IZGLED SVODOVA U FRANCUSKOJ I ENGLESKOJ GOTICI -seminarski rad- Predmetni nastavnik: Doc.dr Sabira Husedinovi

2007/2008

Ida Hodzi A3-35

ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU

UVOD:

Razlog izabira teme jeste interesovanje za gotikom openitom, a konkretno tema je izrodila nakon kosultacija sa predmetnim nastavnikom Doc.dr Sabira

Husedinovi ...

Cilj zadatka jeste ukazati na karakteristike, slinosti ali i razlike u samoj konstrukciji i izgledu svodova gotike u Francuskoj i Engleskoj. To sam uspjela uz pomo konsultacija sa predmetnim nastavnikom u vezi sa izborom literature,

pretraivaa inteneta ali i zabiljeka sa predavanja.

2) POVIJESNI ASPEKT TEME

Gotika je umjetniko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba kasnog srednjeg vijeka tijekom 13. i 14.stoljea. Javlja se u Francuskoj jo sredinom 12.stoljea gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi.

Arhitektura u razdoblju gotike mijenjala se tijekom triju faza:

-rane gotike (svretak 12. i poetak 13. st. u Francuskoj npr. Notre-Dame i Chartres),

-klasine gotike (vrhunac oko 1220. Reims i Amiens i traje gotovo cijelo stoljee) i

-kasne gotike (14. i prva desetljea 15. st. irom Europe).

Ranu gotiku obiljeuje jednostavnost i istoa oblika, to se oslanja na romaniku tradiciju. Klasine katedrale su trobrodne graevine naglaenih vertikala i strmih svodova, krov transepta ima istu visinu kao i glavni brod, na zapadnoj strani imaju jednu ili dvije kule, fasade su podijeljene u nekoliko horizontalnih zona, a kontrafori dijele cijelu crkvu vertikalno.

U klasinoj gotici upravo ta vertikalna podjela prevladava. Portali imaju prelomljeni luk (arhivolt) u timpanonu (oblina portala + luneta). Prozori imaju prelomljeni luk, a vremenom lukovi postaju viebrojni.

Katedrala u Reimsu

Katedrala u Amiensu

Katedrala u Chartresu

Notre- Dame u Parizu

U kasnoj gotici se osjea gubitak ravnotee u odnosu konstrukcije i dekoracije, tj. u pretrpanosti ukrasom. Kasna gotika je rairena diljem Europe i Talijani je nazivaju cvjetna gotika (gotico fiorito) zbog brojnih cvjetnih ukrasa, dok je Francuzi nazivaju plamenom (flamboyant) jer izraava nemir oblika i treperenje svojstveno plamenu i vatri.

3) SVODOVI GOTIKE U FRANCUSKOJ I ENGLESKOJ

Gradski obrtnici unose u arhitekturu vie svjetlosti, uglavnom jer su ovladali boljom tehnikom smjele uporabe pogodnih konstrukcijskih elemenata meu kojima su najvaniji: iljasti (prelomljeni) luk, rebrasti svod (nastao od kriastog + rebra) koji se zavrava na snopastim stupovima, kontrafor (potporni vanjski luk), transept je pomaknut na sredinu graevine i ne stri izvan graevine, rozeta se pojavljuje vie jer je osvjetljenje vano za gotiku.

Presjek konstrukcije klasine gotike katedrale.

Prelomljeni luk je nastao iz polukrunog luka kada je zamijeeno da se uporabom ovog luka moe postii vea vertikala luka. Umjesto bavastog svoda sainjenog od polukrunih lukova poinju se kriati prelomljeni lukovi koji su, za razliku od polukrunih, mogli imati zajedniki zavretak u tjemenu (klju). U krinom svodu svi pritisci se koncentriraju u unaprijed odreenoj toci, stoga svodnu konstrukciju ne nose plohe zida nego stupovi i lukovi. To je pridonijelo izjednaavanju dijelova, pa sva tri broda crkve postaju jednako iroki i visoki, te crkveni prostor za vjernike nalikuje bilo kojoj gotikoj dvorani u vijenici ili dvorcu Stoga ih se i naziva dvoranskim crkvama.

Rebrasti svodovi poznati su jo od ranije, ali njihova upotreba ranije nije bila u praksi, i ako jeste izvoena je poprilino nespretno. U gotskoj arhitekturi oni dobijaju nove pogodnije oblike. U romanskoj arhitekturi koriteni su krstasti

svodovi, raeni od horizontalnih poluoblica, bez kosih potisaka ali sa prilino jako optereenim dijagonalnim sastavima.

Krstasti svod je ima ogranienja u vidu uslovljavanja visine, te onemoguavanja postavljanja veih prozora, za ime su arhitekti gotike udili. Krstasti svod je trebao da bude podignut iznad prostora kvadratne osnove, tako da se dvije poluoblice ukrste pod pravim uglom. Ovi svodovi su prenosili teinu na stubove podupirae u etri ugla svoda, oslobaajui pritisak zidne povrine. Meutim, javljase genijalna ideja, da ako se sagrade ukrtena rebra iznad krstastog svoda, onda se spojne ploe izmeu njih mogu ispuniti i oformiti prostor u bilo kojem eljenom obliku. Ustanovljeno je da se podizanjem lukova koji se zavravaju zaglavnim kamenom na oba svoda i lukovi mogu imati istu visinu, a pri tom djeluju lake. Rebra imaju svu jainu krstastih svodova i nose teinu sa sva etiri ugla svoda, Poprean svod vri snaan boni

pritisak onako kako potporni stubovi prihvataju silazni pritisak; kad su na zidnim povrinama smjeteni iroki prozori, ovaj boni pritisak ublauju spoljni potporni lukovi koji se pruaju od osnove svoda do kontrafora na bonom brodu.

U poetku samu su ukrteni dijelovi svoda imali prelomljenu liniju, dok su prihvatni eoni i boni luci zadrali polukruni oblik, a razlika u visini njihovog tjemena i tjemena svoda koje poduhvataju ispunjenjena je vertikalnim zidiem, ili su leita luka podignuta prema leitima rebara. Uskor se, meutim, lomi i linija lukova a od tada e rebrasti svod i prelomljeni luk biti povezani. Sama rebra u poetku su vrsto uklopljena u dijelove svodova koje poduhvataju ali se ubrzo poinju graditi

Odsustvo ukrasa gotikog krstastog svoda iz XIII vijeka otkriva njegov

skelet. Svaki transverzalni luk polazi od kapitela polustuba koji stoji uz zid i podupire svod, kao i rebra koja nose njegovu teinu.

Linija rebara koja se stiu pri vrhu prelomljenog krstastog svoda.

sasvim odvojedo tako da svodovi na njih odozgo samo nalijeu. To omoguuje da se pomou lakih skela izrade rebra i popreni i boni luci koji sada sami bez pomonih drvenih skela slue za prihvatanje i izradu samoga svoda.

U meuvremenu i sama rebra dobijaju prelomljeni oblik, mjesto polukrunog koji su dotle imala, i tako postaje statiki sigurniji.

Svodovi se iz niza navedenih razloga mogu praviti od tanjih dijelova, i tako postaju laki, to omoguava gradnju visoijih objekata.

Krajem XII st. poinju se izvoditi i potporni lukovi, koje prvi put kako se vjeruje, susreemo na katedrali Notre Dame u Parizu, iz vremena poslije 1180-te godine, i na katedrali u Chartresu iz 1194-te godine. Potporni lukovi sva optereenja prenose na potporne zidove, kontrfore, okomito postavljene prema pravcu zidova koje obuhvataju.

Kombinacijom rebrastog svoda, prelomljenog luka i potpornog luka sa kontrforom, izezava sklop teke romanske arhitekture koja prelazi u svoju suprotnost i dobija veliku primjenu u novom arhitektonskom stvaranju, tj. u novoj i lakoj skeletnoj konstrukciji.

Izgled jednog rebrastog svoda, sa djelimino vidljivim rebrima, poprenim prihvatnim i bonim prislonjenim prelomljenim lucima.

inilo se da je gotika arhitektura rezultat napretka u arhitektonskoj tehnici, koji je omoguio da se grade jai svodovi, da se njihov pritisak usredoi na nekoliko kritinih taaka i da se tako odstrane masivni zidovi romanike. Prelomjeni luk, koji ima karkteristiku da se moe vinuti do svake eljene vissine bez obzira na njegovu osnovu, sada je postao sastavni dio krstastog svoda s rebrima. Zahvaljujui tome ti svodovi nisu vie ogranieni na kvadratne i sline odjeljke. Oni su postali prilagodljivi u svakom pogledu, to omuguava da pokriju skoro svaku povrinu bez obzira na nejn oblik (kao to su petaugaonici ili trepazoidni deambulatorijumi). Tokoer je podupiranje svodova mnogo ozbiljnije shvaeno nego ranije. Tehniki problemi za svoavanje pri gradnji St. Denisa u velikoj mjeri bili su povezani sa pojmovima ljepote, harmonije i sklada.

Taj projekat je obuhvatao razne elemente koji izraavaju funkciju iako je u sutini ne vre, kao na primjer: visoki stubovi (podupirai) koji samo prividno prenose

teinu svoda do poda crkve.

Na katedrali Notre Dame u Parizu, zapoetoj 1163. godine, ogledaju se istaknute crte St. Denisa. U unutranjost ove

St-Denis

Notre-Dame u Parizu

katedrale se jo uvijek vide karakteristike romanike: estodijelni svodovi u glavnom brodu nad etvrtastim travejima izmeu stubova i tribune izmeu bonih brodova. Ono to je gotiko jeste vertikalizam unutranjeg prostora te vitkost i lakoa kojom objekat odie. Potporni stupci se ne vide iznutra. Iznad bonih brodova ovi stupci se pretvaraju u potporne lukove-lune mostove koji se diu ka kritinim takama izmeu prozora u prozorskom zidu gdje je usredoen boni pritisak svoda u glavnom brodu. Ovaj metod uvravanja svodova karakteristina crta gotike arhitekture je nesumljivo potekla iz funkcionalnih razloga. Potporni luk je ubrzo postao i estetski vaan, ali njegov oblik je izraavao podupiranje (bez obzira kako ga je stvarno obavljao) na mnogo razlitih naina harmonija geometrijski red i proporcija ovdje je oigledna nego li na samom St. Denisu

Katedrala u Chartres-u projektovana je ak jednu generaciju poslije Noter Dame u Parizu, i predstavlja parvo remek djelo zrelog, visok gotikog stila. Stubovima nosaima dodati su podupirai da bi naglasili povezanost vertikalnih linija, a svod glavnog broda, nakon obnove, zbog poara, nije vie bio estodijelni.

Visoki gotiki stil dostie vrhunac generaciju kasnije u unutranjosti katedrale u Amijensu. Visina zbog koje zastaje dah ovdje je postala dominantni cilj u i tehnikom i u estetskom pogledu. Konstruktivni system graenja doveden je do granica sigurnosti. Unutranja logika sistema snano se istoe u obliku svodova, zategnutih i tankih kao opna u proirenoj prozorskoj upljni; system sada obuhvata i triforijum tako da cijeli zid iznad glavnog

Katedrala u Chartres-u

Katedrala u Chartres-u

broda postaje prozorski zid.

Ono to je neobino u vezi gotikog stila jeste oduevljen odaziv na koji je naiao van zemlje, bivajui u stanju da se prilagodi razliitim mjesnim uslovima. I Engleska je pokazala naroito veliko interesovanje za novi stil. Engleska gotika je tako izrasla iz gotike Ile-de-Francea.

Jedna od predstvnika engleske gotike jeste katedrala u Salisbury-ju. Ona se razlikuje od sestara u Francuskoj i uoit emo da bi bilo uzaludno mjeriti je mjerilima francuske gotike. Zbiljenost i vertikalnost ustupili su mjesto dugoj, niskoj i istegnutoj

graevini. Osnovna karakteristika jeste strma krivina svoda glavnog broda, rebra poinju da se diu u vis, jo od triforijuma pa zbog toka prozorski

zid izgleda kao da je skriven meu svodove. Suprotnost izmeu vinule kule nad ukrasnicom i polaganog horizontalnog irenja u ostalim djelovima katedrale u Salisbury-u nagovjetava de se

Katedrala u Salisbury-ju

Katedrala u Salisbury-ju

Katedrala u Salisbury-ju

Katedrala u Salisbury-ju

Katedrala u Salisburyu

Katedrala u Salisbury-ju

engleska gotika razvijala u drugom pravcu.

Upeatljiv primjer engleske pozne gotike, koju nazivamo perpendikularnom jeste katedrala u Gloucesteru, sagraena u 14. stoljeu. Tu se uoava dominantni vertikalni naglasak, perpendikularni gotiki stil. Osnovom se podrava kvadratni istoni kraj engleskih crkava. Krivina luka koja stremi u vis je takoer strma kao kod glavnog broda u Salisbury-ju. Meutim, rebra su dobila sasvim novu ulogu, ona su toliko umnoena

da stvaraju ornamentalnu mreu, koja zaklanja garnine linije izmee traveja, to ini da itav svod izgleda kao jedna jedinstvena povrina. to ostavja utisak naglaavanja jedinstva unutranjeg prostora. Ova dekorativna razrada klasinog etverodijelnog svoda karakteristina je po tome to su ga englezi ranije primjenivali i naravno i ovaj stil

Katedrala u Gloucesteru

usavrili do krajnjih granica.

Vrunac engleska gotika je dosegla u udnom viseem svodu kapele Henry-ja VII u Westminsterskoj opatiji, sagraenoj prvih godina 16. vijeka i nejgovima vorovima nalik na fenjere koji vise sa kupastis lepeza. U ovoj fantastinoj organizaciji, rebra i upljikavi ornament koji pokriva cijeli svod stapaju se u jednu divnu paradu arhitektonske raskoi.

Kapela Hanry-ja VII

Kapela Hanry-ja VII

Iako su obje zemlje koristili isti nain zasvoavanja, istina svaka unosei sopstvene sitnice, lako je uoljivo da su se Englezi oko izgleda samo stropa, i njegove estetke funkcije daleko vie pozabavili, nego li Francuzi. Teko je objasniti zato je to tako. Moda razlog lei u tome to su samu konstrukciju svoda Engleski majstori preuzeli od Francuza, samim time njihov posao je bio olakan, jedino to su trebali jeste uvesti neto promjena. Vjerovatno se te promjene kriju u izgledu samih svodova, koji su u gotici omoguavali razliite varijacije oblika i mogunost ukrasa samih stropova ba onako kako je srcu bilo milo. Mnogo je truda uloeno u izgled engleskih svodova tj. stropova kao estetskog predstavnika ove konstrukcije. Tako plafoni katedrala engleske gotike izgledaju profinjeno, njeno, u neku ruku i krhko, kao ipka vjeto rukom ispletena. Francuzi su u za razliku od Engleza zaostali po tom pitanju. Naime, izgled njihovih svodova uistinu nije bio neestetki, ali za razliku od Engleza nisu im pridavali tolu panju, kao to se moe vidjeti iz priloenih slika.

4) ZAKLJUAK:

Ma koliko drastina razlika izmeu vizuelnog dojma svodova ove dvje zemlje bila, ona je u neku ruku opravdana. Sigurno Francuzi na tu karakteristiku nisu obraali panju kao Englezi, ali su ipak oni bili ti koji su stvorili novi princip svodova, i oni su bili ti koji su cjelokupnoj gotici, nastaloj upravo na njihovom tlu, dali prvobitne atribute lakoe, vitkosti jednom rijeju gracioznosti. A uostalom, rije je o istom kontsruktivnom rjeenju izraenom na svojstvene naine, to je sasvim uredu, ta vie onda ima posebnu vrijednost i karakteristiku.

LITERATURA:

Arhitektura srednjeg vijeka, R.Bokovi

Atlas arhitekture 2, W.Muller, G.Vogel

Arhitektura srednjeg vijeka-skripta

Kako prepoznati umjetnost-Gotika - Vuk Karadi

Historija umjetnosti- H.V. Janson, Entoni F. Janson

Opa povijest umjetnosti-Mozaik knjiga, Zagrem, skupina autora

udesne graevine svijeta, Alessandra Capodiferro

Internet pretraiva slika i stranica www.google.com