Svjetska zdravstvena organizacija, Regionalna kancelarija

Smjernice o rutinskoj imunizaciji tokom pandemije COVID-19 u evropskoj regiji SZO-a

Svjetska zdravstvena organizacija, Regionalna kancelarija za Evropu

Smjernice izdate 20. marta 2020.

Napomena: Ovo će biti redovno revidirano i ažurirano u skladu s razvojem epidemiološke situacije s pandemijom COVID-19

Ovo je nezvanični prevod, original je na engleskom jeziku (http://www.euro.who.int/en/health-topics/communicable-diseases/hepatitis/publications/2020/guidance-on-routine-immunization-services-during-covid-19-pandemic-in-the-who-european-region-2020). Prevod (nezvanični): Predstavništvo UNICEF-a u Hrvatskoj, Predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori

Adresirajte upite o publikacijama Svjetske zdravstvene organizacije Regionalne kancelarije za Evropu na:

Publikacije WHO Regional Office for Europe UN City, Marmorvej 51 DK-2100 Copenhagen Ø, Denmark

Alternativno, ispunite mrežni zahtjev za dokumentacijom, zdravstvenim informacijama ili molbama za citiranje ili prevod na web stranici Regionalne kancelarije (http://www.euro.who.int/pubrequest).

© World Health Organization 2020

Sva prava sadržana. Regionalna kancelarija za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije pozdravlja zahtjeve za dozvolu reprodukcije ili prevođenja publikacija, djelimično ili u cjelini.

Oznake koje se koriste i prezentacija materijala u ovoj publikaciji ne podrazumijevaju izražavanje bilo kakvog mišljenja Svjetske zdravstvene organizacije o pravnom statusu bilo koje zemlje, teritorije, grada ili područja ili njegovih ovlasti, ili u vezi s razgraničenjem njegovih granica. Tačkaste crte na kartama predstavljaju približne granične linije za koje možda još ne postoji potpun dogovor.

Spominjanje određenih firmi/preduzeća ili proizvoda određenih proizvođača ne znači da ih je Svjetska zdravstvena organizacija podržala ili preporučila u odnosu na druge firme sličnih karakteristika, a koje nijesu spomenute. Uz izuzetak grešaka i propusta, nazivi vlasničkih proizvoda izdvajaju se velikim početnim slovima.

Svjetska zdravstvena organizacija preduzela je sve razumne mjere opreza kako bi provjerila informacije sadržane u ovoj publikaciji. Objavljeni materijal distribuira se bez ikakve garancije, bilo izraženo ili podrazumijevano. Odgovornost za interpretaciju i upotrebu materijala leži na čitaocu. Ni u kom slučaju Svjetska zdravstvena organizacija neće biti odgovorna za štetu nastalu njegovom upotrabom. Stavovi autora, urednika ili stručnih tijela ne predstavljaju nužno odluke ili navedenu politiku Svjetske zdravstvene organizacije.

SADRŽAJ

Uvod .......................................................................... 4

Razmatranja pri donošenju odluka ............................. 4

Ključna načela ............................................................ 6

Algoritam za donošenje odluka .................................. 7

Prilog .......................................................................... 8

Česta pitanja .............................................................. 9

4

UvodKao vanredna javno-zdravstvena situacija međunarodnih razmjera, pandemija COVID-19 (izazvana novim virusom SARS-CoV-2) privukla je globalnu pažnju i globalno djelovanje. Na dan 19. marta 2020. potvrđene slučajeve COVID-19 prijavile su 51 od 53 države u evropskoj regiji SZO-a1. Svaka od tih zemalja uvela je niz mjera za ublažavanje transmisije SARS-CoV-2 i smanjivanje posljedica izbijanja epidemije po zdravstvene sisteme, uključujući preusmjeravanje zdravstvenih resursa na pružanje odgovora na COVID-19.

Pri planiranju mjera, dužnu pažnju treba usmjeriti na minimiziranje prekomjernog rizika od obolijevanja i smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom, što bi uslijedilo ukoliko bi došlo do narušavanja ili prekida pružanja usluga imunizacije. Svako narušavanje usluga imunizacije, čak i nakratko, rezultiraće povećanjem broja osjetljivih pojedinaca te većom mogućnošću izbijanja epidemija bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom2. Takve epidemije mogu rezultirati smrću, te povećanim pritiskom na zdravstvene sisteme već opterećene izbijanjem epidemije COVID-19.

Razmatranja pri donošenju odluka Usluge imunizacije sastavni su dio zdravstvenih usluga. Zbog toga bi trebalo održati rutinske programe imunizacije sve dok mjere vezane za COVID-19 to dopuštaju. Odluke vezane uz funkcionisanje usluga imunizacije treba donositi tako da budu zasnovane na detaljnim procjenama: epidemiologije bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, scenarija transmisije COVID-193 i odgovarajućih mjera ublažavanja rizika koje su na snazi, te resursa kojim rapolažu zdravstveni sistem i sistem imunizacije.

1 https://who.maps.arcgis.com/apps/opsdashboard/index.html#/ead3c6475654481ca51c248d52ab9c61

2 Suk et al. Post-Ebola Measles Outbreak in Lola, Guinea, January–June 2015. Emerging Infectious Diseases. 2016; 22(6):1106-1108.

3 Critical preparedness, readiness and response actions for COVID-19; https://www.who.int/publications-detail/critical-preparedness-readiness and-response-actions-for-covid-19

5

Trenutna situacija s pandemijom COVID-19 i kapaciteti zdravstvenog sistema znatno variraju u evropskoj regiji SZO-a, i ova se situacija brzo razvija. Pristupi održavanju visokog nivoa pokrivenosti rutinskom imunizacijom takođe će varirati među državama.

Ministarstvo zdravlja treba da uloži sve moguće napore kako bi se održao visok imunitet populacije.

U slučaju da se službe koje sprovode redovnu imunizaciju preusmjere na odgovor na slučajeve COVID-19, treba mobilisati relevantne organizacije civilnog društva ili nevladine organizacije koje djeluju na određenom području, ukoliko su dostupne, da podrže program imunizacije. Uzimajući u obzir da bi u trenutnom kontekstu neke usluge rutinske imunizacije mogle biti narušene, službe koje sprovode imunizaciju trebalo bi da otpočnu sa registrovanjem kohorti djece koja su propustila svoje doze vakcina i s izradom akcionog plana za prilagođenu naknadnu imunizaciju.

Razmatranje opcija za imunizaciju tokom pandemije COVID-19 treba biti vođeno detaljnom procjenom:

1. epidemioloških rizika od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom među opštom populacijom i specifičnim ranjivim grupama;

2. epidemiološke situacije COVID-19 i povezanih mjera ublažavanja rizika koje su na snazi;

3. karakteristika i ograničenja zdravstvenog sistema i službi koje sprovode imunizaciju;

4. karakteristika relevantnih vakcina i logistike.

Uticaj i primjerenost odabranih opcija treba redovno pratiti i periodično preispitivati u skladu sa razvojem situacije s COVID-19.

1. Epidemiološki rizici bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom među opštom populacijom i specifičnim ranjivim grupama

Koji je potencijalni rizik od povećanog pojavljivanja bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom?

Preispitati imunitet populacije (subnacionalnu pokrivenost rutinskim vakcinama) zajedno s podacima o nadzoru nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinom, uključujući karakteristike tekućih slučajeva/pojave malih boginja, te uključiti lokalna saznanja. Posebnu pažnju treba posvetiti bolestima koje se mogu spriječiti vakcinom, a koje su sklone epidemiji, te zaustavljanju regresije u eliminaciji malih boginja i iskorjenjivanju dječje paralize.

2. Epidemiološka situacija COVID-19 i vezanih mjera ublažavanja rizika koje su na snazi

Koji je transmisijski scenario COVID-19 u vašem okruženju?

Preispitati situaciju u vezi sa COVID-19 na području koje je u vašoj nadležnosti: uzimajući u obzir da li uopšte ima slučajeva, sporadičnih slučajeva, klastera slučajeva ili lokalne transmisije. U skladu sa Strateškim planom SZO za pripravnost i odgovor na COVID-19, sve države treba da budu spremne da odgovore na sva scenarija transmisije. Potreba za preusmjeravanjem resursa kako bi se smanjio uticaj pandemije COVID-19 na zdravstveni sistem mora se razmotriti u odnosu na rizik od povećanog razbolijevanja i smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom, kao rezultat promjena u uslugama imunizacije, te u odnosu na potencijalno dodatno opterećenje zdravstvenog sistema.

3. Karakteristike i ograničenja zdravstvenog sistema i službi koje sprovode imunizaciju

Koje su karakteristike zdravstvenog sistema i službi koje sprovode imunizaciju u vašem okruženju?

Države u evropskoj regiji imaju različite karakteristike zdravstvenog sistema i zakonodavne okvire u oblasti imunizacije. Treba uzeti u obzir zdravstvene službe potrebne za upravljanje scenarijima transmisije COVID-19 u vašoj državi, te potencijalne potrebe i zakonske mogućnosti za preusmjeravanje osoblja angažovanog na programu imunizacije kako bi doprinijeli upravljanju situacijom s COVID-19.

4. Karakteristike vakcine i logistike

Jesu li rutinske vakcine dostupne u dovoljnim količinama?

Potrebno je ocijeniti dostupnost rutinskih vakcina, procjenu snabdijevanja vakcinama i mogućnost nabavke vakcina u trenutnom kontekstu u okvirima nacionalnih smjernica za upravljanje imunizacijom i potrebnom logistikom. Tokom procjene snabdijevanja vakcinama i logistike, posebnu pažnju treba posvetiti razumijevanju potražnje za vakcinama,

6

te mogu li se doze vakcina zakazane po nacionalnom kalendaru imunizacije ispuniti u trenutnom kontekstu ili će biti potrebno usvajanje politike „stani-kreni“, pri čemu će ciljna populacija primati potrebne doze vakcina u neredovnim intervalima tokom dužeg vremenskog perioda.

Ključna načela Od presudne je važnosti sačuvati i održati povjerenje stanovništva u imunizaciju i zdravstveni sistem. Kako bi donosioci odluka ocijenili adekvatnost opcija za pružanje usluge imunizacije, neophodno je procijeniti i razumjeti potražnju za rutinskom imunizacijom i njeno prihvatanje u zajednici. Imajući u vidu koristi imunizacije stanovništva vakcinama koje su u nacionalnom programu imunizacije, čak i za vrijeme pandemije COVID-19, ključno je pratiti trend prihvatanja vakcinacije u zajednici i imati uvid u bilo kakve trendove smanjenja prihvatanja, uključujući mogućnost postojanja prepreka za vakcinaciju u opštoj javnosti ili među posebnim grupama stanovništva.

Vodeća načela za programe imunizacije za vrijeme pandemije COVID-19

a) Za vrijeme sprovođenja imunizacije pridržavajte se postojećih smjernica o mjerama prevencije infekcije COVID-19. U Prilogu 1 navedeno je što sve treba uzeti u obzir kako bi se ograničili rizici prenosa SARS-CoV-2 tokom vakcinacije.

b) Odredite kao prioritetne vakcinacije primarne serije, posebno za vakcine protiv morbila-rubeole ili poliomielitisa i druge kombinovane vakcine.

c) Izbjegavajte kampanje masovne vakcinacije dok se situacija sa COVID-19 ne riješi.

d) Vakcinišite novorođenčad (prema nacionalnom kalendaru imunizacije) u porodilištima.

e) Odredite kao proritetne pneumokoknu i vakcinu protiv sezonskog gripa za ranjive grupe stanovništva.

f) Odložite uvođenje bilo koje nove vakcine u nacionalni kalendar imunizacije.

g) Jasno informišite zajednicu i zdravstvene radnike o razlozima za uključivanje imunizacije kao jedne od prioritetnih zdravstvenih usluga tokom pandemije COVID-19, o rizicima od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom te koristima vakcinacije.

7

Algoritam za donošenje odluka Epidemiološke, operativne i kontekstualne karakteristike jedinstvene su u svakoj zemlji i bilo bi nemoguće odrediti odgovarajuću strategiju za sve situacije. Sljedeći algoritam može pomoći nacionalnim tijelima u donošenju odluka vezanih za kontinuirani rad službi koje sprovode imunizaciju.

• Nizak rizik od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom i mala vjerovatnoća za velike epidemije

• Nema slučajeva ili ima sporadičnih slučajeva COVID-19

• Dostupno odgovarajuće osoblje za imunizaciju i logistika

• Nastavite rutinsku imunizacijsku uslugu s naglaskom na primarne serije vakcinacije

• Održavajte i poboljšajte nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom

• Istražite alternativna rješenja za nastavak imunizacije, npr.:

- Uključite i osposobite pružaoce zdravstvenih usluga koji nijesu uključeni u aktivnosti reagovanja na COVID-19, uključujući nevladine organizacije i organizacije civilnog društva

- Smanjite propuštene prilike tako što ćete kombinovati vakcinaciju s preventivnim pregledima djece (ako se dešavaju) ili ljekarskim pregledom

• Napravite popis kohorti djece koja su propustila svoje doze vakcine

• Održavajte i poboljšajte nadzor na bolestima koje se mogu spriječiti vakcinom

Situacija 1:

Situacija 3: Situacija 4: Situacija 5:

Situacija 2:

• Visok rizik od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom, koje mogu dovesti do epidemije i smrtnih slučajeva


• Dostupno odgovarajuće osoblje za imunizaciju i logistika



• Osoblje za imunizaciju uključeno je u pripremu i reakciju na COVID-19


• Klaster slučajeva i/ili lokalna transmisija COVID-19

• Osoblje za imunizaciju uključeno je u pripremu i reakciju na COVID-19

• Visok rizik od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, a potencijalno mogu dovesti do epidemije i uzrokovati smrtnost

• Klaster slučajeva i/ili lokalna transmisija COVID-19

• Osoblje za imunizaciju uključeno u aktivnosti vezane za pripremljenost za i odgovor na COVID-19

8

Prilog 1Što sve treba uzeti u obzir prilikom sprovođenja vakcinacije za vrijeme pandemije COVID-19 i ograničavanja rizika od transmisije virusa SARS-CoV-2 tokom sprovođenja vakcinacije

Pružanje usluga imunizacije trebalo bi uskladiti s nacionalnim smjernicama o prevenciji i kontroli zaraza u zdravstvenim ustanovama i uključiti sljedeće:

a. Minimizirajte izloženost COVID-19

• Koristite dostupne komunikacione tehnologije za komuniciranje o uslugama imunizacije, zakazivanje termina za vakcinaciju i izvještavanje o neželjenim efektima nakon imunizacije (AEFI).

• Razmislite o kombinovanju vakcinacije s preventivnim pregledima djece i smanjenju broja posjećenih prostorija udruživanjem medicinskog pregleda i usluge vakcinacije za vrijeme takvih posjeta.

b. Administrativne kontrole

• Obučite osnovno i pomoćno osoblje kako biste spriječili infekciju SARS-CoV-2 tokom sprovođenja programa imunizacije.

• Razmislite o mobilnim jedinicama za vakcinaciju kad god je to moguće kako bi se poboljšala dostupnost imunizacije, istovremeno minimizirajući rizik od zaraze.

• Sprovedite procjenu rizika izloženosti zdravstvenih radnika koji imaju istoriju kontakta s pacijentima pozitivnim na COVID-194.

• Spriječite gužvu u čekaonicama tako što će se unaprijed zakazati posjete zdravih osoba i imunizacijskih usluga.

• Informišite staratelje koji su prisutni tokom vakcinacije o mjerama za sprečavanje širenja infekcije COVID-19, uključujući primjenu respiratorne higijene i važnosti socijalnog distanciranja (održavanje udaljenosti od najmanje jednog metra od ostalih).

c. Kontrole okoline i tehničke kontrole.

• Vakcinaciju sprovodite po mogućnosti u posebnim klinikama za imunizaciju ili u posebnoj prostoriji zdravstvene ustanove.

• Odredite ventilirane prostorije i osigurajte izvodljivost socijalnog distanciranja za staratelje i djecu koja čekaju na imunizaciju.

d. Standardne mjere opreza

• Osigurati da se procedure za higijenu ruku, upotrebu zaštitne opreme, prevenciju povreda iglom i oštrim predmetima, odnošenje otpada, čišćenje i dezinfekciju opreme i okoline primjenjuju u skladu sa smjernicama Ministarstva zdravlja, te da su prilagođene situaciji u vezi sa COVID-19.

• Zdravstveni stručnjaci i radnici treba da prime primjerene vakcine i da budu u toku s preporučenim vakcinama.

e. Potražnja za vakcinama i snabdijevanje

• Voditi računa o tome da ograničeno kretanje populacije i dobara, modifikovan raspored sprovođenja programa imunizacije, promjenljiva potražnja za vakcinama te povećana stopa rastura u ovim uslovima mogu uticati na potražnju vakcina i njihovo snabdijevanje. Projekcije, učestalost popunjavanja zaliha i sigurnost nivoa zaliha moraju se redovno ažurirati uzimajući u obzir kapacitet dostupnog hladnog lanca.

f. Neželjeni efekti nakon imunizacije (AEFIs)

• Očekivati povećani rizik neželjenih efekata nakon imunizacije (AEFIs) usljed trenutne transmisije SARS-CoV-2 koja se preklapa s vakcinacijom. Sve vakcinisane osobe treba da budu pod nadzorom nakon što su primile vakcinu. Treba da postoje funkcionalne strategije za prijavu, istraživanje i sprovođenje procjene uzroka ozbiljnih neželjenih efekata nakon imunizacije i iskomunicirati njihove uzroke kako bi se održalo povjerenje javnosti u imunizaciju.

4 https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/331340/WHO-2019-nCov-HCW_risk_assessment-2020.1-eng.pdf

9

Česta pitanja Imunizacija u kontekstu pandemije COVID-a-19Verzija: 2. april 2020. godine

** Ova pitanja prate Vodeće principe SZO za aktivnosti imunizacije tokom pandemije COVID-a-191. Kako se bude razvijala pandemija COVID-a-19, pitanja će se po potrebi revidirati.**

Imunizacija je osnovna zdravstvena usluga koja štiti osjetljive pojedince od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom2. Pravovremenom imunizacijom pojedinci i zajednice ostaju zaštićeni i smanjuje se vjerovatnoća nastanka bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Suzbijanje bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom ne samo da spašava živote, već zahtijeva i manje resursa nego odgovor na epidemiju i pomaže da se smanji opterećenje zdravstvenog sistema koji se već bori s pandemijom COVID-a-19. Obavezujući se na održavanje sistema imunizacije, zemlje treba da koriste pristupe koji poštuju načelo nenanošenja štete ili nepravde i da ograniče prenos COVID-a-19, istovremeno sprovodeći aktivnosti imunizacije.

Usluge imunizacije

1. Da li tokom pandemije COVID-a-19 treba nastaviti s pružanjem redovnih usluga imunizacije kako je planirano?

Treba održavati službe za imunizaciju radi sprečavanja bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Pristup održavanju usluga imunizacije treba da bude usklađen s lokalnim naredbama o održavanju fizičke udaljenosti i da bude vođen kontekstom zdravstvenog sistema, lokalnim opterećenjem bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, kontekstom prenosa virusa koji izaziva COVID-19 (prema klasifikaciji: nema slučajeva, sporadični slučajevi, klasteri

1 Vodeća načela za aktivnosti imunizacije tokom pandemije COVID-a-19: https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/331590/WHO-2019-nCoV-immunizationservices-2020.1-eng.pdf

2 COVID-19: Strateško planiranje i operativne smjernice za održavanje osnovnih zdravstvenih usluga tokom epidemije. 20. mart 2020: https://www.who.int/publications-detail/KOVID-19-operational-guidance-for-maintain-essential-health-ser-vices-during-an-outbreak

10

slučajeva ili prenos u zajednici) i drugim faktorima kao što su demografija stanovništva, dostupnost vakcina, planiranje pružanja usluga i migracioni obrasci.3

Nacionalna savjetodavna komisija za imunizaciju (NITAG) treba da bude uključena u odlučivanje države o održavanju usluga imunizacije i, prema potrebi, o ograničavanju ili privremenoj obustavi usluga.

Dok se usluge imunizacije nastavljaju, neophodno je voditi računa o mjerama prevencije i kontrole infekcije radi izbjegavanja prenošenja COVID-a-19 tokom pružanja usluga imunizacije. Čak i uz nastavak usluga, postoji rizik od smanjenja efikasnosti programa zbog preopterećenosti zdravstvenih sistema, zbog smanjenog broja zdravstvenih radnika uslijed infekcije ili preraspodjele na radna mjesta koja su u vezi s pandemijom COVID-a-19, kao i zbog poremećaja u nabavkama ili smanjenja potražnje. Očekujući navedeno, već sada treba početi s planiranjem aktivnosti u cilju nadoknade vakcinacije.

Kako bi se održala potražnja zajednice za uslugama vakcinacije tokom ovog jedinstvenog perioda, treba sprovesti prilagođenu komunikacionu strategiju koja će pružiti tačne zdravstvene informacije, odgovoriti na zabrinutost u zajednici, poboljšati povezanost u zajednici i podsticati dalje korišćenje usluga imunizacije.

2. Koje su preporuke za nastavak redovnih, terenskih i mobilnih akcija za vrijeme pandemije COVID-a-19?

Treba uložiti sve napore da se osigura da kapacitet zdravstvenog sistema ostane netaknut i da su osnovne zdravstvene usluge operativne (npr. adekvatni ljudski resursi, adekvatno snabdijevanje vakcinama). Treba sprovoditi redovne usluge imunizacije, uz održavanje mjera fizičke udaljenosti i odgovarajućih mjera predostrožnosti s ciljem zaštite od infekcije (npr. zaštititi zdravstvene radnike, adekvatno rukovati s injekcijskim otpadom i zaštititi građane).4 Mjesta za pružanje usluga moraju biti opremljena potrebnim zalihama radi predostrožnosti u pogledu sprečavanja infekcije.

Prikladnost pružanja terenskih ili mobilnih usluga za sprovođenje vakcinacije, kao i aktivnosti koje zahtijevaju interakciju sa zajednicom radi nadzora nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, moraju se procijeniti u lokalnom kontekstu i prilagoditi tako da se osigura bezbjednost zdravstvenih radnika i zajednice. Strategija sprovođenja imunizacije ne treba da pogorša prenos COVID-a-19, a u suprotnom je treba privremeno obustaviti.

U vezi sa svim uslugama imunizacije, zdravstvene radnike može brinuti moguće smanjenje broja djece koja dolaze na vakcinaciju i povećano rasipanje (rastur) vakcina. Da bi se riješile ove nedoumice, treba ojačati politiku višedoznih ampula, a zdravstvene radnike treba ohrabriti da daju vakcinu svakom podobnom djetetu, kako bi smanjili propuštene prilike.

Zajednice treba jasno informisati o nastavku pružanja usluga i snažno ohrabriti da redovno dolaze na zakazanu vakcinaciju poštujući ograničenja i preporuke lokalnih vlasti u pogledu fizičke udaljenosti. Zdravstveni radnici treba da budu obučeni za primjenu mjera sprečavanja i kontrole infekcije COVID-19. Dolaske radi imunizacije treba koristiti i kao priliku da se prenesu poruke i podstiče ponašanje koje doprinosi smanjenju rizika od prenosa COVID-a-19, kao i za prepoznavanje znakova i simptoma izazvanih COVID-om-19 i davanje uputstava o tome šta treba učiniti ako se pojave simptomi.

3. Kako programi imunizacije treba da utvrde prioritete ako je izvodljivo pružanje samo ograničenih usluga imunizacije?

Tamo gdje je izvodljivo pružanje samo ograničenih usluga i kada su preduzete sve mjere u pogledu bezbjednosti, treba dati prioritet imunizaciji ranjive populacije s povećanim rizikom od morbiditeta i smrtnosti zbog bolesti koje

3 Kritička spremnost, akcije spremnosti i odgovora na COVID-19: https://www.who.int/publications-detail/critical-preparedness-readiness- i odgovor-akcije-for-KOVID-19

4 Tehnička uputstva o bolesti izazvanoj koronavirusom (COVID-19): Prevencija i suzbijanje infekcija/voda, sanitacija i higijena: https://www.who.int/emergencies/diseases/novel-coronavirus-2019/technical-guidance/infection-prevention-and-control

11

se mogu spriječiti vakcinacijom (npr. zajednice koje su u malom procentu pokrivene vakcinacijom protiv bolesti sklonih izazivanju epidemije, kao što su male boginje, dječja paraliza, difterija, pertusis, meningokokna bolest i žuta groznica; populacije visokog rizika za gripu u zemljama s politikom vakcinacije protiv gripe). Međutim, u mnogim situacijama može biti potrebno praviti kompromise i balansirati između vakcinacije najosjetljivijeg naspram najpristupačnijeg dijela stanovništva (posebno u vrijeme kada je mobilnost ograničena). Treba uključiti lokalne vlasti i vođe u zajednici koje predstavljaju takve grupe stanovništva da doprinesu u planiranju akcija. Takođe, treba pažljivo razmotriti utvrđivanje prioriteta za vakcinaciju stanovništva na osnovu izvodljivosti načina pružanja usluga (npr. terenski rad, mobilni timovi) u lokalnom kontekstu, zajedno s mogućnošću osiguravanja bezbjednosti zdravstvenih radnika i zajednice.

4. Treba li nastaviti s programima vakcinacije novorođene djece tokom pandemije COVID-a-19?

S obzirom na to da u većini situacija treba održati kontinuitet pružanja institucionalnih usluga, vakcinacija novorođenčadi (npr. BCG, OPV, hepatitis B) i dalje treba da ostane prioritet u tim sredinama, u skladu s nacionalnim programima imunizacije.

5. Koje mjere zemlje mogu da preduzmu u cilju smanjenja prenosa COVID-a-19 tokom akcija imunizacije?

Uputstvo za lokacije na kojima se pružaju usluge imunizacije

• Sprovodite akcije vakcinacije u dobro provjetrenim prostorima koje se često dezinfikuju.

• Osigurajte da su sredstva za dezinfekciju ruku ili pranje ruku hlorisanom vodom dostupna za javnu upotrebu na ulazu u zdravstvenu ustanovu.

• Postavite vizuelna upozorenja u zdravstvenim ustanovama, poput postera, s informacijama o bolesti COVID-19 i podsjetnicima o pojedinim strategijama prevencije. Konkretno5:

o pranje ruku i ispravne tehnike pranja ruku;

o respiratorna higijena pacijenata korišćenjem alternativa maskama za lice (npr. kašljanje u tkaninu ili savijeni lakat);

o fizičko distanciranje u svakom trenutku (npr. držanje međusobne udaljenosti od jednog metra).

• Ograničite broj prisutnih pratilaca prilikom vakcinacije.

• Izbjegavajte prepune čekaonice. Neke strategije za to mogu uključivati:

o zakazivanje vakcinacije;

o kombinovanje aktivnosti imunizacije s drugim osnovnim preventivnim uslugama zdravstvene zaštite, prema starosnoj dobi, kako bi se ograničilo vrijeme koje osobe koje se vakcinišu i njihovi pratioci provode u domovima zdravlja;

o održavanje manjih i češćih sesija imunizacije;

o korišćenje vanjskih prostora, ako je moguće i pridržavanje fizičkog udaljavanja unutar zdravstvenih ustanova ili mjesta vakcinacije;

o organizovanje sesija imunizacije isključivo za vakcinisanje starijih osoba i onih s već postojećim medicinskim stanjima (poput visokog krvnog pritiska, bolesti srca, respiratornih bolesti ili dijabetesa).

5 Savjeti za građane u vezi s bolešću izazvanom koronavirusom (COVID-19): https://www.who.int/emergencies/diseases/novel-coronavirus-2019/advice-for-public

12

• Kada god je to moguće, usluge imunizacije i čekaonice treba odvojiti od usluga liječenja (tj. zasebno doba dana ili zasebni prostori, zavisno od ustanove).

Uputstva za pružaoce usluga imunizacije6

• Često održavajte higijenu ruku kako je opisano u „Mojih 5 trenutaka za higijenu ruku”7:

o prije nego što dodirnete pacijenta

o prije sprovođenja bilo kojeg čistog ili aseptičkog postupka

o nakon izlaganja tjelesnim tečnostima

o nakon dodirivanja pacijenta

o nakon dodirivanja pacijentovog okruženja

• Higijena ruku sastoji se od pranja ruku sapunom ili vodom ili sredstvom za dezinfekciju ruku koje sadrži između 60% i 80% alkohola kada ruke nijesu vidno prljave.

• Izbjegavajte dodirivanje očiju, nosa i usta.

• Održavajte respiratornu higijenu kašljanjem ili kijanjem u savijeni lakat ili tkaninu koju odmah zatim treba bezbjedno da odložite.

• Nosite medicinsku masku kada ulazite u prostoriju u koju se primaju pacijenti kod kojih se sumnja da su oboljeli od COVID-a-19 ili je potvrđen COVID-19.

• Ako imate simptome poput kašlja ili groznice, treba da se samoizolujete i obratite svom ljekaru, ne treba da radite.

6. Da li treba nastaviti planiranu vakcinaciju u školama tokom pandemije COVID-a-19?

Vakcinacija u školama važan je način za sprovođenje vakcinacije djece i adolescenta koja obuhvata revakcinaciju protiv tetanusa i difterije, vakcinaciju protiv malih boginja i rubeole, HPV i meningokoknuvakcinaciju, kao i konjugovanu vakcinu protiv tifusa. Inicijative vakcinacije u školama treba nastaviti samo ako se sprovode mjere za sprečavanje i suzbijanje infekcije da bi se izbjegao povećani rizik od prenošenja COVID-a-19 među učenicima, prosvjetnim i zdravstvenim radnicima.

Međutim, kada su kampanje za masovno vakcinisanje privremeno obustavljene, treba izbjegavati strategije vođenja kampanje u školama i tražiti alternativne načine za vakcinaciju školske djece odgovarajućeg uzrasta.

7. Preporučuje li se vakcinisanje odraslih tokom pandemije COVID-a-19?

Zemlje s postojećim programima vakcinacije protiv pneumokoka, gripe ili pertusisa za starije odrasle osobe i osobe s visokorizičnim zdravstvenim stanjem treba da održavaju takve programe tokom sprovođenja mjera za izbjegavanje širenja COVID-a-19, posebno kada postoji veći rizik od teške bolesti, kao kod starijih odraslih osoba. Sprečavanje respiratornih bolesti i hospitalizacije zbog pneumokoknih infekcija, gripe i velikog kašlja putem vakcinacije omogućiće veću raspoloživost respiratorne medicinske opreme, ljekova i zdravstvenih radnika za podršku pacijentima oboljelim od COVID-a-19. Gripa i druge virusne respiratorne infekcije povećavaju rizik od sekundarnih bakterijskih infekcija, poput pneumokoka. Iako su trenutno ograničene informacije o tome da li je COVID-19 povezan s povećanim

6 Kritična spremnost, akcije za pripremljenost i odgovore na COVID-19: https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/331498/WHO-2019-nCoV-IPCPPE use-2020.2-eng.pdf

7 Smjernice SZO o održavanju higijene ruku i zdravstvenoj zaštiti: https://www.who.int/infection-prevention/publications/hand-hygiene-2009/en/

13

rizikom od pneumokokne infekcije, pneumokokna vakcinacija može spriječiti primarnu i sekundarnu bakterijsku infekciju i nepotrebnu upotrebu antibakterijskih ljekova (antibiotika).

8. Da li se osoba inficirana koronavirusom (kada je to potvrđeno ili postoji sumnja) može vakcinisati?

Trenutno nijesu poznate medicinske kontraindikacije za vakcinisanje osoba koje imaju COVID-19.

Da bi se smanjio rizik od prenosa COVID-a-19, osobe kod kojih se sumnja ili je potvrđena infekcija COVID-om-19 treba da budu izolovane i zbrinute prema uputstvima SZO.8

Ako osoba kod koje je potvrđena infekcija ili postoji sumnja na infekciju koronavirusom nije u zdravstvenoj ustanovi (npr. kod kuće je), traženje imunizacije može da poveća širenje infekcije na druge. Iz tog razloga, takva osoba treba da odloži vakcinaciju do prestanka simptoma, a poželjno bi bilo nakon dobijanja dva uzastopna negativna rezultata testiranja na COVID-19 (sprovedena u razmaku od 24 sata).9 Ako testiranje nije izvodljivo, SZO preporučuje odlaganje vakcinacije za period od 14 dana nakon prestanka simptoma.

Ako se osoba s potvrđenom infekcijom ili sumnjom na postojanje COVID-a-19 nalazi u zdravstvenoj ustanovi (npr. u bolnici), takvu osobu treba vakcinisati u skladu s nacionalnim kalendarom imunizacije nakon oporavka i prije otpusta, pod pretpostavkom da se poštuju odgovarajuće mjere prevencije i kontrole.

Još ne postoje pouzdana saznanja o trajanju prenošenja i prenosivosti koronavirusa. Kada takve studije postanu dostupne, ova uputstva će se ažurirati.

9. Može li se vakcinisati osoba izložena slučaju COVID-a-19 (kontakt)?

Trenutno nijesu poznate medicinske kontraindikacije za vakcinisanje osoba koje imaju COVID-19.

Ako osoba izložena slučaju COVID-a-19 nije u zdravstvenoj ustanovi (npr. kod kuće je), takva osoba prvo treba da prođe 14 dana samoizolacije da bi se spriječio rizik od prenošenja COVID-a-19 drugima. Ako kontakt ne razvije simptome COVID-a-19 nakon 14 dana samoizolacije, tada se takva osoba može vakcinisati.

Ako se osoba koja je izložena slučaju COVID-a-19 nalazi na liječenju u zdravstvenoj ustanovi (npr. u bolnici), takvu osobu treba vakcinisati prema nacionalnom kalendaru imunizacije nakon oporavka i prije otpusta, pod uslovom da se poštuju odgovarajuće mjere prevencije i kontrole infekcije.

10. Ako je imunizacija obustavljena ili smanjena, šta treba poručiti roditeljima koji brinu da njihova djeca ne propuste doze vakcina?

U situaciji pandemije COVID-a-19, roditelji se mogu obavijestiti da, iako je važno osigurati pravovremenu vakcinaciju, takođe postoji potreba za poštovanjem uputstava državne uprave i lokalnih samouprava o preventivnim mjerama vezanim za COVID-19, uključujući fizičko distanciranje. To znači da može doći do privremenog prekida usluga vakcinacije. Prema tome, sprovođenje imunizacije može biti zahtjevno u uslovima održavanja fizičke udaljenosti i potrebe za smanjenjem gužve u zdravstvenim ustanovama. U tim slučajevima važno je savjetovati roditelje da vakcinišu djecu čim se nastavi pružanje usluga vakcinacije.

U takvim međusobnim kontaktima s roditeljima i zajednicama takođe je važno saslušati i uvažiti njihovu zabrinutost zbog propuštanja vakcinacije i saglasiti se s njihovom željom za vakcinacijom. Roditelje takođe treba uvjeriti da će biti informisani o tome kako da nadoknade propuštene vakcine čim usluge vakcinacije ponovo budu dostupne. Ovu poruku treba prilagoditi lokalnim uslovima i kontekstu.

8 Bolest izazvana koronavirusom (COVID-19), tehnička uputstva: Upravljanje pacijentima: https://www.who.int/emergencies/diseases/novel-coronavirus-2019/technical-guidance/patient-management

9 Razmatranja u istraživanju slučajeva i klastera COVID-a-19: https://www.who.int/publications-detail/considerations-in-the-investigation-of-cases-and-clusters-of-covid-19

14

Kampanje za masovnu vakcinaciju

11. Da li treba sprovoditi preventivne kampanje masovne vakcinacije?

Na osnovu trenutnih saznanja o načinima prenosa COVID-a-19 i preporučenih mjera prevencije u obliku fizičkog distanciranja, savjetuje se privremeno obustavljanje kampanja preventivnog masovnog vakcinisanja zbog povećanog rizika od podsticanja prenošenja koronavirusa u zajednici. Zemlje treba u redovnim intervalima da preispituju potrebu za odlaganjem preventivnih kampanja masovnog vakcinisanja.

12. Treba li sprovoditi kampanje masovnog vakcinisanja kao odgovor na epidemiju bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom?

U okolnostima izbijanja bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, odluka o sprovođenju kampanja masovnog vakcinisanja kao odgovora na epidemiju složena je i zahtijeva što hitniju procjenu rizika i koristi. Ova procjena mora da uzme u obzir sposobnost zdravstvenog sistema da efikasno sprovede sigurnu i kvalitetnu masovnu kampanju u kontekstu trenutne pandemije COVID-a-19 i odmjeri kritične korake u javnom zdravstvu. Treba procijeniti rizike odloženog odgovora u odnosu na rizike povezane s neposrednim odgovorom, kako u pogledu obolijevanja i smrtnosti uzrokovane bolešću koja se može spriječiti vakcinacijom, tako i u pogledu potencijalnog uticaja daljeg prenošenja COVID-a-19.

• Ako se sprovede kampanja vakcinacije kao odgovor na epidemiju, potrebne su stroge mjere za poštovanje standarda, prevenciju i kontrolu infekcije COVID-19, zaštitu zdravstvenih radnika, adekvatno postupanje s injekcionim otpadom i zaštitu građana. Saopštenja treba da budu dobro isplanirana i objavljena tako da se zdravstveni radnici i građani uvjere da su preduzete sve odgovarajuće mjere u pogledu bezbjednosti i da se naglasi nužnost vakcinacije.

• U slučaju odlaganja kampanje vakcinisanja, kao odgovor na epidemiju, treba vršiti periodične procjene na osnovu lokalnog obolijevanja i smrtnosti od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinama, uz regionalnu i međunarodnu epidemiologiju, da bi se procijenio rizik od daljeg odlaganja.

15

Nastavak (ponovno uspostavljanje) usluga imunizacije

13. Ako se obustavi pružanje usluga imunizacije, kada se one mogu nastaviti?

Obustavljene usluge imunizacije treba nastaviti čim se smanji rizik od prenosa COVID-a-19 i kada zdravstveni sistem bude sposoban da nastavi s pružanjem usluga imunizacije. Kada se usluge nastave, vjerovatno će i dalje postojati određeni rizik od prenosa infekcije COVID-19. U početnim fazama ponovnog uspostavljanja usluga imunizacije i dalje će biti potrebne strože mjere za sprečavanje i suzbijanje infekcije i praktikovanje fizičke udaljenosti u čekaonicama.

Nacionalna savjetodavna komisija za imunizaciju treba da savjetuje Ministarstvo zdravlja o tome kada i kako nastaviti pružanje usluga imunizacije i kojoj strategiji pružanja usluga i populaciji treba dati prioritet.

U pripremi za ponovno uspostavljanje usluga, u odgovarajuće vrijeme treba izraditi i sprovesti komunikacionu strategiju. Ovom strategijom treba na odgovarajući način informisati i pripremiti zdravstvene radnike, jasno najaviti nastavak pružanja usluga imunizacije i podstaći građane da traže vakcinaciju.

14. Koje aktivnosti treba preduzeti za uspješno sprovođenje strategije za nadoknadu vakcinacije?

Zemlje će morati ponovo da uspostave i osnaže službe za imunizaciju u najkraćem mogućem roku. Čak i ako se redovne usluge nastave tokom pandemije COVID-a-19, moguće je da pružanje usluga neće biti optimalno ili da korisnici ne mogu ili neće da koriste usluge. Stoga će intenziviranje usluga imunizacije i aktivnosti s ciljem generisanja potražnje biti prioritet. Za uspješno sprovođenje naknadnog masovnog vakcinisanja treba sprovesti sljedeće aktivnosti:

• Planiranje aktivnosti naknadnog vakcinisanja treba započeti rano, za vrijeme obustave pružanja usluga imunizacije, tj. ne treba čekati njihovo ponovno uspostavljanje.

• Evidencije o vakcinaciji, spiskove osoba koje se nijesu odazvale na poziv za vakcinaciju i praćenje novorođenčadi treba kontinuirano ažurirati za vrijeme obustavljenih ili smanjenih aktivnosti imunizacije i koristiti ih za planiranje naknadne vakcinacije.

• Zalihe vakcina i injekcija treba procijeniti i uporediti s predviđenim obimom vakcinacije i odmah ažurirati kako bi se osiguralo da su obezbijeđene odgovarajuće zalihe.

• Može biti potrebno planiranje brze procjene pokrivenosti vakcinacijom na pogođenim područjima nakon što se smanji prenos COVID-a-19, da bi se identifikovale zajednice visokog rizika radi utvrđivanja prioriteta.

• Potrebno je razmotriti periodično intenziviranje redovnih usluga imunizacije radi brzog nadoknađivanja vakcinacije djece i adolescenata.10

• Treba razmotriti dodatni terenski rad ili mobilne timove.

• Određivanje prioriteta aktivnosti naknadne vakcinacije treba da se zasniva na lokalnoj epidemiologiji i bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, a koje su sklone epidemijama na određenom području, kao što su male boginje, dječja paraliza, difterija, pertusis, meningokokna bolest i žuta groznica.

• Nacionalna savjetodavna komisija za imunizaciju treba da savjetuje Ministarstvo zdravlja ukoliko preporuke za izmjenu politike nadoknade vakcinacije (npr. prilagođavanje politike tako da se produži podobnost za vakcinaciju u smislu starosne dobi ili revidirani kalendari imunizacije (npr. najkraći interval između doza vakcine) mogu olakšati aktivnosti nadoknade.11

• Treba preispitati mikroplaniranje, posebno ako je prekid pružanja usluga trajao duže vrijeme.

10 Periodično intenziviranje redovne imunizacije: https://www.who.int/immunization/programmes_systems/policies_strategies/piri_020909.pdf

11 SZO. Tabela 3: Preporuke za prekinutu ili odloženu redovnu imunizaciju – kratak prikaz dokumenta o stavu SZO: https://www.who.int/immunization/policy/Immunization_routine_table3.pdf

16

• Zdravstvene radnike treba upoznati s planovima naknadne vakcinacije i podsjetiti ih na bezbjednost i važnost višestruke vakcinacije u cilju brze nadoknade vakcinacije djece.

• Angažovanje zajednice treba da podrazumijeva uključivanje lokalnih vođa u planiranje aktivnosti nadoknade, u cilju podrške njihovoj ulozi u zalaganju za vakcinaciju u cilju informisanja zajednica o nastavku pružanja usluga, kao i u cilju naglašavanja važnosti vakcinacije, potrebe za naknadnim vakcinisanjem djece koja nijesu vakcinisana i bezbjednosti višestruke vakcinacije.

15. Šta treba uzeti u obzir za prihvatanje i primanje vakcinacije radi poboljšanja naknadne vakcinacije?

Kako bi procijenili prikladnost različitih opcija vakcinisanja s ciljem naknadne vakcinacije nevakcinisanih kohorti djece, za donosioce odluka može biti važno da procijene faktore koji utiču na prihvatanje vakcinacije i primanje redovne vakcinacije u zajednici. Za planiranje ovih prilagođenih strategija veoma je značajno praćenje mogućih prepreka za vakcinaciju u javnosti i među ranjivim grupama, radi sticanja uvida za usmjeravanje programskih strategija.

Neophodno je održavanje povjerenja u vakcinaciju i zdravstveni sistem. Stoga, sve promjene u radu službi za imunizaciju nakon pandemije COVID-a-19 moraju se jasno saopštiti zdravstvenim radnicima i zajednici. Ovo treba da uključuje vještine zdravstvenih radnika u pogledu prevencije i kontrole infekcije, sposobnost komunikacije sa starateljima i zajednicama, slanje poruka o razlozima zbog kojih je vakcinacija prioritetna zdravstvena usluga, o rizicima od bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom i koristima od vakcinacije.

16. Koje su neophodne strategije za sprovođenje, privremeno obustavljenih, kampanja masovnog vakcinisanja?

Prije pandemije COVID-a-19 vjerovatno su postojale praznine u kolektivnom imunitetu, što je zahtijevalo masovne kampanje vakcinacije. S obzirom na to da su ove praznine u kolektivnom imunitetu i dalje prisutne ili su se povećale, kampanje za masovno vakcinisanje koje su obustavljene (posebno za odgovor na epidemiju) treba nastaviti što je prije moguće da bi se smanjio rizik od epidemije bolesti koje se mogu spriječiti vakcinisanjem. Treba uzeti u obzir sljedeće:

• Može se javiti potreba da se kampanje prilagode ciljnim starosnim grupama da bi se uzeo u obzir povećan broj starosnih grupa sa suboptimalnim imunitetom.

• Kada je to izvodljivo, kampanje za masovnu vakcinaciju treba integrisati s drugim vakcinacijama i zdravstvenim intervencijama da bi se maksimalno uvećale zdravstvene koristi, poboljšalo prihvatanje zajednice, olakšalo naknadno vakcinisanje nevakcinisanih kohorti djece i smanjilo opterećenje višestrukim kampanjama.

• Jasna saopštenja zajednicama i medijima treba da budu usmjerena na podršku zdravstvenim radnicima tokom kampanje i na informisanje populacije koja ispunjava uslove za sigurno ponovno pokretanje pružanja usluga.

• Da bi se suzbili uticaji medija koji imaju negativan odnos prema ovim kampanjama ili dezinformacije na platformama društvenih mreža, mediji treba od početka da budu angažovani i stalno informisani o razvoju događaja.

Nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom i izvještavanje

17. Da li treba nastaviti nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom tokom pandemije COVID-a-19?

Sistemi nadzora treba i dalje da omogućavaju rano otkrivanje i upravljanje bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, u najmanju ruku bolestima koje su predmet globalnog nadzora u cilju eliminacije i iskorjenjivanja

17

dječje paralize, malih boginja, neonatalnog tetanusa, kao i rubeole, u zemljama s regionalnim ciljevima eliminacije. Zemlje, takođe, treba da daju prioritet nadzoru nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom s epidemiološkim potencijalom, kao što su gripa, meningokokna bolest, žuta groznica, tifus, kolera i difterija.12 Stalni nadzor nad ostalim bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom treba nastaviti što je više moguće.

Ako COVID-19 ne dozvoljava normalan nastavak funkcionisanja postojećih sistema ili komponenti sistema za nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, treba identifikovati i održavati kritične funkcije, poput aktivnog nadzora za slučajeve akutne flakcidne paralize, nadzora nad poliološkom sredinom, nadzora zbog izbijanja epidemija, slanja hitnih uzoraka i laboratorijske potvrde prioritetnih bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Za smanjenje rizika od izloženosti COVID-u-19, u ograničenom broju prioritetnih bolnica može se nastaviti aktivni nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom, poput dječje paralize, sve dok nadzorni službenik nosi odgovarajuću ličnu zaštitnu opremu. Ako to nije moguće, aktivni nadzor treba vršiti u najvećoj mogućoj mjeri na daljinu (npr. putem interneta, telefona).

Ako su aktivnosti nadzora privremeno zaustavljene zbog pandemije COVID-a-19, zemlje treba da uključe nadzor u planove oporavka nakon COVID-a-19.

18. Kako se može osigurati kontinuitet laboratorijskog nadzora nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom?

Mnoge laboratorije iz mreže za bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom uključuju se u testiranje virusa koji uzrokuje COVID-19 i odvlače laboratorijske resurse namijenjene testiranju na bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Odgovor na COVID-19 takođe je doveo do nestašice reagensa i zaliha i njihove prenamjene na testiranje na COVID-19, zatim do ograničenih ruta za snabdijevanje zbog smanjenog vazdušnog prevoza, kao i izazova za globalnu proizvodnju kako bi se ispratila povećana potražnja.

Podstiče se Ministarstvo zdravlja da zadrži dovoljne redovne kapacitete za testiranje na bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, iako potencijalno sa smanjenom učestalošću testiranja na prioritetne bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, kako je opisano u pitanju 19. Kada laboratorijsko ispitivanje nije moguće, uzorke treba uskladištiti na odgovarajući način, radi potvrde, kada to kapaciteti laboratorije dozvole. Zemlje treba da osiguraju dovoljan kapacitet skladištenja na regionalnom i državnom nivou i da ga redovno prate.

Možda će biti potrebno prilagoditi algoritme za laboratorijsko ispitivanje da se zadovolje zahtjevi za laboratorijskom potvrdom. Naime, na osnovu standarda nadzora SZO za male boginje u situaciji izbijanja epidemije, novi klasteri sumnjivih slučajeva mogu se potvrditi testiranjem pet do deset sumnjivih slučajeva. Dodatni slučajevi za koje se sumnja na male boginje mogu se povezati epidemiološki, umjesto da se potvrde laboratorijskim ispitivanjem. Za prevoz domaćih uzoraka za COVID-19, bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom i druge bolesti, može se koristiti ista infrastruktura da bi se olakšao pravovremeni prevoz do ispitnih laboratorija.

19. Koje su implikacije i načini za smanjenje radnog opterećenja u laboratorijima tokom pandemije COVID-a-19, s obzirom na to da referentne laboratorije često sprovode ispitivanja za COVID-19 i druge bolesti koje se mogu spriječiti vakcinisanjem, poput malih boginja?

Ključno je ograničavanje i određivanje prioriteta za ispitivanje u laboratorijima. Ako COVID-19 postane prioritet za testiranje, uzorke za bolesti koje se mogu spriječiti vakcinisanjem treba testirati ako to sigurno ne ugrožava kapacitete za testiranje na COVID-19. Postoji rizik od ograničene dostupnosti reagensa i zaliha za laboratorijsko ispitivanje zbog poremećaja u proizvodnji ili ograničenog kapaciteta za njihov međunarodni prevoz.

SZO će objaviti uputstvo za rješavanje ovog naglog povećanja laboratorijskih ispitivanja kako bi se osiguralo da to

12 Standardi SZO za nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom: https://www.who.int/immunization/monitoring_surveillance/burden/vpd/standards/en/.

18

što manje utiče na prioritetne programe nadzora nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinacijom u cilju njihovog iskorjenjivanja i eliminisanja. Razvijaju se novi protokoli za testiranje, uključujući brzo dijagnostičko testiranje ili ili POC (point-of-care) testiranje na COVID-19.

20. Koje su mogućnosti za integrisanje nadzora nad COVID-om-19 u postojeći nadzor nad bolestima koje se mogu spriječiti vakcinisanjem?

Izvještavanje o bolestima koje se mogu spriječiti vakcinisanjem treba nastaviti u skladu s postojećim preporukama da se omogući pravovremena identifikacija izbijanja i praćenje ciljeva kontrole, eliminisanja i iskorjenjivanja. Kada god je to moguće, sveobuhvatni sistemi nadzora za bolesti koje se mogu spriječiti vakcinisanjem treba da budu integrisani sa sistemima nadzora za COVID-19, tako da koriste zajedničku infrastrukturu za laboratorijske kapacitete, sisteme upravljanja podacima i izvještavanje. Integrisanje s laboratorijskim nadzorom nad COVID-om-19 moguće je u dijelu prikupljanja, prevoza i obrade uzoraka (slično kao za gripu i male boginje), kao i u dijelu za testiranje platformi i protokola (koji su uglavnom bazirani na PCR metodi i koriste iste komplete za ekstrakciju RNK i enzime).

21. Da li treba nastaviti nadzor u zajednici?

Nikako se ne preporučuju aktivnosti koje uključuju lične posjete ili grupnu senzibilizaciju. Međutim, kada je u toku nadzor u zajednici (CBS) nad dječjom paralizom, lica koja sprovode takav nadzor i dalje treba podsticati da prijavljuju slučajeve akutne flakcidne paralize i da pozivaju pacijente da ih ohrabre da odu u najbližu bolnicu. Nadzor u zajednici za neonatalni tetanus, ako je moguće, može se sprovoditi i na daljinu. SZO ne preporučuje nadzor u zajednici za ostale bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom. Međutim, ako su lica koja vrše nadzor u zajednici upoznata s potencijalnim epidemijama, o tome treba odmah da obavijeste nadležne javnozdravstvene službe i ne treba da sprovode nikakve lične istrage ili senzibilizaciju zajednice ili grupe dok im to ne nalože nadležne javnozdravstvene službe.

Hladni lanac vakcina i nabavke

22. Koje posljedice izaziva pandemija COVID-a-19 na lanac snabdijevanja vakcinama?

Trenutno se događaju globalni poremećaji u isporukama vakcina koji mogu uzrokovati nestašicu vakcina u zemlji. To je posljedica ograničenja putovanja koje su uvele vlade i drugih mjera za zaštitu javnog zdravlja zbog kojih je poremećen lanac snabdijevanja vakcinama. Osim toga, može doći do štetnog uticaja na obim proizvodnje zbog kašnjenja u isporuci robe koja se koristi u proizvodnom procesu, zastoja u prevozu robe i posljedičnog viška zaliha kod proizvođača, ili sporijeg tempa proizvodnje zbog odsustva kvalifikovanog osoblja. Zbog toga se zemljama savjetuje da prate trenutni nivo zaliha, procjenjuju promjene u potrošnji ako su programi obustavljeni i da provjeravaju kapacitet hladnog lanca. Ako je i gdje je to moguće, savjetuje se regulisati troškove snabdijevanja na početku nabavke(front-loading), kako bi se osiguralo da zemlja ima dovoljno zaliha za upravljanje tekućim programima i da može brzo nastaviti s programima, posebno ako su usluge obustavljene.

Neke zemlje uspostavile su regionalne laboratorije za podršku testiranju na virus koji uzrokuje COVID-19. Za ispitne setove, reagense i druga laboratorijska pomagala koja zahtijevaju hladno skladištenje vjerovatno mogu da se koriste postojeći objekti i oprema za hladni lanac vakcina na državnom i regionalnom nivou, kako bi se savladalo ovo opterećenje. U takvim okolnostima, službenici zaduženi za hladni lanac vakcina ili nabavke treba da a) osiguraju privremeni namjenski prostor za laboratorijske proizvode koji nijesu vakcine, b) redovno procjenjuju kapacitet skladištenja, i c) mijenjaju raspored primanja i distribucije vakcina po potrebi, da bi se izbjeglo prekomjerno opterećenje hladnog lanca vakcina.

Ako vakcina protiv COVID-a-19 postane dostupna, sprovođenje procjene kapaciteta hladnog lanca vakcina od presudne je važnosti za spremnost i planiranje primjene.

19

23. Koje se radnje mogu preduzeti da bi se osigurala dostupnost vakcina i pratećih zaliha za redovan program imunizacije na svim nivoima?

Može doći do prevelikog opterećenja kapaciteta postojećeg hladnog lanca, zbog viška vakcina od očekivanih pošiljki i/ili male potrošnje zbog neočekivanog smanjenja usluga imunizacije. Zemlje treba da vode ažurirani spisak svih potencijalnih objekata (javnih i/ili privatnih) s funkcionalnim hladnim lancem da bi osigurale kapacitete u slučaju naglog porasta potreba. Radna grupa za nacionalnu logistiku treba da koristi najnovije procjene, kao što su: Procjena efikasnog upravljanja vakcinama SZO-a i UNICEF-a, procjena izvršena tokom Platforme za optimizaciju opreme hladnog lanca vakcina ili druge procjene na osnovu mapiranja hladnog lanca vakcina. Ukoliko ih nema, treba sprovesti brzu procjenu da se osigura poštovanje zahtjeva u pogledu temperature za skladištenje vakcina.

Da bi se predvidjeli mogući prekidi u snabdijevanju, treba osigurati dostupnost vakcina za najmanje tri mjeseca na nacionalnom nivou. Ako to nije moguće, treba osigurati dostupnost vakcina tokom tri mjeseca na regionalnom nivou, ako postoje kapaciteti za skladištenje. U suprotnom, treba razmisliti o češćoj dostavi vakcina na regionalnom nivou, npr. mjesečno ili zavisno od prethodne količine zaliha.

Sistem za praćenje zaliha vakcina treba ojačati kako bi se osiguralo da su svi antigeni dostupni i potentni (npr. količine zaliha vakcina, odgovarajući datum isteka, status praćenja ampula vakcine, ako je primjenljivo). Treba pažljivo pratiti količinu zaliha pomoćnih materijala (posebno špriceva i čvrstih kutija vidno obilježenih za bezbjedno odlaganje upotrijebljenih igala, skalpela i staklenih ampula), da se osigura poštovanje ugovora o nabavci vakcina i pratećih proizvoda po povoljnim uslovima od istog proizvođača. Treba pažljivo pratiti pomoćne proizvode, posebno špriceve za razrjeđivanje, jer se ti proizvodi mogu koristiti u terapijske svrhe u vrijeme nestašice.

Dok se zemlje pripremaju za ponovno uspostavljanje obustavljenih usluga imunizacije, treba ugovoriti isporuke uz regulisanje troškova na početku nabavke (front-loading), kada je to moguće, da bi se osigurala njihova dostupnost. Dobavljači vakcina nastaviće da ulažu napore kako bi zadovoljili planiranu potražnju, a nakon ponovnog uspostavljanja redovnih letova i omogućavanja otpreme pošiljki, zemlje treba da osiguraju odgovarajući prostor za hladni lanac za prijem vakcina.

20

24. Koje su preporuke za planiranje, upravljanje zalihama i isporuku robe?

Zemlje treba racionalno da planiraju vakcine i pomoćne proizvode, na osnovu očekivane potrošnje za redovne usluge imunizacije i mogućih dodatnih aktivnosti u okviru programa imunizacije. Ako se imunizacija obustavi, posebnu pažnju treba posvetiti redovnom praćenju zaliha (uključujući gas i drugo gorivo). Kada je to prikladno (i određeno statusom praćenja ampula i rokom trajanja), treba razmisliti o tome da se vakcine koje su prethodno planirane za kampanje masovnog vakcinisanja koriste za redovnu imunizaciju.

Narudžbe i pošiljke vakcina treba da sadrže i odgovarajuću količinu sigurnosnih zaliha. Treba ojačati sisteme za nadzor zaliha, upravljanje zalihama i izvještavanje, da se osigura pravovremeno praćenje stanja zaliha u zemlji i donošenje informisanih odluka o dopunama zaliha.

Treba sistematično s dobavljačima provjeravati dostupnost vakcina i raspored otpremanja pošiljki. Raspoloživost i raspodjelu budžetskih sredstava treba uskladiti s ovim planom nabavki.

Ostalo

25. Da li treba nastaviti s drugim aktivnostima, poput obuke o imunizaciji i istraživanja o pokrivenosti imunizacijom?

Treba pažljivo razmotriti aktivnosti koje olakšavaju programe imunizacije u odnosu na rizik od okupljanja i daljeg prenosa COVID-a-19. Neposredne obuke treba privremeno obustaviti kada nijesu u skladu s preporukama o fizičkom distanciranju. Postojeće digitalne zdravstvene platforme mogu se koristiti za obuku, pristup informacijama i dijalog sa zajednicama koje traže usluge imunizacije. Takve platforme mogu pomoći u upućivanju porodica na odgovarajuće izvore informacija o zdravstvenoj zaštiti ili druge socijalne usluge.

21

26. Da li treba nastaviti s uvođenjem novih vakcina?

Planirana nova uvođenja vakcina treba pažljivo preispitati i vjerovatno odložiti. Uvođenje novih vakcina često podrazumijeva promociju/lansiranje koje ne bi bilo u skladu s preporukama o fizičkom distanciranju. Osim toga, kapacitet zdravstvene zaštite vjerovatno će se preusmjeriti na COVID-19, dok će potražnja zajednice biti preniska da bi uvođenje nove vakcine bilo opravdano.

27. Da li tokom pandemije COVID-a-19 treba nastaviti provjere eliminacije malih boginja i rubeole?

Aktivnosti provjere eliminacije malih boginja i rubeole mogu se nastaviti tokom epidemije COVID-a-19, ali ih treba uskladiti s kapacitetom države za odgovor na COVID-19 ili, u suprotnom, odložiti. Sve odložene aktivnosti provjere malih boginja i rubeole treba uključiti u planove oporavka nakon COVID-a-19.

28. Da li procjene za ginekološki i neonatalni tetanus treba nastaviti tokom pandemije COVID-a-19 (npr. procjene prije validacije, istraživanja u svrhu validacije i procjene poslije validacije)?

S obzirom na intenzivno angažovanje i potrebu za ličnim interakcijama tokom ovih procjena, posebno između zajednica i timova koji vrše procjenu, ove aktivnosti treba odložiti i nastaviti nakon ukidanja ograničenja u pogledu fizičkog distanciranja.

29. Da li postoje vakcine koje se preporučuju zdravstvenim radnicima u kontekstu COVID-a-19?

S obzirom na to da u zemlji, uporedo s COVID-om-19, mogu cirkulisati i druge bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom, poput gripe i malih boginja, svi zdravstveni radnici treba da se vakcinišu u skladu s nacionalnim programom.13

30. Postoji li vakcina protiv COVID-a-19?

Na dan objavljivanja ovih pitanja i odgovora u toku je razvoj više od 40 potencijalnih vakcina, dok je prvo kliničko ispitivanje eksperimentalnom vakcinom počelo u martu 2020. godine. To je prvi put u istoriji da je prošlo samo 60 dana između sekvenciranja genoma virusa i ubrzanog razvoja vakcine. Međutim, SZO ne očekuje da će sigurna i efikasna vakcina protiv COVID-a-19 biti dostupna prije isteka perioda od 18 mjeseci nakon objavljivanja ovih pitanja i odgovora.

13 Vakcine za zdravstvene radnike koje preporučuje SZO: https://www.who.int/immunization/policy/Immunization_routine_table4.pdf

Documents

Svjetska zdravstvena organizacija, Regionalna kancelarija