TJEDNIK HRVATA U MAĐARSKOJ

glasnikGodina XVII, broj 51 20. prosinca 2007. cijena 100 Ft

www.croatica.hu – e−mail: glasnik@croatica.hu

Svim čitateljima Svim čitateljima Hrvatskoga glasnika Hrvatskoga glasnika

želimo sretan želimo sretan Božić i blagoslovljenu 2008. godinuBožić i blagoslovljenu 2008. godinu

Foto

: Tim

ea H

orva

t

2 CROATICA

HRVATSKI GLASNIK

„Bog se počovječio, da sečovjek može pobožanstveniti”kaže Sveti Augustin razmišlja-jući o rođenju Boga čovjeka.Bog, mali Božić, dijete kojegase ne plašimo, koje nije veće odnas, koje uzimamo u naručje.Polnoćka, zornica i poldanjica.Tri božićne mise. Kod polnoćkei zornice čita se izvještaj odogađaju Božića s njegovimpovijesnim određenjem: u onedane izađe naredba caraAugusta da se provede popissvega svijeta. Kod zornice je naglasak naevanđeoskom izvještaju o naviještanjupastirima, a kod poldanjice je proglasevanđelja Sv. Ivana: u početku bijaše Riječ,i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog...I Riječ tijelom postade i nastani se međunama! Vrijeme iščekivanja je iza nas, upalilismo sve četiri adventske svijeće i u njihovuplamenu ugledasmo Boga Spasitelja. Onnas, kršćane, daruje samim sobom, jer zbognas se utjelovio Bog u tijelu Isusa Krista,„radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe snebesa i utjelovi se”. Daruje nas životom.Kristovo rođenje je neprocjenjivi dar zasvakoga kršćanina, on je uzor savršenežrtve, savršenog darivanja života za drugo-ga. Isus nas okuplja i danas, na pragutrećega tisućljeća, oko stola, oko kojega se

tako rijetko okupljamo. Stoljoš uvijek obiluje njegovimdarovima. Darovima mira ispokoja. Uspijevamo seopustiti i sjesti na trenutak,zamisliti se i ispraviti našepogreške i stranputice: pre-ispitati još jednom samisebe. Božić i božićni tjedan,blagdani Sv. Stjepana, Sv.Ivana, Nevine dječice, Staragodina obiluju pučkim obi-čajima kojima smo bogati imi, Hrvati. Blagoslov vina

na Ivanje, šibanje, čestitarski ophodi, bla-goslov kuće i stana. Sve da nam novo ljetodonese plodove u naše domove. Počinje jošjedna nova godina, rođenjem maloga Bo-žića, skidamo stari i navlačimo novi kaputdana, mjeseci. I oni koji ne vjeruju, ovihdana vjeruju, kite zelenu grančicu bora,jedu posnu hranu na Badnjak, a na Božićokupljaju obitelj, rođake i prijatelje. To namje danas potrebno više nego ikada prije, bitizajedno. Potrebna je obitelj kao oslonac naputu, kojim pratimo maloga Božića. Dragi čitatelju, uime uredništva Hrvatskogaglasnika ovim Ti mislima i riječima česti-tam Božić i sretnu, mirom i zdravljembogatu nastupajuću kalendarsku godinu.

Branka Pavić-Blažetin

„Glasnikov tjedan”Komentar

Zašto je crni kos naučio pjesmusjenica?

Da se nije sa mnom dogodilo, rekao bih da jeriječ o nekoj izmišljotini! U subotu krenuo sam na neku međunarodnulikovnu izložbu, gdje su govornici istakli kakosvi oni govore istim jezikom! No, sve o svemu,vrijeme je bilo ugodno, iako bi ono po nepro-pisanom pravilu, 8. prosinca moglo biti i kruto,hladno, zubato i bezdušno. Ipak, tog je dana bilolijepo i toplo vrijeme koje nisu samo u svojimprognozama i izvješćima zabilježili jedinometeorolozi, već i obični građani. Dakle, red bibilo da se vratim svom ugodnom i nevjerojatnomdoživljaju, naime, pojavile su se sićušne sjenicekoje, eto, sada poslije povratka u toplije krajeveptica pjevica, ili selica, one caruju i vladaju ovimnapuštenim prostorima. Pjesma im je jednostav-na, istovremeno opojna, kao miris proljetnogcvijeća. Ona se razliježe skroz, gdje ptičice udaresvoj tabor, uvijek računajući na hranu ljudi, bilato slanina, koju smo poslije svinjokolje rezali ivezali još kao djeca na drveće, odnosno, vještijisu hranili i na drugi način ove naše drage zimskeptice, šarene, sićušne, plave i žućkaste, uvijekvješte, koje uza svoj crvutak traže neko sjemenjena drveću, ili možda otkriju tamo neki kukac kojikroza zimski san čeka da na proljeće izađe izsvoje čahure i da se dalje plodi i množi. Ali imptičji kljunići kažu "ne", nećeš dalje! A ja tuumjesto da vam ispričam svoj pravi doživljaj,uzduž i poprijeko pričam o možda bezvrijednimstvarima, te nikako da kažem kako me jepopratila pjesma sjenica u malom parku grada Nkoji mi je mio i drag, i sve lijepo što se u njemuzbiva i dogodi. Budući da su moji mali izvođačibili raspjevani upravo u sutonu, oko 17 sati, i nemogu se primijetiti u krošnji drveća, otkuda serazliježe njihova tiha i živa pjesma, privlačna islatka, ja, zapravo, nisam primijetio nijednuptičicu dragu na grančicama. No poj je postao nagrani jedne lipe sve jači i jači... „Tko to tamopjeva?” pomislio sam na stari slogan i zapazionikog drugog no crna kosa! Bome, on jeodvažno fićukao, pjevao i prebirao glasom časjače, čas tiše... a njegova je pjesma zvučala po-put drugih sjenica, ako se ne varam, nešto moždai jače i odvažnije. Pjevao je ustrajno, kao pravaBožja ptica koja je sposobna jer je inteligentna, azna se da su njezini preci nekoć živjeli ušumarcima te da su se s vremenom doseli u grad,gdje su se adaptirali novoj sredini. Nemojmo seza nju bojati jer nikada nije bila, i sudeći posvemu, neće ni biti izgubljena! No ja, vjerujte mi, nikada ne bih pomislio da jecrni kos toliko inteligentan i da toliko brzo uči,tj. da njegova „edukacija” za svega nekoliko mje-seci može ga osposobiti za oponašanje pjesmesjenica, koje su nam netom pristigle. Naravno,nemam povratnih informacija o tome što onjegovu pjevu sjenice uopće misle.

Đuro Franković

Zvonko Bogdan s dva tamburaša svog orkestra na Božićnom koncertu u Baji

Čitajte i širite Hrvatski glasnik!

20. prosinca 2007. 3

HRVATSKI GLASNIK

Odlukom poglavarstva Međimurske župa-nije osnovan je Mješoviti odbor za suradnjuMeđimurske županije s pomurskim Hrva-tima, čije stručne i administrativne poslove ćeobavljati Ured župana Međimurske županije– Odsjek za europske integracije. U spo-menuti odbor imenovani su: Marijan Varga,za predsjednika, te načelnici pograničnihopćina, i to Josip Grivec (Donji Vidovec),Blaženka Zvošec (Kotoriba), Marija Frančić(Sveta Marija), Mario Moharić (Goričan),Dragutin Glavina (Prelog), Rudolf Klennert(Mursko Središće), Josip Lepen (Podturen),Branko Resman (Štrigova), Franjo Makovec(Sveti Martin na Muri), Ivan Hajdarović(Dekanovec), Dragutin Lisjak (Domašinec).U radu Odbora sudjeluje i osam članova izPomurja: dr. Kristina Šurdi, Stjepan Tišler,Marija Vargović, Lajoš Vlašić, Stjepan Vuk,Ana Kovač, Vilim Lukač i BernadetaBlažetin, te četiri člana iz Slovenije: ĐaninoKutnjak, Boris Pintar, Davor Dolenčić iZlatko Jalšovec.

Nakon pozdravnih riječi predsjednikaOdbora Marjana Varge župan Međimurskežupanije Josip Posavec uručio je Rješenjanovim članovima i naglasio značenje proši-renja Odbora, koji će od tog trenutka postatitrilateralno tijelo dobivajući time nove opsegesuradnje. Proširivanjem članstva iz Slovenijes pograničnog područja, otvara se još većiprostor suradnje, zajedničkog razmišljanja teširenja hrvatske riječi. Međimurska županijaveć od tog momenta želi pomoći predstav-nicima iz Lendave u učenju hrvatskoga jezikasa sufinanciranjem učitelja.

Novi članovi iz Lendave predstavili suhrvatsku zajednicu grada, u kojem živi okotisuću Hrvata, i Hrvatsko kulturno društvokoje se brine za očuvanje hrvatskoga jezika iobičaja. Hrvati u Sloveniji bore se da budupriznati kao nacionalna manjina. U njihovimtežnjama ubuduće želi pomoći i Mješovitiodbor. Slijedio je pregled aktivnosti Odbora u2007. g., o čemu je nazočne izvijestio pred-sjednik. Odbor je u 2007. g. održao četirisjednice: 16. veljače u Čakovcu, 22. svibnja uKaniži, kada su se upoznali s položajempomurskih Hrvata te uredom počasnogakonzulata Republike Hrvatske. Treća sjednicaodržana je u Prelogu, koja se odvijala u duhuupoznavanja turističkih mogućnosti grada irijeke Drave s posjetom hidrocentrali i raf-tingom, te narečena sjednica u Čakovcu.

U rujnu predsjednik se sreo s parlamen-tarnim zastupnikom Mátyásem Eörsiem, kojise interesirao za prekograničnu suradnju.

Jednako tako nazočio je na gospodarskojkonferenciji u Stolnom Biogradu (Székes-fehérvár) i sreo se s predstavnicima gradaPečuha na kojima se raspravljalo o preko-graničnim povezivanjima.

U sklopu suradnje pomurska i donjome-đimurska naselja sudjelovala su u zajednič-kom projektu «Mreža Inno Mur@». Projektje omogućio izobrazbuprojekt-menadžera.Diplome su uručene u Mlinarcima u stude-nome, a u Hrvatskoj će se predati tijekomprosinca. Načelnik Mlinaraca Stjepan Vukskrenuo je pozornost na okončanje projektanegdje u ožujku iduće godine, a dotada će jošbiti održani work-shopovi na kojima bi su-dionici seminara svakako morali biti nazočniradi pisanja budućih projekata. Inače, uokviru projekta izašlo je prvo izdanje web-novina na tri jezika (na mađarskom, hrvat-skom i engleskom).

Odbor početkom iduće godine želi izdatiBilten u kojem će se svaka općina s infor-mativnim podacima ukratko predstaviti,telefonskim brojevima i osobama povezni-cama, te će svaka od njih naznačiti svojgodišnji program i priredbe. Materijale trebadostaviti do 15. siječnja. Župan Međimurskežupanije posjetit će nadležno ministarstvo uSloveniji i obavijestiti ih o uključenju lendav-skih Hrvata u suradnju, a posjetit će i pred-sjednika Skupštine Zalske županije radirazmjene informacija.

Cilj je Odbora da suradnja Hrvata iz trijudržava bude što razgranatija, da se iskoristemogućnosti koje nudi Europska unija.

Koncem zasjedanja međimurski župan jepozvao po jednog predstavnika iz Pomurja iSlovenije na svečanu sjednicu Županije te nasvečanost Spomen-dana kada se Međimurjeodcijepilo od Mađarske

Beta

Prošireno članstvo Mješovitog odbora za suradnju Međimurske županije s pomurskim Hrvatima

U čakovečkoj Dvorani „Zrinski” 3. prosinca održana je 24. sjednica Mješovitog odbora za suradnju Međimurske županije spomurskim Hrvatima, na kojoj je prošireno članstvo Odbora. Imenovani su novi članovi iz Međimurske županije, iz mađarskogPomurja te iz Slovenije.

Članovi Mješovitog odbora

KOLJNOF, KERESTUR – Ugarskavrijeda sliši schengenskoj zoni, a to ćezlamenovati od 21. decembra, petka, islobodno kretanje državljanov medAustrijom, Slovačkom i Slovenijom. Okotoga povijesnoga dana u mnogi naši seliće biti susjedovanje, skromna proslava. Iu Koljnofu planiraju skupni program sasusjedi u Keresturu, kamo će se pišiceganuti školari i svi zainteresirani da bipotrošili jedno zajedničko dopodne „naspomin“ hatara, rampe i kontrole.

PETROVO SELO – Na jugu Gradišća ćese 20. decembra, četvrtak, u 10 uri predationa spomin-klup na hataru premaŠerešlaku ku je ponudila peštanska firmaza dan stupljenja schengenskoj zoni. Klup„Hello, susjed“ će se postaviti samo na trimjesti, jedna će gledati u Slovačku, drugau Sloveniju, a za treću su vlasniki zamolilipetrovisku općinu. Kako je rekao liktarsela Mikloš Kohut, klup će se postavitipolag takove ceste ka jur zdavno nijhasnovana, ali će se na njoj u budućnostiprvenstveno povećati pišački, biciklističkipromet.

Aktualno

4 CROATICA

HRVATSKI GLASNIK

Petrovo Selo sve do 1. augustuša ovoga ljetaje imalo privileg da o njegovi vjerniki se jebrinuo vlašći farnik Ivan Šneller, rodom izHrvatskih Šic. Kad se je raširila vist da ćedosadašnji farnik stupiti u mirovinu, svi smose splašili, kako će biti nadalje s hrvatskimimašami, spovidanji, vjeronaukom. Sambo-telski biškup András Veres se je u jednompaketu pobrinuo za takozvana vjerna sela nazapadno-ugarskom hataru, s farofom u našemselu, i je simo smjestio Tamása Várhelyia,rodom iz Sárvára. Mladi gospon je gimnaziju„Lajos Nagy” završio u Sambotelu i bio dijakcrikvenoga internata 1991. ljeta. Kako i samkaže, ta ljeta su mu bila mjerodavna, jeratmosfera internata ga je zapravo pripravilana to da minja svoju dotadašnju želju. Htio jedaljnje studirati za zubara, ali žitak gosponaLajosa Pappa u seminariumu bio je praviputokaz za to da se i drugačije more srićnoživiti, i tad se je ozbiljnije začeo razmišljati odušobrižničtvu, kot o svojemu budućemuzvanju. Božja milost je u njemu tu misaosamo pojačala, ovako ga je za maturom putpeljao na peštanski Katoličanski fakultet„Péter Pázmány”. Slijedio je šestljetni studijteologije, a uz to se je mladi gospon upisao ina crikveno pravo postgradualno, to još nijezavršeno. Tamás Várhelyi je bio u Samboteluposvećen za gospona 2001. ljeta i kot kapelanje od 1. augustuša začeo djelati u Jegersegu.U 2005. ljetu postao je farnik ugarskoga na-selja Gellénháze i bio je zadužen za dušobriž-ničtvo pet naselj. Po novom planu crikvenežupanije ovoljetošnji augustuš mu je dodilionovi izazov s dušobrižničtvom šest sel:Pornove, Hrvatskih Šic, Keresteša, GornjegaČetara, Narde i Petrovoga Sela. Njegovo djelou Petrovom Selu pomažu Ivan Šneller inedavno iz Austrije domom doseljeni petro-viski farnik Raffael Krammer, a u Kerestešu iGornjem Četaru tamošnji farnik u miroviniAlajos Szabó. S Tamásom Várhelyiem sam senašla u adventskom pripravljanju na petro-viskom farofu. Pitanjev nije bilo, nek prošnje.Neka se kaže prvo mišljenje na riči ke sam zaovu priliku skupasabrala u svezi s dušobriž-ničtvom ter najvećimi svetki u našoj vjeri i unaši srci...

Advent – to je poželjno vrime čekanja, ali ovveselja pun čas projde danas u nekakovnepotriban sjaj. U onom starom vrimenu ovoje bilo dob za pokoru, post. U naši srci morazavladati štimung pripreme, čekanja ter sesvisno moramo pipravljati na doček

Spasitelja. Spoznajuć u tom da to nije svetakprvenstveno za kupčac dara pod kriskindlom,nek za narodjenje Jezuša. Advent i Božić ukršćanskom žitku ima svoju ulogu, značenje.U adventu nad nami je da s malimi dobrimičini, molitvami, zornicami si spravljamokinče. Ovde u Petrovom Selu smo postavilipred kulturnim domom betlehemsku štalicu,a u jaslice nosu dica slamice svezane zlatnompantljikom ke zlamenuju da su nešto dobrogaučinili. Nježnost naših dobrih činov nekaprimi maloga Jezuša ki se pašći med nas.

Dušobrižničtvo – Morebit to je gospodin IvanŠneller najlipše rekao: gdo je farnik jednogasela, ta mora služiti selo. Jedan dušobrižnik jeza ovde živeće ljude, mora djelati za nje, nekot negda kad je mjesni farnik bio i nekimanji gospodin u selu. I Jezuš je došao medljude služiti, i gosponu je najveća zadaćaslužba iako svakomu po volji ne moremodjelati, to nam nije ni dužnost. Jedino sedobromu Bogu moramo viditi, dopadati.

Familije – Sad je doba u koj familije imajunajveć zadać. Veselim se da u Petrovom Selupostoju takove familije kade je i već dice. Toje pravo peldodavanje, ali i u prošlosti su,posebno na selu, imali velike obitelji i svakoje dite pošteno odraslo. I danas je to moguće.Moramo ove familije skupadržati, zato unašoj županiji Crikva i većputi organiziraduševne dane i mi je batrimo da projdu i u tojzajednici moru se jačati, razgovarati oproblemi, minjati iskustav, skupno moliti.

Gradnja, polipšavanje crikav – U PetrovomSelu, ali i u svi drugi mjesti su crikve lipouredjene. Ovako farnik more biti farnik, a neprivatnik za gradjenje, ne da sazida kamenucrikvu, a u medjuvrimenu crikva dušov se

Intervju

Neobični intervju s dušobrižnikom „vjernih sel”

Tamás Várhelyi: „Srića se onde začme kad drugogavidimo srićnim, kad drugim moremo radost,

veselje darovati!”Zabilježila: Timea Horvat

PEČUH – U Hrvatskome klubu AugustaŠenoe 12. prosinca predstavio se KLD„Rešetari” iz Rešetara s antologijom, de-setom u nizu, pjesništva hrvatskihknjiževnika iz dijaspore i Hrvatske, naslova«Odbljesci kruga”. Predstavljanju jesudjelovao Ivan Slišurić, književnik iizbornik Zbornika, Zlatko Aga, pred-sjednik Općinskog vijeća Rešetari, Ivan deVilla, predsjednik Društva i urednik Zbor-nika, te Antun Kao, predsjednik Upravnogodbora KLD Rešetari, a domaćin večeribio je Stjepan Blažetin.

ZAGREB – „Informativna brošura zaHrvate izvan domovine” novoizašlo jeizdanje Ministarstva vanjskih poslova ieuropskih integracija namijenjena pripad-nicima hrvatskoga naroda izvan RepublikeHrvatske koja sadrži bitne podatke opodručjima vezanima za njihov dolazak ilitrajniji povratak u domovinu. Brošuratakođer daje pregled različitih odgovora nanajčešća postavljena pitanja, a sadrži ipregled elektronskih linkova za svako od11 tematski specificiranih područja.Dostupna je i na internetskim stranicamaMinistarstva vanjskih poslova i europskihintegracija, na adresi: www.mvpei.hr/hmiu.Uz ministricu Grabar-Kitarović, predstav-ljanju izdanja Ministarstva vanjskih poslo-va i europskih integracija taođer su sudje-lovali: pomoćnica ministrice u Upravi zahrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvoMirjana Bohanec-Vidović te pomoćnikministra za inspekcijsko-upravne poslove uMinistarstvu unutarnjih poslova ŽarkoKatić, pomoćnik ministra za međunarodnegospodarske odnose u Ministarstvu gospo-darstva, rada i poduzetništva Igor Lučić ibrojni predstavnici državnih ustanovaRepublike Hrvatske. U izradi tog izdanja,osim Ministarstva vanjskih poslova ieuropskih integracija, sudjelovala su brojnatijela državne uprave Republike Hrvatske.

ČUNOVO – U organizaciji tamošnjegaHKD-a, u čunovačkom domu kulture je 15.prosinca organizirano Adventsko popodnečiji je prihod namijenjen u dobrotvornesvrhe, za dječju onkološku kliniku uBratislavi. Popodne je odlikovalo druženjeuz HKD Čunovo, kuhano vino, čaj, kolači,cigansko pečenje, gulaš, masni kruh slukom, pečeni kostanji, a svi zainteresiranimogli su na licu mjesta na improviziranomsajmu kupiti prigodne božićne poklone zasvoje najdraže.

SALANTA – U tamošnjoj rimokatoličkojcrkvi 8. prosinca otvorena je izložbaumjetnice Anite Rózsakerti, izložba kera-mike u znaku došašća. Nakon izložbe ucrkvi je održan koncert poznatog sastavaPannónia koji se predstavio s gregorijan-skom glazbom.

Pred petroviskim farofom

20. prosinca 2007. 5

HRVATSKI GLASNIK

isprazni. Vjerniki moraju ćutiti da je Božjidom njev, skupa sa crikvenimi tanači čuda štomoremo nariktati. U planu nam je da upetroviskoj kapeli napravimo zvučnu tehniku,kad dica štu pri maši, da se to bolje čuje. Naprotuliće, u suradnji s mjesnom samoupra-vom, bi htili polipšati trg pred farofom. UPornovi teče nutarnja obnova crikve, kot i uKerestešu. U Hrvatskih Šica je u tijekumoderniziranje struje u crikvi, ali vekšezadaće nigdir nimamo.

Hodočašće – Nedavno smo bili na shodišću uRábakethelyu, na tom mjestu kade su farnikaJánosa Brennera prije 50 ljet brutalno ubili.Subotu 15. decembra, je bila završna maša usambotelskoj katedrali u njegov spomin i onjegovom žitku je napravljen mjuzikl, to smopogledali s dicom. Hodočašće pišice? Viksam mogao reći da sam zadnji put šetao ondakad sam se začeo učiti hodanje. Ja sam većučan k autu, i rado se vozim i ovako se pišiceteže gibljem, ali znam da je jako važno dadušobrižnik bude u kondiciji da najpr hodi sdobrom peldom. Selo potribuje svojegafarnika ne samo danas nek i sutra i za desetljet. Naša je dužnost da se ne zanemarimo niu mladi ljeti i da ostanemo zdravi i za dojdućaljeta. U Celju još nisam bio pišice, čudami sumi već rekli da kakov je to veliki i lip doživ-ljaj, i kot znamo, ta hodočašća imaju svenek iduševno napunjenje. Vidit ćemo, morebitjednoč se i ja ganem...

Hrvatski jezik – Po hrvatski se učim koddirektorice petroviske škole Edite Horvat-Pauković, tajedno jedanput imam ure. To mije potribno da malo razumim, malo se po-minam po hrvatski, i za to sam spreman nasve kompromise. Meni je važnije da vjerskižitak nepačeno ide dalje, nek da bi rekao dami stvara probleme po hrvatski maša,spovidanje ali molitva. Gdo kako se je naučio

moliti, jačiti, to neka hasnuje. Ako je to nahrvatskom jeziku, to tribi i dalje nositi, čuvati,gajiti. To sve ukupno je stoljeća dugo zadr-žalo Hrvate, Nimce u ovom kraju. Pravoda ćuse za to i pobrinuti da u tom spasenju,sačuvanju tih vridnosti i ja im budem partner.Iz nimškoga jezika imam jezični ispit, ufamse da ću se jednoč moći i po hrvatskipominati s ljudi. Dušobrižniku je u dužnostiupoznavanje jezika, kulture, molitve, svaki-dašnjice ovde živećih ljudi. Lipa gesta je akomi se gdo poklone po hrvatski sa „Hvaljenbudi Jezuš Kristuš“, već me i to ne zbunjuje,pak i znam se najzad poklonuti.

Politika – U prošlosti, bivši režim je čestohasnovao slogen „Crikva neka ne politizira“.Ako su interesi toga režima tako htili, i u tovrime su vandali biškupske okružnice, ke jebilo obavezno preštati na maša, a funkcionarisu kontrolirali je li to tako bilo po propisu, a stim su tirali i samu Crikvu u politiziranje.Danas je, nažalost, situacija takova da ako sepojedinim krugom ne vidi to što kaže Crikva,onda to velu da bi bolje bilo ako Crikva ne bipolitizirala. Ako pak tim istim stoji u interesu,onda zahtijevaju da Crikva veljek da svojuizjavu. I Crikva živi u svitu ter iz svita,čudakrat je politiziranje sa strane Crikve kri-vo protumačeno iako ona ima tu dužnost ipravo da zdigne svoj glas za ljudske vridnosti,ide li to za familije, za obranu dice ali zadruštvenu pravdu. Danas različite stranke(partije) nosu na vlašći zastava ljudske iBožje vridnosti. Pravoda Crikva ne more reći:glasajte na ovu ili na drugu partiju; ali morereći ljudem: podupirajte takove partije kenaše vridnosti poštuju. Crikva je kot stalnagora, a partije su kot ptice, negda se zbliža-vaju, negda odletu od briga. I Jezuš je sudiogrihu, a grišnika je pomagao ako se tapokajao za svoje grihe. I Jezuš je politiziraona svoj način, npr. kad je iz Božjega doma

istirao trgovce. Tim hoću reći da se Crikvamora u pojedini slučaji javiti kad ide zavridnost ter moral, i potribno je da obrnepažnju vjernikom ali da kaže primjer, što jekvarno, ločesto, a što je dobro i peldodavno užitku.

Vjera – Zahvaljujući farniku Ivanu Šnelleru iprethodnim gosponom ovde u Petrovom Selu,moram reći da me je primila ozbiljna, u vjeriutemeljena zajednica. Ovde je vjera živa, i toje jako dobra stvar jer čudaputi samogovorimo o toj vjeri, a to bi bilo najvažnije dato bude napunjeno sa životom. Ne da samopovidamo svoje molitve nek da u Božjojblizini preživimo našu svakidašnjicu, nedilje inaše svetke. Ja to vidim i u ostali seli, u drugizajednica da uprav tako živi vjera, da je željavelika za vjerom. Vjerojatno to dojde odvećdesetljetošnje zaprtosti jer tako vidim davjera i jezik (nimški i hrvatski) su peldodavnosačuvali, skupadržali ovde živeće ljude i njimje to bilo svetak ako su mogli skupa moliti,jačiti, hasnovati svoj materinski jezik u crikvi.Većputi sam rekao i na sjednici Crikvenogatanača, neka od mene nigdor ne očekuje da ćuja prikdati dici vjeru ili hrvatski jezik, to jezadaća starine. Ne nek ovde, nek svagdir nacijelom svitu. Ono što dite doma vidi, to ćedalje nositi, i na ti fundamenat će sazidatisvoju budućnost. Ja sam na tom da se dicapominaju, molu po hrvatski, svaki vjeronaukzačmemo s hrvatskom molitvom i završimougarskom molitvom.

Vjeronauk: – Jako je dobro viditi petroviskudicu, a i dicu u drugi naselji, jer ova dica jošimaju u sebi ono nešto što jur fali izmališanov ki odrastu u varošu. Zahvaljujućiodgoju, maloj zajednici, njeve vridnosti su jošprave, očividno se brinu za nje i roditelji. Oni,kot i farniki, moraju stalno moliti za to da totako i nadalje ostane. U ovi seli imamo dviosnovne škole, ovde u Petrovom Selu i u Gor-njem Četaru. U Petrovom Selu od 1. do 8.razreda ja držim vjeronauk, tajedno jednuuru. U spomenutoj školi svi, točno sto škola-rov je upisano na vjeronauk. U četarskoj školipodučava vjeroučitelj, tamo ne pohadjaju sviškolari vjeronauk. Iako se rjedje najdem s tomdicom, u nedilju ali po svaki dan se vidimopri maši. Petroviska dica redovno idu naprobe ministrantov u subotu, ali to neka budezasluga Boga. Njega moraju rado imati, i akotu dicu moremo dopeljati u Božju blizinu,onda smo jur nešto napravili za nje.

Božićna poruka – Srića se onde začme kaddrugoga vidimo srićnim, kad drugim moremoradost, veselje darovati. Moramo se truditi dasvakim danom našega žitka ostvarimo ono štoje nam donesao Jezuš i na temelju čegasvečujemo Božić. Ako to uspijemo, onda semoremo ufati u tom da ako se mi narodimo nadrugi svit, tamo će i nas primiti nježne ruke.Blage ruke Jezuša!

Kapela sv. Štefanau Petrovom Selu

Novi dušobrižnik s donedavnim petroviskimfarnikom Ivanom Šnellerom

6

HRVATSKI GLASNIK

Običaj izrade adventskih vijenaca potpunose udomaćio i među našim Hrvatima.

Očekivanje jednog od najvećih kršćanskihblagdana uzbuđuje sve naraštaje i svatko,prikladno svojoj dobi, na svoj način se prip-rema. Umirovljenici s molitvom i odlaženjemna zornicu, sredovječne osobe aktivnimpripremama, ukrašavanjem, pečenjem kolača,a djeca na svoj način: sitnim iznenađenjima,pjesmicama, programima.

U te pripreme uključile su se i manjinskesamouprave koje su pokušale unijeti hrvatskeznačajke božićnih običaja.

Kaniška Hrvatska manjinska samoupravaprije pet godina prvi put se povezala s čako-večkom Gospodarskom školom i organiziralaprikaz radova cvjećara iz te međimurskeustanove. Otada redovito svake godine prire-đuje se mali sajam njihovih radova. Ovegodine skupina iz Hrvatske stigla je upravopred prvom adventskom nedjeljom, 30.studenoga.

Ravnatelj čakovečke ustanove VladimirMasten rado prihvaća poziv kaniških Hrvatajer, kako kaže, uvijek su jako cijenjeni njihoviadventski i božićni aranžmani. ProfesoricaKarmela Radašević s učenicama je prikazalanove trendove ukrašavanja u kojem prevla-dava zelena boja s prirodnim ukrasima.

Također 30. studenoga, u Keresturu iFićehazu izrađivani su adventski vijenci uorganizaciji vjerske zajednice, doma kulture imanjinske samouprave. Mještani naselja suzajedno izradili božićne ukrase, koje jesutradan posvetio mjesni župnik RobertPogar na misnome slavlju.

Serdahelska Hrvatska manjinska samo-uprava također je priredila adventsku radio-nicu s pomoću svojih prijatelja iz Draškovca.

Manjinska samouprava vrlo dobro surađuje sdraškovečkom osnovnom školom. Posred-stvom ravnateljice Margite Mirić u advent-skim pripremama pomogla je i SnježanaTurk, koja vrlo spretno izrađuje božićnearanžmane i vrlo rado je prihvatila poziv uSerdahel.

Prvoga prosinca u domu kulture okupila suse djeca spretnih ruku, srednjoškolci, stu-denti, odrasli i umirovljenici da jedan drugompokažu na koji se način može uljepšatibožićni blagdan, a stariji mještani pričali su otome kako se nekoć slavilo u znatno skrom-nijim uvjetima. Dok je Snježana neprestanoprikazivala razne oblike ukrasa, od visećih dookruglih ili u staklenim čašama, Jelica Gujašje odala recept božanstvenih i prekrasnihbožićnih medenjaka. Svatko je mogao ispro-bati njihovo ukrašavanje bijelom pjenom.

Umirovljene učiteljice pobrinule su se dabude i rukom izrađenih čes-titaka, sašivenih od zlatnih niti,a u izradi papirnih lampionapomagala je učiteljica Pintarić.Bilo je i domaćih salon-bombona, koji su se izrađivalikod kuće. Moglo se čuti odstarijih što se nekada stavljalopod bor, ponegdje je bila samonaranča ili jabuka, te da jenajveće veselje bilo koturati sepo slami unesenu u kuću naBadnjak.

Osim adventskih priprema,u svakom će se selu prireditibožićni koncert ili žive jaslice usudjelovanju djece i mjesnihzborova .

Beta

Adventsko pripremanje u PomurjuHrvati su uvijek bili vrlo pobožan narod, to se može zapaziti i danas u hrvatskim selima.

Crkve su češće posjećivane nego drugdje. Nadolazeći Božić velik je događaj i međupomurskim Hrvatima. Osim što se pripremaju u obitelji, već se u svakom naselju organizirajuzajedničke pripreme.

ANDZABEG – I u ovome naselju, gradunedaleko od Budimpešte, žive Hrvati, kojisu još u 19. st. prihvatili nametnuti etnik Rac(množina Racovi). O njima se brineHrvatska manjinska samouprava na čelu sDubravkom Kubatov. Kako je izjavila zapečuški radio Dubravka Kubatov, od prošlegodine uz pomoć gradske televizije Hrvat-ska samouprava grada Andzabega snimamaterijale i razgovore sa starijim stanov-nicima, izvornim govornicima, koji imajušto za reći. Životne su to priče koje osli-kavaju vrijeme, jezik i običaje tamošnjihrackih Hrvata kroz stoljeća. Radi se zapravojedna kartoteka koja će imati ne maluvrijednost u godinama koje su pred nama.Hrvatska samouprava pogledala je kolikoondje ima Hrvata i nastoji raditi na jačanjunacionalne samobitnosti i njihovuokupljanju. Organizira se svake godinetradicionalni Racki bal, tako će sljedeći biti19. siječnja 2008. godine. Uza spomenutibal tu je i obnovljeni običaj rackog kolinjakoji je također obnovljen naporima andza-beške Hrvatske samouprave. Željeli supotaknuti i pokretanje nastave hrvatskogajezika, ali to je malo teži zalogaj i teško ide,zasada su to samo nade. Svake godineorganiziraju na obali Dunava druženje iIvanjsku noć. U nastupajućoj godini željelibi utemeljiti tamburašku i plesnu skupinu.

UNDA – Kako nas je informirao undanskinačelnik Franjo Guzmić, Undanci ćekonačno rušenje granic zajedno svečevati sasusjednimi seli u Austriji ter Ugarskoj. Naundansko-fileškoj granici 22. decembra,subotu, u 11 uri će nazočne pozdravitifileški načelnik Johann Balog, načelnikZsire Árpád Dorogi, načelnik Horpača JenőTalabér ter Franjo Guzmić, prvak Unde, apotom će se na hataru prerizati ona vrpca kaće simbolično zlamenovati oslobodjenje odhatarov. Proslava se nastavlja u fileškojšportskoj hali s objedom, potom pak skulturnim programom u kom će nastupititamburaši i jačkari iz Unde kot i folklorašiiz Horpača.

SAMBOTEL – Hrvatska manjinska samo-uprava varoša poziva Vas na tradicionalnubožićnu svetačnost 22. decembra, subotu, uveliku dvoranu zgrade u Kisfaludyevoj ulici1. Božićni program su pripravila dica izčuvarnice Mesevár, hrvatski školari izOsnovne škole „Mihály Váci”, jačkarni zborDanica iz Bike, Salezijanski zbor izSambotela, folklorna grupa Četarci terdomaći zbor Djurdjica.

UMOK – Hrvatska manjinska samouprava imjesna samouprava Umoka srdačno pozivasve stanovnike na seoski Božić 22.decembra, subotu, od 17 uri u kulturni dom.Nastupaju školska dica, a zvanarednuatmosferu će osigurati domaći tamburaši,pod peljanjem Ivana Sallmera.

20. prosinca 2007. 7

HRVATSKI GLASNIK

U ovo božićno doba misao nam ide uBetlehem. Ponovno smo tu, jer sve nas predjaslice tjera neka čudna sila. Netko je tu da sesvomu vjerničkom srcu u radosti oduži.Netko jer mu se božićna ljepota sviđa. Netkoće, na žalost, stajati negdje u prikrajku, a kroznjegovu će pjesničku dušu strujiti stihovi,bolni do očaja, jer ni za Božić neće u svojudušu moći vratiti vjeru djetinstva: „Uspo-mene, uspomene … I plaču, viču, smiju se ikunu – I grozno šapću: mi smo uspomene!”Oh, te strašne uspomene, bolne ali tako lijepe,tople kao majčine grudi, teške kao majčin

pogled, prijekorne kao majčina riječ …”Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i nezaboravi da je to sve načinio Bog.

Oh, te strašne uspomene, koje se svakegodine budite za Božić i parate dušu i srce,iscjedujete suze iz očiju koje već odavno zureu daljinu besmisla! Misli se roje jedna zadrugom … Božić! Jedna riječ i jedna ljepota.Čarobna kao bajka, i živa kao život. Božićmoj, Božić naš. Božić s ocem i majkom, bra-ćom i sestrama. Bilo je davno. Ah, uspomene,uspomene … Kako je onda Bog bio takoblizu … Kako je onda mir vladao u mome

srcu i život bio pun zanosa … Sve se mijenjai sve nestaje. Samo je božićna noć uvijek ista.Njezino svjetlo nikako se ne utrne. Uvijek nasdonosi do štalice da barem na trenutakodmorimo svoju glavu na gredi njezinihjaslica. Tu je sve razum, srce, obitelj, ljudskodruštvo, dijete i starac – a iz očiju MarijinaDjeteta zrači plamen ljubavi koja spašava.Osjećamo da iz jaslica Božji sin ne sudi našegrijehe i naša lutanja, nego se svojomdjetinjom nemoći s nama izjednačava. Rodiose bespomoćan kao i mi. Rodio se za smrtkao i mi. Imao je majku, jezik, kuću, ime,zavičaj, domovinu, narodnost – kao i mi. Ujaslicama je bio posve naš, i ostao je naš. Zatosmo zaljubljeni u jaslice, zato ih tražimo, adječje uspomene ne zaboravimo. Božić jesam po sebi Božji hvalospjev čovjekovuživotu. Otkada su betlehemske jaslice postalekolijevkom Novorođenoga, otada je životsvakoga čovjeka stupio u samo središte Božjepozornosti. Otkada je na obasjanimBetlehemom odjeknula anđeoska pjesma naslavu Novorođenomu, otada je svaki ljudskiživot uzdignut u same božanske obzore. Nadštalicom će zvijezde blistati. Kralja ćemoradosno dočekati. Rodit će se Novorođenikoji će nam pokazati put spasenja i sreće.Gledat ćemo Isusa na slamici, a oko njega ćeanđeli pjevati radosnu pjesmu. Sveta i tihanoć. Noć kroz koju stižu zvuci radosti.Nebeski mir. Onoga svetog mira za kojimčezne svako ljudsko srce. Mira koji obogaćujedušu, a srce ispunjava radošću. Mira kojimože doći samo odozgo. Mira iz kojeg seizvija radosna pjesma duše sveti i blagotvornimir. U tome svjetlu je vjera našega naroda.Vjera koja mu je putokaz u mladosti i starosti.Vjera koju svjetlo ove noći hrani i jača.Spasitelj donosi radost. Dolazi svima ususretovih dana. Starima, malima, bolesnima,nemoćnima, seljanima, radnicima ... Radostkoja dopire iz Betlehemske melodije nekabude baština i snaga života. To je radost kojunam donosi Spasitelj i ovoj svetoj iblagoslovljenoj noći. Zato svi uđimo uštalicu. Kleknimo pred koljena najmiliježene, jedine među ženama koja, rodivšinašega Gospodina, postade majkom svihljudi. Kaže nam Isus: Rođen sam za vas.Rođen sam usred zimske noći. U siromaštvukoje ne poznaju ni najsiromašniji. U samoći inapuštenosti jedinstvenoj na svijetu. Učimvas da vjerujete mojoj ljubavi. Učim vas daljubite mene koji vas beskrajno ljubim. Kojisam tako blizu, koji vam se toliko darivam.

J. Gregeš

Dar svima – mir svima – – radost svima – jaslice svimaU ozbiljnoj glazbi Božić zauzima važno mjesto. Mnogi su skladatelji pisali crkvena djela prateći bogoslužnu godinu. U ovobožićno vrijeme kraljica instrumenata jesu orgulje. Božićna glazba za orgulje – u povijesti glazbe – posebno je naravna,osjećajna, obiteljski topla kao i cijela ova svetkovina. Badnja noć svima ulijeva radost u srce. Kada čujemo lijepe naše pjesme irecitacije, kao da nam zaigra srce: „Božić je blagdan veliki/ Radujmo se slaveći./ Rodio se Isus mali/ koga cijeli narod hvali./O, Isuse, dobri moj!/ Rođendan je danas tvoj.”

U samostanu sestara cistercita „ReginaMundi” u Andzabegu (Érd) od 23. do 25.studenoga 2007. održana je duhovna obnovapod naslovom „Tražite najprije kraljevstvoBožje!” Duhovnu obnovu već drugi put pred-vodio je pater Mihovil Filipović, redovnikDružbe Marijinih misionara iz Zagreba. Uznjega su bili i Danijela Miklaužić i kantautorDragutin Hrastović, koji su gitarom i pjes-mom pridonijeli duboko produhovljenojatmosferi.

Pater Mihovil, među ostalima, govorio je odjelu Sv. Ljudevita iz Monforta, koji je tvrdioda najbolji put do Isusa Krista vodi prekonjegove majke, Blažene Djevice Marije, pa sezalagao za to da se svaki čovjek u potpunostipreda i posveti Majci Božjoj, koja će gasigurno dovesti do svoga Sina. Kao i lani, biloje petnaestak sudionika, koji su dobili izvan-rednu mogućnost da se na pravi načinpripreme za došašće (advent), da se u samos-

tanskom okruženju, daleko od vreve i brigasvakodnevnog života, preispitaju, prodube iučvrste svoju vjeru. Pater Mihovil je našaovremena i za ispovijedanje, pa i za prijateljskirazgovor i savjet za svakoga pojedinačno. Toje bila dobra prilika da se i naša malahrvatska zajednica vjernika u Budimpešti jošviše međusobno upozna i zbliži. Osim toga,časne sestre su bile izvanredno gostoljubive iosjećali smo se kod njih kao da se odavnapoznajemo.

Na kraju bih posebno zahvalila Hrvatskojmanjinskoj samoupravi grada Budimpešte, tehrvatskim samoupravama V. i XV. okruga,koje su dale financijsku potporu organizacijiduhovne obnove. Budući da je iskazan interesiz pečuške regije da ih pater Mihovil posjeti ion je to svesrdno prihvatio, nadamo se da ćeiduće godine još veći broj Hrvata iz Mađarskeimati prilike upoznati toga karizmatičnogmisionara. Melinda Adam

O duhovnoj obnovi u Andzabegu

HRVATSKI GLASNIK

8

Zimski suncostaj vezuje se za 21. prosinca.Tada počinje zima. Dan Adama i Eve (24.XII) jest Badnji dan, vigilija Božića, dan kadakulminira blagdanski krug. Prema crkvenomučenju taj se dan ne smatra zapovjednimblagdanom, ali do večernjih sati još traje čet-verotjedni post. Nakon zimskog suncostaja,prema narodnoj izreci, smatra se svakog danaza pijetlov korak poraste dan.

Hrvati u Mađarskoj predbožićnu večernazivaju raznim nazivima: Badnjak, u jednoji drugoj Podravini te u Pomurju, Badnje večeŠokci, Bošnjaci, Bunjevci, Raci, Dalmatini,odnosno skupnim nazivom Badnje veče teAdam i Eva, Bunjevci. Bošnjaci u Nijemetublagdan nazivaju i Mladi Božić. Adama i Evui Hrvati smatraju svojim praroditeljima. ZaBožić se vezuje rođenje Isusa Krista Naza-rećanina.

Pripreme za blagdan – zabrane

Božićno blagdansko razdoblje najvažnije jeglede običaja tijekom godine i najbogatije k iu vjerovanjima. Blagdan je poprimio nizpoganskih i antičkih običaja, sačuvavši ih dodanašnjih dana. Utjecaj obreda za predstojećugodinu ima odlučujuću ulogu. Blagdanivezani uz Božić, sve do konca srednjegvijeka, bili su ujedno i početak Nove godine,praznik rođendana Isusa Krista Spasitelja.Pripreme za blagdan otpočele su još prijeBožića. To obuhvaća razdoblje došašća, kojeje vrijeme odveć bogato pučkim običajima ivjerovanjima.

Hrvati u pomurskom Serdahelu preprav-ljanje (pripreme) počinju već tjedan dana

prije blagdana. Kolju se svinje, tj. obavlja sekoline. Muškarci ido v gorice (u podrume) pozdravico, tj. vino. Obično ponesu sa sobomčetiri fonjoša (demižona) kako bi za svetkebilo dosta vina. Žene kod kuće spremaju sobekako bi sve bilo u najvećem redu i čistoći.Peku kolače, gibanicu, pripremaju rezance.Muškarci ili djeca donesu betlehema (božićodrvce) iz šume.

Bunjevci u Čikeriji kazuju: Naprid smo sepripravljali, bar nedilju dana, onda smo ku-vali, pekli. Pa imali smo „svašta ko na Božić”.Eto, ko je svinje klao, taj je imao i od togamesa. Klali smo pileža i pućku (pura), to jebilo uvik. To je bilo najviše za Božić.

U podravskom Lukovišću isto se klalamladina (perad) jer se smatralo srećom akose zakrvavi. U Martincima gazdarice pekle sudebele kolače, u Lukovišću zvane kifline,peklo i kuhalo se svinjsko meso, naime, nabožićne blagdane takve radnje nisu seizvodile, tj. sve je trebalo obaviti prije.

U baranjskim selima Šokice i Bošnjakušeza Božić su za svakoga člana obitelji otkalepokoji dio odjeće. Ukućanke su do začetkadošašća sve prljavo ruho, plahte, ručnike, itd.obijelile i oprale u potocima, naime, za vrije-me došašća bilo je zabranjeno prati. Muškarcisu nasjekli drva potrebna do Nove godine, aza Badnjak pribavili su panj (obično od ceraili od hrasta).

U baranjskoj Vršendi desetak dana poslijeSvete Lucije, na Badnji dan domaćini subrižljivo pospremili kuću, očistili dvorište isvinjce. Predmete koje su uzajmili ili dali uzajam, na Badnju večer trebalo je vratiti. Togse dana ništa nije tražilo u zajam, a nije se

ništa ni posuđivalo. Mještani nisu se radovaligostima koji su te večeri navratili, svatko jeostao kod kuće s obitelji. Cijelog se danapripremalo, kuhalo i peklo jer na Božić nijebilo pristojno raditi.

U baranjskoj Ati žene su uoči blagdanapokrečile stan, vodom oprale namještaj, uslamnjače stavile svježu slamu. Protiv vješti-ca su u četiri ugla zaglavlja napunjenoslamom metnule bijeli luk i nož. Djecu suokupale, a i odrasli su oprali kosu.

U Nijemetu nadomak Pečuha pripreme zabožićne blagdane počele su veselim svinjo-koljama, pečenjem kolača, nabavom rakije idopremanjem suda (bačve) vina. Glavnepripreme obavljale su se na Mladi Božić, tj.na Badnji dan. Domaćica je pomela sve kuto-ve sobe. Poslije toga prostrla je prazničnistolnjak. U Kozaru poslije podne u četiri satagazda uzme nešto svete vode i u zdjelici trijezgra bijela luka te poškropi podrum, a nadovratku načini bijelim lukom trostruki križ,posveti staje, kolnicu i marvu, a to čini dabosorke (vještice) ne mogu nauditi ničemu udvoru. Božić je zapravo otpočeo primjenomstrogog posta. Ujutro se pila rakija, a cijelogadana jeo se suhi kruh ili pečeni krumpir.Podravski Šokci jeli su tijesto bez masti,takozvane tančice.

U znaku priprema za blagdan u Budžaku(Buzsák) ispod Blatnog jezera (Balatona)prije Božića učinjene su sve radnje, stan jepospreman, okrečeni su zidovi, stoci je hranapripremljena, drva za ogrjev također, itd.

U Židanu u Gradišću na Badnju večer kadase zamrači, kadi se. U crepani lonac stavi sežeravica, na nju tamjan i marijanske svijeće.Kadi se komora, staja i na kraju kuća. Drži se,

Dobro došlo ovo sveto i slavno Isusovo porođenje!

Badnji dan i Božić

Trenutak za pjesmuAnte Evetović Miroljub

Na Božić

Dobro došo s nebeske visineMedju braću ljude Božji sine;Jedva smo te željni dočekali,Zdrav nam bio naš Isuse mali.

Sišao si na sv’jet ovaj doli,Da izl’ječiš naše rane, boli;Da usrećiš svoju braću ljude,Da mir, sloga medju nama bude.

Da blaženstvo tu na zemlji vlada,A u srcih vjera, ljubav, nada;Ta današnje hladno ljudstvo trebaOvih lijepih darova sa neba.

Dobro došo s nebeske visineNa sv’jet ovaj slavni Božji sine!Pa raširi samosvjest, sloboduI u našem slavenskome rodu.

HRVATSKI GLASNIK

20. prosinca 2007. 9

naime, da je potrebno kaditi ar va sakomstanu je mnogo duhov. Zli i dobri. Kad kadi-mo, onda zle duhe prognamo iz stana van, dana Božić samo dobri duhi budu u stanu.

U Santovu ukućani se svi redom umiju izkopanjke i obuku čisto ruho. Međutim, pazise da se voda uvijek izmijeni, jer umije li setkogod u nečijoj vodi, odnijet će onomu san.Kapija se te večeri ne zatvara kako bi svatkotko želi mogao ući, jer svaki je gost radoprimljen. Ako u kući, slučajno, ima štogodtuđe, pozajmljeno, to se brzo vraća vlasnikuda mu se sreća ne pomuti.

U Budžaku za vrijeme blagdana bilo jezabranjeno otići u podrum ili na tavan –svi suposlovi zabranjeni. Osobito su pazili nazabrane u svezi s pranjem, šivanjem, tkanjem,pranjem posuđa, prostiranja rublja itd. Držalisu da će onome tko naruši tabu, stoka,odnosno članovi obitelji oboljeti ili umrijeti.Takve se zabrane odnose na spomen-danSvete Lucije i Svete Bare. Zabranu metenja ustanu su objašnjavali: Ne da na taj način izkuće pometemo i sreću!

U Semartinu bilo je zabranjeno svađati sena dan Adama i Eve jer tko to učini, imat ćečireve.

Naši su Hrvati svi postili!

Ide Božić...Na Badnju večer pjevala se pjesma u

Semartinu, slična kao i u Santovu:

Ide Božić preko Drave:Prevezite me!Ako nisu ljudi domaI žene će me."Oj, Božiću, ti si pun miline,Moja će mi majka pražit kolačiće fine.

Božićni stol Nekoć je priprema božićnoga stola za

obitelj značilo sudjelovanje u obredu. Svipredmeti, sjemenje, stolnjaci i sl. koji su senalazi na stolu ili ispod njega imali sumagičnu snagu, te obično do Nove godine, iliTri kralja ostalo je sve netaknuto. Takvo sesjemenje rabilo za vrijeme sjetve radi blago-slova, a mrvice sa stola služile su za liječenjei tomu slično.

U podravskim selima na stolu je razastrtaslama i sijeno pokriveno trima stolnjacima.Na stolu u jednoj košarici nalazi se svakojakosjemenje (kukuruz, žito, zob, raž, ječam, grah,češnjak), odnosno ono je u Martincimaporasipano na gornjem stolnjaku. Kada jedomaćica prostrla prvi stolnjak i na njemusjemenje, simbolično je zvala kokoši: Kokoši– bela, šarena!, te kada bi drugim stolnjakompokrila sjemenje, simbolično bi tjerala ko-koši: Hiš u bašću! Hiš u bašću!, tj. da kokošine idu u dvor, nego u vrt. Sve se to pokrije itrećim stolnjakom, na koji se metne sjemenjete se stavi žitnjak, tj. kruh, novčarka s novci-

ma, kako bi u obitelji i iduće godine bilodosta novaca, te jabuka koja se ponese napolnoćku i povratkom kući rasiječe se naonoliko dijelova koliko članova ima u obitelji,i pojede se. Za vrijeme blagdana na stolu jecijeli pečeni kruh (žitnjak), dakle bijeli kruhod pšenice, naime, obično se jeo kukuružnjak(kruh od kukuruza) ili u Lukovišću namešani(tri struganke (koritašca) meje (brašna) odpšenice i jedno koritašce od kukuruznabrašna). Na stolu ima i pečene bundeve daukućani ne budu svrabljivi, i češnjaka. Podstol su se stavljali konjski hamovi (sersam),uzde (vuzde) i poneki ratarski alati, od plugaoračko gvožđe. U Lukovišću metnuo se isvežanj slame, sjekira (tuba), u Martincimabič, a oni koji su imali volove ili kravljuzapregu, stavili su i jaram. Metnuli su i lemeši culo (manja vreća, odnosno nenapunjenavreća) kukuruza. Za vrijeme sjetve žito se

sijalo iz božićnoga gornjeg stolnjaka. Mrvicesu s gornjega stolnjaka stresli na dvorištu, abili su okrenuti prema vrtu.

U podravskom hrvatskom selu Brežnici,zapadno od Barče, stol se načinio u oblikukriža. Naime, za tu prigodu donosilo se raznosjemenje: pšenica, kukuruz te sijeno koje seprostiralo na stol u obliku križa, kako bi idućagodina bila berićetna. Pod stol stavili su triklipa kukuruza koje su nazivali Tri kralja. UIzvaru se od sjemenja kukuruza na stolunačinio križ. U Kozaru kućanica je po stolurazastrla sijeno, a u sredinu stola metnulanešto novaca i to prekrila bijelim stolnjakom.

U Nijemetu domaćin je smjestio pod stolsvu konjsku opremu, jaram, lemeš i drugaratarska oruđa, zatim kudjelju, punu košaruraznih sjemenja: pšenicu, kukuruz, ječam,bijela i crvena luka. Domaćica je stavila nastol u gomilici oraha, lješnjaka, jabuka, kru-

Bogatstvo...Bogatstvo...

Folklorna skupina „Zorica” iz Erčina

HRVATSKI GLASNIK

10

šaka, suhih šljiva, grožđa, meda, makovače.Vršenđanke na stol su stavile tri stolnjaka,zatim tanjure i božićni kruh, suhe višnje isuho grožđe. U isklijano zeleno žito koje sestavilo na klijanje na Lucu ili Barbaru,metnuta je svijeća. Isklijano žito nosilo se ucrkvu i postavilo na oltar. Ispod stola sumetnute u košarice žitarice i alat.

U Santovu na stol stavi se nešto slame ipokrije čistim bijelim stolnjakom, kojimdomaćica najprije tri puta mahne, da peraduvijek ostane u hrpi. Žene jedna za drugomprilaze k stolu i ispod stolnjaka izvlače pojednu slamku, da vide kakva će sljedećegodine biti konoplja. Koja izvuče duljuslamku, u nje će i konoplja biti bolja. Tojslami i stolnjaku pripisuju čudotvornu moć.Slamu su nakon Božića vezali za voćke, dabolje rode, a stolnjak se ostavlja za onoga kimovlada strah, a često se i sijalo iz njega.

U šokačkim selima u Bačkoj pod stolnjakse stavi jabuka koja se nosi na sve tri božićne

mise, a treći se dan posiječe u komade i dajestoci. Pod stol se stavlja zob, kukuruz te se natreći dan pohrani s peradi.

U Čikeriji obično otac unosi slamu pa sečestita Badnje veče te Adam i Eva. U Gari nastolu je bilo jabuka, oraha, bijelog luka, rakijei žito posijano na Svetu Lucu s trimasvijećama. Da bi iduća godina bila plodna ibogata, pod stol se stavljalo žito, ječam,kukuruz, zatim uzde i hamovi od konja. Bu-njevke na Božić postavljaju ukrašeni „ćilim”,tj. otkani stolnjak na stol. Da bi se istaknuloda se radi o blagdanu, na stol se metnu, jedanna drugi, tri stolnjaka. Takav „ćilim” običnoje imao posebnu magičnu moć. Nekada su izdonjega, bijelog stolnjaka sijali žito. Ako jebilo bolesnika u kući, tim bi ga stolnjakompokrili jer se držalo da on donosi obilje izdravlje. Pod stolnjak se obično stavlja slamai sijeno.

U Andzabegu, u naselju ispod Budim-pešte: na stol se čaršap (stolnjak) metnio, podčaršap novaca, zatim bio badnjak (iskićenivinograd, žitarice, klas, voćnjak, pilići). Podčaršapom bilo je malo sijena, lažjaše (novci),vrlo stari novci bili, to čisto srebro bilo, poslito nosili na vratu, kad se obuklo u racko, štobogatija bila, više bilo lažjaša, i to su met-nuli. Na stolu bio kolač, ujedno bilo bukare,bjelog luka, crnog luka, taj klas se izvuko izkolača i metnio u bukaru, a kod večere svića

gorila dotle dok nismo pojeli poslednjizalogaj.

Blagdanski stol u Tukulji pokriven jejednim stolnjakom (čaršap), a ispod njegabilo je sijeno, a pod stol se stavio lemeš icrtalo. Članovi obitelji ispod stolnjaka izvuklisu sijeno te su mjerili, naime, vjerovalo se: Koće dulje izvuć, taj će imat dulji život! Pod stolse stavljala slama i na nju metnuo lemeš. Toje u stanu ostalo sve do Tri kralja. Podstolnjak stavilo se i malo slame, a u zdjelusjemenje kukuruza, pšenice, orasi, bijeli icrveni luk, jaja, jabuka, čašica meda i svijeća.Pokraj zdjele metnuli su isklijanu pšenicuposijanu na Luciju.

Hrvati (Dalmati) u Senandriji (Szentendre)slamu stavljaju pod stolnjak i stol na Badnjak,koju poslije vežu u snopiće i stavljaju navoćke „protiv leda”. Donedavna se bacalo pojedna jabuka u svaki kut sobe, a otac jetuckao svakom djetetu po orah koji je samoizabralo, pa se po jezgri oraha proricalo odjetetovu zdravlju. Majka je djeci davalakomadić kupljene oblatne s peršinom s malomeda za zdravlje. Komadić te oblatne davaose životinjama poslije božićne „zornice”. Uzemljanoj činiji na stolu bile su jabuke,grožđe, orasi, češnjak, luk, nešpule i čaša smedom, te obvezatno žito. Mak je, po vjero-vanju, „nosio sreću”, pa se također davaokokošima, da bolje nose.

U Santovu pod drvcetom u tanjuru sezeleni žito, posijano na dan Svete Lucije.Ovdje su i od blata napravljene i vunomoblijepljene ovčice pa magarac i ćaća (jahač).Na sredini velikog stola je badnjača. Kraj njeobvezatno je moralo biti: sira, rumenihjabuka, češnjaka, hrena i meda. Na jabuku sumetnuli sitne novčiće, krajcare, od kojih su zabožićnih blagdana nosili u crkvu i davalilemozinu. Stoga stariji svijet i danas još veli:Krajcara je mali darak, al' velika zadužbina.

Po stol se obvezatno stavljao: jaram, uzde,oglavina, ular, raonik, bič, praćak i sjekira, dabudu blagoslovljene sve vrsti seljačkog posla,a u vrećama je bilo pšenice, ječma i kuku-ruza. Odavde su živinu i sve domaće životinjehranili, jer se za vrijeme Božića nije smjeloići na tavan, čardak ili žitnicu po hranu.

Ukućanka i ukućanin u šokačkim i boš-njačkim selima skupa pripremaju božićnistol. Na stol se stavlja tri stolnjaka, u Mohačudva, u nekim bošnjačkim mjestima jedan.Najniži stolnjak bio je otkan od jednostav-noga platna, a iz njega se sijalo žito. Sljedećistolnjak bio je već nešto bogatiji ukrasima. Zavrijeme blagdana s njega se jelo. Treći,ujedno gornji stolnjak, bio je pun ukrasa, kojije za vrijeme blagdana skroz bio na stolu,simbolizirajući blagdan i ručnu vještinu uku-ćanke. Prije negoli se stolnjak stavi na stol,domaćica ga trese. U Ati domaćica je stolnjakiznijela iz kuće te se na pragu zaustavila irekla: Buve, muve i svaki gad iz kuće marš! U

Nijemetu domaćica potresla je stolnjak irekla: Hiše, hiše!, što je značilo: perad nekaide u vrt, a ne u dvorište. U Salanti na badnjistol stavi se lijep stolnjak na koji se porasipljerazno sjemenje: kukuruz, pšenica, zob,ječam, raž, konopljino sjeme, grah, grašak,orasi itd. To sjemenje ostaje do drugog jutra.Tada se pokupi u neku posudu i iznosi u vrtgdje se porasiplje, kao što se sije sjeme, radidobrog uroda u nastupajućoj godini.

Ispod četiri ugla stolnjaka stavila se slama,u sredinu novac, da bi u domu tijekom cijelegodina bilo novaca. Taj se novac nosio ucrkvu za lemozinu. Hrvati u baranjskoj Mara-zi osim slame i novca na stol stavljali supšenicu, ječam i raži. A na stolnjak u šalicipšenicu, raži, ječam, zobi, kukuruz, svijeću,jabuku u koju su kovanice ubodene, dunju, nabadnjaču stavili su očenaš, bijeli luk, jabuku,isklijanu pšenicu, suho voće (kalotine) i grož-đe, da bi sljedeće godine od svačega rodilo uobilju.

U Kašadu prije večere unesena slamaostavi se svezana te se nakon večere razgrni,onda se djeca igraju. Prvi dan Božića valjalisu se po slami. Izvukli su slamu i gledalikakva će bit kudelja i lan. U Semartinu setakođer brižno postavljao božićni stol. Na njse stavilo 20 srebrenih pengova, te neštoslame, a što se pokrilo stolnjakom s crvenimprugama. Stolnjak prostrti na stol trebala je

HRVATSKI GLASNIK

20. prosinca 2007. 11

isključivo najstarija žena, no prije je tri puta,okrenuta prema prozoru, istresla stolnjak. Zato vrijeme, kao kada tjera kokoši, kazivala je:iš, iš, iš... To je uradila da ne bi stoka bilajalova. Slama je simbolizirala Isusovorođenje, jer je on rođen u štali na slami, anovac novogodišnje bogatstvo. Pod stol sestavio osmak, u njemu je bila izmiješanahrana za svu stoku za iduća tri dana: pšenica,kukuruz, ječam, konopljino sjeme, sjemenjeod bundeva, laneno sjemenje i zob. Sve je topoškropljeno svetom vodom da bi stoka cijeleiduće godine bila zdrava, te ne da netko možena njih baciti čini, tj. ureći ih. U obrok jestavljena jabuka, koja je podijeljena međudjecom na prvi dan Božića. Osim hrane zastoku ovdje se našlo sve važnije oruđe:sjekira, čekić, pila, slaka, itd. U sredinu takopripremljenoga stola stavljen je svijećnjak ipšenica zasijana na Luciju, koja je bilasvezana ispletenom vrpcom. Osim toga nastol je stavljeno voće: jabuke, orasi, kruške,dunja, kalotine (šljive i jabuke), med i bijeliluk. U Mohaču pod stol su stavili ovasredstva: u košarici pšenicu, ječam, kukuruz iorahe, a kraj nje bič, čaval od jarma, uzde,raonik, sjekiru, pilu, sijeno i konoplju, ametnuo se i luk sađenac. U otvoreni dimnjakstavili su sjekiru koju su kad je grmjelo,udarili u zemlju.

Hrvati u Baćinu božićni stol su pokrilistolnjakom, a ispod njega stavili slamu te suvukli slamku govoreći: Taka nam budekonoplja!, tj. kao što je dugačka slamka.Božićna slama čuvala se, te se nešto od njestavilo i u kvočkino gnijezdo. Pod stolnjakestavili su orahe koje su poslije lomili. Ako jebio pušljiv, vjerovalo se da će netko umrijeti uobitelji. Belog luka telo bit na stolu, nasvakome uglu. Onda smo teli namazat vracanaokolo nek ne možeju bosurke (vještice ući).

Božićni stol je bio najbitniji predmet bo-žićnih blagdana i u Hrvata u okolici Budžaka.Bio je, zapravo, središte blagdanskih zbivanjai magijskih radnja. I zbog svojih jezičnihposebnosti donosimo izvorno kazivanje namjesnom govoru „totskih” Hrvata u Budžaku.Negda smo se jako raduli, satko se raduo zašide Božić. To je veliki dan bio. Tjeli su tristonjaka verć na tablu, pod stonjak na križslamu, preko njega žita, preko njega rane,preko njega mreva kukuruza... U Budžaku nastol su metnuli tri stolnjaka: prvi se prostiraona stol ukriž, drugi u dužini, a treći ponovnoukriž. Na stol, odnosno, na prvi stolnjakstavio se križ nalik na Andrijin križ načinjenod dvije slamke, obrazloživši radnju time dabi konoplja dobro porasla. Kraj slamčicastavili su kovanicu veće vrijednosti, a nauglove isto kovanice, ali manje vrijednosti.Novac je postavljen tako da je strana na kojojje bilo pismo bila okrenuta prema gore. Sitninovac stavljao se zato što se vjerovalo da će uNovoj godini imati mnogo novaca. Malom

Isusu pod stol metnuli su sijeno, uz tosvakojako sjemenje (pšenicu i raž). Stavili sulemeš da bi na taj način dobili blagoslov nasvoj ratarski rad. Na stolu je bilo bijelog luka,meda i jabuke. Domaćica je sjemenje iz čašeu obliku križa posipala na stolnjak, što jetriput učinila. Na stolnjake prostro se i četvrtistolnjak s kojega se jelo. Gornji stolnjak semijenjao, a tri su ostala „između dva Božića”,tj. do jutra na Novu godinu.

U bačkom Dušnoku na stol se stavilaslama i u jedan budžak (ugao, kut) belogaluka, na to meda, jabuke. Jabuku su razrezalina više komada držeći: ako pobludiš, onda ćeti past na pamet s kem si si razrezo jabuku!

U Židanu na stol se stavi bijeli stolnjak(ubrus) i na sredinu kofrtanj (vertanj). Od togkolača nije slobodno jesti. Ako dijete moli odnjega komad, obično glasi odgovor zašto sene daje: …zato ar ov vertanj smo Mariji i sve-tomu Jožefu vergli na stol. Znaš da nje nigdoni prijel va stan. Ko b' oni vude došli, onda bije prijeli i dali im jisti. Držalo se da ako naBožić neki prosjak svrati u dom, onda ondođe u obliku (kip) Gospe i svetog Josipa.

U pomurskom Sumartonu božićni stoltakođer ima važnu ulogu. Na božični stol suprestrele tri stolnake. Spodnje je bil hitfalneše(gori, lošiji). Ud toga su sejale na protuljetežito i se drugo. Nat stolnak su v križ (kaj bose pokriženo) dele malo slamo, seno i žito,pak pšenico, kuruzo, kuščice, graha, češnaka,zele, meda i peneze kaj ne bude štrčija drugoleto...

U susjednom Serdahelu predvečer poslijeZdravomarije svugdje je najstariji članobitelji, zvan gazda, donosio slamu koju jesvezao u vužince (uže) i donio u sobu te justavio pod stol. Najstariji sin u obitelji donioje jaram, bič, uzde i stavio pod stol. To sve

donesu zato da Božić donose sreću govedima.Najstarija žena išla je po sjemenje: žito,ječam, kukuruz, raž, zob, orahe. Dotle jemlađa žena prostirala stol. Tri je stolnjakastavila na stol, pod njih metnula peneze(novaca), da bi hiža (kuća) bila bogata. Izsjemenja načinila je križa Jezoša.

Božićna slamaČavoljska bunjevačka kuća u cijelosti postajekao mjesto u Betlehemu. Najstariji ukućanindonese u kuću slamu, jer se Spasitelj rodio naslami u štali. Djeca pak oponašaju svakojakeživotinje: npr. kokodaču, bleje, ržu. U Čike-riji: kazali su da s' Isus u slami rodio i onda usvaku sobu, di su dica bili, tamo su nosilislamu. U Gari smatra se: slama se unosila usobu da bi se postigao dojam štalice, gdje seIsus porodio. Na bajskom Dolnjaku kada sena nebu pojavila prva zvijezda, tada seunosila slama, pokraj koje je obitelj kleknulai molila se. Držalo se da su na slami spavalizato što se Isus rodio na slami. Slama se izstana iznosila na treći dan toga blagdana.

U Erčinu smo zapisali: Ja sam na desnuruku rukavicu uzev i sviću i tako je ulazionajstariji (samo je muškarac mogao unijetisvijeću – autorova opaska) u kuću i čestitaoBadnje veče. Onda se nosila slama, prostrla,to je stalo čak do Tri kralja, na slami sespavalo. U susjednom Andzabegu: Svaki naslami spavav. Isus se na slami rodio, na slamise spavalo. U Tukulji na Badnji dan domaćinje unio u kuću slamu koju je prostro po podute je ona tamo bila sve do Tri kralja. Djevojkaza udaju pomela je sobu i lopatu sa smećemiznijela na dvorište te stala na nju čekajući dačuje lavež psa. Iz kojeg smjera se lavež čuo,držalo se da će u onom smjeru udati se.

HRVATSKI GLASNIK

12

Članovi obitelji u Baćinu i Dušnoku spa-vali su na slami, radi očuvanja zdravlja.Drugog dana na Božić slama se pokupila injom se napunila slamnjača, a stara se izvr-nula iz nje. Ako ima u obitelji starije osobe,ona valja prileći na slamnjaču popunjenusvježom slamom, ne da umre tijekom zime.U bačkih Šokaca domaćin unese slamu ukuću. Slamu istrese na pod sobe te se od njemetne na stol i ispod stola. Od te slameodnese se i u druge dijelove kuće: u kuhinju,podrum, tavan, pa u štalu i nešto se metnepod stoku.

U Vršendi, kada je sve bilo spremno zavečeru cijela obitelj se okupila u lipoj(velikoj) sobi. Starješina obitelji došao je usobu sa snopom slame ili sijena te čestitaoblagdan: Faljen Isus! Čestitam vam Božić inalito (dogodine) svi zdravi bili! Zatim jeslamu stavio pod stol.

U šokačkim i bošnjačkim selima Hrvata uMađarskoj svežanj slame domaćin unosi jošprije večere. Prije no što stupi u stan tri putazakuca na vratima. U podravskih Šokacaovim riječima pozdravlja članove obitelji:Faljen Isus, čestitam vam Božić i Mlado ljeto(Nova godina), svi živi i zdravi bili! Ukućaniuzvraćaju slično. U bošnjačkim selima uku-ćanin veli: Dobro veče!, odnosno Faljen Isus,čestitam vam Božić i Novu godinu! Odgovorglasi: Amen ili Vaša duša prid Bogom! Ušokačkim mjestima: Sretan Božić i Novagodina, svi živi i zdravi bili i drugi bolji Božićdočekali! Odgovor: Bože, daj svima zajedno!U Mohaču domaćin ovako čestita: Čestitamvam Badnje veče i Isusovo porođenje želim!Svoje riječi triput ponovi, a međuvremenouvijek pomakne breme slame.

U Salanti domaćin je u sobu unosio slamupa ju prostirao po podu. Domaćin je spavaona slami, kao nekoć i pastiri. Za vrijemeblagdana slama ostaje u sobi, oba dana.Nakon blagdana pokupi se i odnese u vrt. Pojednu pregršt vežu na voćke da budu dobrorodne te da ih na taj način zaštite od čini inapasti. Na Badnju večer slama se stavlja nesamo na zemlju sobe nego i na stol koji senalazi u kutu sobe.

Šokci u Semartinu i Kašadu su na zemljupostavljenu slamu bacali zrna kukuruza uzkazivanje: Toliko pilića. U Semartinu kada jeunio domaćin slamu u sobu, tada je nazdravioBožić, zapravo tri puta se kazivalo: Faljemčestom Božiću, Mladom letu, svi živi i zdravibili! No kada je zazvonilo seosko zvono,domaćin je u traljama unio slamu u sobu. Svisu ukućani poklečali oko slame i glasno semolili. Gazdarica je oponašala kvočkinokvocanje da bi bilo puno pilića.

U Ati je domaćica oko sebe okupila djecute je bacala na slamu orahe, pritom je svuperad posebno zvala: pi-pi-pi (piliće), ću-ću-ću (patke), buri-buri (guske), konjo (kobile),kravo (krave), tele (telad), svinje, koze, ovce.U ostalim bošnjačkim mjestima domaćica jeuz bacanje oraha kazivala tekst ću-ću-ću. UNijemetu baca se kukuruz, dokle u Mohaču idrugim šokačkim selima bacaju se orasi ikukuruz, što djeca pokupe. Pošto djeca po-kupe orahe i kukuruz, svi članovi obiteljipokleču na slamu i glasno mole. Molitvu za-počinje uvijek domaćin. U podravskimselima kada domaćin unosi slamu, nazdravi(čestita) Božić, a domaćica baca sjemenje ponjemu i poziva kokoši: Pipica mala, šarena,bela, na, na! Prostrtu slamu je gazdarica

svetom vodom posvetila. Cijela obitelj uhrvatskim selima ispod Balatona, tj. u Bud-žaku, Taški, Senpalu i Varjaškeru, spavala jena slami.

U Kozaru kada se mrak uhvati, ukućaninunese svijeću i nazdravi svima domarima:Čestit vam bio Badnjak, Adam i Eva! Mlogogodina živili u zdravlju i miru i u dušnomspasenju. Malo radili, mlogo imali, boljeBoga hvalili nego dosad. Slanina vam bila kovrata, kobasica ko greda, divojkine sise kokoršovi, imali pilića ko mravi.

Nakon večere u šokačkim i bošnjačkimobiteljima sa stola, ispod stolnjaka, vuče seslamka, kazujući pri tom: Da vam na ovakoveliko naraste kudilja, žito, ječam! U Marazise smatralo da koliko je dugačka slamka,osoba koja ju je izvukla imat će tako dugživot.

U podravskoj Potonji domaćin unosibožićnu slamu u kuću uz prigodne pozdravete ju prosipa po podu, ispod stola i po stolu.Poslije badnje večere svi spavaju na slami.Slama se iznosi iz kuće trećeg dana Božića.Podravci božićnoj slami pripisuju oplođujućumoć, naime, stavlja se u kokošja gnijezda,odnosno gazdarica večera na slami da bi jojkvočke dobro sjedile. Ukućani izvlače pojednu slamku, vjeruje se da će duže živjetionaj koji izvuče dužu slamku.

Domaćin je unio breme slame u kuću uDušnoku, a članovi obitelji svi su bili naokupu te je domaćin ovako nazdravio: Fajm,Isus! Na dobro nam došlo ovo sveto i slavnoIsusovo porođenje! Nek nam bude na spa-senje. Svi, svaka dobra imali, zla nikakova.Žene rađale, konji ždrebili, krave teljile!

U odnarođenim podravskim hrvatskimselima istočno od Barče, nakon što domaćicapripremi božićni stol, domaćin ode po svežanjprigotovljene slame te ušavši u kuću, čestitaBožić, kazujući iste stihove kao čestitariprvog dana božićnog blagdana. Članovi obi-telji kleknu oko slame i Boga mole, te slijedivečera. U podravskim selima zapadno odBarče domaćin čestita Božić, tako i u Brež-nici. U Izvaru domaćin prije večere u kućuulazi sa zapaljenom svijećom, tj. stari japa(djed) slamu donel pak je rekel: Račiče (pači-ći), kunjiče, vuliče, kruva, vina, najvišeBožega mira. Falen budi Jezuš!

Dotle je domaćica bacala sjemenje premačetiri kuta sobe, da ima puno pilića. Zavrijeme večere mirno je sjedila, da joj ikvočka mirno sjedi na jajima.

U pomurskom Sumartonu: Falen bodi, Je-zuš Kristuš! Dej vam Bog puriče, račiče,konjičeke, vuličeke, krave, teliče, ždrebičefnogo penez, malo dece, pun dvor marhe, pu-no štalo krave, pun najža žita. Dušno zveli-čanje največ! Mira Božega! Falen bode JezušKristuš!

Sastavio: Đuro Franković

20. prosinca 2007. 13

HRVATSKI GLASNIK

Izra

dila

: Dija

na K

ovač

i iz

Fić

ehaz

a

DUHOVNA PRIPRAVA – Prema crkveno-mu liturgijskom ciklusu, prvom nedjeljom do-šašća započinje četverotjedno razdobljepriprave za Božić. Tako je od 4. do 6. prosincau Santovu održana već tradicionalnatrodnevna duhovna priprava, svečana misa nahrvatskom jeziku, propovijed i ispovijed namaterinskome hrvatskom jeziku, koju je prvadva dana predvodio velečasni Franjo Ivan-ković, župnik iz vojvođanskog Tavankuta.Posljednji dan misu je služio mjesni župnikImre Polyák, a prigodnu propovijed BotondBátor, nadstojnik pavlinskog samostanaPetőfiszállás-Szentkút. Kao i svake godine,duhovna priprava sva tri dana na svečanojmisi okupila je hrvatske vjernike u velikombroju, koji su mogli doživjeti doista pravoduhovno okrepljenje, pripremiti se za pred-stojeći blagdan Isusova rođenja. Kako je uzostalo naglasio velečasni Ivanković, radostanšto su bile pune klupe vjernika, napose djece,crkva nije samo zgrada, nego su vjernici onikoji čine živu crkvu. U četvrtak, 6. prosinca,na blagdan Svetog Nikole, između hrvatske imađarske mise priređena je zajednička sve-čanost dviju zajednica za polaznike vjerona-uka. Učenici hrvatske škole Svetog su Nikoludočekali recitacijama i pjesmama na hrvat-skom jeziku, nakon čega su dobili skromnedarove.

DOŠAŠĆE – Kao i lani, početak nedjeljnehrvatske mise i paljenje svijeće na advent-skom vijencu uljepšava se prigodnom pjes-mom koju izvode Kristina Nemet (8. r.) iCintia Balint (7. r.), učenice hrvatske škole, apodučava ih vjeroučiteljica Marica Jelić-Mandić.

Kako je na nedjeljnoj misi župnik navi-

jestio, u vrijeme došašća preko tjedna zornicepočinju ujutro u 6 sati, a budući da je ovajtjedan „šokački” (kao što je poznato u San-tovu se tijekom crkvene godine naizmjeniceredaju hrvatski i mađarski tjedni, a prematome se onda održavaju mise na hrvatskom,odnosno mađarskom jeziku, op. a.) mise će seslužiti na hrvatskom jeziku.

KRIZMA – Prema župnoj obavijesti, idućegodine u Santovu će se prirediti krizmanje,15. lipnja 2008. u 10 sati, a sakrament potvrdepodijelit će dr. Balázs Bábel, kalačko-kečkemetski nadbiskup.

S. B.

Iz vjerskog života u SantovuŽiva hrvatska crkvena zajednica

Kristina Nemet i Cintia Balint pjevaju nahrvatskoj misi

Cintia Balint pali svijeću druge nedjeljedošašća

Polaznici vjeronauka, učenici hrvatske škole,sva tri dana u velikom broju sudjelovali su

na duhovnoj pripravi

Vrijeme i njegovo mjerenje Sekunda, minuta,sat, dani, tjedni,mjeseci – vrijemen e p r e s t a n oprotječe i uskorostižemo i do krajagodine, što svelikim slavljem iv e s e l j e mp r o s l a v i m o .Vrijeme nem o ž e m ozaustaviti, ali ga

možemo mjeriti. U tome nam pomažu satovi.Oni su raznovrsni: veliki (na trgovima,zvonicima), kućni (zidni ili stolni), ručni idžepni. Vrijeme pokazuju kazaljkama koje sekreću po brojčaniku. Svi satovi imaju satnimehanizam koji jednoliko prati protjecanjevremena.

Prvi satoviLjudi su vrijeme isprva mjerili danima inoćima, što su lako mogli vidjeti i brojiti.Mjerili su ga mjesecima, promatrajućiMjesečeve mijene, i godinama – motrećipromjene godišnjih doba. Poslije su izradiliprve naprave za mjerenje vremena, kao što suvodeni, pješčani i sunčani sat. Mehaničkisatovi pojavili su se nakon izuma satnogmehanizma s njihalom. U njima su se nalazileopruge ili utezi koji su okretali zupčanike.Takvi su satovi imali brojčanik i kazaljke.

Sunčani sat izumljen je u Egiptu prije više od5000 godina i jedna je od prvih naprava zamjerenje vremena. Sastoji se od štapa učvrš-ćenog na ploču s oznakama vremena. Štapbaca sjenu na ploču pokazujući doba dana.Pješčani sat pravilnim curenjem pijeska izjedne posude u drugu mjeri se vrijeme.

Sat s njihalomOsamdesetih godina 16. stoljeću talijanskiznanstvenik Galileo Galilei predložio je da senjihalo satova primijeni kao regulator kod sat-nih mehanizama. Do izrade prvih satova snjihalom proteklo je još 70 godina.Mehanički sat radi po istom načelu kao i sat snjihalom, ali je u njemu njihalo zamijenjenooprugom. Prvi takav sat pojavio se u Nje-mačkoj početkom 16. st.Digitalni sat pokazuje vrijeme samo broj-kama. Energiju dobiva od baterija, a malenikvarcni kristal određuje brzinu sata. Digitalnisatovi vrlo su precizni.

14

HRVATSKI GLASNIK

Program je u ranim popodnevnim satimazapočeo otvorenjem izložbe bačkih hrvatskihumjetnika, slikara i kipara, koja je postavljenau županijskome Narodnosnom domu. Okup-ljene goste i umjetnike pozdravio jepredsjednik Saveza Hrvata Joso Ostrogonac,među njima posebno Vesnu Njikoš Pečkaj,konzul geranticu Generalnoga konzulataRepublike Hrvatske u Pečuhu, Mišu Heppa,predsjednika Hrvatske državne samouprave, idogradonačelnika grada Baje Lajosa Búcsúa.Izložbu je otvorio dr. Zoltán Gál, dobripoznavatelj bačkih umjetnika i hrvatskekulture, koji je biranim riječima predstavionjihovo stvaralaštvo i izložene radove:

«Ljubav prema čovjeku i prirodi zrači sasvih izloženih radova. Topla srdačnost,mudrost, humanistički svjetonazor i punodarovitosti. To je ono što karakterizirastvaralaštvo Stipana Kubatova (Baja), KaticeStrikinac-Rendeš (Baja), Nandora Franka(Dušnok), Kristijana Orlovca (Kečkemet) idr. Ivana Išpanovića (Kiskőrös).»

Ne pamtimo da je župna crkva SvetogAntuna Padovanskog na hrvatskoj misi bilaprepuna kao ove subote, na blagdanbezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.«Čuvajte, molite se, i držite se Marije. Ona jei naša majka, čuva nas, i pruža nam utjehu.Danas slavimo radost, a radost je da smo seokupili danas u tako lijepom broju», kazao jefra Ivan Holetić iz Subotice, koji je predvodiosvečano misno slavlje, kojemu su sudjelovalii crkveni pjevački zborovi iz Santova iDušnoka, a okupili su se vjernici iz svihkrajeva županije, od Santova i Kaćmara doAljmaša i Kalače.

Nakon mise, slavlje bačkih Hrvata nasta-vilo se u Gradskom kazalištu gdje je upriličenBožićni koncert. Okupljene su pozdraviliveleposlanik Republike Hrvatske u Budim-

pešti Ivan Bandić, glavni pokrovitelj prired-be, a uime domaćina Angela Šokac-Mar-ković.

Kako reče predsjednica Bačkog ogrankaSHM-a, prvi Božićni koncert i programvezan za ovaj veliki kršćanski blagdan pri-ređen je prvi put, ali sa željom organizatorada on ubuduće postane tradicijom.

«Na pragu nam je Božić, dan ljubavi isvjetla, dan mira, radosti i nove nade. Malo jedana kad čovjek osjeti toliku sreću, toplinu ipotrebu za bližnjima kao u smiraj Badnjevečeri. Neka vas ti lijepi osjećaji pratecijeloga života. Neka vam miris božićnegrane unese radost, neka vam božićno svjetloobasja poklon koji je ispleten od zdravlja,sreće, ljubavi i mira. Neka vam Bog podarisve ono što nemate, a želite, a sačuva ono štoimate i volite. Svima vama želim blagoslov-ljene blagdane i sretnu novu godinu, a uznajljepše želje primite naš dar, naše milegoste: Tamburaški sastav «Ravnica» iz Osi-jeka te omiljenog nam pjevača ZvonkaBogdana i njegov orkestar.

Uslijedio je dvoipolsatni koncert zvijezdaove večeri, koji su nam izveli najpoznatijesvoje pjesme, bunjevačke i šokačke uspješ-nice (hitove).

TS «Ravnica» uz pjevača Željka Vitovskogotvorio je koncert s božićnom pjesmom «Ra-dujte se, narodi», a zatim u sat vremena doča-rao pravo šokačko slavlje, izbor iz vlastitogrepertoara i slavonskih šokačkih pjesama.Vesela je bila Šokadija, vesela je bila ipublika, koja je osječke tamburaše nagrađi-vala velikim pljeskom.

Tko zna koji put nastupam u Baji, prisjetiose najpoznatiji bunjevački pjevač ZvonkoBogdan nekadašnjih nastupa s orkestrom

Janike Balaža, koji je nakon desetak i višegodina izbivanja ponovno nastupio na sjeveruBačke prije dvije godine na Velikomubajskom prelu. Taj njegov nastup još ćemodugo pamtiti i spominjati kao jedan odnjegovih najboljih nastupa u Mađarskoj. Ovajput u pratnji svoga orkestra proveo nas je«pjesmom, pismom i pesmom» kroz prostor istoljeće i pol od Bačke, Banata i Srijema doBosne i Hercegovine i Hrvatske. Poznate sta-rogradske melodije, njegove stare, one vječnozelene, ali i nove pjesme ispunile su dvoranu,dirnule dušu, čime je razveselio okupljenebunjevačke, racke i šokačke Hrvate. Nijemogla izostati nijedna od njegovih najboljih inajomiljenijih pjesama «Bunjevačko prelo»,pjesma o bunjevačkim salašima i prelu. Nje-gov je koncert tekao lagano, kao što «životteče u laganom ritmu», onako odmjereno,pravo bunjevački.

Zakoračivši u vrijeme došašća, božićnimkoncertom i programom u Baji hrvatska za-jednica u Bačkoj na najljepši način prido-nijela je iščekivanju najradosnijeg događaja,Božića, Isusova rođenja.

S. B.

Slavlje u Bačkoj

Božićni program okupio bačke HrvateIako je u Baji i prije bilo prigodnih okupljanja za Božić i oko njega, proslavljale su se Materice i Oci, blagdan bunjevačkih majka iočeva, prvi put organizirana je velika kulturno−zabavna i vjerska priredba za cijelu hrvatsku zajednicu u Bačkoj. U suorganizacijiSaveza Hrvata u Mađarskoj, bačkog ogranka SHM−a i Županijske hrvatske samouprave, u subotu, 8. prosinca, u Baji je održan Božićniprogram koji je okupio bačke Hrvate na izložbi bačkih slikara, na hrvatskoj misi i cjelovečernjem koncertu.

Crkva je bila ispunjena hrvatskim vjernicima

Slijeva bački umjetnici Stipan Kubatov, dr. Ivan Išpanović, Kristijan Orlovac,

Katica Strikinac Rendeš, predsjednik SHM-aJoso Ostrogonac i dr. Zoltán Gál

koji je otvorio izložbu

Stipan Šibalin (predsjednik HMS-aKečkemet), Lajos Búcsú (dogradonačelnikBaje), Vesna Njikoš Pečkaj (konzul gerant

Generalnoga konzulata RH u Pečuhu) iAngela Šokac-Marković (predsjednica

Bačkog ogranka SHM)

TS «Ravnica», vesela je Šokadija

20. prosinca 2007. 15

HRVATSKI GLASNIK

Sveta Kata frkne van, do Božića misec dan –kaže se u mome rodnom kraju na blagdanSvete Kate, 25. studenoga. Blagdan te sveticeu narodu je toliko poznat da su se uz njezinlik i ime isprepleli mnoga događanja iuzrečice. Premda se slave Sveta KatarinaSienska i Đenovska, najpoznatija je SvetaKatarina Aleksandrijska. Ona je zaštitnicastudenata filozofije, a mnoge crkve upravo uHrvatskoj nose njezino ime.

Ime Katarina gotovo je posve hrvatsko.Značenje mu dolazi od latinskog Catharina,od grčkog Aikaterine – koja je čista. Katarinaje jedno od najomiljenijih imena i ubraja semeđu deset najčešćih ženskih imena uHrvatskoj, gdje danas živi preko dvadeset ti-suća osoba s tim imenom. Slična imena inadimci: Katarinica, Ina, Inenka, Inka, Kaja,Kajica, Kajka, Kata, Kate, Katana, Katica,Katija, Tija, Katijana, Tijana, Tika, Katina,Tina, Tinica, Tinka, Katka, Katuša, Kina, Ki-ta, Kitica, Nina, Ninica, Ninka, Rina, Rinka.

Sveta Kata zaštitnicaKatoljaca

Prekrasna katoljska crkva posvećena SvetojKati, čije zidove krase napisi na hrvatskomejeziku, 24. studenoga u prijepodnevnimsatima bila je puna. Svetu misu na hrvatskomjeziku služio je svećenik Ilija Ćuzdi iz Olasa.Ovogodišnja dvodnevna događanja u Katoljuvezana uz blagdan seoske zaštitnice započelasu spomenutom svetom misom i danom kojije organizirala tamošnja Hrvatska samo-uprava. Sve su rjeđe svete mise na hrvatskomjeziku, one su prava rijetkost u ovom selcu ukojem u lijepom broju još uvijek žive šokačkiHrvati. Na misno slavlje ovoga puta uzasvećenika Ćuzdija pozvan je i Ženskipjevački zbor iz Pečuha, koji je uljepšaosvojim pjevanjem svetu misu i obradovaokatoljske vjernike, željne molitve i crkvenepjesme na materinskom jeziku. Misno slavljesvojom nazočnosti počastila je i načelnicasela Anka Divjak sa svojim suprugomTomom, također obadvoje katoljski Šokci, tečlanovi mjesne hrvatske samouprave. Nakonsvete mise Katoljci su ugostili svoje goste iz

Pečuha zahvalivši im cvijećem i bocom vinana trudu i pomoći u održavanju ovogaprekrasnog misnog slavlja. Istoga dananavečer u katoljskom domu kulture bio jeHrvatski bal, gdje je svirao „Badel”Vjekoslava Filakovića. Kako saznajemo,okupio se velik broj Hrvata, ne samo izKatolja nego i iz šire okolice. Bal je trajao doranih jutarnjih sati. Bio je to završetak prvogadana događanja vezanih uz blagdan SveteKate u Katolju.

Sutradan u mjesnoj crkvi svetu misu namađarskom jeziku u čast seoske zaštitniceslužio je i svećenik Tamás Roland iz Kemeda,kojemu pripada i Katolj. Okupilo se mnoštvovjernika, a potom su Katoljci na svometradicionalnom kermezu otvorili kapije ivrata svojim gostima, rodbini i prijateljimadočekavši ih s bogatim stolom ljubaznihdomaćina, dok su djeca na seoskim ulicamamogla kupiti raznorazne igračke i sitnice kojenude razapeti šatori na kermezu u našimselima.

Povijest i legendaMučeništvo je Katarina podnijela u Alek-sandriji, u vrijeme vladavine cara Diokle-cijana, dok je po svim rimskim provincijamabjesnilo okrutno progonstvo. Maksimin Daia,koji je došao na vlast u rimskim afričkimprovincijama, zaljubio se u Katarinu takojako da je odlučio rastaviti se od svoje žene teuzeti Katarinu. Mlada ga je kršćankanajodlučnije odbila. On ju je tada suočio sfilozofima s namjerom da je oni uvjere kakoKrist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.No Katarina, služeći se dobrim poznavanjemfilozofije i teologije, pridobila je na svojustranu mudrace koji su se, rasvijetljenimilošću, obratili na kršćanstvo. Maksimin ihje tada stavio na muke i pogubio. Ne mogavšislomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načinitistrašno mučilo, kotač s bodežima, koji će jesasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada jeKatarina odvedena izvan grada te joj jeodrubljena glava. Prema toj legendi anđeli sutijelo Sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje gasahranili. Na tome mjestu podignut je kasnije

slavni samostan Sv. Katarine koji postoji još idanas. Svetu Katarinu posebno slave studentifilozofije. Mnoge nam umjetničke slikeprikazuju Sv. Katarinu kako joj Krist pružazaručnički prsten. Te zaruke nisu legenda,nego stvarnost. Stvarnost po sakramentusvetoga krštenja i mučeničkoj smrti, po čemuje sveta djevica i mučenica, doista, postalaKristova zaručnica, sva njegova u predanju iljubavi. To nam jasno govori kako vjernost iljubav prema Kristu pobjeđuje sve ljudskeslabosti i upozorava nas na svetinju braka izemaljskog zajedništva u vjernosti premaodabranom zaručniku ili zaručnici.

Guganka

Katolj

Sveta Kata – snijeg za vrata

Članovi orkestra „Šokadija” na snimanjuCD-a u budimpeštanskom Domu tra-dicija. Radi se zapravo o otkrivenimglazbenim talentima koji su sudjelovali nanatjecanju lani u Mohaču na poklade,gdje su uz Orkestar Vizin i Zorana Barićaosvojili pravo na poklon-snimanje CD-a.Kako nas je obavijestio voditelj orkestraZoltan Horvat, radi se o ponovnom sni-manju zbirke pjesama iz 1950-ih godinastarog orkestra „Šokadija” pod vodstvomJoke Sajčana, koja se nalazi u vlasništvuMađarske akademije znanosti. Na novomnosaču zvuka bit će 20-ak minutaglazbenog materijala iz Mohača i okoliceod tog orkestra, koji si je, prije dvijegodine kada je utemeljen, zacrtao nje-govanje i širenje hrvatske tamburaškeglazbe svoje sredine.

HRVATSKI GLASNIK

20. prosinca 2007.

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA: Branka Pavić-Blažetin, tel.: 72/435-416, e-mail: branka@croatica.hu, NOVINARI: Stipan Balatinac (zamj. gl. i od. urednika), tel.: 79/454-614, e-mail: baltinac@croatica.hu,Bernadeta Blažetin, tel.: 93/383-034, e-mail: beta@croatica.hu, Timea Horvat, tel.: 94/315-479, e-mail: tiho@croatica.hu, LEKTOR: Živko Mandić, tel.: 1/256-0765, e-mail: zsivko@croatica.hu ADRESA:1065 Budapest, Nagymező u. 49. Tel./Fax: 1/269-2811, tel.: 1/269-1974, e-mail: glasnik@croatica.hu – ZA POŠTANSKE POŠILJKE: 1396 Budapest, Pf.: 495. OSNIVAČ: Savez Hrvata u Mađarskoj. IZDAVAČ:Croatica Kht. RAVNATELJ: Čaba Horvath. List širi posredstvom Mađarske pošte, na osnovi pretplate na žiroračun: CITIBANK Rt. 10800014-30000006-10612032, redakcija Hrvatskoga glasnika i alterna-tivni širitelji. Pretplata na godinu dana iznosi: 5200,– Ft. List pomaže Javna zaklada za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj. Rukopise, fotografije i crteže ne čuvamo i ne vraćamo. TISKARSKA

PRIPREMA, TISAK: CROATICA Kht., 1065 Budapest, Nagymező u. 49. HU ISSN 1215-1270

Hrvatski kalendar 2008Kalendar za 2008. godinu objavljen je uz potporu Javne zaklade za nacionalne i etničkemanjine u Mađarskoj i Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj, u izdanju neprofitnogpoduzeća za informativnu i izdavačku djelatnost Croatica Kht., u nakladi od tri tisućeprimjeraka. Uredila ga je Branka Pavić−Blažetin s pomoću uređivačkog odbora usastavu Timea Horvat, Bernadeta Blažetin i Stipan Balatinac.

Premijera

Sprovod u Theresienburgu

Scena Habunek Hrvatskoga narodnogkazališta u Zagrebu, u suradnji s Hrvat-skim kazalištem u Pečuhu, poziva napremijeru drame Miroslava Krleže Spro-vod u Theresienburgu u dramatizacijiSanje Ivić. U predstavi igraju: BožidarOrešković, Marinko Leš, Dušan Bućan,Vlasta Ramljak/Barbara Vicković, SlavenVidaković i Stipan Đurić. Scenografkinjaje Marta Crnobrnja, kostimografkinjaZsuzsa Tresz, glazbu je odabrao TomislavPavković, asistentica redatelja je FranaMarija Vranković, asistentica dramatur-ginje Diana Meheik, inspicijentica išaptačica Suzana Bogdan-Pavek. Sprovodu Theresienburgu režirao je TomislavPavković, a premijera će biti održana uHrvatskom kazalištu u petak, 21. prosinca2007. godine, s početkom u 19 sati (reprizapredstave je u subotu, 22. prosinca, spočetkom u 19 sati).

BUDIMPEŠTA – U HOŠIG-u je 10.prosinca u nazočnosti glavnog tajnikaMatice hrvatske Zorislava Jukića i pred-sjednice Matice hrvatske Pečuh MiliceKlaić-Tarađije održana je osnivačka sjed-nica ogranka Matice hrvatske u Budim-pešti. Za predsjednicu je izabrana MarijaPetrič, a u vodstvu su još Mirijana Karagići Mijo Karagić. U mjesecu siječnju ćenakon sudske registracjie Ogranka bitiodržano primanje novih članova.

HARKANJ – U organizaciji Hrvatskesamouprave Harkanja 27. prosinca u har-kanjskoj rimokatoličkoj crkvi svetu misuna hrvatskom jeziku s početkom u 17 satislužit će dekan župnik Ladislav Ronta.Nakon svete mise harkanjski Hrvati će bla-gosloviti mlado vino.

I ovim putem zahvaljujemo uimeurednika i nakladnika svim poje-dincima, udrugama, a u prvomredu onim manjinskim samoup-ravama u Republici Mađarskojkoje su pomogle da ovo, danas ne-osporno najtiražnije hrvatsko štivostigne u naše hrvatske domovepred Božić te da ga, dragi čitatelju,dobiješ. Nastojali smo te, dragičitatelju, obradovati, štivom o tebi,o nama, o Hrvatima u Mađarskoj,pišući o vrijednostima i ljepotamaživota, o prošlosti i sadašnjosti, očovječnosti, čovjeku... Mirno itemeljito prolistaj sa svojom hrvat-skom obitelji dio onoga što jeobilježilo naše živote, život hrvat-ske zajednice u Mađarskoj u godinikoja je iza nas. Hrvatski kalendar usvaki hrvatski dom krilatica jekojom su se i prije mene koristili, akoristit će se njome još dugo svioni koji uređuju kalendare i našahrvatska izdanja u Mađarskoj.Pisana riječ, hrvatski jezik, pismoje ono što će nas očuvati na ovimprostorima. Jedan od naših tragova upravo supisani otisci, a time i kalendari kao nepre-kinuta štiva među hrvatskim življem uMađarskoj, koji imaju stoljetnu tradicijuizlaženja. Kao što se mijenja život, tako sepolako, ako i ne tako brzo, mijenjaju i kalen-dari sa svojim sadržajima. Pokušavamo senapisom i slikom prošetati našim regijama,krajevima, našom poviješću, učvrstiti kolek-tivno pamćenje, naći se na događanjima kojisu obilježili naš život u godini koja je iza nasili u godini u koju polako, ali sigurnokročimo.

U ovogodišnjem kalendaru, osim kalenda-rijskog dijela, donosimo niz zanimljivihnapisa, a veliki dio posvetili smo i 2007.godini u slikama. Na više od osamdeset stra-nica crno-bijelim fotografijama vodimo vas,poštovani čitatelji, u naše krajeve, među našeljude. U uvodniku, uza slovo glavne urednice,čitateljima se obraća i predsjednik HDS-aMišo Hepp. Vodimo vas na Dan Hrvata uBudimpešti koji je već osmu godinu zaredom

održan u organizaciji Saveza Hrvata i HDS-a.Donosimo mali samoupravni vodič s imeni-ma zastupnika državne i hrvatskih županij-skih manjinskih samouprava. Nismo zabora-vili ni na hrvatski stih naših pjesnika i pučkihpjevača. Pišemo o povijesnim i kulturnimvezama, o obljetnicama i ljudima koji suobilježili svojim radom našu prošlost i sadaš-njost, o vezama dviju prijateljskih i susjednihzemalja, Hrvatske i Mađarske, o ljudima ikrajevima, zaboravljenim hrvatskim sredina-ma, našim sunarodnjacima. Donosimo prilogza djecu i odrasle s radovima naših učenika.Vjerski prilog o hodočašću u sklopu 850.obljetnice celjanske katedrale, o SnježnojGospi i još niz zanimljivih napisa.

Vrijeme je darivanja, prosinac, kada iHrvatski kalendar, kao simboličan dar, ulazi unaš hrvatski dom. Ako pozorno pročitamoHrvatski kalendar, naći ćemo i sebe u njemu.

S ovim riječima čitateljima želim sretanBožić, blagoslovljenu i sretnu, „plodovima”bogatu 2008. godinu. bpb