Upload
doanquynh
View
214
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Sveučilište u Rijeci
Ekonomski fakultet
DIPLOMSKI RAD
Analiza financijskih izvješća na primjeru poslovanja
poduzeća "Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Rijeka, svibanj 2013. godine
Sveučilište u Rijeci
Ekonomski fakultet
DIPLOMSKI RAD
Analiza financijskih izvješća na primjeru poslovanja
poduzeća "Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Mentor: prof.dr.sc. Josipa Mrša
Rad izradila: Ana Borić
Studijski smjer: Međunarodno poslovanje
JMBAG: 0081083868
Rijeka,svibanj 2013.
1
Sadržaj
Uvod ........................................................................................................................................... 3
1.1. Svrha, cilj i metode analize u radu ............................................................................. 5
1.2. Sadržaj i struktura rada ............................................................................................... 6
2. Obilježja poslovanja poduzeća ........................................................................................... 7
2.1. Pojmovno određenje poduzeća i poduzetnika ............................................................ 7
2.2. Poslovna politika poduzeća ........................................................................................ 8
2.3. Ciljevi poslovanja poduzeća ..................................................................................... 10
2.4. Mjerenje uspješnosti poslovanja .............................................................................. 11
3. Rezultati poslovanja i bonitet poduzeća ........................................................................... 14
3.1. Informacije o rezultatima poslovanja ....................................................................... 14
3.2. Pojam boniteta .......................................................................................................... 16
3.3. Metodologija ocjene uspjeha poslovanja poduzeća ................................................. 17
3.3.1. Horizontalna analiza ......................................................................................... 18
3.3.2. Vertikalna analiza ............................................................................................. 19
3.3.3. Analiza pomoću financijskih pokazatelja ........................................................ 19
4. Financijski izvještaji ......................................................................................................... 22
4.1. Općenito o financijskim izvještajima ....................................................................... 22
4.2. Interno izvještavanje ................................................................................................ 23
4.3. Eksterna financijska izvješća ................................................................................... 24
4.3.1. Bilanca .............................................................................................................. 25
4.3.2. Račun dobiti i gubitka ...................................................................................... 28
4.3.3. Izvještaj o novčanom toku ................................................................................ 30
4.3.4. Izvještaj o promjeni vlasničke glavnice ........................................................... 33
4.3.5. Bilješke uz financijske izvještaje ..................................................................... 35
5. Analiza poslovanja poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ............................................. 37
2
5.1. Općenito o poduzeću „Brodokomerc Nova“ d.o.o. .................................................. 37
5.2. Horizontalna analiza računa dobiti i gubitka ............................................................ 37
5.3. Horizontalna analiza bilance .................................................................................... 39
5.4. Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka ................................................................ 42
5.5. Vertikalna analiza bilance ........................................................................................ 43
5.6. Analiza pomoću financijskih pokazatelja ................................................................ 45
5.6.1. Pokazatelji likvidnosti ...................................................................................... 46
5.6.2. Pokazatelji zaduženosti .................................................................................... 48
5.6.3. Pokazatelji aktivnosti ....................................................................................... 50
5.6.4. Pokazatelji ekonomičnosti ................................................................................ 53
5.6.5. Pokazatelji profitabilnosti ................................................................................ 55
5.6.6. Pokazatelji investiranja .................................................................................... 57
Zaključak .................................................................................................................................. 58
Literatura .................................................................................................................................. 61
Popis slika ................................................................................................................................ 61
Popis tabela .............................................................................................................................. 62
Popis grafova ............................................................................................................................ 62
3
Uvod
Tržište je utakmica u kojoj uspijevaju samo najbolji, bez milosti i bez razumijevanja za ona
poduzeća koja nisu uspjela. Opstanak, rast i razvoj poduzeća zavisi od toga jesu li
konkurentna ili ne, mogu li prodati proizvod i uslugu ili ne. Dobra privreda je zbroj dobrih,
efikasnih, uspješnih, profitabilnih poduzeća i poduzetnika koji sa konkurentnim proizvodima
nastupaju na tržištu. U uvjetima globalizacije poslovanja i turbulentnog okruženja, poduzeća
trebaju kreirati strategije konkurentnosti koje uključuju fleksibilnost, adaptabilnost i
sposobnost predviđanja promjena u okruženju.
Globalizacija, ukidanje zapreka i slabljenje državnih granica, strateška orijentacija na
nacionalne konkurentske prednosti i ravnopravnost sudionika karakteristike su suvremene
međunarodne razmjene. Nestajanje prepreka udaljenosti, specijalizacija za ključne
sposobnosti i zemljopisna disperzija poslovnih aktivnosti još su neki od aspekata koji
obilježavaju suvremene svjetske kompanije koje dominiraju međunarodnim tržištima.
U ovo vrijeme globalne ekonomske i financijske krize vrlo je rasprostranjena nelikvidnosti
ekonomskog sustava gdje je naplata potraživanja iznimno otežana i neizvjesna. Uspješno
upravljanje novčanim resursima zbog toga je od iznimne važnosti za svaku tvrtku. Da bi
poduzetnici mogli kvalitetno upravljati novcem, moraju imati točne i pravovremene
informacije. Do njih mogu doći kvalitetnom analizom financijskih izvještaja poduzeća.
Cilj svakog poduzeća je preko instrumenata upravljanja imovinom osigurati stalan rast i
razvoj, te povećanje vrijednosti poduzeća. Pri ostvarenju ovog cilja poduzeće mora zadovoljiti
očekivanja različitih interesnih grupa kao što su vlasnici poduzeća, menadžment, zaposlenici,
dobavljači, potrošači, vladine institucije i društvo u cjelini. Ova očekivanja mogu biti
financijske i nefinancijske naravi i pri upravljanju poduzećem, odnosno donošenju odluka
važnih za poslovanje poduzeća u obzir je potrebno uzeti i jedna i druga.1
Većina odluka u vođenju poduzeća temelji se na informacijama o financijskim kretanjima
unutar poduzeća i u njegovoj okolini. Prema financijskom konceptu poduzeća, sve poslovne i
razvojne odluke, koje su i ostvarene, imaju financijski utjecaj na bilancu (aktivu i pasivu),
1 Tipurić, D. (1999.) Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija, Zagreb, str. 15.
4
račun dobiti i gubitka te izvještaj o novčanim tijekovima. Zbog toga je nužno uvođenje
analize financijskih izvještaja, kako bi se kroz ovaj proces dobile informacije neophodne za
učinkovito vođenje poduzeća, tj. kako bi se reagiralo na promjene u poduzeću i okolini te tako
smanjio rizik poslovanja i povećale mogućnosti za maksimalizaciju profita.
Analiza temeljem podataka iskazanih u financijskim izvještajima sastavni je dio poslovne
analize. To je proces koji se sastoji od različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih
se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije za efikasno
upravljanje poduzećem. Predmet analize najčešće su pojave koje se financijski iskazuju u
računovodstvenim evidencijama i prikazuju kroz financijske izvještaje. Financijski koncept se
temelji na spoznaji da je novac (kapital) neophodan za nastanak, tekuće poslovanje, rast i
opstanak poduzeća na tržištu. Analiza je orijentirana na vrijednosne (novčane) podatke i
informacije. Temeljna zadaća analize je omogućavanje razumijevanje poslovanja koje je
zapisano u financijskim izvještajima.
Financijski izvještaji su važan informacijski potencijal. Međutim, da bi se povećala njihova
upotrebljivost u procesu upravljanja, potrebno ih je analizirati. Prema tome, analiza
financijskih izvještaja se može opisati kao proces primjene različitih analitičkih postupaka s
pomoću kojih se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije
relevantne za upravljanje. U samom postupku analize financijskih izvještaja uobičajeno se
razlikuje horizontalna i vertikalna analiza koje se temelje na komparativnim i strukturnim
financijskim izvještajima.
Također, za kompleksnije sagledavanje poslovanja poduzeća potrebno je formirati i računati
određene pokazatelje koji su obično svrstani u nekoliko skupina. S pomoću tih pokazatelja
moguće je sagledati temeljne kriterije dobrog poslovanja i upravljanja poduzećem,a to su
sigurnost i uspješnost. Pomoću financijskih pokazatelja se uobičajeno mjeri kvaliteta
poslovanja. Temeljni kriteriji kvalitete poslovanja su sigurnost i uspješnost poslovanja. Prema
tome je financijske pokazatelje moguće razmotriti kao mjerilo sigurnosti i uspješnosti
poslovanja.2
2 Popović, Ž. (2000.) Revizija i analiza, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, str. 123.
5
1.1. Svrha, cilj i metode analize u radu
Cilj i svrha ovog rada je da se kroz mjerenja i međusobne odnose pokazatelja dođe do
informacija koje bi trebale u perspektivi predstavljati temelj za donošenje poslovnih odluka.
Podaci do kojih se dolazi provodeći analizu financijskih izvještaja pokazuju postojeće stanje
poduzeća. Ukazuju na promjene u likvidnosti poduzeća, financijskoj stabilnosti, zaduženosti i
rentabilnosti. Omogućuju da se lociraju i definiraju uzroci i simptomi postojećih i
potencijalnih problema u financijskoj strukturi poduzeća.
U ovom radu biti će prikazan postupak analize temeljem podataka iz financijskih izvještaja
poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. iz Rijeke i to horizontalna i vertikalna analiza računa
dobiti i gubitka i bilance, kao i analiza pomoću financijskih pokazatelja. Horizontalna i
vertikalna analiza bilance i računa dobiti i gubitka te usporedba financijskih pokazatelja
izvršiti će se za razdoblje od 2009. do 2011. godine.
Kroz ovaj pokušati će se prikazati najznačajnije pokazatelje poslovanja poduzeća korištenjem
suvremenih metoda analize i sinteze poslovnih rezultata, koji se koriste radi boljeg
utvrđivanja položaja društva na tržištu ali i s ciljem olakšavanja tijelima društva. Odabrani
pokazatelji omogućuju menadžmentu pravovremeno uočavanje odstupanja od očekivanih
vrijednosti, te na temelju rezultata poduzimanje inicijativa kojima je svrha umanjiti negativne
ili pak uvećati pozitivne efekte koji djeluju na poslovanje.
Rad će biti sastavljen od dva dijela, teorijskog i empirijskog Teorijski dio koncipiran je u
skladu s relevantnom domaćom i inozemnom literaturom, tj. stručnim i znanstvenim
časopisima. Na temelju analize financijskih izvještaja poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
pokušati će se dati ocjena poslovanja poduzeća te mjere za eventualno poboljšanje.
Primjenom metoda će se omogućiti misaoni i logistički postupak obrade relevantnih činjenica
te kompleksno i sveobuhvatno sagledavanje karaktera problema koji će se istražiti. Predstavit
će se problem analize temeljnih financijskih izvještaja i to horizontalnom i vertikalnom
analizom bilance i računa dobiti i gubitka, kao i izračun financijskih pokazatelja na temelju
podataka iz temeljnih financijskih izvještaja. Za izradu rada koristit će se više općih
znanstvenih metoda: metoda analize i sinteze, generalizacija i specijalizacija, induktivna i
deduktivna metoda, metoda kompilacije te statističke metode. Zaključni će rezultati biti
kompjuterski obrađeni i primjereno tablično i grafički prikazani. Podaci o poslovanju
poduzeća prikupiti će se iz javno objavljenih godišnjih financijskih izvještaja poduzeća
„Brodokomerc Nova“ d.o.o.
6
1.2. Sadržaj i struktura rada
Struktura rada je takva da se nakon uvodnog poglavlja u radu dalje definira poslovanje
poduzeća i pojam poduzetnika, definira se poslovna politika poduzeća, ciljevi poslovanja
poduzeća te se daje prikaz načina mjerenja uspješnosti poslovanja, a to su proizvodnost rada,
ekonomičnost i rentabilnost poslovanja.
U trećem poglavlju ovoga rada se daju općenite informacije o poslovanju poduzeća, definira
se bonitet poduzeća, u kojem se opisuje sam pojam boniteta, kao i metodologije ocjene
boniteta poslovanja poduzeća, a to su horizontalna i vertikalna analiza bilance i računa dobiti i
gubitka te analiza pomoću financijskih pokazatelja.
U četvrtom poglavlju ovoga rada definiraju se osnovni financijski izvještaji, a to su bilanca,
račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku, izvještaj o promjeni vlasničke glavnice te
bilješke uz financijske izvještaje.
Peto, završno a ujedno i najveće poglavlje ovoga rada daje općenite informacije o poduzeću
„Brodokomerc Nova“ d.o.o. te se radi analiza financijskih izvještaja poduzeća za razdoblje od
2009. do 2011. godine i to horizontalna i vertikalna analiza bilance te računa dobiti i gubitka
poduzeća te analiza pomoću financijskih pokazatelja, dobivenih na temelju bilance i računa
dobiti i gubitka za razdoblje od 2009. do 2011. godine.
U završnom poglavlju rada daju se završna razmatranja te se sumiraju i rezimiraju stavovi
izneseni u radu.
7
2. Obilježja poslovanja poduzeća
Poduzeće se uobičajeno razmatra kao sustav koji je dio šireg okruženja. Poduzeće je složen,
dinamički, otvoren i organizirani sustav te se sastoji od više elemenata (podsustava).
Poduzetništvo i poduzetnici su ključni subjekti svake tržišne privrede.
2.1. Pojmovno određenje poduzeća i poduzetnika
Poduzeće čini osnovnu gospodarsku jedinku i to cjelinu za sebe. Ono je glavna proizvodno-
tehnička i gospodarska jedinica društvene reprodukcije. Ono je nositelj dinamike razvoja
proizvodnje i tehnologije te promjena načina proizvodnje i načina života. Poduzeće je
istovremeno dinamički inovativni faktor te jedna od glavnih institucija društva.3
S obzirom da je u današnje vrijeme situacija na tržištu dinamična, da se tehnologija mijenja i
sve više napreduje te da je konkurencija sve snažnija, poduzeće mora biti spremno za brze,
inovativne promjene, jer svaka stagnacija u razvoju poduzeća predstavlja prvi korak prema
postupnoj likvidaciji i gašenju poduzeća.
Poduzetnik je osoba koja donosi poslovne odluke o tome što proizvoditi, koliko proizvoditi,
kada proizvoditi, kako proizvoditi te kako podijeliti rezultate poslovanja. Poduzetnik je
ključna osoba odvijanja cjelokupnog ekonomskog procesa. Njegova se uloga sastoji od
uvođenja novog proizvoda (inovacije u proizvodima), uvođenje novih metoda proizvodnje
(inovacije u proizvodnim procesima), osvajanja novih tržišta (prije svega izvoznog),
pronalaženja novih sirovina i proizvoda te stvaranje novog tipa organizacije.4
Najvažnija osobina poduzetnika je njegova sposobnost da brzo reagira i iskoristi svaku
mogućnost zarade. Odluke o poduzimanju nekog poslovnog pothvata poduzetnik donosi u
uvjetima veće ili manje neizvjesnosti te zbog toga svaka takva odluka u sebi krije i rizik.
Stoga poduzetnik snosi rizik od pogrešnih i neuspješnih odluka, jer je on osoba koja donosi te
odluke. Za ulazak u poslovni pothvat poduzetnik koristi svoj ili tuđi kapital, kojeg može
dobiti zajmom od banke ili emisijom vlastitih vrijednosnih papira.
3 Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin, str. 19.
4 Babić, M. (2009.) Ekonomija: uvod u analizu i politiku, Novi informator, Zagreb, str. 62.
8
Spremnost na rizik bavljenja poduzetništvom jedno je od ključnih obilježja poduzetnika.
Poduzetnik se najčešće definira kao osoba koja pokreće nove poslove, te samostalno
organizira i kontrolira tijek poslovanja. On, usprkos riziku i neizvjesnosti, stvara nove
poslovne mogućnosti, a u svrhu stjecanja profita i rasta. Pri tome mora znati identificirati
prilike kao i prepoznati prijetnje, kako bi mogao iskoristiti vlastiti snage te nadvladati slabosti,
prikupljajući neophodne resurse radi zarade na njima.
Poduzetnik je osoba (fizička ili pravna) koja se pojavljuje tamo gdje se preuzima rizik i ulaže
u resurse da bi se napravilo nešto novo, ili da bi se nešto postojeće ostvarilo na novi način,
otvorilo novo tržište ili novi potrošači. Poduzetnik je u svakom slučaju osoba koja raspolaže
određenim sredstvima, koja su potrebna za određenu gospodarsku djelatnost. Također,
poduzetnik donosi ekonomske odluke koje se odnose na tu djelatnost, organizira i upravlja
proizvodnim čimbenicima, koordinira njihovo djelovanje te upravlja cjelokupnim
poslovanjem.
Poduzetnik je osoba koja ima sposobnosti osnivanja poduzeća i pokretanja njegovih poslovnih
aktivnosti ulaganjem kapitala u potrebne resurse (rad, prirodne resurse i kapitalnu opremu)
radi proizvodnje novih dobara i usluga. Biti poduzetnik znači biti otvoren prema novome,
inovirati, prihvaćati i uvoditi nove proizvode, usluge i procese, voditi ljude te biti spreman na
rizik. Biti dobar odnosno uspješan poduzetnik je jako teško. Treba puno raditi, odricati se, biti
uvijek dostupan, raditi i ono što nije po volji i to čovjeka zna jako izmoriti. U jednu ruku,
osobni i poslovni život postanu jako isprepleteni i ne postoji distinkcija vremena.
Uspješan poduzetnik ima želju za odgovornošću, jer osjeća duboku odgovornost za poduhvat
koji je započeo. Također, on je spreman na umjereni rizik, a ima i povjerenje u svoju
sposobnost za uspjeh. Dobar poduzetnik ima visoku razinu energije, obično znatno višu od
drugih ljudi, a obično imaju izvrsno definiran osjećaj za pronalaženje i iskorištavanje prilika.
Potrebno je posjedovati veliku vještinu u organiziranju, dakle znati kako povezati
odgovarajuće ljude zbog izvršenja određenog zadatka.
2.2. Poslovna politika poduzeća
Strateški je cilj poduzeća njegov opstanak, a sukladno takvoj koncepciji poduzeće ostvaruje
svoje ciljeve poslovanja, a to su profitabilnost te povećanje bogatstva dioničarima. Jedan od
osnovnih ciljeva poslovanja poduzeća je dugoročno maksimiziranje vrijednosti vlasničkih
ulaganja. Kod zadovoljavanja takvih ciljeva, poduzeće mora voditi brigu o zahtjevima i
9
ciljevima različitih interesnih skupina, kao što su vlasnici, zaposlenici, dobavljači, kupci,
vjerovnici, država, okolina i brojni ostali.
Dugoročno gledano, za poduzeće je važno održati konkurentnost, ali to će ovisiti i o
financijskim odnosima sa svim ostalim skupinama koje imaju interesa u poduzeću. To
podrazumijeva da će zaposlenici tražiti dobre plaće, dobre uvjete rada te sigurnost radnog
mjesta, kupci će tražiti kvalitetne proizvode i usluge, dobavljači pravovremenu naplatu svojih
potraživanja, baš kao i banke, koje će zahtijevati redovitu otplatu kreditnih obveza.
Poslovna politika predstavlja pravo odlučivanja o ciljevima, kao i odlučivanje o svemu što je
potrebno da bi se postavljeni ciljevi ostvarili. Budući da na putu do cilja stoje mogućnosti
odabira različitih metoda, sredstava i putova, postoje i različiti načini, sredstva i putovi kojima
se može doći do toga cilja. Stoga se pred donosiocima odluka često nađe više mogućnosti, a
oni trebaju odabrati najbolju. Zato je umijeće vođenja poslovne politike poduzeća upravo u
tome da se odaberu ona sredstva, metode i putovi koji su najpogodniji za to da se pomoću njih
dođe do cilja. Prema tome, utvrđivanje poslovne politike poduzeća je odlučivanje o ciljevima,
kao i sredstvima, metodama i putovima kojima se dolazi do cilja.5
Kada je riječ o formiranju poslovne politike ili o donošenju odluka u poduzećima, polazna
osnova su postojanje i djelovanje dviju skupina uvjeta, a to su vanjski i unutarnji uvjeti.6
1. Vanjski uvjeti. Vanjski uvjeti su po svojoj prirodi takvi da poduzeća na njih ne mogu
djelovati, ne mogu ih mijenjati i prilagođavati svojem poslovanju. S obzirom da na
njih ne mogu djelovati, poduzećima preostaje jedino da ih prihvate kao dane uvjete te
prilagode njima svoje poslovanje i svoje uvjete. Naravno, time će se i rezultati njihova
poslovanja približiti optimalno mogućim rezultatima. Stoga je potrebno dobro
upoznati sve vanjske uvjete i zakonitosti njihova djelovanja. Vanjski uvjeti formiranja
poslovne politike poduzeću su prirodni uvjeti, društveno-gospodarski sustav, tržište te
ostali vanjski uvjeti.
2. Unutarnji uvjeti. Unutarnji uvjeti su oni uvjeti koje poduzeća sama stvaraju, mogu
djelovati na njihovo nastajanje i o njima odlučivati. U svim sustavima to je kapital i
ljudi koji pokreću sredstva da bi njima stvarali nove vrijednosti. Bez njih nema
poslovanja te se bez njih ne mogu osnovati poduzeća. Unutarnji uvjeti formiranja
5 Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin, str. 352.
6 Tipurić, D. (1999.) Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija, Zagreb, str. 121.
10
poslovne politike poduzeća su opća obilježja poduzeća (vrsta djelatnosti, veličina i
poslovna orijentacija), financijska moć poduzeća, broj i sastav zaposlenih, unutarnja
organizacijska rješenja te ostali unutarnji uvjeti.
Da bi se u formiranju poslovne politike poduzeća ona mogla ponašati tako da što povoljnije
koriste dane vanjske uvjete te da na najbolji mogući način odlučuju o svojim unutarnjim
uvjetima, potrebno je i jedne i druge proučiti te dobro upoznati, kako bi ih se koristilo za što
povoljnije rezultate poslovanja. Za ostvarivanje ciljeva utvrđenih poslovnom politikom
poduzeća potrebno je osigurati usklađeno djelovanje svih bitnih funkcija poduzeća, u kojima
se kao segmentima poduzeća stvaraju uvjeti za uspješno djelovanje poduzeća kao cjeline.
2.3. Ciljevi poslovanja poduzeća
Poduzeće je organizacija koja, trošeći proizvodne faktore, proizvodi robu i usluge. Općenita
pretpostavka je da je glavni cilj poduzeća maksimiziranje dobiti. Pitanje je samo u kojem se to
roku ostvaruje. Naime, može se u kratkom roku svjesno žrtvovati određeni dio profita kako bi
se uložili dodatni napori za osvajanje većeg tržišnog udjela, pa bi se nakon toga krenulo u
ostvarivanje većeg profita. Zbog toga je funkcija poduzeća maksimiziranje profita u dugom
roku.
Strateški je cilj poduzeća njegov opstanak, a sukladno takvoj koncepciji poduzeće ostvaruje
svoje ciljeve poslovanja, a to su profitabilnost te povećanje bogatstva dioničarima. Jedan od
osnovnih ciljeva poslovanja poduzeća je dugoročno maksimiziranje vrijednosti vlasničkih
ulaganja. Kod zadovoljavanja takvih ciljeva, poduzeće mora voditi brigu o zahtjevima i
ciljevima različitih interesnih skupina, kao što su vlasnici, zaposlenici, dobavljači, kupci,
vjerovnici, država, okolina i brojni ostali.
Osim ostvarivanja tekućih profita, u vrijednost poduzeća uračunava se i porast njegove
vrijednosti, dakle porast vrijednosti dionica, odnosno razlika između nabavne i tržišne cijene
dionica. To se naziva kapitalni dobitak. U ostvarivanju tog cilja poduzeće nailazi na brojne
prepreke, probleme i ograničenja, kao što su zakonski propisi, raspoloživost proizvodnih
faktora, položaj na tržištu, izvori sredstava za financiranje i slično.7
Dakle, potrebno je napomenuti da se poduzeće sastoji od skupina različitih interesnih grupa,
koje sa svojeg stajališta sagledavaju način i potrebu vođenja poduzeća i ostvarivanja
7 Babić, M. (2009.) Ekonomija: uvod u analizu i politiku, Novi informator, Zagreb, str. 71.
11
određenih ciljeva. Svaka od tih skupina svojim djelovanjem doprinosi općem uspjehu
poduzeća, ali jednako tako ima i određene zahtjeve od poduzeća. Ti zahtjevi su prikazani u
tablici broj 1.
Tabela 1: Zahtjevi interesnih skupina prema poduzeću
Interesne skupine Interesi prema poduzeću Doprinos poduzeću
Vlasnici (dioničari) Povećanje bogatstva (isplatom dividendi
te ostvarivanjem kapitalnih dobitaka) Vlasnički kapital
Vlasnici tuđeg kapitala Vremensko i vrijednosno pravovremeno
plaćanje glavnice i kamata Tuđi kapital
Zaposlenici Plaće koje odgovaraju radnom učinku Izvršeni rad
Menadžment Plaća, moć, utjecaj, prestiž Dispozitivni rad
Kupci Pristupačni i kvalitetni proizvodi Kupnja kvalitetnih proizvoda
Dobavljači Pouzdano plaćanje, dugoročni ugovori
o dobavljanju roba Isporuka kvalitetnih inputa
Javnost Plaćanje poreza, pridržavanje pravnih
propisa
Infrastruktura, zakonodavni
okvir poslovanja
Izvor: Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 31.
Navedeni prikaz interesa i zahtjeva pojedinih interesnih skupina povezanih s poduzećem
govori kako je zapravo nemoguće zadovoljavati te maksimalizirati istovremeno koristi svih
interesnih skupina povezanih s poduzećem. Primjerice, udovoljavanje zahtjevima dobavljača
za višom cijenom isporučenih faktora proizvodnje, ili udovoljavanje zahtjevima za nižim
cijenama proizvoda koje istovremeno zahtijevaju kupci znači slabljenje konkurentnosti
poduzeća, što u konačnici može dovesti do slabijih rezultata poslovanja, a time i do
nesigurnosti radnih mjesta zaposlenika.
2.4. Mjerenje uspješnosti poslovanja
Zanimljivost u definiciji i pojma uspjeha i pojma poduzeća jest postignuće cilja, tj. i riječ
uspjeh i riječ poduzeće u svojoj osnovi teže prema nekakvom postignuću, odnosno
podrazumijevaju postignuće cilja. Mjerenjem uspješnosti poslovanja putem proizvodnosti,
ekonomičnosti i rentabilnosti rada pružaju se potrebne informacije o različitim rezultatima. Te
će informacije naročito biti potrebne ako je poznato da druga poduzeća uz iste rezultate
12
ostvaruju veće plaće ili dividendu ili bržu dinamiku razvoja, što znači da uspješnije posluju te
imaju više raspoložih sredstava za daljnji razvoj i pojačavanje konkurentnosti. Bitno je
naglasiti da se ne želi dobiti samo informacije o uzrocima različitosti rezultata, nego i o
mjerama koje treba poduzimati kako bi i njihov rezultat bio veći i uspješniji.
Utjecaj ljudskog rada na učinkovitost poduzeća naziva se proizvodnost rada. Dakle,
proizvodnost rada je odnos između količine učinaka i količine rada utrošenog za stvaranje tih
učinaka. Porastom proizvodnosti rada postiže se više učinaka po jedinici utrošenog rada, što
podrazumijeva i manje troškove rada, što pridonosi općoj učinkovitosti poduzeća ili
gospodarstva u cjelini te je zbog toga proizvodnost rada važan pokazatelj za poduzetnike.8
Najjednostavniji prikaz i izračun proizvodnosti rada je stavljanje u omjer ukupne količine
outputa te utrošene količine rada. Ipak, treba napomenuti da je takvo gledište karakteristično
za proizvodna poduzeća. Napori da se ostvari povećanje proizvodnosti rada upućuju na
pronalaženje onih mogućnosti kojima se može povećati proizvodnost rada. Ako je radnik
ostvario veću količinu učinaka u nepromijenjenim uvjetima (radeći na izradi istih proizvoda,
istim sredstvima i predmetima), za to povećanje je morao potrošiti više energije, dakle radio
je intenzivnije. Pritom se moraju ostvariti različiti uvjeti, kao što su opći uvjeti,
organizacijsko-tehnički uvjeti te ostali uvjeti.
S obzirom da je cilj poslovanja poduzeća ostvarivanje pozitivnog poslovnog rezultata, nameće
se pitanje kako djelovati na njegovo poboljšanje. Potrebno je analizirati pojedine segmente
poslovanja ili svaki pojedini input koji je potreban za dobivanje željenih outputa s kojima
poduzeće izlazi na tržište. U tom analitičkom traženju uzroka koji su utjecali na ostvarivanje
nekog rezultata valja uzeti u obzir sve elemente koji su bili od utjecaja. Najbolje se to
odražava omjerom ukupne sume otuputa i ukupne sume inputa, čime se dobiva ekonomičnost
poslovanja.
Kvocijent odnosa prihoda i rashoda pokazuje koliko je novčanih jedinica prihoda ostvareno
na svaku novčanu jedinicu troškova. To je značajan pokazatelj i mnogo govori o uspješnosti
poslovanja. Ako je kvocijent veći od 1, poslovanje je pozitivno a ako je kvocijent manji od 1,
poslovanje poduzeća je negativno. Treba napomenuti i činjenicu kada je kvocijent jednak 1,
8 Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin, str. 112.
13
što znači da je poslovanje poduzeća na granici ekonomičnosti, jer su ukupni prihodi jednaki
ukupnim rashodima.9
Ostvarivanje dobiti, odnosno profita, motiv je koji pokreće svakog poduzetnika da
pokretanjem poslovnih procesa ostvari svoje poslovne ideje i ostvari dobit. Kako su uvjeti u
kojima se odvija poslovanje poduzeća različiti, tako su različiti i rezultati. Određivanjem
odnosa ostvarenog profita (dobiti) i ulaganja ili troškova koji su bili potrebni da se taj profit
ostvari mjeri se profitabilnost ili rentabilnost.10
Profitabilnost kao dio analize pomoću relativnih pokazatelja uspješnosti moguće je promatrati
kao načelo ili kao pokazatelj uspješnosti. Kao načelo pokazuje racionalnost poslovnog
procesa nastojanjem da se uloženom imovinom postigne maksimalna dobit poslovanja,
odnosno da se planirana ili ostvarena dobit postigne uz minimalni ulog vlastitog kapitala ili
imovine. Rentabilnost je ekonomsko mjerilo uspješnosti poslovanja, koje predočuje unosnost
uloženog kapitala u nekom vremenskom razdoblju, a iskazuje se kroz odnos poslovnog
rezultata odnosno profita i uloženog kapitala. Ako su prihodi veći od rashoda, ostvarena je
dobit, odnosno poslovanje je bilo rentabilno, a ako su prihodi manji od rashoda, ostvaren je
gubitak, odnosno poslovanje je bilo nerentabilno.
9 Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin, str. 126.
10 Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin, str. 135.
14
3. Rezultati poslovanja i bonitet poduzeća
Postoje dvije važne komponente cjelokupnog poslovanja o kojem poduzeće mora voditi
računa, a to su poslovna okolina i strategija. Strategija poduzeća je važna jer usmjerava
poduzeće ka ostvarivanju dugoročnih ciljeva te omogućuje rast i razvoj, što nailazi na
odobravanje svih interesnih skupina. Zbog toga, svaka poslovna analiza treba započeti
procjenom poslovne okoline i strategije koju poduzeće primjenjuje. Procjena poslovne
okoline od velike je važnost s obzirom da nijedno poduzeće ne posluje izolirano od okoline i
drugih poslovnih subjekata, pri čemu je potrebno njihovo što bolje razumijevanje, dok se
važnost strategije očituje u činjenici da je ona važna odrednica za dugoročne ciljeve poduzeća
te omogućuje rast i razvoj poduzeća.
Promatrajući poduzeće u njegovoj složenoj poslovnoj okolini, treba uzeti u obzir da je ono
pod utjecajem raznih procesa, primjerice socio-kulturoloških, pravnih i tome slično i da onda
ne može biti promatrano zasebno od nje, kao ni zasebno od industrije kojoj pripada. Analiza
industrije i okoline u kojem poduzeće djeluje početna je faza u razumijevanju načina i
kvalitete poslovanja poduzeća. Drugim riječima, određivanje i razumijevanje industrijske
strukture i strategije poduzeća može biti od velikog značenja za interpretaciju rezultata analize
financijskih izvještaja.11
Poslovna analiza ima više ciljeva koji uključuju pružanje informacija o financijskoj situaciji,
pomoć menadžmentu, formiranje planova i strategija poduzeća. Jedan od dijelova poslovne
analize je i analiza financijskih izvještaja, pri čemu ona također čini bitan element u
donošenja poslovnih odluka.
3.1. Informacije o rezultatima poslovanja
U suvremenim uvjetima poslovanja komunikacija poduzeća i okoline postala je nezaobilazan
čimbenik svakodnevnog poslovanja poduzeća. Poduzeća sa svojom okolinom neprestano
izmjenjuju informacije, od kojih se neke izmjenjuju sukladno zakonskim obvezama
poslovanja, kao što su informacije u obliku periodičkih financijskih izvještaja koje je potrebno
11 Sever, S. (2007.) Uloga financijskih i nefinancijskih pokazatelja u revizorovoj ocjeni kvalitete poslovanja,
magistarski rad, Ekonomski fakultet, Zagreb, str. 50.
15
dostavljati nadležnim institucijama. Poduzeće razmjenjuje i druge, manje formalne oblike
informacija, koje se razmjenjuju sa zaposlenicima, vlasnicima, tržištima kapitala, širom
javnošću i ostalima kroz razne stručne publikacije.
Kao najvažnije informacije koje poduzeće razmjenjuje sa svojom okolinom kako bi
omogućilo pravilnu ocjenu učinkovitosti te vrijednosti poduzeća potrebno je izdvojiti
informacije o rezultatima poslovanja poduzeća. Međutim, prije toga je potrebno, posebice u
smislu analize rezultata poslovanja, utvrditi koji je to temeljni cilj poslovanja poduzeća, čije
bi ostvarenje u kvalitativnom i u kvantitativnom obliku trebala opisivati određena izvješća.12
Slika 1: Informacijska funkcija izvještavanja
Strukovne i
nedržavne agencije
Proizvodnja ProdajaInvestiranje i
financiranje
Informacijska funkcija izvješćivanja
Izvještaji za korisnike
Investitori
Upravljačke
strukture
poduzeća
Državne
agencije
Izvor: Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 39.
U svakom je slučaju potrebno najprije definirati jedan od osnovnih ciljeva poslovanja, a to je
maksimiziranja dobiti. Isto tako, nove okolnosti poslovanja, razvoj informacijske tehnologije,
financijska evolucija poslovanja te brojna znanstvena istraživanja sve više kao općeprihvaćeni
cilj poslovanja u prvi plan postavljaju povećanje tržišne vrijednosti poduzeća ili
maksimiziranje bogatstva vlasnika. Kao posljedica takvog shvaćanja i poimanja ciljeva
poslovanja poduzeća, u današnje se vrijeme najviše pozornosti pridaje upravo informacijama
o financijskom položaju, financijskoj snazi, a prije svega budućim potencijalima zarađivanja
poduzeća, koje se dobivaju kao posljedica obveznih te općeprihvaćenih standarda evidencije
poslovnih događaja.
12 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 39.
16
3.2. Pojam boniteta
Cilj svakog poslovnog subjekta koji djeluje na tržištu je pravovremeno prepoznavanje prilika
koje mu se pružaju i rizika koji mu prijete, odnosno zaštita od mogućih kriza u poslovanju.
Iznimno važan izvor podataka o sadašnjim i potencijalnim poslovnim partnerima, kao i o
vlastitom poslovanju nalazi se u bonitetnim informacijama, stoga se ocjena boniteta
poslovanja smatra jednim od najvažnijih poslovnih poteza.
Bonitet potiče od latinske riječi ”bonus”, koja znači dobar i predstavlja skup osobina jednog
subjekta koji ga čine dobrim i sigurnim dužnikom. Pod pojmom boniteta se podrazumijeva
formalno i materijalno svojstvo subjekta koje ga čini sigurnim dužnikom, bilo da je riječ o
banci u koju se ulažu sredstva, bilo da je riječ o poduzeću kome se daje kredit, ili koje se
priprema za emisiju vrijednosnih papira.
Postoje različiti pristupi ocjeni boniteta poduzeća, zavisno od toga da li se ta ocjena odnosi
samo na analizu pokazatelja koji potvrđuju da je poduzeće siguran dužnik, ili na indikatore
koji potvrđuju položaj poduzeća na tržištu, ukazuju na njegovu perspektivu poslovnog razvoja
i poslovnu orijentaciju. Drugim riječima, bonitet poduzeća ima svoj uži i širi smisao.
U užem smislu bonitet izražava kreditnu sposobnost i likvidnost firme te na ocjenu
vjerojatnosti nastupanja insolventnosti u poduzeću, a u širem smislu njegovu ukupnu poziciju
(organizacijsku, kadrovsku i materijalno-financijsku konstituciju, poziciju na tržištu, poslovnu
reputaciju, razvojne programe i poslovnu perspektivu, a otuda i kreditnu sposobnost i
likvidnost.
Poželjno je da se ocjena boniteta poslovanja provede prije početka poslovne suradnje.
Financijski izvještaji, donosno bilanca, račun dobiti i gubitka te izvještaj o novčanom tijeku,
podloga su za utvrđivanje boniteta poduzeća. Analiza godišnjih računa, analiza poslovanja,
analiza računa u banci, pregledavanje posla na licu mjesta, analiza grane i rejting instrumenti
su analize i ocjene boniteta poslovanja kojima se nastoji na vrijeme uočiti simptome krize i
prepoznati poslovne rizike. Posebno se rejting smatra suvremenim instrumentom, budući da
osim povijesnih podataka o poduzeću, u obzir uzima i sadašnju i buduću učinkovitost
poduzeća.
Bonitet poduzeća ne može se izjednačiti sa njegovom likvidnošću. Neko poduzeće može biti
nelikvidno u određenom vremenskom periodu a da se pri tome izvedu pozitivne ocjene o
njegovom bonitetu. Na bonitet poduzeća značajan utjecaj imaju i kvaliteta i realnost razvojnih
17
programa, stupanj iskoristivosti kapaciteta, nivo produktivnosti rada, kvaliteta investicijskih
programa, razvijenost poslovnih funkcija i slično.
Vrlo usko i vrlo pojednostavljeno shvaćanje boniteta poduzeća svodi se na solventnost
poduzeća, a ocjena boniteta poduzeća na ocjenu vjerojatnosti nastupanja insolventnosti,
odnosno na prognozu insolventnosti. Prema ovom shvaćanju poduzeće ima dobar bonitet
ukoliko pravodobno podmiruje dospjele obveze.
Najšire shvaćanje boniteta, kao kvalitete cjeline ekonomskih pojava i procesa u poduzeću,
temelji se na ocjeni potencijala. Polazi se od analize završnih računa te se korištenjem
dinamičkih i prognostičkih pokazatelja nastoje otkriti slabe i jake strane poduzeća vidljive u
njegovim završnim računima. Najbolji pokazatelji za klasificiranje poduzeća u dobra ili loša
su rentabilnost ukupnog ulaganja, udjel vlastitog kapitala u ukupnog kapitalu, stopa povrata
kapitala te faktor zaduženosti.
Utvrđivanje boniteta poduzeća uvijek prethodi donošenju neke značajne poslovne odluke
samog poduzeća ili njegovih komitenata. Bonitet poduzeća je značajna determinanta u
procesu vlasničkog prestrukturiranja poduzeća, naročito tamo gdje se primjenjuje emisija
vrijednosnih papira. Smanjivanje boniteta poduzeća u tom bi slučaju vodilo izravnom
smanjenju cijene emitiranih vrijednosnih papira. Analiza boniteta iz tog razloga doprinosi
objektivnoj valorizaciji poduzeća na financijskom tržištu.
3.3. Metodologija ocjene uspjeha poslovanja poduzeća
Najšire shvaćanje boniteta, kao kvalitete cjeline ekonomskih pojava i procesa u poduzeću,
temelji se na ocjeni potencijala. Polazi se od analize završnih računa te se korištenjem
dinamičkih i prognostičkih pokazatelja nastoje otkriti slabe i jake strane poduzeća vidljive u
njegovim završnim računima. Od mnoštva različitih pokazatelja, oni koji najbolje klasificiraju
poduzeća u dobra ili loša su rentabilnost ukupnog ulaganja, udjel vlastitog kapitala u
ukupnom kapitalu, stopa povrata kapitala te faktor zaduženosti. Pokazatelji se temelje na
koncepciji cash flowa, jer je cash flow veličina koja odražava sposobnost poduzeća za
samofinanciranje investicija, podmirenje dugova, stvaranje i povećanje likvidnih rezervi te
raspodjelu dobitka.
Osnovni ciljevi financijske analize tumačenje financijskih informacija, korištenje usporednih
podataka te analiza financijskih tržišta. Tumačenje financijskih informacija odnosi se
pretežito na ocjenu i tumačenje financijskih izvještaja i drugih financijskih podataka o
18
poduzeću. Korištenje usporednih podataka omogućuje komparativnu financijsku analizu, a
najčešće se rabe usporedni podaci poduzeća iste djelatnosti, najjačih konkurenata i djelatnosti
kao cjeline. Analiza financijskih tržišta obuhvaća istraživanje međuzavisnosti cijena dionica
poduzeća, njegovih konkurenata i trendova na tržištu dionica.“13
3.3.1. Horizontalna analiza
Horizontalna analiza koristi se za praćenje tendencije promjena pojedinih pozicija financijskih
izvještaja. Temeljem tih promjena prati se uspješnost i sigurnost poslovanja poduzeća. Za
horizontalnu analizu koriste se razne tablice, temeljene najčešće na baznom indeksu. Kako bi
se uočile tendencije kretanja promjena, kao podlogu za analizu potrebno je uzeti duže
vremensko razdoblje, minimalno 4 do 5 godina. U navedenoj analizi pozicija u baznoj godini
označava se indeksom 100, a pozicije u ostalim godinama uspoređuju sa baznom godinom i
dodjeljuje im se određeni indeks.
Na temelju uočavanja promjena prosuđuje se kakva je uspješnost i sigurnost poslovanja
promatranog poduzeća.14
Horizontalna analiza omogućuje uspoređivanje podataka u dužem
vremenskom razdoblju, kako bi se otkrile tendencije promjena. Horizontalna analiza prikazuje
financijske podatke iz dva ili više razdoblja u odnosu na neko bazno razdoblje ili prikazuje
podatke narednog razdoblja u odnosu na podatke prethodnog razdoblja. Kod toga se koriste
komparativni financijski izvještaji te sagledavanje tendencija promjena pomoću baznih
indeksa.
U procesu analize financijskih izvještaja moguće je koristiti se čitavim nizom različitih
postupaka, koji su prije svega utemeljeni u raščlanjivanju i uspoređivanju. Na temelju
komparativnih financijskih izvještaja provodi se horizontalna analiza (promjene se mogu
izraziti u apsolutnim (npr. kune, dolari, euri) i/ili u relativnim iskazima (postocima). Ključna
varijabla horizontalne analize je vrijeme te da bi analiza bila kvalitetnija potrebno je
obuhvatiti što je moguće više uzastopnih godina, a najmanje tri godine. Dvije su tehnike
osobito popularne pri komparativnoj analizi: analiza promjene godine za godinom i verižni
indeksi).“15
13 Gulin, D., Tušek, B., Žager, L. (2004.) Poslovno planiranje, kontrola i analiza, HZRFD, Zagreb, 2004., str. 7.
14 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 224.
15 Sever, S. Uloga financijskih i nefinancijskih pokazatelja u revizorovoj ocjeni kvalitete poslovanja, magistarski
rad, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2007., str. 56.
19
3.3.2. Vertikalna analiza
Vertikalna analiza omogućuje uvid u strukturu financijskih izvještaja. Vertikalna (strukturna)
analiza prikazuje sve podatke određenog financijskog izvještaja kao postotke samo jednog od
podataka tog izvješća. Temelji se na strukturnim financijskim izvještajima, koji se mogu
razmatrati u kontekstu raščlanjivanja. Vertikalna analiza služi za uspoređivanje podatka
(pozicija) financijskih izvještaja u jednoj godini. Kod ove analize pozicije bilance aktive i
pasive izjednačavaju se sa 100 te se promatra struktura njihovih pozicija, koje se izražavaju u
postotku. Strukturni financijski izvještaji vrlo su korisni kod uspoređivanja s konkurentima te
za uspoređivanje podataka poduzeća u uvjetima inflacije.
3.3.3. Analiza pomoću financijskih pokazatelja
Problematika financijske analize ne iscrpljuje se horizontalnom i vertikalnom analizom. Za
kompleksnije razmatranje poslovanja društva potrebno je formirati i računati određene
pokazatelje financijske analize koji imaju vrlo veliku moć izvještavanja o poslovanju društva i
dobra su podloga za upravljanje poslovanjem i razvojem društva. Pokazatelj je racionalan ili
odnosni broj, što podrazumijeva da se jedna ekonomska veličina stavlja u odnos (dijeli se) s
drugom ekonomskom veličinom. U odnos se dovode one ekonomske veličine koje daju novu
informaciju korisniku financijskih izvještaja.16
S obzirom na vremensku dimenziju, postoje dvije osnovne skupine financijskih pokazatelja.
Oni koji se temelje na podacima iz izvještaja o dobiti i gubitku obuhvaćaju analizu poslovanja
kroz određeno vremensko razdoblje (najčešće od jedne godine), dok se drugi odnose na
određeni trenutak koji se podudara s trenutkom sastavljanja bilance te govore o financijskom
položaju poduzeća u tom trenutku.17
U poslovanju se podrazumijeva da su zadovoljena dva kriterija, sigurnost i uspješnost. Tako
sigurnost uključuje pokazatelje likvidnosti i zaduženosti, dok uspješnost uključuje pokazatelje
ekonomičnosti, profitabilnosti, investiranja te aktivnosti. Izračunati pokazatelji bez obzira o
kojem se pokazatelju radi, sami za sebe ne znače ništa ako se ne stavi u odnos sa osnovnim
veličinama koje predstavljaju bazu za usporedbu. Neke od osnovnih veličina, koje se računaju
na temelju podataka u bilanci te računu dobiti i gubitka su planirani pokazatelji za odabrani
16 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 243.
17 Žager K., Žager L. (2000.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 172.
20
period, veličina istog pokazatelja kod konkurenta, kretanje istog pokazatelja tijekom
određenog vremenskog razdoblja te prosječna vrijednost promatranog pokazatelja ostalih
poduzeća u istoj grani.
Financijski pokazatelji poslovanja se izvode da bi se dobile informacije potrebne za donošenje
odluka, upravljanje poslovanjem i razvojem poduzeća. Ovisno o korisniku financijskih
izvještaja izvode se i financijski pokazatelji. Tako da kod odobravanja kratkoročnih kredita
najveću ulogu u donošenju odluke za banku ima trenutačna financijska pozicija te bliska
budućnost (pokazatelji likvidnosti), dok je za dugoročne investitore važnija efikasnost
poslovanja, dugoročna profitabilnost i stabilnost poslovanja. Za menadžment poduzeća su
važni svi aspekti financijske analize zbog potrebe da osigura kratkoročnu i dugoročnu
stabilnost poduzeća te profitabilnost nužnu za podmirenje obveza. Nadalje, menadžment mora
osigurati sredstva za isplatu dividende te određeni dio sredstava kao zadržanu dobit potrebnu
za razvoj poduzeća.
Važno je napomenuti da pokazatelji sami za sebe ne govore mnogo. Da bi ih se moglo
kvalitetno interpretirati i iskoristiti u poslovanju, potrebno ih je usporediti sa nekim baznim
veličinama. To uglavnom može biti usporedba sa planiranim pokazateljima za promatrano
razdoblje, kretanje pokazatelja u nekom vremenskom razdoblju, veličina pokazatelja u
sličnom poduzeću ili prosječna vrijednost pokazatelja grupe sličnih poduzeća.
Pokazatelji koji se odnose na sigurnost poslovanja su slijedeći:18
a) pokazatelji likvidnosti (liquidity ratios) – mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje
dospjele kratkoročne obveze,
b) pokazatelji zaduženosti (leverage ratios) – mjere koliko se poduzeće financira iz tuđih
izvora sredstava,
c) pokazatelji aktivnosti (activity ratios) – mjere efikasnost upotrebljavanja resursa.
Pokazatelji koji se odnose na uspješnost poslovanja su slijedeći:19
a) pokazatelji ekonomičnosti – mjere odnos prihoda i rashoda, tj. koliko se prihoda
ostvari po jedinici rashoda,
b) pokazatelji profitabilnosti (profitability ratios) – mjere povrat uloženog kapitala,
18 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 245.
19 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 245.
21
c) pokazatelji investiranja (investment ratios) – mjere uspješnost ulaganja u obične
dionice.
Pokazatelji sigurnosti i pokazatelji uspješnosti su usko povezani i međusobno zavisni te za
dobro poslovanje trebaju biti zadovoljavajuće obje skupine pokazatelja. Kratkoročno
gledajući ove dvije skupine pokazatelja su kontradiktorne, dok je dugoročno gledano
uspješnost poslovanja, tj. ekonomičnost, uvjetovana sigurnošću poslovanja. Da bi dobili
potrebnu informaciju iz izračunatih pokazatelja, potrebno ih je usporediti s određenim
standardnim veličinama koje služe kao baza usporedbe.
Slika 2: Povezanost financijskih pokazatelja s temeljnim kriterijem dobrog poslovanja
Izvor: Orsag, S. (1997.) Stanje i perspektive financijske analize u Hrvatskoj, HZRiFD, Pula, str. 45.
Kvalitetno poslovanje obuhvaća dva temeljna kriterija: sigurnost i uspješnost poslovanja.
Uzimajući u obzir navedene kriterije, financijske pokazatelje je moguće podijeliti na
pokazatelje sigurnosti, u koje spadaju pokazatelji likvidnosti, pokazatelji zaduženosti i
pokazatelji aktivnosti te pokazatelje uspješnosti poslovanja, u koje se ubrajaju pokazatelji
aktivnosti, pokazatelji ekonomičnosti, pokazatelji profitabilnosti i pokazatelji investiranja. S
obzirom na to da pokazatelji aktivnosti predstavljaju i pokazatelje uspješnosti i pokazatelje
sigurnosti, može se zaključiti da su u tom smislu pokazatelji aktivnosti vrlo značajni u
ostvarivanju kvalitetnijeg poslovanja.
22
4. Financijski izvještaji
Većina informacija potrebnih za promatranje poslovanja nekog poduzeća nastaje u
računovodstvu i zapisane su u financijskim izvještajima. Financijski izvještaji sadržavaju
sređene podatke i informacije pri čemu se uvažavaju opće prihvaćeni računovodstveni
principi. Kreiranje financijskih izvještaja predstavlja završnu fazu računovodstvenog procesa
koji obuhvaća prikupljanje i obradu podataka financijske prirode i njihovu prezentaciju
korisnicima. Cilj kreiranja financijskih izvještaja je pružanje informacija o financijskom
položaju poduzeća i o uspješnosti poslovanja. Ostvarenje ovog cilja podrazumijeva pružanje
svih relevantnih i pouzdanih računovodstvenih informacija u obliku i sadržaju
prepoznatljivom ciljnoj skupini korisnika.
Dvije su vrste računovodstvenog izvješćivanja i to izvješćivanje koje je predmet interne
analize poslovanja poduzeća te izvješćivanje namijenjeno uglavnom eksternim korisnicima u
formi temeljnih financijskih izvješća.20
4.1. Općenito o financijskim izvještajima
Analiza financijskih izvještaja usmjerena je na kvantitativne financijske informacije sadržane
u financijskim izvještajima. Analiza je usmjerena i na budućnost i naglašavanje onih
elemenata koji su kritični za preživljavanje, a to su, prije svega, sigurnost i uspješnost
poslovanja. Analiza poslovanja za potrebe menadžera mora obuhvatiti analizu financijskih
rezultata, financijskih uvjeta, financijske strukture i promjena u financijskoj strukturi. Prema
ovim zahtjevima analiza financijskih izvještaja se opisuje kao proces primjene različitih
analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz financijskih izvještaja pretvaraju u
upotrebljive informacije relevantne za upravljanje.21
Analiza financijskih izvještaja je skup aktivnosti koji služe za ispitivanje financijskog stanja
poduzeća u proteklom razdoblju i sadašnjosti, u cilju ocjenjivanja uspjeha poslovanja, kao i
procjeni budućih potencijala i rizika. Pored menadžmenta poduzeća, informacije iz analize
20 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 40.
21 Orsag, S. (1997.) Stanje i perspektive financijske analize u Hrvatskoj, HZRiFD, Pula, str. 108.
23
financijskih izvještaja koriste i kreditori, investitori, porezne vlasti, regulatorna tijela te ostali
pojedinci i organizacije koje koriste podatke iz financijskih izvještaja u cilju donošenja
ekonomskih odluka vezanih za poduzeće. Analiza financijskih izvještaja bavi se
kvantificiranjem i istraživanjem odnosa i veza koji postoje između pozicija u bilanci, na način
da se omogući ispravna ocjena financijskog položaja uspješnosti i likvidnosti poslovanja.
Osnovni izvor podataka za analizu su eksterni financijski izvještaji poduzeća, kao i dodatni
izvještaji dostavljeni od strane menadžmenta. Analizom se uočavaju važne promjene u
poslovanju poduzeća, dok su financijski izvještaji sami po sebi samo skup financijskih
informacija. Iako analizu financijskih izvještaja koriste brojne grupe, koje često imaju
različite ciljeve, osnovne metode i sredstva financijske analize su univerzalni i mogu biti
korišteni od strane svih interesnih grupa.
Temeljni instrumenti i postupci analize financijskih izvještaja obuhvaćaju komparativne
financijske izvještaje, strukturne financijske izvještaje te pokazatelje financijske analize. Kod
analize financijskih izvještaja najznačajniji su pokazatelji financijske analize koji se
promatraju kao pojedinačni pokazatelji, skupine pokazatelja, sustavi pokazatelja te zbrojni ili
sintetski pokazatelji.
Kod prikaza rezultata analize financijskih izvještaja ne zahtijeva se pretjerana preciznost jer i
aproksimativna informacija pravovremeno dostavljena korisniku ima vrlo veliku vrijednost u
procesu upravljanja poslovanjem i razvojem poduzeća.22
4.2. Interno izvještavanje
Interno izvještavanje je prvenstveno namijenjeno menadžmentu poduzeća. Interno
izvještavanje nije strogo regulirano u svom formalnom obliku, ali se od poduzeća do
poduzeća znatno ne razlikuje, jer je riječ o praktički standardiziranim postupcima. Interno
izvještavanje najčešće kao zadatak ima opskrbljivanje menadžmenta potrebnim
informacijama za planiranje najboljeg mogućeg korištenja raspoloživih kapaciteta, ali je i
kontrola za ostvarenje očekivanih i zadanih poslovnih planova.
Pri tome je naglasak upravo na definiranju, obuhvatu i rasporedu troškova po pojedinim
učincima ili uslugama, koje nije samo informativni sadržaj radi planiranja nabave,
22 Buble, M. (2005.) Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, str. 176.
24
proizvodnje te prodaje, već i daje potrebne informacije za obračun troškova u eksternim
financijskim izvještajima.
Slika 3: Funkcije internog izvješćivanja
INTERNO IZVJEŠĆIVANJE
Kontrolna funkcija internog izvješćivanja
Raspoređivanje troškova po vrstama, mjestima, dinamici za potrebe
utvrđivanja interne efikasnosti poslovanja poduzeća (proizvodnosti,
profitabilnosti i proizvodnje) te radi računanja točke pokrića poslovanja
Planska funkcija internog izvješćivanja
Odlučivanje o planovima prodaje, proizvodnje, potrebnih dodatnih investicija
te potrebnih novih izvora financiranja
Izvor: Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 40.
Informacije internog izvještavanja veoma su važne u sastavljanju i analizi pomoću relativnih
pokazatelja uspješnosti, u koje se uključuje izračun proizvodnosti, ekonomičnosti te
rentabilnosti proizvodnje, kao važnih elemenata unutarnje uspješnosti poduzeća.
4.3. Eksterna financijska izvješća
Kada se govori o eksternom računovodstvenom izvješćivanju, tada je riječ o temeljnim
financijskim izvješćima čiji su sastav i pozicije definirane domaćim zakonima, ovisno o
veličini i specifičnostima i značajkama poduzeća, ali i međunarodnim računovodstvenim
standardima kojih se poduzeća moraju pridržavati u slučaju nastupa na stranim tržištima.
Sukladno zakonskoj regulativi, takvo izvješćivanje predstavlja zaštitu ne samo vlasnika, kao
temeljnih vjerovnika poduzeća, već i svih ostalih vjerovnika. Korisnici informacija dijele se
na vanjske (vjerovnici, dioničari, državne agencije, poslovni partneri, javnost) te interne
(menadžment, zaposlenici). Informacije prema eksternim korisnicima se pružaju u obliku
25
financijskih izvještaja od kojih su najčešće korišteni bilanca, račun dobiti i gubitka te
izvještaj o novčanom toku.23
4.3.1. Bilanca
Bilanca je temeljni financijski izvještaj koji daje sustavni pregled stanja imovine, obveza i
kapitala na određeni dan. Riječ je o najvažnijem financijskom izvještaju poduzetnika, kojim
se prikazuje njegovo financijsko stanje i položaj. Imovina ili sredstva čine aktivu bilance, a
kapital i obveze pasivu ili izvore financiranja sredstava poduzeća. Bilanca prikazuje imovinu
kojom poduzeće raspolaže i obveze prema izvorima (obveze i kapital) u određenom trenutku.
Ona predstavlja dvostruki prikaz imovine, jednom prema pojavnom obliku i drugi puta prema
porijeklu, odnosno vlasničkoj pripadnosti te imovine.24
Bilanca predstavlja statički financijski izvještaj u kojem se daje vremenski presjek sastava
imovine, obveza i kapitala poduzeća na točno određeni dan. Važnost bilance u utvrđivanju
financijske situacije nekog poduzeća slikovito je prikazana na slici broj 4.
Slika 4: Strukturni prikaz bilance poduzeća
%10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
AKTIVA PASIVA
STABILNOST
INV
ES
TIR
AN
JE
FIN
AN
CIR
AN
JE
LIKVIDNOST
Dugotrajna imovina
Kratkotrajna
imovina
Vlastiti kapital
Dugoročne obveze
Kratkoročne obveze
Izvor: Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 43.
23 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 41.
24 Žager K., Žager L., (2000.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 34.
26
Bilanca prikazuje financijski položaj poduzeća, odnosno stanje i odnos imovine, obveza i
kapitala poduzeća u određenom trenutku i služi kao podloga za ocjenu sigurnosti poslovanja.
Prema prikazanome na slici, bilanca je sastavljena od 5 temeljnih elemenata (koji se mogu
suziti na imovinu, obveze i kapital) te je promatranjem njihove veličine i sastava, ali i
međusobnih odnosa, moguće donositi određene zaključke o nekom poduzeću. Odnos ovih
elemenata određuje financijski položaj poduzeća.
Bilančna aktiva (lijeva strana bilance) prikazuje sve vrste sredstava kojim raspolaže društvo u
određenom trenutku, a sastoji se od dugotrajne i kratkotrajne imovine. Bilančna pasiva sastoji
se od vlastitih i tuđih izvora, pri čemu su vlastiti izvori kapital ili glavnica, a tuđi obveze koje
mogu biti dugoročne i kratkoročne. Aktiva i pasiva uvijek imaju istu vrijednost, jer prikazuju
presjek istog stanja društva na određeni dan, s tim da aktiva prikazuje društvo kroz vrijednost
imovine kojom društvo raspolaže, a pasiva kroz strukturu izvora iz kojih je ta imovina
financirana.
Analizom aktive u poslovanju poduzeća moguće je dobiti odgovor na pitanje koji su to oblici
imovine u koje poduzeće ulaže svoja ili posuđena sredstva te je jednostavno zaključiti koliki
je udio pojedinog oblika imovine u ukupnoj imovini, što može dati važno informativno
značenje u analizi poslovanja poduzeća.
Imovina predstavlja resurse čijim korištenjem poduzeće ostvaruje ekonomske koristi. U
bilanci se imovina sistematizira prema pojavnom obliku (stvari, prava ili novac) i prema
funkciji koju obavlja u poslovnom procesu, odnosno likvidnosti. Na temelju navedenih
zahtjeva imovina se sistematizira na kratkotrajnu imovinu (tekuća ili obrtna imovina) koja
obuhvaća novac, potraživanja, financijsku imovinu i zalihe te dugotrajnu imovinu (stalna ili
fiksna imovina) koja obuhvaća materijalnu, nematerijalnu i financijsku imovinu, te
potraživanja. Dugotrajna imovina je ona koja se smatra potrebnom za poslovanje poduzeća u
vremenski neograničenom razdoblju te ona veže uloženi kapital poduzeća u vremenskom
razdoblju dužem od godinu dana, dok je kratkotrajna imovina ona koja uobičajeno unutar
jedne godine transformira (promijeni) svoj prvobitni oblik u novac. Stavke imovine nabrajaju
se po principu rastuće ili padajuće likvidnosti, ovisno o načinu na koji se bilanca sastavlja, što
znači da su pojedini oblici imovine pobrojani sukladno njihovoj sposobnosti transformacije u
novac.
Sva imovina poduzeća ima izvore od kojih je pribavljena te su ti izvori prikazani u desnoj
strani bilance, u pasivi. Izvori imovine su fizičke i pravne osobe koje ulažu imovinu u
poduzeće, kao što su vlasnici, dobavljači, banke i druge financijske institucije, građani itd.
27
Nabavljanjem imovine iz određenih izvora stvaraju se obveze prema tim izvorima koje se
uglavnom sastoje u davanju novčane protuvrijednosti ili uvećavanju uložene imovine.
Kvaliteta imovine prikazane u bilanci ovisi o izvorima imovine pa se ti izvori prikazuju prema
određenim kriterijima. Prema kriteriju vlasništva izvore dijelimo na vlastite izvore (kapital ili
glavnica koji je uložio vlasnik poduzeća) i na tuđe izvore (obveze prema tuđim izvorima
imovine, kao što su primjerice krediti banaka). Vlastiti izvori, ovisno o pravnom obliku
poslovanja poduzeća, sastoje se od uplaćenih dionica kod dioničkih poduzeća ili određenih
oblika vlasničkih udjela kod ostalih oblika poduzeća. U vlastite izvore financiranja ubrajaju se
i razni oblici rezervi, neraspoređeni dobitak tekuće godine te zadržana dobit iz ranijeg
poslovanja poduzeća. Tuđi izvori financiranja se najčešće sastoje od kredita poslovnih
banaka, koji su prevladavajući u strukturi izvora financiranja, a mogu biti i novaca koji se
dobije emisijom dionica ili obveznica koje kupe vanjski investitori.25
Prema roku dospijeća postoje kratkoročni izvori (do jedne godine), dugoročni izvori (dulje od
jedne godine) i trajni izvori (kapital ili glavnica). Kratkoročne obveze obuhvaćaju obveze
prema dobavljačima, obveze za izvršene nam usluge, primljene kratkoročne kredite, emitirane
kratkoročne vrijednosne papire i slično. Struktura i iznos ovih obveza imaju velik utjecaj na
likvidnost poduzeća i vođenje financijske politike. Dugoročne obveze najčešće se odnose na
primljene dugoročne kredite od banaka ili drugih financijskih institucija te obveze po
emitiranim obveznicama.
Kapital odnosno glavnica pripada vlasniku poduzeća i predstavlja razliku između ukupne
imovine i ukupnih obveza. Iznos glavnice može se utvrditi tek nakon što se iz ukupne imovine
podmire sve obveze poduzeća te predstavlja vlastiti i trajni izvor imovine. Ulaganje vlasnika
je način primarnog formiranja kapitala. Na povećanje kapitala utječu dodatna ulaganja
vlasnika i zadržani dobici (zarade), a smanjuje ga raspodjela vlasnicima te ostvareni gubici u
poslovanju.
Kratkotrajna imovina poduzeća predstavlja svojevrsno jamstvo da je poduzeće sposobno u
roku podmiri svoje dospjele kratkotrajne obveze. Ako je kratkotrajna imovina veća od
kratkotrajnih obveza, tada postoji višak likvidnosti, što znači da se dio kratkotrajne imovine
financira iz dugoročnih izvora. Također, važno je da se iz bilance može vidjeti stabilnost ili
solventnost poduzeća, koja govori o tome da li je poduzeće sposobno svom svojom imovinom
pokriti sve na sebe preuzete obveze.
25 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 44.
28
U konačnici, bez obzira na trenutak sastavljanja bilance, potrebno je da bude zadovoljena
jednakost da je aktiva jednaka pasivi, odnosno da je imovina jednaka sumi obveza i kapitala.
4.3.2. Račun dobiti i gubitka
Račun dobiti i gubitka predstavlja dinamički financijski izvještaj koji prikazuje prihode,
rashode te pozitivni ili negativni rezultat poslovanja u određenom vremenskom razdoblju
promatranja. Postoje različiti oblici prikazivanja računa dobiti i gubitka, pri čemu broj
pozicija i način sastavljanja ovise o specifičnim potrebama korisnika informacija.26
Poslovni rezultat, odnosno uspješnost poslovanja definira se kao sposobnost ostvarivanja
definiranih ciljeva od kojih je najčešći profitabilnost poslovanja. Ostvarena profitabilnost
izračunava se iz financijskog izvještaja račun dobiti i gubitka (RDG). RDG prikazuje
aktivnosti poduzeća u određenom razdoblju za razliku od bilance koja prikazuje financijski
položaj poduzeća u određenom trenutku. Osnovni elementi RDG-a su prihodi, rashodi te dobit
ili gubitak koji predstavljaju razliku prihoda i rashoda.
Prihodi predstavljaju povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku
priljeva ili povećanja sredstava ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje glavnice,
iz čega proizlazi da prihodi nastaju kao posljedica povećanja imovine ili smanjenja obveza.27
Prihodi mogu biti redovni i izvanredni što ovisi o tome nastaju li redovno u poslovanju ili se
javljaju samo povremeno. Redovni prihodi mogu biti poslovni koji nastaju iz obavljanja
poslovne aktivnosti, tj. realizacijom proizvoda ili pružanjem usluga i čine najveći dio
redovnih prihoda. Financijski prihodi nastaju kao rezultat plasiranja viška slobodno
raspoloživa novca koji poduzeće ulaže u dionice, obveznice ili posuđuje na temelju čega
stječe pravo na određenu naknadu kao što je dividenda ili kamata. Financijski prihodi također
spadaju u redovne prihode. Izvanredni prihodi se ne pojavljuju redovito, a najčešće se javljaju
kod prodaje dugotrajne imovine, sirovina, inventurnih viškova, otpisa obveza i drugih
izvanrednih oblika povećanja imovine ili smanjenja obveza.
Rashodi su suprotni prihodima i predstavljaju smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko
razdoblje u obliku odljeva ili iscrpljenja sredstava, što ima za posljedicu smanjenje glavnice,
iz čega proizlazi da su rashodi posljedica smanjenja imovine i povećanja obveza.28
26 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 46.
27 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 68.
29
Rashodi također mogu biti redovni i izvanredni. Redovni rashodi mogu biti poslovni i
financijski, pri čemu su poslovni rashodi najčešći. Poslovne rashode čine vrijednosti koje su
morale biti utrošene u poslovnom procesu (sirovine, materijali, strojevi, energija, ljudski rad
itd.) koje su neophodne u stvaranju poslovnih učinaka čija je vrijednost izražena u iznosu
troškova (vrijednosno izraženi utrošci sirovina, materijala, ostale imovine, tuđih usluga i
ljudskog rada neophodni za proizvodnju proizvoda, vršenje usluga ili nabavu trgovačke robe)
koji su nastali u vezi sa stvaranjem tih učinaka. Financijski rashodi nastaju kao posljedica
korištenja tuđeg novca i njihov iznos odražava uspješnost vođenja financijske politike
poduzeća. Najčešći financijski rashodi su kamate za korištena tuđa sredstva, negativne tečajne
razlike, korekcije vrijednosti financijskih plasmana i sl. Izvanredni rashodi ne nastaju u
redovitom poslovanju, a to su najčešće rashodi vezani uz otuđenje imovine, kazne, štete,
korekcije rashoda iz prethodnih godina i sl.
Financijski rezultat predstavlja razliku prihoda i rashoda koja znači dobit kad su prihodi veći
od rashoda, odnosno gubitak kad su rashodi veći od prihoda. Na vrijednost kapitala utječu
promjene vezane uz vlasnike i promjene vezane uz poslovanje koje značajno utječu na
vrijednost neto imovine poduzeća koja se povećava ako poduzeće posluje pozitivno. Prihodi i
rashodi su dinamičke kategorije jer pokazuju promjene koje nastaju na imovini poduzeća i
obvezama prema izvorima imovine.
Uz prihode i rashode se javljaju i primici izdaci. Primici predstavljaju stvaran primitak novca i
predstavljaju transakcije na relaciji imovina - imovina (npr. povratak novca od dužnika) ili na
relaciji imovina – obveze (primljen je novac od banke na ime odobrenog kredita) pri čemu se
mijenja struktura ovih kategorija, ali vrijednost kapitala ostaje ista.
Kako se poduzeća osim osnovnom djelatnošću bave i drugim oblicima djelatnosti, u
prikazivanju prihoda i rashoda potrebno je razlikovati parcijalne rezultate nastale iz pojedinih
djelatnosti. Uobičajeno je da se prihodi i rashodi u računu dobiti i gubitka prikazuju prema
slijedećoj podjeli: prihodi i rashodi iz poslovnih aktivnosti, prihodi i rashodi iz financijskih
aktivnosti te izvanredni prihodi i rashodi.
29
1. Poslovni prihodi dio su ukupnog prihoda poduzeća. U njih se uključuju prihodi iz
redovitih aktivnosti poduzeća kao što su proizvodnja, prodaja trgovačke robe ili
pružanje usluga. Poslovni rashodi uključuju sve rashode nastale u jednom
28 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 68.
29 Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin, str. 46.
30
izvještajnom razdoblju, u koje je moguće ubrojiti troškove sadržane u prodanim
proizvodima ili uslugama, opće troškove proizvodnje, prodaje i uprave te druge opće
troškove. Razlika poslovnih prihoda i poslovnih rashoda daje tzv. poslovnu dobit ili
dobit prije kamata i poreza (eng. Earns Before Interest and Taxes, EBIT).
2. Budući da se poduzeće ne bavi samo osnovnom djelatnošću, raspoloživa sredstva
plasira u različite materijalne i nematerijalne oblike ulaganja te iz takvih ulaganja i
odnosa ostvaruje određene prihode i rashode koji se nazivaju financijskim prihodima
i rashodima. Financijski su rashodi oni rashodi koji obuhvaćaju rashode posuđivanja
novca (kamate), zatim rashode nastale kao posljedica ulaganja drugih poduzeća u neko
poduzeće (dividende, udjeli u dobiti), kapitalne gubitke te negativne tečajne razlike.
3. Izvanredni prihodi i rashodi su oni prihodi i rashodi koji nastaju izvan redovitih i
financijskih aktivnosti poduzeća. Takve aktivnosti najčešće nemaju veze sa stvarnim
ekonomskim uspjehom poslovanja. Takvi neuobičajeni rashodi su uglavnom
posljedica otpisa vrijednosti imovine, inventurni manjkovi, neuobičajene štete i slično.
Kao izvanredni prihodi najčešće se javljaju prihodi od neuobičajenih prodaja imovine,
naplate sudskih odšteta, ukinutih rezerviranja za plaćanje sudskih troškova ili nekih
otpisanih potraživanja.
Uspješnost poslovanja poduzeća promatra se kroz prihode i rashode i kroz njihove odnose s
primicima i izdacima novca te s imovinom, obvezama i kapitalom poduzeća.
4.3.3. Izvještaj o novčanom toku
Pored bilance i računa dobiti i gubitka, izvještaj o novčanim tokovima predstavlja jedan od
važnih i temeljnih financijskih izvještaja, a u cilju procjene uspješnosti poslovanja poduzeća.
Izvještaj o novčanom toku sastavni je dio temeljnih financijskih izvještaja koji pokazuje
izvore pribavljanja kao i način upotrebe novca.30
Za poduzeće može se reći da ima zdravo tekuće financijsko stanje ako je sposobno:31
odgovoriti na svoje kratkoročne obaveze o rokovima njihovog dospijeća
održavati dovoljno obrtnih sredstava za obavljanje normalne poslovne aktivnosti
30 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 81.
31 Joksimović-Žarkić, N. (2009.) Upravljanje financijama, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str. 398.
31
isplatiti dospjele kamate i izdatke na teret raspoređenog dobitka,
sačuvati svoju kreditnu sposobnost.
Novac je važan čimbenik u poslovanju svakog poduzeća. Izvještaj o novčanom toku sastoji se
od tri dijela:
novčani tok od poslovne aktivnosti (glavne aktivnosti subjekta koje stvaraju
prihode),
novčani tok od investicijske aktivnosti (prikazuju veličinu nastalih izdataka
namijenjenih stvaranju buduće dobiti i novčanih tokova),
novčani tok od financijske aktivnosti (aktivnosti koje rezultiraju promjenom
veličine i sastava glavnice i zaduživanja subjekta).
Ključni pokazatelj uspješnosti poslovanja poduzeća je njegova sposobnost stvaranja gotovine
i gotovinskih ekvivalenata. Menadžment poduzeća se smatra uspješnim ukoliko uspije
osigurati dovoljno novčanih sredstava i ekvivalenta za financiranje tekuće poslovne
aktivnosti, uz doprinos na njen daljnji razvoj te ukoliko uspije smanjiti novčane obaveze
prema okruženju. Za banku (kreditora), kao i za ostale eksterne korisnike, izvještaj o
tokovima gotovine ima značaj zbog davanja informacija o sposobnosti poduzeća da u
narednom vremenskom periodu bude platežno sposobno prema svojim kreditorima,
vjerovnicima, investitorima itd. Nedostatak novčanih sredstava na duži vremenski period
može ugroziti poslovanje i dovesti poduzeće u fazu stečaja.
Novčani tok prikazuje promjene u financijskom položaju poduzeća, pruža informacije o
primicima i izdacima novca, te o njihovoj razlici, tzv. čistom novčanom toku. To je pregled
svih novčanih primitaka i svih novčanih izdataka u određenom obračunskom razdoblju na
poslovnom računu. Razlika između primitaka i izdataka je čisti novčani tijek, odnosno čisti
primitak ili novac. Ako je ta razlika pozitivna, radi se o likvidnom poduzetniku dok u
suprotnom ta razlika može biti negativna što znači da iz svih novčanih primitaka nije moguće
podmiriti sve dospjele troškove i obveze.
Osnovni pojmovi ovog izvještaja su:
1) Novac u banci i blagajni.
2) Novčani ekvivalenti – kratkotrajna, visokolikvidna ulaganja koja se vrlo brzo mogu
konvertirati u novac, te im rok dospijeća nije duži od 3 mjeseca.
32
3) Poslovne aktivnosti – glavne aktivnosti koje poduzeću stvaraju prihod.
4) Investicijske aktivnosti – vezane uz stjecanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih
ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente.
5) Financijske aktivnosti – vezane uz financiranje poslovanja i obuhvaćaju promjene
vezane uz visinu i strukturu kapitala i obveza.
Povećanje (primici) novca nastaju po osnovi povećanja obveza i povećanja kapitala, odnosno
smanjenja ostale nenovčane imovine. Odljev (izdaci) novca nastaju po osnovi smanjenja
obveza i smanjenja kapitala, odnosno povećanja ostale nenovčane imovine. Pri izradi
izvještaja na svim razinama aktivnosti promatraju se ukupni primici i izdaci novca i iskazuje
se njihova razlika koja se naziva čisti novčani tok.
Tabela 2: Struktura izvještaja o novčanom toku
Vrsta aktivnosti Primici Izdaci
Poslovne aktivnosti Prodaja robe i usluga, provizije i
naknade, primici od
osiguravajućih društava
Isplate dobavljačima,
zaposlenima, plaćeni porezi i
premije osiguranja
Investicijske aktivnosti
Prodaja dugotrajne imovine,
prodaja dionica i obveznica
drugih poduzeća, povrat danih kredita drugima
Kupnja dugotrajne imovine,
kupnja dionica i obveznica
drugih poduzeća, dani krediti drugima
Financijske aktivnosti Emisija vlastitih vrijednosnih
papira, primljeni krediti
Otkup vlastitih dionica, izdaci
za dividende, kamate, otplata kredita
Izvor: Vlastiti rad autora
Izvještaj o novčanom toku može biti sastavljen na osnovi:
1) direktne metode – objavljuju se ukupni primici i izdaci novca razvrstani prema
osnovnim aktivnostima (poslovnim, investicijskim i financijskim)
2) indirektne metode – poslovne aktivnosti se ne iskazuju kao bruto primici i izdaci
novca, već se neto dobit ili gubitak usklađuje za učinke transakcija nenovčane
prirode.
Izvještaj o novčanom toku omogućuje menadžmentu procjenu uspješnosti upravljanja
gotovinom kao i procjenu budućih tokova gotovine kako ne bi eventualno došlo do blokade
žiro računa. Uz to izvještaj o novčanom toku služi za prijenos informacija menadžerima,
33
investitorima, ali i kreditorima o priljevima i odljevima novca tijekom jednog obračunskog
razdoblja. Ovdje treba naglasiti da se dobitak ili gubitak iz računa dobitka i gubitka (RDG) i
ostvarenje povećanja ili smanjenja gotovog novca u praksi skoro nikada neće podudarati.32
RDG => Prihodi – Rashodi = Dobit
Novčani tok => Primici – Izdaci = Novac
Vrlo je bitno prepoznati razliku. Mnogo je primjera kada je trgovačko društvo ostvarivalo
visoke stope dobiti, a istodobno bankrotiralo iz razloga manjka gotovine uslijed nemogućnosti
naplate potraživanja ili sličnih razloga. Ovakva vrsta neposredne opasnosti posebno je
izražena danas u Hrvatskoj i gotovo da nema tvrtke koja može zanemariti važnost upravljanja
likvidnim sredstvima. Razlog tome je što prema računovodstvenim načelima za priznavanje
prihoda nije potreban i stvaran primitak novca, kao što i rashod ne znači istovremeno i izdatak
novca. Postoji vremenski nesklad između prihoda i primitaka novca te između rashoda i
izdataka novca. Zbog toga je važan izvještaj o novčanom toku.
4.3.4. Izvještaj o promjeni vlasničke glavnice
Izvještaj o promjeni vlasničke glavnice je sastavni dio temeljnih financijskih izvještaja. On
prikazuje promjene koje su se na glavnici (kapitalu) dogodile između dva obračunska
razdoblja. Posebno se prikazuju slijedeće pozicije:33
(prema MRS 1, Prezentiranje financijskih
izvještaja, NN 136/09)
1) ukupna sveobuhvatna dobit razdoblja, iskazujući odvojeno ukupne iznose raspodjeljive
vlasnicima matice i vlasnicima manjinskih udjela,
2) učinci retroaktivne primjene promjene računovodstvenih politika ili retroaktivnog
prepravljanja iznosa priznatih u skladu s MRS-8,
3) iznosi transakcija s vlasnicima u njihovom svojstvu kao vlasnika, prikazujući odvojeno
uplate uloga vlasnika i raspodjele vlasnicima,
4) uskladba između knjigovodstvenog iznosa svake komponente kapitala na početku i na
kraju razdoblja, uz odvojeno prikazivanje svake promjene,
32 Garić, A. (2006.) Izvješće o novčanim tijekovima, Računovodstvo, revizija i financije, br. 2/2006., str. 15.
33 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 87.
34
5) subjekt je dužan, bilo izvještaju o promjenama kapitala ili u bilješkama, prezentirati
iznos dividende koja je priznata za raspodjelu vlasnicima tijekom razdoblja, kao i
pripadajući iznos po dionici.
Promjene kapitala subjekta između početka i kraja izvještajnog razdoblja odražavaju
povećanje ili smanjenje neto imovine tijekom toga razdoblja. Osim promjena koje proizlaze iz
transakcija s vlasnicima provedenim u svojstvu vlasnika (kao što su uplate kapitala, otkup
vlastitih vlasničkih instrumenata i dividende) i transakcijskih troškova izravno povezanih s
takvim transakcijama, ukupna promjena kapitala tijekom razdoblja predstavlja ukupni iznos
prihoda i rashoda, uključujući dobit i gubitke, ostvarenih aktivnostima subjekta u tom
razdoblju.
Dakle, izvještaj o promjeni vlasničke glavnice (kapitala) sadrži:
dobit ili gubitak razdoblja,
sve stavke prihoda i rashoda, dobitaka ili gubitaka,
učinak promjena računovodstvenih politika i ispravaka pogreški,
dodatna ulaganja i visina dividende,
iznos zadržane dobiti (gubitka) na početku i kraju razdoblja te promjene unutar tih
razdoblja,
usklađenje svake druge pozicije kapitala.
Izvještaj o promjenama vlasničke glavnice (kapitala) predstavlja značajan izvještaj u procesu
analize financijskih izvještaja, jer se na osnovu podataka dobivenih iz njega dopunjuju podaci
o promjenama na kapitalu u ostalim financijskim izvještajima. Prilikom traženja bankovnog
zajma, kreditni referent će na osnovu informacija iz navedenog izvještaja sagledati promjene
vrijednosti kapitala privrednog subjekta, odnosno dobit će podatke da li je došlo do njegovog
povećanja ili smanjenja u jednom obračunskom razdoblju. Promjene na kapitalu mogu se
desiti kao posljedica brojnih dešavanja u toku poslovanja koje obuhvaća jedan financijski
izvještaj.
Navedeni izvještaj prikazuje informacije o kapitalnim transakcijama (novim ulaganjima ili
povlačenju kapitala), saldo gubitka ili dobitka na početku obračunskog razdoblja i na dan
analize, kao i promjene u kapitalu te stanje rezervi na početku i kraju obračunskog razdoblja.
Najznačajnija promjena u kapitalu uglavnom proizlazi iz zadržane dobiti. Iznos zadržane
dobiti povećava se stvaranjem dobiti a smanjuje kada se ostvari gubitak u poslovanju, kao i
35
kod isplate dividendi. Cilj izvještaja je prikazati sve promjene kapitala koje proizlaze iz
zadržane dobiti. Taj izvještaj je povezan sa bilancom te računom dobiti i gubitka.
4.3.5. Bilješke uz financijske izvještaje
Bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanom toku te izvještaj o promjenama vlasničke
glavnice su temeljni financijski izvještaji. Pored njih, postoji još niz dodatnih iskaza a jedan
od njih su bilješke uz financijske izvještaje. One dodatno pojašnjavaju strukturu, vrijednost i
obilježja nekih pozicija u tim izvještajima. Tako su prikazane metode procjene bilančnih
pozicija, odstupanja od postavljenih metoda, vrednovanje učinka tih odstupanja i slično.34
Drugim riječima, bilješke trebaju sadržavati sve informacije koje se direktno ne vide iz
temeljnih izvještaja, a nužne su za njihovo razumijevanje i ocjenu poslovanja. Bilješke se
izrađuju na temelju sastavljenih izvještaja, a sastoje se od osnovnih podataka o društvu,
značajnih računovodstvenih politika te pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja
(bolji pregled detalja). U bilješkama su sadržani podaci, detalji i upute za korisnike
financijskog izvještaja. Temeljni financijski izvještaji trebaju biti jasni i pregledni, a to znači
da detaljne podatke i informacije iz izvještaja treba prenijeti u bilješke. Bilješke nisu
standardni izvještaj, što znači da se sastavlja u slobodnoj formi ali se mora voditi računa da
slijedi načela potpunosti, jasnoće i preglednosti.
U analizi financijskih izvještaja bilješke predstavljaju dopunski financijski izvještaj, koji
sadrži veliki broj kako financijskih, tako i nefinancijskih podataka koji detaljnije prikazuju
iznose prikazane u bilanci te računu dobiti i gubitka. Bilješke imaju zadatak da korisnicima
financijskog izvještaja približe i prikažu računovodstvene informacije u skladu sa
međunarodnim računovodstvenim standardima. Koliko i koje će se informacije prikazati u
napomenama zavisi od vrste i potrebe korisnika financijskog izvještaja.
Bilješkama vezanim uz financijske izvještaje, koje sadrže skraćeni opis ili detaljnu analizu
iznosa prikazanih u izvještajima, trebaju se prikazati informacije o osnovama za sastavljanje
financijskih izvještaja i specifične računovodstvene politike koje su primijenjene za procjenu
svih značajnih stavki. Također, trebaju se objelodaniti informacije koje nisu prikazane u
financijskim izvještajima a zahtijevaju ih Međunarodni računovodstveni standardi ili
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja. Naposljetku, bilješkama se pružaju
34 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 89.
36
dodatne informacije koje doprinose vjernom prikazivanju financijskih izvještaja. U procesu
analize financijskog izvještaja važno je utvrditi računovodstvene politike i procjene koje su
korištene, jer od njih izravno zavisi i vrijednost iznosa prikazanih u financijskom izvještaju.
Međutim, pored informacija o računovodstvenim politikama i procjenama, bilješke sadrže i
detaljnije informacije o poduzeću, danim avansima i garancijama, potencijalnim rizicima i
obavezama te naravno detaljniji prikaz iznosa navedenih u osnovnim financijskim
izvještajima, dakle u bilanci, računu dobiti i gubitka te izvještaju o novčanom toku.
37
5. Analiza poslovanja poduzeća "Brodokomerc
Nova" d.o.o.
U ovome dijelu rada prikazati će se analiza financijskih izvještaja na primjeru konkretnog
poduzeća, a to je trgovačko poduzeće „Brodokomerc Nova“ d.o.o. iz Rijeke. Analizirati će se
bilanca te račun dobiti i gubitka predmetnog poduzeća za razdoblje od 2009. do 2011. godine,
te će se izračunati financijski pokazatelji poslovanja na temelju tih izvještaja.
5.1. Općenito o poduzeću „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Brodokomerc Nova d.o.o. je regionalni trgovački lanac s maloprodajnom mrežom od 80-ak
trgovina u Rijeci i okolici i to od onih malih do supermarketa, s naglaskom na prehrambenim
proizvodima. Poduzeće ostvaruje ukupni godišnji promet od cca 350 milijuna kuna i
zapošljava 600-tinjak djelatnika. Oko polovice poslovnih prostora u kojima posluje u
vlasništvu su tvrtke, a oko polovice su unajmljeni prostori u vlasništvu Grada Rijeke.
Poduzeće trenutno, s obzirom na globalnu financijsku krizu, nema planove za širenje
prodajnih mreža, nego je najvažniji naglasak na zadržavanju svih zaposlenih. Poduzeće se
uglavnom bazira na malim kvartovskim prodavaonicama, s obzirom da u tom smislu imaju
lokacijsku prednost, jer se prodajna mjesta nalaze najbliže kupcima, odnosno mjestima
njihova stanovanja. Dnevni prosjek je otprilike 40.000 kupaca.
5.2. Horizontalna analiza računa dobiti i gubitka
Horizontalnom analizom nastoje se uočiti tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija
temeljnih financijskih izvještaja kroz duže vremensko razdoblje. Na temelju uočenih
promjena prosuđuje se kakva je uspješnost i sigurnost poslovanja poslovnog subjekta. Ključna
varijabla u horizontalnoj analizi je vrijeme. Naime, usporedbom elemenata financijskih
izvještaja iskazanih u novčanim jedinicama između dva ili više razdoblja donosi se zaključak
o kretanju pojave kroz promatrano razdoblje na osnovu čega je moguće utvrditi problematična
područja poslovanja.
Horizontalna analiza je komparativna analiza pozicija stanja ili uspjeha između tekuće i
prethodne godine. Prvi korak u analizi je izračunati razliku između istih pozicija tekuće i
38
prethodne godine. Zatim se dobivena razlika dijeli sa iznosom prethodne godine te se taj
količnik množi sa 100, kako bi se dobila postotna razlika.
tekuća godina - prethodna godina
prethodna godinaPOSTOTNA PROMJENA = X 100
U tablici broj 3. prikazana je horizontalna analiza računa dobiti i gubitka poduzeća
"Brodokomerc Nova" d.o.o. Prema pokazateljima iz računa dobiti i gubitka, vidljivo je da su
se u 2011. godini poslovni prihodi smanjili za cca 70 milijuna kuna ili 16,7% u odnosu na
2010. Godinu. Smanjili su se i poslovni rashodi za 66,7 milijuna kuna ili za 16,2%, što znači
da su prihodi brže padali od troškova, stoga je ostvaren i manji ukupni poslovni rezultat. Od
troškova su se najviše smanjili materijalni troškovi poslovanja (troškovi prodane robe) i to za
52,3 milijuna kuna ili za 15,4%, a pali su i troškovi osoblja za 9,2 milijuna kuna ili za 18,6%.
Svi navedeni pokazatelji rezultirali su smanjenim ukupnim poslovnim rezultatom (bruto
dobiti), koji je 2011. godini iznosio 163. tisuće kuna, što je smanjenje za gotovo 5 milijuna
kuna u odnosu na dobit iz 2010. godine (5,1 milijuna kuna).
Tabela 3: Horizontalna analiza računa dobiti i gubitka
Naziv pozicije 2009. 2010. 2010 – 2009
2010 / 2009
2011. 2011 - 2010
2011 / 2010
I. Poslovni prihodi 448.986.396 419.884.263 -29.102.133 -6,5% 349.738.227 -70.146.036 -16,7%
1. Prihodi od prodaje 423.385.711 395.042.745 -28.342.966 -6,7% 330.330.713 -64.712.032 -16,4%
2. Prihodi od upotrebe vlastitih proizvoda 2.657.455 2.383.441 -274.014 -10,3% 0 -2.383.441 -100,0%
3. Ostali poslovni prihodi 22.943.230 22.458.077 -485.153 -2,1% 19.407.514 -3.050.563 -13,6%
II. Poslovni rashodi 436.518.964 412.006.994 -24.511.970 -5,6% 345.328.955 -66.678.039 -16,2%
1. Materijalni troškovi 361.243.837 339.421.885 -21.821.952 -6,0% 287.082.420 -52.339.465 -15,4%
2. Troškovi osoblja 53.501.417 49.285.844 -4.215.573 -7,9% 40.099.936 -9.185.908 -18,6%
3. Amortizacija 8.813.745 9.190.771 377.026 4,3% 6.671.943 -2.518.828 -27,4%
4. Ostali troškovi 10.903.784 11.108.966 205.182 1,9% 9.549.652 -1.559.314 -14,0%
5. Vrijednosno usklađivanje 646.281 1.663.426 1.017.145 157,4% 964.716 -698.710 -42,0%
6. Ostali poslovni rashodi 1.409.900 1.336.102 -73.798 -5,2% 960.288 -375.814 -28,1%
III. Financijski prihodi 4.116.906 3.174.895 9.736 0,2% 541.840 -2.633.055 -82,9%
IV. Financijski rashodi 11.790.322 5.909.605 51.599 0,4% 4.787.965 -1.121.640 -19,0%
V. UKUPNI PRIHODI 453.103.302 423.059.158 -29.092.397 -6,4% 350.280.067 -72.779.091 -17,2%
VI. UKUPNI RASHODI 448.309.286 417.916.599 -24.460.371 -5,5% 350.116.920 -67.799.679 -16,2%
VII. Dobit/gubitak prije oporezivanja 4.794.016 5.142.559 -4.632.026 -96,6% 163.147 -4.979.412 -96,8%
VIII. Porez na dobit 1.284.116 1.327.977 43.861 3,4% 0 -1.327.977 -100,0%
IX. Dobit ili gubitak razdoblja 3.509.900 3.814.582 304.682 8,7% 163.147 -3.651.435 -95,7%
Izvor: Godišnja financijska izvješća poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
39
U grafu broj 1. prikazana je horizontalna analiza poslovnih prihoda i rashoda poduzeća "Brodokomerc
Nova" d.o.o.
Graf 1: Horizontalna analiza poslovnih prihoda i rashoda
Izvor: Vlastiti rad autora
Vidljivo je da poslovni prihodi, ali i rashodi, imaju silazni trend. Poslovni su prihodi pali sa
449 milijuna kuna 2009. godine na 350 milijuna kuna u 2011. godini, dakle za 100 milijuna
kuna. Kada je riječ o poslovnim rashodima, oni su pali sa 423 milijuna kuna na 330, dakle za
93 milijuna kuna.
5.3. Horizontalna analiza bilance
Bilanca prikazuje financijski položaj određenog poslovnog subjekta. Iskazuje imovinu,
obveze i vlasnički kapital u određenom trenutku. Prema tome bilanca je izvještaj stanja, a ne
izvještaj tokova. Osnovna odrednica bilance je da su lijeva i desna strana uvijek jednake to
jest u ravnoteži. Međutim, to ne smije zavarati, budući da ova jednakost ne govori o zdravlju
istog poslovnog subjekta. Činjenica da je bilanca temeljni financijski izvještaj omogućava da
se svaka poslovna transakcija može analizirati pomoću dvostranog utjecaja na njeno
sastavljanje.
Horizontalna analiza prati promjene vrijednosti pozicija financijskih izvješća tijekom više
obračunskih godina. Kroz horizontalnu analizu uočava se tendencija i dinamika promjena
pojedinih pozicija temeljnih financijskih izvješća. Ključna varijabla u horizontalnoj analizi je
vrijeme budući se usporedbom elemenata financijskih izvješća, iskazanih u novčanim
40
jedinicama, između dva ili više razdoblja donosi zaključak i kretanju pojave kroz određeno
razdoblje na osnovu čega je moguće utvrditi problematična područja poslovanje.
Horizontalna analiza bilance poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o za razdoblje od 2009. do
2011. godine prikazana je u tablici broj 4.
Tabela 4: Horizontalna analiza bilance
Naziv pozicije 2009. 2010. 2010 – 2009
2010 / 2009
2011. 2011 - 2010
2011 / 2010
AKTIVA
A) Dugotrajna imovina 177.520.832 169.605.447 -7.915.385 -4,5% 163.977.976 -5.627.471 -3,3%
I. Nematerijalna imovina 3.777.025 490.875 -3.286.150 -87,0% 377.535 -113.340 -23,1%
II. Materijalna imovina 173.529.213 165.183.579 -8.345.634 -4,8% 160.453.086 -4.730.493 -2,9%
III. Dugotrajna financijska imovina 214.594 3.930.993 3.716.399 1731,8% 3.147.355 -783.638 -19,9%
IV. Potraživanja 0 0 0 0 0
V. Odgođena porezna imovina 0 0 0 0 0
B) Kratkotrajna imovina 49.249.534 41.625.380 -7.624.154 -15,5% 40.285.098 -1.340.282 -3,2%
I. Zalihe 25.053.062 23.748.785 -1.304.277 -5,2% 19.146.992 -4.601.793 -19,4%
II. Potraživanja 9.004.395 9.437.993 433.598 4,8% 7.581.450 -1.856.543 -19,7%
III. Kratkotrajna financijska imovina 7.585.010 990.627 -6.594.383 -86,9% 6.151.598 5.160.971 521,0%
IV. Novac u banci i blagajni 7.607.067 7.447.975 -159.092 -2,1% 7.405.058 -42.917 -0,6%
C) Troškovi budućeg razdoblja 2.420.117 2.352.150 -67.967 2.064.887 -287.263 -12,2%
D) UKUPNO AKTIVA 229.190.483 213.582.977 -15.607.506 -6,8% 206.327.961 -7.255.016 -3,4%
PASIVA
A) Kapital i rezerve 5.194.055 8.590.988 3.396.933 65,4% 8.754.135 163.147 1,9%
I. Temeljni (upisani) kapital 166.000 166.000 0 166.000
II. Kapitalne rezerve 0 0 0 0
III. Rezerve iz dobiti 18.400 0 -18.400 -100,0% 0
IV. Zadržana dobit 2.625.060 2.857.227 232.167 8,8% 8.590.988 5.733.761 200,7%
V. Preneseni gubitak -1.263.987 0 1.263.987 -100,0% 0
VI. Dobit / gubitak poslovne godine 3.814.582 5.733.761 1.919.179 50,3% 163.147 -5.570.614 -97,2%
VII. Manjinski interes 0 0 0 0
B) Rezerviranja 12.000 0 -12.000 -100,0% 0
C) Dugoročne obveze 140.152.270 130.298.164 -9.854.106 -7,0% 118.145.910 -12.152.254 -9,3%
D) Kratkoročne obveze 83.326.252 74.259.440 -9.066.812 -10,9% 78.463.242 4.203.802 5,7%
E) Prihod budućeg razdoblja 339.906 268.385 -71.521 798.674 530.289 197,6%
F) UKUPNO – PASIVA 229.024.483 213.416.977 -15.607.506 -6,8% 206.161.961 -7.255.016 -3,4%
Izvor: Godišnja financijska izvješća poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Iz predmetne tabele je vidljivo da je u 2011. godini ukupna aktiva smanjena za 7,3 milijuna
kuna ili za 3,4%. Glavni razlog smanjenja je smanjenje dugotrajne materijalne imovine za 4,7
milijuna kuna ili za 2,9%, što je bio i glavni razlog smanjenja dugotrajne imovine, koji iznosi
5,6 milijuna kuna ili 3,3%. U strukturi aktive se smanjila i kratkotrajna imovina i to za 1,3
milijuna kuna ili za 3,2%.
41
Kada je riječ o pasivi, glavni razlog smanjenja je smanjenje dugoročnih obveza za 12,2
milijuna kuna ili za 9,3%, a to pokazuje da su se smanjile obveze prema bankama iz osnova
primljenih kredita. Dio tih dugoročnih obveza prema bankama prešao je u kratkoročne, koje
su se povećale za 4,2 milijuna kuna ili za 5,7%.
Na grafovima broj 2. i 3. prikazana je horizontalna analiza aktive i pasive poduzeća
"Brodokomerc Nova" d.o.o u predmetnom razdoblju. Kada je riječ o aktivi, vidljivo je da se
smanjuje i dugotrajna i kratkotrajna imovina, te je dugotrajna imovina smanjena sa 177,5
milijuna kuna na 164 milijuna kuna (smanjenje za 13,5 milijuna kuna), dok je kratkotrajna
imovina u istom razdoblju smanjena sa 49,3 milijuna kuna na 42,3 milijuna kuna (smanjenje
za 7 milijuna kuna). Sve to rezultiralo je ukupnim smanjenjem aktive u predmetnom razdoblju
za praktički 23 milijuna kuna (sa 229 milijuna kuna na 206 milijuna kuna).
Graf 2: Horizontalna analiza aktive
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 3: Horizontalna analiza pasive
Izvor: Vlastiti rad autora
42
Kada je riječ o pasivi, vidljiv je padajući trend dok dugoročnih obveza, koje su se smanjile sa
140 milijuna kuna na 118 milijuna kuna (smanjenje za 22 milijuna kuna). Također, smanjile
su se i kratkoročne obveze sa 83 na 78 milijuna kuna, dok je povećana razina kapitala i
rezervi sa 5,4 na 8,9 milijuna kuna (porast za 3,5 milijuna kuna).
5.4. Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka
Vertikalna analiza je analiza u kojoj se određene pozicije prikazuju kao 100%, pa se onda
ostale pozicije iskazuju kao postotak od te osnovne pozicije. Vertikalna analiza je strukturna
analiza financijskih izvještaja, odnosno sagledavanje odnosa više pozicija u odnosu na jednu
koja se tretira kao 100%. Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka poduzeća "Brodokomerc
Nova" d.o.o. za razdoblje od 2009. do 2011. godine prikazana je u tabeli broj 5.
Tabela 5: Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka
Naziv pozicije 2009. 2010. 2011.
I. Poslovni prihodi 448.986.396 99,1% 419.884.263 99,2% 349.738.227 99,8%
1. Prihodi od prodaje 423.385.711 94,3% 395.042.745 94,1% 330.330.713 94,5%
2. Prihodi od upotrebe vlastitih proizvoda 2.657.455 0,6% 2.383.441 0,6% 0 0,0%
3. Ostali poslovni prihodi 22.943.230 5,1% 22.458.077 5,3% 19.407.514 5,5%
II. Poslovni rashodi 436.518.964 97,4% 412.006.994 98,6% 345.328.955 98,6%
1. Materijalni troškovi 361.243.837 82,8% 339.421.885 82,4% 287.082.420 83,1%
2. Troškovi osoblja 53.501.417 12,3% 49.285.844 12,0% 40.099.936 11,6%
3. Amortizacija 8.813.745 2,0% 9.190.771 2,2% 6.671.943 1,9%
4. Ostali troškovi 10.903.784 2,5% 11.108.966 2,7% 9.549.652 2,8%
5. Vrijednosno usklađivanje 646.281 0,1% 1.663.426 0,4% 964.716 0,3%
6. Ostali poslovni rashodi 1.409.900 0,3% 1.336.102 0,3% 960.288 0,3%
III. Financijski prihodi 4.116.906 0,9% 3.174.895 0,8% 541.840 0,2%
IV. Financijski rashodi 11.790.322 2,6% 5.909.605 1,4% 4.787.965 1,4%
V. UKUPNI PRIHODI 453.103.302 100,0% 423.059.158 100,0% 350.280.067 100,0%
VI. UKUPNI RASHODI 448.309.286 100,0% 417.916.599 100,0% 350.116.920 100,0%
VII. Dobit/gubitak prije oporezivanja 4.794.016 5.142.559 163.147
VIII. Porez na dobit 1.284.116 1.327.977 0
IX. Dobit ili gubitak razdoblja 3.509.900 3.814.582 163.147
Izvor: Godišnja financijska izvješća poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Prema prikazanome u tablici broj 5., prihodi od prodaje čine 99,2% ukupnih prihoda
poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. u 2010. godini, dok u 2011. godini čine čak 99,8%
43
ukupnih prihoda. Od ukupnih rashoda, poslovni rashodi u 2010. i 2011. godini čine 98,6%
ukupnih rashoda. Kada je riječ o rashodima, materijalni troškovi čine 83% ukupnih troškova,
a slijede ih troškovi osoblja sa udjelom od 11,6%. Slična struktura je bila i u 2010. godini.
5.5. Vertikalna analiza bilance
U nastavku će se prikazati vertikalna analiza bilance poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. za
razdoblje od 2009. do 2011. godine u 2010. i 2011. godini te će se prikazati struktura aktive i
pasive.
Tabela 6: Vertikalna analiza bilance poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Naziv pozicije 2009. 2010. 2011.
AKTIVA
A) Dugotrajna imovina 177.520.832 77,5% 169.605.447 79,4% 163.977.976 79,5%
I. Nematerijalna imovina 3.777.025 1,6% 490.875 0,2% 377.535 0,2%
II. Materijalna imovina 173.529.213 75,7% 165.183.579 77,3% 160.453.086 77,8%
III. Dugotrajna financijska imovina 214.594 0,1% 3.930.993 1,8% 3.147.355 1,5%
IV. Potraživanja 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
V. Odgođena porezna imovina 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
B) Kratkotrajna imovina 49.249.534 21,5% 41.625.380 19,5% 40.285.098 19,5%
I. Zalihe 25.053.062 10,9% 23.748.785 11,1% 19.146.992 9,3%
II. Potraživanja 9.004.395 3,9% 9.437.993 4,4% 7.581.450 3,7%
III. Kratkotrajna financijska imovina 7.585.010 3,3% 990.627 0,5% 6.151.598 3,0%
IV. Novac u banci i blagajni 7.607.067 3,3% 7.447.975 3,5% 7.405.058 3,6%
C) Troškovi budućeg razdoblja 2.420.117 1,1% 2.352.150 1,1% 2.064.887 1,0%
D) UKUPNO AKTIVA 229.190.483 100,0% 213.582.977 100,0% 206.327.961 100,0%
PASIVA
A) Kapital i rezerve 5.360.055 2,3% 8.756.988 4,1% 8.920.135 4,3%
I. Temeljni (upisani) kapital 166.000 0,1% 166.000 0,1% 166.000 0,1%
II. Kapitalne rezerve 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
III. Rezerve iz dobiti 18.400 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
IV. Zadržana dobit 2.625.060 1,1% 2.857.227 1,3% 8.590.988 4,2%
V. Preneseni gubitak -1.263.987 -0,6% 0 0,0% 0 0,0%
VI. Dobit / gubitak poslovne godine 3.814.582 1,7% 5.733.761 2,7% 163.147 0,1%
VII. Manjinski interes 0 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
B) Rezerviranja 12.000 0,0% 0 0,0% 0 0,0%
C) Dugoročne obveze 140.152.270 61,2% 130.298.164 61,0% 118.145.910 57,3%
D) Kratkoročne obveze 83.326.252 36,4% 74.259.440 34,8% 78.463.242 38,0%
E) Prihod budućeg razdoblja 339.906 0,1% 268.385 0,1% 798.674 0,4%
F) UKUPNO – PASIVA 229.190.483 100,0% 213.582.977 100,0% 206.327.961 100,0%
Izvor: Godišnja financijska izvješća poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
44
Vertikalnom analizom bilance iz tabele broj 6. vidljivo je da u 2011. godini dugotrajna
imovina čini 79,5% aktive, praktički isto kao i u 2010. godini, dok je 2009. godine taj udio
bio 77,5%. Najveći iznos čini materijalna imovina sa 77,8%, gdje dominiraju zemljište te
građevinski objekti. Kratkotrajna imovina čini 19,5% ukupne aktive, a najveći udio su zalihe.
Što se tiče pasive, vidljivo je da je došlo do manje promjene u strukturi pasive u 2011. godini
u odnosu na 2010. godinu. Najveća promjena u strukturi je smanjenje udjela dugoročnih
obveza sa 61% u 2010. godini na 57% u 2011. godini. Zbog toga se povećao udio
kratkoročnih obveza sa 35% na 38%.
Vertikalnom analizom bilance poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. prikazana je struktura
aktive i pasive. Kada je riječ o aktivi (graf broj 4.), vidljivo je da se povećao udio dugotrajne
imovine sa 77% na 79%, dok je pao udio kratkotrajne sa 21% na 20%.
Graf 4: Struktura aktive poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 5: Struktura pasive poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
45
Na grafu broj 5. prikazana je struktura pasive poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. u
razdoblju 2009. do 2011. godine. Vidljivo je da se povećao udio kratkoročnih obveza sa 36%
na 38%, kao što je porastao i udio kapitala i rezervi sa 2% na 4%, dok se udio dugoročnih
obveza smanjio sa 61% na 57%.
5.6. Analiza pomoću financijskih pokazatelja
U najkraćem, poduzetnik je osoba koja je vlasnik poslovnih resursa, opreme, ljudskih
potencijala, novca i slično i koja ih koristi u proizvodne ili uslužne svrhe s ciljem ostvarenja
profita ili dobiti, odnosno njihove kapitalizacije. Što je manji angažman poslovnih resursa u
odnosu na ostvareni dobitak ili profit, dakle što je veća stopa profitabilnosti, u poduzetničkoj
filozofiji tim bolje. Naravno, vrijedi i obratno, što je veći angažman poslovnih resursa u
odnosu na ostvareni dobitak ili profit, tim gore.35
Analiza pomoću financijskih pokazatelja predstavlja proizvod različitih financijskih
izvještaja, a njen značaj se ogleda prvenstveno u tome što sumira ključne odnose i rezultate
koji ukazuju na financijske performanse poduzeća. Analizom pomoću financijskih pokazatelja
obuhvaćaju se dvije usporedbe. Na prvom mjestu je unutrašnja usporedba. Prilikom
unutrašnje usporedbe analitičar može usporediti sadašnje indekse sa indeksima iz prethodnih
perioda i na taj način otkriti da li postoje promjene u poslovanju poduzeća tokom vremena.
Također može usporediti pokazatelje sa planiranim budućim vrijednostima i utvrditi da li se
ostvaruju planovi poslovanja.
Druga vrsta usporedbe je vanjska usporedba. Vanjskom se usporedbom uspoređuju financijski
pokazatelji jednog poduzeća sa pokazateljima drugih poduzeća iz iste djelatnosti, ili sa
industrijskim prosjekom u određenom vremenskom trenutku. Ova usporedba daje bolji uvid u
relativno financijsko stanje i uspješnost poduzeća. Također, vanjska usporedba pomaže u
otkrivanju značajnih odstupanja od industrijskog prosjeka (ili standarda), ali je pri tome
potrebno napomenuti da se pokazatelji industrijskog prosjeka trebaju koristiti samo kao
vodilja, a ne kao cilj.
35 Veselica, V. (1995.) Financijski sustav u ekonomiji, Inženjerski biro, Zagreb, str. 7.
46
5.6.1. Pokazatelji likvidnosti
Likvidnost je sposobnost poduzeća da podmiri kratkoročne obveze iz tekuće aktivnosti. Ako
poduzeće nije likvidno ono posluje s poteškoćama, nema dovoljno sredstava za nabavu
sirovina i materijala, robe, za isplatu plaća, poreza i drugih obveza.
Pokazatelji likvidnosti se koriste za mjerenje sposobnosti poduzeća da podmiri dospjele
kratkoročne obveze, a utvrđuju se na temelju podataka obuhvaćenih u bilanci.
Koeficijent trenutne likvidnosti
Stavlja u odnos novac i kratkoročne obveze i prikazuje u kojoj mjeri je poduzeće sposobno
podmiriti kratkoročne obveze trenutno raspoloživim novcem. Međutim, ovaj pokazatelj može
dovesti i u zabludu, u slučaju da se na dan izračuna dogodi značajnija uplata sredstava na žiro
račun, pa je u brojniku veći broj i dobije se viši koeficijent, što bi moglo dovesti u zabludu da
poduzeće nema problema s likvidnošću, što ne mora biti točno.
koeficijent trenutne likvidnosti = novac / kratkoročne obveze
Koeficijent ubrzane likvidnosti
Stavlja u odnos novac uvećan za potraživanja sa kratkoročnim obvezama. Za ovaj koeficijent
vrijedi da njegova vrijednost mora biti minimalno 1 što znači da kratkoročne obveze ne bi
smjele biti veće od zbroja iznosa novca i potraživanja. To podrazumijeva da bi poduzeće
trebalo imati brzo unovčive imovine barem u jednakom iznosu kao i kratkoročnih obveza.
koeficijent ubrzane likvidnosti = (novac + potraživanja) / kratkoročne obveze
Koeficijent tekuće likvidnosti
Stavlja u odnos kratkotrajnu imovinu i kratkoročne obveze. Trebao bi biti veći od 2, što znači
da kratkotrajna imovina mora biti barem dvostruko veća od kratkoročnih obveza, čime
poduzeće izbjegava situaciju nepravodobnog plaćanja svojih obveza. Taj iznos je zahtijevan
zbog toga jer postoje rizici unovčavanja kratkotrajne imovine (primjerice, potraživanja se
često ne naplaćuju u planiranom obujmu i dinamici). Zbog toga, dio kratkotrajne imovine
mora biti financiran iz dugoročnih izvora, što se naziva i „zlatnim pravilom financiranja“.
koeficijent tekuće likvidnosti (KTL) = kratkotrajna imovina / kratkoročne obveze
47
Koeficijent financijske stabilnosti
Predstavlja odnos dugotrajne imovine i zbroja kapitala i dugoročnih obveza. Trebao bi biti
manji od 1 jer je povoljnije financirati kratkotrajnu imovinu iz dijela dugoročnih izvora. Ako
koeficijent raste, to je pokazatelj da se smanjuje likvidnost te financijska stabilnost poduzeća.
koeficijent financijske stabilnosti = dugotrajna imovina / (kapital + dugoročne obveze)
Tabela 7: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Pokazatelj 2009. 2010. 2011.
Koeficijent trenutne likvidnosti 0,09 0,10 0,09
Koeficijent ubrzane likvidnosti 0,20 0,23 0,19
Koeficijent tekuće likvidnosti 0,59 0,56 0,51
Koeficijent financijske stabilnosti 1,22 1,22 1,29
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 6: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Svi pokazatelji likvidnosti poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. u razdoblju 2009. do 2011.
godine imaju promjenjivi trend. Koeficijent trenutne likvidnosti se kreće oko 0,10 te je
relativno nizak. Što se tiče koeficijenta ubrzane likvidnosti, on je porastao u 2010. godini, da
bi u 2011. godini opet pao na 0,19, što je najniža razina do sada. Kretanje koeficijenta tekuće
likvidnosti ima silazni trend te je sa 0,59 u 2009. godini pao na 0,51 u 2011. godini.
Koeficijent financijske stabilnosti ima rastući trend te iznosi 1,29, što znači da se kratkotrajna
imovina ne financira iz dugoročnih izvora. Svi pokazatelji ukazuju na činjenicu da je
likvidnost poduzeća relativno nepovoljna te bi trebalo poduzeti određene mjere kako bi se ona
poboljšala.
48
5.6.2. Pokazatelji zaduženosti
Pokazatelji zaduženosti pokazuju koliko se poduzeće financira iz tuđih sredstava. Najpoznatiji
su koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog financiranja te koeficijent financiranja, koji se
formiraju na temelju bilance i odražavaju statičku zaduženost. Ovi pokazatelji reflektiraju
strukturu pasive i govore o tome koliki je dio imovine financiran iz vlastitog kapitala, a koliki
iz tuđeg. Pomoću ovih pokazatelja moguće je utvrditi odnos tuđeg kapitala (obveza) i
vlastitog kapitala.
Koeficijent zaduženosti
Stavlja u odnos ukupne obveze i ukupnu imovinu. Što je ovaj koeficijent manji to je manja
zaduženost poduzeća.
koeficijent zaduženosti = ukupne obveze / ukupna imovina
Koeficijent vlastitog financiranja
Stavlja u odnos kapital (glavnicu) i ukupnu imovinu. Pokazuje koliki je dio imovine
financiran vlastitim kapitalom. Što je ovaj koeficijent veći to je stanje imovine bolje.
koeficijent vlastitog financiranja = kapital / ukupna imovina
Koeficijent financiranja
Ovaj pokazatelj stavlja u odnos ukupne obveze i kapital. Prikazuje odnos tuđeg kapitala
(obveza) i vlastitog kapitala (glavnice). Poželjno je da koeficijent bude što niži.
koeficijent financiranja = ukupne obveze / kapital
Stupanj pokrića 1
Ovaj pokazatelj stavlja u odnos glavnicu te dugotrajnu imovinu. Razmatra se pokriće
dugotrajne imovine sa glavnicom. Poželjno je da pokazatelj bude što veći.
stupanj pokrića 1 = glavnica / dugotrajna imovina
49
Stupanj pokrića 2
Ovaj pokazatelj stavlja u odnos zbroj glavnice i dugoročnih obveza sa dugotrajnom
imovinom. Njegova vrijednost bi morala biti veća od 1, jer dio dugoročnih izvora mora biti
korišten za financiranje kratkotrajne imovine (zbog održavanja likvidnosti – „zlatno pravilo
financiranja“).
stupanj pokrića 2 = (glavnica + dugoročne obveze) / dugotrajna imovina
Tabela 8: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Pokazatelj 2009. 2010. 2011.
Koeficijent zaduženosti 0,99 0,97 0,96
Koeficijent vlastitog financiranja 0,02 0,04 0,04
Koeficijent financiranja 41,69 23,36 22,04
Stupanj pokrića 1 0,03 0,05 0,05
Stupanj pokrića 2 0,82 0,82 0,77
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 7: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
50
Graf 8: Koeficijent financiranja poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Iz prikazanog je vidljivo da koeficijent zaduženosti ima blagi silazni trend, ali je poduzeće
jako zaduženo, s obzirom da je pokazatelj 0,96, što znači da su ukupne obveze poduzeća
praktički jednake ukupnoj imovini, što nikako nije dobar pokazatelj.
Sukladno smanjenju koeficijenta zaduženost, lagani rast vidljiv je kod pokazatelja vlastitog
financiranja, ali on iznosi tek 0,04, što znači da je tek 4% imovine financirano vlastitim
kapitalom. Stupanj pokrića 1 pokazuje da je pokriće dugotrajne imovine glavnicom u 2011.
godini najbolje u promatranom razdoblju, ali je tek 0,05. Također, stupanj pokrića 2 pokazuje
da se dugoročni izvori ne koriste za financiranje kratkotrajne imovine.
5.6.3. Pokazatelji aktivnosti
Pokazatelji aktivnosti poduzeća poznati su još i pod nazivom koeficijenti obrta. Mjere
efikasnost s kojom poduzeće koristi vlastite resurse. Računaju se iz odnosa prihoda i
prosječnih stanja imovine te upućuju na brzinu cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Na
temelju njih je moguće izračunati i prosječne dane vezivanja sredstava, odnosno prosječno
trajanje obrta sredstava. Također, pomoću tih pokazatelja može se izračunati i prosječno
trajanje naplate potraživanja. Svi pokazatelji utvrđuju se na temelju podataka iz bilance te
računa dobiti i gubitka.
51
Koeficijent obrtaja ukupne imovine
Predstavlja odnos ukupnog prihoda i ukupne imovine, a prikazuje učinkovitost upotrebe
kapitala u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći.
Koeficijent obrtaja ukupne imovine = ukupni prihod / ukupna imovina
Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine
Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine prikazuje učinkovitost upotrebe kratkotrajne imovine
u ostvarivanju prihoda. Poželjno je da bude što veći.
Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine = ukupni prihod / kratkotrajna imovina
Koeficijent obrtaja potraživanja
Za koeficijent obrtaja potraživanja je također poželjno da bude što veći.
Koeficijent obrtaja potraživanja = prihodi od prodaje / potraživanja
Trajanje naplate potraživanja
Ovaj pokazatelj govori o vremenu koje u prosjeku protekne između nastanka potraživanja i
njegove naplate. Što je veći koeficijent obrtaja potraživanja to je kraće trajanje naplate
potraživanja.
Trajanje naplate potraživanja = 365 / koeficijent obrtaja potraživanja
Tabela 9: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Pokazatelj 2009. 2010. 2011.
Koeficijent obrtaja ukupne imovine 2,00 2,00 1,71
Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine 9,20 10,16 8,70
Koeficijent obrtaja potraživanja 47,02 41,86 43,57
Trajanje naplate potraživanja (u danima) 8 9 8
Izvor: Vlastiti rad autora
52
Graf 9: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 10: Trajanje naplate potraživanja poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Iz prikazanoga na grafu broj 9. vidljivo je smanjenje obrtaja ukupne i kratkoročne imovine u
2011. u odnosu na 2009. godinu. godine, da bi se u 2011. godini navedeni koeficijenti
značajno popravili te su se koeficijenti praktički udvostručili. Što se tiče trajanja naplate
potraživanja, ono je relativno dobro jer iznosi svega 8 do 9 dana, što je u današnje vrijeme
opće nelikvidnosti i insolventnosti poduzeća jao dobar pokazatelj.
53
5.6.4. Pokazatelji ekonomičnosti
Pokazatelji ekonomičnosti se računaju na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te mjere
odnos prihoda i rashoda te pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda.36
Osim
ekonomičnosti ukupnog poslovanja (omjer ukupnih prihoda i rashoda) mjeri se i
ekonomičnost poslovanja (prodaje) (omjer prihoda i rashoda od prodaje), ekonomičnost
financiranja (omjer financijskih prihoda i rashoda) i ekonomičnost izvanrednih aktivnosti
(omjer izvanrednih prihoda i rashoda). Ukoliko je vrijednost pokazatelja ekonomičnosti manja
od 1, poduzeće posluje s gubitkom.
Ekonomičnost poslovanja
Određuje se za cjelokupno poslovanje, što znači da predstavlja odnos prihoda i rashoda iz
poslovnih, financijskih i izvanrednih aktivnosti.
Ekonomičnost poslovanja = ukupni prihodi / ukupni rashodi
Ekonomičnost prodaje
Ovaj pokazatelj stavlja u omjer prihode i rashode od prodaje.
Ekonomičnost prodaje = prihodi od prodaje / rashodi prodaje
Tabela 10: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Pokazatelj 2009. 2010. 2011.
Ekonomičnost poslovanja 1,01 1,01 1,00
Izvor: Vlastiti rad autora
36 Žager, K.. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 252.
54
Graf 11: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Tabela 11: Kretanje bruto dobiti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Kretanje bruto dobiti
Godina 2009. 2010. 2011.
Neto dobit 4.794.016 kn 5.142.559 kn 163.147 kn
Izvor: Godišnja financijska izvješća poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o.
Graf 12: Kretanje bruto dobiti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Prema prikazanome može se zaključiti da je ekonomičnost poduzeća "Brodokomerc Nova"
d.o.o. dobra te ono posluje pozitivno, iako zabrinjava podataka da je u 2011. godini došlo do
značajnog pada dobiti, za praktički 5 milijuna kuna.
55
5.6.5. Pokazatelji profitabilnosti
Pokazatelji profitabilnosti koriste se za prikazivanje uspješnosti poslovanja i mjere povrat
uloženog kapitala. Mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu
prema prihodima, imovini ili kapitalu. Uglavnom se prikazuju u postotnom iznosu.
Bruto marža profita
Izračunava se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka i predstavlja omjer dobiti prije
poreza uvećane za kamate i ukupnog prihoda.
Bruto marža profita = (dobit prije porezat + kamate) / ukupni prihod
Neto marža profita
Izračunava se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka i predstavlja omjer neto dobiti
uvećane za kamate i ukupnog prihoda.
Neto marža profita = (neto dobit + kamate) / ukupni prihod
Bruto rentabilnost imovine
Izračunava se na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te predstavlja omjer dobiti prije
poreza uvećane za kamate te ukupne imovine.
Bruto rentabilnost imovine = (dobit prije porezat + kamate) / ukupna imovina
Neto rentabilnost imovine – ROA
Stavlja u odnos neto dobit uvećanu za kamate te ukupnu imovinu (return on assets). To je
indikator uspješnosti korištenja imovine u stvaranju dobiti. Stopa povrata imovine se odnosi
na dobit koju poduzeće generira iz jedne novčane jedinice imovine.
ROA = (neto dobit + kamate) / ukupna imovina
56
Rentabilnost vlastitog kapitala (glavnice) – ROE
Smatra se najznačajnijim pokazateljem profitabilnosti, a predstavlja omjer neto dobiti i
vlastitog kapitala odnosno glavnice (return on equity). Pokazuje koliko novčanih jedinica
dobiti poduzeće ostvaruje na jednu jedinicu vlastitog kapitala.
ROE = neto dobit / vlastiti kapital (glavnica)
Tabela 12: Pokazatelji profitabilnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Pokazatelj 2009. 2010. 2011.
Bruto marža profita 1,06% 1,22% 0,05%
Neto marža profita 0,77% 0,90% 0,05%
Bruto rentabilnost imovine 2,11% 2,43% 0,08%
Neto rentabilnost imovine (ROA) 1,55% 1,81% 0,08%
Rentabilnost vlastitog kapitala (ROE) 65,48% 43,56% 1,83%
Izvor: Vlastiti rad autora
Graf 13: Pokazatelji profitabilnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
Iz prikazanoga se može uočiti da su svi pokazatelji profitabilnosti u analiziranom razdoblju
pozitivni, ali i da su u 2011. godini u odnosu na 2009. i 2010. godinu znatno smanjeni, jer je
poduzeće 2011. godine ostvarilo tek 163 tisuće kuna dobiti, dok je 2010. godine neto dobit
iznosila 3,8 milijuna kuna.
57
Graf 14: Rentabilnost vlastitog kapitala poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o.
Izvor: Vlastiti rad autora
5.6.6. Pokazatelji investiranja
Pomoću pokazatelja investiranja mjeri se uspješnost ulaganja u dionice poduzeća37
. Tu se radi
o običnim dionicama poduzeća. Osim podataka iz financijskih izvještaja (RDG), za izračun
pokazatelja investiranja potrebni su i podaci o dionicama poduzeća, prije svega o ukupnom
broju dionica te cijenama dionica na tržištu.
Dobit po dionici – EPS
Dobit po dionici (eng. earning per share – EPS) pokazuje profitabilnost društva. Prikazuje
koliko je kuna neto profita društvo zaradilo po jednoj dionici.
EPS = neto dobit / broj dionica
Ukupna rentabilnost dionice
Ukupna rentabilnost dionice pokazuje koliko je puta tržišna cijena dionice veća od dobiti po
dionici (EPS). Također predstavlja iznos koji su investitori spremni platiti po jedinici zarade
društva. Ovaj pokazatelj se može izračunati isključivo kad poduzeće posluje s dobiti.
Ukupna rentabilnost dionice = tržišna cijena dionice / dobit po dionici (EPS)
Za poduzeće "Brodokomerc Nova" d.o.o. se gore navedeni pokazatelji investiranja ne
računaju jer poduzeće nije dioničko društvo te dionice ne kotiraju na tržištu kapitala.
37 Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str. 254.
58
Zaključak
Za ocjenu snage i potencijala poduzetnika, od iznimne je, ali ipak ne i od presudne važnosti,
financijska analiza poslovanja u ranijim razdobljima. Pozitivni financijski pokazatelji ukazuju
da je riječ o uspješnom poduzetniku, koji odlično poznaje okolnosti mjesta i vremena,
preferencije kupaca ili korisnika usluga, ukratko takvi imaju takozvanu poslovnu
inteligenciju. Ograničenje financijske analize je što se odnosi na prošlost i uvjete koji se
neprekidno mijenjaju i ne može se s potpunom pouzdanošću tvrditi da će se pozitivan trend
nastaviti ni u bliskoj, da se i ne govori o dalekoj budućnosti. Ipak, financijska analiza
nezaobilazan je alat koristan ne samo poduzetnicima, nego i njihovim kreditorima,
dobavljačima i vjerovnicima, jer na kraju krajeva ipak u glavnim crtama otkriva, uz još neke
kvalitativne parametre, profil poduzetnika.
Važnost analize financijskih izvještaja razmatra se prvenstveno s aspekta upravljanja
poslovanjem i razvojem poduzeća. Ona prethodi procesu upravljanja, tj. procesu planiranja
koji čini sastavni dio upravljanja. Planiranje je ključ uspjeha menadžera pa svaki dobar
financijski plan mora uvažavati dobre osobine poduzeća i njegove slabosti koje moraju biti
detektirane u analizi financijskih izvještaja. Kako bi osigurao buduću stabilnost poslovanja,
menadžer mora planirati buduće financijske uvjete, a ovo planiranje mora započeti analizom
financijskih izvještaja koja daje informacijsku podlogu za potrebe upravljanja, tj. odlučivanja.
Poslovna odluka determinirana je namjerom ili svrhom koja se želi postići, raspoloživim
informacijama i prosuđivanjem o sadašnjem i budućem poslovanju. Analiza financijskih
izvještaja osigurava informacije koje su temeljni ulaz na osnovi koga je moguće promišljanje i
prosuđivanje poslovanja poduzeća u svrhu donošenja odluka, tj. upravljanja. Ova analiza ima
i svoja ograničenja jer osigurava samo financijske informacije koje nisu sveobuhvatne iako su
vrlo važne. Pri odlučivanju o poslovanju poduzeća često su potrebne nefinancijske
informacije kao što su udio na tržištu, kapacitet strojeva i slično. Iz toga slijedi da
računovodstveni sustav nema monopol nad informacijama koje su korisne i upotrebljive u
procesu upravljanja. Međutim, izraziti utjecaj u vođenju poslovanja i odlučivanju imaju
financijski pokazatelji. Zbog toga je pri odlučivanju nužno na odgovarajući način uskladiti
odluke sa pokazateljima koji se izvode iz analize financijskih izvještaja.
Prema međunarodno prihvaćenim normama, poduzeća rezultate svojeg poslovanja prikazuju
koristeći financijske izvještaje od kojih su osnovni bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o
59
novčanim tokovima te izvještaj o kretanju kapitala. Financijski izvještaji iznimno su važan
izvor informacija o poslovanju poduzeća. Izvještaji bi trebali prikazivati sadašnje poslovanje,
poslovanje u prošlosti i dati korisne pokazatelje o tome kako će se poslovanje poduzeća
razvijati u budućnosti. Bez informacija koje daju financijski izvještaji gotovo je nemoguće,
interno ili eksterno, procijeniti poduzeće te donositi odluke vezane uz poslovanje ili ulaganje.
Ovi izvještaji su polazište i izvor podataka koji se koriste pri dobivanju informacija o
pojedinim aspektima poslovanja kroz analizu financijskih izvještaja.
Analizu financijskih izvještaja čini više tehnika i postupaka koji se koriste ovisno o tome koji
aspekt poslovanja je korisniku rezultata analize od posebnog značaja. Kod horizontalne,
odnosno vertikalne analize financijskih izvještaja posebna pažnja se posvećuje uočavanju
tendencija i dinamike promjena bilančnih pozicija, odnosno strukture financijskih izvještaja.
Na temelju ovih podataka može se procijeniti trenutni položaj poduzeća te predvidjeti moguće
stanje u budućnosti. Također se može uočiti i neravnoteža u strukturi bilance, odnosno
prihoda i rashoda. U suvremenim uvjetima poslovanja najčešće se koristi analiza financijskih
izvještaja pomoću financijskih pokazatelja.
Valja razlikovati analizu financijskih izvještaja od analize poslovnih pokazatelja. Naime,
analiza financijskih pokazatelja predstavlja jedan od instrumenata kojima se provodi analiza
financijskih izvještaja. U tom smislu uobičajena analitička sredstva i postupci koji se koriste u
analizi financijskih izvještaja jesu:
komparativni financijski izvještaji koji omogućavaju uočavanje promjena tijekom
vremena (više obračunskih razdoblja),
uočavanje tendencija promjena pomoću serije indeksa,
strukturni financijski izvještaji,
analiza pomoću pokazatelja,
specijalizirane analize (predviđanje toka gotovine, analiza promjena u
financijskom položaju, izvještaj o promjenama bruto profita, analiza točke
pokrića).
Analiza financijskih izvještaja prethodi procesu upravljanja i planiranja. Upravljanje i
planiranje jedni su od ključnih elementa za uspjeh financijskog menadžmenta. S obzirom na
to, dobar financijski plan mora uvažavati prednosti poduzeća, ali i njegove slabosti. Jedan od
ciljeva analize financijskih izvještaja je da se prepoznaju slabosti poduzeća, kako bi se moglo
60
na vrijeme djelovati te bi se mogla na taj način osigurati financijska stabilnost poduzeća.
Financijski menadžment se prilikom planiranja svojih financijskih uvjeta mora osloniti na
analizu financijskih izvještaja.
U ovom radu je prikazan postupak analize financijskih izvještaja poduzeća “Brodokomerc
Nova“ d.o.o. Analizirali su se bilanca i račun dobiti i gubitka za razdoblje od 2009. do 2011.
godine, gdje se napravila njihova horizontalna i vertikalna analiza. Također, iz navedenih su
se izvještaja izračunali financijski pokazatelji poslovanja poduzeća i to pokazatelji likvidnosti,
zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti te profitabilnosti. Kako bi se mogla ocijeniti kvaliteta
poslovanja, potrebno je pokazatelje usporediti:
a) s pokazateljima prijašnjih godina kako bi se otkrio trend kretanja određene pojave,
b) planiranim pokazateljima na temelju budžetiranih financijskih izvještaja, kako bi se
utvrdila eventualna odstupanja i uzroci tih odstupanja,
c) pokazateljima konkurencije,
d) prosjekom grane ili industrije u kojem poduzeće djeluje.
Analize su provedene pomoću statističkih metoda, gdje se uspoređivalo stanje za svaku
pojedinu godinu te se stavljalo u usporedbu s drugom godinom, a sve se prikazali i tabelarno i
grafički, kako bi se vidjeli trendovi. Za kvalitetniju analizu trenda potrebno bi bilo uzeti više
godina u analizu, ali i ovako su se dobili određeni pokazatelji, koji dobro i signifikantno
ukazuju na trendove poslovanja predmetnog poduzeća.
Iz provedene analize uočljivo je da pokazatelji nisu odviše dobri, jer je poduzeće jako
zaduženo, a značajno je pala i dobit. Ipak, dobro je da dugoročne obveze prema dobavljačima
i bankama. Zbog toga je kod donošenja poslovnih odluka o likvidnosti i trajanju naplate
potraživanja potrebno posvetiti posebnu pažnju. Jasna poslovna vizija, strateška ulaganja te
rast prihoda ističu poduzeće „Brodokomerc Nova“ d.o.o. kao primjer uspješnog poslovnog
razvoja. Analiza financijskih izvještaja svakako doprinosi donošenju dobrih poslovnih odluka
za upravljanje i razvoj poduzeća.
61
Literatura
1. Avelini Holjevac, I. (2002.) Quality management in tourism and hospitality industry,
16th
Biennial International Congress, Hotel & Tourism, Fakultet za turizam i
menadžment, Opatija
2. Babić, M. (2009.) Ekonomija: uvod u analizu i politiku, Novi informator, Zagreb.
3. Buble, M. (2005.) Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb.
4. Dvorski, S., Kovšca, V. (2011.) Ekonomija za poduzetnike, Tiva tiskara, Varaždin.
5. Dvorski, S., Ruža, F., Kovšca, V. (2007.) Poslovna ekonomija, Tiva tiskara, Varaždin.
6. Garić, A. (2006.) Izvješće o novčanim tijekovima, Računovodstvo, revizija i financije,
br. 2/2006.
7. Gulin, D., Tušek, B., Žager, L. (2004.) Poslovno planiranje, kontrola i analiza,
HZRFD, Zagreb, 2004.
8. Joksimović-Žarkić, N. (2009.) Upravljanje financijama, Fakultet organizacionih
nauka, Beograd.
9. Orsag, S. (1997.) Stanje i perspektive financijske analize u Hrvatskoj, HZRiFD, Pula.
10. Osmanagić Bedenik, N. (2007.) Kontroling – Abeceda poslovnog uspjeha, 3.
promijenjeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb.
11. Popović, Ž. (2000.) Revizija i analiza, Sveučilište u Rijeci, Rijeka.
12. Sever, S. (2007.) Uloga financijskih i nefinancijskih pokazatelja u revizorovoj ocjeni
kvalitete poslovanja, magistarski rad, Ekonomski fakultet, Zagreb.
13. Tipurić, D. (1999.) Konkurentska sposobnost poduzeća, Sinergija, Zagreb.
14. Veselica, V. (1995.) Financijski sustav u ekonomiji, Inženjerski biro, Zagreb.
15. Žager, K. et al. (2008.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb.
16. Žager K., Žager L. (2000.) Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb.
Popis slika
Slika 1: Informacijska funkcija izvještavanja .......................................................................... 15
Slika 2: Povezanost financijskih pokazatelja s temeljnim kriterijem dobrog poslovanja ........ 21
Slika 3: Funkcije internog izvješćivanja .................................................................................. 24
Slika 4: Strukturni prikaz bilance poduzeća ............................................................................. 25
62
Popis tabela
Tabela 1: Zahtjevi interesnih skupina prema poduzeću ........................................................... 11
Tabela 2: Struktura izvještaja o novčanom toku ...................................................................... 32
Tabela 3: Horizontalna analiza računa dobiti i gubitka ............................................................ 38
Tabela 4: Horizontalna analiza bilance .................................................................................... 40
Tabela 5: Vertikalna analiza računa dobiti i gubitka ................................................................ 42
Tabela 6: Vertikalna analiza bilance poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. .......................... 43
Tabela 7: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ................................ 47
Tabela 8: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. .............................. 49
Tabela 9: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ................................. 51
Tabela 10: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ........................ 53
Tabela 11: Kretanje bruto dobiti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ................................ 54
Tabela 12: Pokazatelji profitabilnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ........................ 56
Popis grafova
Graf 1: Horizontalna analiza poslovnih prihoda i rashoda ....................................................... 39
Graf 2: Horizontalna analiza aktive ......................................................................................... 41
Graf 3: Horizontalna analiza pasive ......................................................................................... 41
Graf 4: Struktura aktive poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. ............................................. 44
Graf 5: Struktura pasive poduzeća „Brodokomerc Nova“ d.o.o. ............................................. 44
Graf 6: Pokazatelji likvidnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. .................................... 47
Graf 7: Pokazatelji zaduženosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. .................................. 49
Graf 8: Koeficijent financiranja poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ................................. 50
Graf 9: Pokazatelji aktivnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ..................................... 52
Graf 10: Trajanje naplate potraživanja poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ....................... 52
Graf 11: Pokazatelji ekonomičnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ........................... 54
Graf 12: Kretanje bruto dobiti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. .................................... 54
Graf 13: Pokazatelji profitabilnosti poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ............................ 56
Graf 14: Rentabilnost vlastitog kapitala poduzeća "Brodokomerc Nova" d.o.o. ..................... 57