Upload
josko-dujmovic
View
666
Download
11
Embed Size (px)
DESCRIPTION
BioSustavi kontrole pristupa. Čitaći otiska prsta, skeneri zjenice oka, prepoznavanje lica...
Citation preview
Sveučilište u Dubrovniku Diplomski studij Primjereno/Poslovno računarstvo
Joško Dujmović
Sustav kontrole pristupa
Dubrovnik, 2011.
2
SADRŽAJ:
1. UVOD ……..……………………………………………………………………….......4
2. KARTIČNI SUSTAV KONTROLE PRISTUPA ................................…….…….....6
2.1. Pametne kartice …...………………………………………………........……….....6
2.2. Podjela pametnih kartica ..................……………………………………………....7
2.2.1. Podjela pametnih kartica ovisno o čipu .........................…………………....7
2.2.2. Podjela pametnih kartica ovisno o načinu pristupa .....…………………......8
2.3. Obilježja pametne kartice .........……………………………..…………………......9
2.4. Primjena pametnih kartica ......................................................................................10
3. BIOMETRIJA ......……………….………………………………………………......12
3.1. Općenito o biometriji .................................................…...……………………….12
3.2. Povijest biometrije ...........................................................................……………..13
3.3. Biometrijske karakteristike ..............................………………..............................14
3.4. Fiziološke biometrijske karakteristike ...………........................…………………15
3.4.1. Lice …………………………………………..............................................15
3.4.2. Otisak prsta …………………………………………………......................16
3.4.3. Geometrija dlana ..……………………………………………...................19
3.4.4. Šarenica .......................................................................................................21
3.4.5. Mrežnica ......................................................................................................22
3.4.6. Termogram lica i tijela ................................................................................23
3.4.7. Uho ..............................................................................................................24
3.4.8. Miris ............................................................................................................25
3.4.9. DNK ............................................................................................................25
3.5. Ponašajne biometrijske karakteristike ....................................................................26
3.5.1. Potpis ...........................................................................................................26
3.5.2. Glas ..............................................................................................................26
3.5.3. Dinamika pisanja .........................................................................................27
3.5.4. Hod ..............................................................................................................27
4. BIOMETRIJSKI SUSTAV KONTROLE PRISTUPA............................................28
4.1. Registracija biometrijskih karakteristika ................................................................28
4.2. Veritifikacija ..........................................................................................................29
4.3. Identifikacija .......................................................…………...................................30
3
4.4. Greške biometrijskih sustava kontrole pristupa .....................................................31
5. ZAKLJUČAK …………………………………………………………………..........33
6. LITERATURA ………………………………………………………………………34
4
1. UVOD
U današnje vrijeme svjedoci smo ubrzanog razvoja tehnologija koja je osim dobrih
strana donijela i one loše poput njezine zlouporabe od zlonamjernih osoba. Brojna
poduzeća su prepoznala ovaj problem te ulažu znatna sredstva u spriječavanju da netko
neovlašten dođe u posjed povjerljivih podataka koji su važni za njihovo poslovanje te tako
ozbiljno našteti njihovom poslovanju.
Velike tvrtke ulažu novce da bi se zaštitili i na fizičkoj razini, jer što nekom poduzeću
znači najbolja infrastruktura i softver za zaštitu podataka ako netko može vrlo lako uči u
zgradu, ukrasti medij za pohranu podataka na kojem se nalaze važni podaci i jednostavno
„odšetati“ dalje.Zbog ovakvih scenarija danas se prilikom projektiranja objekata u kojem
se nalazi informacijska infrastruktura posebna pažnja posvećuje fizičkoj sigurnosti. Osim
standardnih fizičkih mjera za zaštitu kao što su blindirana vrata, video nadzor, alarmni
sustavi, fizička sigurnost se osigurava i uz pomoć naprava i uređaja baziranih na kartičnoj i
biometričkoj tehnologiji koji se koriste u sustavima za kontrolu pritsupa i upravo te
naprave i uređaji te njihova primjena je opisana u nastavku ovog seminara.
5
2. KARTIČNI SUSTAV KONTROLE PRISTUPA
Moderan način života i poslovanja nužno donosi potrebu za indetifikacijom i
pouzdanom sigurnošću. Za današnji moderni svijet to su najpoželjnije odlike jer bez njih su
ugrožene brojne svakidašnje aktivnosti kao na primjer: • Zaštita osobnih računala, prijenosnih računala, mobilnih telefona, internetskih
radnji i sličnih pomagala od upotrebe od strane neovlaštenih osoba.
• Zaštita motornih vozila, strojeva i drugih vrijednih predmeta od neovlaštene
upotrebe ili pristupa.
• Sprječavanje krađe i krivotvorenja pri financijskim transakcijama, a posebno
elektronskih radnji, uključujući plaćanje kreditnim karticama i plaćanjem preko
interneta.
• Omogučavanje pristupa radnim mjestima, skladištima i područjima povećane
sigurnosti kao i vojnih područja isključivo ovlaštenim osobama.
• Provjera identiteta pojedinca u vazačkoj dozvoli, kartici zdrastvenog osiguranja,
osobnoj iskaznici i drugim sličnim dokumentima.
Značajan čimbenik pri postizanju sigurnosti je indetifikacija osobe ili provjera da li je
osoba baš ta za koju se izdaje.Ova provjera mora biti pouzdana, brza, da ne zadire u tijelo i
za primjerenu cijenu.
Slika 1.1. Identifikacijske kartice
6
2.1. Pametne kartice
Što je pametna kartica? Pametna kartica je prijenosno, na napade relativno otporno
računalo.Neke pametne kartice imaju mali ekran od tekućih kristala(engl. liquid crystal
display, LCD). I tipkovnicu za na primjer unos zaporke. Te kartice nazivaju se „super
pametne kartice“. Začetnik ideje o pametnim karticama je francuski novinar Roland
Moreno koji je 1974. godine registrirao idejne patente pametne kartice.Naziv pametna
kartica osmislio je Roy Bright iz marketinške organizacije francuske vlade.
Francuska telefonska industrija 1984. godine izdaje prvu telefonsku karticu i danas se ona
koristi u javnoj telefoniji u večini zemalja širom svijeta, Europay, MasterCard i Visa
počinju s upotrebom pametne kartice u financijskoj industriji i 1994. Godine izdana je
EMV specifikacija.Mobilna telefonija 1998. godine izdaje GSM specifikaciju koja otvara
novo područje primjene pametne kartice.
Razlikujemo nekoliko vrsta pametnih kartica koje možemo razvrstati u nekoliko
grupa.Ovisno o čipu razlikujemo memorijske kartice i mikroprocesorske kartice.
Uzimajući u obzir prijenos podataka i mehanizam pristupa razlikujemo kontaktne i
bezkontaktne kartice.
Osim ovih vrsta spomenuo bih i pasivne kartice koje ne sadrže čip pa ih ne svrstavamo u
pametne kartice ali ih svakodnevno koristimo.Najpoznatije pasivne kartice su magnetske
kartice koje na stražnjoj strani imaju magnetsku traku i primjer jedne takve pasivne kartice
je zdravstvena iskaznica.
Slika 2.1. Magnetska kartica Slika 2.2. Pametna kartica
7
2.2. Podjela kartica
2.2.1. Podjela kartica ovisno o čipu
>> Memorijske kartice :
Memorijske kartice su kartice koje nemaju vlasiti procesor , te ne mogu samostalno
obrađivati podatke.Uvrštavamo ih u pametne kartice samo iz povijesnih razloga.S obzirom
na vrstu memorije razlikujemo tri tipa memorijskih kartica:
• Kartice s običnom memorijom: Namijenjene samo za pohranjivanje podataka.
• Kartice s zaštićenom ili djeljenom memorijom: Sadrže jednostavne logičke veze s
kojima nadziru pritup podacima i upotrebljavaju se tamo gdje nije potrebna visoka
razina sigurnosti podataka.
• Kartice s pohranjenom vrijednošću: Primjer ovakve kartice jest telefonska kartica.
>> Mikroprocesorske kartice :
Mikroprocesorske kartice se ubrajaju u pametne kartice radi njihove „inteligencije“ koju
pruža ugrađeni čip. Te su kartice sposobne same obrađivati podatke i one se koriste u
aplikacijama koje zahtjevaju sigurnost i privatnost podataka.
Slika 2.3. Mikroprocesorska kartica
8
2.2.2. Podjela kartica ovisno o načinu pristupa
>> Kontaktne kartice :
Komuniciraju s vanjskim svijetom preko fizičkog komukacijskog sučelja.Sučelje ostvaruje
fizički i električni kontakt s uređajem za prihvat kartice CAD – uređaj (engl. Card
Acceptance Device). Kartica ne posjeduje unutrašnje napajanje te ne može generirati signal
vremenskog vođenja.
>> Bezkontaktne kartice:
Komuniciraju s vanjskim svijetom preko antene ugrađene u tijelo kartice. Napajanje se
izvodi pomoću baterije ugrađene u karticu ili elektromagnetske indukcije preko antene.
Podaci se do CAD uređaja prenose elektromagnetskim poljem.
Predonst kontaktnih kartica u odnosu na bezkontaktne kartice je u tome što su kontaktne
kartice manje osjetljive na torzije i savijanja, Također, kod bezkontaktnih kartica, postoji
potencijalna opasnost da se bez znanja valsnika presretnu podaci ili izvedu neke krtitične
transakcije.Zbog sigurnosnih razloga transakcije bezkontaktnih pametnih kartica traju
kraće nego transakcije kontaktnih kartica, pa se zbog toga pri transakciji s bezkontaktnim
karticama prenesu manje količine podataka.
Slika 2.4. CAD uređaj
9
2.3. Obilježja pametne kartice
Specifikacija pametnih kartica određena je prema ISO 7810 standardu.Prema njemu
svaka pametna kartica se sastoji od procesora, ulazno-izlazne jednice i memorije.
Današnje pametne kartice uglavnom sadrže kripto-koprocesor koji služi za stvaranje i
provjeru digitalnih potpisa te za kriptiranje podataka bilo asimetričnim ili simetričnim
kriptogragrafskim algoritmima.
Osnovno obilježje pametnih kartica je čip.Čip je krhak i podložan vanjskim uvjetima kao
što su torzija i savijanje.Zbog toga je čip ograničen na veličinu od 25���.
Pametna kartica ima 8 kontaktnih točaka i to su:
• Vcc kontkat: Na ovaj kontakt se dovodi napajanje i njegova razina je ili 3V ili 5V s
odstupanjem od 10%.
• GND (engl. ground): Ovaj kontakt se koristi kao nulta razina odnosno uzemljenje.
• RST (engl. reset): Ovaj kontakt služi za resetiranje mikroprocesora.
• Vpp kontakt: Ovaj kontakt se koristi kod starijih tipova kartica i on je opcionalan.
Njegovo korištenje je bilo u slučajevima kada su kartice koristile dvije programske
razine, odnosno stanja, tj. Niža i viša razina.Niža razina je označavala pasivno
stanje, dok se viša razina koristila kod pisanja u EEPROM.
• I/O (engl. Input/Output) kontakt: ovaj kontakt služi za komunikaciju između kartice
i vanjskog sustava i obratno.
• RFU (engl. Reserved for Future Use) kontakt: Ovaj kontakt je rezerviran za
buduću upotrebu.
• CLK (engl. Clock) kontakt: Ovaj kontakt predstavlja signal vremenskog vođenja.
Slika 2.7 Čip pametne kartice
Slika 2.6. Shema pametne kartice prema ISO 7810 standardu
10
2.4. Primjena pametnih kartica
Najčešća primjena pametnih kartica u identifikaciji osoba jest u sustavima kontrole
pristupa. Ovakvi sustavi se najčešće koriste u velikim tvrtkama, gdje im jedan takav sustav
uvelike olakšava kontrolu pristupa vlastitim resursima, tj. onemogućuje neovlašteni
pristup. Ujedno olakšava praćenje vremena provedenog na radu za svakog zaposlenika.
Večina sustava kontrole pristupa zamišljena je na takav način da određenim pojednicima
dopusti prolaz kroz određenu zaustavnu točku, dok drugima onemogući prolaz kroz tu istu
točku. Sustav za kontrolu pristupa ostvaruje takvu identifikaciju na nekoliko načina:
• Identifikacija se vrši pomoću nećega što pojedinac posjeduje, pametna kartica
• Identifikacija se vrši pomoću znanja koje posjeduje specifični pojedinac, PIN
• Kombinacijom navedenih metoda identifikacije.
Ključne komponente susatva kontrole pristupa su:
• Uređaji za potvrđivanje; kartice, čitaći kartica, uređaj za unos PIN-a.
• Uređaji koji fizički zaključavaju kontrolnu točku, odnosno uređaji koji
onemogućuju neovlašteni prolaz kontrolne točke.
• Kontrolna jedinica koja donosi odluke o dopuštanju pristupa u odnosu na dobivene
informacije od strane uređaja za potvrđivanje.
• Programski paket preko kojeg se sustav ozvorno programira.
Kartice i čitaći kartica su jedini fizički vidljivi dijelovi sustava no u njima nije sadržan
kompletni sustav, već su oni samo periferija kontrole pristupa. Kartica se provlači ili
umeće u čitać koji čita podatak sa kartice.Taj podatak je najčešće neki kontrolni broj.
Pročitane podatke čitać šalje dalje kontrolnoj ploči koja te iste podatke obradi u smislu
daljne analize i kontrole i proslijedi ih kontrolnoj jedinici na provjeru. Kontrolna jedinica
tada postavlja upite na bazu podataka i uspoređuje primljene podatke sa podacima koji
imaju pravo pristupa, a zapisani su u bazi podataka. Svaki ovaj upit se takođet zapisiva u
bazu podataka i na taj način se omogućava praćenje tko je i kada htio proći kontrolnu
točku. Ako se dobije podudarnost, kontrolna jednica šalje kontrolnoj ploči potvrdni
odgovor kojeg kontrolna ploča proslijeđuje dalje do releja koji otključava kontrolnu točku.
Ako kontrolna jednica pošalje negativan odgovor kontrolna točka ostaje zaključana.
Danas je u upotrebi veliki broj različitih sustava pristupnih kartica i čitaća, ali sa
sigurnosnog stajališta, njaslabija karika prirođena takvoj kontroli jest sama kartica. Naime
očito je da kontrolni uređaj dopušta prolaz upravo kartici, neovisno o osobi koja tu karticu
11
posjeduje tako da ukradena ili izgubljena kartica predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnosti
ukoliko se gubitak ne ustanovi na vrijeme te se preko pripadnog programskog paketa ne
ukinu prava takve kartice. Također na kontrolnim točkama gdje je kartica jedina metoda
kontrole pristupa ne može se kontrolirati točan broj osoba koje su prošle u zaštićeno
područje nakon što je kartici odobren pristup.
12
3. BIOMETRIJA
3.1. Općenito o biometriji
Biometrija je znanost o automatiziranim postupcima za jedinstveno prepoznavanje ljudi
na temelju jednog ili više urođenih tjelesnih obilježja ili obilježja čovjekovog ponašanja.
Biometrija à starogrčki: bios = „život“, metron = „mjera“
Ukratko; biometrički način identifikacije pojedinca znači individualno uvažavanje
čovjekovih fizičkih svojstava ili značajki ponašanja i evidentiranje te pohranu tog uzorka u
standarndnom podatkovnom obliku. Taj uzorak se u postupku indetifikacije uspoređuje s
uzorkom koji se temlji na istim značajkama, a pohranjen je u sigurnosnom sustavu. Pri
ovakvoj identifikaciji pozornost je usmjerena na mali broj fizičkih značajki koje pripadaju
isključivo jednoj osobi.U te fizičke značajke spadaju boja glasa, način hoda, značajke lica,
uzorak šarenice, otisak dlana ili prstiju. Usporedbom ovih fizičkih značajki sa uzorkom
pohranjenim u sigurnosnom sustavu potvrđuje se ili negira identitet pojednica.
Da bi fizička značajka pojednica ujedno bila biometrijska karakteristika mora
zadovoljavati sljedeće uvjete:
• Univerzalnost: Svaka osoba mora imati biometrijske karakteristike.
• Specifičnost : Bilo koje dvije osobe moraju imati različite biometrijske
karakteristike.
• Postojanost : Tokom vremena karakteristike se ne smiju promijeniti.
• Mjerljivost : svaka karakteristika mora biti mjerljiva.
Teoreski, biometrija je vrlo efikasna metoda identifikacije zbog toga što su karakteristike
koje ona mjeri jedninstvene za svaku pojedinu osobu. Za razliku od konvencionalnih
metoda identifikacije gdje moramo pamtiti zaporku ili nositi sa sobom identifikacijsku
karticu, biometrijske karakteristike integrirane su u svakoj osobi. Njih je jako teško
kopirati ili krivotvoriti i zahtjevaju da osoba koja se prepoznaje bude prisutna na mejstu
identifikacije.
13
3.2. Povijest biometrije
U zemljama zapadne kulture biometrija nije bila u primjeni sve do kasnog 19-tog
stoljeća, no postoje povijesni zapisi o njenoj primjeni u Kini negdje sredinom 14-tog
stoljeća.Kineski trgovci su uz pomoć tinte radili otiske dječijih dlanova i stopala na papiru
u svrhu međusobnog razlikovanja male djece.
Na zapadu prva primjena biometrije datira od 1883. god kada francuski policijski
službenik i antropolog Alphonse Bertillon razvija antropometrijski sustav (poznatiji kao
Bertillonage). To je bio prvi precizni, znanstveni sustav koji je našao široku primjenu u
identifikaciji kriminalaca. Antropometrijski sustav zaslužan je što je biometrija postala
grana znanosti. Sustav se bazira na preciznom mjerenju širine i dužine glave, tijela te
zabilježavanjem osobnim oznaka kao što su tetovaže ili ožiljci. Bertillon-ov sustav je bio
odlično prihvačen sve dok njegove mane nisu postale očigledne.To su uglavnom bili
problemi sa različitim postupcima mjerenja i promjenama vrijednosti mjera Nakon toga
okrenulo se prema postupcima koji su koristili otiske prstiju.
Zadnjih godina, biometrija je daleko odmakla od vremena jednostavnog uzimanja otisaka
prstiju. Danas se vrše mnoga različita tjelesna mjerenja i mjerenja ponašanaj. Opčenito
upotreba biometrije danas je u znantnome rastu i to oj jednostavne identifikacije pa sce do
verifikacije koja se koristi u važnim sigurnosnim sustavima.
14
3.3. Biometrijske karakteristike
Biometrička indetifikacija zasniva se na biometričkim karakteristikama pojedine osobe.
Te karakteristike su u pravilu jednistvene za pojedninu osobu i možemo ih razvrstati u
dvije skupine:
• Fiziološke karakteristike : Lice, otisak prsta, geometrija dlana, šarenice,
mrežnice, termogram lica i tijela, uho, miris, DNK
• Ponašajne karakteristike : potpis, glas, dinamika tipkanja, hod.
Biometrijski sustavi prednost su dali fiziološkim karakteristikama u odnosu na ponašajne
iz razloga što posjeduju „uočljivost“. To konkretno znači da fiziološke karakteristike imaju
tendenciju manjih razlika unutar grupa nego li to imaju ponašajne karakteristike.
Ocjena efikasnosti biometrijskih sigurnosnih susatva temelji se na dva koeficijenta
• FAR (engl. False Acceptance Rate) : Omjer prihvaćenih lažnih uzoraka i
ukupnog broja obrađenih uzoraka.
• FRR (engl. False Rejection Rate) : Omjer odbačenih ispravnih uzoraka i
ukupnog broja obrađenih uzorka.
Cilj kvalitetnog sustava prepoznavanja je postići što niže vrijednosti za FAR i FRR
koeficijente.
15
3.4. Fiziološke biometrijske karakteristike
3.4.1. Lice
Indetifikacija osoba prema njihovoj slici lica može se
provesti na više načina, tj. dohvatom slike lica u vidljivom
spektru korištenjem kamere ili korištenjem infracrvenih
uzoraka emisije topline lica.
Najčešći model uzimanja značajki lica jest sustav vidljivog
svjetla. Ovaj sustav koristi široki sortiman kamera za uzimanje
onih značajki lica koji se ne mijenjaju s vremenom i to na
takav način da izbjegava dodatne značajke kao što su izraz lica
ili frizura. Sustav sliku lica procesira preko specifičnih točaka
lica i udaljenosti između njih. U pravilu lice se sastoji od 84 specifične točke. Neke od tih
točaka i udaljenosti su na primjer udaljenost između očiju, točke oko obraza, točke koje
usta, obrve.
Raspoznavanje osoba preko lica spada u nenametljive tehnike zbog čega ljudi obično
nemaju problema sa prihvaćanjem lica kao biometrijsu karakteristiku. Danas se vrše
intezivna istraživanja s primjenom u rasponu od statističke, kontrolirane verifikacije slike
lica, pa sve do pokretne slike i nekontrolirane verifikacije lica u metežnoj pozadini.
Sustavi za raspoznavanje lica imaju primjenu u različitim područjima kao što su: video
telefonija, kompresija baza slika, pristup računalinim resursima, krimainalističke svrhe.S
obzirom na cijenu možemo ih podijeliti na:
• Kućne sustave: Pretežno se koriste u zaštiti osobnim računala.
• Poslovne sustave: To su mrežno – centralizirani sustavi za zaštitu domene u
mrežnom operacijskom sustavu i oni su dizajnirani za veliki broj korisnika.
Slika 3.1. Indetifikacija
skeniranjem lica
16
3.4.2. Otisak prsta
Otisak prsta je najstarija i najpoznatija metoda identifikacije.Otisak prsta je uzorak koji
se temelji na izbočinama i udubljenima na površini jagodine prsta, a nastaju sakupljanjem
mrtvih, otvrdnulih stanica koje se u neprekido u slojevima ljušte na površinu prsta. Oblik i
formacija otiska ovise o prvotnim uvjetima embrija i on je jedinstven za svaki prst osobe.
Globalne značajke otiska prsta su:
• Uzorci papilarnih linija:
o Petlja
o Luk
o Spirala
• Središnja točka: Smještena je približno u sredini otiska, a služi kao referetna
točka pri obradi otiska.
• Delta: Točka prvog grananja unutar područja uzorka, odnosno bilo koja točka
smještena direktno ispred centra divergencije karakterističnih papilarnih linija.
• Karakteristične linije: To su dvije papilarne linije u unutrašnjosti otiska koje
počinju usporedno, divergiraju te okružuje ili nastoje okružiti tzv. područje
uzorka
• Papilarni broj: Broj papilarnih linija u području uzorka. Određuje se brojanjem
papilarnih linija koje sjeku zamišljenu dužinu povučenu između delte i središnje
točke.
a) b) c)
Slika 3.2. Uzorci papilarnih linija, a) Petlja b) Luk c) Spirala
a) b) c) d)
Slika 3.3. Globalne karekteristike otiska prsta
a)Središnja točka b) Delta c) Karakeristična točka d) Papilarni broj
17
Lokalne značajke otiska prsta čine minucijske točke. Minucijske točke ili minucije su
prekidi tokova papilarnih linija i upravo su one nositelji jednoznačnih informacija na
temelju kojih se vrši identifikacija. Razlikujemo pet značajki minucijskih točaka:
1. Vrsta minucije:
A. Papilarni svršetak: Nagli prekid papilarne linije.
B. Papilarno grananje: točka grananja linije u više novih.
C. Papilarno širenje: Razdvajanje paralelnih linija.
D. Papilarna točka/otok: Izuuzetno kratka linija.
E. Papilarni ogib: Linija koja se dijeli u dvije, te zatim ponovno spaja
tvoreći zatvoreno područje bez uzorka.
F. Kratka papilarna linija: Kratka linija, ali dulja od otoka
Slika 3.4. Vrste minucije
2. Orijentacija minucije: Smjer u kojem „gleda“ minucijska točka.
3. Plošna frenkvenicja minucije: Označava koliko su udaljene papilarne linije u
okolišu minucije.
4. Zakrivljenost minucije: Označava brzinu promjene minucijskog smjera
5. Minucijske koordinate: Označava relativnu ili apsolutnu udaljenost minucije od
središnje točke ili delte.
U današnje doba razlikujemo dvije vrste čitaća otiska prsta i to:
• Optički čitaći: Ovaj čitać reagira na promjene u refleksiji svjetla na
mjestima gdje papilarni grebeni dodiruju površinu.Njihov glavni nedostatak
su prašina i nečistoća koja se nakuplja na dodirnoj površini. Ove nakupine
mogu poprimiti oblik pravog otiska prsta i uzrokovati pogrešno prihvaćanje
pa zbog toga treba redovito održavat.Ovaj čitać reagira na pritisak i može se
lako zavarati korištenjem 3D modela prsta pa se zbog toga u njih vrlo često
ugrađuju i senzori živosti prsta koji na primjer mogu mjeriti protok krvi.
18
• Silicijski čitaći: Ovaj čitać se zasniva na kapacitivnosti prsta. On registrira
grebene prsta koji prelaze iznad uređaja zbog večeg kapaciteta od
udubljenih dijelova. Ovakvi čitaći su mali, jeftini i brzi, a nedostak im je
preosjetljivost kašacitivnosti na vlagu i znoj.
Ovi navedenio čitaći imaju široku primjenu od osobne zaštite kao zaštita osobnih računala
do zaštite u vojne svrhe gdje se radi na razvoju „pametne“ puške koja se otključava na
odgovarajući otisak prsta.
Slika 3.5. Čitać otiska prsta
Slika 3.6. Blok shema identifikacije otiskom prsta
19
3.4.3. Geometrija dlana
Ova metoda indetifikacije je već odavno dostupna.Ekstrakcija značajki postiže se
mjerenjem širine i duljine prstiju na različitim lokacijama. Te izmjerene vrijednosti
predstavljaju vektor značajki korisnikove ruke koji se koriste ua usporedbu sa vektorima u
bazi podataka.Ova metoda spada u grupu nametljivih tehnika jer je potrebno ostvariti
kontakt ruke sa skenerom.
S anatomskog gledište dlan mogu karakterizirati njegova duljina, širina, debljina,
geometrijska kompozicija, oblik dlana te oblik i geometrija prstiju. Analizirajući
geometriju dlana, analiziramo njegove različite mjere. Današnji sustavi geldaju između
šesnaest i trideset mjera dlana. Bulatov, Jambawalikar, Kumar i Sethia definirali su 2004.
god trideset mjera koje se promatraju prilikom analize geometrije dlana, a one su:
1. Duljina palca 16. Polumjer donjeg dijela prstenjaka
2. Duljina kaţiprsta 17. Polumjer gornjeg dijela prstenjaka
3. Duljina srednjeg prsta 18. Polumjer donjeg dijela malog prsta
4. Duljina prstenjaka 19. Polumjer gornjeg dijela malog prsta
5. Duljina malog prsta 20. Opseg palca
6. Širina palca 21. Opseg kaţiprsta
7. Širina kaţiprsta 22. Opseg srednjeg prsta
8. Širina srednjeg prsta 23. Opseg prstenjaka
9. Širina prstenjaka 24. Opseg malog prsta
10. Širina malog prsta 25. Površina palca
11. Polumjer gornjeg dijela palca 26. Površina kaţiprsta
12. Polumjer donjeg dijela kaţiprsta 27. Površina srednjeg prsta
14. Polumjer donjeg dijela srednjeg prsta 28. Površina prstenjaka
15. Polumjer gornjeg dijela srednjeg prsta 29. Površina malog prsta
30. Polumjer najveće upisane kruţnice
20
Sustava kontrole pristupa na temelju geometrije dlana je jako pogodan za korištenje zbog
sljedećih prednosti:
• Prihvatljiva cijena iz razloga što nam je potrebna samo platforma i kamera
kojom se snima i ona ne mora biti visoke rezolucije.
• Algoritmi koji se koriste puno procesorske snage.
• Mala veličina predloška.
Upravo manji troškovi, jači procesor i ostala današnja elektronika omogučili su
proizvodnju uređaja koji pružaju očitanje geometrije dlana, te su ih napravili komercijalno
dostupnima.
Slika 3.7. Geometrija dlana sa karakterističnim točkama
21
3.4.4. Šarenica
Prepoznavanje osoab pomoću šarenice je jedna od najsigurnijih biometričkih metoda,
najviše zbog prirodnih karkateristika šarenice.Šarenica poprima svoj izgled u najranijem
djetinstvu, te se ne mijenja osim u slučaju bolesti ili ozljede.Kiruški ju je nemoguće
krivotvoriti, barem ne bez velikog rizika od gubitka vida. Zašto je ova metoda jedna od
najsigurnijih jest u tome što se ova metoda ne može prevariti nošenjem kontaktnih leća jer
u sustavu provjere postoji algoritam koji provjerava da li osoba nosi leće ili ne. Poznate
„holivudske“ filmske scene sa odstranjenim okom ili staklenim okom također su
nemoguće jer se na njima zjenica oko ne miče, dok je kod žibog oka zjenica podložna
konstantnom pokretu i širenju. Sama tehnologija je vrlo jednostavna i učinkovita i može se
podijeliti u tri dijela i to:
• Uzorkovanje: Koristi se video – bazirani čitać šarenice.
• Lokalizacija: Potrebno je detektirati i razaznati rubne dijelove šarenice.
Preko tih rubnih dijelova šarenice lokalizira se Iris kod koji služi za
usporedbu. Sustav uz pomoć mamtematičkih metoda za raspoznavanje
razaznaje tri vrste rubnih dijelova:
1. Rub između šarenice i bjeločnice
2. Rub između šarenice u zjenice
3. Rub između kapka i šarenice.
• Uspoređivanje: Provjera da li skenirana šarenica, odnosno Iris kod odgovara
nekom zapisu koji je pohranjen u bazi podataka.
Tehnologija radi dobro i za verifikaciju i identifikaciju, a današnji sustavi mogu biti
korišteni u prisutnosti kontaktnih leća i naočala.
Slika 3.8 Čitać šarenice oka Slika 3.9. Šarenica oka
22
3.4.5. Mrežnica
Mrežnica je tanki sloj stanica koji se nalazi sa stražnje strane oka. Mrežnica oka o njena
struktura je karakteristika svake osobe. Ovo je jedan od sigurnijih biometrijskih metoda jer
nije jednostavno promijeniti ili replicirati unutarnju strukturu oka. Ova metoda osigurava
največu točnost prepoznavanja ali je ujedno i najskuplji način identifikacije jer je oprema
kojom se skenira mrežnica jako skupa. Samo skeniranje mrežnice traje od 10 15 sekundi i
zahtjeva skidanje naočala i kontaktnih leća prilikom skeniranja. Postoji mišljenje
stručnjaka kako ovo skeniranje može biti i štetno za oko pa zbog toga, a i zbog visoke
cijene ova metoda nije najzastupljenija kod krajnjih korisnika iako daje najtočnije
rezultate. Primjena ovih sustava za kontrolu pristupa sa skeniranjem mrežnice ima veliku
primjenu u vojnim objektima, nuklearnim elektranama i vrlo osjetljivim labaratorijima te
područjima visokog stupnja sigurnosti.
Slika 3.10. Mrežnica oka
Slika 3.11. Skener mrežnice oka
23
3.4.6. Termogram lica i tijela
Potkožni krvožilni sustav na ljudskom licu i tijelu proizvodi jedinstveno obilježje, dok
se toplina koja prodire kroz tkivo isijava iz kože. Snimanje lica i tijela infracrvenom
kamerom se naziva termogramom lica i tijela. Vjeruje se da je termogram lica i tijela
jedinstven za svaku osobu. Termogrami lica i tijela predstavljaju postojanu biometrijsku
karakteristiku jer ih se može promijeniti samo kirurškim zahvatom. Postoji utjecaj
temperature okoline, alkohola, droga i lijekova na termogramsku sliku lica i tijela.
Nedostatak ove metode je cijena infracrvene kamere, a kako dobivene slike zauzimaju
dosta prostora ova metoda nije pogodna za velike baze. Termogram lica i tijela nam daje
mogućnost klasifikacije, prepoznavanja i identifikacijelica i dijelova tjela. Može se koristiti
u medicini za detektiranje nekih bolesti. Koristi se u situacijama kada je potrebno izvršiti
brzu identifikaciju, izdvajanje željenog lica iz skupine, ... Identifikaciju je moguće obaviti
pod raznim svjetlosnim uvjetima uključujući i po mraku. Ova metoda omogućuje
prepoznavanje i bez suradnje osobe, te snimanje s veće udaljenosti.
Slika 3.12. Termogram lica
24
3.4.7. Uho
Oblik uha i struktura hrskavog tkiva na površini uha različiti su među osobama. Kod
uha nije za očekivati da su značajke jedinstvene za svaku osobu. Pristupi prepoznavanju
uha temelje se na poklapanju vektora duljine izbočenih točaka na površini od lokacije
graničnih znakova na uhu.
Iako ova metoda daje obećavajuće rezultate potrebno je još dodatnih istraživanja kako bi se
odgovorilo na pitanja:
1. Može li se izvršiti ekstrakcija značajki uha u raznim uvjetima sa
zadovoljavajućim pouzdanošću.
2. U slučaju kada je uho prekriveno kosom ova metoda nije primjenjiva. Potrebno
je naći odgovor da li je moguće postići djelomičnu identifikaciju, te može li
upotreba termograma riješiti problem.
Slika 3.13. Biometrija uha
25
3.4.8. Miris
Poznato je da svaki objekt luči miris, karakterističan za njegov kemijski sastav.
Biometrijski sustavi, bazirani na ovoj metodi, rade tako da se dašak zraka koji okružuje
objekt upuhuje preko kemijskih senzora, od kojih je svaki osjetljiv na određenu grupu
aromatskih smjesa. Vektor značajnosti sastoji se od potpisa obuhvaćenog normaliziranim
mjerenjima od svakog senzora.
Miris tijela ima nekoliko funkcija, među kojima su komunikacija, privlačenje partnera,
zaštita okoliša, obrana od napada i sl. Komponenta mirisa emitiranog od ljudskog (ili
životinjskog) tijela, različita je za svaku jedinku.
Upitno: da li postoji utjecaj kemijskih tvari (poput losiona, sapuna i sl.) na kvalitetnu
detekciju mirisa. Ova metoda spada u grupu nametljivih tehnika.
3.4.9. DNK
DNK je jednodimenzionalna jedinstvena oznaka za nečiju individualnost, a najviše se
koristi u kontekstu forenzičnih aplikacija pri identifikaciji. Većina ljudskih DNK identična
je za cijelu ljudsku populaciju i samo relativno malen broj posebnih lokacija na DNK
predočava individualne varijacije. Te se varijacije pokazuju ili u broju ponavljanja blokade
osnovnog toka ili u manjim nefunkcionalnim smetnjama osnovnog toka. Procesi uključeni
u identifikaciju na bazi DNK određuju potječu li dva uzorka DNK od istog, odnosno
različitih pojedinca. S obzirom da se iz DNK mogu dobiti i "privatni" podaci (poput raznih
vrsta bolestii sl.), ovakva identifikacijska tehnika još uvijek ne uživa veliku popularnost
Slika 3.14. DNK kod
26
3.5. Ponašajne biometrijske kategorije
3.5.1. Potpis
Svaka osoba ima jedinstven rukopis, a potpis je neka vrsta "otiska prsta" koji se može
iskoristiti u identifikaciji osobe. Razvija se i mijenja tijekom vremena, te je pod stalnim
utjecajem fizičkih i emocionalnih stanja potpisivača. Potpisi nekih osoba često variraju, i to
u tolikoj mjeri da su uzastopni otisci njihovih potpisa značajno različiti. Identifikacijska
točnost sustava temeljenih na metodi potpisa je prihvatljiva iako postoji mogućnost
krivotvorenja potpisa.
Postoje dva pristupa identifikacije potpisa:
• Statički – promatra se geometrija potpisa
• Dinamički – promatra se geometrija potpisa, te brzina i putanja
3.5.2. Glas
Karakteristike ljudskog glasa potpuno su određene vokalnim traktom, ustima, nosnom
šupljinom i ostalim mehanizmima za stvaranje glasa u ljudskom tijelu. Od ove
karakteristike se ne očekuje da bude dostatno jedinstvena, te da omogući identifikaciju
pojedinca iz velike baze podataka identiteta.
Postoje tri pristupa identifikacije govornika:
• Provjera govornika ovisno o tekstu – dokazuje identitet subjekta provjerom
naunaprijed određenoj frazi.
• Provjera govornika neovisno o tekstu – teži pristup jer se govornikov
identitetprovjerava neovisno o frazi.
• Provjera govornika neovisno o jeziku na kojem govori
Ova metoda spada u grupu nenametljivih tehnika. Podložna je promjenama govornika
(bolest, mutacije i sl.), te ju je također relativno lako i imitirati. Koristi se za identifikaciju
preko telefonaa.
27
3.5.3. Dinamika tipkanja
Dinamika tipkanja razvila se za vrijeme drugog svjetskog rata kod radiotelegrafista, jer je
uočeno da se po brzini tipkanja mogu razlikovati pošiljatelji poruka. Danas se govori o
dinamici tipkanja, ali u kontekstu tipkanja po tipkovnici. Značajke dinamike tipkanja
temelje se na vremenskom razmaku između pritiskanja tipki. Ova metoda spada u grupu
nenametljivih tehnika.
3.5.4. Hod
Hod predstavlja složenu prostorno-vremensku biometriju ponašanja. Nije jedinstven za
svakog pojedinca, ali je dovoljno karakterističan da omogući provjeru identiteta. Hod je
biometrijska karakteristika ponašanja i ne mora ostati nepromjenjiv, pogotovo tijekom
duljeg vremenskog perioda.
Značajke hoda izvode se iz analize video materijala (potrebno je snimiti osobu koja hoda).
Provjeravanje temeljeno na hodu tipično upotrebljava slijed slika hodajuće osobe, a sama
se provjera zasniva na karakterizaciji nekoliko različitih pokreta svakog artikuliranog
zgloba. Ova metoda spada u grupu nenametljivih tehnika
28
4. BIOMETRIJSKI SUSTAV KOTROLE PRISTUPA
4.1. Registracija biometrijskih karakteristika
Da bi se osoba mogla identificirati ili verificirati, sustavom za identifikaciju ili
verifikaciju, potrebno je da biometrijske karakteristike osobe budu registrirane u bazi
podataka sustava. Osoba koja se identificira, odnosno verificira, prezentira određene
biometrijske karakteristike (otisak prsta, ruke ili šarenice) na za to predviđenim uređajima.
Značajna obilježja osobe se lociraju, jedan ili više primjera se izoliraju, kodiraju, i
pohranjuju kao referentni obrazac (engl. template) za buduće usporedbe. Ovisno o
primjenjenoj tehnologiji, biometrijski podaci mogu biti sakupljeni kao slike (engl. image)
ili zapisani kao povezana dinamička mjerenja. Ovisno o proizvođaču biometrijskih uređaja,
biometrijski sustavi na različite načine kodiraju i pohranjuju podatke u uzorke. Veličina pohranjenih uzoraka također varira, ovisno o proizvođaču sustava i primjenjenoj
tehnologiji. Premda se veličina uzorka može kretati u rasponu od 9 do 20000 bitova, večina
je manja od 1000 bitova. Tako mala veličina uzorka omogućava brzu usporedbu
biometrijskih karakteristika. Uzorci mogu biti pohranjeni daljinski u centralnu bazu
podataka ili u samom biometrijskom sustavu. Mala veličina uzoraka također omogućava
njihovo spremanje na male kartice.
Prilikom registracije biometrijskih karakteristika veliku ulogu na kvalitetu uzorka ima
položaj osobe i njena udaljenost u odnosu na uređaj za skeniranje ili snimanje
biometrijskih karakteristika, atmosferski tlak, svjetlost i drugi faktori. Ovi faktori svaki
uzorak čine pomalo unikatnim. Ovisno o kvaliteti biometrijskog sustava, osoba bi trebala
nekoliko puta vršiti mjerenje biometrijskih karakteristika u svrhu prikupljanja što većeg
broja uzoraka. Pohranjeni uzorak tada može prezentirati kombinaciju prikupljenih
podataka, a također može biti pohranjeno više uzoraka. Kvaliteta uzorka ovisna je u
kvaliteti biometrijskog sustava. S obzirom da se biometrijske karakteristike mogu s
vremenom mijenjati, potrebno je da svaka osoba povremeno obnavlja svoj uzorak.
Referentni uzorak je usko vezan sa specificiranim identitetom i identifikacijskim
dokumentom. Ako identifikacijski dokument nespecificira stvarni identitet osobe,
referentni uzorak će se pridružiti pogrešnom identitetu.
29
4.2. Verifikacija
Sustav za verifikaciju, nakon prikupljanja biometrijskih podataka dokazuje da li je to ili
nije osoba za koju se predstavlja. Sustav uspoređuje probni uzorak sa referentnim
uzorkom, koji je pohranjen u sustav registracije biometrijskih karakteristika, nakon čega
sustav odredi da li se uzorci podudaraju (Slika 4.1).
Verifikacija se obično odnosi na podudaranje referentnog i probnog uzorka u omjeru 1:1.
Verifikacijski sustavi mogu sadržavati do milijun referentnih uzoraka, ali se uvijek vrši
usporedba biometrijskih karakteristika neke osobe sa njenim referentnim uzorkom. Gotovo
svi verifikacijski sustavi mogu donijeti odluku, podudaraju se obrazci ili ne podudaraju se
obrazci za manje od jedne sekunde. Sustavi koji zahtjevaju potvrdu identiteta zaposlenika
prije ulaska u zaštićeni objekt ili kompjutersku aplikaciju koriste metodu verifikacije.
Slika 4.1. Proces biometrijske verifikacije
30
4.3. Identifikacija
Sustav za identifikaciju nakon prikupljanja biometrijskih karakteristika, ustanovljava
tko je ta osoba. Da bi se pronašla podudarnost referentnog i probnog uzorka, umjesto
lociranja i uspoređivanja referentnog obrasca i prezentiranog uzorka, probni uzorak
uspoređuje se sa svim referentnim uzrocima smještenim u bazi podataka. Identifikacijski
sustavi vrše uspoređivanje u omjeru 1:N jer se prezentirani uzorak uspoređuje sa svim
referentnim uzorcima u bazi podataka. Postoje dva tipa identifikacijskih sustava: pozitivni i
negativni.
Pozitivni identifikacijski sustavi moraju omogućiti identifikaciju osobe pomoću referentnih
uzoraka pohranjenih u bazi podataka sustava. Tipičan pozitivni sustav kontrolira pristup
objektima i kompjuterima, provjeravajući biometrijske karakteristike osobe koja traži
pristup sa referentnim uzorcima smještenim u bazi podataka. Cilj je, ustanoviti stvarni
identitet osobe pomoću biometrijskih podataka pohranjenih u bazi podataka.
Slika 4.2. Proces biometrijske identifikacije
Negativni identifikacijski sustavi rade na principu potvrđivanja nepostojanja referentnog
uzorka osobe koja se pokušala identificirati. Rezultat pretrage je nepodudaranje probnog
uzorka osobe s referentnim uzorcima iz baze podataka. Uspoređujući biometrijske podatke
31
osobe sa referentnim uzorcima svih osoba koji se nalaze u bazi podataka može se utvrditi
posjedovanje dvostrukog identiteta neke osobe, tj. da li koristi dokumente kojima bi se
registrirala pod lažnim identitetom.
Drugi tip negativnih identifikacijskih sustava je nadzorni sustav koji koristi “listu
sumnjivih osoba”. Ovaj sustav je konstruiran za identifikaciju osobe s liste i za alarmiranje
osoblja osiguranja, kako bi mogli poduzeti za takav slučaj predviđene mjere. Ostale osobe,
sustav će provjeriti da li se nalaze na listi, a u slučaju da se ne nalaze dozvolit će im
pristup.
4.4. Greške biometrijskih sustava
Biometrija je vrlo mlada tehnologija pa su tek nedavno određene osnovne točke razvoja,
u smislu financijske isplativosti i bolje iskoristivosti. Stoga je bilo potrebno analizirati
biometrijske sustave identifikacije i odrediti slabosti pojedihih sustava i tehnologija..
Tri ključne pogreške koje se javljaju tijekom identifikacije ili verifikacije su:
• FMR : Nepravilno određeni identitet
• FNMR : Pravilni odbijeni identitet
• FTER : Pogrešno upisani podaci
FMR javlja se kada sustav nepravilno odredi identitet; tj. FMR je vjerojatnost da će se
osoba pogrešno identificirati. Kod verifikacije i pozitivnog sustava identifikacije,
neautoriziranim osobama može biti dozvoljen pristup kao rezultat pogrešnog podudaranja
uzorka. U negativnim identifikacijskim sustavima rezultat pogrešnog podudaranja može
zabraniti pristup autoriziranim osobama. FMR ponekad zovemo false positiv rate, što se
ponekad miješa sa false accept rate. FMR je vjerojatnost pogrešnog podudaranja prilikom
uspoređivanja s jednim uzorkom, dok je false accept rate vjerojatnost pogrešnog
podudaranja prilikom uspoređivanja sa svim uzorcima u sustavu.
FNMR javlja se kad sustav odbija valjan identitet; tj FNMR je vjerojatnost da se valjan
identitet ne pronađe u sustavu. U verifikacijskim i pozitivnim identifikacijskim sustavima,
osobama može biti zabranjen pristup kao rezultat greške sustava u procesu usporedbe
uzoraka, iako su uzorci podudarni. U negativnom identifikacijskom sustavu, rezultat
FNMR-a može biti dozvoljen pristup osobi kojoj je pristup trebao biti zabranjen. FNMR
ponekad zovemo false negative rate, što se ponekad miješa sa false reject rate. Veza
32
između FNMR-a i false reject rate je jednaka kao i veza između FMR-a i false accept
rate. FNMR je vjerojatnost pogrešnog nepodudaranja prilikom uspoređivanja s jednim
uzorkom, dok je false reject rate vjerojatnost pogrešnog nepodudaranja prilikom
uspoređivanja sa svim uzorcima u sustavu.
FMR se može pojaviti u slučaju postojanja visokok stupanja jednakosti između dvaju
uzoraka različitih osoba. FNMR nastaje zato jer ne postoji dovoljna podudarnost između
referentnog uzorka i probnih uzoraka, a za što može biti veliki broj uzroka. Npr. pojedine
biometrijske karakteristike mogu se mijenjati kao rezultat starenja ili ozljeda, utjecaja
bolesti, kemijskih ili drugih djelovanja.
FTER mjeri vjerojatnost da osoba neće moći dati svoje biometrijske karakteristike. Npr.
otisak prsta,osobe koja fizički posao u velikoj mjeri obavlja rukama, neće se moći uzeti
zbog deformacija i istrošenosti brazda na rukama. Veliki postotak ljudi nije u mogućnosti
dati biometrijse karakteristike u sustavu identifikacije putem rožnice zbog velike
preciznosti koju sustav traži. Nijeme osobe nisu u mogućnosti koristiti glasovne sustave,
ljudi bez prstiju ili ruku, uređenih mana, izvršenih operacija ili ozljeda ne mogu koristiti
otiske prstiju ili neke druge biometrijske karakteristike. Premda 1do 3 posto populacije
nemaju djelove tijela potrebne za biometrijsku identifikaciju, oni nisu uračunati u sustav
FTER.
33
5. ZAKLJUČAK
U današnjem modernom poslovanju velike tvtke teže osiguravanju svojih objekata
sustavima za kontrolu pristupa. Tim sustavima uvelike se osiguravaju od poslovne
špijunaže. U današnje doba aktualna su dva sustava za kontrolu pristupa; kartični i
biometrijski sustavi kontrole pristupa. Trenuto su kartični sustavi u većoj primjeni od
biometrijskih ali ti sustavi imaju ogromnu manu jer identifikacija se vrši nad objektom, tj.
karticom koja je u posjedu korisnika. Otuđivanjem ili gubitkom te kartice sigurnost tog
sustava dolazi u pitanje.
Biometrijska autentifikacija je još uvijek područje intenzivnog istraživanja. Razne
biometrijske metode dostupne su danas na tržištu, ali sve imaju nedostatke koji se ne smiju
zanemariti. Biometrijski podaci nisu tajna i s njima se mora postupati oprezno.
Autentifikacijski sustavi bi trebali provjeravati živost prikupljanog uzorka kako bi se
spriječio ulaz u sustav korištenjem krivotvorenih korisnikovih podataka. Pažljivim
kombiniranjem metoda moguće je stvoriti siguran i pouzdan sustav za autentifikaciju.
Standardizacija u tom području doprinijela bi lakoći povezivanja više metoda u
multimodalni sustav. Privatnost korisnika je još jedno važno pitanje. Zakonski bi okvir
trebao spriječiti tvrtke da razmjenjuju biometrijske podatke svojih klijenata ili da ih
iskorištavaju u svrhe ciljanog oglašavanja. Strah od biometrije često nastaje zbog straha od
totalnog nadzora koji bi bio moguć daljnjim razvojem metoda kao što je termogram i
prepoznavanje lica. Biometrija je uistinu vrlo moćan alat za identifikaciju i takva bi
zloupotreba konačno mogla rezultirati njenom depopularizacijom ili zabranom. Umjereno i
pametno raspolaganje biometrijskim resursima dovelo bi do prihvaćanja i široke upotrebe
te bi u skoroj budućnosti mogli zaboraviti na osobne iskaznice, PIN-ove i lozinke.
34
6. LITERATURA
1. Krešimir Vekić, Nino Šavor – „Tehničke mjere zaštite“ Seminarsku rad, Sveučilište
u Varaždinu; god. 2008.
2. Igor Vasiljević – „Biometrija“, Seminarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, god 2007.
3. Boris Babić – „Biometrija prepoznavanje pomoću šarenice“, Seminarski rad,
Fakultet organizacije i informatike Sveucilište u Zagrebu, god 2004.
4. http://www.gradimo.hr/Osnove-sustava-biometrijske-kontrole-pristupa/hr-
HR/4659.aspx
5. http://en.wikipedia.org/wiki/Biometrics
6. http://bs.wikipedia.org/wiki/Biometrija
7. http://www.biometrics.gov/ReferenceRoom/Introduction.aspx
8. Hay, R., " Physical Security: A Biometric Approach", on-line
http://www.sans.org/reading_room/whitepapers/physcial/1325.php
9. http://www.biometrics.org/