SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA BIOLOGIJU

Diplomski nastavnički studij biologije i kemije

Marina Nikolić

FAUNA SEDIMENTA LITORALA SAKADAŠKOG JEZERA U

PARKU PRIRODE KOPAČKI RIT

Diplomski rad

OSIJEK, 2013.

SADRŽAJ:

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. Značajke faune u sedimentu litorala kopnenih voda .................................................. 1

1.2. Fauna bentosa ............................................................................................................. 4

1.2.1. Koljeno: Gastrotricha (trbodlaci) ......................................................................... 4

1.2.2. Koljeno: Platyhelminthes (plošnjaci) ................................................................... 5

1.2.2.1. Razred: Turbellaria (virnjaci) ......................................................................... 5

1.2.3. Koljeno: Aschelminthes (oblenjaci) ..................................................................... 6

1.2.3.1. Razred: Rotatoria ili Rotifera (kolnjaci) ........................................................... 6

1.2.3.2. Razred: Nematoda ili Nematodes (oblići) ........................................................ 7

1.2.4. Koljeno: Mollusca (mekušci) ................................................................................ 8

1.2.4.1. Razred: Bivalvia (školjkaši) ............................................................................. 8

1.2.5. Koljeno Annelida (kolutićavci) ............................................................................. 9

1.2.5.1. Razred: Clitellata (pojasnici) ............................................................................ 9

1.2.6. Koljeno Tardigrada (dugoživci) ............................................................................ 10

1.2.7. Koljeno: Arthropoda (člankonošci) ....................................................................... 11

1.2.7.1. Razred Crustacea (rakovi) ................................................................................ 11

1.2.7.1.1. Podrazred: Branchiopoda (škrgaši) ............................................................ 11

1.2.7.1.2. Podrazred: Ostracoda (ljuskari) .................................................................. 12

1.2.7.1.3. Podrazred: Copepoda (veslonošci) ............................................................. 13

1.3. Cilj istraživanja .......................................................................................................... 14

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA ............................................................................................ 15

2.1. Park prirode Kopački rit ............................................................................................. 15

2.2. Sakadaško jezero ........................................................................................................ 17

3. MATERIJALI I METODE .................................................................................................. 19

3.1. Rad na terenu .............................................................................................................. 19

3.2. Rad u laboratoriju ....................................................................................................... 20

3.3. Statistička obrada podataka ........................................................................................ 21

4. REZULTATI ........................................................................................................................ 23

4.1. Granulometrijska analiza sedimenta .......................................................................... 23

4.2. Fizikalno – kemijski čimbenici vode ......................................................................... 24

4.3. Kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice bentosa ................................................. 30

5. RASPRAVA ......................................................................................................................... 34

6. ZAKLJUČAK ...................................................................................................................... 37

7. LITERATURA ..................................................................................................................... 38

8. SAŽETAK ............................................................................................................................ 45

9. SUMMARY ......................................................................................................................... 46

1

1. UVOD

1.1. Značajke faune u sedimentu litorala kopnenih voda

Najproduktivniji i najraznolikiji ekološki sustavi čija se dinamičnost očituje kroz

prostorno – vremensku raznolikost su poplavna područja. Istodobno, vrlo su atraktivna

područja za ljudske djelatnosti te su tako izložena ugrožavanju biološke raznolikosti što može

dovesti do promjena ekološkog sustava (Dudgeon i sur., 2006). Riječna poplavna područja

poznata su kao visoko produktivni ekološki sustavi, obično eutrofni i/ili hipertrofni.

Litoralna zona je priobalni pojas u kojem dolazi do veće inverzije temperaturnih kolebanja,

sedimentacije i povremenog pokretanja vode. Često ju obilježavaju zajednice makrofita ili

vodene vegetacije koju čine biljke prilagođene životu u vodi. Obuhvaća priobalni pojas trstike

i šaša, pojas plivajuće vegetacije (lokvanj, lopoč) te prave plivajuće biljke (vodena leća,

vodena paprat), pojas podvodne ili submerzne vegetacije (vodena kuga, mekušci, ličinke i

odrasli kukci) i pojas kompaktnih livada mnogostaničnih algi (Wetzel, 2001). Iako su životni

uvjeti u litoralnoj zoni izrazito nepovoljni, u ovom području fauna je raznolika s velikim

brojem vrsta (Slika 1).

Slika 1. Litoralno područje Sakadaškog jezera 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

2

Bentos čine organizmi koji su svojim aktivnostima poput kretanja, hranjenja i

razmnožavanja vezani za dno gdje plivaju ili pužu u intersticijskim prostorima ili se

ukopavaju u sediment (Wetzel, 1975, Fenchel, 1978). Podloga im ne služi samo za kretanje ili

učvršćivanje, već i kao izvor hrane, mjesto za razmnožavanje i skrovište. Reagiraju na širok

spektar potencijalnih zagađivača vodenog medija, te se zbog toga bentos koristi kao pouzdan

pokazatelj kvalitete vode. Kvaliteta vode unutar nekog slatkovodnog ekosustava vidljiva je

prema stanju sedimenta. Jedna od važnih karakteristika sedimenta je veličina čestica koje čine

sediment. Veličina čestica organske i anorganske komponente sedimenta utječe na raspodjelu,

brojnost i razvoj faune bentosa kao i metabolizam mikroorganizama.

U faunu se ubrajaju životinje čija se veličina kreće od 100 do 10 000 µm (Heip i sur.,

1988). Na rasprostranjenost, gustoću i sastav faune utječu temperatura, tip sedimenta, količina

organske tvari, koncentracija otopljenog kisika, izvori hrane, promjene nivoa vode i organsko

zagađenje (Wasilewska, 1973, Kajak, 1988, Duplisea i Hargrave, 1996). Predstavnici faune

prilagođeni su specifičnim uvjetima koji vladaju u sedimentu. Promjene fizikalnih i kemijskih

osobina mogu biti presudne za biomasu i biodiverzitet bentosa. U meiofauni nalazimo

predstavnike slijedećih taksonomskih skupina: Cladocera (rašljoticalci), Copepoda

(veslonošci), Nematoda (oblići), Oligochaeta (maločetinaši, < 3mm), Ostracoda (ljuskare),

Rotatoria (kolnjaci), Tartigrada (dugoživci), Turbellaria (virnjaci), Acari (grinje), ličinke

kukaca (< 3 mm) i nauplije (ličinačke stadije veslonožaca) (Wasilewska, 1973, Wetzel, 1975,

Prejs i Bernard, 1985, Pennak, 1940 u Whitman i sur., 1994). Najznačajnija skupina

meiofaune je skupina slobodno živećih Nematoda (Heip i sur., 1988, Tudorancea i Zullini,

1989, Ocana i Picazo, 1991, Traunspurger, 1996). Skupina Nematoda izdvaja se i tretira kao

zasebna taksonomska i funkcionalna jedinica – nematofauna (Heip i sur., 1982 u Travizi,

1996). Uloga meiofaune u ekologiji sedimenta nije još posve istražena. Znanstvena su

istraživanja Kopačkog rita otpočela krajem 19. stoljeća, istraživanjem faune, a kasnije su

proširena i na druge dijelove ritskog ekosustava. Naglasak u hidrobiološkim istraživanjima

provedenim u Kopačkom ritu je utvrđivanje interakcija hidroloških i ekoloških procesa rijeke

Dunava i njezinog poplavnog područja kao komponenti dinamičkog sustava. Pretpostavlja se

da u poplavnom području mikrolokaliteti ovise o donosu organske tvari s kopna tijekom

razdoblja visokih voda, a povlačenjem vode dio organske tvari iz vode ostaje na kopnu, te se

uspostavlja tzv. poveznica između kopnenih i vodenih staništa. Struktura biotičkih zajednica u

takvim se uvjetima mijenja ovisno o izmjeni niskih i visokih voda (Vidaković i sur., 2008).

3

Hidrobiološka istraživanja poplavnog područja Kopačkog rita otpočela je, i gotovo dva

desetljeća vodila, prof. dr. sc. Dragica Gucunski. Istraživala se kakvoća i eutrofikacija voda,

ekologija fitoplanktona, a dobiveni rezultati iznijeti su u monografiji Mihaljević i sur. (1999).

Zbog ratnih zbivanja 1991. godine prekinuta su sva istraživanja. U razdoblju od 1997. do

2002. godine istraživanja su nastavljena sa ciljem utvrđivanja hidrološkog i hidrobiološkog

stanja rezervata, s posebnim osvrtom na procese eutrofikacije i isušivanje rezervata, radi

očuvanja ekološkog sustava rita i prirodnog vodnog režima. Problem današnjih jezera

povezan je s procesom eutrofikacije. To je prirodan proces propadanja jezera, a vezan je uz

porast koncentracije nutrijenata (fosfata, nitrata), čime se povećava primarna produkcija,

odnosno razvoj fitoplanktona, što povećava i sekundarnu produkciju. Kad se nutrijenti

potroše, nakon smrti organizma, velike količine organske tvari talože se na dno, uslijed

mineralizacije dolazi do potrošnje kisika što dovodi do hipoksije (smanjenja koncentracije

kisika), a zatim i do anoksije (stanje bez kisika), nerazgrađena organska tvar pada na dno,

smanjuje dubinu jezera što pogoduje daljnjoj eutrofikaciji. Jezero na taj način postaje pliće,

svjetlost prodire dublje čime se povećava stupac produkcije organske tvari i time ponovo raste

broj organizama koji se talože na dno. Obzirom da ne dolazi do njihove mineralizacije,

pridonose daljnjem zatrpavanju jezera.

4

1.2. Fauna bentosa

1.2.1. Koljeno: Gastrotricha (trbodlaci)

Gastrotricha (Slika 2) obuhvaća mali broj, oko 450 pseudocelomata koji naseljavaju slatke

i slane vode. Obično žive između čestica pijeska, intersticijalno, zbog takvog načina života

tijelo im je najčešće spljošteno. Na zadnjem dijelu tijela imaju karakteristične izraštaje kojima

se oslanjaju, pričvršćuju ili hodaju po podlozi. Pseudocelom je slabo razvijen, crijevni sustav

je diferenciran na usta, ždrijelo, srednje i zadnje crijevo. Živčani sustav je vrpčast a osjetila

dobro razvijena. Hermafroditi su, a gonade su im smještene uz crijevo (Habdija i sur., 2011).

Slika 2. Gastrotricha – trbodlak (Web 1)

5

1.2.2. Koljeno: Platyhelminthes (plošnjaci)

1.2.2.1. Razred: Turbellaria (virnjaci)

Turbellaria (Slika 3) u slatkim vodama imaju predstavnike u osam redova: Acoela,

Catenulida, Macrostomida, Lecithopitheliata, Dalyellioida, Typhloplanoida, Kalyptorhynchia,

Proseriata. Najveći broj vrsta pronađenih u nekom jezeru je bio 57 (Kolasa, 1979). Plosnato

građeni su organizmi, tamnosmeđe boje. Žive slobodno, u moru i slatkim vodama, vlažnim

šumama, a neki parazitiraju u crijevu beskralježnjaka. Tijelo im pokriva jednoslojna

trepetljikava epiderma. Svjetlosne podražaje primaju pomoću jednostavnih očiju. Pokreću se

mišićima koji se nalaze ispod trepetljikavih stanica i sluzi. Virnjaci imaju mrežasti živčani

sustav, a neki od njih i ganglije povezane živčanim vrpcama. Hrane se kroz jedini usni otvor

smješten s trbušne strane. Dišu difuzijom, nemaju krvotok. Za izlučivanje štetnih tvari služe

im protonefridije. Skoro svi virnjaci su dvospolci, mogu se razmnožavati i nespolno

(poprečnom diobom). Imaju sposobnost regeneracije pa se iz svakog dijela može razviti novi

virnjak (Habdija i sur., 2011).

Slika 3. Turbellaria – virnjak (Web 2)

6

1.2.3. Koljeno: Aschelminthes (oblenjaci)

1.2.3.1. Razred: Rotatoria ili Rotifera (kolnjaci)

Rotatoria (Slika 4) je najrasprostranjenija životinjska skupina, veličina im varira između

0.040 i 2.5 mm. Tijelo je sastavljeno od oko 1000 stanica, a na njemu se može razlikovati

glava, trup i stražnji dio s „nogom“. Na prednjem dijelu tijela nalaze se usta i vijenci

trepetljika. Zaštitnu ulogu na površini tijela ima tanka i prozirna kutikula koja na površini ima

brojne nabore. Probavni sustav kolnjaka je prohodan. Imaju ganglijski živčani sustav.

Osjetilni sustav čine osjetne četine i završeci živaca koji su raspoređeni po cijelom tijelu, a

najviše u površinskim pipalima ili antenama. Vrlo su otporne životinje. Žive u različitim

uvjetima. Najviše je planktonskih oblika, a od bentoskih oblika najzastupljeniji su oblici u

obraštajnim zajednicama. Na kopnu žive na stablima, u vlažnoj mahovini, u pijesku ili između

mrvica tla. Jednako nastanjuju mora i slatke sredine, gdje su važan izvor hrane većim

životinjama. Očekivani životni vijek pojedinih vrsta kolnjaka je različit, no u prosjeku je to

oko jednog tjedna (Matoničkin i sur., 1998).

Slika 4. Rotatoria – kolnjak (Web 3)

7

1.2.3.2. Razred: Nematoda ili Nematodes (oblići)

Oblići (Slika 5) su životinje iz skupine beskralježnjaka, koji žive kao nametnici i slobodni

nenametnički oblici u moru, slatkim vodama i kopnenim vodama. Kod nametničkih oblića

većina tijela je prekrivena kutikulom, koja ih štiti od probavnih sokova domadara,

razdvojenog su spola, živčani sustav je vrpčast, te imaju prohodno probavilo. Duljina tijela

kod slobodnih vrsta kopnenih voda i kopna može biti manja od 1 mm, ali i do nekoliko

milimetara, a neki su morski dugački i do 50 mm (Matoničkin i sur., 1998). Do danas je

opisano oko 12 000 vrsta Nematoda, a pretpostavlja se da ih ima i više milijuna (Harris,

1992). Najbrojnija i vrstama su najbogatija skupina meiofaune u sedimentu mora i

slatkovodnih ekosustava. Tijekom svoje milijunske evolucije oblići su razvili različite oblike

nametničkih odnosa. Nametnici su na životinjama i biljkama (Habdija i sur., 2004).

Slika 5. Nematoda – oblić (Web 4)

8

1.2.4. Koljeno: Mollusca (mekušci)

1.2.4.1. Razred: Bivalvia (školjkaši)

Školjkaši (Slika 6) su isključivo vodeni mekušci. Obuhvaćaju oko 15.000 vrsta, od kojih

većina živi u moru. Tijelo je oklopljeno dvjema ljušturama (desnom i lijevom). Nemaju glavu

i slabo su pokretljivi. Mogu biti veliki od nekoliko mm do 1 m. Najpoznatije slatkovodne

vrste su barska i riječna, a od morskih: kamenice, dagnje, biserne školjke itd. Značajne su

grupe mekušaca te se koriste u ljudskoj ishrani (Habdija i sur., 2004).

Slika 6. Bivalvia – školjkaši (Dreissena polymorpha)

(Web 5)

9

1.2.5. Koljeno: Annelida (kolutićavci)

1.2.5.1. Razred: Clitellata (pojasnici)

Red: Oligochaeta (maločetinaši)

Red hermafroditskih mnogokolutićavaca Annelida (Slika 7) s malim brojem četina. Neke

četine koriste za uzimanje hrane, kretanje ili u nekim slučajevima pomažu im pri spolnom

razmnožavanju. Četine mogu biti duže i tanje ili kraće i deblje. Imaju potpunu vanjsku i

unutrašnju kolutićavost. Tijelo započinje peristomijem ili prvim trupnim kolutićem, a

završava pigidijem. S usnim kolutićem spojena je glava na koju se nastavlja 7 – 600 kolutića.

Stražnji su kolutići uži i mlađeg postanka. Dišu kroz kožu ili stražnjim crijevom, najčešće

nemaju oči, ali su osjetljivi na svjetlost. Žive u vlažnoj zemlji, a nalazimo ih u moru i slatkim

vodama (Matoničkin i sur., 1998).

Slika 7. Oligochaeta – maločetinaš (Web 6)

10

1.2.6. Koljeno: Tardigrada (dugoživci)

Tardigrada (Slika 8) su bilateralno simetrične životinje. Imaju različito izraženu

kolutićavosti. Na površini tijela imaju kutikulu koja je izgrađena od albuminoida. Do sada su

opisana tri razreda: Heterotardigrada - većinom morske i djelom kopnene vrste, Eutardigrada -

većinom slatkovodne i djelom kopnene vrste i Mesotardigrada - uključuje vrste vezane uz

područje Japana (Rahm, 1937). Žive u svim morima, slatkim vodama i vlažnim biotopima na

kopnu. Imaju četiri para kratkih nožica koje završavaju sa 4 – 11 svinutih malim pandžica.

Zbog velike otpornosti mogu se rasprostranjivati vjetrom horizontalno i vertikalno, te ih to

svrstava u kozmopolitske vrste (Matoničkin i sur., 1998).

Slika 8. Tardigrada – dugoživci (Web 7)

11

1.2.7. Koljeno: Arthropoda (člankonošci)

1.2.7.1. Razred: Crustacea (rakovi)

1.2.7.1.1. Podrazred: Branchiopoda (škrgaši)

Red: Onchyura

Podred: Cladocera (rašljoticalci)

Cladocera ili vodenbuhe (Slika 9) su rakovi malih dimenzija iz podrazreda Branchiopoda,

dugački samo koji milimetar. Imaju kratak trup od 4 do 6 kolutića i toliko pari nogu. Točan

broj vrsta je nepoznat, procjenjuje se na oko 450 i 600 vrsta, samo 2% su morske vrste

(Amoros, 1996, Dumont i Negrea, 1996, Korovchinsky, 1996, 1997), naseljavaju slatke vode,

imaju izraženu metagenezu (izmjenu nekoliko partenogenetskih generacija) i ciklomorfozu

(promjenu u morfološkom izgledu jedinki u raznim sezonama). Hrane se fitoplanktonom.

(Matoničkin, 1998).

Slika 9. Cladocera – rašljoticalac (Web 8)

12

1.2.7.1. Razred: Crustacea (rakovi)

1.2.7.1.2. Podrazred: Ostracoda (ljuskari)

Broj vrsta Ostracoda (Slika 10) procijenjen je na oko 5000 (Bowman i Abele, 1982).

Razred Ostracoda sadrži tri reda: Podocopida, Myodocopida i Paleocopida. Sve slatkovodne

vrste su iz reda Paleocopida (Maddocks, 1990, Hartmann i Guillaume, 1996). Žive na dnu

mora, rijeka ili jezera, samo je mali broj vrsta planktonski. Vrlo su sitnih dimenzija 0.2 – 23

mm. Najveći broj Ostracoda se hrani filtriranjem, neke vrste su predatori, komensali ili

paraziti. Ostracoda su se zahvaljujući čvrstoj ljušturici odlično sačuvale i u fosilnom stanju.

Imaju značaj kao indikatori nafte zajedno sa foraminiferama (Habdija i sur., 2011).

Slika 10. Ostracoda – ljuskar (Web 9)

13

1.2.7.1. Razred: Crustacea (rakovi)

1.2.7.1.3. Podrazred: Copepoda (veslonošci)

Copepoda (Slika 11) jedan od sedam podrazreda iz razreda Maxilliopoda (Bowman i

Abele, 1982), opisano je oko 11.500 vrsta (Humes, 1994) u deset redova (Huys i Boxshall,

1991). Samo četiri reda Harpacticoida, Cyclopoida, Calanoida i Gelyclloida imaju

predstavnike u slatkim vodama. Većina veslonožaca su manji od 2 mm. Hrane se algama,

planktonom i detritusom (Eldrige, 1990). Tijelo veslonožaca je pokriveno tankom i prozirnom

hitin – proteinskom kutikulom. Središnji položaj u tijelu zauzima crijevo. Uz crijevo se nalaze

masna tijela. Lijevo i desno od crijeva su dva snažna uzdužna mišića. U središnjem dijelu

regije tijela smješten je kod ženke neparni ovarij, a kod mužjaka sjemenik. Planktonski

organizmi, žive u morima i slatkim vodama. Neke vrste žive u mahovini i vlažnom lišću.

Većina živi slobodno ali ima i komenzalnih i parazitskih vrsta (najčešće parazitiraju na

ribama). Čine glavnu masu, oko 9% morskog zooplanktona i vrlo su značajni za ishranu riba

(Habdija i sur., 2004).

Slika 11. Copepoda – veslonožac (Web 10)

14

1.3. Cilj istraživanja

Temeljni ciljevi istraživanja su:

- utvrditi kvalitativni i kvantitativni sastav faune beskralježnjaka u sedimentu litoralnog

područja Sakadaškog jezera kao specifičnog slatkovodnog ekosustava

- utvrditi prostornu i vremensku dinamiku zajednice bentosa.

15

2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA

2.1. Park prirode Kopački rit

Kopački rit (Slika 12) je poplavno područje nastalo djelovanjem dviju velikih rijeka,

Dunava i Drave. Nalazi se na krajnjem sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, odnosno

dio je širega geografskog područja istočne Hrvatske. Zemljopisno, Kopački rit se prostire

između 45°32’ i 45°47’ sjeverne geografske širine te 18°45’ i 18°59’ istočne geografske

širine. Nadmorske visine cjelokupnog prostora Baranje ne prelaze 250 m, a područje Parka

prirode nalazi se na njegovu najnižem dijelu, gdje se nadmorske visine terena kreću od 78 m

(dno Kopačkog jezera) do 86 m (Web 11).

Prema Bognar (1990) Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u

Europi s površinom od 100 km2. Ovalnog je oblika, dužine oko 8-10 km u smjeru zapad-istok,

te oko 7-9 km smjerom sjever-jug.

Slika 12. Zemljovid Parka prirode Kopački rit

(izradio V. Vidaković, Web 11)

16

Kopački rit je jedna od najvećih močvarnih nizina u Europi. Tijekom godine područje

Kopačkog rita značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz

Dunava, te mnogo manje iz Drave. Uz povremeno plavljene površine tzv. bare, te udubine

kojima struji voda – kanali i fokovi, postoji i nekoliko jezera koja nikad ne presušuju. Najveće

jezero je Kopačko jezero, a najdublje je Sakadaško jezero (Web 12).

Reljef područja Kopačkog rita (Slika 12) je rezultat djelovanja vode, kako same rijeke,

tako i plavnih voda koje plave područje. Zbog specifičnog mikroreljefa i neprestanog

plavljenja, na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije, s jedne strane to

su različiti tipovi šuma, a s druge strane močvarna i vodena vegetacija. Autohtona flora i

vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima

beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka. Kopački rit je

najveće mrjestilište i rastilište riba Podunavlja. Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog

rita čini fauna ptica. Zabilježeno je 285 vrsta ptica (Web 12).

Slika 13. Park prirode Kopački rit 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

17

Zbog svoje očuvanosti kao rijetkog ritskog ekosustava, velike biološke raznolikosti i

izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti, Kopački rit je 1967. godine zaštićen statusom

Upravljanog prirodnog rezervata na površini od 17.730 hektara. Uže područje rezervata od

7.220 hektara 1976. godine je dobilo status Specijalnog zoološkog rezervata, a šire područje

od 10.510 hektara status Parka prirode. Međunarodni značaj Kopačkog rita potvrđen je 1993.

godine uvrštavanjem na popis međunarodno značajnih močvara (Web 12).

2.2. Sakadaško jezero

Prilikom poplave 1926. godine dunavske vode probile su obrambeni nasip Zmajevac –

Kopačevo i stvorile trajnu depresiju – današnje Sakadaško jezero (Gucunski, 1994).

Sakadaško jezero je najzapadniji dio Posebnog zoološkog rezervata unutar Parka prirode

Kopački rit. Tijekom uobičajenih hidroloških uvjeta prosječna dubina jezera je oko 7 m i

površina oko 0.15 km2. Ova najdublja vodena depresija ovalnog je oblika i relativno strmih

obala na kojima prevladava biljna zajednica vrbe (Salix spp.) i topole (Populus spp.).

Obzirom na svoj položaj uz nasip i cestu, Sakadaško jezero je polazište vodenih putova kroz

Kopački rit (Gucunski, 1994). Rekonstrukcijom nasipa Zmajevac – Kopačevo, izvađen je

pijesak s vodne strane nasipa, tj. u ritu i time je stvoren Sakadaški kanal. Putem sustava

prirodnih kanala u izravnoj je hidrološkoj vezi sa Dunavom. Sakadaško jezero je prema

postanku najmlađe trajno poplavljeno plitko jezero, koje je najudaljenije od matične rijeke.

Zbog ratnih zbivanja od 1991. do 1996. godine sva ekološka istraživanja u Kopačkom ritu

su prekinuta. Hidrobiološka istraživanja na jezeru Sakadaš nastavljena su u zimskom

razdoblju 1997/98. Analize fizikalnih i kemijskih svojstava vode, sanitarna bakteriološka

analiza struktura fitoplanktona i zooplanktona, te meiofaune i nematofaune sedimenta ukazala

su na visok stupanj trofije Sakadaškog jezera (Vidaković i sur., 1998).

18

Slika 14. Sakadaško jezero 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

Slika 15. Sakadaško jezero 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

19

3. MATERIJALI I METODE

3.1. Rad na terenu

U razdoblju od 30. 7. 2007. godine do 27. 9. 2007. godine u litoralnom području

Sakadaškog jezera u Parku prirode Kopački rit obavljeno je uzorkovanje vode i sedimenta. Za

određivanje fizikalnih i kemijskih vrijednosti vode uzet je jedan uzorak sa svake postaje.

Korišten je multi 340i/SET (WTW, Weilheim, Germany) za mjerenje koncentracije

otopljenog kisika u vodi (mg/L), zasićenje vode kisikom (%), pH, provodljivosti vode

(μS/cm) i temperature vode (°C). Prozirnost (cm) jezera je izmjerena pomoću Secchi ploče.

Također su prikupljeni uzorci vode za laboratorijske analize amonijaka, nitrata, nitrita, dušika,

fosfora, ukupne suspendirane tvari (APHA, 1985) i koncentracije klorofila a (Strickland,

Parsons, 1968).

Slika 16. Multi 340i/SET (WTW, Weilheim, Germany), 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

20

Uzorci sedimenta za analizu faune litoralne zone Sakadaškog jezera uzeti su na dvije postaje

(P1 i P2). Sa svake postaje prikupljeno je tri uzorka. Uzorci sedimenta uzeti su ručnim

korerom (Greenwood i sur., 1984), te prebačeni u staklene bočice (s oznakom postaje,

datumom i brojem korera) i fiksirani 4%-tnim formalinom, kako bi uzorke sačuvali do

trenutka analize.

a) b)

Slika 17. a) ručni korer, b) ručni korer s uzorkom, 15. listopada 2007. godine

(fotografirala M. Nikolić)

3.2. Rad u laboratoriju

Granulometrijsku analizu napravila je dr.sc. Neda Vdović na Institutu Ruđer Bošković u

Zagrebu, kombiniranom metodom: prvo su se prosijavale frakcije > 32 µm kroz standardna

sita (Fritsch, Njemačka), zatim su se pomoću brojača čestica (Coulter Counter, TA II, Coulter

Electronics Ltd., Engleska) analizirale frakcije < 32 µm. Prilikom definiranja tipa sedimenta

glavni kriterij bio je postotni sadržaj kvantitativno najzastupljenijih frakcija: pijeska, silta i

gline. Razlikuju se pet tipova sedimenta: pijesak, silt, glina, siltozni pijesak i pjeskoviti silt

(Shepard, 1932 u Travizi, 1996). Uzorci sedimenta s pripadajućom faunom su u laboratoriju

obojani bojom Rose bengal te obrađeni metodom direktnog prosijavanja preko sita veličine

oka 60 µm i metodom elutracije (Uhlig i sur., 1973). Fauna i sediment koji su se zadržali na

60 µm situ, isprani su tekućom vodom u staklene bočice. Uzorci iz staklenih bočica prebačeni

su u laboratorijsku čašu. Iz laboratorijske čaše male količine uzorka stavljene su u Petrijevu

posudu s ucrtanom mrežom radi lakšeg brojanja životinja. Cijeli uzorak je pregledan pod

21

binokularnom lupom Carl Zeiss, Jena pod različitim povećanjima. Kvalitativni je sastav

meiofaune određen pomoću binokularne lupe Carl Zeiss, Jena i mikroskopa Jenaval, uz

pomoć literature Matoničkin i sur. (1998) i Streble i Krauter, (1998). Analizirani su

kvalitativni i kvantitativni sastav i dominantnost pojedinih taksonomskih skupina meiofaune.

Broj jedinki izražen je na 100 cm3

ispitivane površine sedimenta. Iz svakog uzorka sedimenta

metodom slučajnog uzorka izolirane su jedinke Nematoda. Nematoda su izolirani iglicom,

prenijeti na satno staklo u smjesu jednog dijela glicerola i devet dijelova 70%-tnog alkohola

(Seinhorst, 1953, Kito, 1984, Vidaković, 1986).

3.3. Statistička obrada podataka

Dominantnost se izražava kao postotni udio pripadnika neke vrste ili skupine u cijelom

uzorku. Izračunava se prema formuli (Gorny i Grûm, 1981).

D1 = a1 / ( a1 * 100 (%) )

gdje je: D1 – dominantnost vrste broj 1

a1 – broj predstavnika vrste broj 1 u jednom uzorku

(a1 – ukupni broj jedinki u jednom uzorku)

Na osnovu dominantnosti vrste se mogu rasporediti u pet kategorija:

- vrste s dominantnošću > 10 % - eudominantne

- vrste s dominantnošću 5 – 10 % - dominantne

- vrste s dominantnošću 2 – 5 % - subdominantne

- vrste s dominantnošću 1 – 2 % - recedentne

- vrste s dominantnošću < 1 % - subrecendentne.

Obrađeni podaci izraženi su kao aritmetička sredina i standardna devijacija.

Brojnost je kvalitativni izraz veličine populacije jedinki koja se izražava brojanjem jedinki

u uzorku ili se izražava kao njihova biomasa po jedinici površine ili volumena. Izražen je kao

aritmetička sredina izračunata iz tri poduzorka (Molles Jr., 2008). Aritmetička sredina ili

22

prosjek danog niza brojčanih podataka je jedan od najvažnijih čimbenika koji grubo pokazuje

smještaj (lokaciju) danih statističkih podataka na brojevnoj osi (Pauše, 1993). Označava se s

i računa prema formuli:

= Σ x / n

Standardna devijacija σ je mjera disperzije vjerojatnosti pojave varijabli oko najviše točke

(aritmetičke sredine) u normalnoj razdiobi. Ako je standardna devijacija mala, razdioba

podataka je vrlo blizu središnje vrijednosti (aritmetičke sredine), suprotno, ako je standardna

devijacija velika razdioba podataka je široka i prisutna je značajna prirodna varijacija u

uzorku, odnosno česti su značajni odmaci od aritmetičke sredine (Bailey, 1995).

23

4. REZULTATI

4.1. Granulometrijska analiza sedimenta

Prema rezultatima granulometrijske analize, uzorci iz prve postaje sastoje se djelomično

od mulja i pijeska, te u manjem postotku od glinenih čestica. Uzorci iz druge postaje sastoje

se od čestica koje su nešto većih dimenzija, od čestica pijeska, te u manjem postotku od

čestica mulja i najmanjem postotku od glinenih čestica (Slika 18).

Postotak različitih veličina četica sedimenta prikazan je na slici 18.

Slika 18. Postotak različitih frakcija sedimenta zabilježenih na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9.

mjeseca 2007. godine. (Pijesak 0.063 – 2 mm, mulj 0.002 – 0.063 mm, glina <0.002 mm)

24

4.2. Fizikalno – kemijski čimbenici vode

Dubina vode. Minimalna vrijednost dubine izmjerena je na postaji 1 u 8. mjesecu i

iznosila je 438cm. Izmjerene vrijednosti za dubinu vode (cm) na obje postaje ne pokazuju

razlike u postajama. Iznimka je postaja 1 tijekom 9. mjeseca (Tablica 1) kada bilježimo veće

vrijednosti dubine istraživanog područja (724 cm) koje objašnjavamo brojnim poplavama.

Prozirnost vode. Vrijednosti za prozirnost vode (cm) na obje postaje su približne i nešto

niže u 7. i 8. mjesecu, dok je u 9. mjesecu zabilježen trostruki porast te vrijednosti (184 cm)

(Tablica 1 i 2).

Temperature zraka i vode. Izmjerene vrijednosti temperature (˚C) na obje postaje ne

pokazuju znatne razlike (Tablica 1 i 2).

Otopljeni kisik. Uspoređujući vrijednosti za otopljeni kisik (mg/L) izmjerene na dnu

jezera i u površinskom sloju, vrijednosti izmjerene na dnu su niže u 7. i 8. mjesecu, dok su u

9. mjesecu na površini obje postaje izmjerene niže vrijednosti (Tablica 1 i 2).

Provodljivost. Na obje postaje u 7. i 8. mjesecu zabilježena je veća provodljivost (µS/cm)

na dnu jezera (Tablica 1 i 2 ). U 9. mjesecu vrijednosti provodljivosti na obje postaje i na dnu

i površini su približne.

Ne postoji značajna razlika između izmjerenih vrijednosti postaja 1 i 2 u analizi fizikalnih,

kemijskih i bioloških vrijednosti vode (Tablica 3).

Dinamika varijabli je predstavljena kao srednja vrijednost između dvije postaje. Značajna

razlika nije utvrđena između postaja u sedimentu suhe težine i organske tvari, ali je osnova za

prosječnu veličinu čestica sedimenta i veća je na drugoj postaji (Slika 24).

25

Tablica 1. Fizikalna svojstva vode izmjerena na postaji 1 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007.

godine (D – dno, P – površina)

Parametri

Mjeseci

7. 8. 9.

D P D P D P

Dubina vode (cm) 467 438 724

Prozirnost vode (cm) 56 47 182

Temperatura zraka (˚C) 23 21 16

Temperatura vode (˚C) 18.9 25.1 20.5 24.4 15.8 17

Otopljeni kisik (mg/L) 3.82 12.59 3.50 5.87 3.88 1.71

pH 7.34 8.59 7.09 7.78 7.43 7.34

Provodljivost (µS/cm) 657 341 598 344 354 346

Tablica 2. Fizikalna svojstva vode izmjerena na postaji 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007.

godine (D – dno, P – površina),

Parametri

Mjeseci

7. 8. 9.

D P D P D P

Dubina vode (cm) 552 469 400

Prozirnost vode (cm) 64 52 184

Temperatura zraka (˚C) 20 24 16

Temperatura vode (˚C) 16 26.2 19.7 25.3 16.5 17

Otopljeni kisik (mg/L) 3.71 11.57 3.39 6.88 4.58 2.15

pH 7.23 8.5 7.14 8.06 7.44 7.38

Provodljivost (µS/cm) 848 351 678 340 343 342

26

Tablica 3. Srednja vrijednost i standardna devijacija fizikalnih, kemijskih i bioloških

vrijednosti vode na postaji 1 i 2

Parametri

Postaja 1 Postaja 2

±SD ±SD

Dubina vode (cm) 543 157.41 473.66 76.10

Prozirnost vode (cm) 95 75.47 100 72.99

Temperatura vode (°C) 20.28 3.82 20.11 4.55

Otopljeni kisik (mg/ L) 5.22 3.84 5.38 3.41

pH 7.59 0.53 7.62 0.41

Provodljivost (μS /cm) 440 146.49 483.66 222.98

Klorofil a (μg /L) 32.6 19.34 32.31 21.84

Amonijak (mg/ L) 0.22 0.37 0.25 0.46

Nitrat + nitrit (mg /L) 0.21 0.28 0.23 0.3

Ukupno dušika (mg /L) 1.39 0.97 1.71 1.32

Ukupno fosfora (mg /L) 0.39 0.38 0.34 0.35

Ukupno suspendirane

tvari (mg /L)

1.04 0.28 1.12 0.27

27

Slika 19. Dubina vode (cm) i prozirnost vode (cm) zabilježene na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i

9. mjeseca 2007. godine

Slika 20. Temperatura vode (°C) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007.

godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2

površina)

28

Slika 21. Koncentracija otopljenog kisika (mg/L) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9.

mjeseca 2007. godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P-

postaja 2 površina)

Slika 22. pH vrijednost zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007. godine

(P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2 površina)

29

Slika 23. Provodljivost (μS /cm) zabilježena na postaji 1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007.

godine (P1D-postaja 1 dno, P1P-postaja 1 površina, P2D-postaja 2 dno, P2P- postaja 2

površina)

Slika 24. Sadržaj organske tvari u sedimentu i prosječna veličina čestica zabilježena na postaji

1 i 2 tijekom 7., 8. i 9. mjeseca 2007. godine

30

4.3. Kvalitativni i kvantitativni sastav zajednice bentosa

Ukupno je zabilježeno 10 taksonomskih skupina u sedimentu na dvije postaje Sakadaškog

jezera: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tardigrada,

Cladocera, Copepoda i Ostracoda. U sedimentu postaje 1 utvrđeno je svih navedenih 10

skupina meiofaune s ukupno 669 jedinki/100 cm3. U sedimentu postaje 2 utvrđeno je osam

skupina meiofaune (495 jedinki/100 cm3): Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda,

Oligochaeta, Cladocera, Copepoda i Ostracoda.

Najbrojnija (eudominantna) skupina meiofaune na obje postaje bile je skupina Rotatoria

(kolnjaci) s 594 jedinke/100 cm3, koja je činila 51.05% od ukupne meiofaune postaje 1 i

postaje 2. Skupina Nematoda (oblići) s 328 jedinki/100 cm3 činila je 28.17% te je također bila

eudominantna skupina. Skupina Copepoda (veslonošci) s 127 jedinki/100 cm3 činila je 10.91

% i ubraja se u eudominantnu skupinu. Skupina Oligochaeta (maločetinaši) s 62 jedinke/100

cm3 činila je 5.32% od ukupne meiofaune te je svrstavamo u dominantnu skupinu.

Uspoređujući podatke za dvije postaje od srpnja do rujna 2007. godine možemo uočiti nagli

porast broja jedinki ove skupine u 9. mjesecu. Skupina Cladocera (rašljoticalci) s 27

jedinki/100 cm3

činila je 2.31% te tako bila subdominantna skupina meiofaune. Skupina

Ostracoda (ljuskari) s 15 jedinki/100 cm3

činila je 1.28% te je svrstavamo u recedentne

skupine meiofaune. S najmanjim brojem jedinki zabilježeni su predstavnici Gastrotricha

(trbodlaci) s 3 jedinke/100 cm3

što je činilo 0.25 %, Turbellaria (virnjaci) s 4 jedinke/100 cm3

što je činilo 0.34%, Bivalvia (školjkaši) s 2 jedinke/100 cm3

što je činilo 0.17 % te Tardigrada

(dugoživci) koji su činili 0.085% te su bile subrecednetne skupine meiofaune.

Statistički značajne razlike za taksonomske skupine između postaja nisu utvrđene. Ukupan

broj predstavnika meiofaune od srpnja do rujna 2007. godine prikazan je u tablicama 4.-9.

31

Tablica 4. Brojnost (br./100cm3) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 1

30. 7. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Gastrotricha 1 0 0 1 ± 0.47 1.41

Turbellaria 2 0 0 0.33 ± 0.47 1.41

Rotatoria 226 13 10 83 ± 101.12 121.84

Nematoda 38 13 1 17.33 ± 15.41 88.92

Dreissena 0 1 1 1 ± 0.47 0.70

Oligochaeta 1 0 0 1 ± 0.47 1.41

Tardigrada 1 0 0 1 ± 0.47 1.41

Cladocera 25 1 0 13 ± 12 92.31

Copepoda 39 3 0 21 ± 17.72 126.57

Ostracoda 4 2 3 3 ± 0.81 27.22

UKUPNO

SKUPINA

9 6 4 6.33 ± 1.69 0.26

UKUPNO

JEDINKI

337 33 15 130.33± 149.18 1.14

Tablica 5. Brojnost (br./100cm3) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 2

30. 7. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Gastrotricha 2 0 0 0.66 ± 0.94 1.41

Turbellaria 2 0 0 0.33 ± 0.47 1.41

Rotatoria 12 2 1 5 ± 4.96 99.33

Nematoda 44 4 30 26 ± 16.57 63.74

Oligochaeta 0 2 0 0.66 ± 0.94 1.41

Cladocera 1 0 0 0.33 ± 0.47 141.42

Copepoda 6 2 16 8 ± 5.88 73.60

Ostracoda 0 1 1 0.6 ± 0.47 70.71

UKUPNO

SKUPINA

6 5 4 5.33 0.23

UKUPNO

JEDINKI

67 11 48 42.66 16.67

32

Tablica 6. Brojnost (br./100cm3

) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 1

30. 8. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Rotatoria 45 24 37 35.33 ± 8.65 24.49

Nematoda 19 2 21 14 ± 8.52 60.89

Oligochaeta 0 0 1 0.33 ± 0 0

Copepoda 4 4 3 3.66 ± 0.47 12.86

Ostracoda 4 0 0 1.33 ± 1.88 141.42

UKUPNO

SKUPINA

4 3 4 0.33 ± 0 0

UKUPNO

JEDINKI

72 30 62 4 ± 0 0

Tablica 7. Brojnost (br./100cm3) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 2

30. 8. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Rotatoria 29 35 59 41 ± 12.96 31.61

Nematoda 8 12 54 24.66 ± 20.80 84.35

Oligochaeta 0 0 5 1.66 ± 2.35 1.41

Copepoda 1 1 8 3.33 ± 3.29 98.99

UKUPNO

SKUPINA

3 3 4 3.33 ± 0.47 0.14

UKUPNO

JEDINKI

38 48 127 71 ± 39.80 0.56

33

Tablica 8. Brojnost (br./100cm3) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 1

27. 9. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Rotatoria 21 16 18 18.33 ± 2.05 11.21

Nematoda 23 6 19 16 ± 7.25 45.36

Oligochaeta 3 5 4 4 ± 0.81 0.20

Copepoda 1 1 3 1.66 ± 0.94 56.57

UKUPNO

SKUPINA

4 4 4 4 ± 0 0

UKUPNO

JEDINKI

48 28 44 42.66 ± 7.54 0.17

Tablica 9. Brojnost (br./100cm3

) faune beskralježnjaka sedimenta litorala postaje 2

27. 9. 2007.

Fauna

sedimenta

Poduzorak Poduzorak Poduzorak __

CV (%) 1 2 3 X ± SD

Rotatoria 22 10 14 15.33 ± 4.98 32.54

Nematoda 18 8 8 11.33 ± 4.71 41.59

Oligochaeta 24 6 11 13.66 ± 7.58 0.55

Copepoda 21 7 7 11.66 ± 6.59 56.57

UKUPNO

SKUPINA

4 4 4 4 ± 0 0

UKUPNO

JEDINKI

85 31 40 54.66 ± 22.54 0.41

34

5. RASPRAVA

Fizikalna i kemijska svojstva vode i sedimenta u litoralu Sakadaškog jezera uvjetovana su

specifičnošću samog staništa. U istraživanom području Sakadaškog jezera odabrane su dvije

postaje. Obje postaje su pod sličnim uvjetima za vrijeme poplave, ali pod različitim uvjetima

nakon poplave. Privremeni drenažni kanal formira se samo na postaji 1, ali ne i na postaji 2

nakon što se veći dio vode od poplave povukao nazad u Sakadaško jezero. Drenirana voda

bogata je nitratima koji su ograničavajući nutrijent u poplavljenom području Kopačkog rita.

Pretpostavili smo da različiti uvjeti na postajama mogu utjecati na faunu (Perišić i sur. 2009).

Vodostaj Sakadaškog jezera ovisi o vodostajima rijeka Dunava i Drave (Majstorović, 1991).

Kao posljedica dugotrajnog visokog vodostaja tijekom 2005. i 2006. godine cijelo područje je

bilo poplavljeno, te je Sakadaško jezero postalo najdublji dio jednog velikog plitkog vodenog

biotopa. Prema tome, 2005. i 2006. godina mogu se okarakterizirati kao ekstremno poplavne

godine. U 2007. godini utvrđene su uobičajene fluktuacije suhih i poplavnih razdoblja.

Od lipnja do rujna 2007. godine dogodilo se šest poplava različitog intenziteta. Najveća

poplava dogodila se u rujnu kada je zabilježena i maksimalna vrijednost vodostaja Dunava

(6.18 m), te je poplavljeno područje bilo izolirano 17 dana (Palijan, 2010). Temperatura vode

na površini mijenja se sukladno promjenama temperature zraka. Tijekom poplavnih razdoblja

temperature vode na površini i na dnu bile su izjednačene (razlike od 0 °C do 2 °C). Tako je

temperaturna stratifikacija utvrđena u pravilu tijekom kasnog proljeća i ljetnih mjeseci

(Stević, 2011). Uspoređujući podatke za koncentraciju otopljenog kisika u vodi za eulitoral i

litoral Sakadaškog jezera, uočava se opadanje koncentracije otopljenog kisika s povećanjem

dubine. Niže vrijednosti koncentracije otopljenog kisika u površinskom sloju vode zabilježene

su tijekom ljetnog razdoblja. Anoksija je utvrđena u rujnu 2007. godine (0.94 mg/L).

Koncentracija kisika na dnu tijekom kasnog proljeća i ljetnog razdoblja uglavnom je znatno

manja u odnosu na površinski sloj, posebno za vrijeme „cvjetanja“ cijanobakterija (Stević,

2011).

Analiza sedimenta obje postaje pokazala je da se radi o pjeskovitom sedimentu s vrlo

niskim postotkom mulja i gline. Pjeskovite sedimente karakterizira manja gustoća meiofaune,

ali veća raznolikost (Prejs, 1977). Analiza podataka pokazala je statistički značajnu ovisnost

količine organske tvari u sedimentu i promjene nivoa vode Sakadaškog jezera što se slaže s

35

navodima Dojlido i sur. (1967) u Olszewski i Mowinska (1985). Organska tvar u Sakadaškom

jezeru je prvenstveno autohtonog porijekla, a čine je ostaci uginulih biljaka i životinja.

Međutim, u jezeru su prisutne i alohtone tvari iz Dunava koji opskrbljuje Kopački rit vodom,

iz Drave i Stare Drave te s okolnih terena uslijed ispiranja tla (Živanović u Mihaljević i sur.,

1999). U posljednjih dvadeset godina, o važnosti meiofaune u staništu raspravljalo se u

mnogim istraživanjima (Strayer i Likens, 1986, Palmer, 1990, Schmid-Araya i Schmid, 2000,

Hakenkamp i Morin, 2000). Međusobni odnosi između pojedinih skupina i vrsta unutar

bentosa su vrlo složeni. Ovisno o kvaliteti vode, tipu podloge te radi li se o tekućim ili

stajaćim vodama mijenja se i sastav zajednice te prilagodbe beskralježnjaka na uvjete staništa.

U sedimentu litorala Sakadaškog jezera utvrđeno je 10 skupina meiofaune: Gastrotricha,

Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tartigrada, Cladocera, Copepoda i

Ostracoda, što odgovara analizama mnogih autora (Schiemer i sur., 1969, Wasilewska, 1973,

Fenchel, 1975, Whitman i sur., 1994, Yozzo i Smith, 1995, Vidaković i Dupan, 1996).

Najbrojniji beskralježnjaci su predstavnici Rotatoria (594 jedinke/100 cm3) i Nematoda (328

jedinke/100 cm3), zatim slijedi Copepoda, te Oligochaeta, Cladocera, Ostracoda i Turbellaria.

Gastrotricha, Bivalvia i Tardigrada su pronađene samo na prvoj postaji. Tijekom 1997./98.

godine u sedimentu središnjeg dijela Sakadaškog jezera (Bogut i sur. 1999) također su utvrdili

10 skupina meiofaune.

U razdoblju od 1997. do 2002. godine utvrđena je značajna eutrofikacija Sakadaškog

jezera. Najniže vrijednosti kisika (< 2 mg/L), ispod biološki dopuštene granice, zabilježene su

tijekom ljetnih mjeseci na dnu Sakadaškog jezera. Istodobno zabilježene su visoke

koncentracije amonijaka i nitrata, kao i organske tvari u vodi (Mihaljević i Novoselić, 2000).

Apsolutna dominantnost Rotatoria (kolnjaka), većinom mikrofiltratora obilježavala je

zooplanktonsku zajednicu u to doba (Mihaljević i Novoselić, 2000). Toksične tvari u

Sakadaškom jezeru bile su prisutne samo u zimskim mjesecima (Horvatić i sur., 2000). Prema

Mossu (1980) fitoplankton čine fotosintetske alge, bakterije i gljivice, dok glavninu zajednice

zooplanktona čine skupine Rotatoria (kolnjaci), te planktonski račići Cladocera (rašljoticalci)

i Copepoda (veslonošci). Od ostalih skupina životinja u slatkovodnom zooplanktonu mogu se

naći Protozoa, jaja riba, školjkaša, kukaca pa čak i meduze.

Od studenog 1997. do prosinca 1998. godine u eulitoralnoj zoni Sakadaškog jezera na tri

postaje određena su granulometrijska svojstva sedimenta: 89% pijesak, 10% mulj i < 1% glina

36

te količina organske tvari najviše 56g/kg suhe tvari (Bogut i Vidaković, 2000). Razdoblja

anoksije i hipoksije utjecala su na sastav meiofaune sedimenta, a utvrđeno je također 10

taksonomskih skupina meiofaune (Vidaković i sur., 2001). U drugoj polovici mjeseca svibnja

2004. godine, u eulitoralnoj zoni Sakadaškog jezera u vrijeme porasta razine vode te

temperature zraka i vode, zabilježeno je sedam skupina meiofaune: oblići, maločetinaši,

ličinke kukaca, veslonošci, rašljoticalci, dugoživci i grinje (Bogut i sur., 2005). Od lipnja do

kraja rujna 2004. godine, ukupno su zabilježene 23 taksonomske skupine beskralježnjaka, od

kojih je fauni ličini kukaca pripadalo 11 skupina (Vidaković, izvješće za projekt 2005).

Od srpnja do studenog 2007. godine (Vidaković i sur., 2011) provedeno je istraživanje s

ciljem prikupljanja podataka o utjecaju mase perifitona i bakterija na zajednice Nematoda.

Istraživana je brojnost Nematoda, raznolikost vrsta Nematoda i trofički status s posebnim

osvrtom na to kako poplave utječu na zajednice Nematoda. Rezultati su pokazali da je najveći

broj predstavnika Nematoda zabilježen u kolovozu, te da nije postojala statistički značajna

razlika između postaja. Ukupno je pronađeno 17 vrsta Nematoda, 17 na postaji 1 i 13 na

postaji 2.

37

6. ZAKLJUČAK

Tijekom praćenja fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava vode na istraživanom

lokalitetu nisu utvrđena odstupanja od već poznatih vrijednosti za vodu i sediment

Sakadaškog jezera.

Sediment litoralne zone Sakadaškog jezera je pjeskovit s vrlo niskim sadržajem gline i

silta. Takav tip sedimenta karakteriziraju niže vrijednosti količine organske tvari, veća

raznovrsnost, ali manja gustoća meiofaune.

U sedimentu je utvrđeno ukupno deset skupina faune: Gastrotricha, Turbellaria,

Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tardigrada, Cladocera, Copepoda i

Ostracoda.

Najbrojniji beskralježnjaci su predstavnici Rotatoria i Nematoda koje su eudominantne

skupine meiofaune. Zatim slijedi Copepoda također eudominantna skupina meiofaune.

Velik broj skupina meiofaune, ali niska gustoća posljedica su fizikalnih, kemijskih i

bioloških uvjeta staništa, te pjeskovite strukture sedimenta.

Kvalitativni i kvantitativni sastav faune beskralježnjaka ovise o promjeni razine vode

(izmjeni visokih i niskih voda) i količini raspoložive hrane u sedimentu.

38

7. LITERATURA

Andrassy, I. 1970. Evolution as a basis for the sistematization of nematodes.

Pitman Publishing Ltd., London, 288 pp.

Amoros C., Forest J., Thiery A. 1996. Classe des branchiopodes (Branchiopoda Latreille,

1817). In: Grassé P-P. Traité de zoologie. Anatomie, systématique et biologie. Crustacés.

Généralités (suite) et systématique. Traité de zoologie. Anatomie, systématique, biologie.

Tome 7(2) Crustacés, sous la direction de Jacques Forest. Généralités (suite) et systématique.

Masson, Paris, 283-286.

APHA 1985. Standard methods for examination of water and wastewater. American Public

Health Association, 16th Edition, New York.

Bailey, K. M., Canino, M. F., Napp, J. M., Spring, S. M., Brown, A. L. 1995. Contrasting

years of prey levels, feeding conditions and mortality of larval walleye pollock Theragra

chalcogramma in the western Gulf of Alaska. Marine Ecology Progress Series 119(1-3):11-

23.

Baldwin, J. G. 1978. The morphology of nematodes. Nematology Circular No. 41 Fla. Dept.

Agric. and Consumer Services. Division of Plant Industry.

Bognar, A. 1986. Prirodne osobine Baranje, Monografija Tri stoljeća Belja. Osijek, 31 pp.

Bognar, A. 1990. Geomorfologija Baranje. Štamparski zavod Ognjen Prica. Zagreb, 312 pp.

Bognar, A. 1995. Regulacije i njihov utjecaj na geomorfološko oblikovanje korita rijeke

Drave i Dunava u Hrvatskoj. 1. Hrvatska konferencija o vodama. Dubrovnik. Zbornik radova,

2: 449 – 461.

Bogut, I., Novoselić, D., Vidaković, J. 1999. Utjecaj abiotičkih čimbenika na meiofaunu

sedimenta. 2. Hrvatska konferencija o vodama. Hrvatske vode od Jadrana do Dunava.

Dubrovnik. Zbornik radova, 215 – 220.

Bogut, I., Vidaković, J., Palijan, G., 2005. Fauna beskralježnjaka u metafitonu eulitorala

Sakadaškog jezera (Park prirode Kopački rit, Hrvatska). Hrvat. Vode, 13(51): 153-157.

39

Bowman, T. E., Abele, L. G. 1982. Classification oft he recent Crustacea 1-27. In: L.G. Abele

y D.E. Bliss (eds). The Biology of crustacea, Academic Press. Nueva York, Londress.

Covich, A. P., Palmer, M. A., Crowl, T. A., 1999. The Role oof Benthic Invertebrate Species

in Freshwater Ecosystems. Zoobenthic species influence energy flows and nutrient cycling.

BioScience Vol. 49 No. 2.

Dudgeon, D., Arthington, A. H., Gessner, M. O., Kawabata, Z., Kmowler, D., Leveque, C.,

Naiman, R. J., Prieur-Richard, A.-H., Soto, D., Stiassny, M. Lj., 2006. Freshwater

biodiversity: importance, threats, status and conservation challenges. Biol. Rev 81: 163 – 182.

Duplisea, D. E., Hargrave, B. T. 1996. Response of meiobenthic size-structure, biomass and

respiration to sediment organic enrichment. Hydrobiol. 339: 161-170.

Eldridge, J. 1990. Aquatic Invertebrates important for waterfowl production. Fish and wildlife

leaflet, 13.3.3., 1-7.

Fenchel, T. M. 1978. The Ecology of Micro- and Meiobenthos. Annual Review of Ecology

and Systematics 9: 99-121.

Gorny, M., Grum, L. 1981. Metody stosowane w zoologii gleby. Panstwowe Wydawnictwo

Naukowe, Warszawa.

Greenwood, P. G., R. N. Mariscal, 1984. The utilization of cnidarian nematocysts by aeolid

nudibranchs: nematocyst maintenance and release in Spurilla. Tissue & Cell 16 5: 719-730.

Gucunski, D. 1994. Važnost zaštite hidrološkog sustava Specijalnog zoološkog rezervata

Kopački rit. Zbornik radova Problemi u zaštiti okoliša Osijek. Osijek, 15 – 23.

Habdija, I., Primc Habdija, B., Radanović, I., Vidaković, J., Kučinić, M., Špoljar, M.,

Matoničkin, R., Miliša, M. 2004. Protista-Protozoa i Metazoa-Invertebrata. Meridijani,

Samobor.

Habdija, I., Primc Habdija, B., Radanović, I., Špoljar, M., Matoničkin Kepčija, R., Vujčić

Karlo, S., Miliša, M., Ostojić, A., Sertić Perić, M. 2011. Protista – Protozoa i Metazoa-

Invertebrata. Strukture i funkcije. Alfa d.d., 2011.

Harris, C. L. 1992. Concepts in Zoology. Harper Collins Publishers Inc. New York. 543-554.

40

Heip, C., Warwick, R. M., Carr, M. R., Herman, P. M. J., Huys, R., Smol, N., van Holsbeke,

K. 1988. Analysis of community attributes of the bentic meiofauna of Frierfjord/

Lanesndfjord. Mar. Ecol. Prog. Ser., 46: 171 – 180.

Horvatić, J., Vidaković, J., Cifrek. Ž., Regula, I. 2000. Trophic level, bioproduction and

toxicity of the water of Lake Sakadaš (Nature Park Kopački rit, Croatia). Limnol. Rep.,

Proceedings of 33rd Conference IAD, 33: 89-94.

Humes A. G. (1994). How many copepods?. Hydrobiologia, 292/293: 1-7.

Huys, R., G. A. Boxshall. 1991. Copepod Evolution. The Ray Society, London.

Kolasa, J., 1979. Microturbellarians from interstitials waters, streams and springs in

southeastern New York. J. North Am Benthol Soc. P: 125 - 132.

Maddocks, R. F. 1990. Living and fossil Macrocyprididae (Ostracoda). University of Kansas

Paleontological Contributions Monograph No, 2, 1-285.

Matoničkin, I., Habdija, I., Primc-Habdija, B. 1998. Beskralježnjaci. Biologija nižih

Avertebrata. Školska knjiga, Zagreb. 399 – 440.

Majstorović, V. 1991. O opskrbljenosti vodom i opstanku Kopačkog rita. Ekološki glasnik, 1-

2: 17-22.

Mihaljević, M., Gec, D., Tadić, Z., Živanović, B., Gucunski, D., Topić, J., Kalinović, I.,

Mikuska, J. 1999. Kopački rit – pregled istraživanja bibliografija. HAZU, Zavod za

znanstvanei rad Osijek, Zagreb – Osijek, 188 pp.

Mihaljević, M., Novoselić, D. 2000. Trophic state of Lake Sakadaš (nature Reserve Kopački

rit, Croatia) int he late autumnal and winter period of 1997/98. Period biol. 102 (3): 253-257.

Molles Jr. M. C. 2008. Ecology. Concepts & Applications. Fourth edition. McGraw-Hill

International Edition.

Ocana, A., Picazo, J. S. 1991. Study on nematode species encountered in the Monachil River (

Granada, Spain ): Response to oranic pollution. Verh. Internat. Verein. Limnol. 24: 2729 –

2737.

41

Olszawski, Z., Mowinska, G. 1985. Composition, particle size and organic matter content of

the bottom sediments of man-made Lake Zegrzynskie. Ekol. pol. 33 (3): 481-497.

Palijan, G. 2010. Different impact of flood dynamics on the development of culturable

planktonic and biofilm bacteria in floodplain lake. Pol. J. Ecol. 58(3): 439-448.

Pauše, Ž. 1993. Uvod u matematičku statistiku. Školska knjiga, Zagreb.

Pennak, R. W. 1940. Ecology of the microscopic metazoa inhabiting the sandy beaches of

some Wisconsin Lakes. Ecol. Monogr. 10: 537-615.

Prejs, K. 1977. The littoral and profundal benthic nematodes of lakes with different trophy.

Ekol. Pol. 25(1): 21-30.

Prejs, K., Bernard, B. 1985. Meiobenthos of man-made lake Zerzynskie. Ekol. Pol. 33 (3):

499 – 50.

Seinhorst, J. W. 1953. A rapid method for the transfer of nematodes from fixative to

anhydrous glycerin. Nematol. 4: 67 p.

Stević, F. 2011. Složenost utjecaja poplava na strukturu i dinamiku fitoplanktona poplavnog

područja. Disertacija. Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Institut Ruđer Bošković

Zagreb, 27-28.

Strayer, D. L., Likens, G. E. 1986. An energy budget for the zoobenthos of Mirror Lake, New

Hampshire. Ecology, Brooklyn. 67(2): 303-313. (iv.1986).

Streble, H., Krauter, D. 1998. Das Leben im Wassertropfen. Mikroflora und Mikrofaune des

Süßwassers ein Bestimungstand. Kosmos. 399 pp.

Strickland, R. 1968. The introduction of opossum shrimp into Lake Chelan, Washington.

Washington Department of Game Special Report.

Traunspurger, W. 1996. Distribution of benthic nematodes in the littoral of an oligotrophic

lake ( Konigsee, National Park Berchtesgarden, FRG ). Arch. Hydrobiol. 135: 393 – 412.

Travizi, A. 1996. Posljedice anoksije na meiofaunu i nematofaunu sedimenata Sjevernog

Jadrana. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, 303 pp.

42

Tudoranacea, C., Zullini, A. 1989. Associations and distribution of benthic nematodes in the

Ethiopian Rift Valley lakes. Hydrobiol. 179: 81 – 96.

Uhlig, G., Thiel, J., Gray, J. S. 1973. The quantitative separation of meiofauna. A comparison

of methods. Helgolander wiss, Meeresunters, 25: 173 – 195.

Vidaković, J. 1987. Meiofauna i asocijacije nematoda u muljevitom sedimentu morskog dna

limskog kanala. Doktorska disertacija. Sveučilište u Zagrebu. 168 pp.

Vidaković, J., Mihaljević, M., Živanović, B., Novoselić, D., Bogut, I. 1998. Trophic state of

the Lake Sakadaš (Nature Reserve Kopački rit, Croatia) in the winter period 1997/98.

Međunarodna konferencija o zaštiti voda u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim

područjima. Primošten.

Vidaković, J., Bogut, I., Živanović, B. 2001. Factor (s) influencing meiofauna and nematodes

oft he submerged eulittoral zone of Lake Sakadaš (Nature reserve Kopački rit, Croatia). Acta

zool. Hung. 47(4): 269-284.

Vidaković, J., Bogut, I., Mihaljević, M., Palijan, G., Čerba, D., Čačić, LJ., Stević, F.,

Zahirović, Ž., Galir, A. 2008. Pregled sustavnih hidrobioloških istraživanja u Parku prirode

Kopački rit u razdoblju 1997.-2007. Hrvatske vode: časopis za vodno gospodarstvo.

Vidaković, J., Palijan, G., Čerba, D. 2011. Relationship between nematode community and

biomass and composition of periphyton developing on artificial substrates in floodplain lake

387-398.

Wasilewska, B. E. 1973. Microfauna of few eulittoral habitats of Mikolajskie Lake with

special conditions to the Nematodes ( Nematoda ). Ekol. pol. 4: 57 – 72.

Wetzel., R. G. 1975. Limnology. W. B. Saunders Company, Philadelphia, London, Toronto.

419 - 538.

Wetzel, R. G. 2001. Limnology. W. B. Saunders, Philadelphia, Pennsylvania, 1006 pp.

Whitman, R. L., Andrzejewski, M. C., Kennedy, K. S., Sobat, T. A. 1994. Composition,

special-temporal distribution and environmental factors influencing the interstitial beach

meiofauna of southern Lake Michingan. Verh. Internat. Verein. Limnol. 25: 1389-1397.

43

Web stranice

Web 1 http://www.bionet-skola.com/w/Cycloneuralia, 13.3.2013.

Web 2 http://www.flickr.com/photos/marcospiller/4176808873/, 13.3.2013.

Web 3 http://dept.lamar.edu/biology/faculty/abc/student%20pages/Jason%20Leblanc%20

Webpage/Rotifers.htm, 13.3.2013.

http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Haeckel_Rotatoria.jpg, 13.2.2013.

Web 4 http://www.discoverlife.org/20/q?search=Nematoda, 13.3.2013.

http://www.discoverlife.org/20/q?search=Nematoda, 13.3.2013.

Web 5 http://en.wikipedia.org/wiki/File:Dreissena_polymorpha1.jpg, 7.10.2013.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Meku%C5%A1ci, 7.10.2013.

Web 6 http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Oligochaeta.jpg, 13.3.2013.

http://www.dfg.ca.gov/abl/lab/oligochaeta.asp,13.3.2013.

Web 7 http://en.wikipedia.org/wiki/Tardigrade, 13.3.2013.

http://en.wikipedia.org/wiki/Tardigrade, 13.3.2013.

Web 8 http://en.wikipedia.org/wiki/Cladocera, 13.3.2013.

http://en.wikipedia.org/wiki/Cladocera, 13.3.2013.

Web 9 http://nml.uib.no/virtue/img/2005/pages/035F%20Ostracoda-

%20Musselkrafta%20002.php, 13.3.2013.

http://nml.uib.no/virtue/img/2005/pages/035F%20Ostracoda-%20

Musselkrafta%20002.php, 13.3.2013.

Web 10 http://www.micromagus.net/microscopes/pondlife_copepoda.html, 13.3.2013.

http://www.micromagus.net/microscopes/pondlife_copepoda.html, 13.3.2013

44

Web 11 http://www.kopacki-rit.com/oparku.html, 12.3.2013.

Web 12 http://hr.wikipedia.org/wiki/park_prirode_kopacki:rit, 12.3.2013.

45

8. SAŽETAK

FAUNA SEDIMENTA LITORALA SAKADAŠKOG JEZERA U PARKU PRIRODE

KOPAČKI RIT

Marina Nikolić

U Sakadaškom jezeru u Parku prirode Kopački rit od srpnja do rujna 2007. godine

provedeno je istraživanje. Analizirana je fauna sedimenta litorala, područja s izraženom

sedimentacijom, zbog česte izmjene visokih i niskih voda. Iako su životni uvjeti u litoralnoj

zoni nepovoljni, fauna je raznolika s velikim brojem vrsta. Veličina čestica organske i

anorganske komponente sedimenta utječe na raspodjelu, brojnost i razvoj faune bentosa. Na

dvije postaje uzeti su uzorci sedimenta za analizu kvalitativnog i kvantitativnog sastava,

dominantnost pojedinih taksonomskih skupina zoobentosa, te prostornu i vremensku

dinamiku zajednice bentosa. Korišten je multi 340i/SET (WTW, Weilheim, Germany) za

mjerenje koncentracije otopljenog kisika u vodi, zasićenje vode kisikom, pH, provodljivosti

vode i temperature vode. Prozirnost jezera je izmjerena pomoću Secchi ploče. Uzorci

sedimenta uzeti su ručnim korerom i fiksirani 4 % -tnim formalinom. Uzorci sedimenta u

laboratoriju obrađeni su metodom direktnog prosijavanja preko sita i metodom elutracije.

Isprani tekućom vodom u bočice uz dodatak formalina i boje Rose bengal. Uzorci su

pregledani pod lupom uz korištenje literature. Sediment litorala Sakadaškog jezera u

istraživanom razdoblju bio je pjeskovit s vrlo niskim sadržajem gline i silta. Na istraživanom

području zabilježeno je ukupno 10 taksonomskih skupina: Gastrotricha, Turbellaria,

Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tartigrada, Cladocera, Copepoda i Ostracoda. U

sedimentu postaje 1 utvrđeno je istih deset skupina faune, dok je u sedimentu postaje 2

utvrđeno osam skupina faune: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Oligochaeta,

Cladocera, Copepoda i Ostracoda. Eudominantne skupine na obje postaje su bile Rotatoria i

Nematoda.

46

9. SUMMARY

SEDIMENT FAUNA AT THE LITTORAL OF LAKE SAKADAŠ

Marina Nikolić

The research was conducted in Lake Sakadaš from July to September 2007. We analyzed

sediment littoral fauna, areas with strong sedimentation, due to frequent changes in high and

low water. Although the living conditions in the littoral zone are unfavorable, fauna is diverse

with a large number of species. The particle size of the organic and inorganic components of

sediments affect the distribution, abundance and growth of benthic fauna. Samples for

analysis were taken from two different locations. We analysed qualitative and quantitative

composition and dominance of certain groups of zooplankton. In order to determine

invertebrate fauna in sediment of litoral. We used multi 340i/SET (WTW, Weilheim ,

Germany) to measure the concentration of dissolved oxygen in the water, oxygen saturation,

pH, conductivity water and water temperature. Transparency of the lake is measured by

Secchi disk. Sediment samples were taken by hand corers and a fixed 4 % confidence

formalin. Sediment samples were processed in the laboratory using direct sieving through

sieves and method elutration. Washed under running water in a bottle with the addition of

formalin and color Rose bengal. The samples were viewed under a microscope with the use of

literature. Sediment of litoral in Lake Sakadaš was sandy with a very low content of clay and

silt. At the investigated sites there were entirely 10 taxonomic groups: Gastrotricha,

Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Bivalvia, Oligochaeta, Tartigrada, Cladocera, Copepoda i

Ostracoda. At the site 1 we found the same ten groups of fauna, while the sediment at site 2

had the eight groups of fauna: Gastrotricha, Turbellaria, Rotatoria, Nematoda, Oligochaeta,

Cladocera, Copepoda and Ostracoda. Dominant groups at both locations were Rotatoria and

Nematoda.