je važan i individualni pristup metodici obučavanja, tj. izboru vježbi i određivanja metodičkog postupka. Recimo, prilikom učenja nove, složene vježbe, jednom vježbaču je potrebno da savlada niz pripremnih vježbi, dok se

13


drugom metodski postupak može skratiti ili vježbač čak može i direktno preći na finalnu vježbu. Dakle, cilj je kod svih vježbača savladati zadatu vježbu uz optimalan utrošak rada i vremena.Bitno je, pogotovo u radu sa početnicima, da se uoče inidividualne karakteristike vježbača. Da bi se to postiglo neophodno je prikupiti podatke iz domena ljekarskih kontrola, psiholoških ispitivanja i samog treninga. Analiza tih elemenata od velike je pomoći treneru i vježbaču prilikom izbora vježbi, komponovanja sastava i doziranja opterećenja. Princip individualnog prilaženja je potreban da bi se izbjegao šablaniziran rad, koji u mnogome smanjuje uspješnost treninga.

2.3.2. Princip svjesnosti

Ovaj princip treba da bude zastupljen u radu sa svim kategorijama vježbača. Gimnastičar, bilo početnik ili vrhunski sportista u svakom trenutku treba da zna na kojem je nivou osposobljenosti, koji su ciljevi i kojim sredstvima treba da ih ostvari. Trener treba da se postavi na takav način prema vježbaču da mu omogući da pronikne u suštinu procesa treninga, da ga prati, da shvata zakonitosti izvođenja, fiziološke i druge osnove tog procesa. Ovaj princip je bitan iz razloga što omogućava punu uspješnost sportiste na takmičenjima a isto tako to znanje će vježbač znati da prenese na mlade.

2.3.3 Princip sistematičnosti

Trenažne jedinice, u sportskoj gimnastici su značajne i moraju biti izvedene precizno, bez propusta i improvizacije. Početnicima se od prvog ulaska u salu stavlja do znanja da se rezultati postizu samo upornim i dugotrajnim radom. Bitno je da i trener bude strpljiv, uporan i dosledan, jer će na taj način najviše pomoći svojim učenicima u dostizanju zadatog cilja. Velike negativne posledice ostavlja svaki neplanirani prekid treninga i propust u njegovoj realizaciji.

2.3.4. Princip svestranosti

Uočena i u praksi bezbroj puta ponovljena činjenica je, da se vrhunski rezultati mogu postići samo na bazi svestranog djelovanja na organizam. Mnogi vrhunski takmičari su se, pored intenzivnog treninga, bavili i drugim sportovima, a u ranoj mladosti su usvajali širog dijapoazon osnovnih kretnih navika.

Ruski naučnici su, na uzorku vrhunskih vježbača utvrdili direktnu uzajamnu povezanost između tzv. opšte fizićke pripreme i postignutih rezultata. Vjezbači koji nisu prekidali sa bavljenjem ostalih dopunskih aktivnosti, postizali su bolje rezultate do onih koji su te aktivnosti zanemarili. Pogrešno je zanemariti princip svestranosti i svo raspoloživo vrijeme za treninga iskoristiti za usku specijalizaciju. Ako se, naročito kod djece, ne obrati pažnja ne obrati pažnja na ovaj princip , onda kroz godinu-dvije dolazi do zaostajanja i to čak većeg, nego kod djece koja su imala samo opštu fizičku pripremu.

14


2.3.5. Princip svakodnevnog treninga

Prioritetan i osnovni princip. Razlog je jednostavan, bez svakodnevnog treninga i bez maksimalno moguće adaptacije organizma na mnoštvo zahtjeva koje postavlja sportska gimnastika, nema vrhunskih rezultata. Danas se istražuju brojne metode i srestva za što brži oporavak posle napora, kako bi se organizam što prije ponovo opteretiti.

2.3.6. Princip ponavljanja

Ovaj princip se odnosi na metodiku obučavanja kao i na podizanje fizičkih, tehničkih i moralnih osobina vježbača. Naročito bitno je učenje Pavlova o uslovima refleksnih i njihovom stvaranju.

Ako se izvrši veći broj ponavljanja određene vježbe sa precizno odrađenim serijama za svakog pojedinca, postupno je moguće izvršiti određene promjene u morfološkom i funkcionalnom smislu. Međutim, to je veoma težak zadatak. Previše razmaknute ili zgusnute serije dovode ili do nedovoljno dobrih rezultata ili izazivaju pojavu premorenosti vježbača. Neki osnovni princip je da kada se rade vježbe snage, brzine, okretnosti i preciznosti, koristimo kraće intervale odmora između serija ( nekoliko minita ). Kada se radi o razvijanju izdržnjivosti vježbe se izvode i posle pojave zamora ali vodi se računa da se naruši tehnika izvođenja.

Velikim brojem ponavljanja, vježba se automatizuje i sve je manje pod kontrolom primarne svjesti. Uvjek isto izvođenje vježbe je ne zaobilazni preduslov za izvođenje sastava i za postizanje vrhunskih rezultata.

2.3.7. Princip postepenog povećanja opterećenja

Ovaj princip označava takvo planiranje i izvođenje treninga, gdje se postepeno i stalno organizmu postavljaju sve veći zahtjevi. Jako je bitna ta postepenost da bi se organizmu ostavilo vrijeme za prilagođavanje. Prilagođavanje organizma je dugotrajan proces koji traje više mjeseci, a za neke elemente i više godina, te je potreban strpljiv i dugotrajan rad. Mora se poštovati zakonitost biološkog ritma pri primjeni ovog principa. Opterećenje se trebe povećavati u skokovitim intervalima, a nikako ravnomjerno. Postepenost povećavanja opterećenja se sprovodi u saglasnosti sa poznatim didaktičkim principom, „ od lakšeg ka težem“, odnosno „od prostog ka složenog“. Takođe je bitno odbratiti pažnju na pol, uzrast i individualne karakteristike svakog vježbača.

15


2.4. KLASIFIKACIJA VJEŽBI

Sve vježbe na dvovisinskom razboju sastavljene su iz elemenata i veze:

U cilju obezbjeđenja pravilne metodike obuke i uspješnog savlađivanja vježbi na dvovisinskom razboju sve elemente moramo rasporediti u pojedine strukturne grupe.

Gibanja u okviru jedne strukturne grupe međusobno su slična. Pod strukturom podrazumjevamo određen redosled gibanja, koja se izvode pojedinim dijelovima tijela. Prema tome klasifikacija elemenata na dvovisinskom razboju zasnovana je na principu zajedničkih strukturnih osobina.

Nastavno gradivo u okviru svake strukturne grupe raspoređeno je na osnovu postupnosti u odabiranju težine svakog elementa. Na taj način obezbeđen je logičan redosled elemenata i ujedno zagarantovana mogućnost sprovođenja osnovnih principa metodike obuke.

2.4.1.Statički položaji i vježbe snage

1. Visovi mješovoti, visovi obični.2. Sjedovi.3. Upori mješoviti, upori obični.4. Vježbe elastičnosti: mostovi čeono i bočno, špagati čeono o bočno.5. Položaj i ravnoteže, naupori opiranjem nogama o pritku.6. Stavovi na ramenu i o šakama, okreti u stavu o šakama, saskoci iz stava u upor o

šakama.

2.4.2. Vježbe zamaha

Gibanja u prednjihu

Iz visa:

1. Uzmah prednji u upor prednji na višoj pritci.2. Uzmah prednji u upor prednji na nižoj pritci.3. Iz njihanja klinom u visu na višoj pritci prednjihom cijeli okret u upor prednji na

nižoj pritci ili vis sklopljeno na nižoj pritci.

Iz upora bočno jedna ruka u uporu, druga u visu:

1. Kolut nazad do stava na ramenu na nižoj pritci iz njihanja u uporu na jednoj ruci, druga u visu.

16


2. Kolut nazad kroz stav u uporu na jednoj ruci sa okretom za 90º u upor prednji na višoj pritci ( iz njihanja u uporu na jednoj ruci, druga ruka u visu ).

3. Saskoci: sklonka, prednoška, zanoška preko niže pritke.

Iz upora i sjeda:

1. Iz sjeda na n/p hvatom za v/p kroz vis na pogrčenim i pruženim rukama umah prednji u upor prednji na v/p.

2. Iz sjeda prednožno sunožno na n/p ukrštenim hvatom za v/p prednjihom cijelim okret sa raznošnim premahom u vis ležeći na n/p.

3. Iz sjeda na n/p hvatom za v/p prednjihom vis, zanjih, prednjihom cijeli okret puštanjem ruku u upor prednji na n/p.

2.4.3. Gibanja u zanjihu

Iz upora bočno ( jedna ruka u uporu, druga u visu ):

1. Zanjihom upor čučeći prednožno jednom nogom.2. Zanjihom upor čučeći sunožno sa okretom za 90º.3. Zanjihom premah sunožno sa okretom za 90º u upor ležeći čeono na n/p.4. Zanjihom stav o šakama iz upora čučeći na jednoj nozi.

Iz upora:

1. Iz upora na v/p zanjihom vis.2. Iz upora na n/p, leđima prema v/p, zanjihom okret za 90º u upor bočno. Isto, ali sa

cijelim okretom do upora stražnjeg.3. Isto, ali sa cijelim okretom do visa na v/p.4. Zanjihom stav o šakama čeono i bočno.

2.4.4. Gibanja usklopno

Gibanja usklopno nogama:

1. Naupor jašući.2. Naupor usklopno.3. Uzmah stražnji.

Gibanja usklopno tijelom:

1. Naupor usklopno stražnji

17


2.4.5. Gibanja podmetno

1. Podmetni njih sa cijelim okretom iz upora prednjeg na v/p.2. Saskok podmetno. Isto, ali sa cijelim okretom.3. Saskok podmetno sklonjeno.4. Iz prednosa raznožno iznad ruku u uporu na v/p: sa padom nazad i snooženjem cijeli

okret naprijed podmetno u vis.5. Iz stava na n/p hvatom za v/p: sa pretklonom predhvaz suručno na n/p sjed nazad i

podmetni vis na v/p.6. Isto, ali sa cijelim okretom.7. Iz upora stojeći sklonjeno na n/p, sjed nazad i podmetni vis sa cijelim okretom

raznoručne do visa sklonjeno na n/p.8. Iz upora stražnjeg podmetnim zamahom nazad iskret.9. Iz upora stražnjeg podmetnim zamahom nazad i okretom za 360º vis na v/p licem prema

n/p.10. Iz upora stražnjeg podmetnim zamahom nazad saskok.

2.5.Kovrtljaji

2.5.1.Gibanja obrtanjem nazad

1. Kovrtljaj nazad zavjesom podkoljeno.2. Kovrtljaj nazad iz upora jašućeg.3. Isto, ali sa zavjesom van.4. Isto, ali sa cijelim okretom.5. Kovrtljaj natad iz upora prednjeg.6. Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa puštanjem hvata do upora stražnjeg.7. Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa puštanjem hvata i okretom za 90 u upor

bočno.8. Isto, ali sa cijelim okretom do visa v/p.9. Isto, ali sa cijelim okretom do upora čeono na n/p.10. Isto, ali sa prehvatom u pothvat ili ukršteni hvat u visu na v/p.11. Iz kovrtljaja nazad raznožno van na v/p saskok naprijed leđima prema v/p.12. Kovrtljaj nazad iz upora stražnjeg.13. Kovrtljaj nazad raznožno van v/p licem prema n/p do upora prednjeg na n/p.14. Kovrtljaj nazad bez dodira do stava u uporu o šakama oslonom stopala ili bedrima na

v/p.15. Kovrtljaj nazad bez dodira i saskok plovno ili pripetkom ( saskok »letno«).

2.5.2.Gibanja obrtanjem naprijed

18


1. Kovrtljaj naprijed zavjesom o podkoljeno.2. Kovrtljaj naprijed iz upora jašući.3. Isto, ali sa cijelim okretom.4. Kovrtljaj naprijed iz upora prednjeg.5. Isto, ali bez hvata rukama za pritku.6. Kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg.

2.6. Premasi

2.6.1.Premasi naprijed iz upora

1. Premah zgrčno naprijed u upor jašući.2. Premah sunožno zgrčeno u upor stražnji.3. Premah sunožno sklonjeno u upor stražnji.4. Saskok zgrčkom.5. Saskok sklonkom.

2.6.2.Premasi naprijed iz upora stojeći na n/p hvatom za v/p

1. Premah zgrčno ( odrivom ) u upor stražnji na v/p.2. Isto, ali sklonjeno.

2.6.3Premah naprijed iz visa na v/p preko n/p

1. Premah pruženom ili zgrčenom nogom u vis ležeći jašući na n/p.2. Premah zgrčeno u vis ležeći na n/p.3. Isto, ali sklonjeno.

2.6.4.Premah nogama nazad iz upora stražnjeg i upora stojeći na n/p hvatom za v/p

1. Iz upora stražnjeg lagano (snagom ) provlak zgrčeno u upor prednji ili upor stojeći raskoračni izvan ruku.

2. Iz stava čeono na n/p, leđima prema v/p, hvatom za v/p-odrivom nogama premah zgrčeno nazad u vis na v/p.

2.7.Metanja

1. Premah odnožno naprijed u upor jašući.2. Premah odbočno naprijed u upor stražnji.3. Premah raznožno van.4. Iz visa ležeći na n/p premah jednom nogom nazad u vis ležeći jašući.5. Iz visa na v/p premah raznožno u vis ležeći na n/p.6. Iz visa na v/p na pogrčenim ili opruženim rukama, kolo odnožno jednom nogom

19


iznad n/p.7. Iz istog položaja, striž na lijevo i na desno.8. Iz istog položaja, kolo sunožno odbočno preko n/p.9. Iz visa ležeći na n/p premah sunožno na lijevo ( na desno ) u vis na v/p.10. Iz istog položaja premah raznožno nazad u vis na v/p.11. Iz stava čeono na n/p leđima prema v/p odrivom nogama premah raznožno nazad

preko v/p u vis čeono na v/p.12. Iz istog položaja odrivom nogama premah raznožno nazad van i kovrtljaj nazad sa

prelazom u upor prednji na n/p.

2.7.1.Premasi odnožno sa okretom

1. Iz upora na n/p licem prema v/p, kolo odnožno sa cijelim okretom i prehvatom za v/p u vis ležeći na n/p.

2. Iz upora cijeli okret sa istoimenim premahom jednom nogom nazad u upor jašući.3. Iz upora jašući lijevom na n/p licem prema v/p desna ruka u pothvatu na v/p, lijeva u

pothvatu na n/p, kolo odnožno desnom sa okretom za 270° u upor čučeći na desnoj hvatom za v/p. Opružanjem desne, usprav na n/p.

4. Iz visa ležeći stražnjeg na n/p sa okretom na lijevo za 270° i puštanjem desne ruke, sjed lijevonožno na n/p van, lijeva zanožena ( »Amazonka« ).

20


3.PREDMET, PROBLEMI I CILJ RADA

Predmet rada:

• uvježbavanje kovrtljaja na dvovisinskom razboju i njihovo izvođenje na nastavi-treningu

Problem rada:

• tehnika izvođenja i metodika uvježbavanja kovtrljaja na dvovisinskom razboju

Cilj rada:

• utvrditi koje metode i predvježbe su primjerene i najpogodnije za što lakše savladavanje kovtrljaja na dvovisinskom razboju

21


4. TEHNIKA IZVOĐENJA I METODIKA UVJEŽBAVANJA KOVTRLJAJA NA DVOVISINSKOM RAZBOJU

Kovrtljaji, koji se rade na dvovisinskom razboju predstavljaju u suštini obrtanje tijela oko pritke. Njihovo izvođenje uslovljeno je udaljivanjem opšteg centra težista tijela od osovine obrtanja u prvoj polovini kovrtljaja i približavanje istom u drugom dijelu. Pomjeranje opšteg centra težista tijela od osovine obrtanja utiče na povećanje inercije gibanja dok se približavanje diktira neophodnošću održavanja znatne uglovne brzine, koja omogućava dovršenje kovtrljaja. Pomjeranje i približavanje opšteg centra težišta tijela ostvaruje se uz pomoć aktivnih mišićnih naprezanja koje vježbačica mora koristiti za izvođenje kovrtljaja.

Za kovrtljaje, koji se rade na dvovisinskom razboju, karakterističan je položaj gornjeg dijela tijela sa jedne strane pritke, a donjeg dijela-sa druge strane, kao i nizak položaj opšteg centra težista tijela iznad pritke.

Skoro se svi kovrtljaji rade sa neuobičajnim ( za vratilo ) hvatom, tako da bez obzira na elipsasti oblik pritaka i njihovu debljinu, prilikom izvođenja kovrtljaja nahvatom, svih pet prstiju drže pritku odozgo ( na vratilo četiri prsta odozgo, a jedan odozdo ), a kod kovrtljaja podhvatom, pritka se drži sa pet prstiju odozdo ( na vratilo-četiri prsta dole, a jedan gore ).

4.1. KOVRTLJAJI JAŠUĆI

U vježbama na dvovisinskom razboju najčešće koristimo kovrtljaj jašući naprijed i nazad iz upora jašući. Ove osnovne radimo sa ili bez okreta s tim da okreti ne samo da utiču na otežavanje vježbe, nego isto tako mjenjaju pravac gibanja.

22


4.1.1.Kovrtljaji naprijed jašući

Iz upora jašući podhvatom, podići najprije karlicu i nogu koja se nalazi ispod pritke tako, da se dobije utisak da vježbačica ima namjeru da korakne što dalje naprijed ( sl.1 ). Odmah zatim preći u pad opruženim tijelom naprijed – dole s tim da ruke ostanu i dalje potpuno opružene.

Slika 1. Kovrtljaji naprijed jašući ( P. V. Pacekin, 1968.)

4.1.2.Kovrtljaji naprijed jašući sa prehvatom na v/p

Radi se na n/p iz upora jašući. Ovaj kovrtljaj koristimo za prelaženje sa n/p na višu povezano sa nekim nauporima.U pogledu koordinacije ovaj kovrtljaj je nesto komplikovaniji u odnosu na kovrtljaj naprijed jašući.

Tehnika izvođenja ovog kovrljaja je analogna kovrtljaju naprijed jašući. Ranijem opisu treba dodati da u drugom dijelu kovrtljaja, nakon vodoravnog položaja vjezbačica prihvata sa niže na visu pritku. Pri kraju kovrtljaja prije nego sto se uradi prehvat tijelo mora biti nesto uvito a glava sagnuta naprijed.

23


Pomoć i asistencija je ista kao i kod kovrtljaja nazad jašući.

Uvježbavati kovrtljaje jašući treba na n/p i to sledećim redosledom:

1. Kovrtljaj naprijed jašući.2. Kovrtljaj naprijed jašući sa prehvatom na v/p.3. Kovrtljaj naprijed jašući sa cijelim okretom.4. Kovrtljaj nazad jašući.

4.1.3.Kovrtljaj naprijed jašući sa cijelim okretom

Radi se iz upora jašući na n/p i v/p. Kao po pravilu, ovaj kovrtljaj se završava prehvatom rukama za v/p. Prehvat za v/p uslovljen je potrebom mijenjanja pravca gibanja i prelaza sa n/p na v/p.

Slika 2. Kovrtljaji nazad jašući ( P. V. Pacekin, 1968. )

Tehnika izvođenja kovrtljaja naprijed jašući sa cijelim okretom analogno je ranijem opisu. Treba samo dodati, da u momentu kada tijelo završi približno ¾ obrtanja oko pritke, treba pustiti hvat i energičnim pokretom glavom i ramenima uraditi cijeli okret. U momentu izlaženja u upor, prehvatiti rukama za v/p, uviti se i razmnožiti: jedna noga - naprijed, druga – nazad.

Pomoć i asistencija je ista kao kod i kod izvođenja kovrtljaja naprijed jašući.

4.1.4.Kovrtljaji nazad jašući

24


Iz upora jašući zamahom slobodnom nogom nazad podići karlicu i približiti se srednjim dijelom bedra uz samu pritku, koja se nalazi ispred noge. energičnim pokretom glavom i ramenima nazad otpočeti kovrtljaj nazad sa opruženim rukama, zadržavajući pri tome opružen položaj tijela. Pri kraju kovrtljaja pomjeriti glavu nazad nakon neznatnog uvinuća okrenuti šake i izaći u upor jašući ( sl.2 ).

Pomoć i asistencija-asistent stoji ispred n/p i pridržava vježbačicu jednom rukom za korijen šake, a drugom ( na kraju kovrtljaja ) – za rame.

4.2.KOVRTLJAJ ZAVJESOM

Kovrtljaj zavjesom spadaju u red najlakših kovrtljaja na dvovisinskom razboju. Takmičarke viših razreda koriste ove kovrtljaje vrlo retko i to izuzetno kao vezu sa drugim težim elementima. Na primjer, iz upora prednjeg na v/p licem prema n/p, prema sklonjeno do visa zavjesom na n/p na kovrtljaj nazad do upora jašućeg.

Najkarakterističniji kovrtljaj na dvovisinskom razboju su sledeće:

1. Kovrtljaj naprijed i nazad zavjesom na podkoljeno.2. Kovrtljaj nazad za podkoljeno sunožno sa prehvatom za v/p.3. Kovrtljaj nazad zavjesom za podkoljeno sunožno sa puštanjem hvata i okretom za

90º do upora i cijelim okretom vis na v/p.4. Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sunožno sa cijelim okretom do upora

prednjeg.

Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa prehvatom za v/p iz upora stražnjeg na n/p, licem prema višoj

Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa prehvatom za v/p ( sl.3 ) koristi se za prelaženje iz upora u vis sa jedne pritke na drugu.

Iz upora stražnjeg na n/p, sa gibanjem o karlično-bedrenim zglobovima i zavjesom za potkoljeno za pritku, pustiti hvat. Opružanjem u karlično-bedrenim zglobovima i energičnim zamahom rukama gore, preći u pad leđima nazad i istovremeno pomjeriti opšti centar težista tijela dalje od osovine obrtaja. Prije donjeg vertikalnog položaja privući ruke na grudi ( da bi se spriječio udarac o postolje ), a posle vertikalnog položaja ponovo podići gore.

U drugom dijelu kovrtljaja u momentu kada tijelo prođe vodoravni položaj a opšti centar težišta tijela približiti osovini obrtanja, treba energično zamahnuti rukama i glavom nazad i uhvatiti rukama v/p. Skoro istovremeno opružiti noge u karlično-bedrenim zglobovima i preći u vis podhvatom ili dvohvatom. Posle toga može se raditi uzmah upor

25


prednji na v/p ( zavisno od veze koja slijedi ) da bi se izbjegao pad potrebno je pritku snažno stezati nogama.

Slika 3. Kovrtljaj nazad zavjesom za podkoljeno sa prehvatom za v/p ( P. V. Pacekin, 1968.)

Pomoć i asistencija- asisent stoji okrenut bokom između pritaka i pridržava vjezbačicu jednom rukom za podkoljeno, a drugom za bedra i utiče na brzinu obrtanja u momentu prehvata rukama za v/p treba pridržavati ispod leđa i grudi.

Kovrtljaj nazad zavjesom na n/p sa prehvatom na v/p okrenutim hvatom do sjeda na n/p

Iz upora na n/p s padom nazad kroz vis uzneto, grčenjem ruku i spuštanjem nogu dole, preći u vis ležeći u n/p ( sl.4 ). Bez zadržavanja, grčenjem nogu i snažnim zavjesom o pritku, brzo pustiti hvat. Energičnim zamahom rukama – nazad, uraditi kovrtljaj nazad bez savijanja u karlično-bedrenim zglobovima, težeći ka tome da položaj ramena bude što udaljeniji.

Pomjeranjem opšteg centra težišta tijela od osovine obrtanja, pojačati obrtanje i na taj način olakšati izvođenje kovrtljaja: Tehnika izvođenja kovrtljaja nazad do položaja sjeda u suštini se ne razlikuje od kovrtljaja nazad zavjesom se prehvatom u vis na v/p. Treba samo dodati, da se noge u momentu izlaženja u upor opružaju u koljenima nesto kasnije u odnosu na predhodni kovrtljaj, dok se ruke nastavljajući gibanja gore-nazad šire u stranu sa dlanovima okrenutim nazad kako bi blagovremeno uhvatili v/p okrenutim hvatom.

26


Slika 4. Kovrtljaj nazad zavjesom na n/p sa prehvatom na v/p okrenutim hvatom do sjeda na n/p ( P. V. Pacekin, 1968. )

Ovaj kovrtljaj može se raditi iz raznih položaja i ne samo do pomenutog položaja već i upor stražnji. Prije uvježbavanja ovog kovrtljaja treba najprije savladati njegovo izvođenje kao saskok iz visa ležeći ili iz upora na v/p, težeći pri tome da se noge opruže kasnije, a grudi podignu što je moguće više.

Pomoć i asistencija je ista kao i kod izvođenja kovrtljaja nazad zavjesom za potkoljeno sa prehvatom u vis.

Iz upora stražnjeg na n/p licem prema v/p kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa puštanjem hvata i okretom za 90 u upor bočno ( sl.5 ) radi se analogno kovrtljaj nazad zavjesom o potkoljeno sa prehvatom za v/p u vis.

27


Slika 5. Iz upora stražnjeg na n/p licem prema v/p kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno ( P. V. Pacekin, 1968. )

Ranijem opisu treba dodati sledeće:

Posle vodoravnog položaja treba uraditi energičan okret za 90º i uhvatiti jednom rukom za v/p , a drugom n/p. Istovremeno opružiti noge i preći u upor bočno ( u upor čučeći na jednoj nozi ili u sjed bočno na n/p ).

Pomoć i asistencija je ista kao i kod izvođenja kovrtljaja nazad zavjesom o potkoljeno vis na v/p s tim, što je u momentu okreta potrebno pridržavati vježbačicu za struk i na taj način pomoći je da izađe u upor.

4.2.1.Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljeno sa cijelim okretom do upora prednjeg

Najčešće se radi iz visa ležeći na n/p hvatom za v/p ili iz upora na v/p s padom nazad u vis zavjesom za potkoljeno na n/p posle čega slijedi kovrtljaj nazad zavjesom sa cijelim okretom do upora.

Kovrtljaj nazad zavjesom sa cijelim okretom do upora ne razlikuje se od ranije opisanih kovrtljaja. Treba međutim skrenuti pažnju da je u prvom dijelu kovrtljaja neophodno obezbjediti maksimalnu inerciju obrtanja, koja bi omogućila izlaženja u upor. Ovo se postiže maksimalnim pomjeranjem opšteg centra težista tijela od osovine obrtanja u prvom dijelu kovrtljaja i to tako da se vježbačica potpuno opruži u karlično-bedrenim zglobovima i maksimalno izduži. U drugom dijelu kovrtljaja neophodno je aktivno približiti

28


opšti centar težista tijela prema osovini obrtanja i na kraju kovrtljaja izaći u upor.

Pomoć i asistencija- asisten stoji sa strane vježbačice i pomaže vježbačici da uradi kovrtljaj. Jednom rukom pridržava za bedro a drugom za podkoljeno koja pritiska prema pritci. U drugom dijelu kovrtljaja kada vježbačica pređe vodoravan položaj asistent pridržava ta struk i stomak i na taj način pomaže je da izađe u upor.

Uvježbavanje kovrtljaja nazad zavjesom za potkoljena treba ostvariti sledećim redosledom:

1. Kovrtljaj nazad zavjesom za potkoljena, spuštanjem hvata i okretom za 90º upor bočno.2. Kovrtljaj nazad zavjesom za podkoljeno, spuštanjem hvata i cijelim okretom do visa na

v/p.3. Kovrtaljaj nazad zavjesom za podkoljeno, spuštanjem hvata i prehvatom za vis na v/p.4. Isto u upor stražnji.5. Kovrtljaj nazad zavjesom za podkoljeno, spuštanjem hvata i cijelim okretom do upora na

n/p.

Prilikom uvježbavanja ove grupe kovrtljaja preporučljivo je prethodno savladati sledeće vježbe:

1. Kovrtljaj nazad zavjesom za podkoljena iz upora stražnjeg na niskom vratilu.2. Isto, ali u saskoku.3. Isto, ali sa okretom za 90º i 180º.4. Iz visa ležeći na n/p hvatom za v/p kovrtljajem nazad zavjesom za podkoljena-saskok.5. Isto sa okretom za 90º.6. Isto, ali iz upora stražnjeg.

Primjedba- uvježbavati kovrtljaje nazad zavjesom sa cijelim okretom u vis ili upor na n/p treba otpočeti tek posle 2-3 pokušaja kovrtljaja u saskok uz pomoć trenera.

1.2. 4.3.KOVRTLJAJI U UPORU

4.3.1. Kovrtljaj nazad iz upora prednjeg

Kao samostalni elemenat bez povezivanje sa drugim elementima na dvovisinskom razboju ne praktikuju se. Ovaj osnovak najčešće se radi iz podmetnog visa sa okretom, naupora sklopkom ili iz stava u uporu.

29


Slika 6. Iz stava u uporu o šakama čeono na n/p, cijeli okret u stavu i kovrtljaj nazad na n/p ( P. V. Pacekin, 1968.)

Posle zamaha nogama nazad ( najmanje do vodoravnog položaja ) pomjeriti ramena naprijed, brzo približiti karlicu prema pritci i vratiti ramena u početni položaj. U momentu kada tijelo dodirne pritku slijedi energičan pokret glavom i ramenima nazad-dole oko pritke. Istovremeno noge nastavljaju brzo gibanje naprijed.-nazad i samim tim održavaju obrtanje pruženog tijela oko pritke. Na kraju kovrtljaja treba pomjeriti glavu nazad, uviti se prehvatom šakama u upor i snažnim pritiskom na pritku zaustaviti obrtanje.

Pomoć i asistencija-asistent stoji bočno naprijed ispred pritke i pridržava vježbačicu jednom rukom za koren šake,a na kraju kovrtljaja-za rame.

Nešto teža varijanta ovog kovtljaja je kovrtljaj nazad sa cijelim okretom u upor stražnji. Zbog pretjerane težine ovaj se elemenat u praksi ne koristi.

4.3.2.Kovrtljaj nazad bez dotika

Radi se mnogo ređe u odnosu na prethodni kovrtljaj. Kao takav predstavlja osnovnu predvježbu za uvježbavanje kovrtljaja nazad do stava u uporu. Iz upora treba najprije uraditi zamah nogama nazad najmanje do vodoravnog položaja. Zatim, spuštanjem nogu dole, sagnuti se u karlično-bedrenim zglobovima i pomjeranjem ramena nazad, otpočeti obrtanje oko priktke.

U momentu kada se tijelo približi vertikalnom položaju ( ispod pritke ) brzina obrtanja raste. Zatim, posle vertikalnog položaja ( bliže vodoravnom ), neophodno je uraditi energičan trzaj glavom nazad, a grudima-naprijed, prehvatiti šakama koje su zaostale za vrijeme gibanja i opružanjem u karlično-bedrenim zglobovima preći u upor sa visokim

30


zamahom nazad. Tokom izvođenja kovrtljaja ruke moraju biti stalno opružene.

Na početku obučavanja kovrtljaja nazad bez dotika treba raditi na n/p kao saskok.

Pomoć i asistencija-kao i kod kovrtljaja nazad sa dotikom.

Iz upora na n/p licem prema višoj, kovrtljaj do stava u uporu,radi se vrlo retko, jer spada u red veoma teških elemenata.

Međutim u praksi se radi samo na n/p s tim, da se u cilju olakšavanja vježbačica u momentu izlaženja u stav u uporu oslanja bedrima na v/p. Debljina i elipsast oblik pritke onemogućava izvođenje kovrtljaja do stava u uporu bez dodira nogama v/p.

Iz upora na n/p, licem prema višoj, uraditi zamah nogama nazad, ali ne ispod vodoravnog položaja. Zatim, nastavljajući gibanje dole, pomjeriti ramena našto nazad napuštajući istovremeno oslonac ispod sebe. Posle toga neznatnim sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima i gibanjem nogama naprijed treba usmjeriti koljena prema pritci, težeći pri tome da ne dođe do spuštanja karlice.

Napuštajući oslonac, tijelo u sagnutom položaju počinje obrtanje oko pritke. U momentu kada se pređe vertikalan položaj ispod pritke, treba uraditi energičan trzaj ramenima i glavom nazad i istovremeno sa uvinućem usmjeriti noge gore. Odmah posle trzanja prehvatiti šakama, tj. okrenuti ih oko pritke u upor. Pri kraju kovrtljaja opružiti ruke i izaći u stav u uporu oslonom bedrima na v/p s tim da se glava do maksimuma pomjeri nazad.

Spuštanjem iz stava u uporu naprijed, može se uraditi premah jednom nogom u uporu jašući, premah raznožno van ili spad nazad u vis sklonjeno sa bilo kojim nauporom.

Pomoć i asistencija-asistent stoji bokom okrenut unutar razboja i pridržava vježbačicu jednom rukom za koren šake, a drugom i pomaže je da izađe u stav u uporu oslonom bedrima na v/p.

4.3.3.Kovrtljaj naprijed iz upora prednjeg

Neznatnim sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima podići karlicu gore tako, da se gornji dio priljubi uz pritku. Održavajući opružen položaj tijela, pomjeriti glavu nazad i otpočeti spad naprijed. Prije vertikalnog položaja, energično stustiti glavu i tijelo dole i sagnuti se u karlično-bedrenim zglobovima, povećavajući na taj način brzinu obrtanja tijela oko pritke. Istovremeno prehvatiti šakama u upor, održavajući se tog momenta više na bedrima, nego na rukama.

31


U drugom dijelu kovrtljaja, oslanjajući se rukama na pritku i nastavljajući obrtanje naprijed na račun ranije stečene brzine, izaći u upor, nastavljajući zamah nazad.

Pomoć i asistencija-asistent stoji nazad bočno prema pritci i pridržava vježbačicu jednom rukom za koren šake, a drugom ( u momentu kada se kovrtljaj završava )- ispod leđa i pomaže izlaženje u upor.

Kovrtljaj naprijed radi se posle naupora sklopkom bez zamaha nogama nazad. Pravilno bi bilo raditi kovrtljaj naprijed na primjer iz sledeće veze: naupor sklopkom-kovrtljaj naprijed-zamahom nazad premah jednonožno zgrčeno naprijed između ruku u upor jašući ili zgrčeno sunožno u upor stražnji itd.

Težu varijantu predstavlja kovrtljaj naprijed bez hvata tj. bez pomoću ruku.

Slika 7. Kovrtljaj naprijed bez hvata tj. bez pomoći ruku ( P. V. Pacekin, 1968. )

Uvježbavati kovrtljaj naprijed treba na niskom vratilu, a zatim na n/p. Važno je obratiti pažnju da se gibanje naprijed izvodi slobodno i široko, s tim da se bedra stalno nalaze uz samu pritku, a prehvat rukama u upor bude blagovremen.

U periodu obučavanja neophodno je ukazati pomoć ; pojačavati obrtanje naprijed,

32


pritiskivanjem jednom rukom na leđa, a drugom na bedra prema pritci.

U drugom dijelu kovrtljaja treba pomoći ispod leđa, tako da vježbačica izađe u upor.

4.4. KOVRTLJAJ IZ UPORA STRAŽNJEG

4.4.1.Kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg

Iz upora stražnjeg pothvatom sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima podići karlicu na opruženim rukama, tako da se koljena opruženih nogu nalaze na nivou pritke ( sl. 8 ), glava je nešto savijena naprijed. Iz ovog položaja početi spad naprijed-dole.

Slika 8. Kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg ( P. V . Pacekin, 1968. )

Prvu polovinu kovrtljaja treba preći u sklonjenom položaju, a u drugom dijelu ( u momentu kada se karlica nalazi ispod pritke ) pritiskivanjem opruženim rukama na pritku-približiti karlicu prema osovini obrtanja. Zatim, opružanjem u karlično-bedrenim

33


zglobovima izaći u upor stražnji, usmjeravajući noge naprijed-dole.

Pomoć i asistenicija-asistent stoji pozadi pritke i pridržava vježbačicu jednom rukom za koren šake, a drugom ispod leđa ( na kraju kovrtljaja ) i pomaže vježbačici da izađe u upor stražnji.

Slika 9. Kovrtlja naprijed sa cijelim okretom u upor iz upora stražnjeg pothvatom ( P. V. Pacekin, 1968. )

Teže varijante ovog kovrtljaja bile bi sledeće:

1. Kovrtljaj naprijed u saskok naprijed.2. Kovrtljaj naprijed sa cijelim okretom u upor.3. Kovrtljaj naprijed oslonom stopala sa premahom u vis.4. Kovrtljaj naprijed sa premahom raznožno nazad u vis na v/p.

4.4.2.Kovrtljaj naprijed sa cijelim okretom u upor iz upora stražnjeg pothvatom

Radi se isto tako, kao i kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg. Ranijem opisu treba dodati da kada se karlica ( u momentu kada prolazi ispod pritke ) počne približavati pritci, vježbačica pomjera ramena nazad i opružanjem u karlično-bedrenim zglobovima, usmjerava noge naprijed-dole i u stranu okreta. Istovremeno pritiska opruženim rukama pritku i izlazi u upor sa cijelim okretom. Ovaj se kovrtljaj najčešće se koristi za promjenu pravca gibanja

34


( sl. 9 ).

Pomoć i asistencija je ista kao i kod izvođenja kovrtljaja naprijed u upor stražnji.

Uvježbavanje ovog kovrtljaja treba obezbjediti najprije na niskom vratilu, jer debljina pritke dozvoljava jači i sigurniji hvat.

Prethodno treba koristiti sledeće predvježbe:

1. Uzmah stražnji.2. Isto, ali sa cijelim okretom do upora na niskom vratilu ili n/p.3. Kovrtljaj naprijed.4. Kovrtljaj naprijed sa cijelim okretom u upor na n/p.

Slika 10. Kovrtljaj naprijed sa premahom sunožno u stranu u vis na v/p ( P. V. Pacekin, 1968. )

Kovrtljaj naprijed sa premahom sunožno u stranu u vis na v/p

U uporu stražnjem pothvatom ( sl.10 ) vježbačica se sagiba u karlično-bedrenim zglobovima i na taj način pomjera opšti centar težišta tijela od pritke.

U drugom dijelu kovrtljaja vježbačica spušta karlicu vertikalno dole tako, da se pete nađu iznad nivoa pritke i puštanjem jedne ruke, radi premah nogama u stranu. Istovremeno sa udaljavanjem nogu u stranu od pritke, treba uhvatiti rukom pritku, opružati se u karlično-bedrenim zglobovima i preći u vis na v/p.

Ovaj se kovrtljaj nejčešće radi povezano sa kovrtljajem nazad u uporu prednjem na

35


n/p ili sa premahom u vis ležeći na n/p.

Pomoć i asistencija-asistent stoji ispod v/p sa suprotne strane od premaha nogama i u momentu premaha u stranu približava ispod karlice ili za struk i tako pomaže vježbačici da pređe u vis.

Slika 11. Kovrtljaj u uporu stražnjem nazad ( P. V. Pacekin, 1968. )

Uvježbavati kovrtljaj treba na n/p. Od vježbačice se najprije zahtjeva da uradi kovrtljaj naprijed u upor stražnji, a zatim kovrtljaj naprijed zavjesom o pete sa premahom nogama između ruku u vis. Posle usvajanja ovog gibanja na n/p na vratilu može se preći na v/p.

4.4.3.Kovrtljaj u uporu stražnjem nazad

Radi se povezano sa uzmahom stražnjim do upora stražnjeg ili iz naupora trzanjem stražnjeg.

Iz upora stražnjeg pomjeranjem ramena nazad i sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima, početi slobodni pad nazad do donjeg vertikalnog položaja ( sl.11 ).

U drugom dijelu kovrtljaja u momentu kada se vježbačica nalazi u položaju glavom dole, treba pokretom ramenima i glavom nazad uraditi energično otvaranje, zadržavajući pri tome karlicu uz samu pritku. Istovremeno sa otvaranjem nazad potrebno je prehvatiti šakama u upor i na taj način dovršiti kovrtljaj i izaći u upor stražnji.

Pomoć i asistencija-asistent stoji ispred pritke, okrenut bokom, i pridržava vježbačicu jednom rukom ( dole ispod pritke ) za koren šake, a drugom, u momentu

36


izlaženja u upor-ispod ramena i pomaže uraditi kovrtljaj nazad.

Prilikom izvođenja kovrtljaja nazad na v/p asistent stoji ispod pritke i u slučaju neuspjelog pokušaja pridržava vježbačicu objema rukama.

Teža varijanta ovog kovrtljaja je kovrtljaj nazad uvito.

4.4.4.Kovrtljaj nazad iz prednosa raznožno van na v/p ( licem prema n/p )

Sa prelazom »letno« u upor prednji na n/p omogućava promjenu početnog položaja, tj. prelaženje iz jednog upora u drugi.

Iz upora prednjeg uzanim hvatom zamahom nazad uraditi premah nogama van i priljubljeno zadnjom površinom bedra u odnosu na pritku, na opruženim rukama početi pad leđima nazad.

Izgibivši oslonac tijelo u sklonjenom položaju počinje obrtanje oko pritke.

U momentu, kada rameni pojas prođe vertikalan položaj ( skoro vodoravno ), treba uraditi energičan trzaj glavom i ramenima nazad, opružiti se istovremeno u karlično-bedrenim zglobovima, pustiti hvat i pruženim tijelom preći »letno« u upor prednji na n/p. Da bi se izbjeglo eventualno udaranje bedrima i stomakom o pritku, u momentu prelaženja u upor na n/p treba naprezati muskulaturu cijelog tijeka sa aktivnim pokretom rukama prema n/p.

Pomoć i asistencija-asistent stoji unutar razboja okrenut bokom i na početku kovrtljaja pridržava vježbačicu ispod leđa, a u momentu puštanja hvata i prelaza na n/p pridržava vježbačicu jednom rukom uspod bedra, a drugom-ispod grudi.

Uvježbavati ovaj kovrtljaj treba na n/p, s tim da vježbačica teži uraditi cio kovrtljaj. U ovom slučaju je važno obratiti pažnju da se ramena podignu što je moguće više.

Kovrtljaji u uporu treba uvježbavati sledećim redosledom progresivne težine:

1. Iz upora prednjeg, kovrtljaj nazad do upora.2. Iz upora prednjeg, kovrtljaj naprijed.3. Iz upora stražnjeg, kovrtljaj naprijed.4. Iz upora stražnjeg, kovrtljaj naprijed sa cijelim okretom.5. Iz upora prednjeg, kovrtljaj naprijed sa puštanjem hvata.

37


6. Kovrtljaj u uporu stražnjem nazad.7. Iz upora prednjeg, kovrtljaj nazad bez dotika.8. Kovrtljaj nazad iz prednosa raznožno van na v/p sa prelazom »letno« u upor prednji na

n/p.9. Kovrtljaj nazad kroz stav u uporu na n/p oslonom bedrima na v/p.

4.5.SASKOK IZ KOVRTLJAJA

4.5.1.Saskok iz kovrtljaja zavjesom o potkoljeno na n/p

Iz visa ležeći na n/p hvatom za višu, grčenjem ruku, približiti grudi prema v/p i zahvatiti pritku zgrčenim nogama. Puštanjem hvata i zamahom naprijed-gore, preći u pad leđima nazad sa istovremenim opružanjem u karlično-bedrenim zglobovima. Ovo gibanje omogućiće vježbačici da uradi potreban odnjih iz kojeg sledi saskok. Prije vertikalnog položaja, treba privući ruke na grudi ( sprečiti udaranje o postolje sprave ), a nešto posle vertikalnog položaja ruke treba podići gore, glavu energično zabaciti nazad i cijelim tijelom usmjeriti naprijed-gore. U momentu kada se glava i ramena podignu više od nivoa pritke, neophodno je energično opružiti noge i spuštanjem dole, doskočiti na tlo leđima prema spravi.

Teža varijanta ovog saskoka je saskok sa okretom za 90º.

Ranijem opisu treba dodati, da u momentu kada se vježbačica usmjeri cijelim tijelom naprijed-gore, trebe isovremeno uraditi okret za 90º i uhvatiti jednom rukom za pritku. Odmah posle okreta treba opružiti noge i doskočiti bokom prema spravi.

Pomoć i asistencija-asistent stoji bočno prema n/p i pridržava vježbačicu jednom rukom za potkoljeno, a drugom ispod bedra. Na kraju kovrtljaja treba pridržavati jednom rukom ispod leđa, a drugom ispod grudi.

Kod saskoka sa okretom na kraju kovrtljaja treba pridržavati jednom rukom za ruku, a drugom ispod leđa ili za bok.

Ovaj se saskok takođe radi iz upora na v/p: spadom nazad vis zavjesom o potkoljeno i spojeno saskok iz kovrtljaja.

38


Saskok iz kovrtljaja naprijed zavjesom petama iz upora stražnjeg na v/p licem prema n/p

Radi se na dvovisinskom razboju jako rijetko. Ovaj saskok mogu raditi samo elastične vježbačice manjeg rasta s tim da su prethodno odlično savladale kovrtljaj naprijed oslonom petama na pritku.

Iz upora stražnjeg pothvatom, sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima ( ruke opružene ), podići karlicu gore i istovremeno sa padom naprijed uraditi zavjes petama. Nastavljajući gibanje naprijed-dole, uraditi ¾ kovrtljaja ( kada se ramena podignu na visinu pritke ili više ), vježbačica pušta hvat i odrivom petama od pritke, radi saskok u stav čeono prema spravi.

Teža varijanta ovog saskoka je saskok sa cijelim okretom u stav leđima prema spravi.

Pomoć i asistencija-asistent stoji iza v/p i u slučaju neupjelog izvođenja saskoka pridržava vježbačicu ispod leđa i pomaže doskočiti na noge.

Redosled obučavanja:

1. Kovrtljaj naprijed iz upora stražnjeg na n/p.2. Isto, zavjesom o pete.3. Kovrtljaj zavjesom o pete sa saskokom nazad na dočelnom vratilu ( pridržavati rukama

ispod leđa ili ispod ruku ).4. Isto na niskom dvovisinskom razboju, a zatim na visokom dvovisinskom razboju.

Iz prednosa raznožno izvan ruku u uporu na višoj-kovrtljajem nazad saskok leđima prema nižoj

Iz upora stojeći na n/p hvatom za višu ( uzani hvat ) odrazom uraditi premah raznožno van ruku ( može se i iz drugog početnog položaja ) i na opruženim rukama, opiranjem bedrima o pritku, preći u pad leđima nazad. Posle vodoravnog položaja, energičnim pokretom glavom i ramenima gore-nazad opružiti se u karlično-bedrenim zglobovima nogama nazad sa istovremenim uvinućem. Istog momenta pustiti hvat, podići ruke gore-van i doskočiti leđima prema spravi.

Pomoć i asistencija-asistent stoji ispod v/p i pridržava vježbačicu rukama ispod leđa i za vrijeme spada nazad, a u momentu puštanja hvata-ispod grudi i leđa.

Iz upora stražnjeg na v/p leđima prema n/p-kovrtljaj naprijed i sunožnim premahom u

39


stranu-saskok preko n/p

Iz upora stražnjeg na v/p, licem van, pothvatom ( sl.12 ) sagibanjem u karlično-bedrenim zglobovima podići karlicu gore tako, da se sredina podkoljena nađe na nivou pritke. Na pruženim rukama, sa maksimalinim istezanjem naprijed od pritke, otpočeti spad naprijed. Kada tijelo pređe donji vertikalni položaj ispod pritke, vježbačica se mora opružiti u karlično-bedrenim zglobovima. U momentu kada se ramena približe vodoravnom položaju, aktivnim pritiskanjem rukama na pritku, vježbačica se malo opruža u karlično-bedrenim zglobovima, pušta jednu ruku i usmjerava noge gore u stranu okreta.

Posle okreta za 90º i nastavljajući opružanje u karlično-bedrenim zglobovima, treba usmjeriti tijelo u stranu od v/p. Prešavši iznad n/p treba se potpuno opružiti u karlično-bedrenim zglobovima i opruženim tijelom završiti saskok sa prehvatom rukom sa v/p na n/p.

Pomoć i asistencija-asistent stoji unutar razboja i pridržava vježbačicu objema rukama ispod karlice i leđa i tako sprečava da se vježbačica ozlijedi udaranjem u n/p.

Ovaj saskok može se raditi iz upora stražnjeg na v/p, licem prema n/p, tj. van.

Teža varijanta ovog saskoka je saskok sa cijelim okretom. Izvođenje ovog saskoka razlikuje se od prethodnog po sledećem: u momentu kada vježbačica spusti ruku i uradi okret za 90º u položaju » prednos « potrebno je uraditi energičan pokret ramenima unutra sa istovremenim cijelim okretom iznad n/p. Istovremeno uraditi prehvat rukama i doskočiti bokom prema spravi.

Slika 12. Iz upora stražnjeg na v/p leđima prema n/p-kovrtljaj nazad i sunožnim premahom u stranu-saskok preko n/p ( P. V. Pacekin, 1968. )

Uvježbavanje ovog saskoka treba najprije obezbjediti iz spada nazad na n/p s tim da

40


se vodi računa da spad bude sasvim slobodno izveden, a da gibanje nogama bude izvedeno u pravcu naprijed u stranu. Istovremeno je potrebno da vjezbačica aktivno pritiska rukama na pritku.

Čim gibanje bude sasvim usvojeno, može se preći na njegovo izvođenje poveano sa kovrtljajem naprijed. Uvježbavanje ovog kovrtljaja u saskok treba obezbjediti sledećim redosledom:

1. Iz upora stražnjeg spadom nazad i sunožnim premahom u stranu-saskok.2. Isto, ali iz kovrtljaja na n/p.3. Isto, ali iz spada na v/p van.4. Isto, ali sa iz kovrtljaja naprijed na v/p van.5. Isto, ali iz spada nazad iz upora stražnjeg na v/p, leđima prema n/p, preko n/p.6. Isto, ali povezano sa kovrtljajem.

U procesu obučavanje treba korostiti nisko i srednje vratilo sa zatezanjem konopca umjesto pritke.

4.5.2. 4.5.2.Iz upora stražnjeg pothvatom, kovrtljaj naprijed-saskok

Iz upora stražnjeg pothavtom sagibajem u karlično-bedrenim zglobovima, podići karlicu gore tako, da se sredina podkoljena nađe na nivou pritke ( sl.13 ) i usmjeriti tijelo naprijed-dole, bez prethodnog opružanja.

U momentu kada se tijelo nađe u vertikalnom položaju ispod pritke, vježbačica se energično opruža u karlično-bedrenim zglobovima i aktivnim pritiskanjem rukama na pritku, usmjerava tijelo naprijed-gore. Našavši se u položaju upora, nastavlja gibanje tijela naprijed, aktivno pritiska rukama na pritku i teži da ih pomjeri nazad. Posle odraza rukama, vježbačica doskače leđima prema spravi.

Pomoć i asistencija-asistent stoji između pritaka i pridržava vježbačicu jednom rukom za koren šake, a drugom ispod leđa i pomaže pomjeranje naprijed. Prilikom izvođenja saskoka sa v/p asistent stoji ispod v/p ( blizu mjesta doskoka ) i u slučaju neuspjelog saskoka pridržava vježbačicu ispod grudi i leđa.

Uvježbavanje ovog saskoka treba organizovati na n/p ili na niskom vratilu, zatim, na niskom dvovisinskom razboju sa v/p i na kraju, na dvovisinskom razboju sa v/p.

4.5.3. 4.5.3.Iz kovrtljaja nazad saskok sunožno letno

Spada u najnovije, najteže i najljepše saskoke na dvovisinkom razboju.Našim

41


vrhunskim vježbačicama treba preporučiti da ovaj saskok savladaju iz odnjiha sa v/p.

Saskok sunožno letno iz kovrtljaja nazad radi se na sledeći način.

Iz prednosa raznožno van u uporu na v/p spadom nazad i snoženjem cio okret naprijed podmetno uvis ( sl.14 ), u momentu dodira n/p stomakom, vježbačica se energično sagiba u karlično-bedrenim zglobovima, zahvata pritku bedrima i tijelom i počinje obrtanje oko pritke. Istovremeno sa obrtanjem pušta hvat i posle zamaha rukama gore, prelazi u pad leđima nazad. Prije donjeg vertikalnog položaja ispod pritke, privlači ruke ka grudima ( sprežava eventualno udaranje o postolje razboja ) i odmah zatim, posle vertikalnog položaja, opruža ih gore. Oslonjajući se stomakom na pritku i nastavljajući obrtanje ramenima nazad do vodoravnog položaja, vježbačica se uvija u slabinjskom dijelu kičme i aktiviranjem muskulature leđa, zaustavlja gibanje nogama u pravcu dole. Istovremeno, nastavljajući gibanje glavom i ramenima nazad-gore, radi snažan trzaj grudima naprijed-gore. Klizanjem donjim dijelom stomaka do sredine bedra, radi odraz bedrima i prelazi u let naprijed-gore sa opruženim nogama i uvinuće.

Pomoć i asistenicija-asistent stoji bočno ispred pritke i pridržava vježbačicu u momentu leta ispod grudi ili za ruku.

Prije uvježbavanja ovog saskoka potrebno je dobro i sigurno savladati kovrtljaj nazad iz upora.

Prilikom uvježbavanja ovog saskoka preporučljivo je koristiti sledeće predvježbe:

1. Iz upora prednjeg na v/p, čelom van: podmetno cio okret sa prednjihom i slobodnim kovrtljajem nazad na n/p sa cijelim okretom i prehvatom suručno u vis na v/p.

Posle savlađivanja ove vježbe, vejžbačica će naučiti zamah rukama sa energičnim podizanjem glave i tijela nazad-gore, što utiče kasnije na potreban let tijelom naprijed-gore prilikom izvođenja samog saskoka.

42


Slika 13. Iz upora stražnjeg pothvatom , kovrtljajem naprijed-saskok ( P.V. Pacekin, 1968. )

2. Iz ležanja na stomaku ( sklonjeno ) na n/p vježbačica spušta noge i ruke dole. Zatim energičnim zamahom rukama i galvom nazad-gore opruža i podiže tijelo gore i istovremeno stavlja ruke na ramena trenera, koji se nalazi ispred nje.

3. Iz upora prednjeg na niskom vratilu uraditi povezano dva ili tri kovrtljaja nazad bez dotika. Zatim uz pomoć dva asistenta, koji se nalaze sa strane vježbačice i drže je za korijen šake, treba pomoći vježbačici da iz kovrtljaja nazad uradi saskok. Držanjem za ruke i grudi treba pomoći vježbačici da se odvoji od pritke i uradi saskok.

Pomoć i asistencija mogu se organizovati uz pomoć ručnog ili visećeg pojasa.

43


Slika 14. Iz kovrtljaja nazad saskok sunožno letno ( P. V. Pacekin, 1968. )

44


5.ZAKLJUČAK

U ovom radu sam pokušala da pokažem kako sportska gimnastika pozitivno utiče na čovjeka, njegovu fizičku, a tako i psihičku osobinu ličnosti. Njena dominantnost se posebno izražava ukoliko se gimnastika počne primjenjivati od ranog uzrasta, još u predškolskom dobu, a tako i nižim i višim razredima. U tom periodu ( od 6 do 14 god. ) najproduktivnije se utiče na razvoj što većeg broja kretno-sportskih kvaliteta. Ukoliko bi se taj period preskočio, teško da će se, čak i dodatnim sredstvima i procesima, nadoknaditi. Ako se uvaže i prihvate sve vrijednosti koje ona proizvodi, kojima utiče na tjelesni razvoj ( držanje tijela ) fizičku svestranost, razvoj i unapređivanje motoričkih sposobnosti čovjeka može se smatrati jednom od osnovnih sredstava fizičkog vaspitanja.

Kao jedan od glavnih i neposrednih zadataka u sportskoj gimnastici treba istaći savladavanje savremene tehnike vježbanja na dvovisinskom razboju, smatrajući ovu spravu jednom od najtežih, ali ujedno i jednom od najatraktivnijih ženskih disciplina.

Zahtjeva od vježbačice ne samo fizičku spremnost, već i maksimalnu koordinaciju, izdržljivost, elastičnost, savršenu orijentaciju u prostoru, kao i veliku hrabrost potrebnu prilikom bezbrojnih izmjena hvatova i rotacija.

Prilikom usvajanja velikoga broja vježbi treba obratiti pažnju na primjenu većine navedenih principa, posebno na princip svakodnevnog treninga i princip ponavljanja. Na treninzima treba koristiti specijalne predvježbe ( slične konkretnim elementima ) kako bi se sam elemenat što brže usavršio,a samim tim i skratio sam proces obučavanja.

U svom radu sam nastojala da sam izbor vježbi i predvježbi, počev od statičkih položaja, vježbi snage, zamaha, gibanja doprinese lakšem i jednostavnijem savladavanju samih kovrtljaja na dvovisinskom razboju. Takođe, obratila sam pažnju na pomoć i asistenciju prilikom izvođenja zadatih vježbi, koja je veoma značajna u dopunjavanju nemogućnosti vježbačice da sama izvede određeni pokret, elemenat posredstvom nedovoljne fizičke pripreme. Samo pomaganje treba da bude prilagođeno, odmjereno sa određenim vremenskim trajanjem. To znači da ne treba pomagati ako je vježbačica fizički ne pripremljena, umorna i ako ne može maksimalno učestvovati u aktivnosti, a isto tako to pomaganje ne treba da traje dugo, već se treba vježbačici prepustiti samostalna realizacija.

45


6.LITERATURA

1. Bajin, B. (1972). Čuvanje i pomaganje pri vježbanju na spravama. Beograd:Savez za fizičku kulturu Jugoslavije.

2. Bala, G. ( 1993 ). Vežbanje na spravama u školama. Novi Sad:Kinesis.

3. Ban, R. (1967). Gimnastička početnica. Beograd:Savez za fizičku kulturu Jugoslavije.

4. Hmjelovjec, I. (1999). Sportska gimnastika. Sarajevo:Fakultet za sport.

5. Hmjelovjec, I. i autori (2005). Gimnastika za osnovnu školu. Tuzla.

6. Pacekin, P.V. (1968). Vežbe na dvovisinskom razboju. Beograd: Partizan-Novinsko izdavačko propagandna ustanova.

7. Petrović, J. i saradnici (1985). Sportska gimastika. Beograd: Sportska knjiga.

8. Petrović, J. , Buđa, P. , Radojević, J. , Petrović, D. , Grbović, M. (1994). Sportska gimnastika I deo. Beograd: Fakultet fizičke kulture

9. Petrović, J. , Buđa, P. , Radojević, J. , Sedić, P. , Petrović, D. , Grbović, M. (1995). Sportska gimastika II deo. Beograd: Fakultet fizičke kulture

10. Radojević, J. (1992). Vežbe na spravama i tlu za učenice osnovne škole. Beograd: NIP „Partizan“

46


47


48


49

Documents

Tehnika Izvođenja i Metodika Uvježbavanja Kovrtljaja Na Dvovisinskom Razboju, Gimnastika. Diplomski Rad