SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Filip Mihatović

INICIRANJE I PRIPREMA PROJEKTA IZGRADNJE SOLARNE

ELEKTRANE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INICIRANJE I PRIPREMA PROJEKTA IZGRADNJE SOLARNE

ELEKTRANE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Projektni Menadžment

Mentor: prof. dr. sc. Zdravko Zekić

Student: Filip Mihatović

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0067348512

Rijeka, srpanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ....................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja ............................................................. 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .................................................................. 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja .................................................................................. 2

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................ 2

1.5. Struktura rada ..................................................................................................... 3

2. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTNOG MENADŽMENTA ................................... 4

2.1. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTA .................................................................. 4

2.1.1. Vremenska ograničenost projektnog pothvata ........................................... 5

2.1.2. Jedinstvenost projektnog pothvata.............................................................. 6

2.1.3. Životni ciklus projekta ................................................................................ 7

2.2. KONCEPT PROJEKTNOG MENADŽMENTA .............................................. 9

2.3. PROJEKTNA OKOLINA ............................................................................... 10

2.3.1. Interna okolina projekta ............................................................................ 10

2.3.2. Eksterna okolina projekta ......................................................................... 11

2.4. INTERESNO-UTJECAJNE SKUPINE PROJEKTA ..................................... 12

3. INICIRANJE I PLANIRANJE PROJEKTA „SOLARNA ELEKTRANA“ .......... 14

3.1. POTENCIJAL PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE ........................ 14

3.1.1. Solarni fotonaponski sustav ...................................................................... 17

3.1.2. Proizvodnja i korištenje električne energije ............................................. 21

3.2. UTJECAJ NA OKOLIŠ ................................................................................... 22

3.3. ZAKONSKA REGULATIVA ......................................................................... 24

3.3.1. Administrativna procedura stjecanja statusa povlaštenog proizvođača za postrojenja koja koriste OIEiK ................................................................. 25

3.3.2. Struktura raščlanjenih poslova i aktivnosti projektne realizacije ............. 28

3.3.3. Mehanizmi poticanja proizvodnje električne energije.............................. 32

4. OCJENA ISPLATIVOSTI PROJEKTA ................................................................. 35

4.1. FINANCIJSKA ANALIZA ............................................................................. 37

4.1.1. Ulaganje i izvori financiranja ................................................................... 37

4.1.2. Ekonomsko – financijska ocjena projekta ................................................ 38

4.1.3. Statična i dinamička ocjena projekta ....................................................... 44

4.1.3.1. Pokazatelji statične učinkovitosti ...................................................... 45

4.1.3.2. Neto sadašnja vrijednost projekta ..................................................... 46

4.1.3.3. Interna stopa profitabilnosti projekta ................................................ 47

4.1.3.4. Razdoblje povrata ulaganja u projekt ................................................ 48

4.1.3.5. Analiza osjetljivosti projekta ............................................................. 48

4.2. ANALIZA POTENCIJALNIH RIZIKA ......................................................... 51

4.2.1. Rizik sirovinske osnove ............................................................................ 51

4.2.2. Rizik tehnologije....................................................................................... 52

4.2.3. Ugovorni rizik........................................................................................... 52

4.2.4. Tržišni rizik............................................................................................... 52

4.2.5. Političko – zakonodavni rizik ................................................................... 53

5. PERSPEKTIVE I POTENCIJAL SOLARNIH ELEKTRNA U HRVATSKOJ I

SVIJETU ................................................................................................................. 54

5.1. POTENCIJAL RAZVOJA I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA SOLARNE ENERGIJE U SVIJETU ......................................................................................................... 54

5.1.1. Perspektive razvoja tržišta solarne energije.............................................. 56

5.1.2. Europsko tržište i buduća predviđanja...................................................... 57

5.1.3. Svjetsko tržište i buduća predviđanja ....................................................... 59

5.2. BUDUĆNOST SOLARNIH ELEKTRANA U HRVATSKOJ ....................... 61

6. ZAKLJUČAK ......................................................................................................... 63

LITERATURA ............................................................................................................... 64

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................... 67

1

1. UVOD

Kako bi nadvladale negativan utjecaj na okoliš i mnoge druge probleme fosilnih goriva,

sve više zemalja okreće se alternativama pogodnim za okoliš u svojoj borbi za pokrivanje

sve veće potražnje za energijom. Solarna energija jedan je od najboljih obnovljivih izvora

energije uz minimalan utjecaj na okoliš. Rastuća nestašica fosilnih goriva pobudila je

globalni interes za iskorištavanje solarne energije. Solarna fotonaponska tehnologija

omogućuje iskorištavanje energije sunca za proizvodnju električne energije velikih

razmjera u elektranama kapaciteta nekoliko stotina megavata, do manjih kućnih

fotonaponskih sustava snage svega nekoliko kilovata. Porast potražnje za električnom

energijom dovodi do sve većeg interesa za solarne projekte. Upravo projektni

menadžment svojom filozofijom i pristupom upravljanju projektima može svakom

projektno usmjerenom poduzeću osigurati uspješnu realizaciju projekata solarnih

elektrana u ugovorenom roku i planiranom obuhvatu te u okviru planiranog budžeta, s

očekivanom kvalitetom i ispunjenim zahtjevima naručitelja elektrane.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja je nizak stupanj primjene teorijskih postavki koncepta projektnog

menadžmenta u praktičnom poslovanju solarne elektrane, koji je ograničavajući čimbenik

niskog interesa za uporabom solarne tehnologije, a implicira mnoge negativne posljedice:

gospodarske, društvene, okolišne… te izravno utječe na broj izgrađenih solarnih elektrana

i fotonaponskih sustava kao i na njihovu percepciju u javnosti.

Na osnovu uočenog problema istraživanja definiran je i predmet istraživanja: istražiti

kako primjena koncepta projektnog menadžmenta i metodologije projektnog upravljanja

može poboljšati realizaciju gradnje, odnosno unaprijediti cjelokupno poslovanje solarne

elektrane te odgovoriti na pitanja:

· Što je projektni menadžment?

· Kako projektni menadžment utječe na poboljšanje realizacije projekata?

· Koja je ekonomska isplativost solarnih projekata?

2

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE

Imajući na umu prethodno naveden problem istraživanja, predmet istraživanja i objekte

istraživanja, postavljena je glavna radna hipoteza: Na temelju saznanja o ulozi

projektnog menadžmenta, njegovim karakteristikama i specifičnostima, moguće je

primijeniti koncept projektnog menadžmenta kako bi se poboljšala uspješnost realizacije

solarne elektrane kao projektno usmjerenog sustava.

Ovako postavljena glavna hipoteza implicira i više pomoćnih hipoteza (skr. P.H.):

· P.H.1.: Pristup realizaciji projekta utječe na percepciju naručitelja projekata i

može uzrokovati njihovu pozitivnu ili negativnu reakciju.

· P.H.2.: Poznavanje utjecaja pristupa realizaciji projekta na percepciju

naručitelja može dovesti do boljeg iskorištavanja koncepta projektnog

marketinga u svrhu uspješnije realizacije projekta.

· P.H.3.: Poslovni uspjesi se mogu poboljšati primjenom koncepta projektnog

menadžmenta kao situacijskog čimbenika ekonomske isplativosti solarnog

projekta.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U najužoj vezi s problemom i predmetom istraživanja, postavljenom glavnom i

pomoćnim hipotezama, definirani su svrha istraživanja i ciljevi istraživanja. Svrha

istraživanja je istražiti utjecaj projektnog menadžmenta kao kvalitetnog i neizbježnog

instrumenta upravljanja projektnom realizacijom u složenim projektno usmjerenim

sustavima poput solarnih elektrana. Cilj istraživanja je dokazati mogućnost primijene

teorijskih postavki projektnog menadžmenta u realizaciji projekata solarnih elektrana.

1.4. ZNANSTVENE METODE

Pri istraživanju i prikazivanju rezultata istraživanja korištene su sljedeće znanstvene

metode: induktivna i deduktivna metoda, metoda klasifikacije, metoda deskripcije,

metoda kompilacije, povijesna metoda, metoda analize i sinteze, matematička metoda, te

metoda dokazivanja.

3

1.5. STRUKTURA RADA

Rezultati istraživanja prikazani su u šest međusobno povezanih cjelina.

U prvom, uvodnom dijelu postavljen je predmet istraživanja, radna hipoteza, svrha i

ciljevi istraživanja te su prikazane znanstvene metode koje su se koristile za potrebe

istraživanja i obrazložena je struktura diplomskog rada.

Naslov drugog dijela je Pojam i obilježja projektnog menadžmenta, unutar kojega su

obrađeni osnovni pojmovi projekta i projektnog menadžmenta.

Treći dio koji ima naslov „Iniciranje i priprema projekta solarna elektrana“ prikazuje

primjenu projektnog menadžmenta u izgradnji solarne elektrane kroz njegove osnovne

funkcije planiranja, organiziranja, upravljanja projektnim ljudskim potencijalima i

projektne kontrole koje su aplicirane na upravljanje realizacijom projekta.

Naslov četvrtog dijela je ocjena isplativosti projekta i u njemu su iznesena predviđanja o

mogućem razvoju projekta kao i potrebna rješenja i mjere koje treba poduzeti kako bi se

projekt uspješno proveo.

U petom poglavlju pod nazivom Perspektive razvoja solarne tehnologije, prikazuje se

razvoj solarne tehnologije i solarnog tržišta te se analizira njihovo sadašnje stanje i

perspektive budućeg razvoja.

U šestom i posljednjem dijelu, iznesen je konačan zaključak o problematici rada.

4

2. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTNOG MENADŽMENTA

Temeljne pretpostavke opstanka i razvoja poduzeća čine projekti kao organizacijski

modeli realizacije inovativnih poduzetničkih pothvata. Poduzeća se osnivaju, razvijaju i

nestaju pomoću projekata. Prihvaćanje projektnog menadžmenta kao profesije pokazuje

da se primjenom znanja, procesa, vještina, alata i tehnika koje projektni menadžment kao

koncept predstavlja, znatno utječe na uspješnost realizacije projekata. Bez adekvatnog

projektnog menadžmenta vrlo je teško, ako ne i nemoguće, dugoročno opstati na

modernom tržištu. Kako bi se što bolje primijenila znanja i usklađena praksa projektnog

menadžmenta na projekt solarne elektrane i time postigla što uspješnija projektna

realizacija, u ovom poglavlju definirati će se pojmovi projekta i koncept projektnog

menadžmenta.

2.1. POJAM I OBILJEŽJA PROJEKTA

Pri definiranju pojma projekta suočavamo se s problemom definicije projekta koja nije

ujednačena i u raznim kontekstima autori iz ovog područja rabe različite definicije samog

pojma (Omazić i Baljkas, 2005, p.31).

Tako Zekić (2010, p.10) definira projekt kao kompleksno rizično nastojanje da se s

determiniranim materijalom, financijskim i informacijskim resursima te inovativno

organiziranim aktivnostima i ljudskim potencijalima unutar određenog vremena realizira

jedinstveni pothvat kojim se neko postojeće strateško stanje transformira u ciljno.

Vodeća svjetska organizacija za standardizaciju primjene projektnog menadžmenta,

Project Management Institute, u vodiču za projektni menadžment, PMBOK Guide,

definira projekt kao privremeno nastojanje da se stvori jedinstven proizvod ili usluga.

Privremen znači da svaki projekt ima definiran početak i završetak, a jedinstven znači

kako je proizvod ili usluga na neki način različit od ostalih sličnih proizvoda ili usluga

(PMBOK Guide, 2013, p. 3).

Prema Haucu (2007, p.39), projekt je konačni proces izvođenja određenih radova –

aktivnosti – koje su međusobno logički povezane za postizanje ciljeva projekta, a daljnjim

se povezivanjem aktivnosti, putem ciljeva, postupno realizira konačni cilj.

5

Omazić i Baljkas (2005, p.33) definiraju projekt kao privremenu i planiranu

transformaciju organizacijskog znanja poduzeta s ciljem kreiranja jedinstvenog proizvoda

ili usluge optimalne kvalitete, koji su u skladu s prethodno definiranim strateškim

ciljevima organizacije.

Na temelju prethodno navedenih definicija došli smo do opće prihvaćenih karakteristika

projekta (Omazić i Baljkas, 2005, p.32):

1. privremeni pothvat koji ima početak i kraj,

2. za rezultat ima jedinstveni proizvod ili uslugu,

3. jednokratan je, svaki sa svojim ciljem i namjenom koji su definirani,

4. usmjeren je k određenom, prethodno definiranom cilju,

5. ima vlastiti budžet,

6. sadrži utvrđeni raspored obavljanja aktivnosti,

7. prezentira sposobnosti sponzora i projektnog menadžera,

8. utemeljuje težište na kvaliteti,

9. ima svoju strukturu,

10. transformira postojeće stanje u buduće, željeno.

Projekti se obavljaju na svim organizacijskim razinama. Mogu uključivati od jedne do

nekoliko tisuća osoba. Rok trajanja im je od nekoliko tjedana do nekoliko godina.

Također mogu uključiti od jednog odjela određene organizacije do više organizacija

međusobno povezanih partnerskim odnosima ili zajedničkim ulaganjima. Projekti su

kritični za realizaciju organizacijskih strategija zbog činjenice kako su upravo oni

sredstvo primjene strategije jer se putem njih pokušava svladati jaz između postojećeg i

željenog stanja (Omazić i Baljkas, 2005, p.33).

2.1.1. Vremenska ograničenost projektnog pothvata

Vremenska ograničenost, odnosno privremenost, kao karakteristična odrednica projekta

podrazumijeva da duljina trajanja projekta kao i projektni cilj moraju biti konačni (Zekič,

2010, p.11). Privremeni također znači da svaki projekt ima prethodno definirani početak

i završetak. Projekt može završiti kad su postignuti njegovi ciljevi ili kad postane jasno

kako se ciljevi ne mogu i neće postići, ili kad više ne postoji potreba za rezultatima

6

projekta. Privremeno ne znači nužno da će projekt biti kratkog trajanja, jer mnogi projekti

traju i do nekoliko godina (Omazić i Baljkas, 2005, p.34).

Konačni cilj projekta determinira projektne procese koji razvojem tehnologije realizacije

međusobno sustavno povezanih projektnih aktivnosti definiraju rokove projektne

realizacije. Rokovi realizacije projekta mogu se odrediti na dva načina (Zekić, 2010,

p.11):

· progresivnom metodom – tako da se izračuna trajanje pojedinih aktivnosti od

početak do završetka projektne realizacije, pa izračunati rok uskladi sa strateškim

i drugim zahtjevima:

· regresivnom metodom – tako da se najprije odredi rok završetka projekta

sukladno strateškim i drugim zahtjevima, a onda projektne aktivnosti planiraju u

zadanim vremenskim okvirima.

2.1.2. Jedinstvenost projektnog pothvata

Druga važna karakteristika projekta je njegova jedinstvena priroda. Projekt gotovo da

podrazumijeva izradu nečega što do toga trenutka nikad nije bilo načinjeno i zato je

jedinstven. Proizvod ili usluga mogu biti jedinstveni čak i kad je kategorija kojoj

pripadaju prilično široka. Na primjer, činjenica je da je u svakom većem gradu u svijetu

izgrađen niz poslovnih zgrada, no svaka od njih je posebna na svoj način – drugi vlasnik,

drugačiji dizajn, druga lokacija,… Dakle, prisutnost repetitivnih elemenata ne mijenja

jedinstvenost projekta (Omazić i Baljkas, 2005, p.35).

Važno je naglasiti kako je nerepetitivna priroda projekata najvažniji izvor konkurentske

prednosti. Tu dolazimo do projektne karakteristike koja objedinjuje koncepte

privremenog i jedinstvenog, to je progresivna elaboracija. Budući da je rezultat svakog

projekta jedinstven, karakteristike koje ga razlikuju od ostalih proizvoda ili usluga trebale

bi biti progresivno elaborirane. Progresivno znači da bi trebalo napredovati u koracima,

kontinuirano i ravnomjerno rasti; dok elaboracija označuje ozbiljnost razvoja rada koji se

obavlja s pažnjom i kroz detalje (Omazić i Baljkas, 2005, p.35).

Projekti kao jedinstveni ciljni pothvati, odnosno inovativnost projektnih procesa

predstavlja prirodno okruženje za razvoj kontinuirane transformacije oblika proizvoda i

7

usluga, transformacije organizacijskog ponašanja i sposobnosti poduzeća kao i

transformacije mentalnih modela, koji su presudni za sustavan razvoj konkurentnosti

poduzeća inovativnim stvaranjem novih vrijednosti (Zekić, 2010, p.13).

2.1.3. Životni ciklus projekta

Radi osiguranja djelotvorne upravljačke kontrole, tj. smanjenja rizika uspješne realizacije

projektnih ciljeva, projekti se dijele na projektne faze koje zajedno čine njegov životni

ciklus. Životni ciklus projekta sastoji se od određenog broja projektnih faza utvrđenih

sukladno potrebama sustava projektne proaktivne upravljačke kontrole, neophodnog za

učinkovito upravljanje realizacijom projekta do ostvarenja projektnih ciljeva (Zekić,

2010, p.16).

Postoji nekoliko načina podjele projektnog životnog ciklusa na faze. Tako PMBOK

Guide (2013, p.38) životni ciklus projekta dijeli u četiri faze: iniciranje projekta,

organizacija i priprema, izvedba projekta i zaključivanje projekta. Zekić (2010, p.17)

također dijeli životni ciklus projekta u četiri faze i to: iniciranje i aktiviranje realizacije

projekta, planiranje i organizacija logistike projektne realizacije, organiziranje i vođenje

projektne realizacije te evaluiranje i zaključivanje realizacije projekta. Kompaktniji

model koji se sastoji od tri faze definiraju Omazić i Baljkas (2005, pp.52-53). Faze

životnog ciklusa koje prolazi svaki projekt bez obzira na specifične karakteristike, jesu

početna faza ili faza dizajniranja, faza implementacije ili provedbe projekta i posljednja

faza, faza zaključivanja tj. završna faza projekta. U tablici 1 prikazane su tri faze životnog

ciklusa, te ključni zadaci i temeljna pitanja karakteristična za pojedinu fazu.

8

Tablica 1. Tri faze životnog ciklusa projekta

Faza Ključni zadaci i odluke Temeljna pitanja

1. Početna faza

formuliranje vizije i

strategije projekta,

definiranje ciljeva,

modeliranje i planiranje,

evaluacija financijskih

troškova i koristi, analiza ključnih resursa, budžetiranje

· Što treba uraditi?

· Zašto to treba učiniti?

· Kako će se to ostvariti?

· Tko će što uraditi i tko će sve biti uključen u

projekt?

· Tko će biti sponzor projekta i projektni

menadžer?

· Kad je početak, a kad završetak projekta?

· Koliko će to stajati?

2. Faza provedbe

prikupljanje tima,

organizacija, kontrola,

vođenje, donošenje odluka i rješavanje problema, rješavanje konflikata,

ugovaranje, provedba,

predaja projekta

· Na koji način će se rukovoditi projektom?

· Tko će obavljati kontrolu nad

projektom?

· Hoće li projekt biti završen na vrijeme i u okvirima budžeta?

3. Završna faza

procjena procesa i

učinkovitosti projekta, evaluacija, prikupljanje i

implementacija znanja u

sustav, promjene za

budućnost

· Kakvi su rezultati

ostvareni projektom?

· Kako kontinuirano poboljšati i razvijati projektni

menadžment?

· Je li korisnik zadovoljan projektnim

rezultatom?

Izvor: Omazić i Baljkas, 2005, p.52.

Razina aktivnosti varira kroz vrijeme, tako je u početnoj fazi relativno niska, raste u fazi

provedbe da bi zatim počela padati u završnoj fazi. Ukupni troškovi projekta također su

niski u ranoj fazi projekta, te rapidno rastu u fazi provedbe, u kojoj se ostvaruje najveći

dio troškova projekta. Obzirom da su projekti rizični pothvati, rizik je najveći u početnoj

9

fazi realizacije projekta, te se vjerojatnost uspješnog završetka projekta povećava kako se

bliži kraj realizacije projekta.

U početnoj fazi realizacije projekta najveće su mogućnosti utjecaja raznih interesno-

utjecajnih skupina na buduće karakteristike projekta te sukladno tome i na rizičnost

uspješne realizacije primarnih projektnih ciljeva (Zekić, 2010, p.20).

2.2. KONCEPT PROJEKTNOG MENADŽMENTA

Kako projektni menadžment predstavlja proces, sustav, znanstvenu disciplinu, instrument

upravljanja i vođenja tako nailazimo i na njegove različite definicije.

Projektni menadžment može se definirati kao proces sustavnog ciljno integriranog

vođenja raspoloživih ljudskih potencijala i logistike ograničenih materijalnih,

financijskih i informacijskih resursa kroz procese projektne realizacije u svrhu efikasnog

i efektivnog ostvarivanja unaprijed postavljenih projektnih ciljeva u pogledu obuhvata,

troškova, vremena i kvalitete izvedbe koji zadovoljavaju potrebe i očekivanja korisnika

projektnog proizvoda (Zekić, 2010, p.31).

PMBOK Guide (2013, p.5) u svojem petom izdanju definira projektni menadžment ako

primjenu znanja, vještina, alata i tehnika na projektne aktivnosti u svrhu postizanja

projektnih ciljeva i očekivanja.

Srž tako definiranog projektnog menadžmenta obuhvaća organiziranje, praćenje i

kontrolu svih aspekata projekta te motiviranje svih uključenih ljudi za postizanje

projektnih ciljeva na siguran način, unutar planiranog budžeta, vremena i drugih zadanih

parametara izvedbe. Uzimajući u obzir karakter projekta, moguće je doći do druge

definicije projektnog menadžmenta: to je menadžment koji se bavi isključivo

upravljanjem iznimkama budući da su sve radnje na projektu iznimke, jer se kao takve

nisu nikad prije događale (Baljkas i Omazić, 2005, p. 43-44).

Projektni menadžment ostvaruje se kroz uporabu procesa projektnog menadžmenta kao

što su iniciranje, planiranje, izvršavanje, kontrola i zaključenje projekta (PMBOK Guide,

2013, p.5).

10

2.3. PROJEKTNA OKOLINA

Vanjske čimbenike okoline čine klijenti poduzeća, njegovi dobavljači, banke ili čak odjeli

poduzeća koji moraju izvesti projekt, zakonodavstvo, socio-kulturno i političko

okruženje. Za razliku od vanjskih čimbenika, na koje nije moguće utjecati ili je moguće

samo djelomično, unutrašnji čimbenici odnosno projektni tim, projektni menadžer te

njihov međuodnos direktno utječu na uspjeh projekta. Kao rezultat navedenog projekti su

postali bitno kompleksniji zbog slijedećih razloga (Baljkas i Omazić, 2005, p. 56):

· jer su, generalno govoreći, gotovo sve jednostavne ideje iscrpljene te postaje sve

teže, ali i sve nužnije bili inovativan,

· posao postaje jako kompleksan te kompanije eksternaliziraju strateškim

partnerima sve ono što nije sržno,

· ljudski resursi postaju ključan čimbenik uspjeha i temeljna vrijednost,

· promijene u tehnologiji su sve brže, događaju se svakoga dana i sve teže ih je

pratiti,

· sve veća moć kupca, različite preferencije i njihova orijentacija na ekološki

prihvatljive proizvode,

· ključni ljudi u poslovnom svijetu sve više shvaćaju da na organizacije ne mogu

više gledati kao na stabilne sustave i sve se više govori o teoriji kaosa,

· organizacije gube na rigidnosti i postaju orijentirane kupcu, s opstankom kao

osnovnim strateškim ciljem.

Dodatni pritisak na projektnu okolinu je činjenica da potraga za konkurentnošću

konstantna te da se poradi toga projektna okolina konstantno mijenja. Zato projekti

postaju ključni izvor konkurentnosti poduzeća na određenom tržištu. Projektna okolina bi

se najbolje mogla opisati modelom 4-K (kompleksnost, kompletnost, konkurentnost i

orijentiranost na kupca). Iz svega navedenog možemo zaključiti da je okolina u kojoj se

projekti provode sve kompleksnija, a samim time i projekti postaju kompleksniji (Baljkas

i Omazić, 2005, p. 56).

2.3.1. Interna okolina projekta

Projekti se pokreću i ostvaruju unutar postojećih organizacijskih struktura i sustava koji

na taj način određuju čimbenike interne okoline projektne realizacije. Organizacijska

11

struktura i organizacijska kultura najvažniji su čimbenici interne okoline projektne

realizacije

Primarna organizacijska struktura definira modalitete dostupnosti resursa projektu i

položaj projektnom menadžmenata u sustavu menadžmenta poduzeća. Što je

organizacijska struktura poduzeća koje izvodi projekt više projektno usmjerena, to je

pogodniji kontekst projektnog menadžmenta za učinkovito upravljane projektnom

realizacijom. Suvremene organizacijske strukture koje karakterizira niži stupanj

složenosti i formalizacije te sveobuhvatna mreža i visoki stupanj participacije u

odlučivanju fleksibilnije su i prilagodljivije, odnosno pogodnije za razvoj projektnog

upravljanja (Zekić, 2010, p. 46).

Organizacijska kultura organizacije u okviru koje se realizira projekt vrlo je važan

čimbenik djelotvornosti projektnog menadžmenta. Inovativnost i rizičnost projektne

realizacije kao poticajno okruženje podrazumijeva razvijenu kulturu zadataka, odnosno

timsku poduzetničku kulturu. Ovisno o razvijenoj organizacijskoj kulturi, odnosno

relativno postojanim stavovima, vjerovanjima i vrijednostima koje dijele zaposleni u

organizaciji u kojoj se realizira projekt, projektni menadžment će imati pogodniji ili

nepogodniji kontekst vođenja projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 46).

2.3.2. Eksterna okolina projekta

Čimbenici znanstveno-tehnološke, gospodarske, institucionalne i socio-kulturne okoline

realizacije projekta značajno utječu na djelovanje projektnog menadžmenta i ponašanje

interesno-utjecajnih skupina projektne realizacije. Raspoloživo tehnološko znanje

presudno utječe na način realizacije projekata, a mjere fiskalne i monetarne politike te

dostupnost u cijene potrebnih resursa ulazni su vektori usmjeravaju metodologiju

projektnog upravljanja i značajno determiniraju uspješnost realizacije projekata. Isto

tako, kontekstualni sustavi obrazovanja, vjerovanja i običaja te propisi i akcije državnih

vlasi kreiraju radnu etiku i organizacijsku lojalnost, s jedne strane, i ponašanje eksternih

interesno-utjecajnih skupina projektne realizacije, s druge strane. Sve su to čimbenici koji

djeluju na projektni menadžment i uspješnost realizacije projekta koji nisu pod njegovom

kontrolom, tj. Kojima se mora prilagoditi da bi uspješno realizirao projekt u zadanom

kontekstu (Zekić, 2010, p. 48).

12

2.4. INTERESNO-UTJECAJNE SKUPINE PROJEKTA

Realizacijom projekta stvara se i specifično okruženje koje oblikuju interesno utjecajne

skupine projektne realizacije. Projektni menadžment mora od početka realizacije projekta

identificirati zainteresirane strane i njihova očekivanja od realizacije projekta kako bi u

zadanom kontekst, izbjegavanjem prijetnji i korištenjem prilika, razvojem optimalne

organizacijske strukture i poduzetničke organizacijske kulture s raspoloživim

organizacijskim resursima realizirao primarne ciljeve glavnih interesno-utjecajnih

skupina projekta, zadovoljavajući i očekivanja posredno zainteresiranih skupina

projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 45).

Interesno-utjecajne skupine (stakeholders) jesu pojedinci i organizacije koji su direktno

ili indirektno uključeni u projekt, čiji bi interesi mogli pozitivno ili negativno utjecati na

realizaciju projekta, odnosno na rezultat projektne realizacije. To su sve osobe ili

interesne grupe koje imaju neko očekivanje od projekta, čija realizacija utječe na njihove

interese i koji stoga polažu pravo utjecaja na njegovu realizaciju (Zekić, 2010, p.51).

Glavni interesno-utjecajni sudionici realizacije svakog projekta su (Zekić, 201, p.51-52):

· projektni menadžment – osobe odgovorne za djelotvorno upravljanje projektnom

realizacijom;

· projektni klijenti – pojedinci ili organizacije za koje se realizira projektni

proizvod;

· projektni izvođač – organizacija koja izvodi projekt;

· projektni sponzor – osoba ili organizacija koja omogućuje izvođenje projekta

(investitor, menadžment projekta…) osiguravajući financijsku i drugu podršku

realizaciji projektnog proizvoda;

· dobavljači – osiguravaju materijalne resurse projektne realizacije;

· banke – kao logističari financijskih resursa projektne realizacije;

· lobisti – pomažu ili otežavaju realizaciju projekta;

· mediji – kreiraju pogodnije ili nepogodnije okruženje za projektnu realizaciju;

· organi lokalne i državne vlasti te druge interesno-utjecajne skupine.

Baljkas i Omazić (2005, p. 137) interesno-utjecajne skupine općenito dijele na unutrašnje

i vanjske. Unutrašnje interesno-utjecajne skupine predstavljaju pojedince i/ili grupe koje

13

dolaze iz same organizacije, kao što su: više razine menadžmenta, inicijator, sponzor,

projektni menadžer, članovi projektnog tima, grupe u organizaciji koje su uobičajeno

uključene u projekt (administracija, ljudski potencijali, računovodstvo, nabava…), grupe

koje su angažirane na projektu (pojedinci ili ekspertni timovi koji raspolažu ključnim

znanjima), funkcijski menadžeri, dok vanjske interesno-utjecajne skupine predstavljaju

pojedince i/ili grupe koji dolaze izvan organizacije, kao što su: klijenti ili kupci,

investitori, korisnici projektnog proizvoda, suradnici, prodavači, dobavljači ili

ugovarači, zakonodavci, lobisti, mediji, profesionalna udruženja te javnost.

14

3. INICIRANJE I PLANIRANJE PROJEKTA „SOLARNA

ELEKTRANA“

Trenutna kretanja u energetici idu ka promjeni energetske politike s ciljem zaštite okoliša

većim korištenjem obnovljivih izvora energije, povećanjem energetske učinkovitosti i

smanjenjem emisije stakleničkih plinova. Konvencionalni izvori energije poput nafte,

ugljena i plina ograničeni su i iscrpljivi te najviše doprinose emisiji stakleničkih plinova.

Pomak energetske politike prema većem korištenju obnovljivih izvora energije kao i sve

veća potreba za proizvodnjom energije na mjestu potrošnje doprinosi povećanju

zaposlenosti, gospodarskom razvoju i energetskoj neovisnosti zemlje. Sunce kao

neiscrpan izvor toplinske i električne energije predstavlja obnovljivi izvor energije

velikog potencijala. Solarni izvori poput solarnih elektrana i solarnih kolektora

omogućuju proizvodnju energije na mjestu potrošnje i bez emisije stakleničkih plinova.

Poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora dodatno doprinosi interesu

za solarne elektrane.

Projektni menadžment konceptualno se uglavnom primjenjuje na sličan način u

razvojnim projektima bilo koje vrste djelatnosti, naravno uz promjenjiv stupanj primjene

ovisno o kompleksnosti projekta. Ovo poglavlje orijentirati će se na primjenu projektnog

menadžmenta u realizaciji izgradnje solarne elektrane i tehnologijom proizvodnje

električne energije kao osnovice poslovanja kojom solarna elektrana ostvaruje poslovni

rezultat.

3.1. POTENCIJAL PROIZVODNJE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Različite su procjene o korištenju sunčeve energije u Hrvatskoj. Neke su pesimistične,

druge suviše optimistične, ali zajedničko im je da će se povećati njihov udio u budućoj

energetskoj potrošnji. Također je sigurno, što se više novca i truda uloži u razvoj i potporu

toj tehnologiji, bit će djelotvornija njihova primjena, što u konačnici vodi otvaranju novih

radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima. Mnoge su zemlje izradile, i prihvatile,

ostvarenje takvih rješenja i ulaganja kao opću korist i gospodarski isplativo ulaganje,

posebno nakon ubrzanoga tehnološkog razvoja i njihove masovne primjene. Nažalost,

trenutačno se Republika Hrvatska, iako ima izrazito povoljne uvjete za uporabu sunčeve

energije, i to neusporedivo povoljnije od mnogih drugih zemalja, nalazi na samom dnu

15

Europe po ugrađenom broju takvih sustava, te se može reći da u Hrvatskoj nije iskorištena

komparativna prednost u pogledu pretvorbe energije sunčeva zračenja u električnu,

toplinsku ili energiju hlađenja. Teoretski potencijal energije sunčeva zračenja daleko je

veći od ostalih obnovljivih izvora energije, kao na primjer biomase, vodenih snaga i snage

vjetra, koji su također samo posljedica ili neki oblik pretvorbe sunčeve energije

(Majdandžić, Fotonaponski sustavi, pp.3-4).

Ukupna količina sunčevog zračenja koja padne na određenu plohu u određenom

vremenskom periodu naziva se insolacija ili ozračenost. Zemljovid 1 prikazuje kartu

Republike Hrvatske sa srednjom godišnjom razinom ozračenosti vodoravne plohe

ukupnom Sunčevim zračenjem. Tako prikazana godišnja ozračenost može poslužiti za

relativno pouzdan i jednostavan izbor fotonaponskog sustava. Insolacija u Republici

Hrvatskoj viša je od europskog prosjeka iz čega je vidljivo da je područje Republike

Hrvatske pogodno za korištenje Sunčeve energije.

16

Zemljovid 1. Ukupno sunčevo zračenje i solarni potencijal za fotonaponske sustave

u Republici Hrvatskoj

Izvor: Szekeres, 2012.

Prije samog dimenzioniranja i projektiranja potrebno je odabrati i obići lokaciju za

instaliranje fotonaponskog sustava. Lokacija sustava je od presudne važnosti. Sjeverni

predjeli obično imaju manju ozračenost od južnih predjela. Tako na primjer sjeverni dio

zemlje ima niže razine sunčevog zračenja od 1300 do 1500 kWh/m2 do južni dio zemlje

bilježi ozračenost i do 1900 kWh/m2. Postoje mnogi računalni alati za analizu i planiranje

fotonaponskih sustava te analizu lokacije. Od paketa programa koji su prikladni za

projektiranje, simulaciju i financijsku analizu fotonaponskog sustava najpoznatiji su

17

PV*SOL1, PVSYST2 te PVGIS3. Tijekom obilaska lokacije korisnika se upoznaje s

važnim pitanjima poput vrste fotonaponskog sustava, visine investicije, postojećih

subvencija ili poticaja (poput feed-in tarifa), veličini sustava i mogućnosti proizvodnje.

Odabrani sustav treba zadovoljiti korisnikove potrebe i očekivanja, istovremeno

uzimajući u obzir zahtjeve interesno utjecajnih skupina i pojedinaca projektne realizacije.

Ključni sudionici u realizaciji projekta solarne elektrane, osim projektnog menadžmenta,

su projektni sponzor (investitor), projektni izvođač i projektni klijent. Prepoznavanje

očekivanja te pravodobnim djelovanjem od strane projektnog menadžmenta minimiziraju

se utjecaji i sukobi interesa sudionika realizacije projekta i na taj način osigurava se

uspješnija projektna realizacija.

3.1.1. Solarni fotonaponski sustav

Solarni fotonaponski sustavi (FN) mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine (Šteko,

Antunović i Grgurić, 2010, p.10): fotonaponski sustavi koji nisu priključeni na mrežu,

koji se često nazivaju samostalnim sustavima i fotonaponski sustavi priključeni na javnu

elektroenergetsku mrežu.

Solarni fotonaponski (FN) sustavi koji nisu priključeni na mrežu (engl. offgrid) često se

nazivaju i samostalnim sustavima (engl. stand-alone systems), a mogu biti sa ili bez

pohrane energije, što će ovisiti o vrsti primjene i načinu potrošnje energije, te hibridni

sustavi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom ili dizelskim generatorom. Ovi

samostalni sustavi koriste se kod pokretnih (mobilnih) aplikacija kao što je korištenje

sunčanih ćelija kod manjih uređaja (osvjetljenje i dekoracija prostora (Zadar – „Pozdrav

Suncu“), kućanski aparati male potrošnje), pa do područja korištenja u sektoru kampera,

nautike, prometa (napajanje parkirališnih uređaja i prometne signalizacije). Masovna

proizvodnja i potrošnja uvjetuju s vremenom značajan pad cijena, te je sve isplativije

1 PV*SOL (www.valentin-software.com) – paket programa za projektiranje, simulaciju i financijsku

analizu fotonaponskog sustava, od malim sustava koji nisu spojeni na mrežu do velikih komercijalnih sustava i centraliziranih sustava spojenih na mrežu. 2PVSYST – za sustave spojene na mrežu, autonomne sustave i istosmjerne sustave; nudi opširnu bazu metoroloških podataka i podataka o komponentama fotonaponskog sustava. 3 PVGIS (PV Geografical Information System) – je informacijski servis Europske komisije, Zavod za

okoliš i održivost. Služi kao istraživački, demonstracijski i strateški instrument za geografsku procjenu

sunčeve energije. Omogućava kartografski pregled sunčeve energije te procjenu proizvodnje električne

energije FN sustava u Europi, Africi i jugozapadnoj Aziji. Ovo je besplatan i jednostavan alat koji je

dostupan na Internetu.

18

instalirati FN sunčane panele za napajanje uređaja, industrijskih pogona i kućanstava u

ruralnim područjima, manje naseljenim područjima i otocima, u kojima je obično slabije

razvijena elektroenergetska mreža (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.16).

Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu mogu biti izravno

priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu – uglavnom su to sustavi većih snaga, ili

sustavi priključeni na javnu mrežu preko kućne instalacije – obično fotonaponski sustavi

manjih snaga.

Fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne

instalacije pripadaju distribuiranoj proizvodnji električne energije. Dakle, oni omogućuju

povezivanje na sustave priključene uglavnom na niskonaponsku razinu

elektroenergetskog sustava. U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu

snagu, ovakvi fotonaponski sustavi mogu podijeliti na sustave do 30 kW, od 30 kW do

100 kW i preko 100 kW. Primjena ovih fotonaponskih sustava je njihova ugradnja na

krovove građevina (kose ili ravne) ili ugradnja u fasade građevina. Za ugradnju većih

fotonaponskih sustava na raspolaganju su velike kose ili ravne površine stambenih

građevina, proizvodnih hala, športskih dvorana, ugostiteljskih objekta, parkirališne

površine itd.. Usavršavanjem rada manjih fotonaponskih sustava počeli su se na

građevinama ugrađivati i sustavi većih snaga i do 1 MW. Zanimljivi primjeri su zračna

luka u Münchenu, Njemačka, s instaliranim fotonaponskim modulima snage 475 kW i

Vatikan, gdje će se nakon nedavne ugradnje 2 400 FN panela ukupne površine 5 000 m2

na krovištu dvorane „Nervi“ (koja služi za opće audijencije), godišnje dobivati oko 300

MWh električne energije (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.17).

Ovi sustavi su izravno priključeni na javnu energetsku mrežu i svu proizvedenu električnu

energiju predaju u elektroenergetski sustav. Za njih je karakteristična veća snaga i

uglavnom se instaliraju na većim površinama u blizini elektroenergetske mreže. Za ove

sustave se može reći da predstavljaju prave sunčane FN elektrane. Obično zahtijevaju od

30 do 40 m² površine za jedan kW snage, što je oko tri do četiri puta više u odnosu na

kristalne module ili šest puta više u odnosu na module tankog filma instalirane na kosim

krovovima. S obzirom na instaliranu snagu ovi fotonaponski sustavi dijele se na one snage

do 10 MW, od 10 MW do 30 MW i snage veće od 30 MW (Šteko, Antunović i Grgurić,

2010, p.18). U većini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu,

19

fotonaponski sustavi priključeni na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne

instalacije mogu podijeliti na one do 30 kW, od 30 kW do 100 kW i preko 100 kW. U

Republici Hrvatskoj za sada vrijedi podjela prema instaliranoj snazi do 10 kW, od 10 kW

do 30 kW i preko 30 kW.

Bez obzira na to je li riječ o fotonaponskom sustavu izravno spojenom na javnu mrežu ili

spojenom na javnu mrežu preko kućne mreže, najvažnija i trenutačno najskuplja

komponenta cijelog sustava su fotonaponski moduli. Ostale komponente fotonaponskog

sustava (spojna kutija sa zaštitnom opremom, kabeli istosmjernog razvoda, glavna

sklopka za odvajanje, izmjenjivač dc/ac, kabeli izmjeničnog razvoda, brojila predane i

preuzete električne energije) još su uvijek ispod 50 % od ukupne investicije (Majdandžić,

Fotonaponski sustavi, p. 31). Zbog sve veće serijske proizvodnje, troškovi proizvodnje i

prodajne cijene fotonaponskih modula i sustava značajno su se smanjili. Slijedeći taj trend

smanjuju se i cijene ostalih komponenti fotonaponskog sustava.

Grafikon 1 pokazuje udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava od 2004.

godine do 2010. godine, kao i realna predviđanja od 2010. godine do 2050. godine.

Grafikon 1. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava

Izvor: Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 32

0

1

2

3

4

5

6

2004 2010 2020 2030 2050

Ostatak sustava

Moduli

20

U 2004. godini cijena modula iznosila je oko 3 eura po vatu vršne snage (€/Wp), dok je

ostatak sustava, odnosno ostale komponente fotonaponskog sustava, iznosio oko 2 €/Wp.

Tijekom idućeg razdoblja jasno se vidi da će cijena fotonaponskih modula, kao i ostalih

komponenti sustava padati. Tako će 2020. godine cijena modula iznositi oko 1 €/Wp dok

će isto toliko iznositi i ostale komponente fotonaponskog sustava. Već 2030. godine

cijene će pasti za 50 % u odnosu na 2020. godinu, tako da će cijena modula iznositi oko

0,5 €/Wp, koliko i ostale komponente fotonaponskog sustava. Dugoročno se predviđa da

će ukupna cijena fotonaponskog sustava (moduli i ostala oprema sustava) iznositi oko 0,5

€/Wp, što će dati daleko najpovoljniju proizvodnu cijenu električne energije u odnosu na

bili koji izvor energije, bio on obnovljiv ili neobnovljiv (Majdandžić, Fotonaponski

sustavi, p. 31).

Bez obzira na životni vijek, uobičajena garancija većine današnjih komercijalnih

proizvođača na fotonaponske module je 10 godina na 90 % izlazne snage, a 25 godina na

80 % izlazne snage.

Električna energija može se proizvoditi i u solarnim termoelektranama, koje su najčešće

na kombinirani pogon (uz solarni, imaju još i dodatni izvor na fosilna goriva, najčešće

zemni plin). U njima se Sunčeva energija prvo pretvara u toplinsku, te potom u

električnu.. Usprkos činjenici da je u tom procesu konverzije jedna karika više, efikasnost

im je zavidna (20-40%), a negativan utjecaj na okoliš zanemariv. Područja s puno

sunčanih sati (poput pustinja i polupustinja) izrazito su pogodna za izgradnju ovakvih

elektrana (Šteko, Antunović i Grgurić, 2010, p.18).

Koncentrirane sunčeve elektrane pomoću sustava zrcala (ravnih ili paraboličnih) ili leća,

kombiniranog sa sustavom za praćenje položaja Sunca na nebeskom svodu, izravno

Sunčevo zračenje fokusira na spremnik s tekućinom (voda, ulje, tekući natrij i sl.) koji se

zagrijava, te se njegovim prolaskom kroz turbine ili toplinske (Stirling) motore proizvodi

električna energija. U tom procesu nastaju vrlo visoke temperature, pa su ovakvi sustavi

ujedno pogodni za proizvodnju topline i pare za druge namjene (tzv. kogeneracija). Za

primjenu ovakvih sustava potrebna je dnevna vedrina, te u područjima sa značajnijom

naoblakom imaju ograničenu primjenjivost. Prema izvedbi i korištenom sustavu

zrcala/leća, CSP sustavi se dijele na parabolične kolektore, sunčane tornjeve, sunčane

21

tanjuri, Fresnel reflektore i sunčane uzgonske elektrane (Šteko, Antunović i Grgurić,

2010, p.18).

Izneseni podaci daju informacijsku osnovu za odabir fotonaponskog sustava koji

odgovara željama i potrebama svih sudionika realizacije projekta.

3.1.2. Proizvodnja i korištenje električne energije

Nakon analize lokacije odabire se vrsta fotonaponskog sustava. Projektnom realizacijom

ostvaruje se objektni cilj projekta – izgradnja solarne elektrane, kao pretpostavka

realizacije namjenskog cilja projekta – ostvarenje profita povećanjem energetske

neovisnosti klijenta, koji se ostvaruje kontinuiranim procesom eksploatacije projektnog

proizvoda – prodajom proizvedene električne energije.

U skladu sa željama i potrebama sudionika realizacije projekta odabire se fotonaponski

sustav izravno priključen na javnu elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije

instalirane snage do uključivo 10kW na lokaciji Zagreb. Predviđeno je izgraditi sustav

fotonaponskih modula koji za proizvodnju električne energije, snage 9,945kW, trofaznog

napona 230/400V, 50Hz. Obzirom na sunčev potencijal predmetne lokacije, odnosno

podatak da srednja godišnja ozračenost vodoravne plohe ukupnim sunčevim zračenjem

iznosi 10,700 kWh/m2, predvidjeti će se fotonaponski paneli proizvedeni u standardnoj

tehnologiji kristaličnih silicija, koja se smatra optimalnom za ovakvu vrstu elektrane,

kako iz tehničkih tako i financijskih razloga. Predviđa se fotonaponski sustav sastavljen

od 51 fotonaponskog modula-panela. Spojit će se u 3 grupe po 17 modula. Fotonaponski

modul se sastoji od određenog broja fotonaponskih ćelija, za proizvodnju električne

energije, visokog stupnja korisnosti. Veličina odabranih fotonaponskih panela kreće se u

klasičnim granicama, u ovisnosti o snazi i neće biti veći od 2000x1000x35mm, a težine

20-25kg. Snaga fotonaponskog panela će iznositi 195Wp. Fotonaponski moduli montirati

će se na predviđenoj površini krova na PVC podkonstrukciju sa pričvršćenjem bez

razaranja same krovne površine. Predloženi sustav ima sljedeće značajke:

o Sustavi snage do 10kW dobivaju naknadu za isporučenu energiju koja

sada iznosi 2,63 kn/kWh,

o Brza i jednostavna montaža i ugradnja opreme i spajanje u trajanju od 5

do 10 dana,

22

o Jednostavno održavanje i servisiranje,

o Priključak na mrežu HEP-a na niski napon, jednostavan zbog ukupne

snage manje od 500 kW.

Tijekom vremena, fotonaponski moduli raznoliko degradiraju čime se narušavaju strujni

odnosi u grani. Očekivana godišnja degradacija modula iznosi od 0,5 do 1,0% godišnje.

Procjena prosječne godišnje proizvodnje električne energije danog sustava dobivena je

korištenjem alata PVGIS te iznosi 10.700 kWh.

Nositelj projekta namjerava izgraditi sunčanu elektranu kao jednostavnu građevinu,

sukladno Pravilniku o jednostavnim građevinama i radovima (NN 21/09, 57/10, 126/10,

48/11, 81/12, 68/13, 79/14) te treba sklopiti ugovor ili predugovor o priključenju na

elektroenergetsku mrežu s HEP-Operatorom distribucijskog sustava d.o.o. kako bi stekao

status povlaštenog proizvođača i pravo na otkup električne energije po poticajnoj cijeni.

Poticajna cijena, definirana Tarifnim sustavom (NN 63/12), za sunčane elektrane

instalirane snage do uključivo 10 kW iznosi 2,63 kn/kWh (HROTE Godišnji izvještaj,

2015, p. 14). Ovisno o vrsti komponenata fotonaponskog sustava i njihovoj kvaliteti

visina investicije kreće se od 110.000 kn do 170.000 kn.

3.2. UTJECAJ NA OKOLIŠ

Za razliku od fosilnih goriva, solarna energija ne dovodi do ispuštanja štetnih emisija

tijekom uporabe, dok proizvodni procesi fotonaponskih modula ipak rezultiraju

određenim zagađenjem.

Prema studiji pod naslovom "Emisije iz fotonaponskog životnog ciklusa" (engl.

Emissions from Photovoltaic Life Cycles) postupak proizvodnje i životni ciklus

fotonaponskih ćelija proizvode mnogo manje onečišćenja zraka od tradicionalnih

tehnologija s fosilnim gorivima. To je istraživanje bilo dosta opsežno i istraživači su

prikupili podatke o ispuštanju štetnih plinova od 13 proizvođača solarnih ćelija iz Europe

i SAD-a u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Istraživanje je uključilo četiri glavna

komercijalna tipa solarnih ćelija: polikristalni silicij, monokristalni silicij, trakasti silicij

i tanki film kadmijeva telurida (CdTe). Rezultati su tih istraživanja čak i optimističniji

nego što su se znanstvenici nadali i pokazali su da proizvodnja električne energije iz

solarnih ćelija smanjuje količinu onečišćenja zraka za oko 90 % u odnosu na proizvodnju

23

iste količine električne energije korištenjem fosilnih goriva. Zaključak je studije, ukupno

gledajući, da sve fotonaponske tehnologije pridonose znatno manjim štetnim ispuštanjima

po kWh od tradicionalnog načina proizvodnje električne energije pomoću fosilnih goriva.

Studija je također pokazala da tehnologija tankog filma kadmijeva telurida (engl. thin-

film cadmium telluride) ima najmanju emisiju štetnih plinova u životnom ciklusu,

većinom zbog toga što je utrošak energije za proizvodnju takvog modula najmanji od svih

fotonaponskih modula (Majdandžić, Fotonaponski sustavi, p. 15).

Emisije iz fotonaponskog životnog ciklusa kreću se u rangu 25-35 g/kWh, s potencijalnim

snižavanjem na 15 g/kWh u bližoj budućnosti (Alsema, de Wild-Sholten i Fthenakis,

2006, p.7).

Jedan od često spominjanih potencijalnih problema je uporaba kadmija u kadmij-

telurijevim solarnim ćelijama (CdTe). Kadmije je, u svom metalnom obliku, toksična

supstanca koja ima tendenciju taložiti se u prirodi u hranidbenim lancima. Količina

kadmija korištenog u proizvodnji fotonaponskih modula od ćelija tankog filma je

relativno mali (5-10 g/m2), te uz adekvatnu tehnologiju kontrole emisija njihov udio u

proizvodnji može se smanjiti gotovo na nulu. Trenutna fotonaposka tehnologija postiže

emisiju od 0.3-0.9 mikrograma/kWh tokom cijelog fotonaponskog životnog ciklusa.

Većina tih emisija zapravo je posljedica korištenja ugljena kao izvora energije u

proizvodnji fotonaponski modula (Alsema, de Wild-Sholten i Fthenakis, 2006, p.5). Ako

bi se za proizvodnju fotonaponskim modula koristila energija dobivena putem

fotonaponskih sustava umjesto ugljena, emisije kadmija u proizvodnom procesu potpuno

bi se eliminirale (Fthenakis i Zweibel, 2003, p.3).

Prelazak na solarnu tehnologiju uz smanjenje emisije štetnih plinova također doprinosi i

uštedi vode, te sprječavanju daljnjeg zagađenja okoliša. Solarni fotonaponski moduli

koriste dvadeset puta manje vode po kWh proizvedene električne energije u odnosu na

nuklearne elektrane, te šesnaest puta manje nego elektrane na ugljen. Ova ušteda je od

velike važnosti u područjima koje zahvaćaju česte nestašice vode (Advantages of Solar

Energy).

24

3.3. ZAKONSKA REGULATIVA

Dva su osnovna zakona kojima se uređuje pitanje proizvodnje električne energije iz

obnovljivih izvora energije (OIE) i visokoučinkovite kogeneracije, a to su Zakon o

energiji (Narodne novine br. 68/01, 177/04, 76/07 i 120/12) i Zakon o tržištu električne

energije (Narodne novine br. 177/04, 76/07 i 22/13).

Zakon o energiji izrijekom utvrđuje da je korištenje OIE i kogeneracije (OIEiK) u interesu

Republike Hrvatske. Definira povlaštenog proizvođača (PP) kao energetski subjekt koji

u pojedinačnom proizvodnom objektu istodobno proizvodi električnu i toplinsku

energiju, koristi otpad ili OIE na gospodarski primjeren način koji je usklađen sa zaštitom

okoliša te propisuje da se sva pitanja vezana uz korištenje OIE i kogeneracijskih

postrojenja uređuju posebnim pravilnikom. Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora

energije i kogeneracije (Narodne novine br. 67/07 i 88/12) određuje uvjete korištenja OIE

i kogeneracijskih postrojenja, definira grupe postrojenja OIE i kogeneracije, utvrđuje

uvjete za upis u “Registar projekata i postrojenja za korištenje OIE i kogeneracije te

povlaštenih proizvođača” te definira sve korake koje je energetski subjekt dužan poduzeti

kako bi ishodio prethodno, a potom i konačno odobrenje za izgradnju novog postrojenja.

Za vođenje Registra odgovorno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

(MINGORP).

Na temelju Zakona o energiji donesen je i Tarifni sustav za proizvodnju električne

energije iz OIE i kogeneracije (Narodne novine br. 33/07). Povlašteni proizvođači imaju

pravo na poticajnu cijenu koja je definirana ovim Tarifnim sustavom, a ta cijena ovisi o

veličini i tipu postrojenja. Valja naglasiti da se visina poticajne cijene godišnje korigira

prema utvrđenoj metodologiji. Povlašteni proizvođač ima pravo na poticajnu cijenu

temeljem ugovora o otkupu električne energije kojeg je sklopio s operatorom tržišta

energije (HROTE).

I konačno, Zakon o energiji utvrđuje da cijena energije sadrži naknadu za poticanje

OIEiK, koju određuje Vlada RH na temelju Uredbe o naknadama za poticanje

proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne

novine br. 33/07). Od 1. srpnja 2007. godine započela je naplata naknade od svih kupaca

25

električne energije. Uredbom je definirana jedinična naknada (kn/kWh) koja je jasno

iskazana kao posebna stavka na računima za električnu energiju.

Prema Zakonu o tržištu električne energije operator prijenosnog sustava ili operator

distribucijskog sustava dužan je osigurati preuzimanje ukupno proizvedene električne

energije od povlaštenih proizvođača prema propisanim uvjetima. Status povlaštenog

proizvođača električne energije stječe se na temelju rješenja Hrvatske energetske

regulatorne agencije (HERA) u skladu s uvjetima i procedurama koje propisuje Pravilnik

o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (Narodne novine br. 67/07, 88/12 i 132/13).

Uz MINGORP i HERA-u, ključna institucija u sustavu poticanja proizvodnje električne

energije iz OIEiK je Hrvatski operator tržišta energije (HROTE). Zakonom o tržištu

električne energije definiraju se i njegove obveze koje, između ostalog uključuju

sklapanje ugovora sa svim opskrbljivačima radi osiguranja minimalnog udjela električne

energije proizvedene iz OIEiK, prikupljanje naknade za poticanje OIEiK od

opskrbljivača, obračun, prikupljanje i razdiobu sredstava prikupljenih od naknade za

poticanje OIEiK na povlaštene proizvođače električne energije iz OIEiK na temelju

prethodno sklopljenih ugovora. Za pitanja priključaka postrojenje OIEiK na

elektroenergetsku mrežu odgovorni su operatori prijenosnog odnosno distribucijskog

sustava, HEP-OPS i HEP-ODS (Nuli, 2012).

3.3.1. Administrativna procedura stjecanja statusa povlaštenog

proizvođača za postrojenja koja koriste OIEiK

Nakon donošenja odluke o investiranju u obnovljive izvore energije potrebno je izraditi

preliminarnu analizu opravdanosti izgradnje postrojenja i priključka na

elektroenergetsku mrežu s tehno-ekonomskim podacima i podacima prostornog uređenja

te prikupiti ostalu dokumentaciju prema Pravilniku o korištenju OIEiK. Nakon toga, prate

se sljedeći koraci administrativne procedure.

Prvi korak je ishođenje prethodnog energetskog odobrenja. Fizička ili pravna osoba koja

želi izgraditi postrojenje koje koristi OIE ili kogeneracijsko postrojenje mora od

Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) zatražiti prethodno

energetsko odobrenje za izgradnju postrojenja. Dokumentacija koju je potrebno priložiti

uz zahtjev za prethodno odobrenje navedena je u članku 11. Pravilnika o korištenju

26

OIEiK. MINGORP prethodno odobrenje izdaje u roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno

dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene

dokumentacije. Na temelju prethodnog odobrenja stječe se pravo na upis u Registar

OIEKPP, pravo na ispitivanje potencijala OIE (u ovisnosti o tipu postrojenja) te pravo na

uređenje imovinsko-pravnih odnosa na zemljištu u vlasništvu RH. Tek upisom u Registar

OIEKPP fizička ili pravna osoba dobiva status nositelja projekta. Nositelj projekta dužan

je u roku od 6 mjeseci od konačnosti prethodnog odobrenja započeti i dokazati početak

istraživanja potencijala OIE, a u roku od 36 mjeseci od konačnosti prethodnog rješenja

dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole. Prethodno energetsko

odobrenje vrijedi 18 mjeseci za postrojenja za koja ne postoji obveza izdavanja lokacijske

dozvole, odnosno 48 mjeseci ako je takva obveza propisana. Valja istaknuti da za

postrojenje OIEiK snage do uključivo 30kW nije propisana obveza ishođenja prethodnog

odobrenja, a upis u Registar se vrši na temelju energetskog odobrenja. Za postrojenja koja

nisu priključena na elektroenergetsku mrežu nije potrebno ishoditi niti prethodno

energetsko odobrenje niti energetsko odobrenje (Nuli, 2012).

Drugi korak uključuje ishođenje energetskog odobrenja. Prije podnošenja zahtjeva za

energetsko odobrenje, nositelj projekta za svoj objekt mora izraditi analizu opravdanosti

izgradnje postrojenja i priključka na elektroenergetsku mrežu s tehno-ekonomskim

podacima i podacima prostornog uređenja te ishoditi lokacijsku dozvolu, ako je za to

postrojenje propisana obveza ishođenja iste. U pravilu, sva postrojenja za iskorištavanje

OIEiK, osim solarnih kolektora, trebaju imati lokacijsku dozvolu prema Pravilniku o

jednostavnim građevinama i radovima (Narodne novine br. 101/07). Tijekom postupka

izdavanja lokacijske dozvole potrebno je ishoditi i prethodnu elektroenergetsku

suglasnost od operatora sustava na čiju će se mrežu postrojenje priključiti, na temelju

čega se sklapa Predugovor/Ugovor o priključenju na mrežu. Uvjeti za sklapanje

Predugovora/Ugovora o priključenju na elektroenergetsku mrežu dani su u članku 28.

Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 14/06). Ministarstvo

gospodarstva, rada i poduzetništva odobrenje izdaje u roku 30 dana, a ukoliko je potrebno

dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene

dokumentacije (Nuli, 2012).

27

Treći korak zahtjeva ishođenje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog

proizvođača. Nositelj projekta HERA-i dostavlja zahtjev za izdavanje prethodnog

rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, čiji je sadržaj propisan člankom 7.

Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. Tom se zahtjevu mora, između

ostalog, priložiti energetsko odobrenje MINGORP-a, građevinska dozvola te tehnički

opis projektiranog postrojenja s opisom tehnološkog procesa i uvjetima korištenja

postrojenja. HERA prethodno rješenje izdaje u roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno

dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od 30 dana nakon zaprimanja dopunjene

dokumentacije. Prethodno rješenje važi dvije godine, uz mogućnost produljenja za 12

mjeseci, a u tom roku nositelj projekta dužan izgraditi postrojenje i podnijeti zahtjev za

izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača (Nuli, 2012).

Četvrti korak je sklapanje ugovora o otkupu električne energije. Povlašteni proizvođači,

osim hidroelektrana snage veće od 10MW, mogu steći pravo na poticajnu cijenu

definiranu u Tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije OIEiK. Kako bi

ostvarili to pravo, moraju s operatorom tržišta (HROTE) sklopiti ugovor o otkupu

električne energije. Zahtjev za sklapanje ugovora mora sadržavati predgovor ili ugovor o

priključenju na elektroenergetsku mrežu i prethodno rješenje o stjecanju statusa

povlaštenog proizvođača (koraci 2 i 3), kako je i definirano člankom 9. Tarifnog sustava.

Ugovor se sklapa u roku od 50 dana. Ugovor se sklapa na određeno vrijeme od 14 godina.

Ugovor postaje pravomoćan tek danom pravomoćnosti rješenja o stjecanju statusa

povlaštenog proizvođača (korak 5) (Nuli, 2012).

Peti korak podrazumijeva ishođenje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača.

Nositelj projekta koji je izgradio postrojenje ili proizvođač HERA-i podnosi zahtjev za

izdavanje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača. HERA rješenje izdaje u

roku od 30 dana, a ukoliko je potrebno dopuniti dokumentaciju, odluku donosi u roku od

30 dana nakon zaprimanja dopunjene dokumentacije. Zahtjev mora sadržavati

dokumentaciju definiranu u članku 9. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog

proizvođača, između ostalog, dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti, pravomoćnu

uporabnu dozvolu i ugovor o korištenju mreže. Dozvolu za obavljanje energetske

djelatnosti izdaje HERA u skladu s Pravilnikom o dozvolama za obavljanje energetskih

djelatnosti (Narodne novine br. 118/07). Uporabnu dozvolu izdaje MZOPUG ili nadležno

28

upravno tijelo nakon tehničkog pregleda kojim se potvrđuje usklađenost s glavnim

projektom, odnosno građevinskom dozvolom. Ugovor o korištenju mreže sklapa se s

operatorom prijenosnog ili distribucijskog sustava (HEP.OPS ili HEP-ODS), ovisno na

koju je naponsku razinu postrojenje priključeno. Uvjeti sklapanja ugovora o korištenju

mreže propisani su člankom 33. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Narodne

novine br. 14/06), a sklapanju ugovora svako prethodi ishođenje elektroenergetske

suglasnosti, za što je potrebno posjedovati građevinsku dozvolu, prema uvjetima

propisanim u Općim uvjetima za opskrbu električnom energijom (Nuli, 2012).

U Hrvatskoj status povlaštenog proizvođača mogu steći svi proizvođači koji proizvode

električnu energiju iz obnovljivih izvora energije, te kogeneracije. Tako proizvedena

električna energija regulirana je Zakonom o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07, 152/08,

127/10, 120/12, 14/14), te Zakonom o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07,

152/08, 14/11, 59/12, 22/13). Za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne

energije bitan je Zakon o tržištu električne energije jer je ministarstvo gospodarstva na

temelju njega donijelo Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne

energije. Njime su propisani uvjeti za stjecanje i gubitak statusa, prava i obveze, te nadzor

nad radom povlaštenog proizvođača. Da bi se stekao status povlaštenog proizvođača,

postrojenje mora biti priključeno na elektroenergetsku prijenosnu ili distribucijsku mrežu,

mora zadovoljavati tehničke i pogonske uvjete, te pripadati jednoj od grupa. Status

povlaštenog proizvođača stječe se rješenjem o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača

i ono se donosi na rok važenja od 14 godina, osim kod postojanja vremenskih ograničenja

korištenja postrojenja. Ugovor o otkupu električne energije proizvedene iz proizvodnih

postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja sklapa

se na vrijeme od 14 godina, koje se računa od dana ostvarenja prava na isplatu poticajne

cijene sukladno članku 17. stavcima 2. i 3. Tarifnog sustava (NN, 133/13). Status

povlaštenog proizvođača električne energije prestaje istekom roka važenja rješenja o

stjecanju statusa povlaštenog proizvođača ili ako se proizvođaču oduzme status

povlaštenog proizvođača (Nuli, 2012).

3.3.2. Struktura raščlanjenih poslova i aktivnosti projektne realizacije

Da bi se za svaku aktivnost moglo definirati vrijeme trajanja, potrebno je prvo cjelokupni

projekt raščlaniti na upravljive dijelove koji zajedno čine sadržaj projekta. Način

29

stupnjevitog grupiranja projektnih komponenata putem povezanih dijelova koji se mogu

isporučiti, a svi zajedno čine sadržaj projekta, pri čemu svaki niži stupanj prikazuje

detaljniju razinu sastavnih dijelova projekta naziva se WBS (Work Breakdown Structure)

te predstavlja hijerarhiju posla potrebnog da se završi projekt koji definira proizvod ili

uslugu (PMBOK Guide, 2013, pp. 125-6). U slijedećoj shemi prikazana je struktura

raščlanjenih poslova projekta.

Shema 1. Prikaz WBS-a solarne elektrane

Izvor: Izrada autora prema PMBOK Guide, 2013, p. 130

Nakon što je projekt raščlanjen na upravljive dijelove pristupa se vremenskom rasporedu

aktivnosti projektne realizacije. Za učinkovito upravljanje vremenskim rasporedom

aktivnosti projektne realizacije, tj. rokovima realizacije projekata razvijene su brojne

metode grafičkog - linijskog i mrežnog planiranja. Jedna od najjednostavnijih i

SOLARNA ELEKTRANA

Projektni menadžment

Iniciranje

Planiranje

Pred-izgradnja

Odabir lokacije

Projektna dokumentacija

Nabava opreme

Izgradnja

Montrianje konstrukcije

Solarni paneli

Pretvarači i električne instalacije

Testiranje sustava

Inspekcija

Završne radnje

Zaključna dokumentacija

Korištenje

30

najkorištenijih metoda grafičkog prikaza terminskog plana aktivnosti realizacije projekata

koja olakšava kontrolu i vođenje projektne realizacije zasniva se na Gantt dijagramu.

Gantogram je vrlo pregledan i lako razumljiv alat, kojim sudionici u realizaciji projekta

mogu brzo i lako doći do informacija o svim aktivnostima i vremenskom rasporedu

projektne realizacije (Zekić, 2010, p. 119). U slijedećoj shemi prikazan je vremenski

slijed aktivnosti projekta.

31

Shema 2. Gantogram administrativne procedure za jednostavne građevine

Izvor: http://eltim.hr/nove-tehnologije/fotonaponski-sustavi/

32

3.3.3. Mehanizmi poticanja proizvodnje električne energije

Postoji mnogo različitih načina poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih

izvora. Spomenuti ćemo nekoliko financijskih mehanizama poticanja proizvodnje

električne energije korištenjem fotonaponskih sustava. Najčešće korišteni mehanizmi

(često u kombinaciji) su (Shahan, 2013):

· Tarifni sustavi (Feed-in tariffs),

· Neto mjerenje (Net metering),

· Vrijednost solarnih tarifa (Value of Solar Tariffs),

· Standardi obnovljivih izvora energije (Renewable Energy Standards).

Većina globalnog kapaciteta za proizvodnju električne energije korištenjem solarne

fotonaponske energije instalirana je putem raznih tarifnih sustava odnosno tzv. feed-in

tarifa. Ukratko, tarifni sustavi osiguravaju ljudima koji postave solarne fotonaponske

sustave mogućnost plasmana proizvedene električne energije natrag u energetsku mrežu

po određenoj cijeni u određenom vremenskom periodu. Cilj ovakvih poticaja je povećati

ulaganja u solarnu energiju, time potaknuti veću proizvodnju i pridonijeti snižavanju

cijena solarnih fotonaponskih sustava. Visina poticaja ovisi o veličini instaliranog

solarnog fotonaponskog sustava, razdoblju povrata ulaganja, te brzini kojom

fotonaponski sustav generira električnu energiju. Kod feed-in tarifa, početni financijski

trošak snosi potrošač. Cijena po kWh proizvedene električne energije proizvedene po

tarifnom sustavu uvijek je veća od tržišne. Tarifni sustavi uvedeni su u mnogim zemljama

svijeta s različitim stupnjem uspjeha. Najuspješniji tarifni sustav, koji ujedno služi kao

mjerilo i standard ostalima, ima Njemačka (Shahan, 2013). U izvješću koje je objavila

Europska Komisija početkom 2013. godine, utvrđeno je da su feed-in tarife (sustav

poticajnih cijena) daleko bolja opcija za poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih

izvora od sustava kvota (Renewable Energy Standards). Feed-in tarife bile su glavni

pokretač naglog rasta i razvoja solarne energije i instalacije fotonaponskih sustava u

zemljama poput Njemačke, Italije koje su danas vodeće Europske zemlje po instaliranom

fotonaponskom kapacitetu (Shahan, 2013). Feed-in tarifa, kao sveobuhvatne poticajne

politike, bile su 2011. godine odgovorne za gotovo 90% instaliranog fotonaponskog

kapaciteta. S pojednostavljenim postupkom spajanja na mrežu, dugoročnim ugovorima

te privlačnim otkupnim cijenama feed-in tarife su politika koja funkcionira. Udio feed-in

33

tarifa u instaliranom fotonaponskom kapacitetu 2011. godine prikazan je u narednom

grafikonu (Farrell, 2011).

Grafikon 2. Udio feed-in tarifa u globalno instaliranom kapacitetu 2011. godine

Izvor: Farrell, 2011

Neto mjerenje (Net metering) je sličan sustav plasmana viška proizvedene električne

energije natrag u javnu energetsku mrežu. Za razliku od feed-in tarifa, sustav neto

mjerenja manje je okrenut poticanju rasta i ulaganja u solarnu energije, već plaćanju „fer“

vrijednosti za proizvedenu električnu energiju plasiranu u javnu energetsku mrežu. To se

postiže tako da je cijena proizvedene električne energije jednaka tržišnoj, te se mjerač

brojila kreće u suprotnom smjeru kada se u javnu energetsku mrežu plasira više električne

energije nego što se troši. Na taj način omogućuje se vlasnicima solarnih fotonaponskih

sustava da višak proizvedene električne energije, koji ne koriste, plasiraju u javnu

energetsku mrežu, te da im se obračuna samo „neto“ korištena energija(Shahan, 2013).

Neto mjerenje i feed-in tarife preteče su sustavu Vrijednosti solarnih tarifa (Value of Solar

Tariffs – VOST). Sustav vrijednosti solarnih tarifa uzima u obzir mnoge koristi solarne

energije (nema emisija CO2, ne zagađuje zrak i vodu, stvaranje novih radnih mjesta,

garantirana otkupna cijena veća od tržišne i sl.) i određuje cijenu koju bi otkupljivač

trebao platiti za proizvedenu električnu energiju. Ključ ovakve politike je u odabiru koje

koristi uključiti u sustav a koje ne, te kako ih vrednovati (Shahan, 2013).

34

Standard obnovljivih izvora energije usmjeren je na povećanje udjela električne energije

proizvedene iz obnovljivih izvora energije u određenom području, regiji ili na razini

države. Definira se kao postotak od ukupne ponude električne energije koji mora biti

dobiven iz obnovljivih izvora energije. Obično se definira tehnologija (solarna energija,

vjetar i sl.) te specifični ciljevi, koji se žele postići, izraženi u postotku ukupne potražnje

električne energije za određeno područje (Shahan, 2013).

Druge uobičajene solarne politike uključuju razne popuste (rabate), povrate poreza,

dotacije, zajmove, kredite, te iznajmljivanje krovova. Sve su to jednostavni načini

financiranja kojima državna, regionalna i lokalna uprava potiču investicije i razvoj

solarnih tehnologija (Shahan, 2013).

35

4. OCJENA ISPLATIVOSTI PROJEKTA

Sukladno važećem tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih

izvora i kogeneracije, najviša otkupa cijena za proizvedeni kWh električne energije

isplaćuje se za sunčane elektrane na postojećim objektima instalirane snage do uključivo

10 kW.

Otkupna cijena električne energije proizvedene u sunčanim elektranama instalirane snage

od uključivo 10 kW iznosi 2,63 kn/kWh + PDV. Ugovor o otkupu sklapa se na period od

14 godina tijekom kojega se svake godine otkupna cijena povećava za indeks inflacije koji

objavljuje Državni zavod za statistiku. Također, otkupna cijena električne energije može

se povećati za 20% ukoliko se za grijanje objekta na kojem se nalazi sunčana elektrana

koristi toplinski sustav koji koristi neki od obnovljivih izvora energije. Uvjet je da je

navedeni toplinski sustav ispravan i u funkciji te da je snaga toplinskog sustava barem

25% od ukupne snage sunčane elektrane. Ukoliko su ovi uvjeti zadovoljeni, otkupna

cijena električne energije iznosi 3,16 kn + PDV (HROTE Godišnji izvještaj, 2015).

Za neintegrirane sunčane elektrane, kako je definirano u Tarifnom sustavu (NN, 133/13),

koristi se referentna cijena električne energije jednaka iznosu važeće tarifne stavke za

radnu energiju po jedinstvenoj dnevnoj tarifi za opskrbu električnom energijom u okviru

univerzalne usluge, tarifni model Plavi čiji je iznos određen člankom 39. stavkom 2.

točkom 1. Metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za opskrbu električnom

energijom u okviru univerzalne usluge (»Narodne novine«, broj 116/2013), sukladno

kojoj su opskrbljivači dužni otkupiti električnu energiju iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije od operatora tržišta.

Operator tržišta sklapa ugovore o otkupu električne energije s nositeljem projekta iz

proizvodnih postrojenja Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz OIEiK

(NN, 133/13), sve dok ukupna snaga takvih proizvodnih postrojenja temeljem sklopljenih

ugovora o otkupu električne energije prema ovom Tarifnom sustavu, ne dosegne

vrijednosti od ukupno 12 MW. Od toga 5 MW odnosi se na integrirane sunčane elektrane,

2 MW na integrirane sunčane elektrane na objektima u vlasništvu tijela državne uprave,

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te 5 MW na neintegrirane sunčane

elektrane. Kada ukupna vrijednost sklopljenih ugovora o otkupu električne energije

36

dosegne vrijednost od ukupno 12 MW, operator tržišta obustavlja zaprimanje zahtjeva za

sklapanje ugovora o otkupu električne energije, a naknadno zaprimljene zahtjeve za

sklapanje ugovora o otkupu električne energije odbija rješenjem.

Cijena fotonaponskog sustava ovisi o nizu faktora. U ovome koraku, potrebno je

poznavati tek specifičnu cijenu sustava. Ovaj podatak je moguće bazirati na ponudama

od nekoliko različitih distributera fotonaponske opreme. Ukupna investicija za izgradnju

sunčane elektrane do uključivo 10 kW, iznosi između 110.000 – 170.000 kn (ovisno o

ugrađenim komponentama, složenosti izvedbe i željama investitora). Radi lakšeg prikaza

koristi se prosječna cijena sustava u iznosu 140.000 kn.

Kod proračuna učinkovitosti i dimenzioniranja solarnog sustava također je potrebno

poznavati snagu ukupnog Sunčevog zračenja te optimalni kut nagiba fotonaponskog

modula kako bi se postigla optimalna ozračenost fotonaponskog sustava.

Proizvedena električna energija ovisi o više faktora (osunčanost, zasjenjenje, nagib,

orijentacija, unutarnji gubici sustava itd.). U Dubrovniku će elektrana proizvesti oko

14,200 kWh, u Splitu oko 14,000 kWh, u Zagrebu oko 10,700 kWh, u Varaždinu oko

10,600 kWh, a u Osijeku oko 10,900 kWh električne energije godišnje. Prihode od

prodaje lako se izračuna na temelju proizvedene električne energije i otkupne cijene. Tako

će u Dubrovniku prihod iznositi oko 37,000, u Splitu oko 36,000, dok će u Zagrebu

prihodi biti oko 28,000 kn godišnje. Ukoliko postoji instaliran i toplinski sustav, ovi

iznosi veći su za 20%.

Razdoblje povrata investicije jako varira ovisno o izvedbi same elektrane, uvjetima

lokacije i proizvodnji energije. U Dubrovniku ono može biti već od 3,5 godina, dok će u

kontinentalnom dijelu Hrvatske biti oko 5 do 7 godina. Vijek sunčane elektrane neki

predviđaju na čak 40 godina uz redovito održavanje. Garancija na same foto-naponske

module je 25 godina, na noseće konstrukcije 20 godina, dok na pretvarač najmanje 10

godina (sa mogućnošću produljenja do 20 godina).

Investicija sunčane elektrane može se realizirati i putem ‘zelenih kredita’ poslovnih

banaka te preko HBOR-a.

37

4.1. FINANCIJSKA ANALIZA

U okviru financijske analize projekta analiziraju se financijski aspekti investiranja.

Financijskom analizom se na sintetički način izražavaju svi pokazatelji dobiveni iz

prethodnih analiza (tržište i tehnologija), a zatim se vrši odgovarajuća ocjena isplativosti,

tj. opravdanosti investicije.

Osnovni alat za analizu je novčani tijek, te izvještaji o neto financijskim i ekonomskim

koristima. Oni sadrže projekcije godišnjih primitaka i izdataka za vrijeme vijeka

korisnosti projekta. Ocjenom se nastoji odrediti hoće li projekt biti financijski održiv.

Financijska analiza podrazumijeva predstavljanje svih elemenata investicije u

financijskim izrazima, i to: investicijska ulaganja, financijska sredstva, račun dobiti i

gubitka, financijski i ekonomski tok, te statička i dinamička ocjena projekta.

4.1.1. Ulaganje i izvori financiranja

Izvori financiranja sredstva za realizaciju projekta mogu se podijeliti na: vlastita sredstva,

sredstva ulagača-partnera, donacije i subvencije, krediti, te ostali izvori. Vlastita sredstva

potječu iz izvora koje osigurava sam investitor, to su prije svega sredstva iz zadržane

dobiti (poduzeće), te ušteđevina (fizička osoba). Izvori sredstava iz donacija i subvencija

mogu biti različiti, od međunarodnih donacija i državnih subvencija (poticaji i

stimulacije) do donacija različitih sponzora. Sredstva ulagača-partnera dolaze iz fondova

partnera i nazivaju se vlasničkom formom financiranja. Kao potencijalni partneri mogu

se pojaviti poduzeća: dobavljači koji realizacijom projekta dobivaju stalnog kupca za

svoje proizvode; fizičke osobe, kao i određeni institucionalni investitori (razne vrste

investicionih fondova). Na osnovu utvrđene predračunske vrijednosti i (ne)raspoloživih

vlastitih sredstava, potrebno je također definirati i tko su potencijalni kreditori kao i koliki

iznos sredstava se od njih očekuje.

Procjenjuje se da bi vrijednost investicije u izgradnju solarne elektrane snage 10 kW

prema današnjim cijenama mogla iznositi oko 140.000 kn. Procjena investicijskih

troškova temelji se na projektantskim troškovnicima, prikupljenim ponudama te

sklopljenim ugovorima o proizvodnji i isporuci opreme i izvođenju građevinskih radova.

38

U okviru financiranja ovog investicijskog projekta, razmatrana je opcija prema kojoj se

izgradnja predviđa financirati sredstvima s financijskog tržišta dugoročnim zaduživanjem

kod financijskih institucija i to investicijskim kreditom u iznosu od 100.000 kn uz rok

otplate 10 godina i kamatnu stopu od 4% te 40.000 kn vlastitih sredstava.

Tablica 2. Otplatni plan kredita

Br. rate Rata Kamata Ukupno Ostatak

duga

100.000,00

1 10.000,00 4.006,02 14.006,02 90.000,00

2 10.000,00 3.605,42 13.605,42 80.000,00

3 10.000,00 3.204,82 13.204,82 70.000,00

4 10.000,00 2.804,22 12.804,22 60.000,00

5 10.000,00 2.403,61 12.403,61 50.000,00

6 10.000,00 2.003,01 12.003,01 40.000,00

7 10.000,00 1.602,41 11.602,41 30.000,00

8 10.000,00 1.201,81 11.201,81 20.000,00

9 10.000,00 801,20 10.801,20 10.000,00

10 10.000,00 400,60 10.400,60 0,00

Ukupno 100.000,00 22.033,12 122.033,12

Izvor: Izrada autora

Prosječna godišnja proizvodnja električne energije iznosi 10.700 kWh, otkupna cijena je

2,63 kn/kWh. Iz toga proizlazi godišnji prihod od 28.141 kn. Očekivana degradacija

modula je 10% nakon 10 godina te se nakon desete godine očekuje godišnji prihod od

25.327 kn. Procijenjeni trošak održavanja je 0,8% od ukupnog iznosa investicije i iznosi

1.120 kn.

4.1.2. Ekonomsko – financijska ocjena projekta

Na osnovu podataka iz prethodne točke: definiranje visine ulaganja, izvora za njihovo

financiranje, obaveza prema izvorima, troškovima poslovanja i konačno, ukupnog

prihoda ocjenjuje se uspješnost poslovanja solarne elektrane kroz račun dobiti i gubitka

te se pripremaju projekcije novčanih tokova – ekonomski tok i financijski tok.

Financijski potencijal nužan je preduvjet učinkovitog investiranja i kasnijeg poslovanja,

pa ga je stoga potrebno analizirati. Financijski potencijal predstavlja sva raspoloživa

sredstva plaćanja u razdoblju razvojne projekcije.

39

Procjena budućih novčanih tokova temelji se na:

· ukupnim ulaganjima u projekt od 140.000 kn,

· opciji financiranja prema kojoj se projekt predviđa financirati sredstvima s

financijskog tržišta dugoročnim zaduživanjem kod financijskih institucija u obliku

investicijskog kredita u iznosu od 100.000 kn te korištenjem vlastitih sredstava u

iznosu od 40.000 kn,

· očekivanom obujmu proizvodnje električne energije koja je prosječno 10.700 kWh

godišnje,

· visini tarifne stavke od 2,63 kn/kWh, za isporučenu električnu energiju iz solarne

elektrane instalirane snage do uključivo 10 kW (Tarifni sustav za proizvodnju

električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, NN, 63/12).

Novčane izdatke projekta čine investicije, troškovi održavanja solarne elektrane te ostali

izdaci vezani za proizvodnju električne energije. Novčane primitke projekt ostvaruje kroz

djelatnost proizvodnje električne energije i ostatka vrijednosti projekta. Prodajom

električne energije ostvaruje se poslovni događaj koji uvećava ekonomski i financijski

potencijal projekta solarne elektrane. Projekcija prodaje električne energije temelji se na

očekivanom prosječnom obujmu proizvodnje električne energije od 10.700 kWh godišnje

uz visinu tarifne stavke od 2,63 kn/kWh za isporučenu električnu energiju iz solarne

elektrane instalirane snage do uključivo 10 kW. Time se ostvaruje ukupni prihod od

prodaje električne energije u iznosu od 28.141 kn godišnje kroz prvih deset godina. Zbog

degradacije efikasnosti solarnih modula 10% kroz deset godina, prihod od prodaje

električne energije nakon desete godine proizvodnje smanjuje se za 10% te iznosi 25.327

kn godišnje.

Izgradnja manjih energetskih objekata poput solarnih elektrana instalirane snage do

uključivo 10 kW ne zahtijeva velika materijalna ulaganja no ipak angažira određena

financijska sredstva koja zauzimaju najveću poziciju u strukturi ukupnih troškova

iznosom od 140.000 kn. Drugi troškovi koji se javljaju uključuju godišnje troškove

održavanja u iznosu od 1.120 kn što predstavlja 0,8% iznosa ukupne investicije te obveze

prema izvorima financiranja definirane otplatnim planom (Tablica 3.).

40

Ugovor o otkupu električne energije, sklopljen s operaterom tržišta električne energije (HROTE) uz dobiveni status povlaštenog proizvođača,

potpisuje se na 14 godina stoga je razdoblje trajanja projekta također 14 godina.

Suština ocjene uspješnosti projekta je u procjeni da li se ekonomska korist projekta povećava ili smanjuje, kada se uzme u obzir cijeli vijek

projekta. Kao nositelj informacija o uspješnosti projekta, Račun dobiti i gubitka prikazuje prihode, rashode i financijski rezultat u određenom

obračunskom razdoblju. Uzimajući u obzir prethodno definirane osnovne pretpostavke na kojima se zasniva projekcija poslovnih događaja

koji utječu na promjene u kretanju ekonomskog potencijala projekta u slijedećoj tablici prikazana je procjena računa dobiti i gubitka za

referentni scenarij poslovanja solarne elektrane.

Tablica 3. Račun dobiti i gubitka

R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028

I. UKUPNI PRIHOD 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327

II. UKUPNI

RASHODI 11.915 11.514 11.114 10.713 10.313 9.912 9.511 9.111 8.710 8.310 7.909 7.909 7.909 7.909

1. Amortizacija 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789 6.789

2. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120

3. Kamata 4.006,02 3.605,42 3.204,82 2.804,22 2.403,61 2.003,01 1.602,41 1.201,81 801,2 400,6

III. DOBIT PRIJE

OPOREZIVANJA 16.226 16.627 17.027 17.428 17.828 18.229 18.630 19.030 19.431 19.831 17.418 17.418 17.418 17.418

IV. Porez na dobit

(20%) 3.245 3.325 3.405 3.486 3.566 3.646 3.726 3.806 3.886 3.966 3.484 3.484 3.484 3.484

V. DOBIT NAKON

OPOREZIVANJA 12.981 13.301 13.622 13.942 14.263 14.583 14.904 15.224 15.545 15.865 13.934 13.934 13.934 13.934

Izvor: Izrada autora

41

Redovni prihodi, ostvareni prodajom proizvedene električne energije na godišnjoj razini,

iznose 28.141 kn prvih deset godina te zbog degradacije solarnih panela 10% kroz deset

godina, 25.327 kn u posljednje četiri godine vijeka trajanja projekta. Stavku ukupnih

rashoda poslovanja čine godišnja amortizacija u iznosu od 6.789 kn, godišnji trošak

održavanja elektrane u iznosu od 1.120 kn te kamata na investicijski kredit od 100.000

kn definirana planom otplate kredita (Tablica 3). Uzevši u obzir porez na dobit, projekt

ostvaruje dobit nakon oporezivanja tj. pozitivan financijski rezultat na godišnjoj razini te

se zaključuje da projekt time ostvaruje svoj financijski cilj – profitabilnost.

Izvor informacija za ocjenu rentabilnosti projekta je ekonomski tok projekta tj. poslovni

događaji što utječu na kretanje ekonomskog potencijala projekta. Ekonomski tok je

prikaz svih primitaka, izdataka i njihove razlike te čini podlogu za izračunavanje

rentabilnosti i primjenu dinamičnih metoda ocjene investicijskog projekta. Primici u

ekonomskom toku nisu samo prihodi od prodaje učinaka već i ostatak vrijednosti

projekta. Izdaci u ekonomskom toku su: investicije i ostali izdaci vezani uz investicije,

rashodi poslovanja bez amortizacije, posebna izdavanja za društveni standard, porezi iz

dobiti te izdvajanja za rezerve. Neto primici u ekonomskom toku definirani su kao razlika

između primitaka i izdataka.

U slijedećoj tablici prikazana je procjena ekonomskog toka za referentni scenarij

poslovanja solarne elektrane, na temelju planiranih aktivnosti koje djeluju na novčane

tokove ovog projekta.

42

Tablica 4. Ekonomski tok

R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028

I. PRIMICI 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 97.438

1. Ukupni prihod 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327

2. Ostatak vrijednosti 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 72.111

II. IZDACI 146.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.748 6.185 6.185 6.185 6.185

3. INVESTICIJE 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

4. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120

5. Porezi iz dobiti 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.065 5.065 5.065 5.065

III. NETO PRIMICI

(I-II) -118.607 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 21.393 19.142 19.142 19.142 91.253

KUMULATIV NETO

PRIMITAKA -118.607 -97.214 -75.822 -54.429 -33.036 -11.643 9.750 31.142 52.535 73.928 93.070 112.211 131.353 222.605

Izvor: Izrada autora

Prodajom proizvedene električne energije ostvaruje se ukupni godišnji prihod u iznosu od 28.141 kn u prvih deset godina poslovanja solarne

elektrane. Zbog degradacije solarnih panela 10% u deset godina, godišnji prihod u posljednje četiri godine razdoblja promatranja iznosi

25.327 kn. Novčane primitke projekta čini i ostatak vrijednosti projekta u iznosu od 72.111 kn u zadnjoj godini vijeka projekta. Investicije u

iznosu od 140.000 kn, godišnji troškovi održavanja u iznosu od 1.120 kn, te porez na dobit od 20% sačinjavaju stavku ukupnih izdataka

projekta.

Projekt ostvaruje pozitivne buduće godišnje neto novčane primitke stoga se povrat novčanog ulaganja u projekt izgradnje solarne elektrane

snage 10 kW na lokaciji Zagreb očekuje u šestoj godini vijeka projekta.

43

Da bi se mogla izvesti ocjena likvidnosti projekta u toku njegove realizacije i eksploatacije radi se financijski tok. Financijski tok je specifičan

novčani tok čija je svrha pokazati stupanj likvidnosti poduzeća. Financijski tok zbirno prikazuje sve primitka i sve izdatke novca. U tom

smislu financijski tok je pravi “cash flow”, tj. predstavlja tok novca u užem smislu. Kod financijskog toka se pored ukupnog prihoda nalaze

i izvori financiranja; u isto vrijeme na strani izdataka nalaze se ukupna investicijska ulaganja. Na strani primitaka, financijski tok sadrži i

stavku ostatka vrijednosti i to na kraju životnog vijeka projekta. Amortizacija kako predstavlja materijalni trošak, a ne i tekući izdatak, ne

pojavljuje se u financijskom toku. U financijskom toku na strani izdataka unosi se i kamata i otplata glavnice (jer predstavljaju izdatak

gotovine). U slijedećoj tablici prikazana je procjena financijskog toka za referentni scenarij poslovanja solarne elektrane, na temelju

planiranih aktivnosti koje djeluju na novčane tokove ovog projekta.

Tablica 5. Financijski tok

R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028

I. PRIMICI 168.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 97.438

1. Ukupni prihod 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 28.141 25.327 25.327 25.327 25.327

2. Izvori financiranja 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

2.1. Vlastita sredstva 40.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

2.2. Kredit 100.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

3. Ostatak vrijednosti 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 72.111

II. IZDACI 160.754 20.354 19.953 19.552 19.152 18.751 18.351 17.950 17.549 17.149 6.185 6.185 6.185 6.185

4. INVESTICIJE 140.000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

5. Troškovi održavanja 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120 1.120

6. Porezi iz dobiti 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.628 5.065 5.065 5.065 5.065

7. Obveze prema izvorima fin. 14.006 13.605 13.205 12.804 12.404 12.003 11.602 11.202 10.801 10.401 - - - -

III. NETO PRIMICI 7.387 7.787 8.188 8.589 8.989 9.390 9.790 10.191 10.592 10.992 19.142 19.142 19.142 91.253

Izvor: Izrada autora

44

Projekt se financira sredstvima s financijskog tržišta u obliku investicijskog kredita u

iznosu od 100.000 kn uz rok otplate 10 godina i kamatnu stopu od 4% te iznosom od

40.000 kn vlastitih sredstava. Stavku ukupnih primitaka čine ukupni godišnji prihod u

iznosu od 28.141 kn prvih deset godina te 25.327 kn u preostale četiri godine vijeka

projekta, izvori financiranja koji se sastoje od financiranja kreditom u iznosu od 100.000

kn i 40.000 kn vlastitih sredstava. Stavku ukupnih izdataka čine ukupan iznos investicije

u iznosu od 140.000 kn, troškovi održavanja u iznosu od 1.120 kn, porez na dobit od 20%

te godišnje odveze prema izvorima financiranja definirane otplatnim planom kredita

(Tablica 3.)

Projekt ostvaruje pozitivne godišnje neto novčane primitke što pokazuje njegovu

sposobnost podmirivanja dospjelih financijskih obveza u svim godinama razdoblja

razvojne projekcije. Završno stanje novčanih sredstava na kraju godine u Financijskom

toku je pozitivno te se zaključuje da je projekt likvidan.

Procijenjenim tokovima novca dobivena je informacija potrebna za donošenje odluke o

prihvatljivosti projekta izgradnje solarne elektrane snage 10 kW na lokaciji Zagreb.

Prema glavnim pretpostavkama upravljanja poslovanjem solarne elektrane investicijski

projekt pokazuje sposobnost stvaranja budućih pozitivnih tokova novca te na taj način

ispunjava sve financijske obveze u cijelom razdoblju razvojne projekcije.

4.1.3. Statična i dinamička ocjena projekta

Nakon što se izrade financijske projekcije poduzetničkog pothvata potrebno je provjeriti

njegovu financijsku učinkovitost (efikasnost). Ocjena financijske učinkovitosti pomoći

će u odgovoru na slijedeća pitanja:

· Da li je projekt profitabilan ili ne?

· Da li je projekt likvidan ili ne?

· U kojoj godini će se ostvariti povrat ulaganja u projekt?

· Je li vaš pothvat osjetljiv na smanjenje opsega poslovanja, troškova ili prodajne

cijene?

Ocjena učinkovitosti je poseban analitički postupak. Za izradu ocjena učinkovitosti

koriste se podaci krajem određenog razdoblja, najčešće na koncu poslovne godine, a kao

45

izvor podataka koriste se temeljna financijska izvješća (račun dobiti i gubitka, bilanca,

bruto bilanca, posebna financijska izvješća). Pokazatelje koje dobijemo na takav način

nazivamo pokazateljima statičke učinkovitosti ili skraćeno statičkim pokazateljima. Za

razliku od statičkih pokazatelja učinkovitosti u praksi se sve više koriste takozvane

dinamičke ocjene učinkovitosti.

Razlika između statičkih i dinamičkih metoda je u tome što su statičke metode relativno

jednostavnije i manje reprezentativne. Naime, one analiziraju pojedine financijske

pokazatelje u nekom konkretnom trenutku, najčešće na koncu poslovne godine, nakon što

su sačinjena temeljna financijska izvješća, kao što su Račun dobiti i gubitka, Bilanca,

Bruto bilanca i dr. Međutim nas interesira što će se događati s projektom tijekom

njegovog ukupnog vijeka trajanja. Pokazatelje o tome pružaju nam tzv. dinamičke metode

koje analiziraju projekt tijekom svih godina njegovog aktivizacijskog razdoblja te

razdoblja eksploatacije, a one koriste, kao izvor podataka, projekcije ekonomskih i

financijskih tijekova projekta. Projekcije ekonomskih tijekova nam služe za

izračunavanje razdoblja (roka) povrata, čiste (neto) sadašnje vrijednosti i interne stope

profitabilnosti, a projekcije financijskih tijekova za ocjenu likvidnosti projekta.

U nastavku su predočeni neki od pokazatelja statičke učinkovitosti kao i najvažniji

pokazatelji dinamičke ocjene projekta.

4.1.3.1. Pokazatelji statične učinkovitosti

Statična ocjena se bazira na pojedinačnim pokazateljima koji se izvode iz podataka o

novčanim tokova i to u tzv. “reprezentativnoj” godini životnog vijeka projekta (obično se

uzima 5. godina). Broj pokazatelja koji se može koristiti nije fiksiran i u velikoj mjeri je

na konzultantima da naprave odgovarajući izbor. U donjem pregledu prikazan je izbor

pokazatelja relevantnih za projekt solarne elektrane:

Tablica 6. Pokazatelji statične učinkovitosti

Pokazatelj Elementi Granična vrijednost

Koeficijent

Ekonomičnost Odnos uk. prihoda i uk. rashoda > 1,0 1,96

Odnos duga i

kapitala

Dugoročne financijske obveze / kapital

< 4,0 2,5

Izvor: Izrada autora

46

Nakon predočenja pokazatelja statične učinkovitosti projekta važno je istaknuti da svaka

od predočenih ocjena, sama za sebe, ne govori puno o statičkoj učinkovitosti projekta.

Tek usporedbom s njima komparativnim ocjenama može se donositi odgovarajući

zaključak. U praksi se navedene ocjene kompariraju:

· sa pokazateljima iz prethodnoga razdoblja njegova poslovanja (analiza trenda),

· sa pokazateljima grane ili grupacije kojoj dotični projekt pripada,

· sa pokazateljima drugih, njima alternativnih, projekata,

· sa zadanim optimalnim veličinama za dotičnu granu ili grupaciju.

4.1.3.2. Neto sadašnja vrijednost projekta

Neto čista sadašnja vrijednost (NSV) nekog projekta je sadašnja vrijednost primitaka

minus sadašnja vrijednost izdataka. Diskontiranje vremenskog tijeka primitaka i izdataka

(ili više njih) koji se javljaju tijekom cijelog vijeka korisnosti projekta prema tekućoj

vrijednosti omogućiti će korisniku da izračuna neto sadašnju vrijednost. Vremensko

diskontiranje je tehnika koja se koristi u prebacivanju budućih troškova i koristi u njihovu

sadašnju vrijednost čime postaju usporedivi. Dva uvjeta moraju biti ispunjena da bi se

projekt smatrao prihvatljivim na ekonomskim osnovama (Schaeffer i Svoboda, 2005,

p.26):

· NSV projekta treba biti pozitivna. Drugim riječima, sadašnja vrijednost koristi

treba biti veća od troškova. Ili, NSV mora biti najmanje jednaka nuli. i,

· NSV projekta mora biti viša od, ili barem jednaka, NSV-i međusobno isključivih

opcija projekta.

Neto sadašnja vrijednost pokazuje sposobnost projekta da vrati sredstva uložena u njega:

kada je predznak pozitivan onda odgovarajući iznos pokazuje za koliko projekt vraća

sredstva više od uloženog. Kada je negativan, koliki je faktički gubitak. Zbog ovoga NSV

se smatra ključnim – eliminacijskim kriterijem za ocjenu projekta. Ukoliko projekt ima

pozitivnu neto sadašnju vrijednost može se smatrati kvalificiranim za realizaciju; ako,

međutim, ona ima negativni predznak, onda se projekt smatra neprihvatljivim.

47

Neto sadašnja vrijednost u tehničkom smislu predstavlja sumu diskontiranog neto

novčanog toka. Diskontirani novčani tok, unosi u ocjenu dinamički aspekt promatranja

time što u analizu uključuje faktor vremena i pri tome uvažava činjenicu da vrijeme ima

svoju financijsku dimenziju. Kod izbora diskontne stope obično se uzima ona stopa koja

je jednaka kamatnoj stopi po kojoj se ulažu sredstva u projekt.

Uz diskontnu stopu od 4%, a na temelju razmatranog tehničkog rješenja i

pretpostavljenih uvjeta poslovanja sunčane elektrane, izvedba projekta je prihvatljiva jer

je neto sadašnja vrijednost projekta pozitivna i iznosi 127.481,24 kn.

4.1.3.3. Interna stopa profitabilnosti projekta

Interna stopa profitabilnosti je ona diskontna stopa koja izjednačava sadašnju vrijednost

negativnih čistih primitaka iz ekonomskog tijeka projekta sa sadašnjom vrijednošću

pozitivnih čistih primitaka, odnosno to je ona diskontna stopa kod koje je čista sadašnja

vrijednost jednaka nuli.

Interna stopa profitabilnosti može se interpretirati i kao prosječna godišnja stopa prinosa

investicije. U nedostatku izravne metode za rješavanje jednadžbi višeg stupnja

primjenjuje se metoda sukcesivne aproksimacije, odnosno metoda pokušaja. Postupak se

svodi na to da najprije izračunamo čistu sadašnju vrijednost uporabom većega broja

diskontnih stopa (slijedom od nižih k većima), sve do stope pri kojoj čista sadašnja

vrijednost dobije negativan izraz. Nakon što uporabom približnih diskontnih stopa

izračunamo najnižu pozitivnu čistu sadašnju vrijednost te prvu negativnu čistu sadašnju

vrijednost, slijedi izračun interne stope profitabilnosti pomoću odgovarajuće formule.

Odluka o prihvaćanju projekta/investicije donosi se ako je interna stopa profitabilnosti

(IRR) veća od zahtijevane stope povrata (diskontne stope, troška kapitala).

Interna stopa profitabilnosti (ISP) za projekt izgradnje solarne elektrane snage 10 kW

na lokaciji Zagreb, na temelju razmatranog tehničkog rješenja i pretpostavljenih uvjeta

poslovanja elektrane, iznosi 16,78%. Kao relativna mjera učinkovitosti ISP je veća od

granične ISP (4%) te će, prema postavljenom kriteriju prihvata, projekt biti prihvatljiv

za izvedbu.

48

4.1.3.4. Razdoblje povrata ulaganja u projekt

Razdoblje (ili rok) povrata uloženoga kapitala označava vrijeme tijekom kojega se iz

čistih primitaka ekonomskoga tijeka vraća ukupno uloženi novac u realizaciju

poduzetničkoga pothvata. Kriterij ocjene poduzetničkoga projekta prema ovome

pokazatelju zapravo je duljina razdoblja povrata. Što je to vrijeme kraće projekt je

prihvatljiviji. Realizacija projekta je opravdana ukoliko je rok vraćanja uloženih sredstava

manji ili jednak vremenskom periodu utvrđenom od strane davatelja kredita, odnosno

tehnološkim vijekom određenog projekta. Razdoblje povrata izračunavamo kao omjer

početnog ulaganja i godišnjih novčanih primitaka ekonomskog tijeka projekta.

Metoda razdoblja (roka) povrata je relativno jednostavna metoda, a upotrebljava se kao

nadopuna ostalim složenijim metodama, kao što su čista (neto) sadašnja vrijednost i

interna stopa profitabilnosti.

Diskontirajući tokove novca, koristeći diskontnu stopu od 4%, tok novca, prema

pretpostavljenom tehničkom rješenju i pretpostavljenim uvjetima poslovanja elektrane,

pokazuje da je razdoblje povrata novčanog ulaganja u projekt izgradnje solarne elektrane

snage 10 kW na lokaciji u Zagrebu u šestoj godini vijeka projekta.

4.1.3.5. Analiza osjetljivosti projekta

Analiza se osjetljivosti sastoji od postupka penaliziranja (opterećivanja) projekta

različitim negativnim situacijama koje se eventualno mogu pojaviti tijekom životnoga

vijeka, zapravo svim predvidivim kritičnim parametrima. Polazeći od takve definicije, a

i mogućih rizičnih činitelja s kojima se svaki projekt može suočiti tijekom njegova

promatranoga eksploatacijskoga razdoblja, u analizi osjetljivosti projekta (tijekom

promatranih godina) penaliziramo jednu ili više rizičnih pretpostavki.

Analiza osjetljivosti ograničen je alat. Bavi se sa svakom varijablom pojedinačno, dok

sve ostalo drži konstantnim. Učinkovitu osjetljivost rezultata na određenu varijablu

određuje nekoliko faktora koji uključuju:

· Reakciju neto sadašnje vrijednosti (NSV) na promjene varijable;

· Veličinu raspona mogućih vrijednosti varijable,

49

· Promjenjivost vrijednosti varijable. Drugim riječima, vjerojatnost da će se

vrijednost varijable kretati unutar raspona mogućih vrijednosti.

· Stupanj do kojeg je moguće kontrolirati raspon promjenjivosti vrijednosti

varijable.

Svaka neovisna varijabla za koju jedan posto (1%) promjene rezultira sa jedan posto (1%)

ili više promjene u analizi projekta kritična je varijabla i treba ju ocijeniti što je pouzdanije

moguće (Schaeffer i Svoboda, 2005, p.35).

U slijedećim tablicama prikazana je osjetljivost projekta na smanjenje i povećanje

prihoda od 20% u slučaju pada proizvodnje tj. povećanja otkupne cijene.

50

Tablica 7. Smanjenje prihoda za 20% (pad proizvodnje)

R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028

I. PRIMICI 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 22.513 20.262 20.262 20.262 92.373

II. IZDACI 145.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.623 5.172 5.172 5.172 5.172

III. NETO PRIMICI

(I-II) -123.110 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 16.890 15.090 15.090 15.090 87.201

KUMULATIV NETO

PRIMITAKA -123.110 -106.219 -89.329 -72.438 -55.548 -38.658 -21.767 -4.877 12.014 28.904 43.994 59.083 74.173 161.373

Izvor: Izrada autora

Vijek povrata je 8. godina, dakle još uvijek u vijeku projekta i trajanja otplate kredita, neto sadašnja vrijednost je pozitivna, a interna stopa

rentabilnosti je veća od 4 %. Dakle, projekt je održiv uz pad ukupnog prihoda od 20 %.

Tablica 8. Povećanje prihoda za 20% (porast otkupnih cijena)

R.br. Stavka 2015 2016 2017 2018 2019 2020 2021 2022 2023 2024 2025 2026 2027 2028

I. PRIMICI 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 33.812 30.431 30.431 30.431 102.542

II. IZDACI 147.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.882 7.206 7.206 7.206 7.206

III.

NETO PRIMICI

(I-II) -114.070 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 25.930 23.225 23.225 23.225 95.336

KUMULATIV NETO

PRIMITAKA -114.070 -88.141 -62.211 -36.282 -10.352 15.578 41.507 67.437 93.366 119.296 142.521 165.746 188.970 284.306

Izvor: Izrada autora

Vijek povrata je 5. godina, dakle još uvijek u vijeku projekta i trajanja otplate kredita, neto sadašnja vrijednost je pozitivna, a interna stopa

rentabilnosti je veća od 4 %. Dakle, projekt je održiv uz porast ukupnog prihoda od 20 %.

51

4.2. ANALIZA POTENCIJALNIH RIZIKA

Analiza potencijalnih rizika pobliže objašnjava strukturu tržišta električne energije i

rizike s kojima se susreće proizvođač električne energije na dereguliranom tržištu

električne energije. Tržište električne energije je kompleksnije u odnosu na ostala tržišta

roba i usluga iz razloga što električna energija ima i svoju kvantitativnu i kvalitativnu

prirodu, odnosno jednom proizvedenu električnu energiju nemoguće je trajnije

skladištiti u većim količinama. Proizvođač električne energije odgovoran je za

održavanje ravnoteže proizvodnje, potrošnje i razmjene električne energije unutar

elektroenergetskog sustava u njegovoj nadležnosti, a ujedno je izložen različitim

vrstama rizika na dereguliranom tržištu električne energije. Kako bi osigurao što

učinkovitije vođenje elektroenergetskog sustava i sigurnu opskrbu krajnjih potrošača

proizvođač električne energije prisiljen je što bolje prepoznati, analizirati i upravljati

rizicima kojima je izložen.

Proizvodnja i potrošnja električne energije su stohastičke prirode jer uvelike ovise o

vremenskim prilikama, neplaniranim ispadima proizvodnih jedinica, te planiranim

isključenjima ili ispadima pojedinih prijenosnih vodova, transformatorskih stanica ili

neke druge opreme neophodne za prijenos električne energije.

4.2.1. Rizik sirovinske osnove

Desetogodišnji prosjek globalnog sunčevog zračenja na površinu pod optimalnim

nagibom (u Hrvatskoj, to je između 33 i 35 °) koja je usmjerena izravno prema jugu

iznosi 1350 kWh/m2. Najveća iskoristivost je na obali i neposrednom zaleđu i do 14

kWh/m2, najniža iznosi 1300 kWh/m2. Uz optimalni položaj (smjer jug, nagib od 33%

do 35% stupnjeva i da ne postoji prepreke koja bi zasjenjivala elektranu) primjenom

modula i pretvarača (invertera) visoke kvalitete te uz kvalitetno projektiranje te pravilnu

montažu solarne elektrane ,omjer vršnog solarnog zračenja i broj godišnje proizvedene

električne energije (kWh) po 1 kW instalirana snaga iznosi 75%, u najboljem slučaju,

približava se 80%.

To znači da u Hrvatskoj uz optimalnu poziciju u prosjeku solarna elektrana od 1 kW

snage proizvedene na godišnjoj razini 1050 kWh, najveća moguća godišnja proizvodnja

u kontinentalnoj Hrvatskoj je 1100 kWh / kW.

52

Najčešći materijal za proizvodnju sunčanih ćelija je silicij. Silicij se dobiva iz pijeska i

jedan je od najčešćih elemenata u zemljinoj kori, dakle nema ograničenja za dostupnost

sirovog materijala.

4.2.2. Rizik tehnologije

Tehnologija fotonaponskih ćelija je provjerena i pouzdana s nizom pozitivnih primjera

iz prakse. No, željeni produkt – električna energija u željenim količinama i kontinuiranoj

raspoloživosti tijekom cijele kalendarske godine – ovisan je o nizu faktora.

Sam rizik tehnologije odnosi se na osiguranje raspoloživosti, vezano za održavanje i

period i sadržaj remonta. Predviđeni okvirni sadržaj servisiranja i remonta tijekom 12

godina, kojime su pokrivene stavke redovnog i izvanrednog održavanja, daje dobru

osnovu za izbjegavanje rizika.

Što se tiče upravljanja i nadzora, čitava elektrana bi trebala biti upravljana i regulirana

putem programabilnog logičkog kontrolera (eng. Programmable logic controller,

PLC4), s odgovarajućim mjernim i upravljačkim točkama.

Rizik tehnologije se ovdje odnosi na prikladnost odabranog sustava i softvera,

prilagođenom radu i otklanjanju mogućih poremećaja i neželjenih situacija u pogonu

sustava, i u obučenosti osoblja za rukovanje sustavom.

4.2.3. Ugovorni rizik

Pod pretpostavkom provjere odgovarajućih izmjena sklopljenih predugovora i ugovora

s izvođačima radova i dobavljačima, projekt nije izložen pravnim rizicima koji bi

objektivno mogli ugroziti njegov razvoj.

Ova ocjena vrijedi pod daljnjom pretpostavkom da su ispunjene sve obveze s osnove

nabave energetskih suglasnosti i odobrenja.

4.2.4. Tržišni rizik

U dinamičkom pristupu ocjene tržišnog rizika u uvjetima neizvjesnosti, pojavljuje se

4 PLC (eng. Programmable Logic Controller) je univerzalna programibilna upravljačka jedinica, razvijena kao zamjena za složene relejne upravljačke sklopove. Koristi se u automatizaciji i upravljanju industrijskim procesima.

53

nekoliko ključnih parametra, čija promjena uzrokuje promjenu poslovnih rezultata te

utječe na opravdanost investicije, a to su:

· obujam proizvodnje električne energije,

· vrijeme pogona,

· smanjenje proizvodnje električne energije,

· prosječna prodajna cijena električne energije,

· smanjenje prihoda od prodaje električne energije.

4.2.5. Političko – zakonodavni rizik

Deregulacija cjelokupnog energetskog sektora i formiranje jedinstvenog europskog

tržišta električne energije za zadaću imaju povećati ekonomsku efikasnost cjelokupnog

sustava, osigurati sigurnu opskrbu potrošača uz optimalno korištenje proizvodnih

kapaciteta, smanjenje korištenja fosilnih goriva integracijom obnovljivih izvora energije

i poboljšanjem energetske učinkovitosti u elektroenergetskom sustavu.

Proizvođač električne energije je pri tome izložen riziku sigurnog vođenja

elektroenergetskog sustava i sigurne opskrbe potrošača. Takav rizik možemo podijeliti na

dva dijela, onaj financijske i operativne prirode. Financijski rizik dijeli sa svim drugim

subjektima na tržištu koji su financijski odgovorni za odstupanja. Operativni rizik kojem

je izložen proizvođač električne energije može se smanjiti uvođenjem nacionalnog ili

međunarodnog tržišta pomoćnih usluga sustava. Bez uvođenja jednog od tržišnih modela

nabave pomoćnih usluga sustava ozbiljno je ugroženo sigurno vođenje

elektroenergetskog sustava i sigurna opskrba krajnjih potrošača. Zbog neelastičnosti

krivulja potrošnje električne energije, nepredvidljivih meteoroloških prilika, mogućih

manipulacija cijenama na tržištu električne energije kao i cijenama na tržištu primarnih

energenata uvijek postoji rizik sigurne opskrbe električnom energijom.

54

5. PERSPEKTIVE I POTENCIJAL SOLARNIH ELEKTRNA U

HRVATSKOJ I SVIJETU

Solarna energija najčišći je i najveći dostupan obnovljivi izvor energije. Današnje

tehnologije omogućavaju iskorištavanje ovog resursa na nekoliko načina, dajući javnosti

i poslovnim subjektima fleksibilne načine upošljavanja sunčeve svjetlosti i topline. Zbog

velikog potencijal i interesa za ulaganje u solarne elektrane ovo poglavlje donosi analizu

trendova i potencijala razvoja tržišta solarne energije u svijetu kao i buduće perspektive

solarnih elektrana u Hrvatskoj.

5.1. POTENCIJAL RAZVOJA I PERSPEKTIVE TRŽIŠTA SOLARNE

ENERGIJE U SVIJETU

Solarna energija trenutno opskrbljuje 1% svjetske potražnje za električnom energijom, ali

solarna industrija raste nevjerojatnom brzinom. Samo u 2011. godini zabilježen je rast od

86%. Temeljni razlog ovom rastu leži u fenomenu koji se naziva Swansonov zakon kao

imitacija Mooreovog zakona koji kaže da se veličina tranzistora na čipu, a time i njihova

cijena, smanjuje za duplo otprilike svakih osamnaest mjeseci. Swansonov zakon

pretpostavlja da se cijena solarnih ćelija smanjuje 20% sa svakim udvostručenjem

njihovog svjetskog proizvodnog kapaciteta (slika 1). Cijena solarnih ćelija, izražena u

omjeru dolara po vatu električne snage, vrtoglavo se smanjila sa 76.67 dolara 1977.

godina na 0.74 dolara po vatu 2013. godine.

55

Grafikon 3. Swansonov zakon

Izvor: http://www.economist.com/blogs/graphicdetail/2012/12/daily-chart-19

To znači da u sunčanim regijama poput Kalifornije u SAD-u, fotonaponska tehnologija

može bez poticaja konkurirati s konvencionalnim izvorima proizvodnje električne

energije. Povrh toga, tehnološka dostignuća koja su provjerena u laboratoriju još nisu

prešla u tvorničku proizvodnju pa Swansonov zakon može još godinama djelovati (Carr,

2012).

Fotonaponska tehnologija jedna je on najbrže rastućih na svijetu s godišnjim globalnim

rastom tržišta od 35-40%. Investicije u solarnu tehnologiji nerijetko se vraćaju već za pet

godina, i pokazuju unosnu neto sadašnju vrijednost kroz životni vijek projekta od 20-25

godina. Fotonaponska tehnologija doživljava stalna tehnološka poboljšanja, inovacije i

pad cijena. U periodu od 2007. godine do 2012. godine trošak proizvodnje solarnih

komponenti pao je u prosjeku 70-80%. U 2013. godini trend se nastavio pa je tako

SunPower, drugi najveći američki fotonaponski proizvođač zabilježio, samo u 2013.

godini, smanjenje proizvodnih troškova za 20% (Reckson, 2014).

Nakon pada cijena i industrijske konsolidacije, 2014. godine započinje industrijski

oporavak i rast tržišta. S gledišta tehnologije, fotonaponski kristalni silicij dominira

56

tržištem zahvaljujući kadmij telurijevim ćelijama i rastu potražnje za Bakar indij galij

selenid ćelijama u Japanu, dok je tržište ćelija od tankog filma ostalo stabilno. Rast tržišta

u 2013. i 2014. godini doveo je stupanj iskoristivosti industrijskih proizvodnih kapaciteta

na prihvatljivije razine i umanjio pritisak na cijene. Nakon godina smanjenja troškova

proizvodnje, inovacije preuzimaju centralnu ulogu u obliku inovativne opreme, novih i

poboljšanih linija proizvodnje. Otvaraju se nove tvornice za proizvodnju fotonaponskih

modula na i u blizini novi tržišta dok se, nažalost neke u Europi zatvaraju. Rast tržišta

doveo je industrijske proizvodne kapacitete do održivog stupnja iskoristivosti te time

omogućio novi investicijski ciklus u fotonaponskom sektoru, koji je osnažen predviđenim

rastom tržišta (Global Market Outlook, 2015, p.8).

5.1.1. Perspektive razvoja tržišta solarne energije

Unazad deset godina fotonaponsko je tržište, unatoč teškoj ekonomskoj situaciji, ostvarilo

nevjerojatan rast te je na dobrom putu da globalno postane veliki izvor proizvodnje

električne energije. Nakon rekordnog rasta u 2011. godini, svjetsko se fotonaponsko

tržište stabiliziralo 2012. godine te ponovno zabilježilo značajan porast u 2013. godini.

Krajem 2009. godine, svjetski kumulativni instalirani fotonaponski kapacitet iznosio je

preko 23 GW. Godinu dana kasnije iznosio je 40.3 GW i krajem 2011. godine dosegao je

iznos od 70.5 GW. U 2012. godini dosegnuta je brojka od 100 GW te je u 2103. godini

ukupno globalno instalirano 138.9 GW fotonaponskog kapaciteta što je dovoljno za

proizvodnju oko 160 teravat sati (TWh) električne energije godišnje. Ovaj energetski

volumen dovoljan je za zadovoljavanje godišnje potražnje 45 milijuna Europskih

kućanstava te je ekvivalent dobivene električne energije iz 32 veće elektrane na ugljen. U

usporedbi s dvije prethodne godine, gdje se instalirani fotonaponski kapacitet kretao nešto

iznad 30 GW godišnje, tržište je značajno poraslo u 2013. godini. s 37 GW i 2014. godini

s 40 GW instaliranog kapaciteta. Unatoč tomu, globalno fotonaponsko tržište nalazi se na

prekretnici. Prvi puta nakon desetljeća Europsko tržite ne nalazi se na vrhu globalnog

instaliranog kapaciteta. Azija je prestigla Europu te zauzima 56% svjetskog tržišta u 2013.

godini. Porast Azijskog udjela na tržištu dogodio se paralelno s padom Europskog udjela,

primijećenog već 2012. godine te na taj način zadržao uzlaznu putanju razvoja globalnog

fotonaponskog tržišta uvelike kompenzirajući sporiji rast Europskog tržišta (Global

Market Outlook, 2014, p. 17).

57

Europa i dalje zauzima vodeće mjesto kao regija s najviše ukupnog instaliranog

kapaciteta, iznosa 81.5 GW. Taj iznos predstavlja otprilike 59% svjetskog ukupnog

fotonaponskog kapaciteta u odnosu na 70% u 2012. godini, te oko 75% 2011. godine.

Zemlje Azije i Pacifika naglo rastu s 40.6 GW instaliranog kapaciteta, dok treće mjesto

zauzimaju Sjeverna i Južna Amerika s 13.7 GW što je vidljivo iz narednog prikaza

(Global Market Outlook, 2014, p. 17).

Grafikon 4. Ukupni svjetski instalirani fotonaponski kapacitet

Izvor: Global Market Outlook, 2014

5.1.2. Europsko tržište i buduća predviđanja

Europsko tržište bilježilo je progresivan rast posljednjih deset godina: od godišnjeg tržišta

od nešto manje od 1 GW u 2006. godini do tržišta od preko 13.7 GW 2010. godine te 22.3

GW u 2011. godini. Rekordna 2011. godina, potpomognuta brzom ekspanzijom tržišta u

Italiji te visokim nivoom instalacija u Njemačkoj, nije bila održiva te je tržište usporilo

rast na 17.7 GW u 2012. godini i gotovo 11 GW u 2013. godini. Nakon što je držala

mjesto vodećeg svjetskog fotonskog tržišta sedam puta u posljednjih četrnaest godina,

58

Njemačka je 2013. pala na četvrto mjesto s 3.3 GW instaliranog kapaciteta, što i dalje

predstavlja daleko najveće Europsko tržište. Ujedinjeno Kraljevstvo drugo je po veličini

Europsko fotonaponsko tržište s instaliranim kapacitetom od 1.5GW u 2013. godini.

Italija je 2013. godine instalirala 1.4 GW kapaciteta te time nastavila usporavati u odnosu

na 3.6GW prethodne godine i 9.3 GW u 2011. godini (Global Market Outlook, 2014, p.

19). Udio koji pojedine zemlje zauzimaju na Europskom fotonaponskom tržištu prikazan

je u narednom grafikonu.

Grafikon 5. Udio zemalja na Europskom fotonaponskom tržištu

Izvor: Global Market Outlook, 2014, p. 25

Progresivan rast tržišta do 2013. godine popraćen je razvojem tržišne dinamike što je

rezultiralo sve većom samoodrživosti fotonaponskih tržišta u 2013. godini. Cijena

električne energije dobivene iz fotonaponskih sustava izjednačila se te je na određenim

tržištima, poput Njemačke i Italije, čak i niža od konvencionalno proizvedene električne

energije. Na taj način razvoj fotonaponkog tržišta bi djelomično bio potican iz vlastite

samo održivosti, a ne cjelokupno putem državnih poticaja (feed-in tarife). Konkurentnost

fotonaponskih instalacija ne ovisi samo o mogućnosti smanjenja računa za električnu

energiju već i mogućnosti prodaje viška proizvedene električne energije natrag na tržištu.

Gledajući iz te perspektive, 2013. godina bila je teška za fotonaponske instalacije iz

nekoliko razloga. Loša ekonomska situacija i politička neizvjesnost dovele su do

smanjenja zacrtanih dugogodišnjih ciljeva. Manjak političke volje i nerazumijevanje te

59

zakonodavne promijene rezultirale su smanjenjem potpora i/ili ukidanjem mehanizama

poticaja i ograničavanjem instaliranog kapaciteta. Sve to utjecalo je na smanjenje tržišta

te je narušilo privlačnost fotonaponske tehnologije kao kvalitetne dugoročne investicije

(Global Market Outlook, 2014, p. 25).

Nestabilnost Europskih tržišta dovodi do zaključka da niti jedna zemlja koja je do sada

ostvarila ozbiljan tržišni rast nije uspjela vratiti povjerenje u tržište te ostvariti rast sličan

onome iz prethodnih godina. Sveobuhvatno gledajući, budućnost Europskih tržišta u

nadolazećim je godinama neizvjesna. Drastično smanjenje određenih mehanizama

potpora (feed-in tarife) dovesti će do smanjenja određenih tržišta, dok će razvoj drugih

tržišta spriječiti moguće veće padove na ukupnom Europskom tržištu. Kratkoročne

perspektive Europskom tržišta su u najboljem slučaju stabilne, a moglo bi doći i do pada.

Bez političke i zakonodavne potpore tranziciju ka cjenovno konkurentnom tržištu, koje

sve manje ovisi o mehanizmima potpora, biti će teško postići. Tržište bi se moglo

stabilizirati u 2014. godini i ponovno rasti od 2015. godine uz uvjete stabilizacije najvećih

Europskih tržišta (Njemačka, Italija), nastavku trenutne politike u Ujedinjenom

Kraljevstvu te ponovnom osnaženju na ostalim Europskim tržištima. Najvjerojatniji

scenarij je pad tržišta u 2014. godini na oko 8-9 GW instaliranog kapaciteta, dok će

cjenovna konkurentnost na najvećim tržištima pripomoći održavanju 10-12 GW

instaliranog kapaciteta u drugom djelu desetljeća (Global Market Outlook, 2014, pp.31-

32).

5.1.3. Svjetsko tržište i buduća predviđanja

Dok Europska tržišta stagniraju ili su u padu, to nije slučaj na globalnoj razini gdje lokalna

i globalna potražnja za eklektičnom energijom nastavlja poticati rast. Kina je 2013.

godine zauzela mjesto vodećeg svjetskog fotonaponskog tržišta te ostvarila najveću

svjetsku godišnju brojku od 11.8 GW instaliranog kapaciteta. Japan je sa 6.9 GW zauzeo

drugo mjesto, dok treće mjesto drže Sjedinjene Američke Države s instaliranih 4.8GW.

Kina, Japan, SAD, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo 2013. godine sa 28.3GW

instaliranog kapaciteta predstavljaju tri četvrtine svjetskog fotonaponskog tržišta, što je

osjetan porast u odnosu na 65% 2012. godine. Očekuje se nastavak najbržeg tržišnog rasta

u Kini i Jugo-Istočnoj Aziji, te nastavak rasta u zemljama Južne Amerike, Bliskog Istoka

, Sjeverne Afrike i Indije. Fotonaponski potencijal zemalja u tzv. Sunčanom pojasu, gdje

60

fotonaponska proizvodnja cjenovno konkurira s konvencionalnom proizvodnjom bez

financijske potpore države mogao bi iznositi 60-250 GW do 2020. godine, te od 260 do

1100 GW u 2030. godini. Uzimajući u obzir brže nego očekivan pad cijena fotonaponske

tehnologije u prethodnih nekoliko godina, sve više zemalja do kraja desetljeća prihvatiti

će fotonaponsku proizvodnju kao konkurentni izvor energije (Global Market Outlook,

2014, p.37).

Više od 27 GW novih fotonaponskih sustava ostvareno je izvan Europe u 2013. godini, u

odnosu na 13.9 GW u 2012. godini, 8 GW u 2011. godini i 3 GW u 2010. godini. Strjelovit

razvoj Kineskog tržišta osigurao je toj državi vodeće mjesto, slijedi Japan s 6.9 GW te

SAD s 4.8 GW. Sve zemlje očekuju nastavak rasta otprilike na istoj razini, potencijalno i

više, dok Kina očekuje rast iznad 10 GW narednih nekoliko godina. Iz gore navedenog

može se zaključiti da će zbog progresivnog rasta tržišta u navedenim zemljama njihov

udio samo rasti, što uvelike pridonosi daljnjem razvoju svjetskog fotonaponskog tržišta

(Global Market Outlook, 2014, p.37). Udio na fotonaponskom tržištu izvan Europe u

2013. godini prikazan je na slijedećem grafikonu.

Grafikon 6. Udio zemalja na fotonaponskom tržištu izvan Europe u 2013. godini

Izvor: Global Market Outlook, 2014, p.37

Po konzervativnim procjenama, kapacitet svjetskog tržišta mogao bi se kretati od 35 do

39 GW godišnje u narednih pet godina. Fotonaponska proizvodnja i dalje je određena

61

zakonodavnim okvirom i političkom klimom, gdje političke odluke značajno utječu na

potencijal razvoja fotonaponskog tržišta, da li će ono rasti ili padati. Najvjerojatniji

scenarij pretpostavlja pad ili usporen rast tržišta u Europi te rast u ostalim regijama koje

se tek počinju razvijati (Global Market Outlook, 2014, p.39).

5.2. BUDUĆNOST SOLARNIH ELEKTRANA U HRVATSKOJ

Energetska regulativa u Republici Hrvatskoj iz područja obnovljivih izvora energije i

kogeneracije izrađena je temeljem krovnih energetskih zakona: Zakona o energiji

(„Narodne novine“ broj: 120/12) i Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“

broj: 22/13), te Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promidžbi

uporabe električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem

tržištu električne energije od 23. travnja 2009. godine (Directive 2001/77/EC) te

Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. godine o

unapređenju kogeneracije na temelju potrošnje korisne energije na unutarnjem tržištu

energije (Directive 2004/8/EC) (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, p.1).

Sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i

visokoučinkovitih kogeneracija u primjeni je od 1. srpnja 2007. godine. U skladu s

Nacionalnim akcijskim planom za obnovljive izvore energije do 2020. godine, donesenog

u 2013. godini, Vlada Republike Hrvatske je donijela Tarifni sustav (NN 133/13) koji je

stupio na snagu s prvim danom 2014. godine. Novim tarifnim sustavom uvedene su kvote

za sklapanje ugovora o otkupu električne energije u 2014. godini. Predviđeno je 5 MW

za integrirane sunčane elektrane, 2 MW za integrirane sunčane elektrane koje su na

objektima u vlasništvu tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave te 5 MW za neintegrirane sunčane elektrane. Zbog velikog interesa

investitora za ulaganje u sunčane elektrane ograničenje za sklapanje ugovora o otkupu je,

temeljem podnesenih potpunih zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu električne

energije, dosegnuto na dan 1. siječnja 2014. za sve navedene grupe postrojenja sunčanih

elektrana (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, p.3).

HROTE je u 2014. godini zaprimio ukupno 2.368 zahtjeva za sklapanje ugovora o otkupu

električne energije sunčanih elektrana ukupne snage 99,06 MW. Od početka uspostave

sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i

62

kogeneracije u RH (srpanj 2007. godine) do kraja 2014. godine HROTE je sklopio

ukupno 1.378 ugovora o otkupu električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive

izvore energije i kogeneracijskih postrojenja. Do dana 31. prosinca 2014. godine 1.067

ugovora je stupilo na snagu, što znači da je za 1067 postrojenja povlaštenih proizvođača

HROTE isplaćivao poticajnu cijenu za isporučenu električnu energiju. Od ukupnih 1067

aktiviranih ugovora o otkupu električne energije, 1022 odnosila su se na sunčane

elektrane. U 2014. godini 391 ugovor o otkupu električne energije stupio je na snagu,

odnosno 391 novo postrojenje je ušlo u sustav poticanja od čega se 383 ugovora odnosilo

na sunčane elektrane. Iz 1022 sunčane elektrane ukupne snage 33,51 MW, proizvedeno

je 35.173.831 kWh što je iznosilo 3,79% od ukupne proizvodnje iz obnovljivih izvora

energije i kogeneracije i za što je povlaštenim proizvođačima isplaćeno 82.910.189,54 kn

poticaja (HROTE Godišnji izvještaj, 2015, pp.4-18).

Sve navedeno ukazuje na veliki interes za ulaganje u sunčane elektrane. Objektivno

gledano kvote za otkup električne energije iz sunčanih elektrana jako su male u odnosu

na izraženi interes ulaganja. Hrvatska ima veliki potencijal za razvoj i rast tržišta solarne

energije ali da bi se to ostvarilo potreban je zakonodavni okvir te sustav kvota i poticaja

koji će omogućiti realizaciju tog potencijala.

63

6. ZAKLJUČAK

U uvjetima sve veće energetske neizvjesnosti, ulaganje u razvoj obnovljivih izvora

energije poput solarne energije, predstavlja nepresušan izvor za neprekidno stvaranje

jedinstvenih, ciljno usmjerenih i vremenski ograničenih pothvata.

Ogroman potencijal solarne tehnologije (posebice fotonaponske) i dobrobiti koje pruža

društvu, a i okolišu, sve su očitiji. Fotonaponska tehnologija postaje prihvaćen način

mišljenja i djelovanja, pristupačan sve većem broju ljudi, unutar energetskog sustava. Po

svemu sudeći solarna energija nastaviti će zauzimati sve veći udio u energetskim miksu

Europe i svijeta, pružajući čistu, sigurnu, pristupačnu i decentraliziranu električnu

energiju tamo gdje je potrebna. Niske i opadajuće cijene polako mijenjaju mišljenja onih

koji stvaraju politike diljem svijeta i spoznaja da je fotonaponska tehnologija izvor

energije niskog troška i malih emisija štetnih plinova brzo se širi. Postojanje pouzdanog,

prema budućnosti okrenutog, tržišnog okvira i uvjeta djelovanja ključni je faktor za

pomicanje prema većem udjelu korištenja solarne energije.

Sve navedeno uvelike utječe na povećanje interesa za solarne projekte poput solarne

elektrane. Promatrana kao projektno usmjereni sustav, solarna elektrana zahtjeva

uvođenje sustava projektne organizacije i projektnog menadžmenta. Proces realizacije

gradnje solarne elektrane i proizvodnja električne energije promatra se kao jedinstveni

projekt te omogućuje primjenu koncepta projektnog menadžmenta. Prikazom primjene

projektnog menadžmenta kao procesa planiranja projektnih ciljeva, organiziranja resursa

u vidu raspoložive tehnologije, upravljanja ljudskim potencijalima i adekvatnom

kontrolom dokazano je da je u projekt solarne elektrane moguće uvesti koncept

projektnog menadžmenta kao pretpostavke ostvarivanja konačnog namjenskog cilja

realizacije projekta. Kroz funkciju evaluacije dokazana je uspješna realizacija projekta

solarne elektrane te isplativost kontinuirane eksploatacije projektnog proizvoda.

Na temelju svega iznesenog u ovom radu zaključuje se da je primjena projektnog

menadžmenta u solarnoj elektrani moguća, samo zahtjeva ulaganje truda i napora kako bi

se stvorilo prikladno okruženje za uspješnu provedbu i prilagodbu specifičnim

karakteristikama djelatnosti proizvodnje električne energije.

64

LITERATURA

KNJIGE:

1. Hauc, A. 2007, Projektni menadžment i projektno poslovanje, M.E.P. Consult,

Zagreb

2. Omazić, M. A., Baljkas, S. 2005, Projektni menadžment, Sinergija nakladništvo

d.o.o., Zagreb

3. Project Management Institute, 2013, A guide to the project management body of

knowledge (PMBOK® guide), Fifth edition, The Project Management Institute, Inc

4. Schaeffer, M., Svoboda, Z. 2005, „Vodič uz Priručnik za izradu projektne

dokumentacije za kreditne i druge potporne zahtjeve“, The Urban Institute, Zagreb

5. Zekić, Z. 2010, Projektni Menadžment – upravljanje razvojnim promjenama,

Ekonomski Fakultet u Rijeci, Rijeka

ČLANCI:

6. Alsema, E.A., de Wild-Scholten, M.J., Fthenakis, V.M. 2006, ENVIRONMENTAL

IMPACTS OF PV ELECTRICITY GENERATION - A CRITICAL COMPARISON OF

ENERGY SUPPLY OPTIONS, 21st European Photovoltaic Solar Energy

Conference, Dresden,Germany

7. Fthenakis, V. i Zweibel, K. 2003, CdTe PV: Real and Perceived EHS Risks, 2003

NCPV Meeting

8. HROTE, 2015, Sustav poticanja obnovljivih izvora energije i kogeneracije u RH –

godišnji izvještaj za 2014. godinu, Zagreb

9. Majdandžić, Lj., Fotonaponski sustavi (Priručnik), Tehnička škola Ruđera

Boškovića u Zagrebu

10. Šteko, V., Antunović, B. i Grgurić, Z. 2010, Studija mogućnosti korištenja prostora

za izgradnju sunčanih elektrana na području PGŽ, OIKON d.o.o., Institut za

primijenjenu ekologiju, Zagreb

65

PRAVNI AKTI:

11. Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, 2014, Narodne Novine,

Zagreb, no. 79

12. Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, 2012, Narodne

Novine, Zagreb, no. 88

13. Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača, 2013, Narodne Novine,

Zagreb, no. 132

14. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije, 2007, Narodne Novine, Zagreb, no. 33

15. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i

kogeneracije, 2012, Narodne Novine, Zagreb, no. 63

16. Zakon o energiji, 2012 ,Narodne Novine, Zagreb, no. 120

17. Zakon o tržištu električne energije, 2013, Narodne Novine, Zagreb, no. 22

OSTALI IZVORI:

18. Advantages of Solar Energy = Massive Solar Growth, 2013, Cost of Solar,

pogledano 14.03.2015., online: http://costofsolar.com/advantages-of-solar-energy/

19. Carr, G. 2012, Sunny uplands - Alternative energy will no longer be alternative, The

Economist, pogledano 18.03.2015., online:

http://www.economist.com/news/21566414-alternative-energy-will-no-longer-be-

alternative-sunny-uplands

20. Farrell, J. 2011, Simple, Transparent Feed-in Tariff Policy Responsible for Most

Renewable Energy, pogledano 14.04.2015., online: http://cleantechnica.co

m/2011/11/21/simple-transparent-feed-in-tariff-policy-responsible-for-most-

renewable-energy/

21. Fotonaponski sustavi, EL TIM d.o.o. graditeljstvo i inženjering, Zadar, pogledano

05.06.2015., online: http://eltim.hr/nove-tehnologije/fotonaponski-sustavi/

66

22. Nuli, R. 2012, Poticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, E-Telum,

pogledano 08.09.2014., online: http://www.e-telum.com/poticanje-proizvodnje-

energije-iz-obnovlji vih-izvora/

23. Nuli, M. 2012, Stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije, E-

Telum, pogledano 08.09.2014., online: http://www.e-telum.com/stjecanje-statusa-

povlastenog-proizvodaca-elektricne-energije/

24. Reckson, S. 2014, Solar PV: The Rooftop Revolution is Here, Terra Firma Solutions,

pogledano 24.03.2015., online: http://www.terrafirma-solutions.com/articles/solar-

pv-rooftop-revolution/

25. Shahan, Z. 2013, Current Solar Module Efficiency Nowhere Near Its Potential, Especially

Thin-Film Solar & CPV, CleanTechnica, pogledano 18.01.2015., online:

http://cleantechnica.com /2013/04/01/current-solar-module-efficiency-nowhere-

near-its-potential-especially-thin-film-solar-cpv-chart

26. Shahan, Z. 2013, European Committee: Feed-in Tariffs Better Than Renewable

Energy Quotas, pogledano 14.04.2015., online: http://solarlove.org/european-

committee-feed-in-tariffs-better-than-renewable-energy-quotas/

27. Shahan, Z. 2013, Solar Energy & Solar Power Facts, pogledano 12.05.2015., online:

http://solarlove.org/solar-energy-facts-solar-power-facts/

28. Szekeres, I. 2012, Sunčevo zračenje u Republici Hrvatskoj i potencijal korištenja

fotonaponskih sustava, ZelenaEnergija.org, pogledano 12.05.2015., online:

http://www.zelenaenergija.org/clanak/suncevo -zracenje-u-republici-hrvatskoj-i-

potencijal-koristenja-fotonaponskih-sustava/4182

67

POPIS ILUSTRACIJA

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov Stranica

1. Tri faze životnog ciklusa projekta 8

2. Otplatni plan kredita 38

3. Račun dobiti i gubitka 40

4. Ekonomski tok 42

5. Financijski tok 43

6. Pokazatelji statičke učinkovitosti 45

7. Smanjenje prihoda za 20% (pad proizvodnje) 50

8. Povećanje prihoda za 20% (porast otkupnih cijena) 50

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov Stranica

1. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni fotonaponskog sustava 19

2. Udio feed-in tarifa u globalno instaliranom kapacitetu 2011.

godine 33

3. Swansonov zakon 55

4. Ukupni svjetski instalirani fotonaponski kapacitet 57

5. Udio zemalja na Europskom fotonaponskom tržištu 58

6. Udio zemalja na fotonaponskom tržištu izvan Europe u 2013. godini

60

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov Stranica

1. Prikaz WBS-a solarne elektrane 29

2. Gantogram administrativne procedure za jednostavne

građevine 31

POPIS ZEMLJOVIDA

Redni broj Naslov Stranica

1. Ukupno sunčevo zračenje i solarni potencijal za fotonaponske sustave u Republici Hrvatskoj

16

68