SVEU ČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU … Mance, Suvremeni... · 2015-02-22 · SVEU ČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU UČITELJSKI FAKULTET Nina Mance SUVREMENI

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

UČITELJSKI FAKULTET

Nina Mance

SUVREMENI PODRAVSKI GOVORI SLAVONSKOGA DIJALEKTA

Doktorski rad

Mentorica: prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić

Osijek, 2014.

Sadržaj

1. UVOD ............................................................................................................. 1

2. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA PODRAVSKIH GOVORA SLAVONSKOGA DIJALEKTA ....................................................................... 3 2.1 Slavonski dijalekt .......................................................................................................... 3 2.2 Podravski govori unutar slavonskoga dijalekta ......................................................... 5 2.3 Josip Hamm ................................................................................................................... 8 2.4 Stjepan Sekereš ............................................................................................................ 11 2.5 Adolf Bratoljub Klaić .................................................................................................. 14 2.6 Marija Znika ................................................................................................................ 15

3. METODOLOGIJA RADA ........................................................................ 17

4. SUVREMENI OPIS GOVORA ČRNKOVACA ..................................... 19 4.1 Fonologija ..................................................................................................................... 20

4.1.1 Samoglasnici .......................................................................................................... 20 4.1.2 Suglasnici ............................................................................................................... 22

4.2 Morfologija .................................................................................................................. 25 4.2.1 Imenice ................................................................................................................... 25 4.2.2 Zamjenice ............................................................................................................... 29 4.2.3 Pridjevi ................................................................................................................... 30 4.2.4 Brojevi .................................................................................................................... 30 4.2.5 Glagoli .................................................................................................................... 31 4.2.6 Prilozi ..................................................................................................................... 34

4.3 Sintaksa ........................................................................................................................ 35 4.4 Tvorba riječi ................................................................................................................ 38 4.5 Leksik ........................................................................................................................... 40 4.6 Ogledni primjer govora .............................................................................................. 42

5. SUVREMENI OPIS GOVORA MARIJANACA .................................... 43 5.1 Fonologija ..................................................................................................................... 44


5.2 Morfologija .................................................................................................................. 50 5.2.1 Imenice ................................................................................................................... 50 5.2.2 Zamjenice ............................................................................................................... 54 5.2.3 Pridjevi ................................................................................................................... 55 5.2.4 Brojevi .................................................................................................................... 55 5.2.5 Glagoli .................................................................................................................... 56 5.2.6 Prilozi ..................................................................................................................... 61

5.3 Sintaksa ........................................................................................................................ 62 5.4 Tvorba riječi ................................................................................................................ 66 5.5 Leksik ........................................................................................................................... 68 5.6 Ogledni primjeri govora ............................................................................................. 69 5.7 Ogledni primjeri govora ............................................................................................. 70 6.1 Fonologija ..................................................................................................................... 72


6.2 Morfologija .................................................................................................................. 76 6.2.1 Imenice ................................................................................................................... 76 6.2.2 Zamjenice ............................................................................................................... 80 6.2.3 Pridjevi ................................................................................................................... 81 6.2.4 Glagoli .................................................................................................................... 82 6.2.5 Prilozi ..................................................................................................................... 85

6.3 Sintaksa ........................................................................................................................ 86 6.4 Tvorba riječi ................................................................................................................ 90 6.5 Leksik ........................................................................................................................... 91 6.6 Ogledni primjer govora .............................................................................................. 93

7. SUVREMENI OPIS GOVORA BROĐANACA ...................................... 94 7.1 Fonologija ..................................................................................................................... 95


7.2 Morfologija ................................................................................................................ 100 7.2.1 Imenice ................................................................................................................. 100 7.2.2 Zamjenice ............................................................................................................. 105 7.2.3 Pridjevi ................................................................................................................. 106 7.2.4 Glagoli .................................................................................................................. 107 7.2.5 Prilozi ................................................................................................................... 111

7.3 Sintaksa ...................................................................................................................... 112 7.4 Tvorba riječi .............................................................................................................. 113 7.5 Leksik ......................................................................................................................... 115 7.6 Ogledni primjer govora ............................................................................................ 117

8. SUVREMENI OPIS GOVORA PODRAVSKIH PODGAJACA ........ 118 8.1 Fonologija ................................................................................................................... 119

8.1.1 Samoglasnici ........................................................................................................ 119 8.1.2 Suglasnici ............................................................................................................. 120

8.2 Morfologija ................................................................................................................ 124 8.2.1 Imenice ................................................................................................................. 124 8.2.2 Zamjenice ............................................................................................................. 129 8.2.3 Pridjevi ................................................................................................................. 130 8.2.4 Glagoli .................................................................................................................. 131

8.2.5 Prilozi ................................................................................................................... 135 8.2.6 Prijedlozi .............................................................................................................. 136

8.3 Sintaksa ...................................................................................................................... 137 8.4 Leksik ......................................................................................................................... 138 8.5 Ogledni primjeri govora ........................................................................................... 140

9. ZAKLJUČAK ............................................................................................ 141

LITERATURA ................................................................................................ 148

SAŽETAK ........................................................................................................ 153

1

1. UVOD

Rad opisuje govore slavonskoga dijalekta, podravskoga poddijalekta. Izabrani su govori sljedećih mjesta: Črnkovci, Gat, Marijanci, Brođanci, Podravski Podgajci. Ti su govori svrstani u skupinu govora s ekavskim odrazom glasa jat. To su oni govori u kojima i dugo i kratko jat daju e: vréme, cẽla, Stêpo, pȅsma, dȅvojka, gȍreti1.

Istraživanja pokazuju kako govori toga područja nisu opisani još od sredine prošloga stoljeća, točnije od istraživanja Josipa Hamma2 1949. i Stjepana Sekereša3 1974. Točnije rečeno, u novije vrijeme postoje opisi govora pojedinih mjesta (radovi primjerice Adolfa Bratoljuba Klaića ili radovi Marije Znike), ali cjelovitih sintetskih radova koji bi opisivali govore slavonskoga dijalekta podravskoga poddijalekta nema.

Istraživanjem sam obuhvatila mjesta koja je Stjepan Sekereš svrstao u prvu skupinu s obzirom na podrijetlo stanovništva i naselja, u kojima u velikoj većini stanuju starosjedioci (iz samog mjesta ili iz okolnih sela) (Sekereš, 1974:126).

Tragom Josipa Hamma i Stjepana Sekereša cilj je rada opisati suvremeno stanje govora navedenih mjesta koji pripadaju skupini podravskih govora slavonskoga dijalekta, odnosno ukazati na promjene koje su se dogodile u tim govorima nakon istraživanja Josipa Hamma i Stjepana Sekereša uzrokovane suvremenim načinom života, odnosno utjecajem škole i medija, ali i prirodnim jezičnim razvojem. Također, cilj je navedenim opisima pridonijeti očuvanju tradicije jer su kao prvo navedeni govori neistraženi od Hammova i Sekereševa vremena, a kao drugo, tonski će zapisi tih govora i njihova transkripcija biti prinos očuvanju slavonskoga dijalekta jer postoji velika vjerojatnost da kada nestanu stariji naraštaji govornika navedenih mjesta, nestat će i govora samog.

Na istraživanje i pisanje ovoga rada potaknulo me upravo to što su govori slavonskoga dijalekta podravskoga poddijalekta mnogo manje istraženi i zapostavljeniji u odnosu na govore slavonskoga dijalekta posavskoga poddijalekta. Njihovim istraživanjem pokušat ću dati znanstveni prinos dijalektološkim istraživanjima.

Pretpostavlja se da su se u govoru navedenih mjesta dogodile znatne promjene šezdesetak godina nakon Hammova istraživanja i četrdesetak godina nakon Sekereševa istraživanja pa ću to ovim radom pokušati i dokazati. Istraživanjem će se doći do zaključka i koje su jezične razine najpodložnije promjenama, a u kojima se pak čuva staro stanje. Analizom su obuhvaćene sljedeće jezične razine: fonologija, morfologija, sintaksa, tvorba riječi i leksikologija. Obrada se temelji na samostalnim analizama zasebnih govora koje su onda stavljene u međusobni kontekst i uspoređene s hrvatskim književnim jezikom. Analiza se temelji na tonskim zapisima govora navedenih mjesta. Pri odabiru kazivača vodilo se

1 Kolenić, Ljiljana. 1997. Slavonski dijalekt. Croatica, sv. 45-46, 101-116, Zagreb. 2 Hamm, Josip. 1949. Štokavština Donje Podravine. RAD 275, 5-70, Zagreb. 3 Sekereš, Stjepan. 1974. Govor slavonske Podravine. Zbornik za filologiju i lingvistiku XVII/2, 125-166, Novi Sad.

2

računa o svim onim sastavnicama koje čine valjane izvorne govornike, o čemu će se više govoriti u dijelu o metodologiji rada.

Svrha je dakle ovoga rada opisati današnje govore Črnkovaca, Gata, Marijanaca, Brođanaca i Podravskih Podgajaca te ih usporediti sa stanjem kakvo su zatekli Josip Hamm i Stjepan Sekereš, i to na svim jezičnim razinama. Mjesta su odabrana potpuno nasumce.

U zaključku navodim spoznaje do kojih sam došla usporednom analizom suvremenih podravskih govora slavonskoga dijalekta.

3

2. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA PODRAVSKIH GOVORA SLAVONSKOGA DIJALEKTA

U ovom će se poglavlju navesti najvažnije odlike slavonskoga dijalekta i podravskoga poddijalekta slavonskoga dijalekta. Navest će se i istraživanja onih autora koji su u svojim radovima pisali o podravskim govorima slavonskoga dijalekta. Suvremenih dijalektoloških istraživanja tih govora ima vrlo malo (Marija Znika, Adolf Bratoljub Klaić) i/ili su objelodanjena davno (Stjepan Sekereš), što je i glavnim razlogom zašto se odlučilo proučiti te govore.

2.1 Slavonski dijalekt

Naselja smještena u slavonskoj Podravini svojim govornim osobinama pripadaju štokavskom narječju, odnosno slavonskom dijalektu.

Prema Josipu Liscu 4 tri su kriterija za klasifikaciju štokavskoga narječja: stupanj razvoja akcentuacije, refleks jata te štakavizam ili šćakavizam.

Slavonski je dijalekt5 naziv za hrvatske staroštokavske govore smještene u slavonskoj Posavini, slavonskoj Podravini, srednjem istočnom dijelu Slavonije, u hrvatskom dijelu Baranje te u nekim mjestima izvan granica Republike Hrvatske (neka mjesta u sjeveroistočnoj Bosni, u zapadnobačkom Podunavlju u Srbiji te nekoliko mjesta uz Dravu u Mađarskoj). Bitno je napomenuti da slavonskim dijalektom govore isključivo Hrvati.

S obzirom na to da se slavonskim dijalektom ne govori samo u Slavoniji, nego i u Baranji te izvan granica Republike Hrvatske, naziv toga dijalekta ne pokriva sva područja, no nijedan naziv ne može pokriti sva značenja. Ne govori cijela Slavonija slavonskim dijalektom. Slavonski je dijalekt rasprostranjen u južnom i sjevernom dijelu Slavonije, u središnjem istočnom dijelu oko Našica, Đakova, Vinkovaca i u središnjem zapadnom dijelu oko Požege. Slavonskom dijalektu možemo pribrojiti i govore Hrvata iz Iloka, Babske, Tovarnika i drugih mjesta koji su se u novije doba držali za dio šumadijsko-vojvođanskih govora te govor mjesta Ilače. 6

U narodu se za govore slavonskoga dijalekta upotrebljava naziv šokački govori. S obzirom na naglasni sustav govore slavonskoga dijalekta možemo podijeliti na nekoliko skupina:

1. Govori koji čuvaju staru akcentuaciju koja, prema Milanu Mogušu7, ima tri stara naglaska ( ̏ ̂ ˜ ) na svim starim mjestima. Takav naglasni sustav možemo čuti

4 Josip Lisac. 2003. Hrvatska dijalektologija 1. 29. str. Zagreb. 5 Prema Ljiljana Kolenić. 1997. Slavonski dijalekt. Croatica, sv. 45-46, 101-116. Zagreb. 6 Iva Lukežić. 1996. Polazišta i teze za opis iločke skupine govora. Croatica, 212-236. Zagreb. 7 Milan Moguš. 1977. Čakavsko narječje. 52-53. Školska knjiga. Zagreb.

4

na krajnjem istoku ikavskojekavskih govora u Slavoniji oko Vrpolja te u nekoliko mjesta oko Valpova u slavonskoj Podravini.

2. Govori koji imaju noviju akcentuaciju s uporabom zavinutoga naglaska ( ˜ ). Ti govori, uz poznavanje triju starih naglasaka ( ̏ ̂ ˜ ), poznaju i dva nova ( ̀ ΄ ). Takvu akcentuaciju ima većina govora slavonskoga dijalekta. U nekim se mjestima te skupine mogu čuti i riječi s dvama naglascima ( žѐnȁ ).

3. Manja skupina govora u kojoj se zavinuti naglasak, akut, samo povremeno upotrebljava. U tim se govorima ista riječ može čuti i sa zavinutim i s kojim drugim naglaskom.

4. Iločka skupina govora ima stariji dvoakcenatski i noviji četveroakcenatski sustav.

Govori su slavonskoga dijalekta šćakavski. Stare skupine *skj i *stj, i nove koje su nastale nakon gubitka poluglasa, mijenjaju se u šć. Tako i danas u tim govorima možemo čuti: šćȃp, oprãšćam, šćĩpat.

U govorima slavonskoga dijalekta osobito je izražena osobina nepostojanje glasa h. Ono se ili potpuno gubi ili se zamjenjuje glasovima v ili j: rȃst, doȍdi; sûvo, orȅj.

Kao još jedna osobina slavonskoga dijalekta pojavljuje se umekšavanje glasova l i n ispred glasa i: mὸljit, vὸljit, naslȍnjit.

Krajnje se i u infinitivu u pravilu gubi: dõjt, nãjt.

Zvonačnik l na kraju sloga u imenica i pridjeva često ostaje nepromijenjen: pȅpel, vȅsel, dѐbel.

U glagolskome pridjevu radnome dolazi do stezanja samoglasničke skupine ao u o: kȍpo, lȁgo, mȍgo.

Glagoli čija infinitivna osnova u standardnome jeziku završava na -nu, u govorima slavonskoga dijalekta završava na -ni: pogȉnit, osvȁnit, klȅknit. Poseban je glagol metnuti kod kojeg bismo analogijom prema poginit i osvanit očekivali mѐtnit, javlja se oblik mѐtit.

Prema nastavku za 3. osobu množine prezenta slavonski dijalekt možemo podijeliti na tri skupine:

1. 3. osoba množine pretežito na -iju,-eju (ìdeju, nȍsiju)

2. 3. osoba množine pretežito na -aje (ȉgraje se)

3. skupina koja ima 3. osobu množine pretežito na -u (dȑžu).

U slavonskome se dijalektu mnogo češće može čuti glagolski pridjev trpni na -t nego u standardnome jeziku: posȁdito, razbȉta.

Glagolski prilog sadašnji uglavnom se javlja bez završnoga -i: ȉduć, šúteć, bѐruć.

5

2.2 Podravski govori unutar slavonskoga dijalekta

Slavonski se dijalekt dijeli na poddijalekte:

a) posavski b) podravski c) baranjski.

Ljiljana Kolenić o tim poddijalektima navodi: Unutar slavonskoga dijalekta možemo

govoriti o poddijalektima: posavskom, podravskom i baranjskom. Posavski je (južni) poddijalekt slavonskoga dijalekta ikavski i poluikavski (ikavskojekavski), a manjim dijelom i ekavski, podravski (sjeverni) je poddijalekt ekavski, a baranjski je poddijalekt ikavskoekavski. (Kolenić, 2003:175) Kako je već rečeno, predmetom je ovoga rada podravski poddijalekt jer govori mjesta koje opisujem pripadaju podravskom poddijalektu unutar slavonskoga dijalekta. Stjepan je Sekereš opisao granice podravskoga poddijalekta i podijelio podravski poddijalekt na govore. (Sekereš, 1967:137)

Prema njegovu tumačenju zapadna je granica od Virovitice preko Turanovca do Drave, sjeverna granica ide rijekom Dravom sjeverno od Bušetine do Osijeka, istočna granica od Osijeka je preko Brođanaca do Habjanovaca, a južna granica ide od Habjanovaca preko Koške, Podgorača, Našica, Feričanaca, Bokšića, Beničanaca, Rakitovice, Viljeva, Čađavice, Novaka, Suhopolja do Virovitice. U taj poddijalekt uvrštava i govore Erduta i Aljmaša, sela istočno od Osijeka. Sekereš također naglašava kako se ne slaže s tim da se govori naselja oko Virovitice, u kojima je ijekavski govor, smještaju u istočnohercegovački dijalekt jer smatra da su govori tih naselja po svojim akcenatskim, fonetskim, morfološkim, sintaktičkim i leksičkim obilježjima posve slični ekavskom govoru slavonske Podravine pa prema tome i pripadaju podravskome poddijalektu.

Sekereš nadalje podravski poddijalekt dijeli na grupe govora:

a) zapadnopodravsku grupu govora b) istočnopodravski govor.

Zapadnopodravska grupa govora obuhvaća područje podravskoga poddijalekta zapadno od Donjega Miholjca, a tu grupu možemo podijeliti na dva osnovna govora: čađavičko-sopjanski i turanovačko-rušanski. Granica je između tih dvaju govora od Drave kod Detkovca preko Gradine do Suhopolja.

Istočnopodravski govor obuhvaća područje istočno od Donjega Miholjca, koji će i biti predmetom ovoga rada.

6

Glavna se jezična obilježja govora podravskoga poddijalekta, prema Stjepanu Sekerešu, mogu svesti na sljedeće zajedničke osobine:

1. čuvanje akuta: starovẽrski, čõrba, bĩlo 2. dugosilazni naglasak u riječima tipa: dîm, sîr 3. dugosilazni naglasak na dvosložnim riječima: vȇnac, glȃva 4. kratkosilazni naglasak u riječima tipa: kȍvač, jȕnak 5. kratkosilazni naglasak u riječima tipa: jȅlen, ȅkser 6. kratkosilazni naglasak u riječima tipa: jȅzik, sȅlo 7. nerazlikovanje glasova č i ć; izgovor bliži glasu č: nočom 8. zamjena glasa jat najčešće glasom e: dete, mleko; u izoliranim je leksemima

moguća i zamjena glasom i: divojka, dvi 9. stezanje samoglasničkoga skupa ao u o: pitao>pito, mogao>mogo, pjevao>pevo 10. izostanak fonema h bilo u kojem položaju: rast, njiovu, gra, a moguća je katkada

njegova zamjena glasovima v ili j: kruva, snaje; u nekim se leksemima može zamijeniti glasom k: siromak

11. neke se suglasničke skupine pojednostavljuju: tica, jeno, srbeti 12. umekšavaju se glasovi l i n: voljim, moljitva, lužnjica 13. suglasnička skupina jd ostaje bez promjene: dojdem, najdem, pojdem 14. samoglasnička se skupina io izgovara kao ijo: bijo, vozijo 15. katkada se ispred početnoga glasa u javlja protetsko v: vuže, vuzak 16. glas jat iza glasa r ispada pa glas r postaje slogotvoran: umrti, prostrti 17. ne provodi se sibilarizacija ni palatalizacija: papriki, vojski, zecevi 18. pridjevi u komparativu imaju nastavak eji: pametneji, stareji 19. u instrumentalu umjesto oblika mnom, tobom, sobom zamjenice imaju oblike

menom, tebom, sebom 20. sačuvani su stari padežni oblici: voziti se na koli, držati u zubi 21. imenice na dočetno -t, ali i neke druge, imaju u instrumentalu najčešće nastavak

-(j)om: pamećom, mašćom, ćerjom 22. osobna zamjenica oni ima u genitivu oblik nji: od nji sam došo, a u akuzativu nje: nje smo sreli

23. umjesto povratno-posvojne zamjenice svoj upotrebljava se posvojna zamjenica: uzo sam moju biciklu

24. umjesto posvojne zamjenice njezin upotrebljava se genitiv osobne zamjenice ona: to je nje ćerka

25. umjesto oblika počinjati, načinjati upotrebljavaju se oblici počimati, načimati

26. glagoli druge vrste, umjesto na -nuti, završavaju na -niti: klekniti, osvaniti, potoniti

27. glagoli na -ivati imaju u 1. osobi prezenta dočetak -ivam: istovarivam, zavezivam

28. za izricanje zabrane u imperativu se umjesto nemoj, nemojte rabi neka, nekate

29. od glagola vidjeti, gledati, moći prezent glasi viđem, gleđem, možem ili morem

7

30. glagoli s prezentskim nastavkom -em imaju u 3. osobi množine nastavak -eju: pobegneju, pokreneju

31. prilozi dobivaju naveske: ovudak, tudak, onudak

32. veznik jer javlja se u obliku jel

33. hipokoristična muška imena tvore se nastavcima -o, -oš, -eta: Ivo, Pavo, Tonoš, Jozeta

34. hipokoristična ženska imena tvore se nastavcima -a, -ača, -ena: Mara, Kata, Marača, Lenkena. (Sekereš, 1962.)

8

2.3 Josip Hamm

U popis istraživača koji su se bavili opisom govora slavonske Podravine, prednost treba dati Josipu Hammu (1949.). Granica njegova proučavanja podravskih govora bila bi sva mjesta između Osijeka, Drave i Donjega Miholjca s jedne strane, i crta Osijek-Habjanovci-Poreč-Donji Miholjac s druge strane – područje koje on naziva Donja Podravina (Hamm,1949.).

Na samome početku kapitalnoga djela Štokavština Donje Podravine Josip Hamm navodi: Prije duljeg vremena bio sam pošao u Donju Podravinu, da ondje skupim građu za jednu oveću dijalektološku studiju. Namjera mi je u početku bila da prokrstarim cijelim područjem podravske štokavštine, od Aljmaša i Erduta do Virovitice, ne bih li se tako, proširujući svoja istraživanja dalje prema jugu, mogao nadovezati na Ivšićeve studije o šaptinovačkom narječju 8 , o današnjem posavskom govoru 9 i o hrvatskim kajkavskim govorima 10 i tako nadopuniti ono, što se dosad znalo o štokavskim govorima naše Interamniae. A tada sam od toga odustao. (Hamm, 1949:5) U nastavku Josip Hamm objašnjava zašto je odustao od takve dijalektološke studije. Ističe naime da kod nas gotovo svaka dijalektološka radnja predstavlja posebno poglavlje, i da su osobito one starije (…) pisane tako, da na neka važnija (npr. akcenatska) pitanja kadšto ili uopće ne daju odgovora, ili ga daju tako općenito i nepouzdano, koji puta i netočno, da od toga za širi, sintetički rad nema gotovo nikakve koristi. (Hamm, 1949:5) Ističe nadalje da upravo u naglascima treba tražiti osnovne kriterije jezične podjele, kao što je napravio Ivšić u studiji o jeziku Hrvata kajkavaca11 gdje je prikaz jednog cijelog govora stavljen na akcenatsko-intonacijsku osnovu. Time je učinjen velik korak naprijed, jer na području kao što je naše, upravo u akcentima treba tražiti osnovne kriterije jezične podjele (…). (Hamm, 1949:6)

Hamm nadalje dotadašnjim dijalektološkim istraživanjima zamjera da su se nedovoljno bavila migracijama toga kraja, kako sam kaže: Drugi je krupan nedostatak, koji se osjeća u dijalektološkim radovima, nedovoljno osvrtanje na migraciono tlo, na kojem se neki govor razvio. (…) Svaki je govor u svojem sadašnjem obliku rezultanta realnih komponenata, koje su mu prethodile. Jezik se ne može zamisliti bez onih, koji govore, jednako kao što se ni govor (dijalekat) ne može zamisliti bez tla, na kojem je nikao. (Hamm, 1949:7) Prema Hammu moderna bi se dijalektologija trebala dakle služiti i izvanjezičnim podatcima pa se stoga on najprije bavi migracijama stanovništva proučavanoga područja. Navodi da od Požarevačkoga mira 1718. godine do sloma Austro-Ugarske 1918. godine nije od Osijeka do Donjega Miholjca bilo gotovo nikakvih znatnijih promjena koje bi upućivale na veće migracije i jezične utjecaje sa strane. Promjene koje su se u tursko vrijeme ili neposredno poslije Turaka dogodile više su ojačale no oslabile starosjedilačko stanovništvo u naseljima koja su se održala. Zaključuje nadalje da u 18. i 19. st. u Donjoj Podravini nije bilo znatnijih promjena koje su mogle utjecati na tamošnji govor. Veliki dio svoga rada Hamm je posvetio akcentuaciji, a osvrnuo se i na morfologiju i leksik.

8 Stjepan Ivšić. 1907. Šaptinovačko narječje. RAD 168. Zagreb. 113-162. 9 Stjepan Ivšić. 1913. Današnji posavski govor. RAD 196. Zagreb. 122-254. 10 Stjepan Ivšić. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis Jak. sv. 48. 47-88. 11 Stjepan Ivšić. 1936. Jezik Hrvata kajkavaca. Ljetopis Jak. sv. 48. 47-88.

9

U odnosu na akcentuaciju Hamm najprije komentira Ivšićevo tumačenje posavskoga akuta12 i njegovu usporedbu s čakavskim i kajkavskim akutom. Ističe kako je šteta što Ivšić nije preciznije odredio razliku između posavskoga i kajkavskog akuta, pogotovo zato što se ponekad smatra da su današnji podravski štokavci potomci nekadašnjih kajkavaca koji su se dijelom još prije Turaka poštokavili pa su lako mogli sačuvati tu stariju akcentuacijsku osobinu. 13

Nadalje Hamm ističe da podravski akut pripada među uzlazne akcente ili akcente s uzlaznom intonacijom. Kod njega je ekspiratorna sila jača u drugome dijelu nego u prvom, i jača od sile kojom se izgovara idući slog. Navodi dalje da se uz akut i dugouzlazni akcent javlja u nekim govorima poseban naglasak koji neki dijalektolozi bilježe znacima ˆ i ʺ ili pak običnim ̀́ i ́ , a bitno je da on često zamjenjuje starije ̏. Po intonaciji je srodan akutu, a Ivšić takav naglasak zove tromim (ʺ) i bilježi ga za neke kajkavske i posavske govore. Dalje Hamm ističe da zbog razmjerno kraćega početnog dijela naglaska i više intonacije sloga iza njega taj naglasak ima posebno obilježje lakoće i skakutativnosti pa ga zbog toga naziva saltans, a s obzirom na to da je kraći od akuta, proširuje naziv takvoga naglaska u poludugi saltans (ʼ). Zanimljivost je toga naglaska što Josip Hamm tvrdi kako je on češći u govoru žena nego u govoru muškaraca, kao i u govoru mlađih nego u govoru starijih ljudi. Cijelo područje Donje Podravine podijelio je s obzirom na poludugi saltans na istočni, zapadni i središnji dio.

Od morfoloških je obilježja Josip Hamm izdvojio tri koja su karakteristična za područje Donje Podravine: instrumental jednine nepalatalnih osnova imenica muškoga i srednjeg roda na -em: stolem/kajmakem u istočnome dijelu, dok u zapadnome dijelu (osim neznatnih izuzetaka: putem, poslem, kotlem) ostaje -om; dulji i kraći oblici za 3. osobu množine prezenta: -u, -eju, -iju: kradu/kradeju, vozu/voziju; pogrdnice za ženska osobna imena: -ena: Marena, Lenkena (zapadni dio), -aka: Kataka, -uša: Jeluša, -ača: Anača (istočni dio). Dočetak za muška osobna imena najčešće je -oš: Ivoš, Đuroš, a ponegdje se čuje i dočetak -eta: Iveta, Đureta. Na temelju morfoloških istraživanja Hamm zaključuje da se jasno ocrtava jezgra podravske štokavštine: ona se nalazi na zapadnom području, a temelj su joj Tb, Vc, Gt, Cr, Mc, Kn i Čm14. Ova se naselja mogu danas smatrati najčišćim predstavnicima ovoga podravskoga govora. (Hamm, 1949:52)

Na kraju rada Josip Hamm daje svoje mišljenje o podrijetlu podravske štokavštine, a osvrnuo se i na Pavičićeve teze o kajkavskome podrijetlu podravske štokavštine.

Proučavajući naime dotadašnja znanstvena mišljenja o podravskoj štokavštini (Jagić, Rešetar, Gopić, Klaić i dr.) Hamm iznosi nekoliko pretpostavki o podrijetlu podravske štokavštine: 1. podravski su štokavci prvotno bili kajkavci koji su se kasnije poštokavili; 2. podravski su štokavci mogli sačuvati obilježja staroga slavonskog štokavskog govora iz vremena prije zajednice sa susjednim kajkavcima, s kojima su im neke osobine mogle biti

12 Stjepan Ivšić. 1911. Prilog za slavonski akcent. RAD 187. Zagreb. 133-208. 13 O kajkavskom podrijetlu podravskih govora vidi u: Stjepan Pavičić. 1920. O govoru u Slavoniji do turskih ratova i velikih seoba u 16. i 17. stoljeću. RAD 222. Zagreb. 14 Kratice Josipa Hamma: Tb – Tiborjanci, Vc – Veliškovci, Gt – Gat, Cr – Črnkovci, Mc – Marijanci, Kn – Kunišinci, Čm – Čamagajevci.

10

zajedničke; 3. podravski su štokavci mogli biti starinom doseljenici iz posavskih i bosanskih krajeva, koje su Turci naselili na zemljištu što je nekada pripadalo kajkavskim starosjediocima. Treću pretpostavku Ham odmah odbacuje jer se ne može dokazati ni s povijesnoga ni s jezičnoga stajališta. Hamm misli da dokaze o preostalim dvjema pretpostavkama treba tražiti u analizi podravskoga govora, i to zapadnoga područja koje je, prema njemu, očuvalo najviše starine. On govor toga područja naziva središnjim govorom. Navodeći mnoga jezična obilježja podravskih govora, odbacuje i Pavičićeve teze o kajkavskome podrijetlu podravske štokavštine. To potkrepljuje činjenicom da je podravska akcentuacija dijelom starija od kajkavske te predstavlja nastavak onoga razvoja koji je prethodio naglašavanju u nekim posavskim govorima. Prema tome, objektivno se ne da dokazati da je podravska štokavština neposredni nastavak nekadašnjega kajkavskog govora. Zastupajući tezu o štokavskom podrijetlu podravskih govora, naglašava da je štokavština mogla biti donesena s juga ili autohtona. Na kraju zaključuje: Preostaje još da kažem, što ja mislim o podrijetlu podravske štokavštine. (…) Podravska je štokavština prirodni nastavak onog arhaičnog štokavskog govora, koji se još u doba velikih seoba raširio po Slavoniji i ondje ostao. (…) Prvotne granice toga arhaičnog tipa štokavskoga govora u Slavoniji i u južnim stranama teško je ustanoviti. (Hamm, 1949:67). Glavna su obilježja toga govora bila šćakavizam (šć, žđ), meki izgovor glasa č, zajednički naglasak s karakterističnim akutom i dvojak izgovor praslavenskih poluglasa: jedan niži (ъ), koji je s vremenom prešao u a, i jedan viši (ь), koji je prelazio u e ili glas sličan njemu. Takav je izgovor pogodovao ranom cijepanju arhaične štokavštine u dva dijela, od kojih je jedan (sjeverniji) za praslavenski ě zadržao osnovno e (ekavci), dok je drugi (južniji) preko zatvorenoga e (ẹ) prešao na i (ikavci). Ujedno je južniji ogranak, kada je došlo do zamjenjivanja i pune vokalizacije glasa ь, dao prvenstvo izgovoru a, dok se konzervativniji sjeverniji sve do u povijesno doba kolebao između e i a, da bi konačno također prešao na a. Ucrtava Josip Hamm i granice arhaičnoga tipa štokavskoga govora: sjeverna je granica jamačno dopirala do Drave i Dunava gdje je, u Srijemu, dodirivala sjeverozapadnu granicu susjednih štokavskih govora te se dalje na jug uz porječje Bosne i Neretve postupno spuštala k moru, odakle je Cetinom i Unom uz čakavsko područje opet došla na Savu. Zapadna je granica do Virja i Gole, a južna do Okučana. Granica između sjevernijeg i južnijeg ogranka bit će da je prvotno tekla rijekom Savom: upućuje na to ekavska toponomastika u blizini Okučana, Nove Gradiške, Broda i Đakova (…) (Hamm, 1949:67)

11

2.4 Stjepan Sekereš

Stjepan Sekereš objavio je opsežan rad o govoru slavonske Podravine, prvi dio 1974.,

a drugi dio 1975. godine.15 Rad je rezultat njegova istraživanja ekavskih govora slavonske

Podravine, od Erduta do Vaške. Podravski govor, u kome ima dosta kajkavskih elemenata,

kako i Sekereš ističe, spada među najarhaičnije štokavske govore. (Sekereš, 1974:125)

Govore obuhvaćene u tom radu Sekereš dijeli na dva osnovna govora: zapadni i istočni govor.

Pri tome naglašava da je glavna razlika među tim govorima u naglasku (nãrod-nârod, lȉvada-

livȁda), u izgovoru glasa č (kuća-kuč'a), izgovoru infinitiva (pevat-pevati) i u tvorbi

komparativa (noviji-noveji). Sekereš oba govora zajedno s virovitičkim govorom uvrštava u

podravski poddijalekt, dok govor ijekavskih doseljenika u tom kraju uvrštava u

istočnohercegovački dijalekt. Osvrnuo se i na rad Josipa Hamma, Štokavština Donje

Podravine16, o kojem govori da jest najopširniji rad o govoru toga kraja, ali Hammu zamjera

što je obradio govor nekih naselja između Osijeka i Donjeg Miholjca, dok se o ostalim

naseljima slavonske Podravine ne govori ništa. Sekereš naglašava kako uopće ne nalazi u tim

govorima poludugi saltans (ʼ) koji spominje Hamm i kojem je posvetio veliki dio te

zaključuje da je Hamm vjerojatno uzeo za novi akcenat neka sitnija nijansiranja u izgovoru

kratkosilaznog akcenta, koja ne mogu biti karakteristična za zajednički govor toga cijelog

kraja, već samo za govor nekih pojedinaca u tom kraju. (Sekereš, 1974:125) Sekereš,

nasuprot Hammu, navodi visokouzlazni naglasak (') koji se javlja gotovo u svim selima oko

Donjega Miholjca i u podravskim selima do Vaške. U odnosu na odraz jata, ističe da su

govori slavonske Podravine većinom ekavski, ali ima i ijekavskih govora koji su nastali pod

utjecajem doseljenika iz Bosne tijekom migracija u prošlosti.

U radu Sekereš donosi i podatke o migracijama stanovništva slavonske Podravine, od

doseljenja Slavena krajem 6. i početkom 7. stoljeća, turske vladavine u 16. i 17. stoljeću sve

do migracija u 20. stoljeću. Prema podrijetlu stanovništva Sekereš je naselja u slavonskoj

Podravini podijelio u šest skupina. U prvu skupinu idu stara naselja u kojima u velikoj većini

stanuju starosjedioci (iz samog mjesta ili iz okolnih sela). U tim mjestima je dobro očuvan

starinski govor. Takva su naselja: Brođanci, Abljanovci (Habjanovci), Bizovac, Satnica,

Arkanovci (Harkanovci), Želčin (Zelčin), Marjančaci, Nard, Valpovo, Bocanjevci, Vinograci,

Tiborjanci, Veliškovci, Gat, Marjanci, Kunišinci, Čamagevci (Čamagajevci), Lacići,

15 Sekereš, Stjepan. 1974., 1975. Govor Slavonske Podravine I i II. Zbornik za filologiju i lingvistiku XVII/2, XVII/1. Novi Sad. 125-171, 185-221. 16 Hamm, Josip. 1949. Štokavština Donje Podravine. Rad 275, Zagreb, 5-70.

12

Beničanci, Šljivoševci, Rakitovica, Črnkovci, Bočkinci, Podgajci (Podravski Podgajci), Sveti

Đurađ (Đurađ), Noskovci i Sopje.

U drugu skupinu ćemo uvrstiti ona starinska hrvatska naselja u kojima u većini

stanuju starosjedioci, ali u njima ima i dosta doseljenika iz raznih jugoslavenskih krajeva. U

tim naseljima su doseljenici mogli u manjoj mjeri utjecati na govor starosjedilaca. (…)

Trećoj skupini pripadaju ona naselja u kojima većinu čine doseljenici iz raznih

krajeva, a starosjedioci su u manjini. (…)

U četvrtu skupinu ćemo uvrstiti ona srpska naselja u kojima u velikoj većini stanuju

srpski doseljenici. (…)

U petu skupinu idu ona srpska naselja u kojima u većoj ili manjoj mjeri ima i

Hrvata…

U šestu skupinu ćemo uvrstiti sva ona naselja koja su nastala u 20. stoljeću (većinom

poslije prvog svjetskog rata). U tim naseljima stanuju noviji doseljenici iz raznih krajeva. (…)

(Sekereš, 1974:126, 127)

Sekereš nadalje ističe kako će se u svome radu zadržati samo na govoru prvih pet skupina jer

smatra da govor šeste skupine nema nikakve veze s govorom starinskog stanovništva toga

kraja pa nije važan za govor slavonske Podravine. Mjesta koja je Stjepan Sekereš svrstao u

prvu skupinu navedena su u cijelosti jer, primijetit će se, upravo se govori nekih od tih mjesta

opisuju u ovome radu.

Nakon što je opisao sve migracije koje su bile na tom području, jasno je da su one

utjecale na govor podravskih starosjedilaca za koji tvrdi da je ekavski sa starijom

akcentuacijom. Sekereš navodi da je na govor slavonske Podravine moglo utjecati kajkavsko

narječje, govor slavonske Posavine i istočnohercegovački dijalekt. Pri tome ističe da su

kajkavsko narječje i posavski govor mogli utjecati na govor nekih ruralnih naselja toga kraja

još prije 16. stoljeća, a od 16. je stoljeća jak utjecaj imao istočnohercegovački dijalekt preko

doseljenika iz područja toga dijalekta. Najjači je utjecaj bio u južnom i sjevernom dijelu

podravskoga govora.

Ostatak je rada posvećen opisu jezičnih razina, od akcentuacije, fonologije,

morfologije do tvorbe riječi, sintakse i leksika. U prvom je dijelu rada o govoru slavonske

Podravine predočio i dijalektološke karte slavonske Podravine prema naglasnome kriteriju i

odrazu jata (Sekereš, 1974.). Velik su prinos radu i primjeri govora koje donosi u drugome

dijelu rada (Sekereš, 1975.).

14

2.5 Adolf Bratoljub Klaić

Tek je u ovome stoljeću otisnuta doktorska disertacija Bizovačko narječje17 Adolfa

Bratoljuba Klaića iako je napisana još 1939. godine. Klaić ju je doradio i priredio za tisak

1959. godine, no tek je 2007. godine postala dostupna u tiskanom obliku.

Klaića je na rad potaknulo Ivšićevo istraživanje šaptinovačkoga govora (Ivšić, 1907.) i

posavskih govora (Ivšić, 1913.) jer je u njima detaljno prikazano sinkronijsko stanje u dijelu

istočnohrvatskih štokavskih govora, a pokrenuto je i važno pitanje predmigracijskoga stanja

slavonskoga dijela hrvatskoga jezičnog područja. Proučavajući (donjo)podravske govore

(Bizovac, Brođanci, Habjanovci, Petrijevci, Satnica, Šag, Nard, Ladimirevci, Valpovo,

Bistrinci, Ivanovci, Marjanci, Marjančaci, Vinograci, Harkanovci, Zelčin, Tiborjanci, Gat,

Bocanjevci, Bočkinci, Veliškovci, Črnkovci, Podravski Podgajci, Sveti Đurađ, Čamagajevci,

Lacić, Beničanci, Kunišinci, Šljivoševci, Radikovci, Rakitovica, Poreč i Donji Miholjac), a

najsustavnije bizovački govor, Klaić na početku svoga rada ističe kako je Ivšić svojim

istraživanjima po posavskom govoru učinio i velik dio posla za podravski govor, jer po

rezultatima, koje je on iznio, i po rezultatima, koje imam i iznosim ja, možemo zaključiti, da je

u pogledu glasova, a i u drugim osobinama, posavski i podravski govor veoma bliz,

karakteristike jednog i drugog govora nisu dakle samo posavske odnosno podravske, nego

općeslavonske. (Klaić, 2007:1) Klaić nadalje dobro uočava važnost bizovačkoga govora i

njegovo mjesto u skupini govora s „valpovačkom akcentuacijom“. Naglasni je sustav, kao i

kod drugih spomenutih autora, uvodno poglavlje Klaićeve studije o bizovačkome govoru, ali

prilično mu je pozornosti posvetio i u kasnijim poglavljima. Po Klaićevu mišljenju bizovački

govor ima pet naglasaka: kratkosilazni, dugosilazni i akut, koji ima još dva duga: jedan koji je

prijelazan između akuta i dugosilaznoga, i jedan koji se pojavljuje samo na prvome slogu

naglašenih dvosložnih riječi na kojima je u standardnome jeziku dugouzlazni naglasak.

Novoštokavskih uzlaznih naglasaka u bizovačkome govoru nema.

Klaić osim naglasnoga sustava opisuje i fonološku, morfološku, sintaktičku i leksičku

razinu. Leksička su obilježja prikazana u rječniku bizovačkoga govora. Na kraju rada Klaić je

dao i nekoliko oglednih primjeraka bizovačkoga govora.

17 Adolf Bratoljub Klaić. 2007. Bizovačko narječje. Matica hrvatska – Ogranak Bizovac, Bizovac .

15

2.6 Marija Znika

Pregledu dosadašnjih istraživanja podravskih govora svakako treba pribrojiti Mariju

Zniku, rodom iz Podravskih Podgajaca. Marija Znika u više svojih radova opisuje govor

slavonske Podravine.

Prvo se navodi najnovija knjiga iz 2010. godine u kojoj je autorica autobiografski u

sedamnaest crtica opisala događaje iz djetinjstva i mladosti18 . Kako kaže u podnaslovu,

leksikografsko-etnografski su to prinosi iz donje Podravine, a osobitost je knjige ta što su svi

pojedinačni tekstovi napisani izvornim mjesnim govorom. Na samome je početku knjige

autorica napisala i kratak pregled osnovnih jezičnih obilježja podgajačkoga govora, a na kraju

je svakoga poglavlja i rječnik manje poznatih riječi i oblika. Zbog svoje je ukupnosti knjiga

svakako vrijedan dijalektološki prinos. U jednom od poglavlja autorica donosi i svoje

mišljenje o jeziku kojim govori: Uvijek se govori da je prihvaćanjem novoštokavske osnovice

ijekavskoga izgovora za osnovicu standardnoga jezika izbačena kajkavština iz te utakmice, a

imala je uvjeta postati osnovicom standarda. Napuštena je i čakavština koja u 19. stoljeću

više nije imala uvjeta opstati u funkciji standardnoga jezika. Uglavnom se ne navodi da je tim

izborom gurnuta u stranu i štokavska ikavština koja je imala uvjeta ostati osnovicom

standardnoga jezika. Pokrivala je velik dio hrvatskoga etničkog prostora, na njoj je bilo

mnoštvo djela raznih vrsta (gramatika, priručnika, čak i prijevod Svetog Pisma). Da je kojim

slučajem odabrana štokavska ikavica za osnovicu standardnoga jezika, ne bismo bivali

nesigurni u vlastitu jeziku, posebno mi staroštokavci ikavci i ekavci… A to je naš materinski

govor! (Znika, 2010:21)

Marija Znika u radu Leksik govora donje Podravine u Ivšićevu opisu i danas19

uspoređuje rječnik koji Ivšić donosi u svome djelu Šaptinovačko narječje s leksikom govora

starinačkih naselja donje Podravine, odnosno Podravskih Podgajaca. Pri tome ističe da od

Ivšićeva popisa riječi u podgajačkome govoru nema stotinjak riječi u onom obliku, u onom

značenju kako ih je naveo Ivšić, ili ih uopće nema. Ivšićevi se opisi značenja pojedinih riječi

poklapaju najvećim dijelom i danas sa značenjima riječi u podgajačkome govoru. Znika

primjećuje da se dio leksika koji označuje predmete materijalne kulture ili kakve aktivnosti

koje izlaze iz uporabe i prakse gubi zajedno s njima ili će uskoro nestati iz govora. Sve je

svoje tvrdnje autorica potkrijepila primjerima iz Ivšićeva opisa i usporednih primjera

18 Marija Znika. 2010. Podgajački zvon. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 19 Marija Znika. 1996. Leksik govora donje Podravine u Ivšićevu opisu i danas, u: Stjepan Ivšić i hrvatski jezik, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanoga u Orahovici od 29. travnja do 1. svibnja 1994. godine o 110. obljetnici rođenja profesora Stjepana Ivšića. Zagreb. 177-185.

16

podgajačkoga govora. Na kraju zaključuje da je najveći dio leksika ostao nepromijenjen ili tek

neznatno tvorbeno ili naglasno promijenjen, što upućuje na to da je pritisak starinskoga

podravskog govora na govor doseljenika bio vrlo jak.

O štokavštini donje Podravine danas Marija Znika piše unutar knjige Bizovačko

narječje Adolfa Bratoljuba Klaića 20 . U radu najprije donosi kratak pregled dosadašnjih

proučavanja podravskih govora i slavonskoga dijalekta uopće. Naglašava da slavonski dijalekt

postupno nestaje ponajprije zbog prometne povezanosti i novih civilizacijskih tekovina koje

nameću nove riječi i istiskuju starinske riječi i nazive. Jedan je od razloga nestajanja

slavonskoga dijalekta i predrasuda da je starinski govor odraz neobrazovanosti i da je njime

sramota govoriti. Na kraju navodi bitna obilježja slavonskoga dijalekta koja su i danas, u

većoj ili manjoj mjeri, razvidna u govoru donje Podravine.

20 Marija Znika. 2007. Štokavština donje Podravine danas, u: Adolf Bratoljub Klaić. 2007. Bizovačko narječje. Matica hrvatska – Ogranak Bizovac. Bizovac. 217-222.

17

3. METODOLOGIJA RADA

Kako bi se dijalektološki obradio govor pojedinoga mjesta, treba prvo obaviti terensko istraživanje. I u ovome se radu služilo uputama Mate Hraste o terenskome istraživanju jer su te upute prihvatili i ostali dijalektolozi. Na terenskome je istraživanju osobito bitno temeljito istražiti govor, pomno odabrati sugovornike, govoriti slično kao kazivači, snimiti što više materijala te ga pozorno transkribirati i obraditi.

Pri pronalasku dobrih izvornih govornika koji zadovoljavaju sve potrebne uvjete, mogu se dogoditi određene poteškoće. Dobar izvorni govornik podrazumijeva osobu koja je starosjedilac u svome mjestu, koja je dakle izvorni govornik, koja ima dobar govorni aparat i koja želi razgovarati. Terensko je snimanje temelj cjelokupnoga daljnjeg rada jer upravo o tonskim zapisima ovisi koliko će se podataka moći upotrijebiti u znanstvenome radu.

Terenskim je snimanjem počelo i cjelokupno istraživanje. Odabrani su govornici u Črnkovcima, Gatu i Marijancima, a u Brođancima i u Podravskim Podgajcima, osim izvornih govornika, istražena su i dva književna djela: Šokački divani Zorislava Vidakovića iz Brođanaca te Podgajački zvon Marije Znike iz Podravskih Podgajaca. Oba književna djela postoje i u tonskome zapisu jer su autori svoje pripovijetke pročitali i knjizi priložili nosač zvuka.

Nastojali su se dakle pronaći izvorni govornici i težilo se tomu da podjednako budu zastupljeni ljudi obaju spolova; međutim pokazalo se kako su ženske osobe mnogo spremnije na suradnju i razgovor, bez obzira na to koje su dobi. Istraživanje je započelo govorom Črnkovaca u kojima su pronađena tri govornika i snimljena u nekoliko navrata. Sljedeći je korak bio Gat gdje su u nekoliko navrata snimljene četiri govornice različite dobi. Zatim su slijedili Marijanci gdje su snimljene tri govornice. Za kraj su ostala dva mjesta u kojima su temelj bila književna djela, a u Brođancima su pronađene još i dvije izvorne kazivačice. Redoslijed odabiranja mjesta sasvim je nasumičan i ne temelji se na pretpostavkama o tome u kojim bi mjestima mogao postojati manji ili veći utjecaj standardnoga jezika.

Na sljedećoj je stranici zemljopisna karta s ucrtanim svim mjestima koja su opisana u ovome radu.

Pri dijalektološkome opisu navedenih govora dosljedno se primjenjivala ista metodologija. Proučile su se sljedeće jezične razine: fonologija, morfologija, sintaksa, tvorba riječi, leksik. Svaki opis govora završava oglednim primjerom govora koji je snimljen na terenu. Na kraju rada nalazi se zaključno poglavlje u kojem se uspoređuju jezične osobine proučavanih govora.

Govori su snimani digitalnim diktafonom Olympus VN-5500PC.

18

Na terenu su izabrani sljedeći kazivači:

ČRNKOVCI

Reza Majdenić koja je rođena je 15. listopada 1931. godine. Adam Majdenić koji je rođen 7. svibnja 1954. godine. Manda Majdenić koja je rođena 4. svibnja 1932. godine.

GAT

Marija Vučić koja je rođena 20. srpnja 1943. godine. Lenka Stanić koja je rođena 16. veljače 1949. godine. Ružica Torjanac koja je rođena 29. listopada 1948. godine. Reza Koprivnjak koja je rođena 15. kolovoza 1921. godine.

MARIJANCI

Jelka Hermanus koja je rođena 4. travnja 1939. godine. Janja Babić koja je rođena 20. kolovoza 1932. godine. Mara Korov koja je rođena 9. srpnja 1933. godine.

BROĐANCI

Reza Brkić koja je rođena 1932. godine. Verica Kustec koja je rođena 5. srpnja 1961. godine. Zorislav Vidaković koji je rođen 1949. godine.

PODRAVSKI PODGAJCI

Ivan Lukačević koji je rođen 8. siječnja 1962. godine. Antun Lukačević koji je rođen 4. travnja 1958. godine. Marija Znika koja je rođena 17. studenoga 1946. godine. Svi su navedeni kazivači pismeni.

19

4. SUVREMENI OPIS GOVORA ČRNKOVACA

U opisima sela iz 17. i 18. stoljeća stoji da je „to mjesto uvijek bilo selo kao što je i sada.“ Bilo je udaljeno od Osijeka na zapad pet, a od valpovačke tvrđave, također na zapad, jednu milju. Selo Črnkovci bilo je smješteno u šumama kod rijeke Karašice. Prema istoku od tvrđe i trgovišta Valpovo udaljeno je dva sata hoda. Stanovnici su Črnkovaca za vrijeme turske vlasti bili kalvini, a u ono su vrijeme već prihvatili katoličku vjeru. Imali su skromne kućice načinjene od pruća. U tursko vrijeme bilo je jedno i pol selište te osam kuća. Na kraju 17. stoljeća ondje se nalazilo osam stanovnika, a u 18. stoljeću bilo je deset kuća u kojima su stanovali katolici. Područje se dužinom protezalo na pola sata hoda, a širinom četvrt sata. Međe su bile: na istoku Gaćanci, na jugu Marijanci, na zapadu Osuvak, a prema sjeveru rijeka Drava. Selo je imalo do 20 jutara plodnih oranica, a srednje plodnih 65 jutara te 15 jutara koje je redovito plavila voda i uništavala ih. Postojali su sukobi sa selom Podgajci jer je svaka strana željela zemlju zadržati za sebe pa se nisu mogli nagoditi. U 18. stoljeću Črnkovci su prema istoku graničili sa selima Gat i Veliškovci, prema jugu s Marijancima, a prema zapadu s Bočkincima. Imali su dovoljno pašnjaka kod Karašice i u šumama. Imali su vrtove i voćnjake te 25 jutara žirovne, ogrjevne i građevne šume.21

Danas Črnkovcima prolazi državna cesta, koja u pravcu sjeverozapada vodi prema prvome naselju s kojim Črnkovci graniče, Podravskim Podgajcima, a u nastavku prema najbližem većem gradu, Donjem Miholjcu. Od Donjega Miholjca Črnkovci su udaljeni otprilike 13 kilometara. Jugoistočno Črnkovci graniče s Marijancima i Gatom, a državna cesta vodi prema Belišću, odnosno Valpovu. Naselje se nalazi na dvjema rijekama: Karašici i Dravi.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine stanovnika je bilo približno 900. Nekada se u Črnkovcima nalazila gospodarsko-poljoprivredna zona za proizvodnju i obradu poljodjelskih kultura, ali je propala tijekom Domovinskoga rata. Naselje ima nekoliko malih obrtnika, a glavna gospodarska grana jest poljoprivreda. Selo je poznato po velikome mlinu čija se konstrukcija uzdiže visoko i vidi iz daljine. Mlin je radio otprilike do Domovinskoga rata.

U selu postoji novosagrađena crkva sv. Lovre, koji je ujedno i zaštitnik naselja pa se taj crkveni god slavi 10. kolovoza, a vjernici Črnkovaca pripadaju župi Podravski Podgajci. U Črnkovcima postoji i Osnovna škola Hrvatski sokol. (http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Crnkovci, preuzeto 8. lipnja 2012.)

21 Prema Dević, A., Froq, Z. 2002. Župa Podravski Podgajci. Podravski Podgajci.

20

4.1 Fonologija

4.1.1 Samoglasnici

Odraz jata

Črnkovački govor pripada ekavskim govorima slavonskoga dijalekta. Tako možemo

čuti:

mȅsta, vrẽme, čȍvek, mlẽko, donẽt, izménjeno, smȅna, lȇpo, smȅšno, svȇt, ȕvek, bȇle, vénac, sréda, venčánje, lȅto, sȅme (bundȅvno sȅme), nedȅlja, prȍmena, sekȉra, tȅla, cépati, ne smȅ (ne smije), mȅsec, donẽla, pobȅgo, otȅrali, Ȍsek, presȅdat, podnẽt, vȅtar, pȅvaju, sȅkli, vrtẽlo, zapovédam, sȅti se, svȅtla, osȅtim, prȅmeštaj, sȅdnem, korȅnje, pȅsmice, dvȇ, podélili, tȅo, rȇtki, zasẽčēš, pȅšice, cépaš, pretŕpeti, ménjamo, pripovédat, uvrȅđena, bȅži, réšila, lékovi, šutȅla.

Ipak, u črnkovačkome se govoru mogu čuti i ijekavizmi: mlijéko, Ȍsijek, posječívali, djѐca.

Osvrnut će se na ovome mjestu na riječi Josipa Hamma i njegov prigovor da se u dijalektološkim studijama često navodi kako se neki elementi mogu čuti i u ovome i u onome obliku, ali se ne objašnjava zašto je do toga došlo (Hamm, 1949:6). Mogući razlozi pojave ijekavizama, šezdesetak godina nakon Hammova istraživanja, jesu neizostavni utjecaj književnoga jezika, što priznaju i sami kazivači (Ȁko mi je čérka, zȅt, sîn i snȁjašca, ȍnda mὸgu kázat, a ȁko su ùnuci, ȍnda ne mȍže, ponávljat če zȁ tebom mȅsec dána, kakȍ si ὸno kázala, ȍnda tàko se mȁlo kȍ prȁviš vážna pa kȃžeš kàko trȅba, jȅl, a ȉnače mî jȍš ȕvek, mî stȃri, a nȁši sȉnovi i čȅri, snȁje ὸni ne príčaju tàko.).

Uz dosljedni ekavizam može se u ovome govoru pronaći i ikavski odraz jata: ȕvik (...ȕvik si mόram u subȍtu naprȁviti kolãča.), dvî (...ìdemo nedȅlj dána prȉje, ili dvî...), όvdi (ὸdi vȉd' όvdi šta ìma.), nȅgdi, svȁgdi.

Ako se promotre prethodni primjeri, vidi se da se ikavski odraz jata javlja u prilozima, i to mjesnim i vremenskim, neodređenima, te u glavnome broju dva. Svaki ponovni susret s kazivačima potvrdio je upravo i samo ove primjere pa se može zaključiti kako se radi o stalnim ikavizmima u slavonskome dijalektu. Ta se pojava objašnjava utjecajem ikavštine za vrijeme Turaka i neposredno nakon njih, došljacima iz Bosne, kolonizacijom ikavskih katolika krajem 17. i početkom 18. stoljeća te neposrednim utjecajem katoličkoga svećenstva koji su u 17. i 18. st. u Slavoniji i Bosni govorili čistom ikavicom (Hamm, 1949: 57).

Ostali samoglasnici

Glas o na kraju glagolskoga pridjeva radnog u muškome rodu steže se s prethodnim vokalom, osobito ako je taj vokal a:

21

zvô, dȍšo, mόro, ispitávo, ispeljívo, mȍgo, ìmo, psȍvo, zagánjo, odȑžo, otȉšo, skrívo, izȁšo, sȁzno, pobȅgo, čȅko, pritísko, kȃzo, preglȅdo, okȍpo, pȍbro, dô, otplačívo, zatȅpo, kázo, preuređívo, izrȅzo, dovȅzo, slȉko.

Gubljenje samoglasnika

Samoglasnici ispadaju u črnkovačkome govoru, u svim vrstama riječi, i to na: - početku riječi: nûtri (unutri), vȁmo (ovamo), spitkávat (ispitkavat), vô (ovo), spȅče

(ispeče) - u unutarnjim slogovima (riječ je najčešće o samoglasniku i, ali mogu se gubiti i ostali

samoglasnici u zanaglasnome položaju): kȍlka, ȕlci, kȍlko; jedȁnpt i jedȁmpta, najedȁnpta; ȍčte, metla, otvȍrla - na kraju riječi: zȁšt, tȁm, mȅđ, ȁjd, nȅg, sȁm, mȍžebit, nedȅlj („...ìdemo nedȅlj dána prȉje…”), gȍdin, jȕtar, trȍjic, njȅg, obadvȍjic, ȉl, četȉr, č (ču), pût (puno put), nȅk večer (neku večer), ȍnd, tȑč (trči), nȇč (neču), kȃž (kaže), mȅn.

Umetanje i dodavanje samoglasnika

Ova se pojava u črnkovačkome govoru događa na različitim mjestima u riječi: - na početku riječi: ὸto, ὸtaj, ὸpo - na granici riječi: zaὸto, zaogovárat - na kraju riječi: jučѐra

22

4.1.2 Suglasnici

Glas h

Tipičnost slavonskoga dijalekta jest reduciranje glasa h. Ono se pojavljuje i u

črnkovačkome govoru:

- na početku riječi: ȁjdemo, ὸčeš, rȅn, ὸču, ládan, ôda (hoda), lȁče (dugȁčke lȁče), rȃni (...nȉko te krȕvom ne rȃni.), ȅklanje

- u unutarnjim slogovima: uvȁtit, uvȁtila, svȁtila, dȑče (drhče), Miὸljac, njȉov, njȉova, preládila, greὸta (greὸta ȍd Boga), kȕinji

- na kraju riječi: ὸdma, njî (njih), drukčȅji (drukčejih), slȇpi, tî (tih), Stȁničevi (Staničevih), snȁ, njî, grȁ, i (ih)

Glas se h katkada zamjenjuje glasovima v ili j: krȕvom, skȕvaš, trbȕvu; strȃj, kȕjina.

Suglasnička se skupina hv zamjenjuje glasom f: Fála Ti, Bȍže!

Glasovi č i ć; dž i đ

Črnkovčani ne razlikuju glasove č i ć, ni dž i đ pa se u govoru čuju međuglasovi koji su izgovorom bliži glasovima č i dž22.

U infinitivu i prezentu glagola umjesto glasova ć i đ ostaju suglasničke skupine jt i jd, primjerice:

dôjt, dôjde, dôjdeš, dôjdem, dôjti če, ȉt, snajti se, dôjdeju; otȉdu, otȉdem, prôjdem, prôjti, izȃjti.

Umekšavanje glasa l:

Črnkovački govor umekšava glas l ispred i:

odváljiti, odvãlji se, gúljim.

L na kraju sloga

Sonant l na kraju sloga u imenica i pridjeva često ostaje nepromijenjen:

Ôn nije bȉo nevaljãl u píču. ...i jȃ sam ti se zabȕlala u pὸsal.

22 S obzirom na to da Črnkovčani ne razlikuju glasove č i ć te dž i đ, ali ih izgovaraju bliže glasovima č i dž, u radu se uvijek koriste znakovi č i dž.

23

Glas v

Protetsko v razvija se katkad ispred glasa u:

…plȅteš vúže i ȍnda tô u smȍtke i ȍnda povẽžeš tû …

Šćakavizam

Šćakavizam, iako rijedak, ipak se može čuti:

Vìdiš kȁko su ὸni sȅbi tû namȅščali. Tû su djѐca vȉše razȕzdana, raspȕščana, mȉslim nȅkako vȉše kȍ da ìmaju tȇ slobὸde...

Gubljenje suglasnika

Ovu jezičnu pojavu potvrđuju primjeri:

- na početku riječi: nȃš (znaš), čérka, čȇr - u unutarnjim slogovima, i to gubljenje čitavih glasovnih skupova: glasovni skup kv: kàki, onàku glasovni skup tk: svȁko, nȉko glasovni skup dn: jȅna, nijȅna, jȅno glasovni skup dje (je): vȉit, vȉdla različiti glasovni skupovi u prezentu glagola: vȉš, nȇš, mȍš, ne mȍš različita skraćivanja riječi: dvȁsčetrisatna, naprȁvna - na kraju riječi: zã, jȕče, ȍpe, mȍž (možda)

Umetanje suglasnika i glasovnih skupova

Pojedine se riječi u črnkovačkome govoru pojavljuju s umetnutim suglasnicima:

- na početku riječi: zobrȉšeš, nȕz - u unutarnjim slogovima: pȍnesneš, smlȅla (smesti), istresnȉla - na kraju riječi: zbȉljam, kȕdak (kuda)

Glasovne promjene

U črnkovačkome govoru vidljiv je izostanak sibilarizacije:

Nî se tô tàko, ȅto sȁlenjaki ili gužvȁra se naprȁvi s mȁkom. Tô se načȕpa tàko mȃli svétki, tô povẽžeš. Ôn je rádio u pekȁri ko pȅkar tàmo u vόjski.

Redovito se pojavljuje jednačenje po mjestu tvorbe i na granici riječi:

Rasukívalo se š njîm.

24

Sѐstra je bĩla tàmo š njȉma u Tiborjánci. Ȅ, tô je bĩla mὸja svȁđa š njôm. Ȍnda se je š njôm svȁđala... …ȍnda u Kȁrašici mȕčkaš da ὸno lîst ὸnaj svȁj otȉde iž njȇ.

Alternacija suglasnika

- glas ž u intervokalnome položaju biva zamijenjen glasom r: more, moremo. Katkada dođe i do umekšavanja „novoga“ glasa r: ὸna tô ne mȍrje.

25

4.2 Morfologija

4.2.1 Imenice

Imenice s morfemom -a u genitivu jednine

Muški rod

Akuzativ jednine

Za razliku od književnoga jezika te jednako kao i u kajkavskome narječju (Lončarić, 2005:118) u imenicama muškoga roda dolazi do izjednačivanja genitiva i akuzativa jednine i za neživo, a tako je i s pridjevnim zamjenicama, odnosno atributima:

Mî kȃžemo: ìdem nȁ štrik báciti vȅša. Bȁba, tû mȅtni klína. Kȁd bi písala svôj žȉvot, romána bi mὸgla... Sȁd č' ja tȅbi pokázati jednȍga peškìriča. Ȍnda tȍga podȉgneš. Ȕvek sam glȅdala da jȃ dȅbljeg krȁja izvúčem… ...bȑže naprȁvi si jȅla. Ne mȍram ìmat ni kombìnē ni nȉšta, ìmām sȁmo grûdnjaka... ὸna je bĩla operĩrala kȕka... Nȃjprije je Kátu zvála da joj Káta dȃ brȍja ὸneje. ... ȉdeš krȕmpira izvȁdit... ...tàko da sam si tô spásila bȁrem paradàjza...

U zanijekanome primjeru Nísi ìmo ni tȅlefona ni nȉšta... moglo bi se raditi o

slavenskome genitivu, ali je u črnkovačkome govoru izrazita težnja izjednačavanju genitiva i akuzativa za neživo pa ovaj primjer potvrđuje težnju da se u ovome govoru neživo ponaša kao živo.

Ipak, kada uz imenicu u akuzativu dolazi i prijedlog, u govoru Črnkovaca ne dolazi do izjednačavanja genitiva i akuzativa:

ὸna je raspὸrila rukãva i mȅtnila ȕ rukav písmo.

Instrumental jednine

U instrumentalu jednine nema odmaka od književnoga jezika:

…rȅko komšȉja, ȅvo Adȍš mi nî pokosȉo ὸvo prȅd pȉličnjakom, a da pûščam pȉliče.

Nominativ množine

Ne dolazi do promjene velara k, g i h ispred morfema -i u c, z i s:

Nî se tô tàko, ȅto sȁlenjãki ili gužvȁra se naprȁvi s mȁkom. Tô se načȕpa tàko mȃli svetki, tô povẽžeš.

26

Genitiv množine

U genitivu množine, kada je riječ o toponimima, može se čuti stari ništični nastavak:

Jȃ sam ti dȍšla iz Tiborjánac… Ôn je iz Rȁdikovac... Tiborjánci su tû kȁd ȉdēš iz Ȍsijeka, ȍnda vȉdiš ìma tábla, iza Kitišànac.

Jȃ kȍ budàla vlákom, ȁjd do Pȍdgajac, pa od Pȍdgajac u Đȕrađ pȅšice...

Dativ i instrumental množine

Ova dva padeža navode se zajedno jer su sinkretizirana, a gramatički im je morfem u pravilu -ima.

Eeee, plúgom, s kόnjima, pa ȍnda ìdē ako se bȕse váljak…pa tî stὸjiš na njȉma, ovȁmo dȑžiš úzde… …mȉslim, kàko nȍsim sȁda žȉvadi i zecevȉma i tô, tàko bi ȍnda… …a sîn je na njȉvi s trȁktorima vȅlikima i tô se poȍre…

Lokativ množine

U črnkovačkome govoru zanimljiv je lokativ množine koji, za razliku od dativa i instrumentala množine, čuva stari nastavak –i(h), što je posebice vidljivo u toponimima. No kako črnkovački govor uglavnom reducira glas h, ono ispada pa ostaje nastavak -i:

…jȍš dȍk su bĩli u Tiborjànci jel jȃ sam rȍđena u Tiborjànci. Mὸja mȁma je bĩla sáma, tû u Čŕnkovci. …kȍ što je žûpni stȃn u Pȍdgajci. ... ὸna je ȉsto u Čŕnkovci.

Kada nije riječ o toponimima, dočetak je kao i u književnome jeziku, -ima:

…kȁd se podȉgnem, nȅ znam vȉše dȉ su vráta, dȉ su prόzori, tô je svȅ se vȑti i mόram sedȅti i čȅkati dȁ mi tô stȁne kȍ na ὸnima rìngišpilima, mόram čȅkati da se zaustȁvi da se jȃ se mὸgu obȕči…

Srednji rod

I u srednjem se rodu, u istome padežu, lokativu množine, javlja dočetak -ima, kao i u književnome jeziku:

…nêma nȉgdi po sȅlima da nȅko jȃko dὸbro žívi.

27

Imenice s morfemom -e u genitivu jednine

Ženski rod

Genitiv jednine

Toponim Gat, koji u književnome jeziku pripada imenicama a-vrste, u govoru

mještana Črnkovaca može pripadati (i češće pripada) e-vrsti, unatoč tomu što u nominativu jednine i u govoru mještana zadržava nulti morfem:

Ȍnda tȃ jѐdna iz Gáte, ὸna je ìmala tu molȉtvu mὸju... Tô se sȁd ȅto jȃ nȅ znam kȍlko gὸdina ìma kȁko kȃžu iz Gáta, al mî kážemo iz Gáte.

Akuzativ jednine

Dočetak je -u kao i u književnome jeziku:

…mόram rúčka zavŕšiti, jedĩno ȅto salàtu izrȅžem i svȅ, sȁm što mȅtnem u šãlicu sôl, šečȅra i úlje…

Isti dočetak ima i imenica bicikl, koja u književnome jeziku pripada muškom rodu i sklanja se kao imenice a-vrste, no u govoru Črnkovaca pripada ženskom rodu i sklanja se prema e-vrsti (u nominativu jednine glasi bicikla):

...a ὸna ìšla pȅšice, gúrala bȉciklu...

...jedĩni je ôn ìmo bȉciklu. Dvî bȉcikle ȕ selu, a sȁd čȉm mὸre zakorácit, vȅč ìma bicìklu, jel tàko? Pa ὸni svȁke gὸdine potȑgaju jѐdnu bȉciklu i na gȍdinu kúpi drȕgu bȉciklu… ...sȁda ìma svȁko déte svὸju bȉciklu.

Zanimljivo je primijetiti da se katkada vlastita muška imena s dočetkom -ko u kosim padežima javljaju s dočetkom -u, tipičnim za imenice ženskoga roda; odnosno sklanjaju se po sklonidbi imenica e-vrste:

Sȕtra ὸna dôjde k mѐni, ȁj snȃšo, kȃže, ìdi po Dãrku, jȃ nȅ smem...

Dativ i lokativ jednine Ne dolazi do promjene velara k, g i h ispred morfema -i u c,z,s:

Ôn je rádio u pekȁri ko pȅkar tȁmo u vόjski.

28

Genitiv množine

U genitivu množine može se čuti, doduše rijetko, stari ništični nastavak:

Ȉdem donȅt rȅpic.

Lokativ množine

Kao i u književnome jeziku, pojavljuje se dočetak -ama:

…sȁda da nȁši ȕnuci čȕju da kážem ὸnaj ȉde na čãkljama, pa píta bȃko, pa jѐsi tî pijȁna… …ovȁmo dr̀žiš ȕzde kὸnje pa se sȁmo ovȁko lêpo valjũgaš na drljȁčama… Instrumental množine

Dočetak je -ama, kao i u književnome jeziku:

...kȁd tî glȅdaš tȃ dȅca štȁ ὸni stváraju sotȉma bicȉklama. … ȍdanle je dȍšlo jȍš iz Splìta s ὸnim cr̀venim màšnama svȕd povezȉvane i ὸno i svȅ su bíli ȍdanle svѐčenici…

29

4.2.2 Zamjenice

Instrumental jednine osobne zamjenice ja javlja se u obliku menom:

... ȅto tî dôjdi k mȅni dvȃ dȃna prȉje i priprȅmaj s mȅnom...

Dativ množine zamjenice oni javlja se u obliku njim:

Ȉdemo ȕ Mioljac nosȉti njìm jȅsti. Dȍsadno njìm je sȁd tàmo.

Akuzativ množine osobne zamjenice oni javlja se u obliku nje:

Ȍnda su njȇ otȅrali u zàtvor. Dȅd-Imro i bȁč-Jόzo, njȇ su zváli Mikόlini. Pa kȁd glȅdaš ȍnda njȇ, ȍnda štȁ mȉsliš... ...tî mȅne za njȇ ispitkávati nѐmoj. Ȁko tî tolȉko si znȁtižẽljna, ìdi tȁmo i pítaj njȇ.

Neodređene zamjenice netko i svatko u ženskome rodu imaju dočetak -oje:

...nȅkoje su odustȁle, bĩlo nas je dvádeset i četȉri. Svȁkoja je sȅbi odrédila kàko joj je nȃjzgodnȉje.

Upitno-odnosna zamjenica štogod javlja se s dočetkom -er:

Nȁ čistũ srȇdu svȅ se je mόralo oprȁti, svȅ digȍd je štogȍder bĩlo.

Pridjevne zamjenice (i pridjevi na -akav) u črnkovačkome govoru imaju dočetak -aki:

Tàki ti je žȉvot bȉo nȁš vȉdiš tî. I štȁ kážete, kàki vam je sôk? Ȁli tô su bĩle, dȇte drȃgo, mȕke znȃš kàke. ...ȅto, tàka je nȅkaka. Frȁnca je kázala da ìma nȅkake ȍbaveze...

Zamjenički pridjev sav javlja se u obliku svaj:

… ȍnda u Kȁrašici mȕčkaš da ὸno lîst ὸnaj svȁj otȉde iž njȇ.

30

4.2.3 Pridjevi

Komparativ pridjeva

U komparativu pridjeva, a tako je i u čakavskome narječju (Moguš, 1977:38),

zabilježena je dosljedna zamjena jata sa e pa se on tvori dočetkom -eji (od -eji):

ὸna je trî gȍdine od mȅne starȅja. Lûka je starȅji od njȇ, zȅt môj.

Pridjevi koji u književnome jeziku imaju komparativ s dočetkom -i, u črnkovačkome

govoru imaju dočetak -ji:

Jȃ sam tô ȕvek sȉjala tȁmo i sȁd je tô mȁlo tȁmo ko nȉžje i tô je tȁm mȁlo ležãla vὸda. Kȁd pȍsle Nόve gȍdine njôj štȍ dȁlje, svȅ gȍrje.

4.2.4 Brojevi

Glavni broj jedanaest javlja se u obliku jedanajst:

...ȍnda otȉde ȕjutro pa do jedanãjst sáti izrȅže dvȃ vagόna dȑva...

31

4.2.5 Glagoli

I u tvorbi glagola uočavaju se osobine slavonskoga dijalekta.

Infinitiv

U črnkovačkome govoru u nekim se primjerima gubi završno -i u infinitivu:

ìt (iči), rádit, donẽt, pítat, kázat, nazvȁt, prõbat, prȁt, mȉslit, bȉt, ríbat, naprȁvit, mȅst,

zaogovárat, kȃst, cépat, ostȁvit, trážit, kȍpat, nȍsit, presȅdat, rȅč, prôč, ukόčit, plȁkat, rašírit, čȕpat, mȍč, unȉč, spitkávat, stajȁt, vȉit, podrόpat, otȉt.

Infinitiv glagola ići glasi it i iti:

Tȅla je ȕvik ȉt vȉit Ȉvicu dȍk je Ȉvica bȉo... Mόraš ȉt pȅšice. ...jȃ nísam mὸgla ȉti tô prokápati...

Iako krnji infinitiv prevladava, u govoru Črnkovaca može se čuti i infinitiv s krajnjim

i, mnogo češće nego u posavskim govorima:

Mĩ kȃžemo: ȉdem nȁ štrik báciti vȅša. Sȁd č' jȃ tȅbi pokázati jednȍga peškìriča. …ȁli se nȅ da zgȕsniti kȍ što se ὸni u tȅtrapaku. A jȃ ȁjde jučȅra rѐko ìdem jȃ naprȁviti pa nȅ moram dànas… Mόraš spȅči ὸčeš-nȇčeš, jel' tàko?

Prezent

U mnogim oblicima glagola u prezentu pronalaze se odstupanja od književnoga jezika pa slijedi pregled.

U 1. osobi jednine prezenta glagol gledati javlja se s jotiranom prezentskom osnovom:

…nî tô bĩlo nȉkake ceremὸnije kȍ glȅđem tû kȁd na televíziji ìma da je tô nȅki ȍbičaj…

U 1. osobi jednine glagola moći, koji u književnome jeziku pripada glagolima 1. vrste i 4. razreda, javlja se oblik možem. Glagol moći u književnome jeziku u svim osobama ima nastavke s kratkim morfom -e- i osnova mu završava na glas g koji alternira u ž: možeš, može, možemo…, ali u 1. osobi jednine (i u 3. osobi množine) u književnome jeziku glasi mogu. Oblik koji se nalazi u črnkovačkome govoru nastao je vjerojatno analogijom prema ostalim osobama istoga glagola.

Jã ne mȍžem garantírati za njû. Ne mȍžem vȉše ȉt ni rádit tolȉko kolȉko sam mὸgla.

32

Također, glagol moći u 3. osobi jednine prezenta glasi more, u 1. osobi množine prezenta moremo, a to je pojava koja je već spomenuta u dijelu o fonologiji, o zamjeni glasa ž u intervokalnome položaju glasom r:

ὸna ne mȍre hόdati. Bȍže drȃgi, fála Tî, ȁko mȍremo dȁti. Bisȅrkina mȁma je bȍlesna, ὸna ne mȍre nȉšta. ...jel tî mȍreš dȑžat štȁke i štȕcat, jȅla ne mȍreš?

U 3. osobi jednine prezenta pomoćnoga glagola biti, u niječnome obliku, javlja se oblik ni:

Jã kážem da mi nî tȇ molȉtve, nȅ znam kàko bi izdȑžala ὸvo svȅ. Nî me zvãla odȍnda, i tô od Pȅtrova me nî zvála. ...nî ȍnda bĩlo àuta i autόbusa kȍ sȁda... Tô môj nî nȉko, ȁl' ὸni ȅto...

U 3. osobi jednine prezenta glagola vidjeti javlja se s jotiranom prezentskom osnovom:

…ȍnda se tô mȅtne da se ne vȉđe da tû vȉsi mȇso jel tû je ȕvek vȉsilo.

U 3. osobi jednine prezenta glagola tkati, glagol koji u književnome jeziku pripada 5.

vrsti i 1. razredu, umjesto književnoga oblika tka, javlja se oblik tkelji:

I sȁd tô je ὸno ȕspomena od starȉna, tàko se štȁ vȉše nȅ tkelji.

Glagoli na -ivati imaju u 3. osobi jednine prezenta u črnkovačkome govoru dočetak -iva, primjerice glagol koji u književnome jeziku pripada 6. vrsti javlja se u obliku istovariva:

Ôn rȃdi na jednȍmu bágeru velȉkomu koji istovaríva vagόne kad dôjdu klȁde s ὸnom dȉzalicom.

Glagol otići koji je u književnome jeziku svrstan u nepravilne glagole, u 3. osobi jednine javlja se u obliku otidne:

Káta dôjde i ȍdma otȉdne u crk̃vu. Glagoli u 3. osobi množine prezenta mogu imati dočetak na -iju, -eju, i to neovisno o

tome kojoj vrsti i razredu glagol pripada u književnome jeziku:

Njîh trȍjic' to kréneju, upȁliju, njȅg' vrȃte nȁtrag, a ὸni pobȅgneju. …i ȍnda se trî pȍle sašȉjeju, ȍnda se tô mȅtne, da se tô zȁstre… Mȁlo čeju bȉti tû, mȁlo tȁmo…

ὸne kȃže da mȍli, ȁli sȁd jel mȍliju ili ne mȍliju... Dѐca su nȅkako u grádu kȍ da vȉše tô pȁziju na tȃj sȁobračaj nѐgo tû. ...mȉslim nȅkako vȉše kȍ da ìmaju tȇ slobὸde u sȅbi da ὸne tô sȅbi ȕzmeju právo nȅko da ὸni moraju, jȅl, šta ȍčeju. ...a dȉ ȍnda ὸni stȃri da se dȉgneju. Kȕd ὸni sȁd vȅč njȉma ìdeju.

33

Jȃ dѐci kȍ od šȃle kad dôjdeju tû kȍsit, štȁ je dѐco jȅl čemo skὸro, ὸčemo li? Bìserka káže da nȇjdeju u devȅtom mȅsecu... Nȇma kod njȅga pardὸna, ὸni u Bȅlišču rȃdiju. Tô smo u Bȉzovcu kod Mȁrina narúčili, ȍnda čeju...

U 3. osobi množine prezenta glagoli mogu imati nastavak -u, i to neovisno o tome

kojoj glagolskoj vrsti i razredu glagol pripada u književnome jeziku:

A ὸvi su se svѐkar i svekȑva dogovὸrili da néču prìznati. …al ὸni nísu upȕčeni u tȃj sȅljački žȉvot, jȅdnostavno nȅ znu se snȃjti štȁ bi trȅbalo. ...mlȃdi rástu, jȍš ču nȅšto izmȉsliti bȍlje i nȅg mî.

ὸni tô nȇmu, a štȁ mȍžemo…

Pojedini oblici glagola metnuti, koji u književnome jeziku pripada glagolima 2. vrste pa u infinitivnoj osnovi imaju morf nu (-nuti), a u prezentskoj osnovi n, javljaju se bez morfa n u osnovi, što je specifičnost slavonskoga dijalekta:

Ȍnda smo tû u lȅtu tȅli metȉti petȁru. Krumpĩri u tepsȉji su se pȅkli i ne da se je metȉlo mȃsti ili nȅšto… Tô bi tȃ mὸja Mȁlčika najedȁnp't tàko metȉla u ústa. ...prόbaj pa češ vȉdit, mόra se jȍš mȁlo sôka metȉti.

Aorist

Zabilježen je samo u jednome primjeru:

Bȍže drȃgi, i ȍde nam Máca kȍ ptȉca iz gránja.

Imperfekt

U svome korpusu nisam zabilježila nijedan primjer glagola u imperfektu iz čega

zaključujemo da se uglavnom ne rabi.

Glagolski pridjev trpni

Glagolski pridjev trpni javlja se u krnjem obliku, s ispadanjem glasovnoga skupa u sredini riječi:

...u crk̃vi s ὸve stráne kàko su bíli prόzori ȍnda sakrìstija naprȁvna... Također, glagolski pridjev trpni od glagola metnuti javlja se u obliku metnjen:

...ȍnda ìma sȁd tû je sv. Lόvro mȅtnjen...

34

4.2.6 Prilozi

Upitni prilog gdje javlja se u obliku di, a prilozi svagdje i gdjegod u oblicima svagdi i

digod, što su stalni ikavizmi u slavonskome dijalektu:

Dȉ je Ȁdam? …tû dȉ je môj sîn sȁda. ...a dȉ ȍnda ὸni stȃri da se dȉgneju. Prȍbisvet, svȁgdi če svȁšta nȃjti, svȁgdi če... Nȁ čistũ srȇdu svȅ se je mόralo oprȁti, svȅ digȍd je štogȍder bĩlo.

Upitni prilog dokle javlja se u obliku dȍkeli:

Jȃ kȃžem, a dȍkeli češ tàko?

Zanimljiva je uporaba priloga nočom koji je nastao okamenjenim instrumentalom

imenice noć:

Ôn je kȍd njîh cȇlog lȅta rádio, plȅo úže i svȅ nȍčom. Nȍčom ôn čȉsti štȁle, jȅde… …ȍnda je ôn nȍčom pobȅgo, ȕjutro, ȅvo njî'. ...mѐni odgovȁra svakȁko, ὸčete nȍčom, ὸčete jer jȃ ȍnda... Mnȍge su si ȕzele nȍčom tàko da su ȕjutro...

35

4.3 Sintaksa

Kazivači često navode prilog onda kojim upotpunjuju stanku u govoru:

…ȍnda se je tô tȅlo ȍpet u ùžima naslȁže tàko jèdno ȍdavle, jѐdno ȍdanle, ȍnda se

u Kȁrašicu ȕ vodu namȍči pa kôlci se nabȉju da ne odnesẽ vὸda pa gȍre nabàcaš zemljẽ na õto, gráne pa ȍnda zѐmljē ȍnda tô stὸji ȍsam dána, prȅma vrȅmenu, u tôj vὸdi, ȍnda ìdemo vȉ'it jel tô kȉselo, kȃžemo ìdem vȉ'it jel se skȉsnila tȃ konȍplja, ȍnda iz tȍga šíriš, ȍnda u Kȁrašici mȕčkaš da onõ lîst ὸnaj svȃj otȉde iž njȇ, ȍnda se dὸnese dȍma…

Glagol htjeti

Zanimljiv je način na koji se pojavljuje pomoćni glagol htjeti. Javlja se u obliku s ekavskim refleksom jata i s redukcijom glasa h, a znači radnju koja se u prošlosti ponavljala. Takva se konstrukcija javlja u pripovijedanju, kada se govori o onome što se uobičavalo činiti:

Sȁd, svekȑva je tȅla príčati da su ὸni tȅli tîh 40 dánā do Ùskrsa pὸstiti. Bȉo je drȕm sa stráne nȕz njȉve je bĩla stàza, tȅli smo ìti s ὸtom stàzom… Jã tȅla se š njîm, govȍrim štȍ tàko ìde, a ὸna tȅla njȅga zaogovãrat, tô joj je nȃjveča ȕvreda tȅla bȉti kȁd sam kázala… Dȕda – nȅko kȃže múrva. Ìmaš mȕško i žȅnsko, dȕdac, ôn nȇma plȍda, a dȕda, ὸna ìma tako sȉtan plôd i tô su tȅli dȑmat i pȅč odotȍga rakȉju. Tȅli su ȕvek kázat da ču jȃ bȉti mála pa dȅbela kȍ mὸja báka. Pȍsred sѐla ìde kànal i tû je tȅlo tû ȕvek vὸde i ὸnda tû su se gȕske kúpale i svȅ užívala žȉvad. Tȅla je ȕvik ìt vȉ'it Ȉvicu dȍk je Ȉvica bȉo... Znáte vî, dѐco, da sam nȁ kraj bášče ȕvek sam tȅla posìjati, nȅ znam jel vî znáte štȁ je tȕrkinja. Kȁd nas je tȅlo ìti pȕno…

Kada bi se prethodni primjeri preoblikovali u književni jezik, vidjelo bi se da se

konstrukcija s glagolom htjeti u obliku kao u prethodnim primjerima preoblikuje kao prepričavanje o onome što se uobičavalo činiti. Takvo se prepričavanje vrlo često može preoblikovati s prilogom uvijek, primjerice:

Svekrva je običavala govoriti da su oni tih 40 dana do Uskrsa postili. Bio je drum sa strane, uz njive je bila staza, običavali smo ići (uvijek smo išli) tom stazom. Duda – netko kaže murva. Postoji muško i žensko, dudac, on nema plod, a duda, ona ima tako sitan plod, i njega su drmali i pekli od njega rakiju. Uvijek su govorili da ću ja biti niska i debela kao moja baka. Uvijek je išla vidjeti Ivicu dok je Ivica bio... Kad nas je išlo mnogo…

36

Pomoćni glagol htjeti rabi se dakako i u svome osnovnome značenju i funkciji kakvu ima u književnome jeziku, ali takvi su primjeri mnogo rjeđi. Pojavljuje se, također, u obliku s ekavskim refleksom jata i s redukcijom glasa h: Ȁjd ȅto, tȅla sam imȁti svȁke gὸdine, ὸve gȍdine néču imȁti i dὸbro, štȁ sȁda.

Perfekt

Kao što je zabilježeno i u dijelu o glagolskim vremenima, u perfektu povratnih glagola u pravilu se javlja i enklitički oblik pomoćnoga glagola biti i povratna zamjenica:

Ȅ vȉ'š, sȁd me se je smlȅla… I ὸna je tô ìšla i snȁšla se je.

Konstrukcije rečenica

Zabilježen je primjer gdje bi se u zavisnosloženoj rečenici nakon glavne i objektne surečenice u nastavku očekivala suprotna rečenica. Ona i slijedi, no s veznikom da koji ovdje označava upravo suprotni veznik, što se javlja i u staroj hrvatskoj književnosti:

Ȕvek sam glȅdala da jȃ dȅbljeg krȁja izvúčem, da nȅ drȕgi.

Pronađena je i rečenica u kojoj se javlja neobična konstrukcija umjesto posvojnoga pridjeva; riječ je o nevezanome i spontanom govoru pa je u toj rečenici i red riječi neobičan:

...ȍnda smo mî ȕvek ȉšle tȁmo tôj Bránko tȁmo kȕči.

Rekcije glagola

Neobične su konstrukcije rečenica s glagolom imati koji ima rekciju s nominativom, umjesto očekivanoga glagola biti koji se u književnome jeziku pronalazi u sličnim primjerima:

Tô jȃ tàko čúvam za ȕspomenu, ìma tû i ὸni natkȁvani što su prȉje žѐne natkȁvale crvȅnim pa cŕnim...

…tô je pȕno vȅča nego ὸve cígle sȁda što se ìma. Ìmala se je bîjela, cŕna i ὸnako vȉše ko rozȅnkasta, al je ὸna ìmala ȍblik ko

jȁgoda.

U črnkovačkome se govoru javljaju i druge neočekivane rekcije glagola:

od + A jd. Pa od ὸnu šȃjbu, od ὸnaj lánac tô svȅ izgȕliš...

37

U sljedećem primjeru pronađen je rijedlog iz uz genitiv. Iako se prijedlog iz slaže s genitivom i u književnome jeziku, kao s padežom koji ima najširi opseg značenja i najmanje određeno značenje, u konkretnome primjeru u književnome jeziku očekivali bismo ipak prijedlog s. Prijedlog se s u književnome jeziku slaže s genitivom kada odgovara na pitanje odakle, što nije slučaj u črnkovačkome govoru:

Môj Àdam ȍpo iz trȅšnje...

Izostanci priloga i prijedloga

Pronađena je i sintagma u kojoj bismo očekivali prilog poslije ili nakon koji je izostao:

Sutràdan Pétrova ju je zvála...

Brojni su primjeri u kojima uz instrumental društva izostaje prijedlog s:

'Nȃš, s Frȁncom sam vȉše naučȉla nȅg Valentínom i ȍnda mi nȅkako... Jédnom sam te u Ȍseku vȉdela mȁmom.

Javlja se neobična konstrukcija umjesto priložne oznake u instrumentalu:

Ȁjde, mȍžebit češ bȉti žédna dȕž púta.

38

4.4 Tvorba riječi

U črnkovačkome se govoru zadržala osobita tvorba izvedenica od osnovnoga

imena. Zabilježila sam izvedenice muških imena na -oš:

Mî njȅga zὸvemo Brȁcoš. Mȃmo, pa jȃ nȅ znam dȉ je tȃj Tȍnoš otȉšo, ȍpet ga nȇma dȍma.

Zabilježena je i izvedenica od ženskoga imena na -ena:

Mόram ìt unȕtra, Lenkȅna je sáma.

Također je zabilježena složenica u tvorbi imena u kojima prvi dio složenice ostaje

nepromijenjen, dok se drugi dio, osobno ime, sklanja:

Tȅt-Éve néma na klúpi. Prôjdem i kážem: „Tȅt-Éva, kakȍ si?“ Dȅd-Ìmro, ὸni su ȉsto Mikόlini, i bȁč-Jόzo ȉsto.

Frazemi

Zabilježen je samo jedan frazem čija je inačica potvrđena u Hrvatskome frazeološkom

rječniku: (posla) preko glave.

…snovȁče bĩle velȉke tû kod nȃs u stároj kȕči u grédi bĩlo, pa tô se vȑti, snȕje se, pa ȍnda na tkãnjače navȉjaj pa uplȅči u nȉčanice pa ȕ brdo… Pȍsla iza gláve.

Frazem ko ptica iz granja nije u takvome obliku potvrđen u frazeološkome rječniku, nego u obliku biti kao ptica na grani i rabi se u značenju biti slobodan, ne biti ni od čega/koga zavisan. U črnkovačkome pak govoru frazem ko ptica iz granja rabi se u značenju brzo:

Bȍže drȃgi, i ὸde nam Máca kȍ ptȉca iz gránja.

Zanimljiv je i frazem ni mi kvar koji također nije potvrđen u frazeološkome rječniku, a u črnkovačkome govoru rabi se u značenju nije mi problem; ne smeta mi; dobro je da:

Nȅ, nȅ znam, mȅni nek nȅko ne zamȅri, nî mi kvȃr da bȕde svѐga priprȁvno, ali tô je za mȅne sámu prȅviše. Javljaju se i drugi frazemi koji su karakteristični i za razgovorni stil hrvatskoga književnog jezika:

…a šta češ, mlada si, moraš, to je mlade bilo red, nema tu. Danas to ne radimo, makar šta…

40

4.5 Leksik

Leksik je črnkovačkoga govora specifičan, karakteristični slavonski, vrlo bogat i

zanimljiv, pri čemu su uglavnom izdvojene riječi kojih nema u književnome jeziku. Rječnik manje poznatih riječi ȁpa, m. (hung.) – otac, tata badàva, bajdava (turc.) – bez nagrade ili naplate; uzalud bòstan, m. (turc.) – vrt bundȅvno sȅme, sr. – sjeme bundeve burȅče vínom, sr. – burad s vinom divániti (turc.) – govoriti, razgovarati družina, ž. – kućna čeljad dȑvar, m. – mjesto gdje se drže drva klȉklica, ž. – kolica na četiri kotača koja voze po pruzi komšȉluk, m. (turc.) – susjedstvo kučȉna, ž. – ostaci vlakana kudjelje, lana ili konoplje lùkno, sr. – crkveni porez, dohodak župnom uredu od župljana lȕžnica, ž. (germ.) – parenica, kotao za iskuhavanje mȍsur, m. (turc.) – kotur za namatanje konca nȍjaš, m. – vinograd s bijelim grožđem obȁjti – obići pèljati – voditi, voziti, vući pèškir, m. (turc) – ručnik pošeremȅtiti (turc.) – pobrkati, poremetiti, pomaknuti potȅrati – posvaditi pòvesmo, sr. – čisto vlakno konoplje préditi – unaprijediti prȅkoonolànska – od pretprošle godine pȑsnĩce, pl. t. – greda sastavljena od drugih manjih greda i dasaka râjcati (germ.) – prooravati rasũkač, m. – razvijač, valjak za tijesto rȁšak, m. – naprava za namatanje prediva rȅpice – krumpiri rozȅnkast (fr.) – ružičast snovȁče, pl. t. – uređaji za pripremu pamuka za tkanje sȓđ, ž. – srž stȁrotȁc, m. – djed starovȅrski – starinski šȁragljãš, m. – opleteni stolac bez naslona tepsȉja, ž. (turc.) – plitica za pečenje u pećnici tkãnjače, pl. t. – tkalački stan trȁčbaba, ž. (germ.) – osoba koja se bavi tračevima i širi ih tȑlica, ž. – naprava za čišćenje lana i konoplje vȅštrik, m. (germ.) – uže za sušenje rublja vȉtlić, m. – uređaj za namatanje konca, vune ili pređe vútak, m. – potka

41

zabȕlati se (u posao) – zadubiti se zaklȁtiš – zaputiš (na put) žȉvad, sr. – domaće pernate životinje žufa, ž. – juha od sjemenki bundeve

42

4.6 Ogledni primjer govora

Kako se živjelo u prošlosti Tô je bĩla stâra kȕ

Documents

SVEU ČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU … Mance, Suvremeni... · 2015-02-22 · SVEU ČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU UČITELJSKI FAKULTET Nina Mance SUVREMENI