Svodi se na davanje sitniša pokojem siromahu, prosjaku ili sl. (Malo je meðu onimakoji prakticiraju takvu milostinju onih ”udovica” iz Evanðelja koje tada daju svojzadnji novèiæ! Na takve se ne mo�e odnositi ova kritika). Ta današnja ”milostinja”neæe nikoga zaštititi od opasnosti da se ”nepravedno bogatstvo” etablira kaobo�anstvo detronizirajuæi Boga iz ljudske duše. Milostinja je u našem jeziku naju�epovezana s rijeèju milost. Kada nam Bog daje svoju milost, ne dijeli milostinjupoput nas...

NR

4

Izdaje: �UPNI URED RISIKA, 51516 Vrbnik; e-mail: nikola.radic@ri.t-com.hr

POSLOVI SE DOVRŠAVAJU...

SV. JERONIM DOBIVA "NOVO LICE"

Ekipa koja je našoj crkvi dala novi izgledBO�ICA GRŠKOVIÆ i "pituri" CIGLENEÈKI

SVETO IME�upni bilten - RISIKA

XXV NEDJ. KROZ GOD. - 19.IX.2010. Broj: 28(172)

Današnje evanðeljeLk 16, 1-13

Koliko duguješ svome gospodaru?Sto....

Uzmi zadu�nicu i napiši pedeset.

NEPRAVEDNO BOGATSTVO

(Lk 16, 1-13)Isusova usporedba o ”nepoštenom upravitelju” uvijek mi je bila nekakva ”kost u

grlu” zbog onoga ”I pohvali gospodar nepravednog upravitelja...” (Lk 16, 8). Nisamza to imao nikakvog zadovoljavajuæeg objašnjenja, sve dok nisam u JeruzalemskojBibliji pronašao tumaèenje ovog mjesta koje je bacilo sasvim novo svjetlo na cijeluparabolu. ”Po ondašnjem obièaju u Palestini upravitelj je imao pravo davati pozaj-mice od dobara svoga gospodara i, buduæi da za vlastite usluge nije primao naknadu,on je u zadu�nicu upisivao veæu kolièinu i pri vraæanju pozajmljenoga višak zadr-�avao kao naplatu za svoje usluge. U našem je sluèaju oèito bio pozajmio samo 50bata ulja i 80 kora pšenice. Svodeæi zadu�nicu na tu zbiljsku kolièinu samo se odrièezapravo lihvarske zarade koju je bio zaraèunao.” U tom trenutku, dakle, on nije ne-pošten nego doista vrijedan pohvale. Nepošten je zbog naèina kako je inaèe uprav-ljao, pa i zbog svoga lihvarskog odnosa prema du�nicima.

Centralna je tema ovog odlomka bogatstvo i odnos prema njemu. Ova spozna-ja omoguæuje širi uvid u problematiku koja je s tim povezana.

Isus ovdje govori o ”nepoštenom”, ”nepravednom” bogatstvu, pa se spontanopostavlja pitanje zašto ga on baš tako karakterizira. Na kraju još upozorava: ”Nemo�ete slu�iti Bogu i bogatstvu”, što indirektno potvrðuje, dapaèe u nekom smisluapsolutizira tu ”nepravednost”. Objašnjenje mo�emo dobiti samo ako se upustimou upoznavanje bogatstva kao takvog i što ono znaèi u iskustvu èovjeka.

Pokušajmo uèiniti taj napor. Jer na kraju æe se ipak svatko svojim �ivotommorati odrediti u skladu s Isusovom postavkom: Ne mo�ete slu�iti Bogu i bogat-stvu. Stvar je sudbinski va�na. Bog i bogatstvo se iskljuèuju. Niti s jednom drugomljudskom datošæu Evanðelje ne raèuna na takav naèin. Jedino je na bogatstvoupozoreno kao na izravnog konkurenta Bogu u ljudskoj duši. Bogatstvo je velikaopasnost, èini mi se, ponajviše zbog toga što je ono, jednostavno kao postojeæadatost u ovome svijetu i �ivotu ljudi, dijelom u kompetenciji èovjeka, a dijelomizvan nje, dakle izvan njegove osobne odgovornosti.

Sam pojam bogatstvo znaèi obilje materijalnih dobara (jer o njima je ovdjerijeè). U ljudskom shvaæanju nije bogat onaj koji pre�ivljava od dana do dana,nego onaj koji ima velike ”rezerve”. U zamisli Stvoritelja sva su dobra dana svimljudima da ih koristi svatko prema svojim stvarnim potrebama. Iako æe taj Bo�jiplan biti najjaèa poluga koja æe sve poštene ljude pokretati da se zauzimaju zasocijalnu pravdu, to æe do konca svijeta u fizièkom smislu ostati nešto èemu trebate�iti, za što se treba boriti... ostvareno neæe biti nikada. Uvijek æe neki ljudi imatineèega što zapravo pripada drugima. S te strane mo�emo govoriti samo o”nepoštenom” bogatstvu. Ono je ”nepravedno” i bez obzira na èovjekovu osobnukrivnju.

A kako ono izgleda u sferi èovjekova �ivotnog iskustva, na podruèju odluka iopredjeljenja? Nije teško uoèiti da ono bazièno poèiva na potrebi ljudske naravi zaposjedovanjem. ”Imati” jest nešto èega se èovjek ne mo�e radikalno odreæi. On tupotrebu mo�e više ili manje potisnuti, mo�e je kompenzirati. No ona ostaje dionaše naravi i sigurno nije u sebi ništa zlo. Iako su neki pojedinci tu potrebu redu-cirali na minimum (sv. Franjo, majka Terezija i toliki drugi), nerealno je misliti daje to moguæe i potrebno svim ljudima. U stanju ”pale ljudske naravi”, kako se teo-lozi znaju izra�avati, tj. u stanju istoènoga grijeha, to je èista iluzija.

Èovjek, dakle, mora tu svoju potrebu nekako zadovoljiti. Ona mu je �ivotnova�na. Samo posjedovanje još ne mora biti bogatstvo o kakvom je ovdje rijeè. Tekkad posjedovanje prijeðe neku mjeru ono postaje bogatstvo. No, gdje je ta mjera?Mo�e li ona biti za svakoga jednaka? Koji su kriteriji koji je odreðuju?

Istini za volju moramo tu priznati postojanje još nekih vrlo relevantnih èinje-nica. Potreba za posjedovanjem iznutra je optereæena �eljom za ”još”. Da stvar

2 3

bude još kompliciranija, znamo da ta �elja progresivno raste u skladu sa svojimzadovoljenjem. Imati više znaèi �eljeti još više. To zovemo pohlepom, a pohlepa jeza èovjeka zlo, grijeh. Stjecanje obilje�eno pohlepom ne mo�e biti nego ”neprave-dno”. Ostaje otvoreno pitanje da li, kada i koliko èovjek mo�e i zna u svojoj potrebiza posjedovanjem otkriti tragove toga uljeza (pohlepe) i onda mu ne dati da dolazi nasvoj raèun. U tamnim dubinama svoje duše èovjek neæe na to pitanje uvijek naæi iadekvatan odgovor. Znaèi bit æe neodgovoran i bez svoje krivnje. Barem nekad.

Potreba za posjedovanjem, stjecanjem, toliko je ukorijenjena u ljudsku narav dase èovjek s njom više ili manje identificira. Ona je dio ili jedan stup njegovaidentiteta. Tu le�e nove opasnosti. On mo�e sebe do�ivljavati u onome i kroz ono štoima do te mjere da je u njemu naglasak sa ”biti” prenesen na ”imati”. Tako se dogaðajedno od najdubljih èovjekovih otuðenja. ”Imati ili biti” tema je kojom su se u jed-nako naslovljenim knjigama ozbiljno pozabavili filozof Gabriel Marcel i psihologErich Fromm. Mnogi ozbiljni ljudi tu aktualnu temu današnjice èesto premišljaju.(Dobro je u ovom kontekstu i to spomenuti.)

No, ako èovjek i naðe odgovor na ranije postavljeno pitanje pa svoju pohlepudr�i uspješno na uzdi, kako æe znati gdje je granica, koja je mjera njegova stjecanja?Po opæem (mislimo i ispravnom) shvaæanju ljudi dr�imo da nije razborit onaj koji�ivi od danas do sutra (izuzev onih koji su na to prisiljeni), pogotovo ako na svojojbrizi ima i druge (obitelj, ...). Osim toga, ta mjera ni u kom sluèaju iz raznih razlogane mo�e biti za svakoga jednaka. Uz najbolju volju èovjek mo�e samo pribli�noocjeniti koliko bi u konkretnom sluèaju on trebao posjedovati. Barem neki dionjegovog posjeda bit æe uvijek ”nepravedno bogatstvo”.

Stvari se još više kompliciraju kada se sjetimo da èovjek nije samo ono što onostvaruje na vanjskom planu, on je bitno odreðen i svojim unutarnjim stanjem.Èovjek mo�e biti pohlepan i kad tu pohlepu ne mo�e ostvariti, mo�e te�iti za bogat-stvom, zavidjeti bogatima, mrziti ih zbog toga što su bogati... On je ”nepravednim”bogatstvom zara�en iznutra.

I ovaj letimièan pogled u ”objektivno stanje” na tom podruèju pokazuje da ufizièkom smislu tu zadovoljavajuæeg rješenja nema, da su šanse u tom pogledupraktièno nikakve. Èini se da se Isus zato i ne brine kako bi ”nepravedno”materijalno bogatstvo, posjed, pretvorio u ”pravedno”. On ga jednostavno ostavljanepravednim, jer ono takvo jest.

Ostaje pitanje kako s tom problematikom izaæi na kraj? Oèito se rješenje morapoèeti tra�iti na nutarnjem planu. Èovjek za sebe mora naæi rješenje u odnosu koji æeprema tom ”nepravednom” bogatstvu uspostaviti. ”Bla�eni siromašni duhom”upozorava Isus u govoru na gori. To znaèi radikalnu nenavezanost na materijalnadobra koliko god ih u mojem ”nepravednom” posjedu bilo. Nepošteni se upravitelj izprispodobe poèeo brzo od njih ”odvezivati” kada je zaprijetila opasnost. Tada ih jepretvorio u svoj pravi kapital. Mogao je to uèiniti i ranije, nije morao èekati da sedogodi nevolja. No kad veæ jest, reagirao je brzo i odluèno. Zaslu�io je pohvalu ikomentar da je, kao sin ovoga svijeta, mudriji (snala�ljiviji) od sinova svjetla. Ne bili to moglo znaèiti da se sinovi svjetla (èesto ili nekada) ne ”odvezuju” ni kada su uopasnosti? Nekada se Bog u svojoj dobroti mora sam pobrinuti i poslati im nekogada ih ”odve�e”.

Postoji jedan jedini ustuk opasnosti da bogatstvo ne zauzme Bo�je mjesto u èo-vjekovu �ivotu. Isus je, nakon što je isprièao usporedbu svojim uèenicima, direktan:”Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva...” (Lk 16, 9). Èovjek, kršæanin,osim što se mora dr�ati opæih etièkih normi pri stjecanju dobara, mora od onog štoima davati. To je jedini naèin kako mogu stjecati iskustvo da se ”nepravednogbogatstva” polako oslobaðam i prebacujem ga na drugi ”conto”. Meðu Isusovimsljedbenicima to se naziva milostinja; dobro djelo koje, kako je u kršæanskoj askezipoznato, uz molitvu i post pribli�uje èovjeka Bogu. Milostinja je, na�alost, teškodegradirana rijeè u našem ”kršæanskom” rjeèniku i još te�e degradirana praksa.