PregledničlanakUDK130.2:378.1Pareyson,L.Primljeno31.1.2013.

Vani RoščićSveučilišteuZadru,Odjelzafilozofiju,ObalakraljaPetraKrešimiraIV,br.2,HR–23000Zadar

vroscic@unizd.hr

Sveučilište i kultura

SažetakU radu se kritički analizira Pareysonova koncepcija krize kulture i kulture slobode, kojom pokazuje da ova posljednja ima za cilj iskristalizirati ideju kulture koja bi mogla donijeti odgovor na svaku situaciju uzrokovanu krizom. Tijekom vrlo zahtjevnog vremena od 1941. do 1948. Luigi Pareyson objavljuje niz tekstova nadahnutih egzistencijalističkom i perso­nalističkom filozofijom kulture kojima se intenzivno uključuje u kulturno-političku raspravu o reformi obrazovanja u Italiji. Pareyson u tim tekstovima problematiku sveučilišta ne odje­ljuje od problema školskog sustava. Čista ideja školstva i sveučilišta je upravo ono što čuva od redukcionističke vizije osobe, a time i kulture. Niz ideja koje Pareyson donosi ulaze u projekt opće reforme edukacijskog sustava od kojih su neke i danas aktualne.

Ključne riječiLuigiPareyson,kultura,sloboda,osoba,sveučilište

Uvod

UestetičkomopusufilozofaLuigijaPareysonamožesepronaćiniztekstovakoji sebavepitanjemkultureuegzistencijalističkoj ipersonalističkojkon­cepciji,međutimopitanjusveučilištaimamosamoonoštopišeneposrednonakonzavršenogstudija,doksuraneDrugogsvjetskogratajošuvijeksvježeidoksveučilišteradiuokolnostimakojenisulake.Iakokasnijenijemnogonapisaooproblematicisveučilišta,onse,premasvjedočenjunjegovihkolegai učenika,1 tijekom cijelog svog radnog vijeka intenzivno bavio politikomsveučilištaisosobitimžarompromišljaoovažnommjestufilozofijeunutarsamogsveučilišta.UtomranomrazdobljunjegovogfilozofskogstvaralaštvapolitičkiseaktivirauPartito d’Azione te piše niz zahtjevnih članaka2 o aspektu za kojeg drži

1

Reinhahard Lauth, »Ricocri delle mie con­versazioniconLuigiPareyson«,u:Alessan­droDiChiara (ur.), Luigi Pareyson filosofo della libertà,LaCittàdelSole,Napoli1997.,str.29–45.

2

UdjeluIniziativa e libertanalazisenizsakup-ljenih tekstova o politici, kulturi i školstvupisanih u razdoblju od 1945 do 1950.Veći­naovih tekstova tiskana jeanonimno, jer jeL’Italia liberausamompočetkunekovrijemeizlazilautajnosti.Pareysonuovimtekstovi­maizlaženizidejakojevidinezaobilaznima

za jedandobarprojekt opće reformeeduka­tivnogsustava.»Lariformadelascuolaedelcostume«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br. 8, str. 1; »Appello ai maestri italiani«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br.8,str.1–2;»L’unionedeglieducatori«,L’italia libe­ra,Roma,20.2.1944.,br.8,str.2;»Problemapreliminare: la epurazione«, L’italia libera,Roma20.2.1944.,br.8,str.2.Pareysonovimpisaćim strojem napisani su i njegovim ru­kopisomispravljenioriginalikojisenalaziuArhivuISRP,PA/ag.4,e.:»LaScuolamedia«,L’italia libera,Roma,20.2.1944.,br.8,str.3;original se takođernalaziuArhivu ISRP,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura510

dajekamentemeljacobnovejednezemlje.Umladenačkomžarupoticajnoanalizirarazličiteargumentepokazujućikakoodgojno-obrazovnisustavnijetekdjelićnekogmozaikakojibipridonosioljepoticjeline,negojenajvažnijizupčanik organičkogmehanizma države koji čini da semehanizam uopćepokreće.Usvimtimpisanimmaterijalimaoproblemuškolstvauočljivo jekakoPareysonproblematikusveučilištaneodjeljujeodproblemaškolskogsustavagledanogopćenito.Iakosuovitekstovipisanivišeprijenegouvri­jeme obrade filozofije kulture, estetičke teorije formativnosti i ontološkogpersonalizma,3 ipakseunjegovimpromišljanjimaokriziškolskogsustavaiurješenjimakojapokušavapodastrijetlakomoženazrijetinjegovobudućeusmjerenjeifilozofskiitinerarij.

1. Kriza moderne kulture i kultura slobode

1.1. Kriza kulture

PoznatojekakodjelaLuigijaPareysonasadrževrlozaokruženopromišljanjeokoncepcijislobode.UdjeluEsistenza e persona4kroznizaspekatausvjetluegzistencijalizmaipersonalizmaPareysonproblematiziratemeljnudinamikuslobode. Svaka bi od otvorenih tema bila vrijedna posebnog analiziranja iobrade,međutim ovdje ćemo dotaknuti u prvom redu njegovu koncepcijukrizekulture, a zatimnjegovukoncepcijukulture slobodekoja imaza ciljiskristaliziratiidejukulturekojasepodutjecajemtradicionalnemislitijekompovijestipojavljivalaurazličitimformamaikojabi,zarazlikuodmodernefilozofije,mogladonijetiodgovornasvakusituacijukrize,učemubisena­lazilainjenaneprestanaaktualnost.5KljuččitanjaPareysonovemislinalaziseuidejislobodeinspiriranekršćanskommišlju,nociljmunijenjenasuprot­stavljenostmodernojfilozofijinitinovaobradatradicionalnog,negoželjadaseponudihorizontuniverzalnihizajedničkihvrijednostitemeljnihzapromi­šljanjeokulturičovjekaiosobe.Autorpokazujekakosekrizamodernekulturevidikrozpadkulturnesintezei gubitak transcendentnog čiji su se efekti zadržali do danas. S posebnompažnjomunavedenomdjeluanalizirapojamkrize.Podtimpojmomuprvomredushvaćanepostojanjenekeprepoznatljivefilozofskesinteze,azatimuzro­kekrizepronalaziuraspadanjuhegelijanskogsustava.Donosi:

»…krizaznačiraspadanjezaključkaiproblemnovogpočetka.Krizapretpostavljanekizaključak:zaključaknekogsvijeta,nekekultureinekecivilizacije;imogućnostdolaskadosvijestiokrizištojedeterminiranostvarnošćujednefilozofijekojasepredstavljakaosvijestozaključku.«6

Hegelovafilozofijapredstavljasezaključkomjednecivilizacije.Onaželiza­ustavitivrijemeveličanstvenomicjelovitomvizijomčitaveljudskepovijestitestvarnostisamopovijesnonastajanjekojeinterpretirazatvarausustavči­nećitakodasesamosvijestpovijestitransformirausvijestozaključku.7Sveonoštosedogodilousvijetukulturezadnjihstotinjakgodinadodanasinjenaaktualnakriza,premaPareysonu,proizlaziupravoizraspadanjatogzaključ­ka,tojestproizlaziizkrizeHegelovefilozofije,izmetafizičkogracionalizma.Svijetčovjeka,kojegjeHegeldijalektikomželiodovestidoApsolutnogduha,sadaserastvarauprikazivanjimakojasusvevišekaotična.OnajdijalektičkiredkojegjeHegelželiopostavitiuživotDuhanestaje,jersubordinirajućiiintegrirajućiformeduhajednusdrugimadolazidotogadasvakaodtihformiizdvojenaoddrugihtežipostatiapsolutnom.TimeHegelovafilozofija,shva­ćenakaozaokruženacjelovitost,prestajebitipovezanatepostajeraspadanjezaključka.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura511

1.2. Filozofija krize

Egzistencijalizamse smještaupravounutar toga raspadanja s izričitomna­kanomdovođenjaupitanjesamogHegelovogzaključkaiosvjetljavanjapro­blematičnostisamekrize.Međutim,premaPareysonuegzistencijalizamipaknije samo jednostavno izricanje krize, ali s druge strane nije ni donošenjenekognovogrješenja.PokušajiizlazaizoveproduženekulturnekrizenerealizirajuseniKierkega­ardovomniFeuerbachovomfilozofijom.Višenegolisemožepromatratikaonovorješenjekojevodipremanovojkulturikojabisenadahnjivalanatradi­cionalnomobuhvaćajućisvopovijesno,filozofsko,intelektualnoireligioznonaslijeđe,egzistencijalizampremaPareysonupredstavljatekočitovanjepo­stojećenestabilnosti.8

Mogućiizlazizkulturnekrizenemožebitiufragmentacijskompreuzimanjunekihelemenataizsveukupnebaštine,negouponovnomotkrivanjuvrijed­nostitradicionalnemisli.StogaPareysonvidikakojedoizlazamogućedoćijedinoprekoisključujućegizbora:iliizborkultureutemeljenenatradicional­nimvrijednostimailiizbormodernekulturekojaovomprethodnomnebibilainspirirana.Ovajposljednjiizborsasobomnosiproblemnepostojanjačvrstihimeđusobnoneisključujućihreferenci,dokprviizbornosisasobomfilozof­skuodgovornostzbogpotrebeprojektiranjanovekulturekojabi,polazećiodjedneprethodnopostavljenepozicije,nadilazilamodernukulturuibilausta­njupredložitinovusintezukojabimoglanadićikrizukulture.PremaPareyso­nuegzistencijalizamjeizražajkrize,jerjesvjestančinjenicedajeHegelovafilozofijazaključaktejestogaisvjestannužnostinekognovogpočetka,alinijeonsamrješenjeutolikoštoostajesjedinjenskrizom»takouskimvezamadagajenemogućeshvatitibeznje«.9

PA/ag.4,e.,samomuPareysonmijenjanaslovu »La riforma della scuola media«, dok sečlanak»Ancorasu‘Scuolaecultura’« nalazisamouArhivuISRP,PA/ag.4,e.,asvojeprvotiskanjedoživljavateku:LuigiPareyson,Ini­ziativa e liberta, Mursia,Milano2005.,štojeujedno trećivolumenposthumnogopsežnogdjela Opere complete (uredilisugaGuseppeRiconda,GiovanniFerretti,ClaudioCiancioiFrancescoTomatis).DjeloAspetti attuali del problema della scuola, Partitod’Azione,To­rino,svibanj1945.,str.56;Pareysonovompi­saćimstrojemnapisaninjegovimrukopisomispravljenoriginalspromijenjenimnaslovomu»Sulproblemadellascuola«kojisenalaziuArhivuISRP,PA/ag.4,e.Svioriginaličuva­juseuCentroStudifilosofico-religiosiLuigiPareyson.

3

TekstoviičlancioškolskomsustavunastajuuistovrijemekadaiPareysonoveprvestudijeoegzistencijalizmu(Studi sull’eststenzialismo, 1943.;Esistenza e persona,1950.).Estetičkuteoriju formativnosti prvi puta iznosi 1954.,dokseobradomontološkogpersonalizmaba­vio do kraja svoga filozofskoga djelovanja.Tek posthumno mu je tiskano za ontološkipersonalizamnajvrjednijedjelokojejepreve­denoinahrvatski:Ontologija slobode. Zlo i patnja, Demetra,Zagreb2005.

4

LuigiPareyson,Esistenza e persona, Ilme­langolo,Genova1992.

5

ProdubljenoanaliziranjedodirnihtočakaPa­reysonaiDelNoceaokopitanjakrizekulturedonosiGiovanniBorgo,»Cristianesimoecul­turadellalibertainPareyson«,Segni e com­presione,a.XIXn.s.n.56.,2005.,str.57–73.

6

L.Pareyson, Esistenza e persona,str.79.

7

Vidiisto,str.9–10.

8

G.Riconda, u članku u kojem se bavi pita­njem odnosa tradicionalne i modernemisli,Pareysonaističekaoizvrsnoginterpretamo­dernemisliikulture.VidiGiuseppeRiconda,»Pensiero tradizionaleepensieromoderno«,Annuario filosofico 3(1987), UgoMursia,str.3–17.

9

L.Pareyson, Esistenza e persona,str.80.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura512

Zbog toga se autor suočava s tri problema.U prvom redu analizira točnoznačenjeizjavedajeegzistencijalizamfilozofijakrize.Drugiproblemkojegkritičkiosvjetljavasuodnosiegzistencijalizmaihegelijanizma,anatrećemmjestuanalizirakojijedoprinosegzistencijalizmatakointerpretiranog.Sna­guegzistencijalizmavidiupravoujasnoćievidentnogpokazivanjaaktualnihproblema,tojestonihproblemaskojimasefilozofijamorasuočitiikojimamoradonijetirješenjazanadilaženjemodernekrizekulture.Tosu:stvarnostkonačnog, pojedinačnost osobe, problem povijesne i religiozne stvarnostikršćanstvateprepoznavanjepovijesnostiiosobnostifilozofije.U otvorenosti prema totalitetu egzistencije kultura implicira disponiranostpremadijalogustranscendentnim,tojestkulturaimpliciraotvorenostpremanačinimakojimaseljudskaegzistencijaotomeodnosuimapotrebuizrazitistvaralaštvom.Autorvidivelikidoprinosegzistencijalizmaupravouobradipojmapojedinačnog,netolikousmisluindividualnogkaojedinstvaumnoš­tvu,većzatoštopojedinačnovidikaojedinstvokojenijedjelićcjelinenegojecjelovitost.Timesepojampojedinačnogsjedinjujesasviješćuoneponovlji­vostiisviješćuovlastitojdestiniranostitesjedinstvenomvokacijomčovjekadasačinjenkaoosoba,trebadjelovatikaoosoba.Iakoseegzistencijalizamsvimovimaspektimapojedinačnognijebavionaadekvatannačin, ipakje,premaPareysonu,njegovdoprinostolikidaganijednafilozofijaosobenećemoćizaobići.10Osimnavedenog,zaslugajeegzis-tencijalizmautomeštopokazujedasenemožefilozofiratinitiprihvatitiute­meljenjanovekulturekojabitrebalariješitikrizu,adaseprijenijeodgovori­lonaneizbježnopitanje:krajilinovopronalaženjetradicionalnog?11

SljedećidoprinosegzistencijalizmaPareysonvidiunaglašavanjučinjenicedasvakaspoznajaistinenemožezaobićipovijesnusituaciju,čimetvrdikakoseistinimožepristupitisamoprekopovijesnogiosobnogposredništva.Noistin­skonasljedstvoštogaegzistencijalizam,premaPareysonu,ostavljasuvreme­nimfilozofskimstrujamanalaziseutemineodjeljivostibitkaislobode.Slobodajeuvjetdostojanstvaljudskogdjelovanja.Uslobodisemožeshvatitidužnostprihvaćanjavlastiteodgovornosti;bitislobodaniizazovrazlučivanjadobraiprijanjanjauznjega.Bitkusenemožepristupitiosimprekoslobodeteautorističekakosubitakislobodadvaneodjeljivaaspektaljudskogdjelo­vanjakojesetrebashvatitiupravousmisluvjernostibitkuizalaganjuzaslo­bodu.Slobodanebibilatakvombezbitka,inačebisezačovjekapretvorilaukaznuizatvor.Bitakpotičeipodržavasloboduuistommomentuukojemuseonavršiivježba,pačakiondakadaidepremavlastitojdestrukciji,negiranjuiliizdajibitka,atojemogućeupravostogajersambitakjestsloboda.Filozofijaegzistencijeotvaraputtraganjurazumazavlastitomslobodomizavlastitomodgovornošću,učemuegzistencijaotkrivasvojegraniceiupravotakosvojuveličinuiširinu.ZbogtogaPareysonističekakojeegzistencijali­zamusvojojbitiontologijaslobode.12Ovojtemiposvećujeposljednjegodinesvogastvaralaštvatetvrdidaegzistencijalizamnikakonemožebitistvarpro-šlosti,negoseontologijomslobodeotvaranoviciklusfilozofskihproblema.

2. Filozofija osobe i kultura

2.1. Od egzistencijalističkog do ontološkog personalizma

ProgramPareysonovapersonalizmanastajenatemeljupreuzimanjatemeljnihpojmovaipremisaegzistencijalizmakojepostavljairazvijausvojojautonom­nojpostavci.Dolazinaidejudaproblemikakoihdonosiegzistencijalizam

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura513

mogubitiriješeninapravinačinsamopomoćufilozofijeosobekojabiauto­nomnorazvijalazahtjeveegzistencijalističkefilozofije.Ciljmujepredstavitijednuegzistencijalističkuverzijupersonalizma,zbogčegapredlažeshvaćanjepojmaosobekaosintezupojedinačnogiuniverzalnog,držećidatakomožeproblematikuosobeusmjeritipremasinteziprimanjaidjelovanjakojomjeiokarakterizirana.Pareysonstogaobrađuječitavnizotvorenihpolemikasu­vremenogpersonalizma,aovdjećemoizdvojiti samoonapromišljanjako­jimasemožekritičkiosvijetlitimogućiutjecaj,odnos idoprinos filozofijeosobeiontološkogpersonalizmanasuvremenukulturu,jerkulturanijedrugonegoposebannačinprekokojegaosobeinarodipoprimajustvarnostnjihovogbitkaisvijetakojiihokružuje,kojegposvajajuitransformirajudajućisva­kojstvariljudskudimenziju,činećiodsvijetaljudskiuniverzum.Čovjekkaostvarateljkultureunjojizražavavlastitibitakiupravoizražavanjemvlastitekulturevodibriguosvemuštogaokružuje,atogaujednorazvijauosobnomidruštvenomsmislu.Autoranaliziradimenzijučovjekapromatranogkrozegzistiranjeipostavlje­nost,dovršenostinedostatnostkojuopetnepromatrakroznjennegativnividteističekakoosobanijezasebe,negoimapotrebuzadrugim.Zatimobrađujeproblematikuosobekaozadatakasamojsebi.Onajedjelovlastitogdjelovanjateukazujenaodgovornostosobenesamozaonoštouspijevaučinitiodsebesame,negoizaonoštoosobaje,adatoneovisionjoj.Zbogtogasemožerećikakoseosobakaotakvasamačini,aliiosvaja.UsvojimanaliziranjimaPareysonprogresivnonaglašavaontološkiaspektosobe.Onaje»kaotakva,sačinjenaupravozbognjenogodnosasbitkom,zbognjeneukorijenjenostiuistini,anjenadestinacijajeupravoprepoznavanjeistineumjeriukojojseovamožeosobnoformulirati«.13

Bitakčovjekajeodređeno»trebatibiti«,kojeovisioindividuiioafirmiranjuvlastiteljudskosti.Osobaserađakaovrijednostukolikoseindividuumučiniosobomafirmirajućionunormativnubit ljudskostiukojoj jesamazadana.Drugim riječima, prema Pareysonu, individuum izgrađuje svoju osobnostukolikopreuzimazadatakrealiziranjabitiljudskostisadržanogusebisamo­meskicirajućiidefinirajućitakovlastitiprofiltenikadprinuđenpovijesnomuvjetovanošćuafirmiraseuneponovljivostisvojevrijednosti.Osobakaozadatakusvakomtrenutkusvojeegzistencijejeonoštojeuspjelanapravitiodsebesame.Čovjekizabirehoćelibitipovijestiliimatipovijest,izabirehoćeliseidentificiratisvlastitomsituacijomilićemuonabitisred­stvoprekokojegamožedoćidoizvoravlastiteslobode.14Uprocesuosobnog

10

Problematikomodnosafilozofijeegzistencijei filozofijeosobeudjelimaPareysona spo­sebnompažnjombavio seFrancescoRusso,Esistenza e libertà. Il pensiero di Luigi Pa­reyson, Armando,Roma1993.

11

Usp. L. Pareyson, Esistenza e persona, str.91–93.

12

Velikibrojtalijanskihautoraposvetioseistra­živanjuPareysonovapromišljanjaontologijeslobode:FilippoBartolone,»L’ontologiadel-la libertà: a confronto conLuigiPareyson«,Itinerarium6(1998)11,str.53–60;Ermene­gildo Conti, La verità nell’interpretazione.

L’ontologa ermeneutica di Luigi Pareyson,Trauben, Torino 2000.; Sossio Giametta,»Sull’Ontologiadella libertà. Ilmale la sof-ferenza«, u: AA.VV, Il pensiero di Luigi Pareyson nella filosofia contemporanea,Traubenedizioni,Torino2000.,str.179–191;Francesco Tomatis, Ontologia del male. L’ermeneutica di Luigi Pareyson, CittàNuo­va,Roma1995.

13

Luigi Pareyson, Verità e interpretazione, 4.izdanje,Mursia,Milano1991.,str.101.

14

Usp.LuigiPareyson,Verità e interpretazione, Mursia,Milano1982.,str.16–18.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura514

samoostvarenja,sjednestraneslobodniizborikonkretizirajusamuosobuči­nećijejedinstvenomineponovljivom,asdrugejestraneosobapoputdovrše­nogdjelasvimaprepoznatljivaiparadigmatična.Premaprincipuprimanjaidjelovanjakreativnostosobenijenikadaapsolutna,tojestnemožebitilišenaodnosaipoticajaiznjojizvanjskogasvijeta.Ovovrijedizaracionalnostosobe,ajošvišezanjenodnospremabitkuiistinikojinisustvoreniodčovjeka,negomusedajuiodnjegamogubitijedinoslobodnoprihvaćeniiosobnointerpretirani.Uspoređujućiosobusumjetničkimdjelom,usvojojTeoriji formativnosti15Pareysonpokazujekakojesvakapojedinaeg­zistencijazapravoosobnaizvedbaiste,apromišljanjeoosobikaoovlastitomdjeluupotpunostiizražavadinamizamsameegzistencijekojasepoputumjet­ničkogdjelaostvarujejedinokrozpokušaje,uzneprestanirizikpromašaja.

2.2. Kulturno stvaralaštvo osobe i društva

UdjeluI problemi dell’estetica,16krozprethodnonavedeneaspektefilozofijeosobe,autorobrađujeproblematikukulturneklimeuItalijikojajezbogta­dašnjihpolitičko-socijalnihutjecajabilaobojenakrizomštopremanjegovommišljenjuproizlaziizshvaćanjapojmaindividuumananačindalekfilozofi­jiegzistencijeifilozofijiosobe.Analizirajućirazličitediskusijeoestetičkojproblematici,Pareysonsvojeargumenterazvijaprekokritičkogapromišlja­njaraspravaoumjetničkomstvaralaštvu,polazećiodpolemikeokopitanjakomepripisatiumjetničkoikulturnostvaralaštvo:osobiilidruštvu?Nizomargumenatapokazujekakoseniuumjetnostiniukulturiništanedogađaakoseoneneodvijajuprekoaktivnogikreativnogposredništvaosobe.Kulturnostvaralaštvozbivaseuplodnomedijaloguisuradnjiizmeđuosobaigrupateodavdeproizlazinjegovasocijalnaidruštvenadimenzija.Onoštokarakteriziranekinarodjeupravonjegovakultura,formeizražavanjanjenogbitkaiosjećaja,njenihvrijednostiinevrijednosti,njenogstvaralaštva,njenogživotauodnosu,njenognačinarada,slavljenjaživota.Zbogtogasuosobekulture,zbogsvojegvažnogmjestakojegsuzauzimaleuživotunacije,nosile i odgovornost pred svojimnarodom, što se očitovalo u plemenitomtruduširenjaonognajboljegodkulturnihosobitostikakobisemoglirazvijatiirasti,krenuvšiodvlastitihkorijena,ostajućiuistovrijemeotvorenimadru­gimnarodima.Uovomzahtjevnomzadatkuistraživanjairazmjene,čovjekkultureimapotrebuodržavanjaplodnogadijalogasasamimsobom.Odnjegase traže autentičnost i čestitost kakobi drugimaprenio istinito, plemenito,lijepoisveonoštopodržavazdravrazum.PremaPareysonu,kolikogodsva­kokulturnodjelovanjeusebisadržiduhvremenaiglasnaroda,onodosvogizražajaipakdolaziprekodjelovanjajedinstveneduhovnostinekeosobekojakonkretnoneštostvara.Neizostavnostpersonalnogpogledanasvijetkulturepokazujeseiusvakomkolektivnom,udruženomigrupnomdjelovanju,jerjesvakotakvodjelovanjeujednoiosobnodjelovanje.Svakozajedničkostvaralaštvoostvarujesejedinoprekoosobnihzaslugainastavljadjelovatisamoprekoosobnihprilagođiva­njairealiziranja.Kulturakojabiseizalagalaokodepersonalizacijenemoženebitiosobna,jerjevrloosobanionajpogledkojibiželiobitineosobaniuniverzalan.Kadasekoncepcijikulturenekegrupe,narodaicivilizacijepristupakaone­kojnad-osobnojstvarnosti,zaboravljasedasenatojnad-osobnojkulturnojstvarnostimožeparticipiratijedinoosobno.Ovoparticipiranjemožesepoka­zatikaoprianjanjeuzilikaoodbacivanjeodređenekulture,aliseuobasluča­japokazujeiosobniodnosprematojkulturi.Onoštosedogađaukulturnom

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura515

stvaralaštvumoglobiseusporeditiscirculus virtiosusukojemosobniijedin­stveniglaspojedincapovlačisasobomonajkolektivniinad-osobniglaskojijeopetodovogaprvogavećpotpunoneodjeljivzbogpotpuneasimiliranosti.Kolektivniaspektkulturenemorasenužnopromijeniti,negopostajevjernoobuhvaćeniprenesen,interpretiranodneponovljiveperspektiveinezamje­njiveduhovnostiosobepojedinca.Kulturno stvaralaštvo često puta iziskuje suradnju i ona potvrđuje upravoosobnudimenzijunekogkulturnogdobra.Sampojamsuradnjeikolektivnogradanapodručjukultureimplicirastvarnostosobakojeangažiranosudjelu­ju,aneznači lišavanjeonogosobnogzbogzajedničkogdjela.Suradnjanapodručjukulturnogdjelovanjaneuspijevaakoseneodvijaprekosavršenekongenijalnosti.Onasjedinjujeautorebilodasublizuilidalekouvremenuiprostoru.Kongenijalnostupućujenaosobnostiiziskujeju.Kongenijalnošćuutežnjamainačinudjelovanjameđuosobamakojesurađujupostižesenali­kovanje,adasenežrtvujeništaodvlastiteneovisnosti,negojeseafirmira.Istinskosurađivanjeprekokongenijalnostidajedaseupravouonomstanjunalikovanjaiutruduasimiliranjapronalazeiotkrivajunekiskriveniaspektivlastiteosobnosti.

3. Odnosi kulture i sveučilišta

PrijenegoliprijeđemonaanaliziranjePareysonovihidejavezanihuzproble­matikuškolstvauopće,potrebnojeimatiuvidunavedenovrijemeiokolnostinastankasamihtekstova.Samautorističekakosutudonesenaosobnapro­mišljanjaustilupobudnica»pisanihnabrzinu,štojekarakterističnozapisa­njeuskrovitosti«.17StogajeuovimtekstovimanemogućetražitiuobičajenuPareysonovuspekulativnuargumentacijuifilozofskuanalizu,nodržimovri­jednimistaknutinekeodsmjernicaipokušajarješenjaproblemaškolstvakojipremaautorupostajuaktualniusvimvremenimasvelikimpromjenama.

3.1. Sveučilište kao okosnica školskog sustava

Sveučilište,iuširemsmislusveučilišnakultura,tvorestvarnostodlučujućevažnostizadruštvo.Tijekomprošlogastoljećasveučilišnainstitucijapretrpje­lajeznatnepromjene,jerbitnoovisiosvompovijesnom,kulturnom,društve­nom,ekonomskomipolitičkomkontekstu.KolikojegodPareysonsvjestanrazličitostiproblemakojipratesveučilište,njegovevlastitezadaćeinjegovogvlastitogidentiteta iodređeneautonomnosti, ipakgauovimtekstovimaneodjeljujeodproblemačitavogškolskogsustava.U tekstu »Funzione politica e sociale della scuola«18 autor polazi od kon­statacijedanakonodmetanjavelikogdijelavisokekultureipodvrgavanjem

15

Problematika odnosa osobe i istine, osobe iumjetničke forme, doprinijela je nastankuPareysonoveteorijeinterpretacijekojuiznosiveć1954.udjelukojejeprevedenonahrvat­ski:Estetika. Teorija formativnosti,Demetra,Zagreb2008.(osobitostr.189–196).Kasnijetu teorijurazvijaudjeluVerità e interpreta­zione.

16

VidiLuigiPareyson,I problemi dell’estetica, Mazorati, Milano 1966., str. 95–101. Usku

povezanost odnosa osobe i forme analiziraVittorioStella, »Personaedartenella teoriadellaformatività«, Giornale di metafisicaXII(1957),str.74–100.

17

L.Pareyson,Iniziativa e liberta,str.49.

18

Tekst»Funzionepoliticaesocialedellascu­ola«(Pareysonovompisaćimstrojemnapisaninjegovimrukopisomispravljenoriginalna­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura516

autonomijesveučilištapolitičkimstrujanjima,svoostaloškolstvoostajene­zaštićenosnizomgorućihproblemakojisesamoprelijevajusasveučilišnerazinenasveostale.Sveučilišnaformacijausebinosiimpulspremadavanjuvlastitogadoprinosaustvaranjukultureudijalogusasvimosobamainaro­dima.Kulturakojajeploduniverzalneotvorenostimislistvaraseirazvijakaodi­jalogkojisevodinarazličitimrazinama.Potragakojajetražilanačinkakostavitiumeđuodnosrazličiteformeznanjadovodidostvaranjainstitucijesve­učilištagdjesepokušavajusjedinitirazličitidoprinosikulturnognasljedstvačovječanstva.Sveučilište jepremasvojojnaravipozvanobitiživiambijentdruštva,jamstvoslobodeirazvojačitavogškolskogsustava,kaotakvoonojepozvanovršitiiglavnuuloguupodizanjukulturenavišistupanj.Pozvanojestvarativisokukulturukojanemožebitiidentificirananisjednomposebnomkulturom,negosvakojprilaziotvorenaduhaneštedećitrudauzalaganjuokopromoviranja,prenošenjaistvaranjaonogjedinstvenogljudskogbogatstva,kaoštojetokulturnodobro.Personalističkopromišljanjeokulturipokazujedasvakokulturnostvaralaštvonosiusvojojnutrininukleusuvjerenjaivri­jednostikojemutvore»dušu«.Upravoprekote»duše«kultureaktualizirajusenutarnjipotencijalipojedinihosobakojedjelujunasveučilištu,azatimsasvojestranetuistukulturustvaralačkimdoprinosimaobogaćuju.Poslijeratnakriza,kojadohvaćasvedimenzijedruštva,usamosveučilišteiusavškolskisustavunosiodređenukonfuzijuspojavomrazličitihpozitivnihinegativnih tendencija.Sveučilište i jošvišegimnazije,kojesunekadbilerezerviranezaprivilegirane,počinjuseotvarati širokoj javnosti,odosnov­ne izobrazbe do permanentnog obrazovanja, što opet dovodi do promjenestandardakakoživotatakoiobrazovanja.Svakanovagospodarskasituacijaudruštvudonosinovukoncepcijuedukativnogproblema.Pareysondonosi:»trebalobi ustanoviti školukojabi bila tako agilna i artikuliranadamožeslijeditikoraktransformiranjakojapolakonastajuuorganizacijskojstrukturidruštva«.19

Zbog toga autor izlaz iz ove konfuzne situacije vidi u organiziranju škol­skog sustava u uskoj povezanosti s produktivnim sustavima gospodarstva.Pareysondržidabiusvojojdruštvenojuloziškolanatomepodručjutrebalaponovnopreuzetisvojemjesto.Sveučilištaisrednješkoletrebalebitražitiiizabirationegospodarskeinstitucijekojeuistinuodgovarajuaktualnimpotre­bamadruštvauItaliji.Timebisemoglopostićirazumnorazvrstavanjemasestudenataiđakapremaonimzanimanjimakojasustvarnapotrebaekonomskesituacijezemlje.Osimtoga,spriječilobisestvaranjeumjetnogprestižanekihškolaisveučilištakojisuneprikladniinesposobnirazmotritistvarnepotre­bepojedincaidruštva,akaotakvi,premaPareysonu,su»sredstvokvarenjagrađanskogdijelaradnikaiuzroksuštetnebirokratizacijesrednjegstaleža,zapravosuranatalijanskogškolskogsustava«.20

Pareysonseovimnezalažezareduciranješkolstvanaobrtničkeškolenitizasvođenjesveučilištanaprofesionalnuformaciju,ajošmanjezaograničava­njehumanističkeizobrazbe,negosezalažezaradikalnupromjenushvaćanjasamekultureodgojaiobrazovanjakojibitrebalibitiusmjereninaosposoblja­vanjeosobezarazumskoikritičkoprosuđivanjeopćegdobra.Spomenutapotrebazauskompovezanošćuškolstvasproduktivnimsustavi­magospodarstva, zaPareysona, osimpozitivnihvrijednosti nakolektivnojrazinipoputusmjeravanjastudenatapremamogućimzaposlenjimaizbjega­vajućitakopesimizampredprofesionalnimperspektivamaineizvjesnimeko­nomskimmarazmom,možeproizvestipozitivneimplikacijeinaindividual­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura517

nojrazini,jersamomvanjskompostavkomtakavstudijdaje»smisaozakon­struktivnost«.Uduhufilozofijeosobe,autorškolushvaćakao»vježbališteživota«,21kojeuzdižetemeljneljudskekrepostiikojepripremamladeosobenaslobodnovršenjecivilnihipolitičkihprava.Edukacijabiodsamogapočet­kačovjekutrebaladavatismisaozakonstruktivnost.Drugimriječima,trebalabi gausmjeravati premaodgovornosti za izgrađivanjevlastite osobnosti, anakolektivnomplanutrebalabigapoticatizakonstruktivnoikonkretnopri­donošenjenapretkudruštvaunutarkojegživiidjeluje,štojeujednoglavnapremisaigarancijazabilokojeozbiljnospecijaliziranjenapodručjuzanatainapodručjuintelektualnihdjelatnosti.Ispravnovrednovanjekonstruktivnostiuradupridonosirazvijanjuinteresaitežnjipremasvimkulturnimsredstvimaiobrazovanjukojimoguusavršitisamrad.

3.2. Kultura protiv školstva

Polemizirajućisnekimliberalističkim22pokušajimaodgovoranaruševinesu­stavanaobrazbekojejezasobomostaviofašizamuItalijiiDrugisvjetskirat,ukratkomčlanku»Ancorasu‘Scuolaecultura’«Pareysonkritičkianaliziranastanakidejeorivalitetuizmeđuškoleikulture,podastirućinizidejazbogkojihizvorproblemaneviditolikouustrojstvusustavanaobrazbekolikounjegovomprovođenju.23Podutjecajemliberalističkognačinashvaćanjadrža­veipolitičkogživotastvorenajefraza»školajeprotivkulture«,kojausvojojbitiskrivaliberalnuantitezuizmeđudržaveipojedinca.Pareysoniznosipozitivnezamisliovakvogzalaganja,nopokazujekakopo­gubnemogubitiinegativneposljedicetakvogpokušajarješenjaproblema.Ustrahuoddržavekojabimoglauzurpiratipravapojedinca,oslobađanjeodnjeliberalcividekrozoduzimanjefunkcijadržavikojeimailiunjihovomuma­njivanju.Ovoposljednjevodilobiprematransformiranjudržaveuupraviteljadruštvenimustanovama,akaoupraviteljdržavavišenijevrhovnavlast,negosepretvarauorganizamkojiprofesionalnoitehničkimožebitisavršen,me­đutimnemamogućnostiupravljanja.Budućidajeindividuumuneprekidnojsituacijinužneobraneprotivdržave, individuumprotivdržavenapodručjuškolstvazapravoznači–kulturaprotivškole.PremaovomdrugomnačinuPareysonkažedase:

lazi se uArhivu ISRP,PA/ag.4,e.) nastao jezbog izlaganja na radijskoj konferenciji 7.7. 1945. u 20huokviru niza radijskih poli­tičko-kulturnih emisija u organizaciji Paritod’Azione. Usp. L. Pareyson, Iniziativa e li­berta, str.44–47.

19

Isto,str.46.

20

Isto,str.47.

21

Isto,str.37.

22

Kadagovorioliberalističkimstavovimaipro-mišljanjima, Pareyson se ne osvrće na filo­zofskinačinpromišljanjaoliberalcukaoslo­bodnomčovjekukojivjerujeuslobodu,nitimislinagrađaninauklasičnomesmislukojislobodubranikaoodređenuprivilegiju,nego

u »povijesnom smislu«. Liberalni čovjek jeonajkojisepraktičkiborizaafirmacijusvihprirodnihpravaindividuanasuprot»invazijedespotskedržave«.Stavliberalapredpolitič­kimproblemomvećinom jeodređenosjeća­jemkojibisemogaodefiniratikao»strahoddržave«.ZaliberaladržavajeuvijekLevija­tankojivladanadpodređenima.Onkorumpi­ramoral idovodidoekonomskograsipanja.KakobiseuspjeloboritiprotivdržaveLevi­jatana,liberaluseotvarajudvaputa:državisemoguoduzetinekeodfunkcijakojejesamo­voljnoinaštetupreuzelaili,akoliberalnijedovoljnojakzaoduzimanjetihfunkcija,ondateži baremumanjiti njihovuvrijednost i do­prinos(usp.isto,str.41–42).

23

Usp. L. Pareyson, Iniziativa e liberta, str.42–43.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura518

»…sustavnaobrazbenebiucijelostimogaooduzetidržavi,međutimškolakaodiodržavnogaparatanebitrebalapolagatinikakvopravonakulturu,tojestnakulturnuizgradnjuiformiranjesvijesti,negobiškolstvobioorganizamkojijeizričitousmjerenprematehniciranomizvršenjuodređenihzadataka,neosjetljivonaduhovnestrujekojedrmajuzemljom«.24

Kakoštojeizcitatavidljivo,Pareysonukazujenajednuodposljedicaovak-vogliberalističkogzalaganjapremakojemudržavanepostaje»skup«kojegusmjeravajuikoordinirajurazličiteinstitucijepokrenuteodnaroda,negopo­staje»upravitelj«tehniciranihdruštvenihslužbimeđukojimaječitavsustavnaobrazbesamojednaizmeđuostalih.Prema ovakvoj liberalnoj postavci, i sveučilišta bi se trebala baviti jedinoosiguravanjemtehničkeiprofesionalnenaobrazbebezpravanaodgojno-kul­turnuformacijuosobe.Takosezapravoizlažuantagonističkomriziku,kojisjednestranesasobomnosipasivnopodnošenjedominantnihkulturnihutje­cajailisdrugestranesveučilištaimajuprilikupostatitekneštomarginalnouodnosunakulturukojasenametnula.Pareysondržikakojekulturadodušesredstvosocijalnogipolitičkogodabiranja,alinebitrebalabitiskučenanaokviraktualnoggrađanskogstaležatesenebitrebalahranitiizričitonjihovimnormamaivrijednostima,idealimaiinteresima.

3.3. Kultura slobode u školi kulture

Problematizirajućidaljeovuliberalističkupostavku,Pareysonprimjećujedarazličitimpolitičkimstrankama ipojedincima,kojigovoreo slobodi ikojiiskrenomisledaseborezanjudokraspravljajuoulozidržaveuškolstvu,oodnosunaobrazbeikulture,tražećirješenjeproblemaškolskogsustavaupo­jedinačnimdidaktičkimimetodičkimanalizama,čestoputapromaknekorijensamogaproblema,atojeduhtehniciranjauškolskomsustavu.Podtehnici­ranjem25Pareysonshvaćaskuprazličitihfunkcijaimehanizamareduciranihna izvršavanje, bez osobnog idejnog i kreativnog angažiranja. Jedini autorkoji je pisaooPareysonovimpromišljanjimao školstvu,FrancescoToma­tis,ističeproblematičanaspekttakvogsustavapremakojemsemladuosobuotrgneodaktivnogživotaizražavanjairazvijanjabogatstvasvojeosobnosti,čemu je po naravi usmjerena, te je se postavlja u intelektualističke shemei paradigme, gdje joj vene svježina izvornih talenata i neovisnost značaja,aformirajusesasvimoprečnaponašanjaodservilnepasivnostidoslijepogsuprotstavljanja.26Tehniciranaškola,kojajeodijeljenaodsvoganaravnogaelementaukojemujedinomožeopstati,tojestkojajeodvojenaodkulture,postaje»najkomotnijesredstvovladarimadespotskihtendencijaprekokojegamogudobitinasvojojvrijednosti«.27

Pareysonnizomargumenatapokazujekakoodjeljivanješkolskogsustavaodkulture predstavlja neprestanu opasnost podvrgavanja čitavog tog sustavavlastikojaprvananjegastaviruke,teističekakoseškolamožeobranitiodbilokakvihutjecajavlastiupravoonolikokolikoješkolakulture,akojeusta­novakojajeslobodna,anetehnicirana,akoješkola,anedruštvenaslužba.Jedinstvoškoleikulturejedjeloneprestanogitrajnogekvilibrija,dijalogaisuradnjeizmeđukulturnihtekovinaidoprinosaotvoreneizdraveizobrazbe.Problem,premaautoru,nastajekadasepojamkulture, to jestsvegaonogačimesečovjekizgrađuje,čimerazvijasvojemnogostrukeduševneitjelesnesposobnostitrudećisečinitičovječnijimdruštveniživotdoprinosećičitavomljudskomrodusvojimdjelovanjem,zamjenisaslužbenomkulturomtotalita­rističkedržave,štojenegacijakulturi.StogaPareysoninzistiradasenetrebagovoritio»školiprotivkulture«,negoo»školislobode«kojajeprotiv»službenekulture«.Trebalobigovoritiokul­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura519

turi,kojauzaštitipravasvakogpojedincasvojimvrijednostimazaopćedobropridonositomudaljudskeosobedosegnusvojupuninuikaotakvakulturanemoženebitiprotivtehniciranjempokorenojškoli.Svakakonkretnaosoba,premaPareysonovojpersonalističkojviziji,ukojojsebeziznimkeprepoznajedostojanstvotejedinstvenaineponovljivaodgo­vornost, subjekt je iobjektsvakekulturnedjelatnosti.Sveučilištebiu tomsmisluimalozadatakrazvijatisekaoslužbaljudskojslobodikakobimoglopostićiboljeuvjetezaispravnodjelovanjepridonosećioslobađanjuodnezna­nja i pogreške, otvarajućimogućnost progresivnog poboljšanja, surađujućiokosolucijasocijalnenepravdeiekonomskeoskudice,jednomriječju–tojenezaobilaznizadataksveučilišnekulture.Kulturnonasljedstvosveučilištana­laziseudubokomsmisluzarespektslobodepojedincaitemeljnejednakostimeđusvimosobama.Nasuprotovojliberalističkojvizijioduzimanjavlastidržavi,Pareysonseza­lažezademokratskudržavujer,premanjemu,jedinotakvadržavamože:

»…izmeđuostalih,sebidozvolitiluksuz‘školekulture’,adatimeneupadneuopasnostdabiova[škola]monopoliziralaznanjenauštrbslobodemisli,dapostaneetičkaškolanaštetumo­ralnostiškole,tojestslobodepoučavanja,jerurežimusamovladenepostojislužbenomišljenje,negojavnomnijenje,nepostojeetičko-političkinaputcikojibibilinametnutioddrugoga,negosmjernicemislikojeotvarajuputizmeđudrugih,jerboljepredstavljajudržavusuvremenecivi­lizacijetenjennapredak«.28

Izsamogtekstajeočitokolikoseuovommladenačkomrazdoblju29Pareysoniskreno zalaže za ideju prema kojoj demokracija omogućuje školu kultu­re,adasasvojestraneškolakultureosiguravaiučvršćujedemokraciju,jerobrazovnaškolanemoženebitisredstvoslobodnihuvjerenja,utvrdaprotiv»povratkabarbarizmapodkrinkomkrotkepseudo-kulture«.30Najboljiprotu-otrovpseudo-kulturinalaziseuškolikojanijenegacijakulturi,negoješkola

24

Isto,str.42.

25

UsvomestilupisanjaPareysonovdjenamjer­nokoristineuobičajenpojamtecnicizzazionekojiseniutalijanskomjezikunekoristiuli­teraturivezanojuzodgojiobrazovanje.Sto­ga smoseuprijevoduodlučili zaglagolskuimenicu tehniciranje kojapremaHrvatskomjezičnomportalunajbližeobuhvaćaznačenjepojmakakogaPareysontumači.(‘Tehnicira­ti’:bavitisesamotehnikomnekogaradabezkreativnosti,zaklanjatisezatehničkeefekte,tehnikomprikrivatipomanjkanjestvaralačkihsnaga [kao gitarist nije nikada samo tehni­cirao kao mnogi], Hrvatski jezični portal,dostupno na: http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search.)

26

Usp. Francesco Tomatis, »La riforma dellascuola e del costume«, Cuneo: provincia granda 49(2/2000),str.23.

27

L.Pareyson,Iniziativa e liberta, str.42.

28

Isto, str. 43.Tekstu zagradama smomido­dali.

29

Pareysontada,izmeđuostalog,pristupastran­ciPartitod’Azionezbog»demokratsketradi­cijeskojomjepovezanaizbogduhakulturekoju animira, zbog svjesnog stava da preddruštvenim potrebama modernog vremenauzimauobzirproblemškolekaotemeljnipro­blemživotazemlje«(isto,str.45).Napominjekako je u programima te stranke na prvommjestuu ekonomskoj, socijalnoj i političkojobnovi zemlje nužno pretpostaviti moralnuobnovu,kojajegarancijadabiuopćemoglaprofunkcionirati demokratska država. Prijenegoli osnivanje različitih institucija premanjima,potrebno jekreiratiduh.PareysonoviistomišljenicidržedapolitičkiproblemuIta­lijinije tolikopravnikolikopedagoški.Akose za cilj nema lagana improvizacija demo­kracije, nego se želi ući u posjed stabilne itrajneslobode,smatrajukakojenužnonepre­stanoidubokoraditinaedukacijikojamožepripremitispoznajuiotvoritijepremasvijestiovlastitomedostojanstvutejeuputitipremaspontanomusmjerenju premaonome što jojtodostojanstvoisloboduprepoznajeigaran­tira(usp.isto,str.45–46).

30

Isto,str.43.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura520

kulturekojaudišeoživljujućizrakkultureumjestoonogumrtvljujućegzrakapseudo-kulture.

»Onajkojibisebojaodabiodgojno-obrazovnaškolabilaslužinskaškola,brkaslužbenukultu­rutotalitarističkedržave,štojepseudo-kultura,skulturomkojajemisao,umjetnostiiznanostuneprestanomgibanjupremarazvojuiprilagođavanjuduhovnimpotrebamaindividua,pobrkaojemrtvljenjeznanja,saznanjem.«31

Kulturakojaserađaslobodnatrebalabiseširitiuuvjetimaslobode.Osobakojasvojimdjelovanjempridonosipromicanjukulturesveučilišta imaduž­nost ponuditi svoju kulturu, ali je nemože nametnuti.Nametanje je u su­protnostiskulturom, jersesuprotstavljaupravoonomeprocesuslobodnogasimiliranjaosobnemisliiljubavištojesvojstvenokulturiduha.Autornadaljeprimjećujekako,unatočdiskusijamaiparcijalnimreformamaškolstva,32čitavsustavizobrazbeusvojimmetodamaobičnozadržisvojap­straktnidogmatizamkojijedalekoodstvarnihživotnih,materijalnihimoral­nihpotrebaegzistencije.Pareysondržikakojeovakvusituacijukrizesustavanaobrazbe,kojauItalijivećduljevrijemetraje,mogućeriješiti jedinosve-općomreformomškolstva»definitivnogkaraktera«.Autorobjašnjavarazlogeovakoradikalnognaslovareforme.Očitomujekakoseplodovinekeškolskereformemogupočetipokazivatiteknakondugognizagodinatejevećupla­niranjuprojektanužnopredmnijevatigreške,sobziromdaseimproviziranestvaritijekomvremenapokažuprivremenetezahtijevajuneprekidneinterven­cije,sčimesesamproblemneodlažesamozakasnijenegoseipovećava.Reforma »definitivnog karaktera« treba »isključiti bilo kakvu kasniju pro­mjenuilikrpanjekojebibezobzirakakvoonobilo,promijenilonaraviza­uvijekkompromitiralonjegovofunkcioniranje«.33Kakobiseuopćestvoriloplodnotlozanastanakreforme,kojabibilaumogućnostiodgovoritirealnimpotrebamazemlje,nužnajejavnadiskusijaoproblemuškolstva.Uopćojin­diferentnostikojapratisveproblemeškolstvaizbogmanjkainteresajavnogmnijenjatezbogpogrešnogastavadapredproblematikomškolstavapostojedalekoprioritetnijapitanjakojatrebariješiti,Pareysondržikakojepotrebnoorganiziratičitavukampanjujavnihraspravaipisanjaudnevnomtisku.Za­timbitrebalouspostavitikontaktesrazličitiminstitucijamaraspitujućiseštosvakavrstaradnihiprofesionalnihdjelatnostitražiodškole.Timebi,premaautoru,napredovalapolitičkaidruštvenaedukacijagrađana,apoboljšalabiseiprofesionalnaformacijaproizvođača.Osimosvješćivanjajavnosti,Pareysonnaglašavakakobiseuovakvurefor­mutrebaliuključitiuprvomreduonikojisebavenastavom.SvaPareysonovapobudazbogkojeseuopćeodlučiopisatiopotrebireforme,možeseiščitatiizrečenicekojompozivaiprozivasvenastavnike:

»…nužnojedanastavnicivećsadapromišljajuovažnomproblemu34kakosenebiraspršilikadaslobodabudeprovjetrilasvijesti,postavljajućiihpredvelikuodgovornostrekonstrukcijenacije (…) talijanski nastavnik od onog sveučilišnog do učitelja osnovne škole nemože neželjeti,žarko,dasenapokonpronađeradikalnoikonkretnorješenjezanajrazličitijedruštvene,tehničke i didaktičke probleme organizacije školstva, i to upravo zbog svog profesionalnogdostojanstva.«35

Izsamogatekstasevidikakose,premaPareysonu,uprvomeredunastav­nici trebaju osloboditi bilo kakve – kulturne, ekonomske, administrativne,socijalneipolitičke–formeropstva,kakobituistuslobodumogliutisnutiučenicima.Nužnojestoga,smatraautor,uiščekivanjureformeoformititijelaunutarškolskogasustava,kojabiseusmjerilanauvođenjenastavnikauopćefunkcioniranjesustavanaobrazbekakobimogliprenositidemokratskusvijest

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura521

krozsvojuprofesionalnudjelatnost.Utusvrhupredlažepromicanjeudruženjameđusrednjimškolama,zatimnjihovučestukomunikacijusasveučilištem,oformljivanjekružoka,radionica,časopisa,novina,simpozija,diskusijaisveonoštobimoglopridonijetipripremiipromoviranjusvakevrstedjelovanjakoje bi nastavnicima prenosilo onu političku edukaciju koja im nedostaje,akojajeneophodnazasamoispunjavanjenjihovefunkcije.NatajbinačinnastavniciusvojekonkretnoiskustvopoukemoglipridodatiraspoznavanjeodnosavlastitematerijescjelokupnimživotomuItaliji,čimebisedalamo­gućnostdaseškolstvouvedeucjelokupnostživotanacije,notoseopetnemožepostićiakonemaželjeiosobnogzalaganjanastavnika.Razlogzbogkojeganastavnicivelikimdijelomnisuosviješteniopitanjupoli­tikeškolstva,premaPareysonunalaziseutehniciranomedukativnomsustavuizkojegasuizašliiulošojhumanističkojnaobrazbikojusuprimili.Onisu,premanjemu,najboljiprimjerzbogčegajenemogućerazmišljatioreformikojabi sepremasveučilištu, srednjoj iosnovnoj školiodnosilakaopremazasebnimcjelinama.Pareyson stoga zagovara potrebu uvođenja niza humanističkih materija usrednjoškolskoisveučilišnoobrazovanje,jerjeusvakomtipuškole,uvećojilimanjojmjeriovisnoonaraviprofesionalnepripreme,potrebnoumetnutipoukuodgojno-formativnogkaraktera,humanističkukulturukojasenemoranužnopoistovjetitisklasičnomkulturom.Jedinohumanističkakulturamožeponuditiodgovornasloženeproblemeljudskogaživotaidruštva,jerjestva­rateljica karakteristične forme mentis premakojoj važnost nekogmišljenjamorabitiusuglašenasasnagomnjegovogargumenta,čimeserazvijakritičkiduh,akaotakvajenajboljazademokratskiodgoj,sobziromda»svijestoslobodiizvireiziskustvaljudskihodnosa«.36

Pareysonsmatradaaktivnosudjelovanjeizalaganjenastavnikaureforminijepukobavljenjepolitikomnegodoprinosiisamojkulturi, jerpromišljanjeoputovimakojimabiseštovećojmasinarodadalonajvećumogućudruštvenusvijest,kojimabiseosobeoslobodiloodpredrasudaoradukaonevrijednostiuodnosunauspjeh,razmišljanjeonačinimakojimabiseukazivalodaseuekonomiji,društvuipoliticiizabireonoopćedobro,aneprihod,zapravonanajvećimogućinačinotvaraputovekulture.Autentičnaslobodapoučavanjasasobomnosistvarnumogućnostkreiranjavlastitihedukacijskihcentarabez

31

Isto,str.44.

32

Fašistički režim u Italiji, tijekom kojega ineposrednonakonkojegaPareysonpišeovetekstove, sa svojim razvikanim reformamai kontra-reformama školstva nije poboljšaoovo stanje (Pareysonovdjeosobitomisli naGentileovu reformu iz 1923. iBottaievu re­formuiz1939.),dapače»pogoršaogaješirećinaviku puke retorike, hipokrizije i pasivnogposluha. Sam eksperiment manualnog radanijebiodrugonegoumjetni idiletantskivr­hunacobičneškolskepraksebezikakvogoz­biljnogkaraktera.«Isto,str.32.

33

Isto,str.54.

34

Pareysonpodovimproblemomvidipotrebuujedinjavanjanastavnikausindikate injiho­

voaktivno sudjelovanjeupromjenamačita­vogškolskogsustava.Ondržikakouvećinislučajevanastavniciuopćenisupripremljenizaplodnudiskusijuopoliticiireformiškol­stva. Nastavnici problem školstva običnopromatraju unutar jednog vrlo ograničenoghorizonta te gapokušavaju riješiti prekopi­tanjaprogramasatnicenastave,sjedinjavanjai razjedinjavanja određenih materija, što sutakođer svevažne stvari, ali se nebi trebaoizgubiti smisao za iznimnu vrijednost škol­stvaucjelokupnomnacionalnomdoprinosu.Uzroci ovakve nepripremljenosti nastavnikanalaziseučinjenicidasuonizbognizaokol­nostibilinavedeniodijelitisvojenastavničkodjelovanjeodbilokakvepolitičkesvijesti.

35

Isto,str.36–37.

36

Isto,str.45.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(509–522)

V.Roščić,Sveučilišteikultura522

diskriminacije.Kulturaimazaciljpotpunirazvojosobainaroda.Tometežerazvojznanostiitehnika,kaoirazličiteformeshvaćanjaisluženjaljudskomdruštvu.Zbogtogabikulturatrebalabitipristupačnasvima,brinućiseprijesvegaokorješenjaproblemaonihkojiekonomskiikulturnooskudijevaju.Pareysonovdjenezagovaraspuštanjekulturenanižu»narodnurazinu«,negogovoriovažnostidavanjakulturenaroduoslobađajućigapredrasudekakojekulturaprivilegijzatvorenihvišihklasa.Dabiškolamogladjelovatinaovajnačinnužnojedanastavnici,odsveučilišnihprofesoradoučiteljaosnovneškole,djelujunanačinblizaknaroduodričućisejednomzauvijektakozvane»obranekultureuuskimizatvorenimkrugovima«,jerzatvorenakulturanijekulturanegopseudo-kultura.Pareysontvrdikakosvigorenavedeniaspektipokazujudaodgojno-obrazovnareformanemožebitinishvaćenaniaktuali­ziranaizvanjedneširokereformedruštveno-političkogaredatedasekulturamožeoživjetisamouatmosferislobodekojausebiimpliciraokretanjepremaodnosimameđudruštvenimslojevima,naravnouzdubokupromjenunavika,ukusaiinklinacija.

Zaključak

Na krajumožemo primijetiti kako su Pareysonovi anonimno pisani kratkičlancivišepolitičkinaputcinegosustavnoiznošenjeproblematikeškolskogsustavauItaliji.Lakojeuočljivokakoautornedonosijasneidejeonaraviistrukturisveučilišta,negounutarproblematikecjelokupnogškolstvadonositek vrlo rascjepkane, ali ne zbog togamanje vrijedne segmente za promi­šljanjeoodnosusveučilišta ikulture.Gotovousvakojpostavljenoj temioproblematiciškolstvamoguseiščitatiidejefilozofskihpravacakojejeutommladenačkomrazdobljuautorstudioznoproučavao,noteškosesasigurno­šćumožeprocijenitikolikojebavljenjepolitikomiškolskomproblematikomutjecalonarazvojnjegovemisliunutarfilozofijeegzistencijeikasnijeonto­loškogpersonalizma.PisanjemoškolstvuPareysonseintenzivnouključujeukulturno-političkuraspravuoreformiobrazovanjauItaliji,ačitavnizidejakojedonosiulazeuprojektreformesrednjoškolskogsustavauregijiPijemontodkojihsunekeidanasaktualne.

Vani Roščić

University and Culture

AbstractThe article offers critical analysis of Pareyson´s conception of the crisis of the culture and the culture of freedom, and tries to show that the culture of freedom has, as its goal, clarification of the idea of culture which might give an answer for any situation of crisis. During a very demanding period between 1941 and 1948, Luigi Pareyson published a number of papers in­spired by existentialistic philosophy and personalistic philosophy of culture, which testify to his intensely active role in the cultural-political discussion concerning the reform of education in Italy. Pure idea of education and university safeguards from reductionist view of a person and culture. Number of ideas which Pareyson gives, enter into the project of a general reform of educational system and some of them are present to this day.

Key wordsLuigiPareyson,culture,freedom,person,university