1

Ta luda ljubav

Karin Bleck

Uhvatio je za ruku, skinuo joj briljantni prsten i bacio ga na pod. A, zatim ju je žarko ljubio. Nakupljeni i potisnuti osjećaji provalili su iz nje. Živo mu je pomagala u svlačenju spavaćice. Stenjući se privila uz njega, a njegove vrele usne tražile su njezine grudi. Strasno je ovila noge oko njega kad je prodirao u nju, a kad su zajedno postigli vrhunac, tiho je kriknula. Nisam htio da se ovako dogodi - šaptao je Duncan kad su iscrpljeni, zagrljeni mirno ležali.

2

- Što, dovraga, sad ovo znači?

Iako je bila na ovo pripravna, Kalera Martin se trgnula kada su se vrata

susjedne šefove sobe s treskom otvorila. Sjedila je uspravno na svojem uredskom

stolcu, a ruke je drţala na registratoru što je leţao na njezinom pisaćem stolu.

Muškarac, koji je stajao na vratima i bijesno mahao komadom papira, nije

ulijevao ni malo povjerenja. Odijelo po mjeri, ekskluzivna košulja i skupa, svilena

kravata, nisu mogli djelovati da Duncan Royal, vlasnik tvrtke milijunske

vrijednosti, ne djeluje kao opasni ulični razbojnik. Bio je, moglo bi se reći, opasno

visok, širokih ramena, a kad njegovi čvrsti argumenti nisu postizali ţeljeno

djelovanje, nije se ustručavao upotrijebiti i svoju fizičku snagu kao dodatni

čimbenik u pregovorima. Svoje poslovne partnere uvijek je uspio uvjeriti u

pozitivne rezultate. No, u ovome se trenutku doista nije moglo govoriti ni o

kakvim pozitivnim rezultatima. Skupljene obrve i duboka bora na čelu prijeteći su

djelovali na licu ovoga atraktivnog muškarca.

Gusta,tamna kosa, inače uredno začešljana, sada mu je visjela na čelu, a iz

modrih očiju bljeskao je gnjev dok je ljutito gledao vitku, mladu ţenu za pisaćim

stolom. Nada je, doduše, bila više nego neznatna, ali moţda on još nije pročitao

svu jutarnju poštu...? Kalera se pravila da ništa ne sluti.

-Išto? - upitala je svojim dubokim glasom, neobičan za tako krhku ţenu.

-Upravo to moraš ti meni objasniti! - rekao je i ljutito bacio papir na njezin

stol. - No?

Kalera je uzela papir, zadovoljna što joj ruke nisu drhtale. Uspravila se i

podignula pogled svojih hladnih, sivih očiju. Na njezinu licu uzbuĎenja nije bilo.

- Ovo je moj otkaz!

- Što ne kaţeš, pa to vidim i sam...

- A, zašto onda pitaš - mirno ga je prekinula. - Mislila sam da nikakvo

objašnjenje nije potrebno. - Htjela mu je vratiti papir, ali, umjesto da ga uzme,

podbočio se na pisaći stol i prijeteći rekao: - No, tu si se prevarila!

Trzao mu se kut usnica, a Kalera je, kao hipnotizirana, zurila u njegovo

lice, puno prigušena gnjeva. Bilo je to prvi puta!

Tijekom tri godine, koliko je ona, kao glavna tajnica, radila u Labyrinth

Technology, vidjela je brojne, ozloglašene ispade bijesa Duncana Royala, ali oni

nisu nikada bili usmjereni prema njoj osobno. Pri manjim nesuglasicama, kada bi

izbio Duncanov temperament, stradavali su samo predmeti. Ako se Kalera dobro

sjećala, poduzeće je do sada snosilo troškove jednog lonca za cvijeće, jednog

mobitela, dvije šalice za kavu i jednog drţača za pera. Ah da, i jedne beskonačne

propovijedi šefa osiguranja, kada je Duncan upaljačem pripalio spise, kako bi

jasno pokazao što o njim misli. Dim je pokrenuo alarm, a cijela je zgrada bila

evakuirana.

-Dakle? - puhao je i nagnuo se još dalje naprijed.

3

-Koji dio ovoga je nejasan? -Povukla se najdalje što je mogla na svojem

stolcu i ljutila se na sebe zbog neduţnog pitanja, iako je jutros odlučila, čak i

vjeţbala odlučan odgovor na sve. Mrzila je scene i nadala se da će njezino briţno

sročeno pismo biti osnovica stvarne rasprave i da neće naljutiti njezina

temperamentnog šefa.

Naţalost, činilo se da ozbiljan poslovni razgovor danas neće biti na

dnevnome redu.

-Svaki dio! - grmio je Duncan. -Sve je ovo posve nerazumljivo! Duncan

Royal je uţivao glas čovjeka izuzetno oštra uma, koji u djeliću sekunde moţe

prozrijeti najsloţenije probleme. Time je uvijek bio daleko ispred svih svojih

poslovnih partnera, a nikada nije sebi dopustio da reagira s nerazumijevanjem.

-Dva ulomka! Dva sićušna, mala ulomka! Je li to sve što ja zasluţujem,

jesam li zasluţio da me jedan od mojih najcjenjenijih suradnika jednostavno

ostavi na cjedilu?

Kalera je malko nervozno popravila kosu, ali njezino usko lice - Harry ga je

uvijek nazivao licem Madone-ničim nije odavalo buru što je u njoj bijesnila.

Znala je koliko Duncanu znači lojalnost. Ona je bila temelj na kojemu je

izgradio svoj uspjeh. Poslovanje s kompjutorima bilo je nemilosrdno. Tko nije u

svakome trenutku bio najuljudniji i nije se mogao osloniti na svoje ljude, uskoro

je postao gubitnik. Duncan je oko sebe okupio odabrani krug stručnjaka, koji su

za svoje sposobnosti i svoju odanost briljatnome, lako pomalo ekcentričnome

šefu, bili velikodušno nagraĎeni.

Naravno da je Kalera računala da on neće bez komentara prihvatiti njezin

otkaz, ali da će se tako naljutiti... Znala je da svoj posao radi dobro, on joj je to

dovoljno često rekao, ali nenadoknadiva nije bila,nije pripadala skupini

kompjutorskih genijalaca, koji su razvili software, već upravnome aparatu.

Dobro, bila je osobito nadarena za organizaciju poslova, ali i druge tajnice

to znaju i mogu. Zar je moguće da je on to tek sada saznao?

-Ti se uzrujavaš kao da ću ja ove sekunde sve ostaviti. Izričito sam napisala

da ću se pridrţavati otkaznog roka od četiri tjedna kao što stoji u mojem radnom

ugovoru.

Fućkam ja na radni ugovor! -grmio je iz svega glasa. - Ti znaš da se o tome

ne radi!

Slegnula je ramenima. Jest da je mrzila scene, ali to nikako nije značilo da

nije sigurna u sebe.

- Ne moraš tako urlati, Duncane - oštro je rekla. Ja nisam gluha.

Ne, gluha nisi, ali ograničena jesi!

Pri tome je tako udario šakom o stol da je tipkovnica njezina kompjutora

zaklepetala.

No, ako sam ograničena, onda moraš biti sretan što ćeš me se riješiti -

odgovorila je suzdrţano. Osim toga - tek da on zna pravi razlog njezina otkaza, ne

bi joj dopustio da ikada više nogom stane na tlo poduzeća, da se o četvorotjednoj

suradnji ni ne govori.

4

Duncan je sada velikim koracima gazio ured. - Zar ti nisi mogla najprije

razgovarati sa mnom? Zar ja nekome ulijevam strah? Jesam li nepristupačan! Zar

nisi mogla barem dati naslutiti da kaniš otići?

-Zastao je pored njezina pisaćeg stola, šokiran, zapanjen, bijesan. Njemu je

bilo veoma vaţno da svaki od njegovih suradnika doĎe k njemu sa svim

problemima i svim idejama, on će ih uvijek paţljivo saslušati. U poduzeću svi su

to znali!

Kalera je spustila pogled. - Ţao mi je, ali... ovo je bila samo moja odluka, ti

s time nisi imao nikakve veze... Zašutjela je, postavši svijesna da je posljednjim

riječima učinila taktičku grešku. Duncan je smjesta eksplodirao.

-Hoćeš li ustvrditi da se mene ne tiče ako jedan od mojih zaposlenika iz

vedra neba podnese otkaz, ne navevši nikakav razlog? I na kraju, ovdje se ne radi

samo o jednoj zaposlenici, već o prijateljici, Kalera!

Osjećala se istinski krivom, kad se jedno draţesno, mlado lice, uokvireno

tamnim kovrčama, pojavilo na vratima.

-Hej, curice, što se tu dogaĎa? Oh, zdravo, šefe, ja sam trebala znati da si to

ti... meĎutim, mislila sam da je Kalera dovela u ured čopor rotvajlera.

Duncan se naglo okrenuo svojoj mladoj asistentici, koja se veselo smiješila.

- Anna, zar ne vidiš da si upala usred privatnog razgovora?

-Oh, privatni razgovor, dakle! -Anna Ihaka nije se nimalo zbunila, samo je

postala veoma znatiţeljna. - Smije li se znati o čemu se radi? - upitala je i oboje

pogledala.

Duncan je zauzeo prijeteći stav, a Kalera je rekla: - Kasnije ću ti reći, Anna.

-U redu! Nazovi me kad se on malo primiri, a ja ću ti donijeti šalicu kave za

ojačanje. - Anna je imala divnu narav, koja se ničim nije mogla pokvariti -

izuzetno svojstvo za asistenticu šefa, koji je djelovao mračno i prijeteći poput

skore oluje kad je bio loše raspoloţen.

- Bit će bolje da ja zatvorim ova varata zar ne, šefe? - predloţila je

najumiljatije. - Naime po cijeloj se kući ori ovaj - ah privatni razgovor, a jadni

Bryan upravo pokušava nekolicinu novih mušterija uvjeriti u vrhunsku kakvoću

naših proizvoda i diskreciju naše kuće. - Time je posve tiho zatvorila vrata za

sobom, prije nego što je Duncan uspio izgovoriti i jednu riječ.

-Jednom ću joj vlastoručno zakrenuti vratom - reţao je, gledajući u vrata, a

zatim se okrenuo Kaleri. - Čemu sad ovaj smiješak, ha?

Nervozno je stisnula usnice. Sve je poteklo krivo, ali, moţda, postoji još

nekakva šansa da popravi svoju pogrešku. -Duncane, postoje veoma dobri razlozi

zbog kojih ţelim otići iz tvrtke.

-Ma nemoj! Uzeo je papir i počeo čitati: "Svojim radnim mjestom u

Labyrinth Technologi bila san veoma zadovoljna... - njegovo je lice izraţavalo

beskrajni prijezir -ali zbog promjena mojih osobnih okolnosti, osjećam se

prinuĎenom podnijeti otkaz na tome radnom mjestu. - Spustio je papir.

-Promjena osobnih okolnosti? - Što pak to, dovraga, znači?

Kalera je zamišljeno zagrizla usnicu. Tko zna bi li bilo bolje odmah

5

otvoreno izletjeti i polako doći do istine? Više nije bila sigurna.

Dok je još razmišljala, Duncan je ponovno prešao u napad. - Bolji posao ne

moţeš dobiti - rekao je uvjerljivo. - Ovo radno mjesto posve je po tvojoj mjeri.

Zapravo ti si ga sebi sama stvorila nakon što si ovdje počela. Uvijek sam mislio da

rado suraĎuješ sa mnom. Onda, što je? Je li u pitanju novac? Ne plaćam ti

dovoljno? Pitanje je bilo posve besmisleno. Dunkan je Argusovim očima bdjeo

nad svojim idejama, ali što se novca tiče, uvijek je bio velikodušan. U

knjigovodstvu stenjali su svi, jer šef je uvijek traţio da se suradnici nagraĎuju,

dobivaju darove i svoj udio u dobitku poduzeća,

-Nemoj o tome, moja je plaća doista velikodušna...

-Pa, onda što je? Zar nisi ovdje zadovoljna?

Da je nije neprestance prekidao, moţda bi, napokon mogla započeti sa

svojim izjašnjenjem.

-Ja sam ovdje veoma zadovoljna, ali...

-Ali, što? Na njemu se vidjelo da promišlja o svim mogućnostima. Zatim je

prasnuo:

- Znam, netko ti na radnome mjestu dosaĎuje, ti se više ne osjećaš sigurnom

i zato hoćeš otići. - Uhvatio ju je za ruku.Hajde, reci mi tko je taj gad! Izbacit ću

ga prije nego što nabroji do tri. Je li te moţda ugrozio? Reci mi, Kalera, ja ću se o

tome pobrinuti.

U njegovu zabrinutom pogledu bilo je nečega posjedničkog, a Kalera se

oduprla toplini koja joj je proţela tijelo.Bezuspješno je pokušavala izvući ruku.

- Zaboga, Duncane! Ne, nitko mene nije napastovao. A hoćeš li već jednom

zašutjeti i dopustiti da doĎem do riječi?

-A, zašto si se onda zacrvenjela?

-Zato što me uţasno ljuti da ti misliš kako ja ne znam sama paziti na sebe...

On je uopće nije slušao. Sagnuo je glavu i zurio u njezine prste.

- Ti više ne nosiš prstenje, zaručnički i vjenčani.

- Skinula si ih? - Zatim joj se zagledao u lice. - Zašto više ne nosiš

Harrvjevo prstenje? Pri njegovom slučajnom dodiru jeza joj je prešla leĎima.

- Ono... ono leţi kod kuće u pretincu... Mislila sam... Očito je došlo vrijeme

da ga skinem.

- Jest, to pripada prošlosti. Ljutilo ju je što se on tako brzo sloţio. - Harryja

nikada neću zaboraviti.

- Naravno da ga nikada nećeš zaboraviti, ali on je već dvije godine mrtav? -

odgovorio je zastrašujućom mirnoćom. - Nema ničega zbog čega bi se ti trebala

osjećati krivom. Dugo si bila u koroti i iskazala si mu svo poštovanje. -Njegov je

glas postao mekan.

- Ali, došlo je vrijeme da ponovno ţiviš punim ţivotom. Ti si mlada ţena,

puna ţivota i ne smiješ dopustiti da sve proĎe pored tebe.

To je bila riječ, koju je čekala. -Drago mi je što ti isto tako misliš, jer to je upravo

ono što se dogodilo. Sinoć sam se zaručila. On se još uvijek smiješio, ali jasno se

vidjelo da on misli kako je nešto pogrešno čuo.

6

- Ti si što?

-Sinoć... mi se već duţe vrijeme poznajemo.... zamolio me da se udam za

njega...

Prizor je bio jedinstven. Prvi je puta vidjela Duncana Royala bez riječi.

Smiješka je nestalo, suncem opaljeno lice posivjelo. Bespomoćno je stajao kao da

će klonuti.

U nekoj drugoj prilici Kalera bi se glasno nasmijala. Uvijek je Duncan bio

taj koji je zbunjivao ljude oko sebe. Uţivao je u tome, a sada je ona bila ponosna

na svoju snagu.

-Sinoć smo bili u restoranu, zaprosio me, a ja sam rekla da - poţurila je

dodati kako bi izbjegla daljnja pitanja. - Kad sam se vratila kući, skinula sam

prstenje. Ne mogu ga više nositi kad sam zaručena s drugim čovjekom.

Duncan je nijemo gledao njezinu ruku, kao da traţi dokaz za njezinu

tvrdnju.

Slijedila je njegov pogled. -Zaručnički prsten još ne nosim, ţelimo ga

zajednički izabrati. Da budem precizna, sastat ćemo se danas po završetku radnog

vremena i odvesti se u grad u kupovinu. Duncan ju je na trenutak zbunjeno gledao

i tresao glavom. Kao da mu je njegov vrhunski razum otkazao poslušnost.

- Ti se s nekim sastaješ? -Već dugo?

Kalera je slegnula ramenima. - Ti si ovoga trenutka rekao - Harry je već

godinama mrtav i...

-Ti si se sastajala s drugim muškarcem? - upitao je opasno mirno, nakon što

se ponovnosabrao.

Kalera je uvijek osjećala njegovu nadmoć. Sada se zbunjeno osmijehnula.

- Naravno da se nisam sastajala sa ţenom. Njezin pokušaj da cijela stvar

dobije vedri prizvuk, potpuno je propala. Obišao je pisaći stol i prijeteći se

uspravio pred njom.

- Ti se sastaješ s muškarcima? - I kako dugo to već traje? I kako to nitko o

tome ništa ne zna? Ili sam ja zadnji koji to saznaje?

- Muškarac - ispravila ga je - ne muškarci, a sastajemo se nekoliko

posljednjih mjeseci. I, ti nisi zadnji koji to saznaje - odgovorila je odjednom na

sva njegova pitanja.

Sve se to dogodilo gotovo slučajno, pa nisam smatrala potrebnim vješati na

veliko zvono. U biti,bilo je čak prilično neobično... Dobacio joj je tako prijeziran

pogled, kao da mu je priznala griješan, dvostruki ţivot. Sjeo je na rub pisaćeg

stola. - Zašto, kako? Zar je on oţenjen?

Zaprepašteno je hvatala zrak. -Nije!

- Djeca! Slatki se mališani ljute što tatica ima novu prijateljicu? Ni to!

Duncan je kratko razmišljao i smjesta nadošao na novu ideju. -Ili je on

nekakvo čudovište, s kojim se ne ţeliš pojavljivati u javnosti? Netko koga ne

moţeš predstaviti svojim prijateljima?

Nekoliko trenutaka je šutjela. - Ne, naravno da nije. On je civiliziran,

uspješan muškarac i dobro izgleda. Ima vlastito poduzeće... Duncan je šutio, iako

7

je ona očekivala njegova pitanja o zaručnikovoj struci.

-Aha, znači on je bogat - rekao je zajedljivo.

Htio ju je izazivati, ali nije se dala zbuniti.

- Jest - kratko je odgovorila. -Idobro izgleda?

- Jest, veoma dobro.

- Inteligentan?

- Izvanredno.

- A u krevetu? Kao ljubavnik? Nije ni trepnula.

- Savršen? Duncan je upravo krenuo na slijedeće pitanje, ali Kalera je

izgubila strpljenje. Osim toga, on je topla osoba, velikodušan, šarmantan, voli

djecu i ţivotinje, poštuje i voli svoju majku - dodala je objesno.Duncan se

porugljivo osmijehnuo.

-Ah, dečko se još drţi mamine suknje! Je li mnogo mlaĎi od tebe?

Budući je meni tek dvadesetsedam, ne moram se ogledati za mlaĎim

muškarcima. On nije ni mamin sin, niti ţigolo, ako to ţeliš reći. Naprotiv, on je

cvijet svojih godina.

- Zanimljiva karakterizacija. -Zlobno se veselio što ju je na sve ovo

namamio. - Onda to. Očito, znači da je on neka vrst slatkog tatice, koji voli mlade

ţene -zabadao je dalje.

- Hvatala je zrak. - Da budemo precizni, on je tvojih godina! Smiješio se-

- Dosada je sve zvučalo tako, kao da opisuješ mene. Ţeliš li mi time

potajice reći da si se besmrtno u mene zaljubila?

Od zaprepaštenja, njezine su sive oči postale srebrne. -Ida si ti zadnji

muškarac na zemlji, nikada se u tebe ne bih zaljubila - ljut to je podviknula

Kalera. Stisnula je šake i gotovo se više nije mogla svladati.

- Boţe, kako si ti odvratno drzak!

Mirno je slegnuo ramenima. -Drzak, to za njega nije bila pogrdna riječ,

naprotiv. Znao je da mu njegov uspjeh daje pravo da bude drzak.

- Ah, to se tako dogodilo -mrmljao je. - Znaš -sredina tridesetih, dobar

izgled, inteligencija, bogat, voli djecu i ţivotinje -nabrajao je, a glas mu je zvučao

dublje i da se ne zaboravi, sjajan ljubavnik. Reci, Kalera, što taj tvoj tajanstveni

ljubavnik ima što ja nemam?

- Skromnost! - Kalera se osmijehnula kad se trgnuo.U svakom slučaju,

princ iz snova.

- Upravo tako.

Zbog iskrenosti njezinih riječi, podrugljivi osmijeh nestao je s njegova lica.

Uozbiljio se i ozbiljno je promatrao prodornim pogledom. - Taj muškarac,

dakle, zaista postoji? On nije samo proizvod tvoje mašte?

-Naravno da on postoji. Zar bih dala otkaz da njega nema?

Još uvijek ju je prodorno gledao. -Trenutak... zar je to razlog zbog kojeg

ţeliš otići? Zato što se udaješ?

-U datim okolnostima, nikako ne mogu ostati - rekla je oklijevajući. Ljutito

je kliznuo s ruba pisaćeg stola.

8

- Kako molim? Otkazuješ posao koji voliš, zato što taj čovjek iz snova ne

ţeli da njegova supruga radi? Pa, gdje mi ţivimo? U srednjem vijeku? Zašto ne

prosvijetliš toga svojeg špiljskog čovjeka?

- Ne, nije to tako...

- Pa, što je onda? Seliš? On ne ţivi u Aucklandu?

- Da, on ţivi u Aucklandu, ali... Munjevito je razmišljao kakve mogućnosti

bi još mogle postojati. Ona očito oklijeva izaći s cijelom istinom... Iznenada je

problijedio.

- Ti si trudna! Ti i tvoj ljubavnik niste pazili, je li? Je li to razlog zbog

kojega tako trčite pred oltar? Znaš, Kalera, vanbračno dijete danas više nije

nikakva sramota, i više se zbog toga ne mora...

Ovo je zaista otišlo predaleko. Skočila je sa stolca, a njezino krhko tijelo

drhtalo je od bijesa.

-Dovraga - snaţno je opsovala - o oltaru nije uopće bilo riječi! Mi smo se

tek zaručili. I ja nisam trudna! Znaš li ti, zapravo, koliko si uvredljiv? Vjerovao ili

ne, Stephen se ţelio vjenčati sa mnom. Nitko mu nije pritisnuo revolver na vrat,

niti ga je primorao. A, ţeliš li napokon prestati, bolje će biti da saslušaš što ti

imam reći! Zaista se povukao korak natrag. Duncanu su često zamjerali njegove

ispade gnjeva, dok je Kalera uţivala glas smirene osobe, koja je uvijek znala

vladati sobom. Veoma rijetko gubila bi kontrolu nad sobom, ali ako se to dogodilo

glas joj je postao dubok, oštar i veoma uvjerljiv.

MeĎutim, Duncan nije bio mušakrac koji bi se dao lako zbuniti.

- No, lijepo znači taj se čovjek zove Stephen. I kako još? Netko koga ja

poznam?

Kalera se uspravila. - Jest, ti njega poznaš. A, kad saznaš tko je on, razumjet

ćeš zbog čega dajem otkaz. Muškarac za kojega ću se udati je Stephen Prior -

ponovno je objavila.

Kelera se sagnula kad je Duncan eksplodirao.

-I? Kako je podnio?

- Ne najbolje - hladno je odgovorila Kalera i promatrala kako je njezin

zaručnik škarama vješto izvadio delikatno meso jastoga. Zavidjela mu je na

nehajnome samopouzdanju i, vjerojatno, uroĎenoj spretnosti. Kod njega je sve

izgledalo jednostavno. Da je ona naručila račiće u maslacu, njezin bi svijetli,

svileni kostim, vjerojatno bio pun masnih mrlja, a na raspuštenoj kosi našlo bi se

ljuskica. Voljela je plodove mora, ali spretna s njima nikada nije bila. Zato se

odlučila za jarebicu - bez kostiju.

9

Stephen je vrške prstiju smočio u zdjelicu vode s limunom. Zlatni

pečatnjak na njegovu prstu kratko je bljesnuo na svjetlu svijeća. Ovaj je prsten bio

jedino upadljiv na cijeloj njegovoj pojavi. Tamno odijelo po mjeri bilo je otmjeno

upravo svojom neupadljivošću i još je jače podcrtavalo njegov izgled.

- Polazi od toga da je to opet jedno od tvojih sjajnih umanjivanja. - Stephen

je podigao čašu s pjenušcem i nazdravio joj.

Kalera je s divljenjem pratila svaku njegovu kretnju. Voljela je njegov

način ophoĎenja, njegovu otmjenu sigurnost. Harry je bio divan čovjek i dobar

muţ, ali oni su vodili miran ţivot i rijetko su izlazili, a kad jesu, onda ne u takvom

stilu.

Ogledala se po ovom ekskluzivnom restoranu i uţivala što tu sjedi. Uz to u

pratnji muškarca, za kojim se nije osvrnula samo jedna ţena. Do sada su se

ponašali veoma suzdrţano, sastajali se na mjestima gdje se nitko na njih nije

obazirao, ali sada su se odlučili pojaviti u javnosti. Sada, kad više nije bilo

potrebno vezu drţati u tajnosti, Stephen ju je htio u velikome stilu uvesti u

društvo. Rekao joj je kako je ponosan na svoju buduću zaručnicu i ţeli da svi

njegovi prijatelji i znanci saznaju za njegovu veliku sreću. Najavio joj je da ţeli

organizirati veliku proslavu zaruka, a Kalera se samo nadala da ga svojim

neiskustvom u njegovim krugovima neće blamirati. Znala je da je njegova prva

ţena imala akademski naslov i potjecala iz jedne od najotmjenijih obitelji. Osim

toga, bila je poznata po izvanredno uspjelima domjencima. Iako ju je Stephen

uvjeravao da je nikada neće usporeĎivati s Terry - njegovi će gosti to sigurno

učiniti.

-Pretpostavljam, svakoga bi muškarca naljutilo da se njegova glavna

tajnica zaručila s njegovim najljućim suparnikom - nastavio je Stephen. Napeti

pogled njegovih smeĎih očiju odavao je da je njegov ravnodušni ton laţan. –

- Dakle, kako je reagirao?

Kalera je s uzdahom odloţila pribor za jelo i uopće nije imala volje govoriti

o ovom lošem danu, ali morala je priznati sebi da je Stephen do sada pokazao

veliko strpljenje.

- Ţeliš li, moţda, sve čuti?

- Prikaz u glavnim crtama bit će posve dovoljan, ukoliko se ne kose s

tvojim principima. - Stephen se osmijehnuo s razumijevanjem.

Naravno da bi on najradije čuo sve pojedinosti, ali htio se drţati njihova

dogovora da se o poslu nikada ne razgovara. Kao vlasnik lnfoTexh Systemsa,

Stephen je postao Duncanov najljući suparnik. MeĎu ova dva poduzeća postojala

je ţestoka konkurentska borba za udio na trţištu u Australiji, borba, koja je zbog

osobne netrpeljivosti obojice vlasnika bila još ţešća.

10

Unatoč svemu - neizmjerno je ţelio saznati što više, zapravo sve.

-Sigurno je bilo uţasno, zar ne? Trebao sam poći s tobom da ti pomognem.

Najeţila se pri samoj pomisli. - To bi sve učinilo još gorim. Osim toga ti si u

Labyrinthu persona non grata, ti ne bi prošao ni pored sluţbe osiguranja. Oni

imaju tvoju fotografiju.

-Tako? To uopće nisam znao. Kalera se ugrizla za usnicu, jer je postala

svijesna svoje indiskrecije. Stephen ju je pogledao s razumijevanjem.

- Bez brige, u InfoTechu primjenjujemo iste mjere sigurnosti, samo što kod

nasnimke Duncana Royala stoje kao u sobi za boravak. Ako ţeliš, moţeš mu to

mirno reći.

Zamislila je kako bi Duncan reagirao na tu malu novost. Osim toga, ona to

uopće ne bi mogla reći, jer Duncan bi to gledao kao dokaz da je sa Stephenom

razgovarala o poduzeću. A, ni Stephenov porugljivi osmijeh nije joj se dopao.

- Ne, hvala, ionako imam dovoljno problema. Razumio je opomenu u

njezinu tonu i napravio suosjećajno lice.

-Ţao mi je, mila znam kako je sve ovo za tebe teško.

Nabrao je čelo:-Zar ti je on, moţda, prijetio? Kalera se nevoljko osmijehnula. –

Mi razgovaramo o Duncanu Royalu, zar ne? Naravno da mi je prijetio.On

nije imao razumijevanja za njezin crni humor.

- Mislim, je li te fizički napao, naime, ja znam kako opasni znaju biti

njegovi napadi bijesa. U školi se uvijek tukao -zato nikada nije dobivao nagrade,

iako je bio najbolji. S pravom ga se smatralo divljim. A na sveučilištu...

-Znala sam da ste jednom pokušali biti partneri u zajedničkom poduzeću,

ali nisam imala pojma da se znate još iz školskih dana. - Kalera se odjednom

nelagodno osjećala. Njihovi potajni susreti stvorili su odreĎenu intimnost, koja

uopće nije postojala. Postala je svijesna, da o čovjeku za kojega će se udati, još

veoma mnogo mora saznati.

Stephen je slegnuo ramenima. -Našim je roditeljima bilo veoma stalo da

njihovi sinovi idu u najbolje škole, pa smo studirali na istome koledţu. Duncan je

već tada bio otresit momak. Sigurno bi bio izbačen da njegov otac nije bio drţavni

odvjetnik i da nije sponzorirao naučne ustanove. Već u višim razredima srednje

škole, profesori su se pribojavali njegova temperamenta.

- Vjerojatno sam se ja, tijekom godina, na to naviknula - mrmljala je Kalera

gotovo za sebe. -Čak kada je crven od bijesa bacao oko sebe stvari, kao primjerice

jutros... ja se njega, zapravo, nikada nisam bojala.

Stephen se sa zanimanjem nagnuo naprijed, a plava mu je kosa pala na čelo.

- Što je on točno jutros vikao?

Kalera se gorko osmijehnula. -Misliš, prije ili nakon što me je izbacio?

Stephen je pogledao ozbiljno, ali ne i iznenaĎeno. - Što se posla tiče, uopće

ne moraš brinuti, mila. Čak ni onda ako ti ne bude htio dati svjedodţbu... dovoljno

11

je da kaţeš samo jednu riječ, u InfoTechu otvorene su ti sve mogućnosti.

Njegov nehajni govor malko ju je iznenadio, ali on sigurno neće biti tako

opušten kad bude saznao što je ona sve prošla.

- Izrazila sam se doista veoma oprezno, ali čim je bilo izgovoreno tvoje

ime, skočio je do stropa. Glasno me izbacio, zatim je pozvao dvojicu iz Sluţbe

sigurnosti da me izvedu s područja poduzeća. Čak nisam smjela pokupiti svoje

stvari s pisaćeg stola. - Govoreći o tome, osjećala se veoma loše.

Stephen ju je suosjećajno pogledao. - Pravi je gad! Ali, ti si njemu već prije

uručila otkaz, zar ne? Neće on proći tako, kao da je on tebi otkazao.

-Neće, neće ni biti potrebno. -Laskala joj je Stephenova iznenadna ljutnja,

jer se već prije pitala ne uzima li Stephen stvari premirno, preleţerno. -

Promijenio je mišljenje još prije nego što sam otišla iz kruga poduzeća.

Stephen je izgledao kao da ga je pogodio grom.

- Kako molim? Dotrčao je za nama i doslovce me istrgnuo čuvarima.

Povukao je momentalni otkaz i zahtijevao da poštujem otkazni rok od mjesec

dana i nastavim raditi za njega. Zatim me je odveo u svoj ured i zaključao, a on je

otišao - da se ohladi - kao što je rekao.

-Ovo ne moţe biti istina! -Stephenov baršunasti bariton postao je tako

rezak, da se nekoliko gostiju za susjednim stolovima okrenulo. Smjesta je spustio

glas. - On je tebe zaključao? Drţao te zatvorenu u svojem uredu? Kako dugo?

Kalera je izgledala ravnodušno. -Ah, otprilike jedan sat, tako nekako.

Potrajalo je točno sat i pedesetjednu minutu dok se Duncan udostojao vratiti. I to

samo da bi joj odrţao propovijed

O lakovjernim udovicama, koje nasjedaju zgodnim ţigolima. Kalera je

studirala jelovnik, birajući desert, ali volje za jelom više uopće nije imala.

-Išto se dalje dogodilo? Kalera uopće nije imala volje za pripovijedanje

pojedinosti, Duncanove opaske nisu bile nimalo laskave. Činilo se da Stephen

nije vidio njezinu nelagodu, bio je znatiţeljan i htio je čuti sve.

- I ništa više o meni nije rekao? -zabadao je nakon što mu je Kalera rekla

daje gad, slab gubitnik, koji drugima pripisuje krivicu za svoje promašaje, tašt

čovjek, egocentrik i egoist.

Zar to nije dovoljno?- zaprepašteno je upitala Kalera. Ona je osobno još

bila uvrijeĎena zato što je Duncan bio čvrsto uvjeren da se drugi muškarac zanima

za nju samo zbog njega. I on je nazvao Stephena ekscentrikom? Ha! On joj je

takoĎer spomenuo da je Stephen već prije pokušavao oblijetati ţenske

zaposlenice -jeftino sredstvo za industrijsku špijunaţu, tako je rekao - ali, da je

ona prva koja se uhvatila na ljepak.

- Znači on misli da sam ja tebe zamolio da budeš mojom ţenom samo zato

da bih saznao tajne o njemu i da bih mu oteo njegovu dragocjenu tajnicu? Stephen

se prijezirno osmijehnuo. - Je li se barem dosjetio nekakvu logičnom objašnjenju

za ove sulude pretpostavke?

Stephenova upornost počela je ljutiti Kaleru.

12

- Moramo li još razgovarati o tome? Mislila sam da si me pozvao na

ugodnu večeru. Zadovoljna sam što je sve prošlo i ne ţelim se više podsjećati.

Duncan se čak ispričao zbog svoje ţestoke reakcije. Rekao je da je to za njega bio

šok i da zato...

-Naravno da je to za njega šok! Royal nije naviknut na gubitke. Trebala si

mu reći da te njegove isprike ne zanimaju i jednostavno otići.

Ovakva Stephenova neučtivost bila je nešto posve neočekivano. Pogledala

ga je s najvećim čuĎenjem.

- Oprosti, znam - smjesta je rekao -ali ja tome momku jednostavno ne

vjerujem. Neobjašnjivo mi je zbog čega bi ti trebala još četiri tjedna za njega raditi

kad on zna da smo mi zaručeni. Da sam na njegovu mjestu nikada to ne bih

dopustio. Pitam se što on namjerava. On je podla osoba i sigurno to ne radi da bi

tebi učinio uslugu. Učinit će ti ţivot paklenim.

- Ja sam sigurna da ću znati sa svime izaći na kraj - rekla je i nadala se da se

Stephen vara. -Mogu izdrţati više nego što se msli.

- Znam, draga. - Stephen ju je uhvatio za ruku i lagano stisnuo. -Meni je

samo ţao što zbog mene moraš sve ovo podnijeti - rekao je tiho i poljubio joj ruku.

Osmijehnula se. Voljela je što on jednostavnim lijepim riječima uspijeva kod nje

stvoriti osjećaj da je voljena i cijenjena. Velike komplimente nikada nije voljela.

Oboje je bilo suzdrţano u iskazivanju osjećaja. Onda, kada je Harry na tako

tragičan način u mladim godinama izgubio ţivot, ona je odlučila da se nikada više

ne zaljubi. MeĎutim, sudbina je kasnije skrenula Stephena na njezin ţivotni put, a

njegovo diskretno strpljenje napokon je osvojilo njezino srce.

Stephen se naslonio na stolcu. Pogled mu je odjednom postao nemiran,

smeĎe su oči bile oštre. -Jesi li, moţda, rekla Royalu da ćemo večeras doći

ovamo? Kalera je nervozno podignula obrve. Zar i Stephen pati od manije

progona, isto kao i Duncan?

-Nisam, zašto?

-Zato što je on upravo ušao - kroz zube je procijedio Stephen. -Iprilazi

našem stolu.

Kalera se naglo okrenula i vidjela kako joj Duncan prilazi. Samo zbog

njihove dugogodišnje suradnje uspjelo joj je ostati mirnom. Duncan je bio

odjeven u crno. Kratki bolero bio je bogato izvezen zlatom, šiljate, crne,

kaubojske čizme virile su iz uskih hlača. Cijela njegova pojava bio je jedan

jedinstveni izazov.

-Vidi, vidi! -Zar ovo nije par sretnih zaručnika? -Kakva slučajnost!

-Pogledao ih je objesnim osmijehom. - Smijem li na trenutak sjesti k vama?

Zbog ovog drskog pitanja Kaleri je ponestalo riječi... ali ni Stephenovo nije

djelovalo ledeno. Jednom nogom Duncan je privukao stolac od susjednog stola, a

pri tomu ni trenutak nije skidao pogled s Kalerina lica. Sjeo je tik do nje i to tako

da joj je nogom dodiriva bedro. Kalera je porumenjela i neopazice se odmaknula

od njega. Pri tome joj je pogled pao na njegov profil i...

-Pa, ti nosiš naušnicu - izletjelo joj je.

13

-Da. Dopada ti se? - Okrenuo se prema njoj, a dugački, zlatni privjesak se

ljuljao.

Gledala ga je kao u hipnozi. -Uopće nisam znala da imaš probušena uha -

mrmljala je slabašno.

Nisam ni imao do danas poslijepodne. Odjednom sam imao osjećaj da

moram učiniti nešto posve ludo, nešto što boli. - Moţeš li, moţda, naslutiti zbog

čega imam takav, osjećaj, Kalera?

- Ne, pojma nemam. - Niti ga je pogledala u oči, niti je prihvatila aluziju da

bi ona mogla biti uzrokom njegova samoranjavanja. Kalera se osmijehnula

Stephenu, u nadi da će time smekšati njegov, skamenjeni izraz.

- Ja sam, zapravo, trebao nositi medicinsku utičnicu, ali ti mene poznaš,

Kalera. Ja volim odbacivati sve propise i naredbe. Ako se čovjek uvijek pridrţava

pravila, ţivot prolazi u trenu i nitko od toga ništa nema.

I ova je aluzija ostala kod Kalere bez učinka. Ona je odrasla u okolini gdje je prije

bilo premalo, nego previše pravila. Duncan Royal, naprotiv, bio je proizvod

elitnog odgoja visoke društvene klase, pa je stoga brzo osjetio potrebu da se

uvijek protiv nečega buni. Poigravao se sa zlatnim privjeskom.

- Dakle, što misliš o ovome. Pristaje li mi? Začudo, ova ţenskasta naušnica

odlično je pristajala Duncanu, unatoč snaţnoj suprotnosti s njegovim izrazito

muškim profilom. No, ona to nikada ne bi priznala. Jednostavno je otšutjela.

Stephen se, meĎutim, nije mogao suzdrţati.

- Izgleda groteskno -procijedio je - ali to je, kao i uvijektebi slično. Ti

moraš uvijek skretati pozornost na sebe, ali jednom će ljudima postati jasno da je

kod tebe sve to laţni sjaj.

Ah, Steve, kao i uvijek galantni laskavac! - Činilo se da uvreda nije ni

taknula Duncana, on se sav usredotočio na Kaleru. - On je tebi sigurno već rekao

da si večeras neodoljivo lijepa. No, i ja bih ti to ţelio reći. - Pri njegovu izazovno

zadivljenom pogledu, njoj je preko leĎa prešla vrela jeza, a prsne bradavice

očvrsnule su bez njezina htijenja, lako Ducnan nikako nije mogao znati što je

izazvao kod nje, znalački se osmijehnuo.

-Itako prikladno - sva u bijelome. Boja nevinosti. Boja zaručnice. -Blago je

posegnuo za njezinim pramenom kose i, kao utonuo u misli, motao ga oko prsta. -

Uopće nisam znao da ti kosa sada tako duga. Posljednji puta kad sam te vidio

raspuštene kose, nije bila tako duga...

Kalera se ukočila. Naglo je pogledala Stephena, ali on je bio tako bijesan da

Duncanove riječi gotovo nije ni čuo.

- Što ti, zapravo, misliš što činiš ovdje? - ogorčeno je upitao Stephen, a

Duncan je mirno odgovorio:

- Divim se tvojoj budućoj zaručnici. Stephen je izgledao kao da će se

svakoga trenutka baciti na Duncana.

- Moţeš i bez neuljudnih dodira.

Duncan je razrogačio oči i glumio čuĎenje. - Zar sam nešto pogriješio,

14

Kalera? Oh, molim te, oprosti! - Ispustio je pramen i kao nehotice je dodirnuo

prstima.

Kalera je oštro uzdahnula.

Stephen se svladavao posljednjim naporima.

- Još jednom ti kaţem, miči prste od nje! Duncan se neduţno smiješio.

-Nemoj se odmah toliko uzrujavati, Steve! Kalera se uopće ne ţali, ili? Ipak

smo mi već tri godine zajedno, pa je naviknuta da je ja diram. Ona zna da sam ja

pravi muškarac. Duncan je znao da Stephen ne voli skraćenicu svojega imena, pa

ju je zato uvijek koristio. Još dok je govorio, ustao je sa stolca, pa je Kalera tiho

odahnula, nadajući se da će on sada otići. MeĎutim, ispruţio je ruku i dohvatio

bocu s pjenušcem:

- Ah, naravno, najbolji, je li, Steve? Zamolit ću konobara da donese još

jednu čašu, kako bih vam mogao nazdraviti na vašoj sreći. A, najbolje će biti da

odmah donese još jednu bocu. Napokon, zašto bi netko trebao pomisliti da smo mi

nekakvi neprijatelji, ili? Ponvno je sjeo i dao konobaru znak. Ni cijelu minutu

kasnije, stigla je čaša i boca i nekako je izgledalo kao da je Duncan već unaprijed

sve aranţirao. MeĎutim, njegova posljednja opaska na Stephena je djelovala

veoma iznenaĎujuće. Kalerin se zaručnik osjećao zatočenikom svojih dobrih

manira. Po svaku cijenu ţelio je izbjeći bilo kakvu scenu u ovome restoranu.

Konobar je zvučno izvukao čep iz boce pjenušca i napunio čaše.

- Za Kaleru! - Duncan je kucnuo njezinu čašu i gledao joj duboko u oči.

-Neka ti se ispuni sve što si ikada ţeljela! - Zatim se obratio Stephenu:

- U tvoje zdravlje! I da dobiješ sve što si zasluţio! Stephen je postao gluh

na prikrivene uvrede. Umjesto toga na ustima mu se pojavio pobjedonosni

osmijeh.

- Hvala, Duncan! S Kalerom, će se sve to sigurno ostvariti, a mislim da se

ne moram ispričati što sam ti taj biser oteo ispred nosa. Ti si tek sada shvatio kako

je ona jedinstvena... nakon što ti je priopćila da napušta Labyrinth - zbog mene.

Ti si smatrao samo po sebi razumljivim da je rad za velikog Duncana

Royala najvaţnije u njezinom ţivotu, a sada si morao shvatiti da nije tako. Samo

nemoj umišljati da bi je bocom odabrana pjenušca i nekoliko jeftinih

komplimenata mogao zadobiti nazad. Napokon, ona je mudra glavica. Kalera je

nijemo podignula ruke kako bi smirila Stephena. Ako zaista nije htio napraviti

scenu, krenuo je pogrešnim putem. Njegove ţestoke riječi morale su za Duncana

biti izazov. Za divno čudo Duncan je ostao miran. Spustio je pogled na Kalerinu

ruku.

- Budući da upravo razgovaramo o draguljima... ti nosiš novi zaručnički

prsten. Smijem li ga vidjeti? Kalera je opustila šaku što ju je nehotice stisnula i

nevoljko pruţila Duncanu ruku.

Duncan je s divljenjem zazviţdao.

-Pa, ovo je prava pećinska stijena. Mnogo je veći od onoga što si ga dobila

od Harryja. Ali, ljubav se ne mjeri u karatima, dakle ta je veličine beznačajna, zar

ne?

15

- Ovo je zaista apsolutno neukusna opaska - rekao je Stephen sa

zgraţanjem. Duncan ga je pogledao tako smjerno, da je Kalera smjesta opazila

kako je njegova isprika glumljena i jedva se suzdrţala da se glasno ne nasmije.

- Oh, kako mi je ţao! Znam da ovakove usporedbe ovdje nisu na mjestu.

Ali... Kalera je sve do danas nosila Harryjev prsten, a meni je sasvim neobično

vidjeti je pored drugog muškarca. Zabrinuto je zatresao glavom. -Oni su bili

prekrasan par. Meni je Harry bio drag. Ti ga nikada nisi upoznao, Steve, bio je

zaista simpatičan muškarac. Čovjek se doista morao potruditi da bi mu bio ravan.

- Ustao je i odgurnuosvoj stolac.

Napokon!

- Oprosti mi, Kalera, nisam te htio uzbuditi. Nisam te smio podsjetiti na

tvojega muţa, posebice ne danas na zaručničkoj večeri...

Laţljivac! Kaleri je bilo jasno da je on sve točno isplanirao. MeĎutim, ovaj puta

njegov plan nije bio uspješan, jer ona je znala da bi Harry ţelio da ona ponovo

bude sretna. Zbog toga je Duncanovu ispriku prihvatila s osmijehom.

Postidjela si me svojom velikodušnošću, kao već više puta. No, da bih bio

siguran da si mi uistinu oprostila, zamolio bih te za jedan ples prije nego što odem.

- Duncan je pokazao na mali, slabo osvijetljeni plesni podij i kratko se

obratio Stephenu: - Vjerujem da ti nemaš ništa protiv, stari moj? Naravno da bi

Stephen itekako imao protiv, ali Duncan je već uhvatio Kalerinu ruku i podigao je

sa stolca. Ona je bila toliko zbunjena da ga se nije ni pokušala osloboditi.

Kad su zajedno prilazili podiju, Duncan je uzgred upitao: - Jesi li mu već rekla?

Budući su još bili preblizu stola, tako da ih se moglo čuti, Kalera je

pobrzala korake.

- Na što misliš? -Na sebi je osjećala Stephenov pogled, ali upravo zato nije

opazila da mu je Duncan dobacio pobjedonosni osmijeh.

- No, mislim na nas.

- Tu se nema što reći! - rekla je prilično oštro.

- Ništa?

- Ne, ništa!

Stigli su do podiuma, a Duncan ju je uzeo u naručje.

-Ti očito vodiš krajnje uzbudljiv ţivot ako označuješ kao ništa kad se gola

golcata uvlačiš u postelju muškarca i preklinješ ga da s tobom spava. Ali, na neki

način imam osjećaj da Stephenova shvaćanja nisu toliko slobodoumna. Ne znam

kako bi on reagirao da zna, kako ja poznajem i najsitniju pojedinost njegove

ljubljene.

16

Izgledalo je da su Kaleri klonula koljena. Zaljuljala se, a Duncan ju je smjesta

snaţnije privukao sebi. Svatko tko bi je vidio, smatrao bi je očajnom plesačicom,

sudeći po njezinom posrtanju i grčevitom stezanju njegove jakne. A, sa

Stephenom je već mnogoputa ugodno plesala i on je znao da odlično pleše. Vidi li

je ovakvu, pitat će se, zašto se tako nespretno drţi za Duncana, a ne bude li htjela

svoj odnos prema Stephenu opteretiti laţima, onda... Tiho je zastenjala,

pomislivši na komplikacije što bi iz ovoga mogle nastati. Duncanu nije

promaknulo, pa ju je podrţao pritiskom u leĎa.

- Samo nastavi plesati, moţeš ti tošapnuo joj je u uho. - Ja ću te drţati.

Upravo tog se bojala.

- Zašto to radiš? - jedva je upitala.

-Što? Plesanje? - Namjerno ju je pogrešno razumio i odlučno je povukao

pored drugog plesnog para.

- Mi smo već jednom zajedno plesali, na onome boţičnom domjenku kada

ste ti i Harry sve nas pozvali. Ti si tada počela raditi za Labyrinth i sve si kolege

pozvala na proslavu. MeĎutim, nisi računala da će osvanuti i šef. Harry je upravo

s nekim plesao, pa sam ja pozvao tebe. U stanu je bilo pretijesno, pa sam te izveo

na terasu, pod jasno noćno nebo i sjaj zvijezda...

Ova joj je taktika bila poznata, dovoljno često je promatrala kako je

Duncan primijenjuje u uredu.

-Ti pokušavaš skrenuti - rekla je prijekorno, prije nego što je postala

svijesna da bi zbog toga, moţda, trebala biti zahvalna. Mirno se osmijehnuo. –

- Uspijevam li?

- Ne! Unatoč tome njezine su noge ponovno slijedile glazbu. Više nije

djelovala nespretno, sjetivši se ovog osobitog domjenka. Duncan se pojavio

neočekivano i sam, dok su ostali kolege došli sa svojim partnerima. Ona je bila

uzbuĎena i nervozna, napokon, tek je nekoliko tjedana radila za Duncana Royala.

On je djelovao smrknuto, činilo se da mu je dosadno i nije sudjelovao u

veseloj zabavi. I kad je njom plesao, njezini pokušaji leiernog razgovora bili su

promašeni. Danas, kad ga je dovoljno dugo poznavala, znala je da nije u pitanju

bila dosada, već da se on u mislima potpuno usredotočio na nekakav kompjutorski

problem i posve se isključio iz okolnog svijeta. I one ju je noć tako čvrsto privio

sebi, ali njegovo zračenje tada joj još nije bilo jasno. Danas se osjećala kao

zatočenica...

Te večeri bila je iznenaĎena što su se Harry i Duncan odmah tako dobro

razumjeli, iako su bili različiti kao dan i noć.

Harry, miroljubiv i miran, bez mnogo taštine, zadovoljan svojim ţivotom i

čvrstom podrškom u svojem obiteljskom ţivotu.

17

Duncan, naprotiv, uvijek je bio u potrazi za nečim, tašt do opsjednutosti,

nikada miran uvijek je teţio boljem, nikada zadovoljan postignutim.

I potpuno nesposoban za dugotrajniju vezu sa ţenom. Sve do danas Kalera

nije razumjela zbog čega su se ta dvojica tako dobro slagala, moţda zato što je ona

većim dijelom bila isključena iz toga muškog prijateljstva. Moţda i samo zato što

je Harry htio Duncana naučiti igrati golf, pa su često zajedno bili na igralištu.

- Na tom domjenku - Duncanov je glas ponovno prodro u njezine misli -

isto sam te tako drţao u naručju, a bilo je tako neduţno i nevino, jer ti si bila udata

ţena. Sretno udata ţena - naglašeno je rekao i naglo je okrenuo tako da je postala

svijestan njegove tjelesne blizine. Prodorno joj je pogledao u oči, a glas mu je

postao baršunastiji.

- Ali, onda, prije osamnaest mjeseci - dakle, to ni u kojem slučaju više nije

bilo neduţno.

- Mi smo se tada suglasili da to nikada više ne spomenemo! -oštro se

suprotstavila i mrzila sebe zato što je pocrvenjela. Kako se smio odvaţiti da je

svijesno tjera u neugodu, da je podsjeća na nešto što je po svaku cijenu htjela

zaboraviti?

- Obećao si da ćeš se praviti kao da se nikada nije dogodilo i...

- Točno obećao sam to - upao joj je u riječ - oboje smo rekli da ćemo tako

postupiti, Kalera. Ali, više nije tako. To je samo varka. Oboje znamo da se

dogodilo. Ne moţeš to učiniti neučinjenim samo zato što ne ţeliš prihvatiti istinu.

Priznajem da je to u ono vrijeme izgledalo najboljim rješenjem, ali u datim

okolnostima...

- U kakvim okolnostima? - očajnički se trudila da ostane mirna.

-No, sada više nisi oţalošćena udovica, ţena koja seosjeća krivom što svoje

seksualne potrebe ne moţe zadovoljiti sa svojim muţem. Ako ti moţeš spavati sa

Stephenom i pri tomu se ne osjećati kao brakolomka, onda se ni ja ne moram

osjećati krivim.

Ona je znala da on neizmjerno rado šokira ljude, dakle zbog čega je onda

toliko uţasnuta? Iz očiju su joj sijevale munje.

- Kako se usuĎuješ?

Okretao ju je posve ravnodušno tako da joj je poletjela kosa.

- Kao nekadašnji ljubavnik, koji otada razmišlja je li te nasmrt prestrašio ili

nije, mislim da mi pripada izvjesno zanimanje - rekao je skromno.

-Ti nikada nisi bio moj ljubavnik! odlučno je rekla.

- To su samo sitničarenja, Kalera -odgovorio je mirno.

- Oboje smo bili tako blizu svemu koliko dvoje ljudi najviše moţe biti. To

što do konačnoga čina sjedinjenja nije došlo, ne igra nikakvu ulogu. Napokon

oboje smo već vrhunac...

- Duncane! - naglo se ogledala, je li netko nešto čuo. Srećom nije.

- Ja pretpostavljam da ti tada nisi doţivjela, orgazam, kasnije te osjećaj

krivnje ne bi toliko mučio.

18

Nije se obazirao na njezina mučna nastojanja da ga napokon natjera na

šutnju.

- Tada bi danas mogla sebe uvjeravati kako nisi uţivala, samo si dopustila

da to preko tebe prijeĎe. Ili, da sam ja iskoristio priliku, Ali ovako... Pošteno

rečeno, ja sam bio taj koji je iskorišten. Svojim izbezumljenim izrazom lica

uspjela je samo da on stiša glas. -Ja tebe nisam iskoristio...- Moţda ne svijesno, to

ti dopuštam, ali ipak je čudno što si ti sebe uvjerila da smo učinili nešto krivo,

nakon što si od mene dobila što si htjela. Samo se pitam bi li tvoj novi ljubavnik

ovako velikodušno reagirao.

- On nije moj ljub... bijesna na sebe ugrizla se za usnicu.

- Ah! Modre su oči pobjedonosno bljesnule. - Reci, udaješ se za čovjeka i

ne znaš kakav je on u krevetu? Ja sam pošao od toga da našega zlatnog dečka ništa

ne moţe spriječiti u pokazivanju vlastitih vrijednosti.

-Za razliku od tebe, Stephen ne misli da je seks odlučujući čimbenik za

dobar brak. Ne kaţem da je odlučujući, ali veoma vaţan. Naravno da se moţe

tjelesno uţivati i bez ljubavi, ali ljubav bez tjelesnog uţitka? Kako dugo? A, kod

vas dvoje očito se ne moţe govoriti o poţaru strasti, ili? Vi, vjerojatno, sklapate

brak iz razumskih razloga, a ne iz neizmjerne ljubavi...

Htio ju je natjerati da nešto više kaţe. Znala je to, ali suzdrţati se ipak nije

mogla. - Naravno da se volimo!

- Ma nemoj! - rekao je zajedljivo. -Za razliku od nekih drugih ja sam već

jednom voljela i znam kako je to - rekla je s gorčinom. Razumio je na što misli i

stisnuo oči.

- Ţeliš li, moţda, reći da za Priora osjećaš isto kao za Harrvja? Osjećala se

natjeranom u tjesnac.

- Da... ne... on je drugačiji, ali ti to ionako ne bi razumio. - Izazovno ju je

pogledao. - Onda mi objasni!

- Nemam nikakve namjere razgovarati s tobom o...

- Zašto?

- Zato što to naš zlatni dečko ne bi htio? Zar te je već tako dobro izdresirao?

- Nije - rekla je samo. - Ali, ni ne pomišljam razgovarati o svojem

privatnom ţivotu. Sasvim svejedno što se izmeĎu nas dogodilo, ti nemaš nikakvo

pravo traţiti da ti se ja povjeravam. S time sam već stekla dovoljno iskustva.

Posljednje su joj se riječi omaknule, ali Duncan je odmah nastavio.

Smrknuta čela, zločesto ju je pogledao.

- Što ovo znači? - Je liPrior pokušao od tebe izmamiti tajne? - Ja ti kaţem

da on nešto smjera.

Kalera pri tome uopće nije mislila na Stephena, ali joj je dojadilo što se

stalno morala opravdavati.

-Ako mi sada, kao i jutros, ponovno ţeliš reći da sam ja naivna glupača i da

se netko ţeli vjenčati sa mnom samo da bi izmamio poslovne tajne, onda se

moţemo odmah oprostiti.

19

Duncan je ponovno pokušao izgledati postiĎeno.

- Otkuda bih ja mogao znati da vi niste zajedno spavali? Pa, ti si spomenula

kako si oduševljena svojim momkom iz snova, pa sam zaključio i ovo o spavanju.

Pogledala gaje.

- Ni Stephenu, niti meni se ne ţuri. Uţivamo u zajedničkim izlascima,

razgovorima... jest, uţivamo pri pomisli na ono što nas očekuje.

-Vjerojatno bi imala još veći osjećaj krivnje da si otišla drugome čovjeku u

krevet, dok još za mene radiš, je li?

Bilo je zastrašujuće kako lako ju je prozreo, ali tu mu pobjedu nije htjela

dopustiti. Ponosno je podignula glavu.

- To jedno s drugim nema nikakve veze!

-Baš nikakve, hm? - osmijehnuo se, a ona je ponovno postala svijesna

Ducnanove vještine manipulacije.

- A, ti se prema meni nisi osjetila ni najmanje krivom kad si njega ljubila?

Zbog svoje ljubavi prema Stephenu ne osjećam ni trun krivice - ako na to

misliš. Osim toga, vjerujem da bi Stephen bio Harryju drag - rekla je smireno i u

trenutku ponosna na sebe. Nadala se da je razgovor završen.

- Ti si poludjela - uzbudio se Duncan - Harry bi toga klipana mrzio.

- Harry je bio čovjek, koji uopće nije znao što znači mrţnja -ţestoko je

odgovorila. Ali, zato je Prior taj osjećaj dotjerao do savršenstva - ljutito je rekao

Duncan.

- Zar nisi vidjela kako je sretan što te je meni oteo ispred nosa?

Onako kako djeca sebi meĎusobno otimaju igračke, uvrijeĎeno je pomislila

Kalera.

- Ti si njega namjerno izazivao, a ja neću dalje slušati te neugodnosti. Čini

se da te je u vezi sa Stephenom napustila tvoja logika.

- Ja sam nelogičan? - rekao je i gledao kao dječak kojega su neduţnog

kaznili, a zatim je promijenio ton.

- Zar ne smijem biti zabrinut za svoju prijateljicu? Drago mi je što se

udaješ, ali Prior je posve pogrešan čovjek za tebe. Ne poznaš ga dovoljno dugo, a

nas su smatrali najboljim prijateljima. Najbolji prijatelji? Kalera je nastojala

izgledati ravnodušno, ali njezine sive oči odavale su čuĎenje.

- Ah, razumijem - rekao je brzo. -Naravno da ti on tome ništa nije rekao.

Vjerojatno ne ţeli priznati svoje pogreške. No, meni moţeš vjerovati. Steve i ja

dobro se poznajemo, a on je sebe uvijek veoma uspješno, prikazivao u najboljem

svjetlu. Ali, pod svim tim šarmom i dobrim manirima skriva se čovjek, koji

smatra nuţnim kontrolirati sve i svakoga. Jesi li ti svijesna da on još uvijek pati

zbog svojeg razvoda? Sluţbeno je razveden tek dva mjeseca... a to bi moglo biti

vrijeme koliko ste vas dvoje zajedno, ili?Kalera je šutjela, a on je nastavio.

- Je li ti pripovijedao kako neugodno je protekao razvod i zašto gotovo

uopće ne viĎa svojega sina?

20

- Naravno da jest - procijedila je i nije se htjela zastrašiti ruţnim

ogovaranjima. Ona nije htjela znati o njegovoj prošlosti, a napokon, i u njezinoj je

bilo ponešto o čemu nije ţeljela razgovarati. Sve to nije bilo potrebno. Od svojeg

zaručnika nije očekivala savršenstvo, a da svojoj ţeni, koja je jednom vezom

razorila njihov brak još uvijek nije oprostio, bilo je razumljivo.

Napokon, on je bio čovjek visokih moralnih načela, a maloga Michaela ona

do sada nije vidjela, jer je njegova majka bila ogorčena, a dijete je koristila za

osvetu Stephenu. Stephen, razuman kakav jest, smatrao je razboritijim ne ustrajati

na svojem pravu posjeta, kako mali šestogodišnjak ne bi još više patio. Kalera je

bila sigurna da će tijekom vremena s mališanom biti prijatelj.

- Bude li nečega što ja moram znati, Stephen će mi reći -rekla je hladno.

Njezina nepokolebiva odanost Stephenu razbijesnila je Duncana.

- Kalera, pa ja samo ţelim tebi pomoći!

-To ti nazivaš pomoći? - Pa, ti samo ţeliš stvoriti probleme izmeĎu nas

dvoje, posijati sumnju i to je sve. Ne ţeliš sebi stvarati brige hoće li tvoja sljedeća

tajnica prihvaćati tvoje mušice ili će ti radije otkazati!

Zastao je kao gromom pogoĎen, ne obazirući se na ostale plesne parove. - Tako,

dakle, misliš - reţao je.

- Misliš da nešto nije u redu? - Kad nije dobila odgovor, predloţila je:

Mislim da će biti najbolje da se vratimo stolu, desert je sigurno već

posluţen.Čvrsto ju je uhvatio oko struka.

-No, dobro, svoj mali razgovor moţemo nastaviti i pred Stephenom. Njega

će sve to sigurno zanimati. Ali, ako ne ţeliš, moţemo nastaviti s plesom dok ne

kaţemo sve do kraja. Nervozno se ugrizla za usnicu. Smatrala je da nema više

ničega o čemu bi trabali razgovarati, ali ako to kaţe Duncanu sada, posljedice nije

mogla predvidjeti.

-Stephen će se pitati gdje sam tako dugo... bilo je sve što je rekla.

Duncan je slegnuo ramenima. - Pa, on zna da si sa mnom!

-Upravo o tome se i radi. - Duncan je zabacio glavu i nasmijao se

zadovoljno. Lagano ju je obujmio, a tijela kao da su im se stopila kad su nastavili

plesati. Kalera je upitno podigla pogled, pogledala ga u lice, a što je tamo vidjela

natjeralo ju je u panični strah.

- Ti to nećeš učiniti, ili?

- Što ja to ne bih smio učiniti? -upitao je tiho.

Njezin ionako tamni glas, postao je još tamniji.

- Nagovijestio si da ćeš Stephenu ispripovijedati da smo mi... ono što se

meĎu nama dogodilo.

-Ne, ja sam samo rekao da bi on trebao znati.Gotovo preklinjući, stavila mu

je ruke na prsa.

- Ali, zašto bi on to morao znati? Da ga moţeš povrijediti? Ako su izmeĎu

vas dvojice računi čisti, zašto mene ne izostaviš iz igre?

Zato što si se ti, ljubavi moja, sama ugurala izmeĎu nas dvojice.

21

- Ja nisam tvoja ljubav - samo što nije vrisnula.

- Ne mogu reći da nisi pokušala -rekao je zamišljeno - ali ne, u pravu si,

rekla si mi tada kako da te zovem...

- To je bilo veoma davno - rekla je prigušeno. Sjećanja su navrla tako jasno,

tako blisko: muškarac na izguţvanim plahtama, opušten i sretan nakon ispunjenja,

vlaţna koţa što je sjajila u svjetlu male svjetiljke...

- Točno osamnaest mjeseci, dva tjedna, tri dana i... jedanaest sati, mila.

- Oh, zaboga, on se sjeća vremena na sekundu! A, ona je bila uvjerena da

samo ona trpi prokletstvo sjećanja u svim pojedinostima one griješne večeri.

Bio je to loš dan, vrhunac u beskonačnome slijedu loših dana. Njezina

obitelj i prijatelj bili su, nakon Harryjeve smrti, izuzetno obazrivi i spremni na

svaku pomoć, ali kad je prošlo mjesec dana postupno su se vratili svakodnevnom

ţivotu. Od realne i praktične Kalere očekivali su isto. Naravno da je ona uloţila

svu svoju snagu da prebrodi tragediju, koja je tijekom samo nekoliko sekundi

razorila njezin cijeli ţivot. Nastojala je izgledati smireno, usredotočila se na

svakodnevnicu, a osjećala se sve praznijom i bespomoćnijom.

Šest mjeseci je svojim izgledom zavaravala i sebe i druge, sve dok se

jednoga dana sve nije srušilo kao kula od karata - i to zbog jedne smiješne

pogreške. Duncan ju je toga poslijepodneva pozvao u svoj ured, zato što je

zaboravila jednu riječ u jednome povjerljivom spisu. Na svoj svojstveni,

ekstravagantni način, objasnio joj je da će ona svojom upornošću ispravljanja

njegova uţarena stila, unijeti u njegove kupce, sumnju u njegovu kreativnost, na

smrt im dosaĎivati i na kraju uništiti njegovo poduzeće.

Usred ove veličanstvene propovijedi Kalera je, na zaprepaštenje njih oboje,

briznula u plač. Duncan je praktički preskočio pisaći stol kako bi je zagrlio, prije

nego što se od stida uspjela zavući u nekakav kut.

- Znam, znam i meni nedostaje Harry. - Činjenica da je tako otvoreno

progovorio o tome, o čemu su svi mjesecima obzirno šutjeli, potpuno ju je

slomila.

- Znam, još uvijek boli. - Samo se ti isplači...!

Na ovo je nije trebalo nagovarati, suze se ionako nisu mogle suzdrţati. Svi

strahovi sve brige, sva bol što su se, nakon Harryjeve smrti, u njoj nakupili,

nezadrţivo su izbili... A, Duncan je s njom sjeo na kauč, milovao je, tješeći, po

leĎima i šarenom maramicom brisao joj suze s lica. A, svojim promrmljanim,

nerazumljivim riječima i svojim suosjećanjem pomogao joj je više nego psiholog

iz Komisije za nesretne slučajeve. Pri tomu Harryjeva smrt nije imala nikakve

veze s nesretnim slučajem. Ona sve do danas nije mogla povjerovati da je njezin

mirni, skromni, povučeni suprug umro kao nacionalni junak. Harry i Kalera bili

su na pikniku u jednome dobro posjećenom izletištu, kada je jedan bezumnik

iznenada otvorio paljbu. Dok su se očevi obitelji šćućurili pod drvene stolove, a

posjetitelji u panici vikali i bjeţali, Harry je uletio u vatrenu crtu, kada je manijak

nanišanio na ţenu s djetetom u naručju. Obojima je spasio ţivot -izgubio svoj!

22

Dva dana nakon te strašne nesreće, Kalera je pobacila. Ogorčena do ludila,

svoju je neroĎenu kćer pribrojila ţrtvama ovog stravičnog čina. Čovjek je ubio

petoro ljudi na kraju sebe.

Ponekad, u mračnim trenucima, okrivljavala je svojega muţa što je

napustio one koje je volio zbog nekoga koga nije ni poznavao.

- Zašto? - pitala je plačući na Duncanovim grudima.

- Zašto je morao izigravati heroja?

- Ništa on nije izigravao, Kalera. Muškarci poput Harryja, mirni, suzdrţani,

suosjećajni, koji ne mogu gledati stradanje slabijih, to su prvi heroji. Oni djeluju

iz uvjerenja i ne misle ne sebe. Harry je htio pomoći nekome tko je slabiji,

ranjiviji od njega.

- A, što je sa mnom? I ja sam slaba i ranjiva - povikala je sva očajna.

Duncan ju je uzeo za ruke i stavio ih sebi na prsa.

- Bio je uvjeren da si ti na sigurnome, dok je ova mlada ţena sa svojim

djetetom bila točno u vatrenoj crti. Sama si rekla da vremena za razmišljanje nije

bilo. Harry nije mogao misliti na moguće posljedice, on je samo htio pomoći toj

ţeni.

Ja sam se tako bojala, bila sam sva ukočena. Glas joj je zatajio. PostiĎeno se

sjetila da je, pored Harryja, drhtala poput jasike i da je čučnula iza kontejnera.

Duncan joj je podigao uplakano lice.

- Sretan sam što je tako bilo. Samo zato si danas ţiva. Vjeruj mi sretan sam

i zahvalan zbog toga. Njegova ruka na njezinu licu, bilo njegovih toplih prstiju

učinili su je svijesnom da u njezinim ţilama još teče krv. Ne, nije htjela umrijeti,

bila je zahvalna da je preţivjela... Ali, trebala sam ga zadrţati - šaptala je. - U

jednome trenutku još je čučao pored mene, u slijedećem je poletio, morala sam ga

spriječiti.

-Za to nisi imala nikakvih mogućnosti, a opterećivati se osjećajima krivice,

posve je besmileno, Kalera.

Ipak - Harry nije zasluţio da ovako izgubi ţivot. - Suze su joj ponovno

potekle. - Danas bi bila naša šestogodišnjica braka. A sutra... sutra bi naše dijete

imalo roĎendan.

- Oh, Kalera...! Duncan je svojim čelom dodirnuo njezino.

- Nikakvo čudo što se osjećaš tako sama i napuštena.

Duncan je jedini znao da je ona trudna. Bila mu je zahvalna što to nikomu

nije rekao, jer se samo tri tjedna kasnije dogodila ova strašna tragedija.

Ne samo besmislena smrt njezina muţa, već gubitak neroĎena djeteta,

potpuno je Kaleru izbacilo iz kolotečine. I dok je tamo u Duncanovu uredu pored

njega sjedila i na njegovim se prsima isplakala, napokon joj je postalo jasno da je

sve do sada bol samo potiskivala, umjesto da se odupre. Beskrajno se bojala da ta

bol nikada neće proći.

23

Kad se bujica suza napokon zaustavila, Duncan ju je podigao.

-DoĎi, odvest ću te kući.

-Ne, ne sve je u redu. Smirila sam se, drhćući se opirala.

-Ne, nisi, osim toga uţasno izgledaš.

- Duncan ju je pomilovao po zaplakanom licu.

- Kao da te je netko istukao.Tako se i osjećala - ranjeno i s glavoboljom.

Osim toga, ovo nije bila ponuda, već zapovijed - odlučno je nastavio

Duncan. - Oboje ćemo danas ranije završiti poslom.

Ali, ti za dvadeset minuta imaš sjednicu - rekla je.

Zaista? Reći ću Anni da ugovori drugi termin. Uzmi svoje stvari! Kliznut ćemo

kroz straţnja vrata, nije nuţno da nas itko vidi.

U podzemnoj garaţi Duncan je s Kalerom krenuo u svojem sportskom

McLarenu.

- A, što je s mojim autom? - rekla je pogledavši veliku obiteljsku limuzinu,

što ju je Harry tako briţno njegovao.

- Ništa mu neće biti, ostane li ovdje tijekom noći. U ovom stanju ne smiješ

sjesti za upravljač!

Kalera je bila previše iscrpljena da bi još o nečemu raspravljala i pitala

kako će idućega dana doći na posao. Sklopila je oči i naslonila se na udobnome

sjedalu. Tijekom voţnje Duncan je šutio, a ona mu je zbog toga bila zahvalna.

Tihi šum mora umirujuće je djelovao na njezine ţivce. Čak se malko osmijehnula,

videći kako oprezno i polako vozi. Njezino u trenutku opušteno raspoloţenje u

tren oka pretvorilo se u paniku kad je otvorila oči i ugledala ulicu gdje je

stanovala.

- Ne! Molim! - zgrabila je Duncana za ruku tako naglo da se osjetljivi

automobil malko zanio.

Duncan se smrknuo i zakočio.

- No, što je sada?

-Pa, ti ovdje stanuješ, ili? Jest, stanuje, ali samo zato što je novcem

Harryjeva ţivotnog osiguranja mogla platiti hipoteku.

Samo sa svojim primanjima kuću ne bi mogla zadrţati. Kuća... u malome

predgraĎu s lijepim vrtovima gdje su se djeca igrala. Trgovine, dječji vrtić i škola

bili su posve blizu tako da se posvuda moglo stići pješice. Harry i ona kupili su

ovu kuću, jer su vjerovali u budućnost. Ta je kuća bila puna njihovih nada i snova.

Ledena jeza svu ju je proţela.

- Ja još neću kući. Sada ne mogu -rekla je muklo.

Duncan je vidio njezino na smrt blijedo lice i blago ju je pomilovao po kosi.

24

-Kalera, nisam te namjeravao iskrcati i tek tako ostaviti. Idem s tobom.

- Ne! - Nije mu mogla objasniti, ali bojala se. Duncan je mislio kuća je

prazna, alt nije bilo tako. Za nju je bila prepuna uspomena, koje kao da su vrebale

iz svakog ugla.

-Molim te, ne bismo li mogli nekuda poći?

- A, kuda bi ti htjela?

-Ne znam... svejedno, je... bilo kuda.

I tako je stigla u Duncanovu kuću -u njegov krevet. Pojedine slike nestale

su iz njezina sjećanja, primjerice nije se mogla sjetiti voţnje do njegove kuće, ali

druge su joj se duboko usjekle u sjećanje. Prihvatila je njegovu ponudu i prilegla u

sobi za goste. Imala je osjećaj da će joj se glava rasprsnuti, a san je bio najbolje

sredstvo za nekoliko sati zaborava. Kad se probudila bio je mrak. Ponovno je

imala more što su je progonile mjesecima. Oznojila se.

Grlo joj je bilo suho, a boljeli su je svi mišići. Kad je odgrnula lagani

pokrivač i ustala, utvrdila je da su joj suknja i bluza posve izguţvani. Kroz tamu je

tapkala kroz nepoznatu sobu i udarila se na nekakav oštri rub. Jauknula je, a istog

trenutka upalilo se svjetlo. Zbunjeno je ţmirkala.

- Kalera, je li sve u redu? Čuo sam te jauknuti. - Duncan je stajao na vra-

tima, odjeven samo u kratki, crni kupaći ogrtač. Kosa mu je bila zamršena, očito

je i on spavao.

- Ja... ja sam se probudila - zbunjeno je mucala. - Nisam znala gdje sam.

Koliko je sati?

- Kasno, mnogo prekasno da sada odeš kući. - Promatrao ju je kako u

nekakvoj zaštitničkoj gesti ovija ruke oko sebe i miče pogled od njegovih golih

prsa.

- Ja sam te pokušao probuditi za večeru, ali nije išlo. Zapravo bi mogla još

tih nekoliko sati do jutra ovdje prespavati.

Nijemo je pogledala prema postelji, na kojoj je leţala. Samo kad bi

spavanje bilo tako jednostavno, kao što se činilo.

-Budeš li me trebala, moja je soba nasuprot - nastavio je blago.

-Vrati se u krevet, ovdje si na sigurnome, ovdje ti se ništa ne moţe dogoditi.

- Kada još uvijek nije odgovarala, upitao je:

- Ili hoćeš da se odjenem i odvezem te kući? lako njegova ponuda nije

oduševljeno zvučala, znala je da bi on to učinio, ali usred noći zaista ga nije mogla

zamoliti.

-Ne... ne, nije potrebno. -Bespomoćno je popravljala suknju. - Samo...

oznojena sam i neugodno se osjećam. Nisam naviknuta spavati u odjeći, a

vjerojatno sam se zbog toga i probudila. Progutao je opasku da ljudi ne jauču ako

se probude u odjeći.

-Ovdje je kupaonica, topli tuš sigurno bi ti prijao. - A, prije nego što je bilo

što uspjela reći, široko je zjevnuo i okrenuo se.

25

- Ja sam već sinoć pripremio ručnike i još neke sitnice, a sada se vraćam u

krevet. U ovo vrijeme doista nisam dobro društvo. - Laku noć, Kalera! - rekao je i

nestao.

Sitnice što ih je spomenuo bio je uredno sloţeni ručnik, fini sapun, još

neotvoren, nova četkica za zube i crna pidţama.

Gornji dio od svile i vezeni monogram R. Kalera se svukla, podignula kosu

i tuširala se. Pod toplom vodom sapun je razvio neodoljiv miris po jagodama.

Odjednom je postala svijesna da odavno koristi jeftinu kozmetiku, umjesto finih

proizvoda iz parfumerija, jer je nakon Harryjeve smrti i izbjegavala sve što je

podsjećalo na ţenstvenost. Izgledati lijepo ili čak zavodnički, izgledalo joj je kao

izdaja njezine velike ljubavi.

Podignula je lice i uzalud se borila protiv navale sjećanja. Harry je često

dolazio k njoj pod tuš. Njezin više nego solidan i smiren muţ bio je sjajan

ljubavnik. Kada su se voljeli razvijao je maštu i strast, a kroz to je i njezina čulnost

doţivjela istinski procvat. Pokazao joj je što znači kad se dvoje ljudi predaje

ljubavi i divlje i njeţno, do potpuno predaje kad postaju zaista jedno.

Dok je rukama prelazila po tijelu, čeznula je za milovanjem svojega muţa.

Kada su joj ruke prelazile čvrstim dojkama, zamišljala je da je miluju Harryjeve

ruke. Nehotice je zastenjala i to ju je trgnulo iz svijeta mašte. Zaprepastila se sama

nad sobom, naglo je zatvorila tuš, posegnula za ručnikom i čvrsto se obrisala.

Koţa joj je gorjela, cijelo je tijelo bilo napeto, svi mišići su je boljeli.

Grozničavo je navukla gornji dio pidţame, raspustila kosu i prošla prstima kroz

nju. Naravno da joj je pidţama bila prevelika i dopirala joj do koljena. Pogledala

se u ogledalu - ovo je crna, mrtvačka košulja, pomislila je. Dolje na ulici bučno je

prolazilo automobil. Očito je motor još bio hladan, jer je ispuh zvučao kao hitci.

Hitci! Istoga trenutka Kalera je ponovno vidjela stravične slike. Istrčala je u

panici, traţeći zaštitu. Vrata Duncanove spavaće sobe bila su samo pritvorena. On

je rekao da će biti za nju ovdje, bude li bilo što. Gurnula je vrata. Slabo svjetlo iz

hodnika palo je na njegov krevet. Očito je bio budan, jer se smjesta uspravio.

- Kalera, što je?

Osjetila je olakšanje. On je bio tu. Sada joj se ništa više ne moţe dogoditi.

Vidjela je njegova dlakava prsa, vidjela je kako je pun ţivota i energije. Nikada do

sada nije gledala Duncana kao muškarca, ali sada je toga postala svijesna. Bio je

simbol strasti, koja je onoga tragičnog dana bila istrgnuta iz njezina ţivota.

-Zar ne moţeš više zaspati? Nijemo je zatresla glavom i prišla postelji,

tjerana nekakvom snagom, kojoj se nije mogla oduprijeti. Pidţama joj se rastvo-

rila, bljesnula je njezina baršunasta koţa.

Duncan je s nevjericom otvorio oči. - Kalera - što smjeraš? Ukočio se kad je

dopustila da joj svilena jakna klizne na pod.

- Hladno mi je - rekla je, bila je istina. Zavukla se pod pokrivač i privila se

uz njega.

- Molim te, drţi me... potreban mi je netko tko će me drţati... tako mi je

hladno!

26

- Kalera, molim te, ali to ne ide... mi ne moţemo... Ali, njezina oprezna

milovanja nisu ostala bez učinka, a dok je još govorio, uhvatio ju je oko struka.

Kretnja je bila dvoznačna i činilo se da izraţava i privlačnost i odbijanje.

- Da, moţemo - promuklo je mrmljala i usnama mu milovla prsne

bradavice.

Promuklo je zastenjao i ovoga puta doistaseopirao.

- Prokletstvo, Kalera, zar ne vidiš koliko se ja kao dţentlmen moram

suzdrţavati?Pokrivač je kliznuo, a ono što je vidjela u slabom svjetlu s ulice,

zanimalo ju je mnogo više od njegove plemenite suzdrţanosti. On je ne smije

odbiti. - Ne, sada ne! -Molim te, spavaj sa mnom! - Ruka joj je kliznula prema

njegovu donjem tijelu.

- Potreban si mi... Na njezin dodir snaţno se trgnuo.

-Nisam ja tebi potreban, tebi je potreban Harry - procijedio je posljednjim

snagama suzdrţavanja.

-Ali, Harryja više nema - rekla je neoborivom logikom. - Zašto onda ne

mogu imati ovo ovdje? -Njezina su milovanja postala snaţnija.

- Ovako puni ţivot! -mrmljala je izgubljena u mislima.

-Hoću te osjetiti, hoću te osjetiti u sebi...

-Oh, zaboga! - zastenjao je Duncan. - Dobro! - Obim rukama zgrabio je

njezinu blistavu kosu, privukao joj lice i duboko joj se zagledao u oči.

- Dobro - ponovio je - ako misliš da je seks lijek, koji će te ublaţiti, spreman

sam biti tvojim lijekom. Ali, učinit ćemo to moj način, Kalera.

Ona je bila previše uzbuĎena svojom pobjedom da bi brinula o uvjetima njegove

kapitulacije. -Zovi me mila! - prekinula ga je promuklim glasom. - Nama danas

nisu potrebna nikakva imena, mi smo jedan muškarac i jedna ţena, koji se ţele

voljeti...

-Kalera?

Otvorila je oči, ţmirkala, ţmirkala, ţmirkala još jednom i pogledala

čovjeka, koji je stajao na plesnom podiju i izgovorio njezino ime, očito ne prvi

puta, kao što je razabrala iz pogleda zlatnosmeĎih očiju.

-Stephen?

Stajao je iza Duncana i promatrao je, nabrana čela, tako prodorno kao da je

svatko na njezinu licu mogao pročitati njezinu unutrašnje uzbuĎenje. Čak i nakon

toliko vremena pred očima joj je bila svaka pojedinost one noći. Ponovno je

osjećala slast, vrućinu što ju je tada osjećala. Kako dugo se gubila u tim slikama?

Više nego očito predugo, tako da je njezin zaručnik smatrao potrebnim otići po

nju. Sada je i ona postala svijesna da su ona i Duncan, tijesno privijeni, jednos-

tavno tapkali na mjestu kao zaljubljeni par, umjesto po društveno prihvaćenim

pravilima, plesali. Naglo se odmaknula od Duncana, ali on je smjesta koraknuo

naprijed tako da su i dalje stajali tijesno jedno uz drugo.

- Izgleda da se dama ne ţeli dati od tebe namamiti - rekao je Duncan

Stephenu uz ironičan osmijeh. Zatim je kriknuo kad je Kalera zabila svoju tanku

potpeticu u vrh njegove noge.

27

- Oh, oprosti! - rekla je glumljenim ţaljenjem. - Jesam li te ozlijedila?

- Itekako! - odgovorio je povrijeĎenim izrazom malog dječaka, ali Kaleru

nije mogao zavarati.

Onda će biti najbolje da brzo odeš kući staviš na nogu led. Inače će ti prsti

sutra biti otečeni i nećeš moći trčati.

- Vjeruj mi, Kalera, nakon našeg plesa otečeni prsti na nozi najmanji su

problem za mene - šapnuo joj je u uho.

- Kalera!

Stephenov uznemireni ton jasno joj je pokazao da se opet dala navozati od

Duncana.

- Šef sale čeka da se ti vratiš za stol kako bi mogao flambirati desert. Ti si

htjela da on to učini za stolom.

- Da, naravno! - Naglim okretom odmaknula se od Duncana.

- Hvala lijepa za ples - rekla je visoko uzdignute glave.

- Bilo mi je zadovoljstvo. - Duncan je tako pognuo glavu da se zlatna

naušnica zaljuljala. - Doista veliko zadovoljstvo, a znam da je naš ples i za tebe

bio veliko zadovoljstvo. Ti si sjajna partnerica. Bio je to pravi doţivljaj.

Muškarcu, koji ima mogućnost češće plesati s tobom, zaista valja zavidjeti. Riječi

su joj odjekivale u ušima, a način kojim ih je izgovarao jasno su kazivale da ne

govori o plesu.

Kalera je izazovno uhvatila Stephena pod ruku. - Da, Stephen je čovjek

kojemu valja zavidjeti.

- Je li uistinu? - upitao je i podigao obrvu.

Prekasno se sjetila da Duncan zna kako ona sa Stephenom još nije spavala.

Na trenutak se pobojala da će ponovno dvosmisleno govoriti.

- No, ne bi bilo u redu proturječiti dami. - Čarobno se smiješio, ali na njemu

se vidjelo koliko uţiva u Kalerinoj zbunjenosti.

- Kako bi upravo ti mogao znati kako se prema dami valja ponašati? -

umiješao se Stephen. -Koliko se mogu sjetiti, ti si davao prednost damama, koje

se mogu svrstati u niţu kategoriju.

U kutu Duncanovih usnica vidio se trzaj, ali ostao je miran.

- To je pitanje procjene. Osim toga, mislio sam da je razvrstavanje

samostalnih, neudatih ţena u kategorije nakon seksualne revolucije odavno

prošlo.

Oh, kako to prosvijećeno i moderno zvuči, ali što to vrijedi kad to govori

netko tko voli ţene, koje nisu slobodne. - Stephen je tako čvrsto stisnuo Kalerinu

ruku da ju je zabolio zaručnički prsten. -Supruga ili zaručnica - tu nema razlike,

zar ne? Za tebe je veliki izazov ţena, koja nekome pripada.

- Ti, dakle, umišljaš da Kalera pripada tebi? Ovo je pitanje samo po sebi

bilo uvreda, ali Stephen se pobjedonosno nasmijao: - O, da upravo je tako.

28

Kalera bi najradije obojica uhvatila za zatiljak i sudarila im glave. Ovakva joj se

drskost odavno nije dogodila. Ovdje se uopće nije radilo o njoj, ona je bila samo...

nešto oko čega su se svaĎala dva borbena pjetlića!

- Da bismo bili jasni, veza moţe funkcionirati samo ako se zasniva na

partnerstvu, a to s vlasništvom nema nikakve veze. Obojica su istovremeno izne-

naĎeno okrenula glave, a Stephen je, s osmijehom, rekao:

- Uopće nisam tako mislio, mislio sam na našu osjećajnu povezanost.

Prihvatila je njegovu ispriku, ali uhvatila je i Duncanov pogled i pomislila kako se

usuĎuje posumnjati u časnost njezina zaručnika.

Ljupko se osmijehnula Stephenu. -Drago mi je što si došao po mene,

ogladnjela sam u plesu i rado bih pojela nešto slatko. - Kratko je zastala i nehajno

mahnula Duncanu:

- Dakle, laku noć, Duncane!

-Zar ovo znači da nisam pozvan na desert?

- Prije nego što je Kalera odgovorila, Stephen ga je pozdravio: Laka ti

noć,Royale!

- Tja, onda... lako je ponizno podigao ruke, Duncan je ipak htio imati

posljendju riječ.

- Ne idi prekasno spavati, Kalera, znaš da sutra imamo dogovor uz doručak.

-Sutra izjutra poslovni je sastanak s mušterijama - oštro je odgovorila

Kalera. - Kad su prilazili stolu, nije se usudila okrenuti kako Duncan to ne bi

protumačio kao poziv, ali ovaj jedini puta uspio se suzdrţati.

Unatoč svemu, morala je neprestance misliti na njega. Pripremanje deserta

za stolom, srećom je zaokupilo Stephenovu paţnju da nije postavljao nikakvih

pitanja.

MeĎutim, titranje plamičaka na kramelu, nehotice ju je podsjetilo na grijeh,

prokletstvo i pakao. Zar je prešućivanje nečega doista tako veliki grijeh da se zbog

toga gori u paklu? - Pa, ona nije izravno lagala! - Upotrijebila je svu snagu da se

ljubazna nasmiješi, ali volja za jelom potpuno ju je prošla.

Bila je bijesna na Duncana i na sebe samu, jer je još jednom dopustila da joj

se zavuče pod koţu. On se ne smije miješati u njezin privatni ţivot i to će mu

jasno i glasno reći! Pogledala je oko sebe, a bljesak nakita pobudio je njezinu

pozornost. Duncan! Sjedio je i večerao s otmjenom brinetom i ţivahno

razgovarao. Ţena je nosila jarkocrvenu haljinu i ţivo pripovijedala.

Elegantna i samouvjerena - upravo tip ţene kakve se Duncanu dopadaju,

mislila je poraţeno. MeĎutim, zlobno se osmijehnula, videći da je meĎu njima

došlo do nekakve nesuglasice. Stephen je slijedio njezin pogled. - Netko koga

poznamo?

-Duncan je ovdje očito posve slučajno. Pogledaj, on sjedi tamo prijeko u

pratnji.

Stephen je pogledao u naznačenom smjeru i zvučno spustio vilicu u tanjur.

- Kakav gad! Kalera je bila veoma zbunjena. Stephen nikada nije bio grub u

izraţavanju, posebice ne na javnome mjestu.

29

- Ti poznaješ ovu ţenu?

- Da li je poznam? Itekako! - oštro je odgovorio. - Prije mnogo vremena,

Duncan se zamalo zaručio s tom ţenom, ali ona se udala za drugoga, meĎutim, to

njih dvoje nije smetalo da započnu vrelu vezu. A, po svemu se čini da se to još

uvijek nastavlja izmeĎu njih dvoje, unatoč svim tvrdnjama.

- Pa, tko je ona?Stephen je zurio u Kaleru.

- Mislio sam da si to već otkrila. To je moja bivša ţena, Terri. Duncan je

muškarac, s kojim me je, tijekom cijelog braka, varala.

Sljedećega jutra Kalera se probudila sa ţestokom glavoboljom, a lijekovi nisu

pomogli. Sinoćnja večer sa Stephenom brzo je završila, a tijekom voţnje kući,

Kalera je o njegovu sedmogodišnjem braku saznala više, nego što joj je bilo

ugodno, lako je nekoliko puta pomišljala ispovijediti Stephenu grijeh jedne noći s

Duncanom, sada to više nije dolazilo u pitanje. Naokon, kako bi Stephen mogao

podnijeti saznanje da jeDuncan spavao s njegovom bivšom ţenom, ali i s

budućom suprugom?

Iako se najvećom gorčinom i bijesom ţalio za Terrinu prijevaru, ipak se

jasno osjetilo da je za njega Duncan bio pravi krivac.

On mene ne moţe podnijeti, jer sam svima pokazao da je on moralna

propalica. To je druga strana njegove uspješne osobnosti - on je čovjek bez

skrupula. On nikada nije htio oţeniti Terri, on samo nije mogao podnijeti da sam

je ja dobio i zato je razbio naše partnerstvo, a nju zaveo. Samo da bih ja to saznao.

A, znaš li što je učinio kad sam ga pozvao na red?Stephen je gotovo ispljunuo tu

riječ.

- Smijao se! Smijao se, jer je mislio da je pobijedio, da je mene prešao. Ali,

smijeh mu je zastao u grlu kad sam mu rekao da ja neću biti rogonja, koji se

predaje sudbini. Tomu se, naime oboje nadalo. Nadali su se da će meni biti pre-

neugodno priznati da moja ţena ima odnose s mojim najboljim prijateljem. -

Stephen je kratko zastao. - Zašto bih se uzbuĎivao zbog toga što je moja bivša

Duncanova ljubavnica? Ona će njemu biti isto tako nevjerna kao što je bila i meni.

Oni su jedno drugo zasluţili. Ali, on se očito uzbuĎivao. Stisnuo je usnice, Kaleri

je bilo nelagodno. No, moţda je to bilo samo stoga što se Stephen i Terri još

uvijek nisu dogovorili oko starateljstva malog Michaela.

- Moram se ispričati - rekao je kad se s poljupcem opraštao ispred njezina

stana. - Sve sam ti ovo već odavno trebao reći. Nije bilo fer od mene što sam

ostavio nejasnoće, istovremeno očekujući da ti doneseš dobro promišljenu

odluku. Pretpostavljam da te tvoj poloţaj u uredu čini još teţim. Potpuno se

sloţila, ali nešto ju je zadrţalo da ništa ne kaţe. Moţda nekakav prizvuk u

njegovu glasu koji ju je pozvao na oprez.

30

- Bit će teţe, ali ne i nemoguće - oprezno je rekla i osjetila da je on u

mislima negdje drugdje. - Napokon u pitanju je još samo nekoliko tjedana. Ni

meni ni tebi Duncan ne moţe nauditi, a ne moţe ni utjecati na naše meĎusobne

osjećaje.

- Ja se njega ne bojim, ako na to misliš... samo ja njemu ne vjerujem!

Osmijehnula se.

- A, vjeruješ li meni?

Trenutak je oklijevao. - Naravno da tebi vjerujem.

Uozbiljila se. - Ja nisam Terri, nikada ne bih svojem muţu bila nevjerna.

- To je znam. - Osjetio je da ju je povrijedio i htio je popraviti svoju

pogrešku. - Je li to neka vrsta testa za mene? Imam li povjerenja u tebe?

Sljedećeg jutra na putu do hotela gdje će biti odrţana konferencija uz doručak,

Kalera se pitala nema li ipak zrnce istine u Stephenovoj opasci? Nikada se ne bi

mogla udati za čovjeka, koji u nju nema povjerenja.

Odlučno je otjerala te misli. Ništa od onoga što je sinoć saznala nije

promijenilo sliku o Stephenu kao faktičnome, briţnome i principijelnome

muškarcu. Ali, što se Duncana tiče, tu su se javili sumnjivi osjećaji. Ako se

vjeruje Stephenovoj priči, Duncan je zaveo Terri kako bi potvrdio svoje muško ja

i ponizio svojega protivnika, ali ako postoji čovjek, koji nije proračunat, onda je to

sigurno Duncan.

Njegova genijalnost leţi upravo u njegovoj spontanosti, kojom oduševljava

ljude oko sebe. Ako je imao cilj, nije popuštao dok ga nije ostvario i to neu-

mornim izlaganjem. Radilo se tu o novom tipu kompjutora ili o ţeni. Vrela jeza

proţela je Kaleru kada je ponovno u mislima vidjela Duncna iz one noći, njegovo

mišićavo, znojem okupano tijelo, prste stisnute oko plahte, zabačene glave, na

vrhuncu slasti...

Uspjela je zakočiti u posljednjem trenutku prije nego što se zaletjela u zid

hotelskog parkirališta. Drhtavim prstima zaustavila je motor i izvadila ključ. Ne,

hladnokrvno proračunati osvetnički pohod nije bio Duncanov stil. Ako je doista

bio u vezi sa Stephenovom ţenom, onda ju je istinski volio. A, prikrivanje i igre

skrivača, potpuno strane Duncanovoj otvorenoj prirodi, morale su biti Terrine,

koja je tu vezu htjela zatajiti. Kao majka neduţna djeteta, morala je odlučiti

izmeĎu, prema vani, uzornog obiteljskog ţivota i čovjeka, kojega je voljela. Sve

dok joj Stephen nije oduzeo odluku. Ali, zašto se Duncan i Terri nisu odmah

vjenčali nakon što je ona bila slobodna?

Prema Stephenovim riječima ta je veza bila poznata svima u gradu, a kako

onda nitko u Labvrinthu o tome ništa nije znao, dok su Duncanova osvajanja

uvijek bila omiljena tema razgovora?

31

Kalera se tako udubila u svoja razmišljanja da je pri ulasku u hotel projurila

pored Duncana, ne videći ga. A kada ju je on sustigao i taknuo po leĎima, tako se

prestrašila da se skoro onesvijestila.

-Tako nervozna? - tiho je upitao.

Zašto bih bila nervozna? -naţalost nije zvučala uvjerljivo, pa se ljutila na

sebe kad se on dobrohotno smijuljio. - Ja moram samo pisati, zar ne? To sam

radila već stotinu puta.

Da, vjerojatno tisuću puta! Ravnodušno je odgovorio i stavio joj ruku na

leĎa i poveo je prema hotelskom restoranu. Nosio je sivo odijelo s tankim

prugama, svijetlu košulju i diskretnu kravatu. Čak i pri ovako konzervativnoj

odjeći djelovao je malko provokativno, zbog briljanta u uhu. Uhvatio je njezin

nevoljki pogled i smijulio se. Mi zaista odlično pristajemo jedno drugome. Jutros

smo pri odijevanju očito imali prijenos misli. -Automatski je dodirnula usku i

najradije bi skinula briljantne naušnice što ih je dobila na dar od Harryja za treću

godišnjicu braka.

-Ovo nema nikakve veze s prijenosom misli. Ti znaš da ja ove naušnice

uvijek nosim.

- Znam li ja to? Zar ti misliš da prosječni šef zapaţa svaki detalj na svojoj

tajnici? A, ti misliš suprotno, zar ne, i to zato što ti na meni zapaţaš svaku sitnicu.

Mislim da ti s prosječnim šefom nemaš baš ništa zajedničko - rekla je ljutilo

i ubrzala korak.

Ispred ulaza u restoran, prepriječio joj je put.

- Drago mi je da si priznala kako mi nemamo nikakvih svakodnevnih

odnosa.

- Ja sam samo htjela reći da ti uvijek registriraš svaku pojedinost, a uz to

imaš fotografsko pamćenje.

- Točno, a jutros vidim da imaš tamne podočnjake. - Stavio joj je prst pod

bradu i podigao glavu.

-Zar si provela nemirnu noć? - upitao je blago.

-Nisam, naprotiv, dobro sam spavala - slagala je.

- Nisam baš siguran. Steve mi je dobacio prilično gadan pogled kad ste

sinoć odlazili iz restorana.

Izgledalo je da nije najbolje raspoloţen.

Hladno ga je pogledala. - A, što si očekivao? Naravno da se naljutio tvojim

ponašanjem, a još si sjedio s njegovom ţenom.

- S njegovom bivšom ţenom.

- To sam i rekla...

- Nisi bila jasna, zvučalo je kao da su još uvijek zajedno.

- Ali, ona je još bila njegova ţena kad si ti... prekinula je, jer ju je skupina

poslovnih ljudi povukla u salu. Trenutak kasnije pitala se zbog čega je uopće

dotaknula ovu temu, bilo je doista preopasno. Osim toga, jutros je odlučila jasno i

glasno reći da mu više ne dopušta nikakvo miješanje u njezin privatni ţivot i to je

sve.

32

A sada je ona njuškala po njegovom privatnom ţivotu! Kalera se sabrala,

pogledala mu u oči i rekla:

- Duncane, mislim da ovo nije pogodan trenutak da o bilo čemu

raspravljamo. - Podigao je ramena i rekao:

- U pravu si, ovo nije pravo vrijeme, ili prije nego što se pridruţimo našim

kupcima, ţelio bih da znaš da se duboko ispričavam za sinoćnju večer. Bilo je

veoma neumjesno sve što sam učinio.

Duncan i - isprika? Mora da je nešto pogrešno čula. - Kako molim.

-Ţao mi je zbog sinoćnje večeri -ponovio je skromno. - Bila bi mi dolična

kazna da se ti danas uopće nisi pojavila. Ponio sam se kao drski gad, a ti si morala

biti bijesna na mene. Moje ponašanje bilo je neoprostivo, ali nadam se da ćeš mi

ipak oprostiti. Harry bi bio uţasnut mojim nastupom. Kako se ja ne znam svladati,

uvijek je govorio da ga nikada neću pobijediti u golfu - moje su lopte uvijek

završavale u jezeru ili u grmlju. Dirnulo ju je što je spomenuo Harryja, pa je

prihvatila njegovu ispriku, a čak se pitala nije li cijelu priču previše napuhala.

MeĎutim, kad joj je pridrţao vrata, njegov ju je podmješljivi pogled natjerao da

posumnja u iskrenost njegovih riječi.

Poslovni je susret protekao uspješno, pa je Duncan, nakon doručka,

potpisao ekskluzivni ugovor. Promatrati Duncana pri poslu bilo je fascinantno.

Prštao je šarmom i duhovitošću, primijenjujući svoja utemeljena znanja, a na

slušatelje prenosio je svoje oduševljenje. Pri povratku u Labyrinth Kalera je prvi

puta ostala imuna na opću euforiju. Nje više neće biti tu kad započnu radovi na

ovome ugovoru. Osjetila je nelagodu, kako će njezin ţivot izgledati za mjesec

dana? Gdje li će ona biti? Ali, ona ima Stephena. On je takoĎer čeznuo za

stabilnošću i mirom i u tome su se tako savršeno slagali da je romanca nastala

posve prirodno. MeĎutim, oboje je bilo i oprezno i dovoljno razumno da ostanu

čvrsto na tlu.

Zaruke su bile veliki korak - prvenstveno kada je Kalera mislila

naDuncanovu reakciju. No, nije samo Duncan tako reagirao. Novost se u

Labyrinthu proširila poput plamena, a Kalera je danima slušala savjete svojih

prijateljica i kolega. Samo su joj malobrojni čestitali na zarukama.

No da, ne moţe se reći da on loše izgleda - priznala je Anna Ihaka kad su se

slučajno susrele pred ogledalom u toaletu. Nakon što je Duncan sluţbeno objavio

njezin odlazak, jedan je šaljivdţija stavio na zid Stephenovu sliku, izrezanu iz

poslovnog časopisa. Zatim je napravio bezbroj kopija i raznio ih po cijelome

poduzeću.

Na svakom posteru stajao je crveni krug, u sredini veliko - Ne! Kalera je

ubrzo odustala od skidanja tih slika, jer čim bi jednu skinula, osvanule su dvije.

- Hvala - rekla je Anni, ali ne udajem se za njega zbog njegova izgleda.

- To je jasno, ali tko već ţeli biti viĎen s ruţnim patuljkom? Budimo pošteni

- dobro graĎeni, zgodni muškarac ima bezuvjetno svojih prednosti. Mislim, sjediš

u kavani i odjednom nekoga vidiš, pomisliš: vau, kako taj dobro izgleda ili kako

zgodan čovjek, zgodan čovjek, zgodna osoba. A, Stephen, srećom, ima sve to.

33

Znaš, netko je pripovijedao da ste se vas dvoje upoznali na jednom divljem

domjenku...

Tko bi mogao biti taj netko, Kalera je mogla zamisliti. - To je bila ugodna i

posve mirna večera. Mi smo razgovarali, a kako smo si bili simpatični, češće smo

se sastajali.

Ne zvuči previše uzbudljivo.

- Ni Stephen, niti ja ne traţimo ništa uzbudljivo, ali čini se da nas je

uzbudljivo sustiglo - dodala je hladno.

Anna je pokupila svoju kozmetiku i uzdahnula.

- Tja, na neki način je smiješno. Ja sam mislila ako ti opet jednom s nekim

budeš zajedno, onda će to sigurno biti naš šef. Kalerino rumenilo glasno je palo na

pločice.

Ostala je sagnuta i upitala: - Kako si došla na to? Anna je mirno slegnula

ramenima.

- Zato što je on već godinama lud za tobom, mislim.

- Kakva besmislica - promucala je Kalera. - Ja... on... mislim... Harry...

Činilo se da Anna ovo nemušto mucanje savršeno razumije.

- Oh, ja znam da je on bio posve zadovoljan divljenjem izdaleka. Zbog

poštovanja i dok si ti tugovala za Harryjem. Ali, moraš priznati da si opazila kako

se on s tobom posve drugačije ponaša. On s tobom ne očijuka kao s drugima,

uvijek je blag i oprezan kao da se ţeli prilagoditi tvojem tempu.

- Ne, ja ne znam ništa! -Kalera je morala hvatati zrak. Duncan je imao smao

jedan tempo - a to je bila brzina svjetlosti! - Ne, Anna, to je prva besmislica.

Oblila ju je vrućina. - Zar, moţda, i ostali ovdje tako misle?

- Naravno ne! - ljutito je povikala Anna. - Ja kao Duncanova asistentica

mnogo češće od ostalih vidim vas dvoje zajedno, a onda čovjek zapazi poneku

pojedinost...

- Zaboga, kako nemoguća pomisao! - Duncan i ja nemamo apsolutno ništa

zajedničko, mi smo različiti kao voda i vatra.

-Upravo tako! Anna se nije dala pokolebati u svojem uvjerenju.

- Suprotnosti se privlače - rekao je čvrstom logikom.

Sva zbunjena Kalera je izletjela u hodnik i sudarila se s Duncanom.

-Hopa! - Duncan ju je zadrţao i opazio njezine zaţarene obraze.

-Što je? - Valjda se nećeš razboljeti?

-Neću, dobro mi je. - Kalera se trgnula od dodira, znajući da Anna svakoga

trenutka moţe naići i potvrditi svoja uvjerenja. Duncan je nabrao čelo. - Zar te još

uvijek svi napadaju? - Da im kaţem neka te ostave u miru?

Je li ona to samo zamišljala, ili je iz njegovih suosjećajnih riječi doista

razabrala mrvicu zadovoljštine zbog zakulisnih igara njegovih zaposlenika?

Podignula je glavu.

-Ne, hvala, sama ću time izaći na kraj. Napokon u pitanju je još samo

nekoliko tjedana, rekla je i odmaknula se od njega. U pravome trenutku, jer Anna

je upravo izašla i zastala kao prikovana, ugledavši Duncana i Kaleru.

34

- Oprostite, smetam?

- Ne, uopće ne smetaš - odvratila je Kalera prebrzo i prejako. Duncan je

smjesta vidio što se tu odigrava i široko se osmijehnuo svojoj asistentici.

-Ištoje? Ovdje u hodniku? Pa, što ti o meni misliš, Anna? Ti znaš da sam ja

utjelovljena diskrecija.Komentar kao što je ovaj podjaruju sve priče - ljutito je

rekla Kalera.

- Svi znaju kakav si ti ekstrovertirani ekshibicionist!

-Ne stidjeti se samoga sebe nema nikakve veze s ogovaranjima -odgovorio

je - naprotiv, upravo to je savršeno prikrivanje. Ako bi se ti ljubazno sjetila - moje

je poduzeće izgraĎeno na poslovnim tajnama, bez toga bio bih uništen.

Ušli su u njezin ured, a Duncan je sjeo na rub pisaćeg stola i upitao:

-Ima li koja osobita priča što te naročito ljuti?

Kalera je vidjela da se veseli bljesak njegovih očiju pretvorio u zamišljenu

znatiţelju. Odlučila je ne odgovoriti. Osim toga, njezin joj je duševni mir sada bio

najvaţniji. Predodţba da je Duncan Royal "za njom lud" veoma ju je uznemirila.

Ţena, koju će voljeti Duncan Royal, mora biti spremna na buran ţivot. Na nesreću

ova je misao više nije napuštala. Obuzeta neobjašnjivim osjećajem krivnje,

preduzela je sebi odnos prema Duncanu ograničiti isključivo na zajednički rad.

Samo kad bi i on bio spreman omogućiti joj dostojanstveni odlazak u Labyrinth

Technologyja! Duncan se u tome pogledu pokazao izričito nekooperativnim, kao

primjerice u traţenju njezine nasljednice.

- Duncane, ova ţena nema pojma o pravopisu! - sva očajna procijedila je

Kalera trećega dana razgovora s kandidatkinjama.

Ah, za to postoji kompjutorski program - nehajno je rekao. Ni otkucanu

stranicu što mu je Kalera pruţila, nije udostojao pogleda.

-Ona je samo bila nervozna. Nikakvo čudo, tvoja neljubaznost morala ju je

izbezumiti.

- Ja nisam bila neljubazna, a ovo su razgovori predstavljanja, a ne

društvena priredba gdje se zgodni ljudi upoznavanju.

- No da, ali ti znaš što ja mislim o formalnostima. Meni se ta Lara dopala.

Kalera bi najradije glasno viknula na njega. On je to radio namjerno!

Posljednja tri dana miješao se u sve odluke. - Mi ne traţimo nikoga tko bi

se tebi trebao dopasti -rekla je prigušenim bijesom - već nekoga tko zna raditi.

Duncan je prekriţio ruke iza glave, a noge stavio na stol. Kalera je zurila u otrcane

tenisice i potrgane vezice. Samo je Duncan bio sposoban jedan dan doći u

Armanijevom odijelu, drugi u ispranom traperu i majici. Micao je glavom kao da

je htio malom naušnicom naljutiti Kaleru. Zašto je on morao po svaku cijenu biti

drugačiji od ostalih? To je kod njega upravo bila manija, čak i u krevetu...

Smjesta je prekinula misao. Ne, na to nikada više neće misliti! Nikada!

-Mi traţimo nekoga s kvalifikacijama za taj posao - vratila se na temu.

- No, Lara ima svoje kvalitete -rekao je nehajno.

- Navedi mi samo jednu - ljutila se.

On se pravio da razmišlja, zatim se nasmijao.

35

- Dakle, primjerice njezine noge.

Natjecateljica je zaista nosila minicu, koja je znatno prelazila granicu

pristojnosti. Kalera je znala da se on tome ruga.

- Ali, ona ne piše svojim nogama - rekla je mirno - a sudeći po diktatu,

nikad u ţivotu nije ni pisala. Ne moţeš mi pripovijedati da bi upravo ti zaposlio

bilo koju ţenu, samo zbog njezina izgleda.

- No, slušaj, ja sam i tebe zaposlio, ili nisam?

- Ja sam bila uvjerena zbog svojih kvalifikacija...

Duncan ju je prekinuo, tresući glavom. - Da, i to, ali nije bio glavni razlog.

Već kad si stala nogom preko praga, bilo mi je jasno da te hoću - napravio je dugu

stanku - za svoju tajnicu. Djelovao sam iz čistog instinkta, vjeruj mi! Do tada još

nisam ni pogledao tvoj ţivotopis. A, sada ti tvoj instinkt govori da jedna

plavokosa nepismenjača, beskonačno dugih nogu i kvocijentom inteligencije

taman dovoljnim za odrţavanje ţivotinih funkcija, treba postati mojom svršenom

nasljednicom? Kalera se ugrizla za usnicu. Zvučala je poput ljumorne supruge.

Ne, nije, njezine su opaske bile opravdane. Lara moţe biti draga cura, ali Duncanu

je potreban netko tko će voditi njegov ured, a ne biti još jedna oboţavateljica pod

njegovim nogama.

-Ne, savršena nasljednica samo si ti sebi, dakle kako bi to bilo? Kalera ovo

nije prihvaćala.

- Nemoj očekivati da ja produţim svoj otkazni rok, čak ako i ne naĎeš

zamjenu do toga roka.

-No da, u tome slučaju zaista moramo poţuriti i vratiti se poslu. Nadam se

da za podnevni odmor ništa nisi planirala, morat ćemo raditi. Naručit ću nekoliko

sendviča. Sigurno ćemo se i navečer dugo zadrţati, pa se prema tome ravnaj!

Upravo se htjela pobuniti, ali sjetila se nečega boljeg. Stephen je rekao da

će se, bude li imao vremena, javiti i otići s njom na ručak. Ali.sada je već bilo

blizu podneva, a on nije nazvao. Znači nije imao vremena. Dakle, mogla je

odustati od svoje pobune i prema Duncanu zadrţati svoje dostojanstvo.

Kasnije poslijepodne postalo joj je jasno da se prevarila. Upravo je

prolazila pored recepcije kad je zazvonio telefon. Kako recepcionerka u trenutku

nije bilo, Kalera je podignula slušalicu. Bio je Stephen.

-Cijeli sam te dan pokušavao nazvati - započeo je bez uvoda - ali tajnica je

neprestance tvrdila kako te ne moţe pronaći.

Kalera se ugrizla za usnicu. -Mogao si ostaviti obavijest...

-Naravno da sam ostavio - nervozno ju je prekinuo - čak nekoliko, ali očito

ih nisu proslijedili. A, kad sam tijekom podnevnog odmora htio doći po tebe,

onaj grubijan iz osiguranja zapriječio mi je ulazak u zgradu i odbio te obavijestiti

36

da te čekam.

-Oh zaboga! - Kalera uopće nije sumnjala da zapovijed sprečvanja njezina

susreta sa Stephenom ne dolazi sa samoga vrha. Stephen je mislio isto.

- Reci Duncanu da bude ljubazan i ne miješa se u tuĎi privatni ţivot.

Kalera se potrudila ostati mirna.

-Znaš, on je još uvijek moj šef i očito ima pravo privatne rezgovore tijekom

radnog vremena...

- Ti ga još i braniš? - oštro je upao Stephen. - Ne, naravno, ne brzo je rekla,

a recepcionerka se vratila. Stephen, moram prekinuti. Ţao mi je zbog ručka, ali ja

ionako ne bih mogla otići. Ovdje imamo još veoma mnogo posla.

- A, večeras? - Majka me je pozvala na večeru, mogla bi poći sa mnom.

- Mislim da ću morati duţe ostati u uredu - odgovorila je, nadajući se da

neće čuti njezino olakšanje. Ona i Madeline Prior, njezina buduća svekrva, bile

su, zbog Stephena, meĎusobno ljubazne, ali nije bila nikakva tajna da je

Madelinei Prior njezina bivša snaha bila draţa.

- Kako to? - Zar opet?

- Neće više dugo - pokušavala je smiriti Stephena. Duncan je ne moţe

vječno zadrţati. Napokon trpio je i njegov privatni ţivot, te male igrice će mu

dojaditi, posebice zato što je ona odlučila ostati poslovna, a njegove opaske

ignorirati. - Čim uvedem u posao svoju nasljednicu, ona će preuzeti i moje

prekovremene sate.

- Aha, dakle napokon je pronašao nekoga?

- U trenutku još nije - oklijevajući je odgovorla - još uvijek vodimo

pokusne razgovore s kandidatkinjama.

- Na drugome kraju na trenutak je vladala šutnja. - Znači da on još uvijek

pokušava promijeniti tvoju odluku - rekao je i nije čekao odgovor.

- Hm, znači da bih ja još uvijek mogao ubaciti nekoga iz mojega poduzeća.

Pred tim lukavstvom Kalera je na trenutak zastala, zatim se nasmijala.

Naravno da se radi o šali! Čak da Stephen nešto takvo smjera, sigurno ne bi

otvoreno govorio na telefonu. Ipak je Kalera osjetila laganu nelagodu kad je

spuštala slušalicu.

Kirsty, recepcionerka, ponovno je sjela na svoj stolac i stavila preda se

šalicu kave.

- Hvala što si preuzela razgovor. Meni je kava bila tako potrebna. Je li bilo

nešto vaţno?

-Za mene jest - bio je Stephen.

-Oh! - pocrvenjela je Kirsty, Kalera, ja... ah...

-Sve je u redu, Kirsty - odmahnula je Kalera. - Znam da tvoje upute dolaze

sasvim odozgora. A, budi sigurna da će nalog odmah biti i povučen. - Kalera se

uputi u Duncanov ured.

MeĎutim, na njezinu ljutnju Duncan je reagirao najmirnije, tvrdeći kako se

radilo isključivo o sigurnosnim mjerama, a svojem najţešćem konkurentu sigurno

neće otvoriti vrata i prozore...

37

-Otvoriti vrata i prozore? - ponovila je Kalera ljutito - Kakve veze ima s tim

telefonski poziv? A, zar ti, osim toga nisi tvrdio da se tvoj kod ne moţe nagristi?

Lagano se ljuljao na svojem stolcu i otvoreno joj gledao u lice. - U trenutku

je tako. Ali u našoj struci uvijek postoji netko tko ima više vremena tko novim

metodama moţe ući u sustav, a ni ljudska se greška ne smije isključiti.

- Ako ti u mene nemaš povjerenja, onda zaista ne razumijem zbog čega bih

još trebala za tebe raditi - ukočeno je rekla Kalera. Duncan joj je uhvatio ruke i

spustio glas.

Nagnuo se i rekao: - Mila, ti znaš da ja u tebe imam toliko povjerenje da bih

ti povjerio svaku tajnu iz dubine svoje duše.

Te su riječi bile izgovorene tako ozbiljno da je Kaleru proţeo val vrućine, a

kad su im se pogledi susreli, zastao joj je dah. U jednom treptaju pred njom je

ponovno uskrsnula slika one noći kada ju je pogledao zadivljenim čuĎenjem. On

je zatim razvukao usta na čudan osmijeh.

- MeĎutim, njemu ne vjerujem ni trun. - Time je htio naznačiti da bi i za nju

bilo bolje da Stephenu ne vjeruje. Tijekom cijeloga poslijepodneva Kalera se

svijesno drţala na distanci. Poslovni izraz lica nestao je kad se s gomilom papira u

rukama vraćala iz kopiraonice i ugledala Brvana Eastmana, šefa Odjela za razvoj,

kako izlazi iz Duncanova ureda.

Bryan je bio utjelovljeni kliše oboţavatelja kompjutora, mršav, okruglih

leĎa, bezbojne, svijetle kose, već prorijeĎene unatoč tek prijeĎenih dvadesetih.

Bryan je sav nestajao u svojem poslu, ali njegov smisao za humor i činjenica da je

volio neduţne podvale drugima, učinili su ga ipak podnošljivim suvremenikom.

Kad je ugledao Kaleru, s mukom se osmijehnuo, a svoju omiljenu temu -

Anna, prema kojoj više nije imao samo skrivitu slabost, više nije načinjao.

Umjesto toga, veoma zabrinuta čela, projurio pored Kalere niz hodnik.

Duncan je stajao pored prozora, ruku zabijenih u dţepove, okrenut joj

leĎima, kada je ušla u njegov ured. Videći zabrinuto Duncanovo lice, zaboravila

je da ga je htjela kazniti ravnodušnošću. Stavila je prepiske na Duncanov pisaći

stol.

- Što se dogaĎa s Bryanom?

- Ima li, moţda problema s Janet and John? - Janet i John bila je šifra

novoga softwarea za prepoznavanje glasa, koji je na više jezika trebao uskoro biti

plasiran na trţište. A, budući je poduzeće praktički bilo Bryanov dom, nikakav

privatni razlog, dakle, nije mogao postajati. Duncan, još uvijek duhom odsutan,

okrenuo se prema njoj. Oči su mu bljesnule, na usnama zaigrao osmijeh. Ovako je

izgledao uvijek kad se pripremao za novi izazov.

- Ništa čime ja ne bih mogao izaći na kraj.

Kalera je čekala da on nastavi s pojedinostima, ali ništa se nije dogodilo. -

Bryan je izgledao veoma zbrinuto. Znači li to da se dovršavanje Janet and John

otegnulo? - Ona je znala da je Duncan u ovaj posao uloţio mnogo rada i novaca, a

sada je samo bilo vaţno da proizvod što je brţe moguće stigne na trţište.

Nezainteresirano, slagao je kopije što mu ih je donijela. - Ne nuţno. Taj ju

38

je kratak odgovor zabolio.

-Znači da time sebi ne moram razbijati glavu? - upitala je. Napokon ju je

pogledao. - Budući ti pri završetku programa više nećeš biti kod nas, ne isplati se

da ulaziš u to, ili? - Kad je vidio da su njezine sive oči postale tamnije, izazovno se

osmijehnuo.

- Evo -pruţio joj je gomilu kopija sredi ih molim te.

Bez riječi je prišla ormaru za spise. Jest, bio je u pravu. Ona uskoro više

neće biti ovdje. Obuzela ju je tuga, boljelo je biti isključen. Nakon vjenčanja sa

Stephanom više neće moći viĎati svoje kolege. Prodat će svoju kuću, kuću u kojoj

je ţivjela s Harryjem, i preseliti Stephenu. Kontakte sa starim prijateljima takoĎer

neće moći zadrţati, posebice ne s Duncanom...

Borila se protiv svih osjećaja u trenutku. Sva će se usredodočiti na

budućnost a uskoro će ona i Stephen imati zajedničke uspomene, a slike prošlosti

polako će blijediti. Naţalost, činilo se da je ta budućnost još veoma daleko, a sada,

u sadašnjosti, uzburkani osjećaji nisu pristajali mladoj, tek zaručenoj ţeni.

Osjetila je olakšanje kada su obje natjecateljice, koje su se predstavile

tijekom poslijepodneva, pokazale da imaju potrebno znanje i sposobnosti i da ih

prvenstveno zanima radno mjesto i plaća, a ne muškost i izgled njihova budućeg

šefa. Čudno je bilo što se još prisjećala Stephenove opaske, pa se pitala nisu li

kvalifikacije i preporuke ovih dama malko pretjerane. Jedna od njih već je bila

baka, druga muškobanjasta ţena tridesetih, koja je na rastanku otvoreno izjavila

da je lezbijka -kako kasnije zbog toga ne bi bilo problema.

Ne vidim zbog čega bi to trebao biti problem - mirno je rekao Duncan. -

Privatni ţivot mojih zaposlenika i njihova seksualna orijentacija, u principu me ne

zanimaju.

- Ona je do sada najbolja - rekla je Kalera nakon što je ţena otišla.

- Zašto, zato što je lezba?

- Naravno ne zbog toga. Njezine kvalifikacije...

Nisu one ništa bolje nego kod ostalih gdje si ti uvijek okretala palac dolje.

Jesi li, zapravo, opazila da si imala pozitivno mišljenje samo o kandidatkinjama,

koje su prešle pedeset, ili su udate i imaju djecu, ili su lezbe?

Kalera je zastala. - Kakva glupost! A, što je s tom gospoĎicom Gatherfield?

- Ona ne moţe biti ruţnija, a drţi se kao da je progutala kilogram limuna. -

Kalera, priznaj da ne ţeliš da moja nova tajnica bude mlada, atraktivna, mlada

ţena! A, budući, ja kao poslodavac nisam na glasu kao zavodnik mojih ţenskih

zaposlenica, ne moraš jadne, neduţne ţenice uzimati u zaštitu, jer, napokon, radi

se samo o meni. Jesi li sigurna da se pri tvojim prosudbama ne radi i o malko

ljubomore?

- Glupost! - prosiktala je ljutito i hitro pokupila ponude ali nelagodno joj je

bilo pri pomisli da Duncan i nije bio posve u krivu.

Ja nemam baš nikakva razloga za ljubomoru - dodala je.

Točno! - Duncan je ustao. - Neka ona bude kolikogod hoće atraktivna i

39

zavodljiva, nikada ni za jednu tajnicu neću osjećati to što osjećam za tebe. Bogu

hvala!

Pri ovim posljednjim riječima što su zvučale poput uzdaha, Kalera je

stisnula spise tako snaţno da je prignječila prst.

- Jao! Duncan je skočio.

- Što je? Daj da vidim! - Uzeo joj je papire iz ruke i okrenuo dlan, po

kojemu je tekla krv.

- Pusti da ja to napravim! Kalera je očekivla da će izvaditi maramicu i

povezati ranicu, ali ostala je ukočena kad je uzeo njezin prst i posisao krv.

Podignula je ruke i htjela ga odgurnuti.

U tome trenutku otvorila su se vrata. - Duncane, reci, bezuvjetno mi je

potrebno... ups, pardon! - Anna se tako naglo okrenula na peti da su perlice u

njezinoj kosi zazvečale. - Kasnije ću svratiti kad ne budeš... tako zauzet.

Kaleri su klecnula koljena.

- Vidiš li sada što si napravio? Što će Anna sada misliti? Pusti već jednom

moj palac!

Kalera mu je dobacila ljutiti pogled. - To je prava sitnica i nisi morao

odmah toliko pretjerivati. Zaboga, što li će Anna sada misliti?

- Koga već zanima što Anna misli? Pa, nismo se ljubili. Budi zadovoljna da

je u pitanju bio samo tvoj palac - dodao je smijući se.

- Duncane! - povikala je i htjela povući ruku.

Poljubio joj je ruku i napokon je pustio.

- Hm, a što bi bilo da je to bio noţni palac? To bi se zaista teško objasnilo.

Smiri se, Kalera, ja još nikada ni jednoj ţeni nisam poljubio nogu - ali

uvijek sam otvoren za nova iskustva.

Kalera je izgubila strpljenje. - Ti ovo moraš objasniti. Ona ionako već

misli...

Prodorno ju je gledao. - Ona misli što?

Shvatila je da se zaletjela. - Ona misli da ti... no, znaš i sam...

- Ne, ja ne znam ništa. - Zabavljalo ga je da je gleda. - Ne bi li se mogla

jasnije izraziti?

- Da ti... zašto joj je to palo tako teško?... da ti imaš odreĎene namjere

prema meni - protisnula je.

- Oh, na tu vrst namjera misliš? -rekao s objesnim osmijehom. -Anna dakle

misli da si ti odavno objekt moje poţude?

-Da, otprilike - mrmljala je i najradije bi propala u zemlju.

Znao sam, Anna je bistra glavicarekao je blagim glasom - a ja sam mislio

da je moja uloga plejboja zavarala sve. Budi bez brige, objasnit ću Anni - rekao je.

- A, moţemo li sada prijeći na dnevni red? Trebali bismo još jednom pre-

gledati ponude, odlučiti se za jednu od kandidatkinja, a ostalima još danas

zahvaliti, bez ikakvih formalnosti, molim.

Nije u redu ostaviti ljude dugo čekati, a oni, moţda, imaju u izgledu neko

40

drugo radno mjesto. Osim toga, moramo još utvrditi dnevni red za sutra.

Vidio je da jej pogledala na svoj ručni sat, kako bi vidjela hoće li sve moći

obaviti do kraja radnog vremena.

- Morat ćeš i za Brayana napraviti nekoliko kopija, po mogućnosti kad ti

nitko ne bude stajao iza leĎa. - Duncan se uspravio.

- Ja sam te upozorio da će danas biti kasno.

-Da, jesi - rekla je kratko. - Ako si se večeras dogovorila sa Stephenom, bilo

bi dobro da sada otkaţeš. Moţeš nazvati s mojeg telefona.

Kalera je široko pogledala. - Mislila sam da telefone poduzeća ne smijem

koristiti u privatne svrhe. -Zatim se sabrala. - Ne, mi nemamo dogovor za danas.

On je pozvan na večeru kod svoje majke.

-Oh, Madeline je Velika svjetska dama - zakolutao je očima. - Ili, bolje bi

bilo da kaţem velika dama savršene dosade. A, ti nisi pozvana? - lukavo je upitao.

Kalera mu je dobacila prijeziran pogled.

-Aha, razumijem, bila si pozvana, ali uspjela si naći izgovor. Kakav si

izgovor pronašla? Da moraš dugo ostati u uredu?

Trgnula se, a on se zadovoljno smijuljio - S obzirom da je to točno, nije bio

ni izgovor - rekla je.

-Nikakvo čudo što se do sada nisi poţalila kakav sam ja gonič robova.

Sačuvao sam te od mnogo gore sudbine, a ni Stephen neće biti sumnjičav, kad

bude provjeravao tvoju priču.

Hvatala je zrak. - Prije svega, on to nikada ne bi učinio, a drugo, on nema

nikakva razloga sumnjati u mene.

Duncan je slegnuo ramenima. -Toga se prije nikada nije ustručavao.

Kladim se da on tebe svaki puta naziva kad imaš nekakav sastanak kako bi znao u

koje si doba bila kod kuće. - On to radi samo stoga što je pravi gospodin -

odgovorila je i pitala se zašto odjednom ima osjećaj da se mora opravdavati zbog

Stephenove laskave paţnje.

-On je samo zabrinut zato što ja ţivim sama i ţeli biti siguran da sam dobro

stigla kući.

-A, ja se kladim da on tamo kuda ti namjeravaš poći, za tebe ostavlja

poruke.

Kalera je prkosno podignula glavu. - Većina ţena smatra veoma

romantičnim da muškarac na njih misli kad nisu zajedno, a osim toga, Stephen me

uvijek obavještava gdje je i što radi.

-Je li ti već darovao jedan od onih praktičnih planera dana, gdje moţeš

upisati sve adrese i telefonske brojeve prijatelja? Neki prave i kratke bilješke o

svemu što poduzimaju? Ili biljeţe kratke opaske o doţivljenome. Takav planer

pruţa pregled o svemu privatnome i poslovnom. - Duncanov je glas bio prepun

sarkazma.

Kalera se nehotice sjetila ekskluzivnog, u mekanu koţu uvezanog kalendara s

41

njezinim inicijalima što joj ga je poklonio - bio je prvi dar što ga je od njega dobi-

la. Taj skupi dar odmah na početku njihove veze tako je zbunio Kaleru da je

zamolila Stephena da joj više ne daje skupe darove, neka radije ostane pri

tradicionalnome cvijeću i pozivu na večeru.

-Upravo tako - odvratila je nehajno - a planer se pokazao veoma korisnim.

Duncan je osjetio da ovaj razgovor valja prekinuti. Kalera je cijelo

poslijepodne sabrano radila, a razgovor o Stephenu nije se nastavio. Do njih su iz

hodnika dopirali šumovi i tihi razgovori kad je zaposlenicima završio radni dan i

kada su, jedno za drugim, napuštali zgradu. Duncan je napokon odloţio olovku i

pogledao kroz prozor i vidio prvo rumenilo na nebu. Pogledao je na sat i

uzdahnuo:

- Zaboga, zar je već tako kasno?

-Vrijeme brzo prolazi kad je čovjeku lijepo, zar ne? - nevoljko je rekla

Kalera i ustala. Pospremila je, njoj posve nerazumljive spise u vezi s Janet and

John u ormar i predala Duncanu ključ. Mislila je kako je sve ovo što su obavili

moglo pričekati do sutra. Naravno da Duncan to ne bi priznao. Suosjećajno ju je

pogledao.

-Gladna?

Odgovorio je njezin ţeludac prije nje, jer zvukovi gladi nisu se mogli

prečuti.

- Jesmo li završili? - upitala je oprezno. Moţda je on htio iz obliţnjeg

restorana naručiti nešto za jelo, a pomisao da bi, uz ukusnu večeru, ostala sama s

Duncanom u zgradi, uopće joj nije prijala. To bi bilo preintimno.

Pogledao ju je sanjarskim, ali i ispitivačkim pogledom - pogledom koji ju je

svu proţeo.

- Jesam - što se posla tiče - odgovorila je tiho.

Ustao je i posegnuo za crnom pilotskom jakon što je visjela preko naslona

stolca. - DoĎi, sigurno si umorna i glasna. Pozivam te na što malo prije nego što se

dovezeš kući. To je najmanje što mogu za tebe učiniti. Nazvat ću pivnicu na kraju

ulice i rezervirati stol.

-Ne, hvala! Zatresla je glavom tako snaţno da joj je ispala jedna ukosnica.

Drhtavim prstima popravila je frizuru. Nekako joj se vrtjelo u glavi, ali imala je

osjećaj da to nije od gladi. Predodţba da bi sjedila s Duncanom za stolom za

dvoje, uz romantični sjaj svijeća, vjerojatno je stvarala tu vrtoglavicu. Osim toga,

taj je lokal uvijek bio prepun i bilo je gotovo nemoguće na brzinu dobiti stol. -

- Hvala, doista nije potrebno - rekla je tiho.

-Da, potrebno je. To je čak obveza. Po zathjevu sindikata poslodavac je

duţan paziti da u slučaju prekovremena rada brine o tjelesnoj dobrobiti svojih

zaposlenika.

Kalera do sada uopće nije znala da je član sindikata. - Moguće je, ali meni

danas nije do toga da odem na večeru.

- Nije ni meni - rekao je malko nestrpljivo - ali oboje moramo nešto pojesti,

a ja nemam volje petljati po kuhinji i traţiti ima li u hladnjaku još nešto jestivo.

42

- No, ja bih imala - rekla je samo da bi mu protuslovila. - Moj hladnjak je

dobro opskrbljen, a čim stignem kući mogu brzo nešto toplo i ukusno...

- Hm, ovo sjajno zvuči! - smjesta ju je prekinuo Duncan. - Prošla je cijela

vječnost otkako nisam pojeo nešto domaće. A, kad čovjek dobije ovako ljubazan

poziv...

- Ovakva joj se drskost nikada još nije dogodila. Ona njega uopće nije

pozvala k sebi na večeru. No, prije nego što se oporavila od šoka, on je već

nastavio:

- Harry se uvijek hvalio kakva si ti sjajna kuharica. Znaš li ti daje on

tijekom naših vjeţbi koristio tvoje recepte da bi mene smirio? Svaki puta kad je

loptica za golf odletjela kuda nije trebala, on mi je pripovijedao o tvojim sjajnim

receptima i bio je pri tome pravi pjesnik. Jelo je bilo Harryjeva prava strast.

Kalera se morala osmijehnuti.

- Zar je to uistinu činio? - Njezin je otpor pomalo popuštao.

- Jest, za godišnjice braka uvijek sam od njega dobivala nove kuharice

-sjetila se.

-Da, da, tvoj je Harry bio mudar muškarac. - Ovo divljenje iznenadilo je

Kaleru.

- Misliš? Harry je bio miran i uravnoteţen, a kuharice mi je poklanjao, jer je

znao da je rado iskušvam nove recepte. Samo - što je na tome mudro?

Duncan se smijuljio. - Nije ih on tebi poklanjao zato što ti tako rado kuhaš,

već zato stoje on rado jeo. Harry je odlično poznavao ljude, skidam mu šešir. Tiho

i mirno navodio je ljude da čine ono što je on htio, a pri tome budu uvjereni da to

čine svojom voljom i sretni su.

Pola sata kasnije Kalera je stajala u svojoj kuhinji i potajice pogledala

Duncana, koji se očito osjećao kao kod svoje kuće. Još jednom je dopustila da je

nagovori da promijeni mišljenje. Kako mu to uspijeva?

-Ali, bit će to nešto sasvim jednostavno treći puta ponovila je Kalera,

vadeći namirnice iz hladnjaka.

-Jednostavne su stvari uvijek najbolje u ţivotu!

I to je rekao čovjek, koji je bio utjelovljena sloţenost! Umor što se u uredu

jasno vidio na njegovu licu, kao da je odloţio zajedno s otrcanom jaknom čim je

prekoračio prag njezina doma. Ogledavao se oko sebe, pregledavao kuhinjske

ormare, podizao poklopce i bez ustručavanja pregledao poštu što ju je Kalera

izvadila iz sandučića. Po dolasku s posla, Kalera se uvijek preodjenula, ali sada je

ostala u kostimu i lijepoj bluzi, iako je bilo sparno, pa je garderoba malko stradala.

MeĎutim, da je sada rekla kako će uskočiti u nešto udobno, sigurno bi poslala

opasnu poruku, pa će se morati ovako patiti dok Duncan ne ode.

- Mogu li što pomoći? - ponudio se.

- Ne... ipak, moţeš. - Mislila je da je bolje nečim ga zaposliti, nego mu

dopustiti da motri svaki njezin pokret.

- Luk se mora oljuštiti i usitniti. Ja ću preuzeti papriku i rajčice. - Pruţila

mu je dasku i noţ. Ne uzbuĎujući se zbog teţeg zadatka, prihvatio se posla.

43

- Sa zadovoljstvo, madam!

Sa zadovoljstvom je opazila da je zadovoljstvo sasvim na njezinoj strani.

Kutom oka promatrala je kako nespretno Ijušti luk i kako je sav zbunjen kad ga

reţe na kockice. Dakle, ipak postoji nešto čime veliki bos ne izlazi na kraj.

- Kao što vidim, ti ne kuhaš baš prečestorekla je s osmijehom.

- Ja spravljam najbolje odreske na svijetu - branio se - a govori se da su

moje salate jednostavno boţanstvene.

Mogla je točno zamisliti kako mu poput vretena tanki modelčić,

uznemirenih trepavica šapuće nešto o njegovim boţanstvenim salatama.

- Ja na tvojem mjestu ne bih pridavala preveliku vrijednost komplimentima

tvojih barbika.

Zbunjeno se smijuljio. - Čujem li ja tu nešto kao kritiku svojih navika da se

pojavljujem u pratnji prekrasnih dama?

Zašto li se u ovo upustila, mislila je bijesna na sebe.

- Ti moţeš izlaziti s kime god ţeliš - dobacila je.

- Ne, upravo to ne mogu - mrmljao je posve tiho. Posegnuo je za još jednom

glavicom luka i pri tome joj dodirnuo nadlakticu. Kao da ju je opekao, stala je

korak dalje.

-Bez straha. - Kalera, ja znam razliku izmeĎu barbike i prave ţene.

- To mi je drago zbog tebe. -Njezina oštra opaska natjerala ga je na smijeh.

- S barbikama se igra, prave ţene se voli... Primjerice Terri Prior, mislila je

Kalera. Je li Terri za njega bila prava ţena? Bilo kako bilo zbog te se ljubavi

raspao jedan brak, iako od toga nije nastao drugi. Moţda je to bio samo čar

nedozvoljene veze, koji je spojio njih dvoje, ili sudbina nije dopustila da njih

dvoje budu sretni, a moţda se Duncan bojao čvrsto vezati...

- Jao, ovo pakleno peče! Duncanov povik trgnuo je Kaleru iz misli. Luk je

učinio svoje, Duncanu su tekle suze, podigao je rub majice, obrisao oči i pri tome

zaboravio da je ogolio svoj trbuh.

- Samo ćeš utrljati još dublje, pusti suze da obave svoje, one će ti isprati

pare-povikala je i potrudila se ne gledati baršunastu koţu.

- Znaš li da si ti jedina ţena, koja me moţe dotle dovesti - rekao je i snaţno

ţmirkao.

-Kuda to? Do ljuštenja luka? -pitala je porugljivo.

Srećom, ulje u tavi počelo je prskati, pa se Kalera morala pobrinuti za sve.

Ovo izvrsno prija - zadovoljno je uzdahnuo Duncan kad su, napokon, sjeli za stol

i jeli. Polako je uzimao zalogaje i istinski uţivao, a Kalera je, kao u hipnozi,

promatrala svaki njegov pokret. Kako on to čini? Činilo se da jednostavno

uzimanje hrane kod njega ima erotski prizvuk. Ova, ni iz čega izvučena misao,

toliko ju je prestrašila, da joj je vilica ispala iz ruke. Kad je zbunjeno, ispričava-

jući se pogledala Duncana, Kalera se ukočila. Gledao ju je uţarena pogleda, a njoj

je bilo jasno da on ponovno proţivljava dogaĎaj iz ureda.

- Ti prijaš prekrasno i nezaboravnomrmljao je, a pogled mu je pao u smioni

44

izraz njezine bluze.Istog trenutka postalo joj je jasno, da se on nije sjetio samo

slučaja iz ureda, već nečega što se zbilo mnogo ranije. Čelo joj se lagano orosilo

kad joj je tijelom prošao val vrućine.

-Ponekad se budim i još uvijek osjećam tvoj okus na jeziku tako snaţno da

sam uvjeren kako ti leţiš pored mene. Okrenem se i ţelim te drţati u naručju dok

ti, mekana i topla, još sasvim iscrpljena od naše strasti, zadovoljno drijemaš.

Divlja ţelja proţela je Kaleru, htjela je ostvarenje - i upravo u tome

trenutku odjeknula je oštra zvonjava telefona. Kalera je skočila i potrčala podići

slušalicu. Duncan je nevoljko uzdahnuo i spustio glavu. Samo što u nije uspjelo,

samo što je nije doveo do kraja. Sada, kad je prilika promašena, ona će se još

snaţnije opirati.

Kad se vratila, lice joj je još bilo zaţareno, usnice stisnute.

-Stephen - utvrdio je - Jesi li mu rekla da nas dvoje ovdje večeramo?

Zanijekala je glavom, posegnula za tanjurom i ostatak jela bacila u smeće. -

Mislim da će biti najbolje da ti sada odeš - rekla je tiho. Razdraţeno ju je pogledao

i stisnuo šake.

- Ja još nisam sve pojeo. Kalera je svoj tanjur glasno spustila u sudoper. –

- Molim te, idi!

-Je li ti on rekao da mi to kaţeš? Je li bio bijesan zato što si mi ponudila

nešto za jelo? Je li rekao da će odmah doći?

Naglo se okrenula k njemu. - Ja čak nisam rekla da si ti ovdje!

Polako mu je sinulo. - Nisi, jer se bojiš kako će on reagirati kad sazna, zar

ne? - Duncan je ustao i prišao joj.

- Ne, ne radi se o tome... ni sama ne znam zašto mu ništa nisam rekla.

Oda, znaš ti dobro! - Glas mu je bio blag, ali i izazovan.

Mi smo samo zajedno večerali.

-Jedan muškarac i jedna ţena, neduţna zajednička večera. - Sada je stajao

tik pored nje. - Samo, tako neduţno i nije bilo, zar ne, Kalera? - Prstom joj je

prišao preko donje usnice.

- Mi smo samo zajedno večerali.

- Jest, mi ništa nismo učinili -ponovila je Kalera.

- Ali, htjeli smo - tiho je rekao. Stavio joj je ruku na obraz i prstom milovao

sljepoočicu.

-Htjeli smo to učiniti - šapnuo je i usnama njeţno dodirivao njezine usne,

vrat, zatiljak... zagrlio ju je i strasno ljubio. Zatim joj je milovao dojke.

Puna ţelje, Kalera se nagnula prema njemu, proţela ju jedina, zastrašujuća slast.

Kao u transu milovala mu je gornji dio tijela, uţivala u baršunastoj toplini

njegove koţe, osjećala napete mišiće, igrala se s pahuljicama a njegovim prsima.

Duncan je muklo zastenjao. Stavio joj je obje ruke na straţnjicu i čvrsto je

pritisnuo uza se kako bi osjetila njegovo uzbuĎenje. Oprezno ju je odmaknuo od

sebe sve dok se nije leĎima oslonila na hladnjak, a zatim joj je počeo otkopčavati

bluzu.

Zašto bi se trebala opirati? Htjela je da je ţeli, cijelim je tijelom čeznula za

45

tim. Kad je nestrpljivo psovao, jer nije uspio dovoljno brzo svladati gumbe, ona se

nasmijala. Smijala se iz čiste ţivotne radosti.

Čuvši to, potpuno je izgubio strpljenje, jednostavno joj je strgnuo bluzu s

ramena kako bi stigao do toliko ţeljenog cilja.

Kad se sagnuo i usnama mirovao njezine prsne bradavice, Kalera se sva

predala strašnome uţitku. Zabacila je glavu, savila se k njemu prsti su mu

milovali leĎa, ostavljajući crvene tragove.

Kad sam u uredu imao u ustima tvoj palac - promuklo je mrmljao

-zamišljao sam da milujme tvoje grudi. Dobro se sjećam kako ti je to prijalo, kako

si uţivala. Ponudila si mi ih poput zrela voća.

- Oh, molim te...! - stenjala je.

- Molim te što? - Molim te dovedi me do ekstaze? Da, hoću, mila, toliko to

ţelim. - Kleknuo je pred nju i ljubio joj trbuh. - Ali, ovaj puta... ovaj puta ne

moram misliti na čast i savjest, ovaj se puta ne moram suzdrţati. Ovaj ćemo se

puta voljeti, jedan muškarac, jedna ţena, ravnopravni, jer oboje to ţele. Ovaj puta

imamo i svoja imena Kalera i Duncan. Ovaj nas puta nikakav duh neće traţiti u

postelji.

Harry! Govorio je o Harryju i njihovoj ljubavi kao o kamenu spoticanja. Za

to je bilo mnogo razloga, prvi koji joj je pao na um sigurno nije bio nikakav duh.

Kao da je u mislima dozvala Stephena, zazvonio je telefon u hodniku. Krenula je

podići slušalicu, ali Duncan ju je pokušao spriječiti.

- Ne, ne idi tamo! Drhtavim prstima zakopčala je grudnjak i bluzu.

- Moţda je nešto vaţno. - Prodorno ju je pogledao.

-To je još jednom Prior, zar ne? -Izraz njezina lica potvrdio je njegovu

slutnju.

- Čini li on to uvijek?

- Naziva više puta uzastopce, jer si se ti navečer zadrţala?

Kako je samo mogla zaboraviti Stephenovu naviku? Vjerojatno u

Duncanovoj nazočnosti nije mogla bistro misliti. - Jest, kad mi ţeli još nešto reći -

mrmljala je.

- Jasno, jer tada sigurno zna da nisi još jednom izašla - rekao je ljutito.

Bilo je točno da je Stephen tada navodio samo naivne razloge i da ti razgovori

nisu dugo trajali, ali ona se uvijek osjećala polaskanom, jer je, vjerojatno, samo

još jednom ţelio čuti njezin glas. - To je besmislica i nije razlog.

-To je jedini razlog. On te ţeli kontrolirati, Kalera, čak i iz daljine, a ti to

dopuštaš. Kladim se da bi se ti ozbiljno naljutila da te ja toliko puta nazivam.

Zašto telefon nije prestajao zvoniti?

- Pa, ti nisi moj zaručnik, mi samo zajedno radimo... Glas joj je utihnuo kad

je njegovu licu vidjela gnjev.

- Ah, tako, mi samo zajedno radimo! - Naslonio se na nju, a njegovo se

uzbuĎenje još uvijek jasno osjećalo.

- Ali, to nije sve što mi zajedno radimo.

Kalera se zagrcnula. - Duncane, ja... On zna da sam kod kuće. Ne podignem

46

li slušalicu, on će sutra htjeti znati razlog.

-Reci mu da si se tuširala! Reci mu bilo što. Moţda će biti zadovoljan tek

kad vidi potvrdu svojih sumnji. Ako jedne večeri nazove, a neki muškarac

slučajno prihvati poziv. Moţda bih mu trebao prištedjeti mukotrpno čekanje,

moţda bih ja sada trebao poći do telefona. -Spustio je ruku i okrenuo se vratima.

- Ne! Brzim ga je pokretom uhvatila za majicu i zadrţala. Razvila se mala

bitka, ona ga je vukla za majicu, on se pokušavao osloboditi. Napokon je oboje

shvatilo da je telefon prestao zvoniti. Kaleri je bilo lakše, a zatim je Duncanovu

licu vidjela istinski bijes.

- Ova ti upadica mora nešto razjasniti - ljutito je rekao. - Ako ti već sada

imaš lošu savjest, onda samo čekaj vrijeme kad te bude temeljito obradio. Uskoro

ćeš se osjećati krivom već kad budeš disala, a nisi prethodno zatraţila dopuštenje.

Sada je i ona bila bijesna. On pokušava utjecati na nju!

- Kad Stephen i ja budemo u braku... Duncan je čvrsto opsovao.

- Nakon ovoga što se upravo dogodilo izmeĎu nas, ne moţeš htjeti nastaviti

s tom farsom!

Dakle, on sve unaprijed isplanirao! Htio ju je staviti na kušnju, a ona je

jasno i glasno na tome testu pala. Ali, to ne znači da će ona dopustiti da joj jedna

strast utječe na ţivot. Ona neće odustati od svojih snova o sigurnosti i stabilnosti,

samo zato što se na trenutak zaboravila.

- Ne vidim nikakva razloga da se ne udam za Stephena - rekla je hladno.

- Zato što ga ne voliš! To je razlog!eksplodirao je.

- To je tvoje mišljenje - rekla je mirno. Znala je kako valja postupati s

provalom Duncanova temperamenta.

- Nije to samo moje mišljenje, to je istina! Reci iskreno: bi li tako sa mnom

petljala da je Harry još ţiv? Kalera je najrpije problijedila, zatim pocrvenjela.

- Ne spominji Harryja!

- Ne, ti na bilo što slično ne bi ni pomislila - sam je odgovorio na svoje

pitanje.

- Za tebe je postojao samo jedan čovjek - Harry. - Ja nikada ne bih imao ni

najmanje šanse. -Ali, Stephen - nazovi to kakogod hoćeš, ono što za njega osjećaš,

erotsko ispunjenje sigurno nije. Inače za zadovojenje svoje strasti ne bi koristila

mene, nego Stephena...

Nije mogao nastaviti, ona je podignula ruku i opalila mu pljusku. I dok su

se na njegovu obrazu pojavili crvnei tragovi njezinih prstiju, bijesno je odjurila u

hodnik i trgnula ulazna vrata.

-Napolje! - procijedila je, teško dišući.

Protrljao je obraz i krenuo izazovno polako. - Znali Stephen da ti umiješ

ovako opaliti? Ili sam ja jedini muškarac, koji te moţe izazvati na ovako strasne

reakcije?

-Nestani već jednom! Ispruţenom rukom pokazala je na tamu napolju i

smjesta poţalila zbog svoje dramatične geste kad je vidjela objesni bljesak u

njegovim očima.

47

Bila je samo sretna što je petak, pa je tijekom vikenda imala vremena o

svemu u miru razmisliti i cijelu neugodnost postaviti na pravo mjesto. Do

ponedjeljka će se toliko pribrati da će se moći suočiti s njim.

- Draţesno izgledaš kad si bijesna. Kao mala narogušena vila. Valjda mi

nećeš zabraniti da ikada više prijeĎem tvoj prag?

- Ne podbadaj me! - s mukom je šapnula.

- Podbadam? Kako? Zato što znaš da mi jo jednom nikakvo ne bi mogla

odoljeti?

- Duncane, ako ţeliš da se ja u ponedjeljak ujutro pojavim na svojem

radnom mjestu, onda, molim te, zaveţi! Svaki pojedini slog naglasila je ledenim

prijezirom.

Pokorno je podigao ruke. - No, dobro, dobro! -Idem! Lakim koracima

pretrčao je nekoliko stuba dolje. Na nogostupu još se jednom, s osmijehom,

okrenuo.

-Laku noć, mila! Budu li ti, tijekom vikenda, potrebne moje usluge... imaš

moj privatni broj!

Kalera je očekivala da će se te noći okretati u postelji, meĎutim čim je glavom

dodirnula jastuk zapala je duboki san bez snova. Sljedećeg se jutra osjećala

odmornom i puna ţivota.

Odlučila je danas napraviti veliko spremanje i izdvojiti neke stvari.

Uspomene što ih je voljela, jer namještaj sigurno neće moći uzeti sa sobom kad,

nakon vjenčanja, bude preselila u Stephenovu kuću. Što se ureĎenja tiče, Stephen

je imao izričito otmjeni ukus, a udobna leţernost, što se tijekom godina nakupila

u njezinu iHaryjevu domu, sigurno neće naići na milost u njegovu zahtjevnom

oku.

Pored njezine neobične energije, spremanje joj je tako brzo išlo od ruke da

je već oko podneva sve sjajilo i blistalo. Htjela je nešto pojesti, a zatim oprati

prozore. Dok je još razmišljala o jelu, nazvao je Stephen. Razgovora se toliko

bojala.

- Ah, uostalom, sinoć sam još jednom nazvao, ali ti se nisi javila na telefon.

Istoga trenutka zazvonilo je na kućnim vratima, a Kalera je, s pokretnim

telefonom, bosa odtapkala da ih otvori.

Uznemirena srca saslušala je što joj je Stephen lukavo rekao.

- Ja, doduše, znam da te Royal goni na robovski rad, ali sigurno ipak nisi

tako brzo zaspala, ili? - Sigurno si još sjedila kod večere kad sam te prvi puta naz-

vao.

Stephen je bio znatiţeljan, a znatiţelja je prirodna ljudska osobina,

umirivala se kad je okretala ključ na kućnim vratima. Na njegovu mjestu i ona bi

vjerojatno postavila isto pitanje. Zašto, dakle, oklijeva s odgovorom? S iskrenim

48

odgovorom? Sinoć je još čvrsto odlučila otvoreno reći o Duncanovoj nazočnosti,

naravno u malko obraĎenoj verziji. MeĎutim sada, na izravno pitanje nije imala

hrabrosti. - Vjerojatno sam se tuširala - rekla je, otvarajući vrata i zaprepašteno

gledala u Duncanovo podsmješljivo lice! Očito je smjesta shvatio tko je s druge

strane ţice i o čemu se radi. Sva crvena u licu, Kalera je pokušala zatvoriti vrata,

prekasno! Duncan je gurnuo nogu.

Telefon je dugo zvonio - čuo je sada Stephena kroz slušalicu.

- Ja... eh, vjerojatno sam prala kosu. - Brzim korakom prepriječila je

Duncanu put kad se htio progurati pored nje.

Kalera, ti zvučiš nekako rastreseno. Zar nešto nije u redu? -rekao je sada

Stephen.

Ja... Zvonilo je na vratima, zato. Vjerojatno jedan od onih gnjavatora koji

pokušavaju uvaliti nešto što nikome ţivom nije potrebno -rekla je bijesnim

pogleodm, usmjerenom prema Duncanu - ali htjela sam pogledati. - Oprostila se

od Stephena i dodala: - Da, naravno, bit ću oprezna.

- Zaista si ga otmjeno otpremila -rekao je Duncan čim je veza bila prekinuta

- samo hoće li on to progutati?

Ljutito se podbočila, ne puštajući ga ući... - Što traţiš ovdje? Duncan se

uozbiljio.

- Htio sam se ispričati zbog sinoć. - Nisam se uspio svladati i rekao sam

stvari što ih nikada nisam smio izreći. Bio sam podao i uvredljiv, a tvoje je sveto

pravo da se na mene ljutiš. Zlorabio sam tvoje gostoprimstvo i zgazio jednu

prekrasnu uspomenu. Jedino objašnjenje - jer oprostiti se doista ne moţe - jest to

da su moji osjećaji prevladali. Od srca se nadam da ćeš mi moći oprostiti i dati mi

još jednu šansu... Ne bih ţelio da se naše prijateljstvo slomi.

Nije mu vjerovala kad je bio tako ponizan, ali poznavala ga je dovoljno

dobro da zna kako ozbiljno misli. A, ta ju je ozbiljnost dirnula, makar je vidjela da

se ispričao za svoje riječi, ali ne za svoja djela.

Prekriţila je ruke na prsima. Ispade njegova temperamenta već mu je

mnogo puta oprostila da je sada vjerovao kako će ona samo reći "razmislit ću."

Oklijevajući je povukao nogu s praga.

- Moţda bismo mogli ući i o svemu porazgovarati...

- Samo to ne! - Uprvo sam na izlasku - slagala je. Duncan je pogledao

njezine bose noge i odjeću za kućne poslove.

- Tako?

- Upravo sam htjela uzeti torbicu i ključeve automobila kad je zazvonio

telefon...

- Ideš u kupovinu? - prekinuo ju je.

- Onda idem s tobom i moţemo razgovarati.

- Ne! Htjela sam posjetiti svoje roditelje. - U meĎuvremenu lagala je

takvom lakoćom da je i sama povjerovala svojim pričama.

- Ah, tako! Ja sam njih nakratko upoznao, na Harryjevu pogrebu -mrmljao

je. Mogu te odvesti, gdje oni stanuju?

49

Da mu je dala adresu, pojavila bi se tamo nenajavljena.

- Nedaleko otuda - izmaknula je.

- Ne, odvest ću se svojim autom. - Pogledala je na sat.

- Duncan, kasno je, ja sada zaista moram... Nehajno se naslonio na

dovratak.

- Dobro, ja ću ovdje pričekati dok ne pokupiš svoje stvari. - Zapanjeno ga je

pogledala.

- Ali, kako, zašto? Objesno se smješkao.

- Moja me mama naučila da Ďentlmen uvijek prati damu do njezina

automobila. Hajde, idi, obećajem ti da se neću ušuljati u kuću.

Time su se njezini izgovori rasprošili poput mjehura od sapunice. Kako ne

bi ispala laţljivica, morala je donijeti svoje stvari, ali ako mora izaći da bi ga se

riješila, izaći će! Brzo se odjenula, uzela sve potrebno i došla do vratiju.

Duncan je ustao i ponudio joj ruku. Podignula je glavu i prošla pored njega.

Bilo bi smješno da je usred bijela dana na vlastitome zemljištu netko ovako prati.

Ali, kad je ugledala svoja kola, usporila je korak. Smjesta joj je bilo jasno zbog

čega ju je Duncan tako dragovoljno čekao - oba straţnja kotača bila su prazna.

Duncan je čučnuo i pregledavao gume.

- Ovo zovem nevoljom. -Jesi li se provezla preko gomile čavala?

Sad bi ga najradije udarila nogom. - Smatraš li me tako glupom?

- Znaš li što ja mislim? Mislim da ti je potreban dobar psihijatar, koji će te

izliječiti od tvojih Napoleonskih kompleksa. Ti si gadan egoist, koji je prodao

vlastitu majku samo da dobije što ţeli.

- Zar zaista misliš da će tvoji jeftini trikovi proći? Ne moţeš zamisliti kako

mi se gade tvoje manipulacije, a ovo s gumama prevšilo je svaku mjeru... Iza nje

postavio se netko.

-GospoĎo, Martin! Kalera se okrenula i ugledala susjedu s njezinim

osmogodišnjim blizancima. Dječaci su djelovali veoma potišteno. - Oprostite što

smetam, ali - vjerojatno već slutite zbog čega smo došli. Dakle, Jeremy, Shane što

imate reći gospoĎi Martin?

Kalera ih je pozvala i bili su joj dragi, pa se osmijehnula i upitala: - Što je,

momci?

- Došli smo se ispričati - ispustili smo gume na vašem automobilu, gospoĎo

Martin - rekli su u glas, a Kalera ih je zapanjeno pogledala.

- Oni su se jutros izgrali u vrtu -objasnila je majka. - Muţ i ja bili smo sretni

što su nas pustili malo dulje spavati, pa nisam gledala što rade. Izbezumila sam se

kad su nam rekli da su to učinili u cijelome susjedstvu - vidjeli su to na televiziji.

- Ah, dečki su dečki - mrmljao je Duncan, jer Kalera je zanijemila. Uz

Duncanov osmijeh, pun razumijevanja, majci je malko odlaknulo.

-Moj muţ je posudio pumpu, on će sve dovesti u red, još jednom oprostite.

Kad je trio otišao na ispovijed u sljedeću kuću, Duncan je porugljivo pogledao

Kaleru.

- No, gdje si stala?

50

Ugrizla se za usnicu. - No, kako si se ponašao u posljednje vrijeme, ne

moţeš mi zamjeriti što sam tebe okrivila, a valjda ne očekuješ da se ispričam? -

nevoljko je rekla.

Duncan je pokazao na svoj sportski auto. - Čini mi se da je tebi potreban

prijevoz, dakle doĎi, roditelje ne smiješ razočarati, oni te očekuju.

Cijelo moje postojanje razočaranje je za moje roditelje, mislila Kalera s

gorčinom. Kris i Silver Donovan bili su uvjereni pripadnici hippie-generacije, a

njihova je kći odrasla u shvaćanjima slobodne ljubavi, slobodnog odgoja i

alternativnog načina ţivota. Bila je plaho dijete, povučeni teenager, a kad je

odrasla njezin je način ţivota bio jednostavan, skroman, prilagoĎen svim

društvenim normama, a za svoje roditelje, slobodna duha, bila je istinsko

razočaranje.

Duncan se veoma iznenadio kad je ugledao trgovinu "Crystal Dreams" -

čudne natpise i još čudniju robu sa sviju strana svijeta.

-Tvoji roditelji imaju ovu trgovinu? - I ovdje stanuju? MeĎutim, za razliku

od Stephenova prvog, ali i posljednjeg posjeta, u njegovu glasu bilo je čuĎenja, ali

ne i prijezira. Sa zanimanjem je promatrao ukusno aranţirane antikne i kristalne

predmete u izlozima, najnoviju literaturu, homeopatske lijekove i koješta drugo.

Kalera je šutjela, zatim je mirno rekla:

-Hvala na voţnji, moji će me roditelji odvesti kući. - MeĎutim, ništa na

svijetu Duncana sada ne bi moglo odvući otuda, posebice kad su im, prepuni

radosti, prišli Kalerini roditelji. Zagrlili su svoju kćer, a zatim se Silver Donovan

srdačno obratio Duncanu.

- A, ti si Duncan, kompjutorski čovjek, zar ne? - Nakratko smo se vidjeli na

Harryjevu pogrebu. - Jesi li došao s Kalerom, ili te zanima moć naših kristala koji

uspješno sve liječe?

- Mene zanima sve što se u ţivotu zbiva - veselo je odgovorio Duncan i

pozorno slušao Silvera Donovana. Nešto kasnije Kalera više nije znala ni što bi

učinila, niti što bi mislila kad je njezina majka predloţila da zatvore dućan i da svi

zajedno poĎu na ručak u vegetarijanski restoran. Spuštene glave sjedila je za

stolom i bezvoljno gutala salatu od sojinih pupoljaka, dok se Silver oduševljavao

ludo otvorenim i tolerantnim čovjekom za koga radi njihova kći.

- Kad sam počela raditi u Labyrinthu, tvrdio si da će zračenje kompjutora

razoriti moju auru - tiho je rekla Kalera.

- Istina, ali tada još nisam tako dobro poznavao Duncana -rekao je i

potapšao Duncana po ruci.

-Poznaš ga tek jedan sat - ljutito je rekla Kalera, ţaleeći što je Duncan tako

svidio njezinim roditeljima.

-Točno, ali odmah sam osjetio auru - nije se dao smjesti Silver.

- On je mnogo bolji za tebe od onoga prašnog Stephena. Kad ste ono

jednom bili kod nas, bila si sva ukočena.

Kalera je morala otrpjeti sve, lavina se nije dala zaustaviti. Osjetila je da je

Duncan naćulio oba uha čim je bilo spomenuto Stephenovo ime.

51

-Silver, molim te... Stephen i ja vjenčat ćemo se.

-Oh da, naravno, napokon radi se o tvojem ţivotu. Ali, znaš. Harry... Harry

je barem imao smisla za humor, s njim se moglo nasmijati. A, što moţeš sa

Stephenom? -Je li barem seks dobar? -Nisam baš siguran.

Kalera se s mukom svladavala.

-Majko! - rekla je opominjući. Ali, njezina se majka nije dala smesti.

-Zašto najprije ne ţiviš s njim bez vjenčanog lista? Onda kasnije još uvijek

moţeš...

-To ne ide. Stephen mora misliti i na Michaela. - Upravo se zbog toga

moraš preseliti k njemu tako ćeš, napokon upoznati toga dječaka.

Sada se umiješao Duncan. - Ti si sa Stephenom zaručena, a ti još nije

predstavio Michaela? - upitao je s nevjericom. - Što on misli? - Zar će čekati da se

vjenčate, a onda tebe predstaviti djetetu kao novu majku?

- Ne, naravno da neće - nervozno je rekla Kalera, iako nije bila sigurna da

Stephen ne bi upravo tako postupio.

- Terri se u trenutku protivi i ne dopušta nikakve posjete bez njezine

nazočnosti, a Stephen ne ţeli da dijete bude igračka meĎu roditeljima i zato...

- Terri se opire? - upao je Duncan, a Kaleru je zaboljelo što je tako naglasio

njezino ime. Srećom, Kalerin je otac prešao na drugu temu i situacija je postala

lakša.

-Zaista zanimljivi ljudi - rekao je Duncan kad je s Kalerom ulazio u svoj

automobil.

- Jesi li teško izlazila s njima na kraj? - Je li ti ponekad bilo neugodno zbog

njih?

- Nije mi bilo lako, ja sam posve drugčaiji čovjek, ali oni su puni ljubavi,

uvijek spremni pomoći svima, pa sam ih doţivljalavala kao prijatelje - rekla je s

uzdahom.

- Dakle, meni se tvoji šašavi prijatelji dopadaju, a čini se da sam i ja njima

drag, vole me ljudi s kojima radim, drag sam i tebi - čini se da je Stephen jedina

iznimka. Kalera se naglo okrenula. - Ja se samo pitam nije li to zbog toga što si bio

u vezi s njegovom ţenom - rekla je zajedljivo.

- On mene mrzi zato što umišlja da sam bio u vezi s njegovom ţenom!

- Zar ţeliš reći da nisi imao ništa s Terri?

-Pogledao ju je. - Jesam - zareţao je nakon duţe stanke. - Bili smo mladi i

slobodni i kratko vrijeme ludi jedno za drugim. Nešto kasnije Terri se zaručila sa

Stephenom, voljela ga je svim srcem.

A što se mene tiče, ona je bila ţena mojega najboljeg prijatelja i za mene

apsolutno tabu. Ostali smo prijatelji i bilo mi je beskrajno ţao kad je brak zapao u

krizu zbog Stephenove bolesne ljubomore.

-Ali, mora da je imao nekakav razlog za ljubomoru - pripomenula je

Kalera.

Na Duncanovu se licu vidjelo razočaranje i gorčina, bijes i prijezir.

-O da, svoju opsjednutost. - Stephen je uvijek ţelio kontrolirati sve, a u

52

braku je ţelio biti apsolutni gospodar. - Htio je znati za svaki njezin korak, za

svaku misao.

Kalera se zagrcnula. Ovo joj se učinilo poznatim.

-Naravno da za svoje optuţbe nije nalazio nikakvih dokaza. Kad Terri više

nije znala što će, obratila se meni, a on je, napokon, pronašao osobu koju moţe

napasti. Tako jeStephen razorio svoj brak i naše prijateljstvo. Potajice ju je pratio,

čitao njezinu poštu, dolazio kući u najrazličitije vrijeme kako bi nas uhvatio...

Terri nije više nije mogla izdrţati, napustila ga je, a on je, naravno, krivicu

pripisao meni.

Stigli su do Kalerine kuće, a Duncan je nastavio: - Terri njega još uvijek

voli, ali rekla mu je da za brak nema nikakve šanse dok Stephen ozbiljno ne ode k

liječniku. Odbio je i zatraţio razvod, iako je još uvijek bio opsjednut njom.

Kalera je drhtavim prstima skinula sigurnosni pojas, poniţena, ranjena

samo je htjela pobjeći od Duncana, ništa više čuti. I ne stoga što nije vjerovala

Duncanu, već zato što je bila uvjerena da sve istina. MeĎutim, Duncan ju je

uhvatio za ruku.

- Kalera, ne zatvaraj oči pred istinom.- Stephen svoj problem nije riješio, on

je svoju neurozu s jedne prebacio na drugu ţenu.

- A, ti si, naravno, samo prijatelj, koji mene ţeli upozoriti, je li? Ti si

neduţan u svemu? Hvala na upozorenju, ali svoje ću informacije prikupiti sama.

Naglo je izašla iz kola. No, prije nego što je zalupila vratima Duncan je rekao.

- No, lijepo, a zašto onda ne pitaš Stephena, zašto ti još nisi upoznala

Michaela. Ne zato što se Terri protivi, nego zato što on, u svojim iskrivljenim

predodţbama misli da Michael nije njegov, nego moj sin. A, ne uspije li ga netko

uskoro uvjeriti kako je to čista ludost, malenome će zauvijek oduzeti oca.

Kalera je, malko nervozno prešla preko nabora svoje crvene, svilene haljine i

prešla pogledom preko otmjenog društva što se okupilo u velikoj dvorani vile

Priorovih. Nazočni su se odazvali Stephenovu pozivu, ali ona većinu nije

poznavala. U jednome kutu svirao je orkestar, a velika vrata prema diskretno

osvijetljenoj terasi bila su otvorena. Kalera je bila uvjerena da će dobro podnijeti

sluţbenu proslavu zaruka, ali sada je shvatila da se prevarila. Tijekom posljednjih

tjedana sve više ju je obuzimala sumnja u zajedničku budućnost. Nakon svaĎe

protekle subote, Duncan je vjerojatno očekivao da će ona pohitati Stephenu i

pozvati ga na odgovornost. Nije to učinila, ona nije takav čovjek, samo je o svemu

u miru razmišljala. A, kako bi mogla, tjedna dana prije ove velike proslave, što ju

je Stephen tako briţno pripremao, razvrgnuti zaruke? Nikako.

U uredu se potrudila uredno obavljati poslove. Duncan se svijesno odlučio

53

za novu tajnicu, koja nikada nije ušla u uţi izbor. Sada je dijelila ured s Bettinom

Fisher, prsatom dvadesetogodišnjakinjom, koja je napustila studij, odijevala

superminice i uski gornji dio, pisala na stroju kao prvakinja svijeta, a teško

ratovala s pravopisom. Već prvoga dana zakasnila je pola sata nakon podnevne

pauze, uz ispriku da je proslavila svoje zaposlenje. Kalera je šutjela, uvodila u

posao i bila sigurna da cura, nakon njezina odlaska, neće izdrţati ni tjedan dana. U

Labyrinthu dogaĎalo se nešto čudno. Mjere osiguranja bile su pojačanje, a do

odreĎenih podataka dolazili su samo Duncan i Bryan Eastmen. Naravno da je to

bio izazov za svakog hakera. Duncana i Eatsmana moglo se češće vidjeti kako u

kutu, zbrinutih lica, nešto šapuću. Dok su zaposlenici odlazili točno u pet sati,

pričalo se da se u Odjelu za razvoj često radi do kasno u noć.

- Još pjenušca, madame? Kalera se trgnula na ponudu konobara.

- O... da... hvala! Dvorana je doista bila prekrasno ureĎena, cvijeće u boji

njezine haljine, gosti otmjeni, dobro raspoloţeni, samosvijesni. Znala je da bi se

trebala umiješati meĎu njih, dobro raspoloţeni, samosvijesni. Znala je da bi se

trebala umiješati meĎu njih i voditi ugledne razgovore. Činila je to puna dva sata,

ali sada joj je godio trenutak mira i samoće.

Vidjela je Stephena kako ulazi u dvoranu, pogledom ju je traţio. Znala je da

će se ljutiti što ne stoji u središtu, ali ona će mu se oduprijeti. Ili će je prihvatiti

takvu kakva jest, ili nikako. Zamišljeno ga je gledala. Zaista je dobro izgledao, a

vidjelo se koliko mu godi biti u središtu zanimanja sviju nazočnih. Mladenačkim

osmijehom prolazio je dvoranom. U njemu je zaista bilo nečeg djetinjeg,

samozaljubljenost iz koje nikada nije izrastao, a koju je ona, zbog njegove silne

paţljivosti, previdjela, ali unatoč Duncanovim mračnim upozorenjima, nije se

osjećala ni malo ugroţenom. Moţda malko nelagodno, ali ugroţeno ne. Stephen i

ona trebali su jadno drugo, ona je trebala njega kao mirnu luku za novi ţivot s

muškarcem, on nju kao čovjeka, koi će ga zaštititi od njegove prevelike

emocionalne aktivnosti. Jutros je doţivjela razliku izmeĎu Stephena, kojega je

sama poznavala i Stephena, kojega je opisao Duncan.

Planirano je bilo da Kalera tek kasno poslijepodne, nakon frizera, doĎe k

njegovoj majci, meĎutim spontano je odlučila predati Stephenu zaručnički dar, jer

nijej bila sigurna da će tijekom te velike večeri naći trenutak zajedničke

privatnosti.

Upravo je htjela skrenuti putem do vile kad je vidjela kako troje ljudi izlazi

iz kuće. Skrenula je iza jednog drveta na drugoj strani puta i sagnula se na sjedalu

da je se ne vidi. Mali je dječak podigao lice plavokosom muškarcu, a Stephen ga

je gledao. Ako je Kalera nešto sumnjala, sve su sumnje sada nestale. Dječak, iako

nešto tamnije kose, bio je Stephenova slika i prilika. Stephen se hladno porukovao

s djetetom, a mali je tuţno spustio ramena i pošao prema srebrnome BMW-u.

Otmjena smeĎokosa ţena bezobzirno je bacila cigaretu, nešto ljutito rekla

Stephenu, a njegova reakcija nije izostala. Kalera je nekoliko minuta promatrala

bijesni rastanak. Stajali su kao borbeni pjetlovi, zatim je Terri podignula ruke i

pošla za svojim sinom. U tom trenutku Stephen ju je divlje uhvatio za nadlakticu i

54

poljubio je agresivno i bijesno. Kalera je mislila da će propasti u zemlju.

Svjedočila je bez svoje volje i krivnje. Oni su se naglo odvojili, ali jasno se vidjelo

da ta priča nije završena. Kad je BMW nestao, izašla je iz automobila i pošla

prema kući. Stephen je još bio uzbuĎen, nije očekivao da će ona već biti tu i

predati mu zaručnički dar što ga je za njega nabavila. Napokon je Stephen bio

dovoljno opušten da se odvaţila upitati za posjet njegove ţene.

- Je li i Michael bio ovdje?

-Jest, ali nisu dugo ostali. - Terri zna da će se danas proslaviti naše zaruke,

pa insistira da ja upravo danas zadovoljim svoje očinske obaveze. Dobro je znala

da se danas nemam vremena baviti dječakom, ali samo je htjela stvarati nevolje.

- Ije li uspjela?

Stephenov je osmijeh bio usiljen. Nemojmo počinjati razgovor o mojoj

bivšoj ţeni, svaka riječ o njoj je suvišna. Osim toga - danas je naš dan. Zaboravi

Terri!

-Kalera? - Stephen joj je prišao. Kalera je bila naoko mirna i prihvatila je

njegovu ispruţenu ruku. -Što radiš ovdje ovako sama? Posvuda sam te traţio.

- No, sada si me našao. - Prihvatila je njegovu ruku i vratili su se meĎu

goste. Jedna krupnija, starija dama malko ju je gurnula i nekoliko kapi pjenušca

palo je na njezinu večernju haljinu.

- Oh ne, - šapnula je -valjda neće ostati mrlje na svili.

- Ti ovu haljinu ionako nikada više nećeš obući, pa ti moţe biti svejedno -

rekao je Stephen, a Kalera je šutjela. Ta je haljina ionako bila loš predznak za ovu

večer.

Bila je potpuno zbunjena kad je jutros stigla dostava. Na raskošnome omotu

stajalo je ime značajnog kreatora i jedna omotnica.

- Znam da si ti već kupila haljinu, ali kad sam ugledao ovu znao sam da je

stvorena za Tebe. - Nemoj mi zahvaliti, to nije ni zaručnički dar, ali, molim te,

nosi je večeras za mene! Tako će svi vidjeti kako si lijepa, onako kao što te ja

vidim...

Ona je nabavila decentnu modru večernju haljinu i mislila je da će Stephen

biti zadovoljan. MeĎutim, kad je otvorila omot, pojavila se tamnocrvena haljina

od tafta. Nikada ne bi pomislila da bi joj Stephen poklonio ovako nešto. Ona,

doduše, nikada nije nosila crvneo, ali kad se odjenula i sama je bila oduševljena.

Bilo je tu romantike, a on je bio tako paţljiv da joj je poslao i svilene cipele iste

boje, točno njezin broj. Sve nedoumice nestale su kad je stala pred ogledalo,

jednostavno bila je očarana.

Ali, kad je u vili Prior polako silazila stubama u hol da sa Stephenom i uţim

krugom prijatelja popije piće, njezin je blistavi osmijeh zamro kad je ugledala

Stephenovo lice.

55

- Zar ti nisi namjeravala nositi dugu haljinu? - smrknuto ju je upitao.

- Ti si morao znati da ja ovoj haljini iz snova neću moći odoljeti, posebice

kad sam pročitala što si mi napisao...

- Što sam ja napisao? Gledao je u izrez na haljini i nastavio.

- Ovaj izrez je izazovan, nedoličan. Kako ti je palo na um da bi ovakva

haljina bila prikladna za ovu priliku? Sada je napokon shvatila, a trebala je već i

prije. Ni spontana gesta, niti ova haljina nisu bili Stephenov stil.

- Ah, zaboga, znači ti meni nisi poslao ovu haljinu - s mukom je procijedila.

- Ne, nisam! Ţeliš li time reći da si nekome dopustila da ti kupi haljinu?

- Jutros ju je donio dostavljač, pa sam mislila da si ti...

- Ja? Ja da ti pošaljem ovakovo smeće? - rekao je, jedva se svladavajući.

- Smeće? Dakle, povrijeĎen je njegov ponos, a ne njegov ukus.

- Ovo nije smeće, već skupi model - odvratila je ljutito, a u sebi nije smjela

ni pomisliti tko joj je haljinu poslao.

Ali, shvatio je i Stephen. - To je učinio Duncan rekao je prijeteći - i ja neću

dopustiti da nosiš njegovu haljinu! - Otići ćeš gore i preodjenuti se!

- Ali, ja nisam drugu ponijela sa sobom. - Pokazala je glavom na goste koji

su čekali da im se pridruţe i dobohotno mislili da vode razgovor zaljubljenih

zaručnika.

- Osim toga, tvoji su te prijatelji sada već vidjeli, a nitko ne zna da...

-Ali, znam ja!

Tijekom večeri nije mu mogla zamjeriti na smrknutom licu kad su je

obasipali komplimentima zbog prekrasne haljine. U jednome trenutku našla se sa

Stephenom nasamo, i uz tihi uzdah, upitala:

-Stephen, jesi li zaista siguran da je ovo što činimo ono pravo?

U njegovim smeĎim očima bljesnula je panika.

- Zaboga, Kalera - je li to sada zbog te proklete haljine? - Ako ti je stalo,

kupit ću ti stotinu najskupljih modela. Pogledao je na sat, a orkestar je zasvirao.

-Nakon ovo pjesme, sluţbeno ćemo objaviti zaruke. - Izvadio je kutijicu za

nakit i stavio je u dţep sakoa kad su razgovori u dvorani naglo utihnuli.

Svi nazočni pogledali su prema vratima. Na pragu je stajao DuncanRoyal, u crnim

hlačama, bijeloj košulji punoj nabora, u zlatnome sakou do koljena, bez gumba i

ovratnika i širokom, crvenom vrpcom oko struka. MeĎutim, nije svima

nazočnima zastao dah, samo zbog njega, već mnogo više zbog dame u njegovoj

pratnji - u haljini od zlatnog lamea, koja je više otkrivala nego skrivala. - Terri!

Kaleru je u prvome trenutku obuzeo gnjev, zatim se zamalo glasno

nasmijala. Stephen, koji je naglo zastao, zgrabio je Kaleru za ručni zglob i

povukao je za sobom i zastao pred netom pridošlim parom.

- Kako ste se smjeli usuditi? -Bijesno se obratio svojoj bivšoj supruzi:

- Što ti umišljaš da smiješ ovako upasti? - Ti ovdje više ne stanuješ! - Ovdje

nisi ništa izgubila! - I kako si se smjela usuditi ovoga čovjeka dovući sa sobom i

prirediti ovakvu scenu?

- Ti si u ovom trenutku jedini koji pravi scene, mili moj, - mirno je rekla

56

Terri i pruţila ruku Kaleri.

- Vi ste Kalera, zar ne? - A, ja sam Terri što ste sigurno već pogodili. -

Kalera je prihvatila pruţenu ruku, a Terri je nastavila: - Jesmo li promašili

Stephenov veliki govor? -Smijemo li već čestitati?

- Ne, objavit ćemo za nekoliko minuta - procijedio je Stephen - al vi to

nećete doţivjeti. - Vi, naime sada odlazite! Sve ovo je krajnje neukusno, čak i za

ono što sam bio naviknut od tebe, Terri!

- Terri je slegnula ramenima. - A, što ja imam za igubiti? - Zar me nećeš

zamoliti barem za jedan ples, zbog starih, dobrih vremena?

-Zbog dobrih, starih vremena očito moraš pozvati Royala na ples prijezirno

je odgovorio Stephen. Duncan je cijelo vrijeme pogledavao Kaleru, sada se

obratio Stephenu.

- Ja ću se, tijekom plesa, pobrinuti za tvoju zaručnicu, a ti moţeš ploviti u

uspomenama. - Stephen se munjevito okrenuo Duncanu.

- Zaveţi već jednom, osim ako ne ţeliš poznanstvo s mojom šakom!

Kalera je bila zapanjena i istovremeno očarana. Nikada ne bi očekivala da

bi Stephen ovako mogao postupiti.

Sada je Terri stavila ruku Stephenu na nadlakticu. - Ali, zašto se ne

ponašamo kao civilizirani ljudi? - Gledaj, vće si svu pozornost privukao na nas. -

Što ti je draţe? - Da ljudi vide kako dvoje nekadašnjih partnera zajedno plešu, ili

bi radije priredio bitku, o kojoj bi se još godinama brusili jezici?

Odgovor je bio suvišan, pa su Kalera i Duncan trenutak kasnije ostali sami.

Duncan je gledao za njima. - Moram priznati da ona njega zna ukrotiti

rekao je pohvalno a on sada samo mora naučiti kako da se svladava sam. - Oni su

lijepi par, zar ne? - dodao je nakon stanke.

- I doista su bili, a ta je činjenica bila sol na Kalerinu ranu. - Bivši par

nervozno je rekla.

- Veoma sam sretan što si odjenula moju haljinu. Već sam se bojao da ćeš

odoljeti iskušenju i da ćeš se odlučiti za lijepu, ali ipak dosadnu. - Bio je to pravi

opis njezine modre haljine.

- Ja ovu haljinu nosim za Stephena, ne za tebe, poţurila je reći - ne za tebe!

- Ti je nosiš za čovjeka, koji ti ju je poklonio, a to sam ja. Stajalo te cijelu,

vječnost da pronaĎem haljinu za tebe, jednu što se njeţno privija uz koţu, jednu

poput još nerascvjetale ruţe, strasnu i obećavajuću...

Njegove su je riječi svu proţele. Nastojala je mirno disati, ali činilo joj se

da će joj srce puknuti.

-Hoćeš li prestati ovako napadno zuriti u mene? - ljutito je rekla.

-Ništa ja ne zurim, ja se tebi divim -rekao je dubokim glasom.

- Onda se izvoli diviti nečemu drugom. -On se veselo smijuljio.

- Ima li ovo biti izazov? Sjećam se još mnogih prekrasnih mjesta na tvojem

tijelu.

-Duncane! - Njeţno joj je prešao rukom po vratu. - Ako ne ţeliš raz-

57

govarati, kako bi bilo s plesom? Onda ne mogu nikuda zuriti osim u tvoje lice. Ili

moţemo zatvoriti oči i drţati se zagrljeni.

Sama pomisao na to natjerala ju je u paniku.

- Duncane, znam da me ti ţeliš izbezumiti.

- Smjesta ju je prekinuo: - Što ti o meni misliš? Zar misliš da bih te ja htio

kompromitirati? - Glas mu je zvučao povrijeĎeno.

- Ti činiš nemoralne aluzije i očekuješ...

-Što ima nemoralno u ljubavi? -upao joj je u riječ. - Ljubav je jedna od

posljednjih istinskih doţivljaja u našim ţivotima.

Kalera je naglo odbacila pomisao da se Duncan mogao u nju zaljubiti. On

je sigurno mislio samo na tjelesnu privlačnost, a to nema nikakve veze s dubokom

emocionalnom vezom dvoje ljudi.

Htjela je još nešto reći, ali iznenada joj se oteo krik zaprepaštenja.

-Ah, zaboga! Duncan je slijedio njezin pogled, i on je bio izbezumljen.

Terri i Stephen nepomično su stajali i izgledalo je kao da će se svakog trenutka

potući.

- Moramo ih spriječiti! - Ali, čim je Kalera krenula, Duncan ju je zadrţao. -

- Ne miješaj se! - Ti s time nemaš nikakve veze.

- Ja s time nemam nikakve veze? - Naravno da imam, napokon ovo je

proslava mojih zaruka!

- Ma nemoj! Njih dvoje je tako zaokupljeno da im je sve ostalo svejedno, a

ako se sada umiješaš, moţeš još dobiti pljusku.

Kalera se nije obazirala na Duncanovu opomenu, mislila je da mora nešto

poduzeti. Osjećala se Stephenu duţnom spriječiti ga da se ne izvrgne javnome

ruglu. Primorala je sebe na osmijeh i prišla im podignute glave. Kada je bila samo

još nekoliko metara udaljena od njih,nešto je odjeknuo, a u dvorani se čuo

zaprepašteni ţamor.

Terri je Stephena ošamarila, a zatim je, kroz otvorenu terasu, istrčala u vrt,

najbrţe što joj je uska haljina dopuštala.

-Terri! Terri, vrati se! - Bez oklijevanja Stephen je potrčao za njom.

Potpuno je previdio Kaleru, samo što je nije srušio.

Kalera je stajala ko ukopana - prepuna gorčine zbog poniţenja. Jedva je

čula komentare šokiranih gostiju, vidjela je samo sućutne poglede, okrenula se,

probila sebi put i izašla onuda otkuda je došla. Osjetila je da je Duncan pored nje i

da je šitti rukom.

- Ti ovo sjajno radiš. Izdrţi, uskoro je kraj - dopro joj je njegov glas do

svijesti. - Što ćemo sad?

-Ništa, idemo!

Ali, ja ne mogu tek tako napustiti proslavu svojih zaruka - zbunjeno je

mucala kad im je posluţitelj uljudno otvorio vrata.

-A, Stephen je mogao. Ostavio te samu, objašnjenje za njegove prijatelje

moţeš samo izmisliti. Što im kaniš reći? Pusti da Stephen sam izgladi ovu više

nego neugodnu situaciju.

58

Kalera se napokon sabrala, a obuzeo ju je zdravi bijes zbog pretrpjelog

poniţenja.

- Jest, u pravu si, idemo!

Prošla je kroz vrata i više nije osvrnula.

Kad je Kalera u ponedjeljak ujutro, nakon katasrofalne proslave zaruka, došla u

Labyrinth, zatekla je uţasan kaos.

- Što se tu dogaĎa? -uspjela ja zapitati Lukea, koji je punih ruku disketa - i

cd-romova posrtao niz stube.

- Napuštamo brod, koji tone - smijuljio se.

- Selimo? - pitala je s nevjericom. Tuţba zbog prostora nije mogla biti, jer

zgrada je pripadala Duncanu.

- Kako, što? - Svi?

-Ne, samo A-momčad.

- To je značilo Bryan Eastman i njegova momčad.

- A, kuda ti seliš?

- Još ne znam, najprije je bilo rečeno na krov, ali sada - vjerojatno u drugu

dimenziju.

- Na krov? - Kalera je pojurila u svoj ured. I ovdje je vladao kaos, ali ne

zbog selidbe. Kad je upitala Bettinu, dobila je samo bespomoćno, pojma nemam.

Oklijevajući, uputila se u Duncanov ured. Duncan je upravo telefonski

nekoga vrijeĎao i nešto tipkao na svojem laptopu. Kad je Kalera ušla, ljutito ju je

pogledao.

- Kasniš!

- Ovo, doduše, nije bio pozdrav što ga je očekivala, ali ovako joj je bilo

lakše.

-Imala sam nevolje sa svojim kolima - odgovorila je mirno.

- A, ja sam već mislio da uopće nećeš doći.

- To je, dakle, bio razlog njegove zlovolje, a sada se razvedrio.

- Jesu li ponovno djelovali klinci? - Nisu, nestalo mi je benzina.

- Na putu ovamo? I to tebi, genijalcu organizacije?

- Tijekom vikenda mnogo sam vozila, a u glavi sam imala koješta drugo.

Ponovno je nabrao čelo.

- Točno.

- Gdje si bila jučer. Pokušavao sam te nazvati, kod kuće, kod tvojih

roditelja, htio sam znati kako si. Nazvao sam i Stephena, ali uključena je bila

samo "sekretarica". - Jeste li, moţda, zajedno...

-Ne, nismo. Bila sam sama, potrebno mi je vrijeme za razmišljanje. -

59

Duncan se ponovno srknuo.

- Aha, ti i Stephen, jeste li razjasnili sve izmeĎu vas dvoje?

-Nismo imali prilike za razgovor, Michael je pao i slomio ruku. U bolnici

je, a Stephen, je, vjerojatno, cijeli dan bio kod njega.

- Ja ne znam. - Nadala se da će ta nesreća urazumjeti Stephena. - Duncan ju

je uhvatio za ruku i pogledao prsten.

- Gle, on nije uspio objaviti zaruke, znači vi niste sluţbeno zaručeni.

- Ali, zaruke nisu ni sluţbeno razvrgnute - promrmljala je Kalera.

- No, to će se uskoro dogoditi, ili? Nekoliko trenutaka Kalera je prkosno

šutjela.

- To ne mogu reći, Stephen i ja moramo razgovarati. - Večeras ću otići k

njemu.

- Ne, to nećeš - rekao je zapovjednički, a prije nego što je uspjela

odgovoriti, Anna je gurnula glavu u sobu.

- Bok, gazda - pozdravila je Bryan kaţe da je vrijeme.

- U redu -rekao je i mahnuo joj da izaĎe, a nakon toga brzo je ubacivao u

kovčeg stvari sa svojeg pisaćeg stola.

- Što se ovdje, zapravo, dogaĎa - pitala je Kalera, ali umjesto odgovora

dobila je još jednu zapovijed.

- Uzmi svoj laptop i poĎi sa mnom!

- Kuda, kamo? - Ne pitaj, samo učini, okay? Saznat ćeš kad saznaju i svi

ostali.

- I već ju je gurnuo prema dizalu i pritisnuo gumb za tavan. Kad su stigli na

krov, Kalera je zapanjeno gledala helikopetr. Bryan i četvorica njegovih suradni-

ka bili su spremni za polazak.

- Koliko ćemo se zadrţati na putu?

upitala je sumnjičavo.

- Koliko bude potrebno - tajanstveno je odgovorio Duncan.

- Poduzeće tvojega eks-zaručnika urla o razvoju sofwtwara za

prepoznavanje jezika, koji je našemu sumnjivo sličan i stoga je hitno potrebno da

isključimo sve moguće rizike od kraĎa informacija. Ja ću ovu momčad ovdje -

pokazao je na Bryana i njegovu četvoricu, odvesti na jedno mjesto, isključeno od

vanjskog svijeta kako bismo punom snagom radili na našem programu i prvi stigli

na trţište.

Izgleda da bi to moglo prilično dugo potrajati, zašto onda ne povedeš i

Annu?

- Zato što Anna radi na drugome poslu. - Osim toga, htio bih tebe imati

tamo gdje te mogu drţati na oku.

- Ţeliš li time reći da ja imam nekakve veze s curenjem inforamcija? - ljut i

to je upitala.

- Da sam na to mislio, ti sigurno ne bi sudjelovala u tom putovanju.

- A, zašto sam o tome obaviještena tek u posljednjem trenutku?

60

- Zato što su mi svi ostali već jučer bili dostupni - odbrusio je.

- Ja sa sobom nemam čak ni odjeću a nitko nije obaviješten. - Dopusti mi

barem jedan telefonski poziv! Nije bilo u redu ni prema sebi samoj, niti prema

Stephenu cijelu priču o zarukama ostaviti nerazjašnjenom.

- Ţao mi je, ali za to nema vremena. Anna će se pobrinuti za tvoje stvari i

nešto će ti poslati. A, sada upadaj već jednom! - reţao je nestrpljivo.

Potrajalo je otprilike jedan sat dok se helikopter spustio na jednoj čistini

usred australskog buša. Kalera, koja nije bila ni malo smirena, ipak je uţivala u

prekrasnom pogledu iz helikoptera. Kad je ugledala dugačku, jednokatnu, bijelu

zgradu, upitno je pogledala Duncana. On je kimnuo i rekao:

-Ja ovo zovem Labyrinth.

-Tebi pripada?

- Ponovno je kimnuo. - Prije četiri godine dao sam je izgraditi ovdje vani.

To je moje utočište kad se ţelim odmaknuti od svijeta. -Kalera je razmišljala kao

za ovako skromnu četvorokutnu kuću naziv Labyrinth pretenciozno zvuči, ali kad

je ušla, shvatila je zbog čega joj je nadjenuo to ime. Četvorokutne prostorije

redale su se, meĎusobno spojene, u beskonačnome nizu kroz mreţu hodnika, gdje

su regali za knjige istovremeno sluţili za odvajanje prostorija. Svuda su bila i

pokretna vrata tako da su prostorije mogle biti velike kao dvorane ili sobe za

dnevni i drugi boravak. Duncan je petoricu ljudi uputio u njihove sobe što su se

nalazile u blizini savršeno opremljenog kompjutorskog centra. Na Kalerino očito

negodovanje, njezina je soba bila tik do Duncanove. Ni pogledati nije htjela

pokretna vrata izmeĎu njihovih soba.

- Bi li bilo bolje da se ja smjestim negdje bliţe ostalima? - upitala je.

- Htio bih te imati u svojoj blizini -rekao je s osmijehom, a ona je osjetila

ugodnu jezu.

- Mislim, samo za slučaj da mi budeš potrebna.

Prema Duncanovim uputama helikopter je nekoliko sati kasnije donio

Kalerine stvari što ih je Anna spakovala. Tijekom slijedeća tri dana gotovo uopće

nikoga nije vidjela, činilo se da oni ţive samo za posao. Ali, Duncana je vidjela

veoma često, ponašao se kao da mu vrijeme cijeloga svijeta stoji na raspolaganju.

On joj je udvarao, zabavljao je svojom duhovitošću, navodio je u kušnju, izazvao

jezu, uvijek pomalo aludirajući na onu noć zajedničke strasti. Jednom ju je spasio

slučajni susret s Bryanom, koji je, mrtav umoran, pohlepno pio mlijeko u kuhinji.

MeĎutim, jednom drugom prilikom, Bryanova opaska samo što je nije izludjela.

Bijesno je uletjela u Duncanovu spavaću sobu, zaboravljajući da na sebi ima samo

kratku spavaćicu.

- Sve je ovo samo laţ i prijevara, zar ne? - povikala je. - Duncan je sneno

zastenjao i okrenuo se na stranu.

- Nema nikakvih curenja informacija! - Bryan mi je rekao da je sve ovo

samo manevar zavaravanja pred Stephanom, a ti si to znao već prošlog petka!

Duncan je ponovno zatvorio oči, a Kalera se još više razbijesnila.

61

-Hajde, diţi se! Od tebe ţelim čuti! Nema baš nikakva razloga za naš

boravak ovdje, je li tako? -Uhvatila je tamnozelenu satensku plahtu i htjela mu je

svući s tijela.

- Ja to na tvojem mjestu ne bih radio - blago ju je opomenuo, ne otvarajući

oči.

Bio je to izazov, kojemu nije mogla odoljeti.

- Uh - povikala je bijesno i povukla plahtu - osjećala se kao da ju je netko

po cijelom tijelu polio vrućom vodom.

- Kao što vidiš, ja sam sav ţiva vatra - mrmljao je Duncan - a to mi se

dogaĎa uvijek u tvojoj blizini, Kalera. Tako se dogodilo i sada kad si ušla u moju

sobu. - A, sjećaš se onoga...?

- Kako bi mogla zaboraviti. Uzalud se mučila da odvrati pogled.

- Ne - procijedila je promuklo.

- Što - ne? - Ja te ne bih trebao ţeljeti? Za to je prekasno. Ja te ţelim...

uvijek! A, dugo sam morao čekati da ti dragovoljno uĎeš u moju spavaću sobu...

Hvatala je zrak, okrenula se, htjela pobjeći ali on ju zgrabio svojim snaţnim

rukama. Opirala se svim snagama i pala na postelju.

- Ti ţeliš da ovo prestane, proĎe?

- Lijepo, prošlo je! Njegov čeznutljivi pogled slomio je njezin otpor. -

Bryan je htio što prije dovršiti projekt, a ovo je idealno mjesto za taj posao.

- Istina, nas dvoje nismo morali ovamo doći. - Nas dvoje smo ovdje zbog...

Uhvatio je za ruku, skinuo joj briljantni prsten i bacio ga na pod. A, zatim

ju je ţarko ljubio. Nakupljeni i potisnuti osjećaji provalili su iz nje. Ţivo mu je

pomagala u svlačenju spavaćice. Stenjući se privila uz njega, a njegove vrele usne

traţile su njezine grudi. Strasno je ovila noge oko njega kad je prodirao u nju, a

kad su zajedno postigli vrhunac, tiho je kriknula.Nisam htio da se ovako dogodi

-šaptao je Duncan kad su iscrpljeni, zagrljeni mirno leţali.

- Nisam htio tako na brzinu, tako dalje, htio sam te polako i njeţno zavoditi,

mila, s mnogo ljubavi, kako bi mene, a i sebe samu - sljedećeg jutra poštovala.

Njezino srce samo što nije puklo od ljubavi.

- Onaj puta... nisam još bila spremna za tebe - rekla je tiho. - Bio si, bio si

jednostavno previše za mene.

- Previše što? -začuĎeno je pitao.

- Preuzbudljiv, previše seksi, pre...ţiv. Bio si tada za mene previše

muškarac.

-I zato si odabrala Stephena?

Pocrvenjela je. - Stephen je bio nekompliciran, jednostavniji, a ja sam

mislila da to ţelim.

- A, što ţeliš sada? - Ljubav.

Morala je jednostavno reći. - Tebe!

Njegove modre oči bljesnule su od sreće. Ja sam odavno bio spreman za

tebe - blago je priznao - mnogo duţe nego što slutiš. Znam da si se osjećala

krivom, mislila si da si iznevjerila Harryja, onda, one noći, ali ja se nisam osjećao

62

krivim, naprotiv! Rekao sam sebi da Harry meni duţan...

- Harry tebi nešto duţan? Mislila sam da ste prijatelji.

- Harry je bio moj prijatelj, jer me je saţaljevao.

- Harryju je tebe bilo ţao? - zbunjeno je pitala Kalera.Njeţno ju je

pomilovao po kosi.

-Harry je znao koliko ga ti voliš, ali znao je i što je za tebe osjećam. - Ti to

nisi ni slutila, ali on je osjećao. Najteţe mi je padala njegova dobrota, suzdrţanost

i paţnja, a sam bih se rado borio za tebe. Ni na čemu što sam postigao i imao, a on

nije, nikada mi nije zavidio, jer imao je ono jedino što ja nisam tvoju ljubav. A, ja

sam imao njegovo povjerenje, znao je da ga nikada ne bih iznevjerio, prevario, a

toliko sam ţelio da budeš moja, da me voliš i imaš moju djecu...

- I vidiš, upravo zbog toga divio sam se i volio toga čovjeka - nastavio je

Duncan. - Vratio mi je osjećaj časti i samopoštovanja što mi ga je Stephen oteo.

A, volio sam ga i zato što si ga ti voljela, što si ga smatrala vrijednim tvoje ljubavi,

a ono što ti voliš, volim i ja.

- Uh, onda moraš sebe jako voljetinjeţnoga je zadirkivala. Sada je bila

sigurna da će i pored toga temperamentnog i naglog muškarca naći osjećajnu

sigurnost.

- Ali, oduvijek sam znala da si ti uţasno egocentričan - rekla je u šali.

- A, ja sam mislio da ti nikada nećeš priznati da me voliš. Bojao sam se da

ću se probuditi i shvatiti da je sve bio samo san...

- Ali, to i jest san - rekla je.

- Ti ćeš zauvijek biti moj san, a ja nikada neću prestati vjerovati u tebe... u

nas...

kraj

by Glorij@