SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

Dora Ferarić

Slikovničke interpretacije priča Hansa Christiana Andersena

ZAVRŠNI RAD

Rijeka, 2018.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI

Preddiplomski sveučilišni studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje

Slikovničke interpretacije priča Hansa Christiana Andersena

ZAVRŠNI RAD

Predmet: Dječja književnost s medijskom kulturom

Mentor: doc. dr. sc. Maja Verdonik

Student: Dora Ferarić

Matični broj: 0299010153

U Rijeci,

srpanj, 2018.

IV

Izjava o akademskoj čestitosti

Izjavljujem i svojim potpisom potvrđujem da sam završni rad izradila

samostalno, uz preporuke i savjetovanje s mentoricom. U izradi rada pridržavala sam

se Uputa za izradu završnog rada i poštivala odredbe Etičkog kodeksa za

studente/studentice Sveučilišta u Rijeci o akademskom poštenju.

Vlastoručni potpis:

________________________________

V

Ovaj rad posvećujem članovima svoje obitelji jer su vjerovali u moj uspjeh i onda

kada ja nisam.

Zahvaljujem mentorici, doc. dr. sc. Maji Verdonik na ukazanoj pomoći,

motivaciji, razumijevanju, strpljenju i savjetima prilikom pisanja ovog završnog

rada. Zahvaljujem i svojim kolegicama na Fakultetu koje su mi pružile veliku

podršku.

VI

SAŽETAK

Hans Christian Andersen jedan je od najpoznatijih dječjih pisaca 19. stoljeća.

Njegove priče nisu namijenjene samo djeci, već i odraslima, a doživjele su brojne

interpretacije te su često objavljivane kao slikovnice. U ovom radu analizirat će se

slikovnice s Andersenovim pričama kao što su: Snježna kraljica, Djevojčica sa

šibicama, Ružno pače, Mala sirena i Kraljevna na zrnu graška. Ilustracije u

slikovnicama su naslikali hrvatski ilustratori kao što su: Marsela Hajdinjak, Ella

Svilan Svalina, Nevenka Macolić, Svjetlan Junaković i drugi. Analizom odabranih

slikovnica cilj je utvrditi njihovu primjerenost djeci rane i predškolske dobi. Prilikom

analize polazi se od kriterija odnosa ilustracija i teksta koji ilustriraju, karakteristika

ilustracija te primjerenosti slikovnica djeci rane i predškolske dobi, o čemu su pisali

autori: Čačko (2000), Roller-Halačev (1971), Kos-Paliska (1997), Hlevnjak (2000),

Balić-Šimrak te Narančić Kovač (2011). Većina analiziranih slikovnica je

primjerenija djeci osnovnoškolske dobi zbog male veličine slova, dugačkog teksta i

malog broja ilustracija. Za djecu rane i predškolske dobi preporučuju se slikovnice s

pričama Hansa Christiana Andersena koje su ilustrirali strani ilustratori budući da

imaju manje teksta, veća slova i više ilustracija.

Ključne riječi: Hans Christian Andersen, dječja priča, slikovnice, djeca rane i

predškolske dobi

VII

SUMMARY

Hans Christian Andersen is one of the most famous children's writers of the 19th

century. His stories are not just intended for children, but adults as well. The stories

of Hans Christian Andersen have had numerous interpretations and are often

published as picture books. In this study will be analyzed the picture books with

Andersen's stories such as: Snow Queen, The Little Match Girl, Ugly Duckling,

Little Mermaid and The Princess and the Pea. Illustrations in picture books are

illustrated by Croatian illustrators such as Marsela Hajdinjak, Ella Svilan Svalina,

Nevenka Macolić, Svjetlan Junaković and others. By analyzing selected picture

books the aim is to determine their suitability for children of early and preschool age.

The analysis is based on the following criteria such as relation between the

illustrations and texts, the characteristic of illustrations and the appropriateness of the

picture books for children of early and preschool age. These criteria were written by

the authors: Čačko (2000), Roller-Halačev (1971), Kos-Paliska (1997), Hlevnjak

(2000), Balić-Šimrak and Narančić Kovač (2011). Most of the analyzed picture

books are more appropriate for children in elementary school because of small

letters, long text and a small number of illustrations. For children of early and

preschool age there are recommend picture books with Hans Christian Andersen's

stories illustrated by the foreign illustrators because they have fewer texts, larger

letters and more illustrations.

Key words: Hans Christian Andersen, a children's story, picture books, children of

early and preschool age.

VIII

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................... 1

2. DJEČJA KNJIŽEVNOST .................................................................................... 2

2.1. Što je dječja književnost ? ................................................................................ 2

2.2. Vrste dječje književnosti ................................................................................... 4

2.2.1. Dječja proza .............................................................................................. 5

3. SLIKOVNICA ...................................................................................................... 7

3.1. Različite definicije slikovnice ........................................................................... 7

3.2. Funkcije slikovnica ........................................................................................... 8

3.3. Vrste slikovnica ................................................................................................ 9

3.4. Kvalitetna slikovnica ...................................................................................... 11

4. HANS CHRISTIAN ANDERSEN – KRALJ PRIČA ....................................... 14

5. PROZA HANSA CHRISTIANA ANDERSENA .............................................. 16

6. KRITERIJI ZA ANALIZU SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA

CHRISTIANA ANDERSENA .................................................................................. 19

7. ANALIZA SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA CHRISTIANA

ANDERSENA ........................................................................................................... 21

7.1. Snježna kraljica ............................................................................................... 21

7.2. Djevojčica sa šibicama .................................................................................... 23

7.3. Ružno pače ...................................................................................................... 28

7.4. Mala sirena ...................................................................................................... 30

7.5. Kraljevna na zrnu graška ................................................................................ 31

8. PRIMJENA SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA CHRISTIANA

ANDERSENA U DJEČJEM VRTIĆU .................................................................... 35

IX

8.1. Važnost čitanja ................................................................................................ 35

8.2. Primjena slikovnica s Andersenovim pričama u dječjem vrtiću ..................... 36

9. ZAKLJUČAK ..................................................................................................... 38

10. LITERATURA .................................................................................................. 40

1. UVOD

Hans Christian Andersen jedan je od najpoznatijih dječjih pisaca 19. stoljeća. On

se nakon Rousseaua smatra prvim piscem koji je ozbiljno shvaćao djecu te koji je

nastojao opisati njihovu suštinu. Andersenove bajke su vrijedne upravo zato što

obuhvaćaju mudrost i sva znanja te, prema riječima indijskog filozofa Tagore, ostale

knjige djeci u danskim školama nisu ni potrebne. Unatoč teškom životnom putu,

Hans Christian Andersen u svojoj autobiografiji je napisao: „Moj je život predivna

bajka, puna čudesnih i sretnih događaja. Kad sam bio dječak i krenuo u svijet,

siromašan i bez prijatelja, došla mi je dobra vila i rekla: 'Izaberi svoj put u životu i

cilj kojemu ćeš težiti, a onda, u slozi s razvojem tvojega uma i razuma, ja ću te voditi

i štiti.' Moja sudbina nije mogla biti mudrija i sretnija“ (Sitta, 2011:11).

Danas se mogu pronaći mnoge slikovnice koje interpretiraju Andersenove priče.

Iz tog razloga, cilj ovog rada je analizirati slikovničke interpretacije Andersenovih

priča te istražiti i saznati mogu li se integrirati u odgojno-obrazovni rad ranog i

predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovim radom pobliže sam se upoznala s

različitim definicijama dječje književnosti i slikovnice, koje su njezine funkcije te

koje sve vrste slikovnica postoje. Također sam se pobliže upoznala sa životnom

pričom i radom Hansa Christiana Andersena. Odabrala sam pet priča koje su na

različite načine interpretirane u slikovnicama, a analizirala sam ih prema kriterijima

koji se odnose na povezanost teksta i ilustracije te njihovu ulogu u interpretaciji

priča. Priče koje sam odabrala su Snježna kraljica, Djevojčica sa šibicama, Ružno

pače, Mala sirena te Princeza na zrnu graška, polazeći od kriterija za analizu

slikovnice o kojima su pisali autori: Čačko (2000), Roller-Halačev (1971), Kos-

Paliska (1997), Hlevnjak (2000), Balić-Šimrak te Narančić Kovač (2011).

Ovu temu odabrala sam zato što me Andersenove priče potiču na promišljanje o

životu i maštanje te bude u meni različite emocije. Još jedan razlog zašto sam

odabrala ovu temu je taj što me Andersenov životni put naučio da uvijek budem

optimistična, da ne gubim nadu i da budem ustrajna u svemu što radim.

2

2. DJEČJA KNJIŽEVNOST

2.1. Što je dječja književnost ?

Dječju književnost nije jednostavno definirati te je ponekad primjerenije

razmišljati o tome kada je nešto književnost i zašto, umjesto što je književnost. U

pitanje se također dovodi i sama autonomija dječje književnosti (Hameršak i Zima,

2015). Dječja književnost je razgranata i bogata te ima svoju tematiku, čitatelje i

pravila. Postoje mnogi pisci koji pišu isključivo za djecu. Vrlo je važan upravo taj

kriterij namijenjenosti djetetu. Dječja književnost se može definirati kao ona

književnost koja je po tematici i formi primjerena djeci odnosno dječjoj dobi. Dječja

književnost također je i ona književnost koja obuhvaća djela svjesno namijenjena

djeci ili ona koja autor nije namijenio djeci, ali su izgubila svoje osobine te postala

prikladnom za dječju dob (Crnković, 1984). Dječji pisac je svoja djela namijenio

točno određenoj publici te je vrlo bitno da poznaje obilježja dječje psihe. On „ne

samo da se mora sroditi s malim čitateljem, on mora – postati dijete!“ (Hranjec,

2006:15). Iz tih razloga nije lako pisati za djecu te se u djelima često mogu naći neka

autobiografska obilježja pisca zato što povratak u djetinjstvo može dovesti do pojave

senzibilnosti teme ili motiva (Hranjec, 2006). Djela dječje književnosti potrebna su

za razvoj djece, a to uključuje društveni i estetski razvoj te ih isključivo ili u

najvećem broju čitaju djeca (Crnković, 1984).

Prema autorima Crnković i Težak (2002) kod definiranja dječje književnosti vrlo

je važno odrediti značenje riječi djeca, književnost i namijenjenost. Djeca i odrasli

razlikuju se emocijama, poimanjem svijeta, znanjem, poznavanjem jezika i

iskustvom zbog čega neka djela nisu prikladna za njih. Nekada su se osobe do

šesnaeste godine smatrale djecom, no danas je granica puno niža (od dvanaeste do

trinaeste godine) zbog čega se sve više govori o adolescentskoj književnosti koja se

tematikom i stilom pisanja razlikuje od dječje književnosti. Dječja književnost se

smatra umjetnošću riječi za koju vrijede sva obilježja književnosti kao umjetnosti.

Ona kao i svaka druga književnost sadrži uspješna i manje uspješna djela kao i

poznatije autore čija su djela na daleko poznata, ali i autore za koje možemo reći da

3

se nisu snašli u ovoj književnosti. Autori smatraju da se ne može precizno odrediti

gdje završava dječja književnost, a započinje književnost za odrasle. Što se tiče

namjene, knjige su namijenjene djeci onda kada su im privlačne te kada su u skladu s

njihovim interesima (Crnković i Težak, 2002). Autor Hranjec (2006) smatra da djela

dječje književnosti do početka 20. stoljeća nisu imala specifične dječje teme jer se

radnja nije odvijala u djetetovoj svakodnevici. Za razliku od ranijih djela, djela

suvremene dječje književnosti najčešće se baziraju na temama s urbanim, ruralnim,

animalističkim te tabu motivima kao što su rat, droga, smrt, vjera, zlostavljanje i

slično. Tematika djela dječje književnosti može biti različita, no vrlo je bitan način

na koji se ona interpretira (Hranjec, 2006).

Postoje tri uvjeta prema kojima neko djelo pripada dječjoj književnosti. Prvi

uvjet je taj da je djelo napisao dječji pisac koji je svoje djelo svjesno namijenio djeci,

drugi uvjet je taj da je djelo izdao nakladnik za djecu ili pak dječji odjel neke

nakladničke kuće te treći uvjet je taj da se djelo nalazi u onom dijelu knjižnice gdje

se nalaze djela namijenjena djeci. Autori naglašavaju da postoje i ona djela koja ne

zadovoljavaju niti jedan od ovih uvjeta te se svejedno svrstavaju u dječju književnost

(Crnković i Težak, 2002). Osim navedena tri uvjeta, u obzir se može uzimati i

sljedeće, a to su „likovi djece, one djece koja u djelu nose zbivanje i reprezentiraju

dječji senzibilitet.“ (Hranjec, 2006:12) U djelima dječje književnosti često se

pojavljuju i likovi odraslih osoba čija funkcija također utječe na to pripada li neko

djelo dječjoj književnosti. U djelima u kojima se osim djece pojavljuju i odrasle

osobe, dijete bi trebalo biti u središtu radnje, a odrasla osoba bi trebala biti spojnica

tijekom razvoja priče, odnosno samo imati ulogu statista. Jedan od načina na koji

također možemo razlikovati dječju od nedječje književnosti jest pojava

animalističkih likova te odnos prema njima. Nerijetko će se u dječjoj književnosti

pojavljivati likovi životinja koje su dio dječje svakodnevice i koje su česti djetetovi

suputnici, a koje imaju ljudska svojstva ili kojima je pak dan ljudski lik (Hranjec,

2006).

Djela koja su namijenjena djeci bi trebala biti privlačna, a jedna od njihovih

bitnijih zadaća jest zadovoljavanje dječjih potreba i interesa. Funkcija dječje

književnosti jest uspostavljanje sklada između estetskog i etičkog, odnosno izraza i

4

sadržaja. Dječja književnost često obuhvaća djela koja posjeduju nekakvu pouku ili

poruku koju djeca mogu shvatiti kroz eksplicitnu autorovu pouku, fabulu, likove u

djelu ili pak kroz stilsku igru (Hranjec, 2006). Autori Crnković i Težak (2002)

smatraju da djela dječje književnosti koja nemaju književne, umjetničke značajke,

kao što su doživljaj ili slikovitost, spadaju u udžbeničku, informativnu i sličnu

književnost. Isti autori smatraju da neka djela dječje književnosti omogućuju

informiranje, odnosno proširivanje znanja s različitih područja te da omogućuju

odgojno djelovanje po pitanju odnosa među ljudima, vjere, lijepog ponašanja, morala

i slično (Crnković i Težak, 2002).

2.2. Vrste dječje književnosti

Dva bitna mjerila koja određuju pripada li neka vrsta dječjoj književnosti jesu

struktura, odnosno vrste i dob čitatelja te zbog njih postoje razlike u vrstama između

dječje i nedječje književnosti. No, kao što je već napomenuto, vrlo je teško precizno

odrediti gdje završava dječja književnost, a započinje književnost za odrasle.

Primjerice, neka djela koja pripadaju tinejdžerskoj književnosti primjerenija su

starijim čitateljima, nego onim najmlađima. No, isto tako, s vremenom se dječja

percepcija uvelike razvila te prešla na područje književnosti za odrasle. Iz tog razloga

je teško odrediti kojoj književnosti pripada neka vrsta pa čak i djelo (Hranjec, 2006).

Postoje mnoge vrste dječje književnosti, a to su: dječja poezija, priča ili bajka,

roman ili pripovijetka o djeci. U vrste dječje književnosti također se ubrajaju i basne,

roman i pripovijetka o životinjama ili djela s tematikom prirode, avanturistički

roman, povijesni roman, putopis, znanstveno – popularna literatura. Te vrste nisu

jednako razvijene, prilagođene djetetu i ne dijele iste kriterije kako bi se smatrale

dječjom književnošću (Crnković, 1984). Autor Hranjec (2006) u vrste dječje

književnosti ubraja slikovnice, dječju pjesmu, dječju prozu, dječji igrokaz te

usmenoknjiževne oblike koji obuhvaćaju basnu, bajku, anegdote, legende i predaje,

brojalicu, rugalicu, izmišljalice, uspavanke, zagonetke ili pitalice te poslovice. U

ovom poglavlju ukratko će biti opisane najčešće vrste dječje književnosti koje je

5

Andersen stvarao, a o slikovnici će se govoriti u trećem poglavlju pod nazivom

Slikovnica.

2.2.1. Dječja proza

Dječja proza je jedan od najčešćih književnih rodova te obuhvaća dvije osnovne

vrste, a to su roman i priča, odnosno novela ili pripovijetka (Hranjec, 2006). Prema

autoricama Hameršak i Zima (2015) dječji roman se smatra djelom u kojemu glavnu

ulogu imaju likovi djece koji doživljavaju različite pustolovine. Iste autorice navode

da su osnovni elementi romana okrenutost prema glavnom liku, stvaranje odnosa

prema tradiciji te ideja sveukupnosti privatnog, ali i društvenog života (Hameršak i

Zima, 2015). Autor Zalar (1987, prema Hameršak i Zima, 2015) roman definira kao

vrstu proze u kojoj glavnu ulogu imaju djeca, a govori o djetinjstvu te teži dječjemu.

Autori Crnković i Težak (2002) također smatraju da je roman vrsta proze u kojemu

su glavni likovi djeca, odnosno djevojčice i dječaci, koji dolaze iz različitih

društvenih slojeva te u kojemu se prikazuju situacije iz života djece i to u stvarnim

okolnostima. U dječjim romanima djeca iznose svoja mišljenja te organiziraju i

izvode neki pothvat (primjerice uloviti lopove ili otkriti neke tajne) koji je zapravo

najvažniji čimbenik prilikom stvaranja napete radnje. No, vrlo je bitno da ti pothvati

budu u skladu s mogućnostima djece. Dječji roman ili roman o djetinjstvu najčešće je

kratko djelo, pisano jednostavnim i djetetu razumljivim stilom te uvijek završava

sretno (Crnković i Težak, 2002). Kao što je već prije navedeno, autor Crnković

(1984) romane dijeli na dječje romane ili romane o djetinjstvu, romane o

životinjama, avanturističke ili pustolovne romane, znanstvenofantastične romane te

povijesne romane.

Mnogi autori smatraju priču glavnom i najobuhvatnijom vrstom dječje

književnosti. Priče prate djecu tijekom cijelog djetinjstva i to od trenutka kada

započinje proces usvajanja jezika pa do samoga kraja. U priči se najčešće govori o

izdvojenom događaju ili o dijelu života nekog lika. Najvažnije svojstvo jest čudesno,

fantastično ili nerealno bez kojih priča ne može postojati. Priče su vrlo bliske djeci i

vrlo važne u djetinjstvu jer djeca prihvaćaju čudesno te likove i pojave kojih u

6

stvarnosti nema kao što su vile, divovi, vilenjaci, brzo prelaženje velikih udaljenosti i

slično (Crnković i Težak, 2002). Prema autoru Crnkoviću (1987) priče se dijele s

obzirom na postanak, osnovnu strukturu, vrstu čudesnoga, namjenu, odnos prema

tradiciji, element igre, junake te s obzirom na završetak. Uzimajući u obzir postanak,

priča se dijeli na narodnu (usmenu) te umjetničku (pisanu) priču. S obzirom na

osnovnu strukturu imamo bajku i fantastičnu priču. Kada govorimo o vrsti

čudesnoga, mislimo na hiperboličnu, alegorijsku, mitološku te nadrealističku priču.

S obzirom na namjenu imamo poučnu, angažiranu i moralističku priču te basnu.

Uzimajući u obzir odnos prema tradiciji, priča može biti moderna, starinska te

klasična. Prema elementu igre, priča može biti nonsensna, kumulativna, lagarija ili

pak s igrom riječi. S obzirom na junake, priča se može odnositi na biljke, životinje,

stvari ili djecu te kada govorimo o završetku, mislimo na nesretnu i sretnu priču te

priču u kojoj se ne određuje nesreća ili sreća (Crnković, 1987). Drugi autori priče

dijele na drugačiji način pa tako autorica Težak (prema Hranjec, 2006) smatra da su

podvrste priče zapravo bajka, fantastična priča te pripovijetka.

Bajka je najčešći usmeni oblik dječje književnosti. Jedan od razloga tome jest

svakako čudesnost na kojoj se temelji te posve nove zakonitosti neovisne od

stvarnoga svijeta. U bajci nema digresija i opisa, svi likovi su nositelji radnje jer je

najvažnije tko što radi, a struktura je ustaljena. Primjerice, brojevi koji se često

ponavljaju jesu 3, 7 i 9, završetak je rimovan ili se ponavlja, a najčešće riječi jesu

igra, čudesnost, nadnaravnost, slika svijeta i slično. Djeci je bajka privlačna upravo

zbog svoje nadnaravnosti i mnogih pustolovina te optimističnog prikazivanja života,

ali i svijeta koje se temelji najčešće na tome da dobro uvijek pobjeđuje zlo (Hranjec,

2006).

7

3. SLIKOVNICA

3.1. Različite definicije slikovnice

„Slikovnica je i tekst, ilustracije i cjelokupni dizajn, ona je proizvodni i

komercijalni predmet, socijalni, kulturalni i povijesni dokument, i, naposljetku,

djetetovo iskustvo. Kao umjetnički oblik ona podrazumijeva međuovisnost slika i

riječi, na istovremenoj pozornici dvostranice, kao i dramu okretanja stranica“

(Narančić Kovač, 2011 prema Hameršak i Zima, 2015:164). Prema ovoj definiciji,

vrlo je bitno međusobno djelovanje slika, odnosno ilustracija i teksta koje zapravo

određuje samo značenje slikovnice. Treba imati na umu da slikovnica i ilustrirana

knjiga nisu isto. Ilustrirana knjiga je knjiga u kojoj se osim teksta nalaze i ilustracije

koje dodatno pojašnjavaju tekst te koje možemo preoblikovati. U slikovnici je, kao

što je već napomenuto, bitno međudjelovanje slike i teksta, odnosno značenje se ne

može utvrditi bez jednog ili drugog te ilustracije ne možemo zamijeniti s drugim

ilustracijama ili preoblikovati jer bi se tada i samo značenje moglo promijeniti

(Hameršak i Zima, 2015). Ilustracije u slikovnicama izrađuje likovni umjetnik

ispunjavajući pri tome zahtjeve autora (Čačko, 2000). Autorice Hameršak i Zima

(2015) navode kako kod proučavanja i definiranja slikovnice postoji više pristupa pa

se tako na slikovnicu gleda kao na odgojno sredstvo, zatim se sa psihološkog ili

psihoanalitičkog pristupa slikovnica smatra terapeutskim sredstvom, s aspekta iz

područja povijesti umjetnosti slikovnica se smatra likovnim objektom ili medijem, a

s područja dječje književnosti na slikovnicu se opet gleda na drugačiji način. O

slikovnici se u nekim teorijama govori kao o samostalnoj umjetnosti, umjetničkom

obliku ili umjetničkoj knjizi koja ne pripada dječjoj književnosti. Kao razlog tome

navodi se njezina vizualnost koja prelazi granice „literarnosti“, a koja je

karakteristična za područje književnosti, te njezina skulpturalnost (slikovnica kao

taktilni objekt) (Hameršak i Zima, 2015).

Slikovnica se može definirati i kao knjiga namijenjena djeci, a bogata je

ilustracijama. U njoj dolazi do stvaranja jedinstva između teksta i slika, ali također

postoje i one slikovnice koje sadrže samo ilustracije (Javor, 2000). Slikovnica je i

8

skup malih slika koje se zovu minijature ili ilustracije. Ilustracije su vrlo bitan dio

slikovnica jer određuju njezin karakter. Ilustratora se može definirati i kao kreatora –

interpretatora jer ga na stvaranje ilustracija potiču priče, stihovi ili raspoloženje bez

obzira za koju tehniku se odlučio (slikanje, crtanje, fotografiranje ili neka druga). No,

prve bi slikovnice, odnosno slikovnice namijenjene najmlađem uzrastu, trebale

obuhvaćati stilizirane, pojednostavljene ilustracije koje neće odvlačiti dječju

pozornost. Ilustracijama se može pripisati prednost pred tekstom zato što se brzo i

jednostavnije čitaju zbog čega su upravo slikovnice djeci među najdražim vrstama

dječje književnosti (Hlevnjak, 2000). Kada dijete počne samo čitati slikovnicu, ono

počne obraćati pažnju i na sam tekst te tada ilustracija gubi svoju ulogu informiranja

i dobiva estetsku ulogu (Čačko, 2000).

Na slikovnice se također gleda kao na male likovne festivale kojima su

oduševljeni i djeca, ali i odrasli, a razlog tome je način na koje slikovnice njeguju

slike, crteže, grafike i ostale sadržaje koji su počeli sve više iščezavati. Slikovnice su

umjetnička djela koja ilustracijama i riječima pričaju priče, djecu potiču na

izražavanje emocija, a omogućuju im i da priču zaista i iskuse te da budu dijelom

njezine radnje (Zalar, 2014).

3.2. Funkcije slikovnica

Autorica Šišnović (2011) slikovnicu smatra prvim likovno-literarnim djelom koje

djeca susreću i koje doživljavaju svim svojim osjetilima. Slikovnica odgaja djecu pri

čemu im omogućuje olakšano otkrivanje svijeta koji ih okružuje. Slikovnica ima

nekoliko uloga, a to su: estetska, socijalna i iskustvena, zabavna, spoznajna te

društvena. Estetska uloga slikovnice očituje se u razvijanju osjećaja za lijepo te

utječe na ukus djece i to putem likovnih izričaja. Slikovnica ima i socijalnu i

iskustvenu ulogu jer ih djeca čitaju u suradnji s drugom djecom i odraslima te tako

iznose svoja mišljenja i iskustva, jačaju prijateljstva te dolaze do stvaranja novih i

razmjenjivanja postojećih znanja. Slikovnica isto tako ima i zabavnu ulogu jer djeca

uče putem čitanja slikovnica, razvijaju maštu, stvaraju nove poglede na svijet te se

kod njih razvija potreba za knjigom, ali se i navikavaju na njezinu upotrebu.

9

Slikovnica ima spoznajnu ulogu jer ona omogućuje djeci bolje razumijevanje sebe,

spoznaje o svijetu koji ih okružuje te opisuje moguće situacije u obitelji, vrtiću i

slično. Posljednja, ali ne i najmanje važna jest društvena uloga jer na slikovnicu

možemo gledati kao na sredstvo pomoću kojeg se kod djece potiče razvoj pozitivnih

vrijednosti kao što su otvorenost, pravednost, odgovornost, povjerenje i slično.

Upravo ove vrijednosti omogućuju razvoj kvalitetnih međuljudskih odnosa, suradnju

i multikulturalnost te razvijanje svijesti na svjetskoj razini (Šišnović, 2011). Slične

uloge slikovnice naveo je i autor Čačko, a jedina razlika je ta da je autor umjesto

društvene naveo informacijsko-odgojnu funkciju. Informacijsko-odgojna uloga

očituje se u tome da djeca pomoću slikovnica mogu dobiti odgovore na različite

probleme i pitanja, a potiču se i mnogi procesi vezani uz mišljenje kao na primjer

sinteza, analiza, usporedba, apstrakcija i slično (Čačko, 2000).

Sve slikovnice potiču djetetov spoznajni razvoj, obogaćuju djetetove

emocionalne doživljaje, potiču izražavanje emocija, razvoj govora te zadovoljavanje

potreba (Roller-Halačev, 1971). Autorica Roller-Halačev (1971) naglašava važnost

ilustracija u slikovnicama koje djeci omogućuju upoznavanje odnosa među

predmetima i pojavama te odnosa u svijetu koji ih okružuje. Pomoću ilustracija dijete

se vježba zapažati, uočavati, ali i pamtiti. Na kraju autorica zaključuje da slikovnice

utječu na cjelokupni razvoj djece zbog čega imaju važnu ulogu u odgojno-

obrazovnom procesu (Roller-Halačev, 1971).

3.3. Vrste slikovnica

Mnogi autori slikovnice dijele na različite načine stoga će se u ovom ulomku

opisati samo neke vrste i podvrste slikovnica.

Autorica Roller-Halačev (1971) slikovnice dijeli na više vrsta. Prva vrsta se

naziva „čiste slikovnice“ odnosno slikovnice bez teksta. Takve slikovnice

namijenjene su djeci najmlađe dobi te ih ona poistovjećuju sa svojim igračkama.

Pomoću tih slikovnica djeca istražuju i počinju zapažati. Ilustracije, koje su djecu

počele interesirati, u ovim slikovnicama potiču govornu aktivnost djece te različite

emocije kao što su veselje i radost. Te slikovnice također omogućavaju lakši prijelaz

10

od igračke na knjigu te ih neki autori smatraju prvim slikovnicama. „Slikovnice

priče“ pripadaju drugoj vrsti slikovnica gdje zajedno sa slikama i tekst, koji može biti

pjesma ili poznata priča, govori priču. Kod ovakvih slikovnica bitna je suradnja

autora i ilustratora, no česta je situacija da autor ujedno bude i ilustrator (Roller-

Halačev, 1971). Autor Štefančić (2000) ponudio je drugu podjelu prema kojoj

razlikujemo pisanu, tiskanu, zvučnu i multimedijalnu slikovnicu. Autor je također

naveo i oslikane knjige u kojima ilustracije imaju jednaku važnost kao i tekst, zatim

knjige po namjeni ili knjige za početnike u čitanju u kojima se nalaze lako čitljive

priče s određenom količinom slova te koje su namijenjene rekreativnom čitanju.

Osim njih, autor navodi još i zvučne knjige ili „talking books“ (Štefanić, 2000:86)

koje upotrebljavaju osobe koje ne mogu ili ne znaju čitati. Na kraju autor spominje

još i multimedijalne ili elektroničke slikovnice namijenjene djeci kojima su temeljni

elementi slika, tekst, zvuk, interaktivnost i animacija (Štefanić, 2000).

Postoji još jedna podjela prema kojoj se slikovnice dijele na slikovnice u

stihovima, slikovnice igračke, slikovnice za početne čitače, slikovnice koje se odnose

na određeni koncept te slikovnice u digitalnom formatu (Matulka, 2008 prema

Batarelo Kokić, 2015). Slikovnicama u stihovima pripadaju poezija, brojalice,

uspavanke te drugi rimovani tekstovi. Takve slikovnice potiču djecu da promijene

stihove ili da izmisle neke nove, ali ih potiču i na druge fonološke aktivnosti

(Strasser i Seplocha, 2007, prema Batarelo Kokić, 2015). Slikovnice igračke uvode

djecu u čitanje te u samu dječju književnost. Neke slikovnice igračke mogu imati

dodatke koji se mogu pomicati, a one se mogu podijeliti u četiri skupine. Prva

skupina se zove kartonske slikovnice koje su, kao što i samo ime govori, napravljene

od kartona te imaju zaobljene uglove. Druga skupina se zove „pop-up books“, a to su

trodimenzionalne slikovnice, odnosno slikovnice s trodimenzionalnim ilustracijama

koje se podignu nakon što se slikovnica otvori. Treća vrsta slikovnica zovu se

preklopnice, a to su slikovnice s preklopima kojima su skriveni dijelovi ilustracija. I

posljednja, četvrta vrsta slikovnica su slikovnice koje sadrže izrezane dijelove

pomoću kojih se priča poboljšava tako da se neki dio skriva, a kasnije otkrije

(Matulka, 2008, prema Batarelo Kokić, 2015). Slikovnice za početne čitače su

jednostavne slikovnice koje omogućuju da ih djeca sama čitaju ili uz pomoć odrasle

11

osobe. Slikovnice koje se odnose na određeni koncept su slikovnice koje se odnose

na određeno područje, primjerice na područje matematike ili likovne umjetnosti, te

omogućuju djeci da se upoznaju s brojevima, oblicima, veličinama, slovima, bojama

i slično. Ovakve slikovnice mogu olakšati učenje, ali nisu zamjena primarnom

obrazovanju. Posljednja vrsta slikovnica, slikovnice u digitalnom formatu sadrže

uporabu tehnologije, interaktivne komponente te animacije (Hoffman i Paciga 2014,

prema Batarelo Kokić, 2015). Ove slikovnice mogu nastati na više načina. Prvi način

je skeniranje slikovnice, drugi način je mijenjanje slikovnica tako da im se dodaju

digitalni elementi, treći način je preobrazba slikovnice u film i posljednjim načinom

se slikovnicama dodaju interaktivne komponente koje uključuju i igre pomoću kojih

se priča proširuje (Yokota i Tealem, 2014, prema Batarelo Kokić, 2015).

3.4. Kvalitetna slikovnica

Kakva je to kvalitetna slikovnica? Na što treba obratiti pažnju prilikom odabira

slikovnica? Koje sve kriterije slikovnica treba ispunjavati kako bi se mogla smatrati

kvalitetnom? U ovom ulomku odgovorit ćemo upravo na ova pitanja.

Slikovnice će imati pozitivan utjecaj na djecu onda kada se usklade njezina

umjetnička i pedagoška vrijednost. Iz tog razloga od odgojitelja i roditelja se

zahtijeva dodatna uključenost prilikom izbora i upotrebe slikovnice u radu s djecom.

Prvo na što treba posvetiti pozornost prilikom odabira slikovnice jest dob djeteta,

odnosno njegove receptivne i perceptivne mogućnosti. Osim uzrasta djeteta, veliko

značenje imaju i njegovi interesi. Dakle, prvo i najvažnije što trebamo učiniti prije

odabira slikovnice jest dobro upoznati dijete, odnosno njegove razvojne osobine,

mogućnosti i interese (Šišnović, 2011).

Sljedeće na što trebamo paziti jesu estetski izgled te edukativna vrijednost

slikovnice. Prva djetetova slikovnica sadržajem, formatom i materijalom treba biti u

skladu s ranom dobi djece kako bi se osiguralo zdravlje, ali i tjelesna sigurnost te

kako bi se mogle zadovoljiti njihove razvojne osobine. Zbog toga slikovnica

namijenjena djeci rane dobi treba biti čvrsta, ali bez oštrih rubova ili pak od mekog,

12

materijala koji se može savijati i gdje su stranice uvezane ili spojene u obliku

harmonike. Slikovnica može imati različite maštovite oblike te može sadržavati

zvučni element. Veličina slikovnice treba biti u skladu s veličinom djetetove ruke ili

širinom njegova vidnog polja, a preporučene dimenzije su 15x20 centimetara ili

20x20 centimetara (Šišnović, 2011).

Prve slikovnice koje se nude djeci bi trebale biti obrazovne, a prilikom njihove

prezentacije treba obratiti pozornost na pedagoška načela, odnosno da se djeci prvo

ponude poznati, jednostavniji sadržaji, a zatim manje poznati, složeniji (primjerice,

prvo se nude sadržaji o prepoznatljivim likovima, životinjama i predmetima iz

djetetove okoline, a zatim sadržaji s novim informacijama o manje poznatoj okolini)

(Stričević, 2006).

Likovni tekst treba biti zanimljiv, jasan, razumljiv i nestereotipan, a pozornost se

treba posvetiti dinamici i boji crteža. Ilustracije ne bi smjele prepričavati sadržaj već

bi trebale sadržavati nove vrijednosti te biti usko povezane s umjetnošću danas.

Ilustracije u slikovnicama koje su namijenjene djeci rane dobi bi trebale biti manje

detaljne kako ne bi odvlačile pažnju te kako ne bi stvorile pogrešnu sliku o

pojmovima koji se nalaze u slikovnici. Ilustracije u slikovnicama koje su

namijenjene djeci starije dobi bi trebale biti složenije i bogate detaljima. Danas

mnogi podcjenjuju vrijednost ilustracija, no zapravo je slikovnica likovno djelo koje

može kulturu pojedinca i naroda podići na višu razinu. Bitno je reći da dijete ne

može uočiti sve elemente, ali zato ima urođen osjećaj za boju koja ga privlači svojim

intenzitetom i skladom (Šišnović, 2011).

Tekst ili stihovi u slikovnici trebali bi biti kratki, jasni, slikoviti te po mogućnosti

s rimom kako bi ih djeca što lakše i brže upamtila. Također je bitno da tekst bude

smislen, jezično ispravan, jednostavan, zanimljiv, duhovit, maštovit te da bude u

skladu s djetetovom sposobnosti razumijevanja. Slova u tekstu bi trebala biti veća,

jednostavnija i krupnija, a s dobi djece i dužim tekstom će se smanjivati do normalne

veličine koja je u početnicama (Šišnović, 2011).

Autori Batinić i Majhut (2000) smatraju kako bi bilo najbolje da su autor i

ilustrator slikovnice jedna osoba. Dakle, hoće li slikovnica biti kvalitetna uvelike

13

ovisi i o dobroj suradnji ilustratora i autora. Kvaliteta slikovnice ovisi i o tome koliko

je uvjeta ona uspjela ispuniti. Ako je slikovnica ispunila većinu navedenih uvjeta,

tada će ona uspjeti povezati umjetničke i pedagoške vrijednosti te će tako imati

pozitivan utjecaj na djetetov rast i razvoj (Batinić i Majhut, 2000).

14

4. HANS CHRISTIAN ANDERSEN – KRALJ PRIČA

Hans Christian Andersen danski je pisac rođen 2. travnja 1805. godine u malom

gradiću po imenu Odense na otoku Fyn. Njegov otac, Hans Andersen, bio je postolar

kojeg je više interesirala umjetnost nego zanat kojim se bavio zbog čega je na

Andersena prenio sposobnost maštanja koja mu je donijela uspjeh i sredstva potrebna

za budućnost. Za razliku od oca, obitelj je teškim radom prehranjivala Andersenova

majka, Anne Marie Andersdotter (Crnković i Težak, 2002). Andersen se kao dijete

volio igrati u dvorištu iz kojeg bi promatrao svoju okolinu te bi zamislio i ono što

nije postojalo u Odenseu. Tako je Andersen šetao svijetom mašte u kojem je bilo jela

u izobilju i u kojem je sve blistalo te bi zaboravio koliko je njegova obitelj zapravo

siromašna. Andersen je već s jedanaest godina počeo pisati pjesme i igrokaze koje bi

čitao učiteljima i susjedima. On je toliko volio čitati knjige da je molio druge ljude

da mu ih posude, a oni su ga toliko voljeli da ga nisu mogli odbiti (Varmer i Brøgger,

2005).

Andersen s četrnaest godina, točnije, 1819. godine dolazi u glavni grad Danske,

Kopenhagen kako bi radio kao pjevač, glumac i plesač. Neredovito se školovao te su

ga uzdržavali različiti mecene, a posebno se istaknuo Jonas Collins, ugledni direktor

Kraljevskog kazališta, koji se brinuo za Andersenovo obrazovanje te zbog čije je

preporuke Andersen dobio kraljevsku potporu. Obitelj Collins značajno je utjecala na

život Hansa Christiana Andersena zbog čega ih je on često prikazivao u svojim

pričama (Crnković, 1969). Andersen je bio siromašan, plašljiv, lako se zaljubljivao,

bio je prijatelj djeci, ali i prijatelj mnogih europskih pisaca kao što su Charles

Dickens i braća Grimm. No, ipak se najvećim može smatrati onaj dan kada je

Andersen otkrio svoj dar za pisanje priča zbog kojih je i postao jedan od najvažnijih,

najboljih i najutjecajnijih dječjih pisaca (Crnković i Težak, 2002). Osim darovitog

pisca, Andersen je također bio i izvrstan novinar, redovni profesor te vijećnik

(Østergaard, 2005). Hans Christian Andersen preminuo je 4. kolovoza 1875. godine

na imanju Rolighed, a sahranjen je na Assistenskom groblju u Kopenhagenu. Sahrani

je prisustvovao i danski kralj Kristijan IX., a sam dan sahrane proglašen je Danom

žalosti u Danskoj (Sitta, 2011).

15

U Hansu Christianu Andersenu sjedinjuju se dvije društvene sredine te dva grada,

Odense i Kopenhagen. On je kao dijete često sanjao da će se izvući iz siromaštva, da

će postati slavan i bogat te da će ostvariti sve svoje potencijale, a ta je potreba bila

sveprisutna u njegovom djetinjstvu te je postala temom njegovih priča. U bajci Ružno

pače prikazan je Andersenov težak životni put na kojem je na kraju stigao do uspjeha

te se može reći da je „ružnom pačetu“ (Crnković, 1969: 37) dugo vremena trebalo da

dokaže okolini svoju vrijednost i postane labud (Crnković, 1969).

16

5. PROZA HANSA CHRISTIANA ANDERSENA

Hans Christian Andersen na početku je pisao prozu i pjesme. Kasnije, putujući po

domovini, a zatim i po svijetu stvara nova djela. Andersenovo prvo priznato djelo je

putopis Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera iz 1829.

godine. Godine 1835. objavljen je roman po imenu Improvizator koji se temelji na

njegovom putovanju u Italiju te koji se jako svidio javnosti zbog čega je preveden na

nekoliko stranih jezika. Iste godine Andersen je izdao knjižicu koja je obuhvaćala

četiri priče: Kresivo, Veliki Nikola i Mali Nikola, Kraljevna na zrnu graška i Cvijeće

male Ide. Unatoč tome što je Andersen najpoznatiji po svojim pričama, one u to

vrijeme nisu oduševile publiku već su izazvale kritike da nemaju pouku, da su grube

te da iskrivljuju moral (Crnković, 1969). No, Andersen nije odustao te je nastavio

objavljivati svoje priče, a u razdoblju od 1835. do 1872. godine napisao ih je sto

šezdeset i osam. Veću pozornost privukle su njegove priče prevedene na engleskom

jeziku te su one snažno utjecale na britanske pisce kao što su Beatrix Potter i Alan

Aleksander Milne. Godine 1855. Andersen je napisao autobiografiju Bajka mog

života u kojoj govori da se sva napisana djela odnose na njegov život te da su sve

priče u njegovoj svijesti ležale poput klica kojima je trebao „poljubac sunčane zrake

ili kaplja zloće“ (Crnković i Težak, 2002:58) kako bi se rascvjetale (Crnković i

Težak, 2002). U najvažnija djela danske, a možda i europske književnosti ubrajaju se

i Andersenovi dnevnici u deset svezaka koje je pisao od 1825. do 1875. godine, a

koji su objavljeni sto godina nakon njegove smrti, odnosno u razdoblju između 1971.

te 1977. godine. Andersenovi dnevnici su izvor, ne samo europske, već općenito

društvene povijesti u kojima se mogu pronaći ideje za njegova djela. Dnevnici su

također dokaz njegove podijeljene osobnosti, čežnje za ljubavlju, straha, optimizma i

pesimizma, osjetljivosti, no ponajviše su dokaz njegove usamljenosti u središtu

burnog života (Østergaard, 2005). No, Andersen je više težio skladu što se temeljilo

na romantičarskim idealima. Svoju čežnju utkao je u svoje posljednje djelo Sretni

Peer koje je napisao 1870. godine. Ovaj roman, kao i mnoga druga djela, govori o

dječaku koji je bio siromašan, ali i darovit te koji je, nakon što je ostvario uspjeh kao

umjetnik, ostvario svoj san (Østergaard, 2005).

17

Andersenove priče su se na početku temeljile na pričama koje je čuo u

djetinjstvu, a nakon nekog vremena ih je i sam počeo stvarati. U njegovim pričama

isprepliću se mitski svijet sa stvarnim svijetom te fantastika i narodna umjetnost.

Andersen pripada skupini dječjih pisaca jer svojim pričama oduševljava djecu, potiče

njihov estetski razvoj te ih potiče da otkriju i cijene ljepote svijeta koji ih okružuje

(Crnković, 1969). Hans Christian Andersen je pričama i njihovim tematikama dao

novo značenje. On je u narodnim motivima izbacio grubost te ih je obogatio opisima.

Andersen je u mnoge priče uklopio prizore iz vlastitog života pa je tako u djelu

Cvijeće male Ide opisao botanički vrt koji se nalazi u Kopenhagenu. U opisivanju

dječjeg svijeta i u prikazivanju djevojčica i dječaka Andersen se počeo odmicati od

fantastičnog te je čudesne prizore prikazivao kao poetske doživljaje, snove pa čak i

kao halucinacije, a za primjer možemo uzeti priču Djevojčica sa šibicama (Crnković

i Težak, 2002). U Andersenovim pričama mogu se uočiti velike razlike u motivima i

obradi pa tako postoje narodne priče kao što su Kresivo ili Veliki Nikola i Mali

Nikola, zatim postoje priče u kojima su se djelomično koristili narodni motivi kao što

su Carevo novo ruho i Mala sirena te nove, originalne priče kao što je Postojani

kositreni vojnik. Andersenove priče bogate su pjesničkim slikama i izrazima, a

svojom ih maštom nije iskrivio, već oživio. Što se tiče teksta, Andersenove priče

protkane su humorom i lakoćom, ali i ozbiljnošću života, laganom ironijom te

suzdržanom tugom. Andersenove priče potiču djecu da okolinu koja ih okružuje

gledaju na maštovit način, da ju emocionalno dožive i pozorno ju promatraju, no one

će također djeci pomoći da hrabro i s nadom prihvate stvarnost onakvu kakva jest

(Crnković i Težak, 2002).

Motive Andersenovih priča možemo podijeliti u četiri skupine. Prvu skupinu čine

narodni motivi, a to su neparni brojevi, ustaljeni počeci te likovi kao što su princeze,

kraljevi, vile, i slično te se oni pojavljuju u pričama Kresivo, Mala sirena, Carevo

novo ruho te Kraljevna na zrnu graška. Drugu skupinu čine motivi životinja koje se

u pričama pojavljuju kao likovi. Patke, labudovi, miševi, krtice, rode, ribice, vrapci i

druge životinje prikazane su stvarno, a jedini fantastični detalj je taj da one

međusobno razgovaraju. U gotovo svim životinjskim likovima može se pronaći

simbolika koja se odnosi na ljudske osobine. Neke od priča u kojoj se pojavljuju

18

životinje su Ružno pače, Rode te Palčica. Treću skupinu motiva čine biljke koje su

antropomorfizirane, odnosno koje posjeduju ljudske osobine. Biljke koje se

pojavljuju u pričama su lan, tratinčice, jela, đurđice, šafrani, ruže, tulipani, ljiljani,

ljubičice, zumbuli i mnoge druge vrste. Primjer priče u kojoj se pojavljuju motivi

cvijeća je Cvijeće male Ide. Posljednju skupinu čine motivi oživljenih predmeta.

Andersen je u svojim pričama oživio igračke, ogledala, ormare, kipove i mnoge

druge stvari koje su istaknute već u naslovu. Upravo se u pričama s ovim motivima

može uočiti stapanje simbolike i realizma, fantastičnog i realnog, bajke i života.

Jedna od najpoznatijih priča u kojima se oživljeni predmeti pojavljuju kao likovi jest

Postojani kositreni vojnik (Crnković, 1969).

Mnoge Andersenove priče su danas prilagođene sceni, a jedna od najpoznatijih

adaptacija jest Mala sirena nastala u produkciji filmskog studija Walt Disney

Animation. „Andersen je kralj jer nitko poput njega nije znao prodrijeti u dušu bića i

stvari“ (Crnković, 1969: 40). Hans Christian Andersen može se bez sumnje smatrati

među najvećim majstorom što se tiče priča od kojih neke pripadaju najljepšim

svjetskim pričama svih vremena (Crnković, 1969).

19

6. KRITERIJI ZA ANALIZU SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA

CHRISTIANA ANDERSENA

Iluminacija ili slikarstvo u književnosti je likovni izraz koji se veže uz tekst,

odnosno pisane riječi od početka pismenog izražavanja. Tekst strogo prati ilustraciju

te su oni uvijek u paralelnom odnosu. Ilustracija, kao i tekst, pokušava što vjernije

prikazati priču. Na početku se jedna slika odnosila na jedan tekst, no ponekad se zna

dogoditi da jedan dio teksta obuhvaća nekoliko različitih slika koje čine jednu

cjelinu, a ponekad se i dva teksta znaju odnositi na jednu sliku (Batinić i Majhut,

2000). Prema autoru Čačku, knjiga se ne može vrednovati samo na temelju pisane

riječi, već se u obzir mora uzeti i „djelovanje ilustracije zajedno s tekstom“ (Čačko,

2000:12). Razlog tome je to što se tekst u slikovnicama za djecu često zna svesti na

par izraza, stihova ili rečenica zbog čega sam tekst nije dovoljan. Često mogu nastati

problemi između slika i teksta zbog autorovog i ilustratorovog različitog pristupa

istoj temi. Može se dakle dogoditi da autor ima jedno gledište o temi, a ilustrator

drugo zbog čega naslikana ilustracija se ne podudara s napisanim tekstom. Ilustracija

bi trebala precizirati radnju i tekst, no treba paziti na to da ilustracija ne bude previše

detaljna kako ne bi skrenula djeci pozornost (Čačko, 2000).

Ilustrator je istovremeno glumac, scenograf i režiser. On, ma koliko god se

trudio, neće uspjeti točno imitirati sliku kakvu je autor zamislio, no bitno je da stil

odgovara stilu. Može se reći da su tekst i ilustracija povezani onda kada je utvrđen

ugođaj, odnosno kada su pogođeni svijetli ili mračni dojmovi, ponašanje likova,

ambijent, kostimi. Ilustracija je s tekstom povezana opisom, doživljajem,

atmosferom, stilom i slično. No, ne smijemo zanemariti i tehnološke, odnosno

grafičko tehničke osobine. Primjerice, ne pristaje svaka veličina slova svakoj debljini

crta. Također se pozornost treba obratiti na proporciju slike i teksta, odnosno

kvalitetna slika bi trebala biti u harmoniji s tekstom. Važno je napomenuti da prije

svega treba obratiti pozornost na to jesu li su tekst i ilustracija uopće fizički

povezani, odnosno nalazi li se ilustracija pored onog dijela teksta koji ilustrira

(Roller-Halačev, 1971).

20

Autorica Hlevnjak (2000) također pridaje veliku važnost ilustracijama te smatra

da se slikovnica može vrednovati prvenstveno preko njezinih ilustracija. Osim

ilustracija svakako je bitno obratiti pozornost i na sam tekst. Kod vrednovanja

ilustracije postavlja se mjerilo koje se odnosi na mogućnost tumačenja, bogaćenja

teme asocijacijama, prijedlozima, iskustvom te metaforama (Hlevnjak, 2000).

U kvalitetne ilustracije možemo ubrajati one ilustracije čije su osobine ritam i

harmonija boja, stilska pročišćenost te kompozicija koja omogućuje djetetu da

vizualno istražuje detalje, ali ga i vodi kroz samu radnju (Balić-Šimrak i Narančić

Kovač, 2011). Kvalitetna ilustracija je ona koja svijet mašte pretvara u novu

umjetničku stvarnost koju djeca, s obzirom na svoju dob, mogu doživjeti (Roller-

Halačev, 1971). Kod analiziranja slikovnice treba uzeti u obzir ilustracije, sadržaj

teksta, načine prijeloma, kvalitetu tiska, izbor sloga te solidnost uveza (Kos-Paliska,

1997). Također pozornost treba obratiti i na etičke i psihološke zakonitosti,

umjetničko-estetski izgled te izvornost književnog i likovnog djela (Roller-Halačev,

1971).

Prema svemu navedenom, kriteriji za analizu slikovnica jesu da se ilustracija

nalazi pored onog dijela teksta koji ilustrira, da ilustracija precizira tekst te da bude

razumljiva, odnosno da jasno prikazuje ono o čemu tekst govori, da tekst i ilustracija

budu paralelni i proporcionalni i na kraju da ilustracija ne bude previše detaljna te da

boje, oblici i likovi ilustracije budu usklađeni. Još jedan važan kriterij jest

primjerenost djeci, odnosno je li slikovnica građom, veličinom, izgledom, tekstom

(misli se na količinu teksta te oblik slova) i likovnim tekstom, odnosno ilustracijama

primjerena djeci rane i predškolske dobi (Kos-Paliska, 1997).

21

7. ANALIZA SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA CHRISTIANA

ANDERSENA

7.1. Snježna kraljica

Snježna kraljica je priča u sedam priča koja govori o neraskidivom i snažnom

prijateljstvu između djevojčice Gerde i dječaka Kaya. Nakon što Snježna kraljica

otme Kaya, Gerda ga odluči potražiti. Na svome putovanju upoznala je mnoge ljude

te je naišla na mnoge prepreke koje je ona lako svladala, no u niti jednom trenutku

nije izgubila vjeru.

Za analizu sam odabrala slikovnice koje su ilustrirale Danica Rusjan (1979) te

Manuela Vladić-Maštruko (2005).

Ilustracije Danice Rusjan1 većinom se nalaze pored onog dijela teksta koji

ilustriraju. Ilustracije su vrlo razumljive, odnosno jasno prikazuju određene dijelove

teksta. Na ilustracijama se jasno prepoznaju likovi kao što su djevojčica, dječak,

jelen, cvijeće i slično. Poneke ilustracije jesu paralelne s tekstom, no ne bi se moglo

reći da su proporcionalne s njim jer se na nekim stranicama nalazi samo tekst, na

nekim samo ilustracije, na nekim stranicama ilustracija zauzima veći dio, a nekad se

na jednoj stranici nalazi tekst, a na drugoj ilustracija. Ilustracije u ovoj priči su vrlo

detaljne, a boje, oblici i likovi su usklađeni.

Snježna kraljica koju je ilustrirala Danica Rusjan nalazi se u zbirci Andersenovih

priča koja se zove Bajke. Ova slikovnica je čvrsta, tvrdog uveza, teška i vrlo velika,

odnosno nije prilagođena djeci rane i predškolske dobi. Vanjskim izgledom bi mogla

potaknuti interes djece zbog zanimljivo i razumljivo ilustrirane naslovnice na kojoj

se nalazi naslov napisan velikim crvenim slovima koja su obrubljena zlatnom bojom.

Tekst u ovoj slikovnici je vrlo dugačak, pisan je malim tiskanim slovima koja su vrlo

sitna te su mnoge riječi složene (primjerice: đavo, uboga djeca, cjelivahu i slično).

Likovni tekst, odnosno ilustracije su vrlo zanimljive i razumljive te bogate detaljima.

1 Danica Rusjan (rođ. 1926.) diplomirala je slikarstvo i grafiku na zagrebačkoj Akademiji likovnih

umjetnosti. Djelovala je šezdesetih godina prošlog stoljeća. Pribavljeno 02.04.2018. sa

http://igracke.ucoz.com/forum/43-758-1 .

http://igracke.ucoz.com/forum/43-758-1

22

Na početku druge priče koja se zove Dječak i djevojčica nalazi se rečenica: „Dječak i

djevojčica nisu bili brat i sestra, ali su se voljeli kao da su prava braća.“ (Andersen,

1979:7). Ispod kratkog ulomka nalazi se ilustracija koja prikazuje dvije smeđe kuće

koje se nalaze jedna nasuprot drugoj. Na balkonima kuća nalaze se djevojčica i

dječak. Djevojčica ima narančastu boju kose koja joj je svezana crvenom mašnom i

crvenu haljinu. Ona je prikazana u profilu kako sjedi na drvenoj klupici i promatra

dječaka pri čemu je glavu podbočila desnom rukom. Dječak je prikazan tako da je

okrenut prema čitatelju zbog čega se jasno prikazuje izraz njegovog lica. On ima

kratku crnu kosu, crne oči te je odjeven u odjeću tamno plave boje. Dječak dodiruje

ružu te priča o nečemu zbog čega su mu usta blago otvorena. Ispred dječaka i

djevojčice nalazi se vaza s ružama, a iza njih se naziru još neke zelene biljke. Ispod i

s obje strane vaze naziru se dijelovi crnih krovova kuća. Ilustracija sadrži više tamnih

boja kao što su crna, smeđa i tamno zelena, a manje svjetlijih boja kao što su crvena,

svjetlo zelena i ružičasta. Na temelju cjelokupnog izgleda smatram da ova slikovnica

nije primjerena djeci rane i predškolske dobi upravo zbog svoje veličine te teksta.

Ilustracije Manuele Vladić-Maštruko2 se često nalaze pored onog dijela teksta

koji ilustriraju. Unatoč tome, ilustracije u ovoj slikovnici su apstraktne, nisu u

potpunosti razumljive te vrlo nejasno dopunjuju tekst. Mnoge ilustracije su paralelne

s tekstom, no nisu proporcionalne jer ima mnogo više teksta nego ilustracija.

Ilustracije u ovoj slikovnici nisu bogate detaljima, a boje, oblici i likovi su većinom

kontrastni.

Ova slikovnica je čvrsta, tvrdog uveza, lagana, a veličinom je prilagođena djeci

predškolske dobi. Smatram da vanjskim izgledom ne bi uspjela potaknuti interes

djece zbog apstraktno ilustrirane naslovnice na kojoj prevladavaju hladne boje kao

što su plava i ljubičasta. Tekst u ovoj slikovnici je, kao i u prethodnoj, vrlo dugačak,

pisan malim tiskanim slovima koja su sitna te također sadržava mnoge složene riječi

kao što su rbine (krhotine), obigraše, psetance, torbak i slično. Likovni tekst često

sadrži hladne boje poput zelene, ljubičaste, plave te je vrlo apstraktan i nejasan.

2 Manuela Vladić-Maštruko (rođ. 1962.) diplomirala je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih

umjetnosti. Ona se bavi profesionalnim umjetničkim, ali i praktičnim te istraživačkim radom na

području dječjeg likovnog stvaralaštva. Pribavljeno 02.04.2018. sa

http://www.manuelavladic.com/zivotopis.htm .

http://www.manuelavladic.com/zivotopis.htm

23

Sljedeća rečenica govori o trenutku u kojem se ogledalo, koje su nosili đavolji đaci,

razbilo: „Ogledalo se tako strahovito treslo cereći se da im je ispalo iz ruku, tresnulo

o zemlju, razbilo se i razletjelo u komadiće, u milijune i milijune rbina i zrnaca.“

(Andersen, 2005:4). Ilustracija koja se nalazi na sljedećoj stranici prikazuje đavla

koji drži ogledalo iznad grada. Ilustracija je vrlo apstraktna te sadrži najviše plavu,

crvenu i ljubičastu boju, a nešto manje žutu, bijelu i crnu. Na ovoj ilustraciji đavao je

prikazan u obliku duha koji se nalazi na nekom oblaku ili kao da se uzdiže iz crvenog

dima. Đavao je većinom plave, ali ima i nešto crvene boje. On ima veliku glavu na

kojoj se nalaze šiljaste uši, oči koje su različite veličine (lijevo oko je manje od

desnog), veliki nos, velika usta u kojima se primjećuju zubi te izražene jagodice. Na

ovoj ilustraciji đavao zlokobno gleda (ima namrštene obrve koje su naglašene

crvenom bojom te se osmjehuje) prema gradu i drži ogledalo u ruci koje se počelo

razbijati. On je veličinom puno veći od grada koji je prikazan s par manjih zbijenih

kućica te je time izražena njegova snaga. Na temelju cjelokupnog izgleda ovu

slikovnicu smatram neprimjerenom djeci rane i predškolske dobi.

7.2. Djevojčica sa šibicama

Djevojčica sa šibicama govori o maloj, siromašnoj djevojčici koja je tijekom

cijeloga dana pokušavala prodati šibice jer joj je tako naredio otac. Kada se spustila

hladna, zimska večer djevojčica je i dalje lutala ulicama grada jer se bojala vratiti

kući zato što nije uspjela prodati niti jednu šibicu. Nakon nekog vremena, djevojčica

se odlučila zagrijati tako da zapali šibice. Upalila je četiri šibice tijekom kojih su joj

se pojavljivali različiti prizori. Prvo se prikazala topla peć, zatim stol s raznim jelima,

zatim predivno božićno drvce, a na kraju se pojavila baka koja ju je odvela sa sobom

na nebo.

Za analizu sam odabrala slikovnice s ilustracijama Marsele Hajdinjak (2014),

Nevenke Macolić (2004), Elle Svilan Svaline (2002) te Svjetlana Junakovića (1999).

24

Ilustracije Marsele Hajdinjak3 nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

One su razumljive te preciziraju tekst, odnosno jasno prikazuju ono o čemu tekst

govori. Na ilustracijama se vrlo lako prepoznaju različiti oblici i likovi kao što su

kuće, djevojčica, baka, peć, šibice, hrana, bor i slično. Tekst i ilustracije su često

paralelni, no ponekad se tekst nalazi na ilustraciji. Tekst i ilustracije nisu

proporcionalni jer ilustracije zauzimaju većinu prostora. Ilustracije nemaju puno

detalja, a boje, oblici i likovi su vrlo realistični te usklađeni.

Ova slikovnica je čvrsta, tvrdo uvezena, lagana te je veličinom prilagođena djeci

rane i predškolske dobi. Smatram da bi ova slikovnica vanjskim izgledom mogla

potaknuti interes djece jer je naslovnica razumljivo i zanimljivo ilustrirana te sadrži

veliki naslov napisan slovima zlatne boje. Tekst u slikovnici je dobro raspoređen,

kratak, pisan malim tiskanim slovima koja su veličinom velika te sadrži jednostavne

riječi koje su razumljive djeci. Likovni tekst je vrlo jasan, razumljiv, zanimljiv te ne

sadrži previše detalja. U sljedećoj rečenici se prvi put spominje djevojčica sa

šibicama: „Ali unatoč strašnoj hladnoći i mraku, jedna siromašna djevojčica još

uvijek je tumarala ulicama.“ (Andersen, 2014:4). Ilustracija se nalazi na stranici

pored i ona prikazuje djevojčicu koja bosonoga hoda po snijegu. Djevojčica ima

plavu kosu, crvenu haljinu i pregaču, a izraz lica se ne može vidjeti jer je udaljena.

Oko djevojčice nalaze se velike kuće različitih boja (plave, sive, crvene, žute, zelene,

i slično) na kojima se nalaze različiti prozori, krovovi prekriveni snijegom te

dimnjaci iz kojih izlazi dim. Na desnoj strani ilustracije prikazan je kip anđela u

profilu koji ima pognutu glavu i ruku položenu na prsa. Ilustracija prikazuje večer

(nebo je naslikano tamno plavom bojom) u kojoj pada gusti bijeli snijeg (bijele

točkice prekrivaju ilustraciju). Na temelju cjelokupnog izgleda, smatram da je ova

slikovnica primjerena djeci rane i predškolske dobi.

3 Marsela Hajdinjak (rođ. 1967.) završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim je

diplomirala na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu i to dizajn tekstila i odjeće. Ilustracijama

se profesionlano bavi od 1996. godine. Pribavljeno 02.04.2018. sa http://sipar.hr/SW-

master/19__marsela-hajdinjak .

http://sipar.hr/SW-master/19__marsela-hajdinjakhttp://sipar.hr/SW-master/19__marsela-hajdinjak

25

Ilustracije Nevenke Macolić4 nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

Ilustracije jasno prikazuju određene dijelove teksta, razumljive su te se lako mogu

prepoznati oblici kuća, šibice te lik djevojčice. Tekst je paralelan s ilustracijama, no

nije proporcionalan jer zauzima veći dio prostora. Ilustracije nisu detaljne te su

likovi, oblici i boje usklađeni i realistični.

Ova priča pripada zbirci koja se zove Izabrane bajke, a koju je ilustrirala

Nevenka Macolić. Slikovnica nije čvrsta, mekog je uveza, lagana je te je veličinom

nešto manja od ostalih slikovnica. Smatram da bi vanjskim izgledom ova slikovnica

mogla potaknuti interes djece jer je naslovnica zanimljivo ilustrirana te na njoj

prevladavaju svijetle boje. Tekst u ovoj priči je kratak te ne prekriva cijele stranice.

Pisan je malim tiskanim slovima koja su veličinom nešto veća te sadrži jednostavne

riječi koje djeca mogu razumjeti, a manje poznate riječi su objašnjene ispod teksta.

Likovni tekst u ovoj priči je siromašan, s malo detalja, no vrlo jasan. Sljedeća

rečenica prvi put prikazuje lik djevojčice: “Nitko ne htjede izaći na tu zimu i u taj

mrak, samo je jedna siromašna djevojčica, gologlava i bosonoga, tumarala ulicama.“

(Andersen, 2004:19). Ilustracija na drugoj stranici prikazuje bosonogu djevojčicu,

duge plave kose, odjevenu u crvenu kratku haljinu sa skupljenim rukama na pregači.

Djevojčica gleda prema prozoru iza kojeg se nalazi božićno drvce s crvenim

kuglicama. Kuće nisu u cijelosti prikazane, već samo zidovi koji su žute, bijele,

smeđe i sive boje. Ilustracija također prikazuje kako pada snijeg zbog gustih bijelih

točkica koje se nalaze preko cijele ilustracije. Unatoč tome što tekst zauzima više

prostora, a ilustracija je malo, priča u ovoj slikovnici bi mogla biti primjerena djeci

predškolske dobi zato što je ona sama po sebi kratka, a slova nisu toliko mala kao u

nekim slikovnicama.

Ilustracije Elle Svilan Svaline5 nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

Ilustracije točno prikazuju ono o čemu tekst govori, razumljive su i jasno prikazuju

4 Nevenka Macolić (rođ. 1942.) završila je Školu primijenjene umjetnosti – Grafički odjel te je

diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu–Pedagoški odjel. Bavi se ilustracijom, slikarstvom,

grafičkim dizajnom te pedagoškim radom. Pribavljeno 02.04.2018. sa https://www.digitalne-

knjige.com/macolic.php . 5 Ella Svilan Svalina je akademska slikarica rođena u Zagrebu. Ona se danas bavi slikanjem anđela,

odnosno djece ljubaznog i živahnog karaktera u različitoj odjeći te malim krilima, a svoje slike

https://www.digitalne-knjige.com/macolic.phphttps://www.digitalne-knjige.com/macolic.php

26

likove kao što su djevojčica i baka te oblike kao što su peć, božićno drvce, šibice,

kuće i slično. Tekst je paralelan s ilustracijama te proporcionalan, odnosno količina

teksta i ilustracija je gotovo jednaka. Ilustracije nisu detaljne, a boje, oblici i likovi su

usklađeni te realistični.

Ova slikovnica nije čvrsta, mekano je uvezena, lagana, a veličinom je nešto veća

od ostalih slikovnica. Vanjskim izgledom ova bi slikovnica mogla potaknuti interes

djece jer naslovnica jasno prikazuje i ističe lik djevojčice koja je naslikana svijetlim,

toplim bojama za razliku od pozadine koja je naslikana tamnim, hladnim bojama.

Osim toga, na naslovnici se ističe naslov koji je napisan velikim tiskanim slovima

žute boje. Tekst je kratak, dobro raspoređen, pisan je malim tiskanim slovima koja su

veličinom jako velika te sadrži jednostavne riječi koje su razumljive djeci. Likovni

tekst u ovoj slikovnici je vrlo bogat, ne sadrži previše detalja, no vrlo je jasan,

razumljiv i zanimljiv. U sljedećoj rečenici se prvi put govori o djevojčici: „Po

studeni i mraku išla je ulicama siromašna djevojčica, gologlava i bosonoga.“

(Andersen, 2002:2). Ilustracija na stranici pored prikazuje dio grada i djevojčicu. Dio

ulice je prikazan bijelom bojom zbog snijega, a dio sivom bojom zbog sjene koju

stvara kuća koja je jasno prikazana na lijevoj strani. Ona ima osvijetljene prozore na

kojima su crne rešetke. U daljini su prikazane druge kuće koje imaju mnogo prozora

od kojih su neki osvijetljeni, a neki nisu te se ispred njih naziru obrisi ljudi koji se

kreću. Pored kuće koja je jasno prikazana nalazi se jedna crvena papuča koju je

djevojčica izgubila. Sama djevojčica nalazi se u donjem desnom kutu, ali je prikazan

samo gornji dio tijela (glava i ramena). Djevojčica ima valovitu kosu smeđe boje,

blijedo lice te je odjevena u crvenu odjeću i zaogrnuta je plavim ogrtačem. Ilustracija

prikazuje večer jer se iznad kuća naziru nebo tamno plave boje i zvijezde. Upravo

zbog veličine slova, ali i cjelokupnog izgleda ovu slikovnicu smatram primjerenom

djeci rane i predškolske dobi.

prodaje u galerijama i preko svoje web stranice „Angels by Ella“. Pribavljeno 03.04.2018. sa

https://www.angels-by-ella.com/ .

https://www.angels-by-ella.com/

27

Ilustracije Svjetlana Junakovića6 se ne nalaze pored onog dijela teksta koji

ilustriraju. One ne preciziraju točno tekst te ne prikazuju ono o čemu tekst govori, no

vrlo su razumljive. Na ilustracijama se mogu prepoznati djevojčica i kuće, no to je i

jedino što one prikazuju. Tekst je paralelan s ilustracijama, no nije proporcionalan jer

ima više ilustracija nego teksta. Ilustracije su vrlo jednostavne, ne sadržavaju previše

detalja, a boje, oblici i likovi su usklađeni.

Djevojčica sa šibicama jedna je od pet priča koje se nalaze u slikovnici Izabrane

bajke, a koju je ilustrirao Svjetlan Junaković. Ova slikovnica je čvrsta, tvrdo

uvezena, teška, ali je veličinom prilagođena djeci predškolske dobi. Vanjski izgled bi

mogao potaknuti interes djece jer je naslovnica žute boje, a dio naslova je smeđe boje

napisan velikim tiskanim slovima. Na naslovnici se još ističe ilustracija iz priče

Kositreni vojnik. Tekst u priči Djevojčica sa šibicama je kratak, no nije dobro

raspoređen jer ga na stranicama ima previše. Osim toga, tekst je pisan malim

tiskanim slovima koja su vrlo sitna. S obzirom na količinu teksta, likovni tekst je

bogat, razumljiv, jednostavan, no vrlo nejasno prikazuje tekst. Sljedeća rečenica

nalazi se na početku priče, a govori o djevojčici sa šibicama: „A po toj studeni i kroz

tu tamu hodala ulicom siromašna djevojčica, gologlava i bosonoga.“ (Andersen,

1999:12). Ilustracija koja se nalazi na stranici iza prikazuje djevojčicu koja je

okrenuta leđima čitatelju kako hoda pustom ulicom koja je prekrivena snijegom.

Djevojčica ima crvenu kosu i dugu haljinu koja je ružičaste i crne boje. Oko

djevojčice nalaze se smeđe visoke kuće s osvijetljenim prozorima i bijelim

krovovima. Ilustracija prikazuje večer u kojoj pada snijeg jer se u lijevom gornjem

kutu nazire nebo tamno plave boje, a sama ilustracija prekrivena je bijelim

točkicama. Na temelju cjelokupnog izgleda smatram da priča u ovoj slikovnici nije

primjerena djeci rane i predškolske dobi.

6 Svjetlan Junaković (rođ. 1961.) diplomirao je kiparstvo u Milanu. Osim ilustriranjem, bavi se i

slikarstvom, kiparstvom te pedagoškim radom u Italiji. Pribavljeno 03.04.2018. sa http://kasmir-promet.hr/portfolio/autori/Svjetlana_Junakovic.htm .

http://kasmir-promet.hr/portfolio/autori/Svjetlana_Junakovic.htmhttp://kasmir-promet.hr/portfolio/autori/Svjetlana_Junakovic.htm

28

7.3. Ružno pače

U priči Ružno pače radi se o mladom labudu koji se izlegao u gnijezdu patke.

Zbog drugačijeg vanjskog izgleda, niti jedna životinja ga nije prihvaćala te je mladi

labud često morao slušati njihove zle komentare. Nakon nekog vremena mladi labud,

koji je za sebe smatrao da je zaista ružan i da ništa ne vrijedi, odluči pobjeći. Na

svojem putovanju naiđe na mnoge životinje, no ni one ga nisu cijenile. Na kraju se

mladi labud pretvori u velikog, bijelog i prekrasnog labuda te je napokon doživio

sreću. Za analizu sam odabrala slikovnice koje su ilustrirali Danica Rusjan (1997),

Svjetlan Junaković te Nevenka Macolić.

Ilustracije Danice Rusjan nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

Ilustracije u ovoj slikovnici preciziraju tekst, razumljive su i jasno prikazuju o čemu

tekst govori. Na ilustracijama se mogu vrlo lako prepoznati različite životinje kao što

su patke, mladi labud, mačka, pas, odrasli labudovi i slično. Tekst i ilustracije su

paralelni, no ne i proporcionalni jer ilustracije zauzimaju veći dio prostora.

Ilustracije su detaljne, a boje, oblici i likovi su usklađeni.

Ova slikovnica nije čvrsta, mekog je uveza, lagana te je veličinom prilagođena

djeci rane i predškolske dobi. Vanjskim izgledom bi mogla potaknuti interes djece jer

je naslovnica detaljno ilustrirana, razumljiva i zanimljiva, a na vrhu se nalazi veliki

naslov crvene boje. Tekst je dugačak, no dobro raspoređen, pisan malim tiskanim

slovima koja su veličinom nešto veća te ne sadrži nikakve složene riječi. Likovni

tekst je jasan, razumljiv, zanimljiv, detaljan. Sljedeće rečenice govore o rođenju

ružnog pačeta: „No najveće se jaje još nije rasprslo. Ponovno je patka sjela. Najzad,

ah, najzad prslo je i najveće jaje.“ (Andersen, 1997: 1). Ilustracija ispod teksta

prikazuje mamu patku kako gleda prema najvećem, smeđem jajetu koje se još nije

otvorilo. Patka je bijele boje, kljun i noge su narančaste boje, a dio krila i repa su

crne boje. Ispod patke nalazi se šest otvorenih jaja iz kojih izviruju glavice žutih

pačića i jedno veliko smeđe i još neotvoreno jaje. Patka i jaja nalaze se na sjenu, a iza

njih je ograda smeđe boje. S obzirom na cjelokupni izgled, ovu slikovnicu smatram

primjerenom djeci rane i predškolske dobi.

29

Ilustracije Svjetlana Junakovića većinom se nalaze pored onog dijela teksta koji

ilustriraju. Ilustracije ne preciziraju u potpunosti tekst, odnosno jasno prikazuju neke

dijelove teksta. One su razumljive te se vrlo lako mogu prepoznati likovi životinja.

Tekst i ilustracije su paralelni, no nisu proporcionalni jer teksta ima mnogo više.

Ilustracije nisu detaljne, a boje, oblici i likovi su usklađeni.

Ova priča se također nalazi u slikovnici Izabrane bajke koju je ilustrirao Svjetlan

Junaković, a o kojoj se govorilo u prethodnom potpoglavlju. No, za razliku od priče

Djevojčica sa šibicama, u ovoj priči likovni tekst je bogatiji, razumljiviji, zanimljiviji

te jasnije prikazuje određene dijelove teksta. Tekst u ovoj priči je vrlo dugačak, često

prekriva cijelu stranicu te je pisan malim tiskanim slovima koja su sitna zbog čega

smatram da ova priča nije primjerena djeci rane i predškolske dobi. Sljedeća rečenica

prikazuje odluku majke da još malo pričeka dok se ne izlegnu svi pačići:

„ – Ipak ću još malo pričekati – odgovori patka – kad sam već tako dugo ležala na

jajima, izdržat ću i još ovo malo.“ (Andersen, 1999: 44).

Na stranici pored nalazi se ilustracija koja prikazuje patku bijele boje i žutog kljuna

koja gleda prema jajima koja se još nisu otvorila. Patka i šest jaja nalaze se na sjenu

smeđe boje u nekom smeđem prostoru. Na desnoj strani nazire se dio krajolika i to

plavo nebo te zelena livada na kojoj rastu bijeli cvjetići.

Ilustracije Nevenke Macolić nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

Ilustracije su razumljive te jasno prikazuju određene dijelove teksta, primjerice

dolazak ružnog pačeta u staričinu kolibu. Tekst i ilustracije su većinom paralelni, ali

ne i proporcionalni jer je manje ilustracija nego teksta. Ilustracije su detaljne, a boje

oblici i likovi su usklađeni.

Ova priča se nalazi u slikovnici Izabrane bajke koju je ilustrirala Nevenka

Macolić. Tekst je u ovoj priči vrlo dug, često prekriva cijelu stranicu te je pisan

malim tiskanim slovima koja su po veličini veća nego u prethodno analiziranoj priči.

On sadrži mnoge složene riječi koje su objašnjene ispod teksta. Likovni tekst, s

obzirom na količinu teksta, je siromašan, no vrlo razumljiv i jasan. Sljedeća rečenica

prikazuje kako je majka odlučila još malo sjediti na jajima:

30

„ – Još ću malo sjediti – reče patka – kad sam već sjedila toliko dugo, mogu još

malo.“ (Andersen, 2004: 8).

Ilustracija koja se nalazi ispod teksta prikazuje patku smeđe boje i narančastog kljuna

koja je odjevena u crvenu pregaču kako sjedi pored svojih žutih pačića. Ona je

prikazana tako da ima podignuta krila i gleda u stranu. Pored patke nalazi se i

otvoreno jaje iz kojeg se izleglo ružno pače koje je sive boje. Patka, pačići i ružno

pače sjede na lišću, a okruženi su zelenom travom. Ovu priču, zbog količine teksta te

manjka ilustracija, smatram neprimjerenom djeci rane i predškolske dobi.

7.4. Mala sirena

Mala sirena je priča koja govori o najmlađoj sireni koja je poput svojih starijih

sestara htjela izroniti na površinu mora. Jednoga dana želja joj se ostvarila te je

zajedno sa svojim sestrama otplivala na površinu i promatrala ljude. Ubrzo je nastala

velika oluja zbog koje su se neki brodovi prevrnuli, a Mala sirena je spasila mladića,

odnosno princa, kojeg su nosili valovi i u kojeg se naposljetku zaljubila. Priča dalje

govori o žrtvi koju je Mala sirena morala podnijeti i cijeni koju je morala platiti kako

bi se još jednom vidjela s onime koga voli.

Za analizu sam odabrala samo jednu slikovnicu koju je ilustrirala Dubravka

Kolanović (2005)7 zato što je to bila jedina dostupna slikovnica s pričom Mala sirena

koju je ilustrirao hrvatski ilustrator.

Ilustracije Dubravke Kolanović većinom se nalaze pored onog dijela teksta koji

ilustriraju. Neke od ilustracija preciziraju tekst, no većinom nejasno prikazuju ono o

čemu tekst govori. Na temelju ilustracija koje se nalaze na početku slikovnice ne bi

se moglo sa sigurnošću odrediti o kojoj je priči riječ jer su prikazane samo ribe te dio

male sirene (glava i rameni pojas). Ilustracije same po sebi su razumljive, odnosno

lako se mogu prepoznati likovi riba i oblik broda. Tekst i ilustracije su paralelni, no

7 Dubravka Kolanović (rođ. 1973.) diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. U

Sjedinjenim Američkim Državama joj je objavljena prva knjiga, a kasnije su mnoge druge objavljene

u Hrvatskoj. Pribavljeno 03.04.2018. sa

http://www.kasmir-promet.hr/portfolio/autori/dubravka_k.htm .

http://www.kasmir-promet.hr/portfolio/autori/dubravka_k.htm

31

nisu proporcionalni jer ima mnogo više teksta nego ilustracija. Ilustracije nisu

detaljne, a boje, oblici i likovi su vrlo jednostavni i usklađeni.

Ova slikovnica je čvrsta, tvrdo uvezena, lagana te je veličinom prilagođena djeci

predškolske dobi. Za razliku od ostalih slikovnica, ova slikovnica bi vanjskim

izgledom mogla potaknuti nešto manji interes djece jer je naslovnica većinom

oslikana tamnim bojama te je naslov, unatoč tome što je istaknut žutom bojom slova,

napisan malim slovima i to fontom koji nije uobičajen i na koji djeca rane i

predškolske dobi nisu navikla. Tekst u ovoj slikovnici je vrlo dugačak, često prekriva

cijelu stranicu te je napisan malim tiskanim slovima koja su vrlo sitna. Likovni tekst

je zanimljiv, drugačiji od likovnog teksta u drugim slikovnicama, no nejasno

prikazuje priču te je, s obzirom na količinu teksta, siromašan. Sljedeća rečenica

prikazuje kako su se Mala sirena i njezine sestre družile s ribama: „Veliki se jantarni

prozori otvarahu, pa im dolažahu ribe kao što nama kroz otvorene prozore ulijeću

lastavice; ribe plivale upravo do malih kraljevna: one su ih milovale, a ribe uzimale

jelo iz njihovih ruku.“ (Andersen, 2005:4). Ilustracija na stranici pored prikazuje

jednu od sirena kako s prozora dvora promatra tri ribe koje plivaju prema njoj. Sirena

ima dugu tamno plavu kosu i bijelu put. Dvor je bijele boje, a u daljini se naziru kule

i krovovi ostatka dvora. Pozadina ilustracije je tamne boje, a na dnu ilustracije je

prikazana morska trava zelene boje. Na temelju cjelokupnog izgleda smatram da ova

slikovnica nije primjerena djeci rane i predškolske dobi.

7.5. Kraljevna na zrnu graška

Kraljevna na zrnu graška je kratka priča koja govori o princu koji se želio oženiti

pravom kraljevnom, no nikako ju nije mogao pronaći. Jednoga dana na vrata dvorca

je pokucala djevojka koja je tvrdila da je prava kraljevna. Prinčeva majka je odlučila

provjeriti istinitost te izjave tako da je ispod mnogo jastuka i prekrivača postavila

zrno graška.

Za analizu sam odabrala slikovnice koje su ilustrirale Nevenka Macolić i Danica

Rusjan.

32

Ilustracije Nevenke Macolić nalaze se pored onog dijela teksta koji ilustriraju.

Ilustracije preciziraju tekst, razumljive su te jasno prikazuju ono o čemu tekst govori.

Tekst i ilustracije su paralelni te proporcionalni, a to znači da je količina teksta i

ilustracija gotovo jednaka. Ilustracije su vrlo jednostavne, a boje, oblici i likovi su

usklađeni.

Priča koju je ilustrirala Nevenka Macolić nalazi se u zbirci Andersenovih priča

koja se zove Izabrane bajke, a o kojoj se govorilo u prethodnim analizama. Tekst u

ovoj priči je kratak, pisan malim tiskanim slovima koja su nešto veća te dobro

raspoređen jer ne prekriva cijele stranice. Većinom su riječi jednostavne, a one

složene su objašnjene ispod teksta. Likovni tekst je bogat, jednostavan, razumljiv i

zanimljiv jer jasno prikazuje ono o čemu se u priči govori. Sljedeće rečenice

prikazuju dolazak kraljevne na dvor za vrijeme nevremena: „Bože mili, kakva li

bijaše od tog pljuska i nevremena! Voda joj curkom curila niz kosu i haljine, pa se

slijevala u vrhove cipela, a izlazila na zapetnice. I reče namjernica da je prava

kraljevna.“ (Andersen, 2004:53). Ilustracija iznad teksta prikazuje kraljevnu kako

stoji na ulazu u dvorac. Kraljevna ima dugu plavu kosu, a odjevena je u crvenu dugu

haljinu i zaogrnuta je crnim ogrtačem. Izraz lica nije jasno prikazan. S njezine lijeve

strane prikazan je jedan dio vrata dvorca koja su velika i smeđa i na kojima se nalaze

tri vodoravno postavljena dugačka oblika tamno smeđe boje. S desne strane

prikazuje se dio zida dvorca na kojem se nalazi upaljena baklja. Pozadina iza

kraljevne sadrži sivu i crnu boju te se, zbog naslikanih bijelih crtica, može uočiti da

pada kiša. Ovu priču smatram primjerenom djeci predškolske dobi zbog kratkog

teksta i jasnih ilustracija.

Danica Rusjan je ilustrirala jednu ilustraciju u priči Kraljevna na zrnu graška.

Tekst priče je vrlo kratak te se on nalazi na jednoj strani, a ilustracija na drugoj.

Ilustracija jasno i razumljivo prikazuje početak teksta, odnosno dolazak kraljevne u

dvorac za vrijeme oluje. Ilustracija je paralelna s tekstom, ali nije proporcionalna jer

je veća količina teksta. Ilustracija nije detaljna, a boje, lik princeze i oblici su

usklađeni.

33

Ova priča pripada zbirci priča s naslovom Bajke o kojoj se govorilo u analizi

priče Snježna kraljica koju je ilustrirala ista ilustratorica. Tekst je vrlo kratak, pisan

malim tiskanim slovima, koja su veličinom nešto veća, no nije dobro raspoređen jer

se cijeli tekst priče nalazi na jednoj stranici u dva paralelna stupca. Likovni tekst je

siromašan, no razumljiv. Sljedeće rečenice govore o trenutku kada je kraljevna došla

u dvorac: „Bože mili, kakva li bijaše od tog pljuska i nevremena! Voda joj curkom

curila niz kosu i haljine, pa se slijeva u vrhove cipela, a izlazila na zapetnice. I veli

da je prava kraljevna.“ (Andersen, 1974:40). Ilustracija koja se nalazi na stranici

pored teksta prikazuje kraljevnu koja se nalazi ispred ulaza u dvorac. Ona je okrenuta

leđima stoga se ne može uočiti izraz lica. Kraljevna ima plavu kosu koja je pokrivena

kapuljačom ružičastog ogrtača. Ispod ogrtača nazire se duga plava haljina te crne

cipele. Kraljevna preko desnog ramena drži vreću sive i tamno plave boje. Ispred

kraljevne nalaze se velika tamno smeđa vrata dvorca koja su ukrašena velikim sivim

oblicima. Dvorac je veliki i sivi, a sastoji se od velikih zidina i okruglih tornjeva.

Gledajući ilustraciju, može se uočiti da je prikazano nevrijeme jer je nebo

tamnozelene boje na kojem se nalazi munja, preko cijele ilustracije naslikane su

bijele crtice koje predstavljaju kišu, a na lijevoj strani prikazano je i savinuto drvo s

tankim zelenim listićima. Priču koju je ilustrirala Danica Rusjan smatram

neprimjerenom djeci rane i predškolske dobi zbog veličine slikovnice, raspoređenosti

teksta te zbog siromašnog likovnog teksta.

Većina analiziranih slikovnica primjerenija je djeci osnovnoškolske dobi zbog

male veličine slova, dugačkog teksta koji često zauzima cijelu stranicu te malo

ilustracija. Iz tog razloga bih za djecu rane i predškolske dobi preporučila slikovnice

stranih ilustratora koje imaju više ilustracija, slova koja su veća te manje teksta koji

je u nekim slikovnicama pisan i velikim tiskanim slovima. Primjeri takvih slikovnica

su:

Snježna kraljica koju je ilustrirala Rosie Butcher (2016),

Snježna kraljica koju je ilustrirala Ana Grigorjev (2014),

Djevojčica sa šibicama koju je ilustrirao Toril Mariö Henrichsen (1991),

Ružno pače koju je ilustrirala Malene Laugesen (2005),

34

Ružno pače koja se nalazi u zbirci priča Bajke koju je ilustrirao Gustavo

Mazali (2007),

Mala sirena koja se također nalazi u zbirci priča Bajke koju je ilustrirao

Gustavo Mazali (2007),

Mala sirena (2013) koja je nastala prema istoimenom crtanom filmu iz

1989. godine filmskog studija Walt Disney Animation.

35

8. PRIMJENA SLIKOVNICA S PRIČAMA HANSA

CHRISTIANA ANDERSENA U DJEČJEM VRTIĆU

8.1. Važnost čitanja

Čitanje se u suvremenom svijetu smatra vještinom koja je potrebna za opstanak

(Čudina-Obradović, 1995). Odgojitelji, roditelji i druge osobe kroz čitanje

uspostavljaju osjećaj bliskosti i povezanosti s djecom te im prenose poruku da su

bitna jer im posvećuju vrijeme i pažnju. Čitanjem djeci stvara se osjećaj ugodnosti,

povjerenja, ali i sigurnosti te se stječu zajednička iskustva koja ih zbližavaju. Kroz

aktivnost čitanja odgojitelji i roditelji potiču djetetov cjelokupni razvoj (intelektualni,

socijalni, emocionalni i moralni) i to tako što se potiče razvoj govora, pozornosti,

percepcije, koncentracije, pamćenja, mašte i slično, omogućuje se djetetu stjecanje

znanja i informacija, potiče se prepoznavanje te razumijevanje svojih i tuđih osjećaja,

potiče se razumijevanje socijalnih odnosa i pravila ponašanja te se potiče tolerancija i

solidarnost (Stričević, 2006).

Kako bi djeca mogla postati dobri čitatelji, metode odgojitelja bi trebale biti u

skladu s njihovim razvojnim osobinama i sposobnostima kao što su znatiželja, želja

da se razumije svijet oko sebe i da se nauči nešto novo, mašta, kreativnost i slično.

Dakle, čitanje bi trebala biti aktivnost koja će omogućiti djetetu da ugodno provede

vrijeme (Bettelheim i Zelan, 1999). Kako bi se uopće razvile predčitalačke vještine

d