Studija utjecaja na okoliš za projekat sanacije postojeće … Final … · Web view · 2016-06-30Ovim rješenjem predviđa se izgradnja dva sabirna bazena (lagune), koji služe

Studija utjecaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih

regionalnom konceptu odlaganja

Vlasnik PogonaOPĆINA KREŠEVOul. Fra Grge Martića 4971260 Kreševo BiH

Operater PogonaJKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševoul. Fra Grge Martića 14371260 Kreševo BiH

Konsultant na izradi Studije

ENOVA Consultants & EngineersUl. Podgaj 14 71 000 Sarajevo Tel.: + 387 33 279 100 Fax: + 387 33 279 108www.enova.ba

Naslov Projekta

Studija utjecaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja

Šifra projekta 074/14

Vrijeme izrade Januar, 2015. godine

Obrađivači - Enova

mr.sc. Mahir Hadžiabdić, dipl. biologAnela Rodić, MA, dipl.politologZlatka Sjenar, dipl. ing. maš.Admer Bolić, dipl. ing. arh.Selma Gljiva – Mekić, M. A. geo., odsjek turizam i zaštita životne sredine

Konsultant-revident Prof.dr. Zoran Milašinović, dipl. ing. građ.

Tehnička obrada Anela Rodić, MA, dipl.politolog

http://www.enova.ba/

IME I ADRESA INVESTITORA

Naziv preduzeća OPĆINA KREŠEVO

Pravni oblik Općina

AdresaFra Grge Martića 4971260 KreševoBosna i Hercegovina

Telefon +387 30 806 602

Fax. +387 30 806 667

Web. www.kreševo.ba

E-mail [email protected]

Načelnik općine Radoje Vidović

Kontakt osoba Zlatica Kuliš, dipl.ing.građ.

ID broj 4236068790008

Izvršilac: Prof.dr.sc. Zoran Milašinović, dipl.inž.građ. / Konsultant/Revident

Naručilac: Općina Kresevo / Općinski Načelnik:

Na osnovu Ugovora, imenovan sam za Konsultanta/Revidenta: Investiciono-tehničke i okolinske dokumentacije za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kresevo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja (I Faza - uslovi za urbanističku saglasnost ), koju su izradile: “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo i “Saraj Inženjering” d.o.o., Sarajevo. Članom 1. i 2. Ugovora Izvršilac se obavezao da će izvršiti detaljan konsultantski nadzor pri izradi osnovnih rješenja sanacije deponije sa mjerama smanjenja negativnih utjecaja na okoliš, pregled predmetne dokumentacije, izvršiti obilazak terena, pripremiti odgovarajući izvještaj te da će učestvovati na svim zvaničnim sastancima međurevizije i završne revizije.Nakon pregleda dostavljene predmetne dokumentacije, podnosim slijedeći:

mailto:[email protected]

I Z V J E Š T A J

Pregledom je bila obuhvaćena slijedeća dokumentacija:

I. Pripremna geotehnička studija - Misija G1; Deponija Kreševo; „GEOTEHNOS“ d.o.o. Sarajevo, januar 2015.

II. Tehnološki elaborat za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015.

III. Studija uticaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015.

IV. Idejni plan upravljanja građevinskim otpadom za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015.

U skladu sa navedenim članom Ugovora, pregled odnosno konsultacije prilikom izrade navedene dokumentacije su bile permanentne, kroz usaglašavanje konceptualnih pristupa, i predloženih tehničkih rješenja, tako da će Izvještaj u nastavku biti fokusiran na završnu ocjenu i osnovne rezultate predmetne dokumentacije.

I. Pripremna geotehnička studija-MISIJA G1.

Pripremna geotehnička studija-Misija G1, sadržajno je predstavljena kroz slijedeća poglavlja:0. Opći podaci1. Uvod2. Prethodna istraženost terena3. Izvedeni radovi4. Geografski položaj i morfološke karakteristike terena5. Geološke karakteristike terena6. Hidrogeološke karakteristike terena7. Inženjerskogeološke karakteristike terena8. Stabilnost terena9. Seizmičnost terena10. Geostatički proračun11. Tabelarni prikaz slijeganja u zavisnosti od visine nasutog otpadnog materijala12. Nagib deponovanja kosine otpada13. Zaključak14. Literatura

Rezultati laboratorijskih ispitivanjaPrilozi

1. Ocjena:

Imajući u vidu ciljeve i zadatke Pripremne geotehničke studije, te njenu važnost za koncepciju cjelokupnog projekta sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo sa jedne strane, te provedene istražne terenske radove, laboratorijska ispitivanja, određivanje priliminarnog geotehničkog modela terena na kojem se predviđa gradnja objekata i provedene

geostatičke proračune, sa druge strane, može se zaključiti da je predmetna dokumentacija urađena u cjelosti u skladu sa Pravilnikom o geotehničkim ispitivanjima, organizaciji i sadržaju misija geotehničkog inženjerstva.Pripremna geotehnička studija je urađena kvalitetno, sa preglednom organizacijom teksta i proračuna uz primjenu savremenih računarskih tehnika, te odgovarajućim brojem priloga.

2. Rezultati:

Hidrogeološke karakteristike terena:

Na osnovu determinisanog litofacijalnog sastava, na predmetnoj mikro lokaciji deponije Kreševo može se konstatovati da su hidrogeološke karakteristike relativno jednostavne. Prema materijalnom sastavu stijenskih masa, strukturi poroznosti, međusobnom prostornom položaju izdvojenih geoloških jedinica i općoj vodopropusnosti, izdvojene su dvije hidrogeološka sredine i to:

Slabovodoprousne sredine, Vodopropusne sredine.

U kategoriju slabovodopropusnih sredina spadaju tvorevine površinkog pokrivača predstavljene nasipom (horizont 1a) kao i materijalom eluvijalno – deluvijalnog genetskog tipa (horizonti 2a, 2b, 2c). U njima je moguće prisustvo male količine površinskih (rudinskih voda) veoma male izdašnosti. Vodopropusne sredine pukotinsko-kavernozne poroznosti predstavljene su krečnjacima, na karti oznaka (Su). To su stijene koje čine hidrogeološke kolektore, sprovodnike podzemnih voda u terenu.

Inženjersko geološke karakteristike terena:

Na osnovi inženjerskogeološkog kartiranja terena i nabušenog jezgra iz istražnih bušotina, te istražnih raskopa, u inženjerskogeološkom smislu, izdvojene su sljedeće kategorije i to:

tehnogene tvorevine –oznake u profilima /1a/, eluvijalno – deluvijalne tvorevine – oznaka u profilima/ 2a, 2b, 2c /, geološki supstrat –oznaka na karti /Su/.

Tehnogene tvorevine (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka n, na stub profilima, poprečnim i podužnim inženjerskogeološko-geotehničkim profilima, označen kao 1a), predstavljaju vještačke, nasute tvorevine. Nasip - otpad je predstavljen heterogenim materijalima raznog otpada. Istražnim raskopima i istražnim bušenjem konstatovana je debljina nasipa (otpada) 0,40 m.Eluvijalno - deluvijalne tvorevine (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka el-del,, na stub profilima, poprečnim i podužnim inženjerskogeološko-geotehničkim profilima, označen kao (2a, 2b, 2c), pripadaju površinskim pokrivačima kvartarne starosti. Prema rezultatima istražnog bušenja tvorevine eluvijalno - deluvijalnog genetskog tipa izgrađene su od: svijetlo crvenkaste gline sa sr – kr drobinom (2a), smeđe gline sa sitnozrnom drobinom (2b), i zaglinjenih srednjozrnih do krupnozrnih drobina (2c). Prosječna debljina ovih tvorevina iznosi oko 3 m. U površinskim zonama padinskih dijelova terena preovlađuju glinoviti sedimenti, a sa porastom dubine postepeno se povećava zastupljenost drobinskih frakcija različitog promjera. Eluvijalno – deluvijalni pokrivač ima vrlo promjenljiva i neujednačena vodno - fizička i fizičko - mehanička svojstava, što prvenstveno zavisi od procentualnog sadržaja glinovite i drobinske frakcije, te prirodne vlažnosti. Navedeni pokrivači su pelitske, pelitolitske i psefitske strukture, a djelimično uslojene teksture. Glinovita komponenta, u vazdušno suhom stanju ima relativno povoljna geomehanička svojstva. Međutim, u slučaju povećane vlažnosti može da ima nepovoljno konzistentno

stanje i samim tim loše fizičko - mehaničke karakteristike. Prema GN 200 spadaju u III kategoriju iskopa.Geološki supstrat (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka Su) predstavljen je krečnjacima i to na otvorenom profilu koji predstavlja bočnu garnicu deponije. Krečnjak je masivne teksture, a rjeđe debeloslojne. Na pojedinim mjestima ove stijene su jače ispucale. Krečnjaci imaju uslojenu, bankovitu do djelimično masivnu teksturu, a kristalastu do kriprokristalastu strukturu. To su stijenske mase pukotinsko – kavernozne poroznosti.

Geostatički proračuni

- Analizirana je stabilnost postojeće kosine terena predviđenog za deponovanje. Analiza stabilnosti je pokazala da padina ima zadovoljavajući faktor sigurnosti prema važećem pravilniku (Eurocode 7).

- Također je urađena i analiza stabilnosti kosine deponovanog materijala za prosječnu visinu od 8 metara. Rezultati proračuna su pokazali se da se deponovanje materijala do visine od 8 m vrši u nagibu 1:2,0, dok je za veće visine deponovanje neophodno vršiti u blažem nagibu, 1:2,5.

- Zavisnost slijeganja dna deponije u funkciji visine deponovanog materijala data je u sklopu ovog dokumenta i može se koristit pri izboru geometrije deponije. Također, u zavisnosti od dozvoljenog slijeganja dna deponije datim dijagramom definiše se dopušteno opterećenje temeljnog tla.

Prijedlog mjera prilagođavanja usklađen sa rezultatima Misije G1:

U skladu sa opštim zahtjevima za izgradnju sanitarnih deponija komunalnog otpada (neopasni otpad), zaštita tla, površinskih i podzemnih voda se ostvaruje kombinacijom: a) geološke barijere i b) donjeg brtvenog sloja u dnu i na pokosima aktivne zone odlaganja, te c) geološke barijere i d) gornjeg brtvenog sloja na površini deponije u fazi nakon zatvaranja deponije.

U skladu sa prethodno navedenim sa jedne strane i rezultatima Misije G1, sa druge strane, predlaže se slijedeće:

Geološki supstrat (Su) tretirati kao prirodnu geološku barijeru (a) Smeđe gline sa sitnozrnom drobinom (2a, 2b i 2c) tretirati kao prirodni zaptivni sloj

donjeg dijela deponije (b)

Uvažavajući prethodno izvode se slijedeći zaključci koji su od posebne važnosti za predložene mjere prilagođavanja.

1. Prebacivanje starog otpada nije potrebno vršiti, jer njegova podloga i u postojećim prirodnim uslovima ima elemente geološke barijere i donjeg brtvenog sloja.

2. Po obodu postojeće deponije, na mjestima gdje je otpad odložen na geološki supstrat (Su) potrebno je predvidjeti drenažne rovove sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije.

3. Izvršiti zacjevljenje povremenog potoka koji prolazi sredinim postojeće deponije.

3. Zaključci:

1. Elaborat pod naslovom “Pripremna geotehnička studija - Misija G1; Deponija Kreševo; „GEOTEHNOS“ d.o.o. Sarajevo, januar 2015“, prihvata se u cjelosti.

2. Rezultate Studije i preporuke navedene u ovom Izvještaju potrebno je koristiti u toku realizacije i razvoja narednih viših faza projektne dokumentacije.

II. Tehnolo š ki elaborat za sanaciju postoje ć e deponije komunalnog otpada

Tehnološki elaborat za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo sadržajno je predstavljen kroz slijedeća poglavlja:

1. Uvod2. Analiza tipičnog sastava komunalnog otpada3. Sanacija postojeće deponije i priprema za odlaganje novog komunalnog otpada4. Izgradnja objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja komunalnog otpada5. Ekonomsko-finansijska analiza6. Monitoring7. Zaključci i preporuke8. Korištena legislativa i dokumentacija9. Prilozi

1. Ocjena:

Predmetni Tehnološki elaborat urađen je u skladu sa Federalnom strategijom upravljanja otpadom, Akcionim planom i Federalnim planom upravljanja otpadom kao i odobrenim „Planom aktivnosti sa mjerama i rokovima za postupno smanjenje emisija, odnosno zagađenja i za usaglašavanje sa najboljim raspoloživim tehnikama za deponiju komunalnog otpada Kreševo”, od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, sa težištem na sanaciji i zatvaranju postojeće deponije, izgradnji novih sadržaja, ekonomskim analizama i monitoringu.Tehnološki elaborat za zatvaranje deponije i izgradnju pratećih objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja komunalnog otpada je urađena kvalitetno, sa preglednom organizacijom teksta i proračuna uz primjenu savremenih računarskih tehnika, te odgovarajućim brojem priloga.

2. Rezultati:

Analiza sastava komunalnog otpada

Analiza tipičnog sastava otpada kao dio cijelokupnog Tehnološkog elaborata za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja imala je za cilj određivanje tipičnog sastava miješanog komunalnog otpada odloženog na deponij, a provedena je putem standardnih načina mjerenja strukture otpada, a potom i analizom dobivenih rezultata. Na osnovu provedenih analiza i dobivenih rezultata zaključučeno je da će se na području općine Kreševo u naredne četiri godine (2015.god do 2018.god.) proizvesti ukupno 2464,89 tona novog otpada. Od navedene količine 1082,33 tona je komercijalnog (reciklažnog) otpada, a 415,33 tone je za potrebe kompostane, što znači da će od ukupne količine samo 967,22 tone otpada deponovati na deponiji „Dubrave“ Kreševo.

Saniranje postojeće deponije

Da bi se izvršila sanacija deponije Dubrave u općini Kreševo potrebno je uraditi niz aktivnosti i to:

Pripremiti prostor deponije za sanaciju postojeće i deponovanje novog otpada (za narednih pet godina).

Izgraditi objekte koji osiguravaju kvalitetno i sigurno funkcioniranje deponije.

Ppredložene mjere za sanaciju deponije su: Prebacivanje starog otpada nije potrebno vršiti, jer njegova podloga i u postojećim

prirodnim uslovima ima elemente geološke barijere i donjeg brtvenog sloja, Priprema terena za sanaciju – prethodni radovi, Postavljanje ograde oko lokacije deponije, Zacjevljivanje suhog potoka koji „protiće“ kroz deponiju Izgradnja donjeg brtvenog sloja i drenažne mreže na dijelu deponije iznad i oko

zacijevljenog potoka (novi otpad) Po obodu postojeće deponije, na mjestima gdje je otpad odložen na geološki supstrat

(Su) potrebno je predvidjeti drenažne rovove sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije,

Izrada lagune za procjedne vode, Izrada sistema za odvodnju površinske vode, Izrada sistema za otplinjavanje, Izrada sistema protiv-požarne zaštite, Izrada internih-tehnoloških puteva, Zatvaranje kompletne deponije, Rekultivacija zemljišta.

1

Saniranje i izolacija starog otpada i deponovanje novog otpada

Da bi se saniralo cijelo područje i eliminisao utjecaj deponije na okoliš, potrebno je izgraditi kompletan kompleks deponije, što će se uraditi u nekoliko faza. Potrebno je sanirati postojeći otpad u količini od 10500 m3 deponovanog na deponiji Dubrave u periodu od 2003. godine do 2014. godine. Također je potrebno odložiti 2464,89 tona otpada koji će se proizvesti do 2018. godine (količina dobivena nakon reciklaže) što izraženo u kubnim metrima iznosi 4108,15 m3.Prilikom saniranja otpada potrebno je na pojedinim dijelovima proširiti postojeću deponiju kako bi ista zadovoljila potrebne propisane nagibe.

Prva faza radova na saniranju deponije obuhvatit će deratizaciju i dezinsekciju deponije. Kada su ove radnje obavljene pristupa se skupljanju razbacanog otpada na jedno mjesto, razastiranju otpada nabacanog po deponiji i njegovom zbijanju. Otpad razbacan po okolnom terenu potrebno je skupiti pomoću bagera, a otpad do kojeg se ne može doći zbog rastinja treba skupiti ručno. Skupljeni otpad se utovarivačem transportira na prostor gdje je smješten ostali otpad. Uporedo sa razastiranjem postojećeg otpada potrebno je i pravilno deponovati novi otpad koji je prethodno razvrstan. Isti se razastire buldožerom prema propisanim nagibima i koji će biti obrađeni u projektnoj dokumentaciji. Smanjivanje bočnog nagiba na propisani nagib (1:2,0 - 1:2,5) i njegovo poravnanje i nabijanje na dijelu gdje se otpad odlagao vrši se također u prvoj fazi. Prekrivni materijal koji se koristi kao izravnavajući sloj je potrebno isplanirati po gornjoj plohi u projektiranim padovima. Nakon dostizanja planiranih visina tijela deponije, potrebno je izvršiti prekrivanje drenažnim slojem za plinove od batude i šljunka debljine 30 cm, a koji predstavlja i dobru prepreku štakorima i ostalim glodavcima te istovremeno, uz pravilno izvedene pokose, pomaže pri skupljanju metana i usmjerava ga na odzračnike. Nakon postavljanja šljunka ovaj sloj je potrebno dobro nabiti. Slojevi se izvode kao krov i uvaljavaju u projektiranim padovima. Slijedi postavljanje bentonitnog tepiha i ponovno, ali za dreniranje procjednih voda postavlja se drenažni sloj koeficijenta vodopropusnosti k = 10-3 m/s I debljine 50 cm . Na ovaj sloj postavlja se zaštitni sloj geotekstila, te zatim rekultivirajući sloj debljine 100 cm koji je potrebno odmah ozeleniti. Ovaj sloj obogaćen je gnojivima i pripremljen je za sijanje trave, niskog i visokog rastinja.

Druga faza radova obuhvatit će zbijanje, kompaktorom, ostalog sakupljenog otpada i ranije razgrnutog otpada na plohama uz ublažavanje pokosa prema projektiranim nagibima i konačno formiranje tijela deponije. Pristupit će se izgradnji obodnih kanala oko deponije Dubrave, izradi ograde oko planiranog kompleksa deponije, a također će se izgraditi sistem za prikupljanje procjednih voda na mjestima gdje je otpad odložen na geološki supstrat (Su), za što su predviđeni drenažni rovovi dubine do 3 m, sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije koji će se odvoditi u lagunu za procjedne vode. Drenažni rovovi locirani su prema nagibu terena tj. na najnižim tačkama terena sa donje strane tijela deponije. U laguni za prikupljanje procjednih voda vršit će se monitoring o sastavu i količini istih, iz koje će se voda recirkulirati nazad na tijelo deponije. Deponija starog otpada se mora prethodno pripremiti što uključuje planiranje, izgradnju gornjih brtvenih slojeva i slojeva na pokosima, sistema za dreniranje procjedne vode, sistema za otplinjavanje. Pokosi odloženog otpada će se formirati u nagibu od 1:2,0 - 1:2,5. Na svakih 4 m visine formirat će se berme (interni putevi) u širini od 2 m. Zbog lakšeg održavanja dužina pokosa po završetku odlaganja visina ne bi trebala iznositi više od 10 m od kote terena. Na unutrašnjoj strani berme će se položiti kanalete, koje će odvajati površinske oborinske vode. Ove vode će se odvoditi preko šahta sa taložnicom u lagunu.

2

Treća faza radova obuhvatit će zatvaranje kompletne deponije - prekrivanje otpada sendvič slojem (izravnavajući sloj+drenažni sloj za plinove +bentonitni tepih+ geotekstil + drenažni sloj za oborinske vode + rekultivirajući sloj).

Četvrta faza radova sastojat će se od radova na hortikulturalnom uređenju zatvorene deponije, te vršenju monitoringa i održavanju deponije kroz daljnji period.

Planirano je da predmetna deponija prima otpad do kraja 2018 godine, do kada se očekuje izgradnja i svih planiranih sadržaja na deponiji. Od 2018. godine planirano je da se otpad odvozi na Regionalnu sanitarnu deponiju „Smiljevići“ kod Sarajeva. Udaljenost regionalne deponije od općinske deponije „Dubrave“ Kreševo iznosi cca. 40 km.

Zacjevljenje povremenog potoka

Kroz sredinu deponije protiče manji povremeni potok, koji se pojavljuje nakon obilnijih kiša, topljenja snijega i slično. Prilikom nasipanja odlagališta potok je često zatrpan, pa zbog toga dolazi do akumulacije vode na uzvodnom dijelu potoka. Akumulirana voda je u kontaktu sa otpadom, pa se i otpadna voda i procijedne vode slijevaju u akumulaciju.Zacjevljenje potoka je predviđeno sa betonskim cijevima, prečnika 2 • 1000 mm. Dužina zacjevljenog kanala je cca 300 m. Uzdužni nagib kanala je I=3‰. Na mjestima ulaza i izlaza zacijevljenog kanala predviđene su ulazna i izlazna građevina. Ulazna građevina predviđena je većih dimenzija sa bočnim krilnim zidovima i malo izdignuta u odnosu na cijev zbog uspora. Na ulaznoj građevini te je predviđena gruba rešetka za sprečavanje ulaska plivajućeg I vučenog nanosa.

Donji bazični multibarijrni sistem za novu plohu

Donji multibarijerni sistem planira se na novoj plohi predmetne deponije, na osnovu TAS standarda i sastoji se iz sljedećih komponenti:

geološke barijere (matični supstrat), mineralnog izolacionog sloja, geomembrane, drenažnog sistema, drenažnog sloja.

Za deponiju Dubrave Općina Kreševo, predložen je donji multibarijerni sistem na dnu deponije sastavljen je od slijedećih slojeva ( od gore prema dolje):

Zaštitni geo tekstil 300 g/m2

Drenažni šljunčani sloj 16/32 mm, Drenaža od PEHD cijevi za procjedne vode , DN 315 mm, SDR 17, PN 10 Zaštitni geo tekstil 1200 g/m2

GMB-PHD geo membrana ( MST/MSB, obostrano hrapava, d= 2,5 mm), Mineralni brtveni sloj debljine 1x25 cm, k=1 x l0-9, zgusnost 92% SPP, Prirodno tlo (nabijena glina).

Temeljni brtveni sistem na dnu deponije se treba postaviti na cjelokupnoj novoj plohi, što u konkretnom slučaju iznosi 11760 m2. Zbog dobrog kvaliteta i nepropusnosti prirodnog tla, može se ugraditi glina koja se nalazi na lokaciji deponije.

Gornji - završni multibarijerni sistem

3

Za deponiju „Dubrave“, ovim rješenjem se predlažu sljedeće elementi gornjeg, završnog multibarijernog sloja, u skladu sa TAS standardima:

Izravnavajući sloja prekrivnog materijala (min. 25 cm) Drenažni sloj za plinove (min. 30 cm) Bentonitnog tepiha (1 -2 cm) Zaštitni glinoviti sloj (min. 2 sloja po 25 cm) PEHD folija visoke gustoće (min. 2,5 mm) Geotekstil (200g) za zaštitu PEHD folije Drenažnog sloj za oborinske vode (min. 30cm) Rekultivirajućeg sloja min. 100 cm (humus, geomreža, zemljeni materijal c-kategorije) Ozelenjavanja (trava, djetelina)

Brtveni sistem na vanjskim kosinama deponije

Pokosi tijela deponije će se formirati prije svakog nadvišavanja deponije sa izgradnjom konstrukcijskih nasipa. Tijelo deponije se gradi sa nagibom vanjskog pokosa od 1 : 2,5. Na svakih 4 metra visine, prave se berme širine 2 m. Dužina pokosa neće biti veća od 10 m, kako bi se osiguralo lakše održavanje i njega vegetacije. Brtveni sistem na vanjskim pokosima čini (od gore prema dolje):

Geo mreža 60/60 KN/m2, Drenažni šljunčani sloj 16/32 mm (debljina 50 cm), Drenaža od PEHD cijevi za skupljanje procjednih voda , DN 315 mm, SDR 17, PN 10, Zaštitni geotekstil 1000 g/m2, Obostrana glatka PEHD folija, Prirodno tlo (nabijena glina).

Prikupljanje procjednih voda ( filtrata ) iz tijela deponije

Procjedne vode, nastaju najvećim djelom od padavina koje se sa površine odloženog materijala infiltriraju u unutrašnjost deponije. Za sakupljanje procjednih voda predlaže se izgradnja drenažnih sistema, koji će prikupljeni filtrat odvesti do sabirnog bazena, iz kojeg će se kasnije recirkulacionim postupkom vratiti na deponiju. Drenažni sistem se polaže u drenažna polja. Najčešće korištene cijevi za drenažu su drenažne rebraste PEHD cijevi otvora DN 315 (unutrašnji prečnik min 271 mm) na betonskoj tajači. Ispuna drenaže sastoji se od sloja drenažnog filtera granulacije 16/32 mm oko drenažnih cijevi minimalne debljine sloja 60-70,0 cm, omotan „geotekstil“ platnom, zatim sloja mješovitog filtera d=50,0 cm i kamenog nabačaja. Na drenažnom sistemu je predviđena ugradnja prefabrikovanih betonskih revizionih okana, prečnika 1,5 m, sa penjalicama i lijevano željeznim poklopcima za pješačko lako opterećenje. Tretman procjednih voda ( filtrata ) Sve procjedne vode se sakupljaju u lagunu (smještena na najnižoj tački u neposrednoj blizini same deponije. Laguna služi za taloženje suspendovanih materija. Bazen se treba dimenzionirati na vrijeme zadržavanja filtrata u laguni od 15 do 30 dana, a prebacivanja filtrata na tijelo deponije će se vršiti putem fiksne ili pokretne muljne pumpe sa zatvaračnicom, koja će se napajati iz elektrodistributivne mreže na lokaciji.

Odvodnja povr š inskih voda

4

Na deponiji postoje sljedeće vrste oborinskih voda: Oborinske vode iz zaleđa Oborinske vode iz područja deponije i manipulativnih površina Oborinske vode sa krovnih površina

Oborinske vode iz zaleđa se skupljaju sa obodnim kanalom uz saobraćajnicu. Na taj način je spriječen dotok oborinskih voda u deponiju. Obodni kanali postavljaju se uz planirane saobraćajnice iznad drenažnih cijevi, a prikupljena oborinska voda odvodi se u lagunu za procjedne vode s ciljem izbistrivanja filtrata.Obodni kanali koji sakupljaju oborinske vode koje padnu na tijelo deponije postavljaju se uz rub same deponije i odvode istu u lagunu za procjedne vode. Ovih voda će biti najviše kad se deponija zapuni i zatvori. Oborinske vode koje padnu na krovne površine planiranih objekata odvode se preko slivnika i kanala izvan kompleksa deponije.

Deponijski gasovi

Postojeća deponija se neće prelagati, nego će se na dijelu već postojećeg otpada nakon prekrivanja inertnim materijalom, izravnavanja i izvedbe projektnih nagiba tijela deponije nastaviti odlagati sa novim otpadom do momenta izgradnje donjeg brtvenog sloja i drugih potrebnih elemenata deponije. Na mjestima gdje je debljina inertnog materijala upotpunosti prekrila postojeći otpad potrebno je vršiti monitoring gasova i nivoa podzemnih voda u trajanju od godinu dana. Monitoring će se vršiti iskopom bušotina u koje se postavljaju instrumenti za mjerenje koncentracije deponijskog plina i nivoa podzemnih voda. Monitoringom od godinu dana pokazat će se da li je potrebno izvršiti instaliranje plinskih odušnika u prekrivenom postojećem otpadu.Eventualna evakuacija gasova iz postojećeg otpada izvršila bi se pomoću vertikalnih bunara, koji se postavljaju odmah nakon prekrivanja starog otpada. Temelj bunara je potrebno izraditi od nabijenog betona, a postavlja se na pripremljenu podlogu postojećeg otpada. Bunari se izvode od perforiranih PEHD cijevi prečnika 80 -150 mm koji se postavljaju u perforiranu betonsku cijev prečnika 60 -120 cm. Međuprostor između cijevi popunjava se granulisanim riječnim ili ispranim lomljenim šljunkom veličine zrna d ≥ 16 mm-32 mm. Zahtjeva se izdizanje vrha PEHD cijevi najmanje 0,5 m iznad završno obrađene gornje površine deponije.PEHD cijevi dužine 1,0 m se postepeno postavljaju kako napreduje popunjavanje deponije novim otpadom. Preporučeni razmak između bunara je 20-40 m, a njihov broj se određuje prema očekivanoj produkciji gasova.

Gornji završni multibarijerni sistem

Za deponiju Dubrave, ovim rješenjem se predlažu sljedeći elementi gornjeg, završnog multibarijernog sloja, u skladu sa TAS standardima:

Izravnavajući sloja prekrivnog materijala (min. 25 cm) Drenažni sloj za plinove (min. 30 cm) Bentonitnog tepiha (1 -2 cm) Zaštitni glinoviti sloj (min. 2 sloja po 25 cm) PEHD folija visoke gustoće (min. 2,5 mm) Geotekstil (200 g) za zaštitu PEHD folije Drenažnog sloj za oborinske vode (min. 30cm) Rekultivirajućeg sloja min. 100 cm (humus, geomreža, zemljani materijal c-kategorije)

5

Ozelenjavanja (trava, djetelina).

Izgradnja novih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu

Na bazi osnovnih ciljeva Plana, Rješenja o odobravanju Plana prilagođavanja i Rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove, utemeljen je i koncept glavnih sadržaja, odnosno objekata koje bi nova lokacija morala posjedovati, a to su:

Sortirnica, Reciklažno dvorište i prostor za privremeno skladištenje selekcionog otpada, Portirnica sa vagom, Uređaj za pranje točkova, Objekat s kancelarijama, prostorijama za radno osoblje, sanitarne prostorije itd., Garaža sa nadstrešnicom za održavanje radnih strojeva i priručno skladište i Skladište za kontejnere Kompostana,

Tehno-ekonomskim analizama

Kroz finansijku analizu Varijante 2. i Varijante 3., koje pretpostavljaju sanaciju deponije “Dubrave” na način:

da ne uključuju izgradnju pratećih objekata osim reciklažnog dvorišta (Varijanta 2) i da ne uključuju izgradnju pratećih objekata osim reciklažnog dvorišta i izgradnju nove

plohe (Varijanta 3), utvrđeno je da samo Varijanta 3 ima svoju ekonomsku opravdanost u ekonomskom vijeku od 20 godina.

Ukoliko posmatramo profitabilnosti pogona spalionice animalnog otpada, a koja predstavlja odnos prihoda koji se očekuju uslijed naknade za spaljivanje animalnog otpada i ukupnih troškova rada navedenog pogona na godišnjem nivou, procijenjeni troškovi rada spalionice u toku jedne godine daleko bi premašili prihode koji se očekuju uslijed naknade za spaljivanje animalnog otpada (za postojeću količinu animalnog otpada). Na osnovu prethodno navedenog, možemo zaključiti da investicija izgradnje spalionice animalnog otpada za postojeću (analiziranu) količinu animalnog otpada koji se odlaže na deponiju “Dubrave” nije opravdana.

Monitoring

U cilju praćenja stanja na deponiji kao i predviđanja utjecaja na okoliš nakon sanacije, predviđena je ugradnja monitoringa. Monitoring se treba provoditi u skladu sa zakonskom regulativom.

U biti potrebne su tri vrste monitoringa i to:

Monitoring u toku izvođenja radova sanacije deponije, Monitoring u toku aktivnog rada deponije i Monitoring nakon zatvaranja deponije.

Kada je u pitanju monitoring u toku izvođenja radova sanacije postojeće deponije i izgradnje sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja otpada potrebno je izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom u kojem će biti definisan način postupanja sa otpadom koji nastaje prilikom izvođenja radova.

6

Kod monitoringa u toku aktivnog rada i nakon zatvaranja deponije rade se uglavnom ista mjerenja i praćenja. Nakon zatvaranja deponije potrebno je provoditi monitoring u trajanju 30 godina.Od stalne opreme za monitoring potrebno je ugraditi piezometre za praćenje kvaliteta podzemne vode. Ostale vrste monitoringa (zrak, površinske vode, procjedne vode, tlo itd.) će se provoditi mjerenjima ili uzorkovanjima i ispitivanjem uzoraka u laboratoriju.

3. Zaključci:

1. Tehnološki elaborat za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015., prihvata se u cjelosti.

2. Rezultate Elaborata i preporuke navedene u ovom Izvještaju potrebno je koristiti u toku realizacije i razvoja narednih viših faza projektne dokumentacije.

III. Studija uticaja na okoliš za projekat sanacije postojeće deponije

Studija uticaja na okoliš za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo, sadržajno je predstavljen kroz slijedeća poglavlja:

1. Opis predloženog projekta2. Opis okoliša koji bi mogao biti ugrožen projektom3. Opis mogućih značajnih uticaja projekta na okoliš4. Opis mjera za ublažavanje negativnih efekata5. Nacrt osnovnih alternativa6. Netehnički rezime7. Naznake poteškoća8. Korištena legislativa i dokumentacija9. Prilozi

1. Ocjena:

Imajući u vidu sadržaj predmetne Studije uticaja na okoliš, u kojem je detaljno opisan okoliš i mogući negativni uticaji, zatim mjere za sprečavanje, smanjenje i ublažavanje negativnih uticaja deponije i njenih emisija na okoliš, može se zaključiti da je predmetna Studija urađena u svemu prema važećoj zakonskoj legislativi koja je obavezujuću pri izradi Studija ovog tipa. Studija uticaja na okoliš za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo je urađena kvalitetno, sa preglednom organizacijom teksta i proračuna uz primjenu savremenih računarskih tehnika, te odgovarajućim brojem priloga.

2. Rezultati:

Uticaj na stanovništvo

Projekat sanacije deponije „Dubrave“ imati će pozitivne utjecaje na okolno stanovništvo. Razlog ovome je činjenica da je trenutno stanje predmetne deponije u pogledu na zaštitu okoliša katastrofalno. Projektom je predviđeno sanitarno odlaganje otpada koje podrazumijeva prekrivanje odloženog otpada na dnevnoj osnovi, što će za rezultat imati uklanjanje smrada koji je trenutno povremeno prisutan unutar uže i šire okoline deponije. Isto tako, izgraditi će se

7

sistem za prikupljanje plinova, što će znatno smanjiti mogućnosti pojava eksplozija ili požara koje za rezultat imaju stvaranje ogromne količine dima koji znatno utiču na okolno stanovništvo.Mogući negativni utjecaj na stanovništvo u fazi sanacije može biti više psihološkog karaktera i to u sljedećim slučajevima:

povećanog nivoa buke tokom sanacije, povećanom emisijom dimnih plinova i čvrstih čestica koji su proizvod rada građevinskih i

transportnih mašina, rasipanjem krutog materijala, povećanom nivou saobraćaja na lokalnim putevima i oštećenjem lokalnih saobraćajnica, pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, i sl.) u toku sanacije.

Mogući negativni utjecaj na stanovništvo u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

povećanom nivou buke uslijed odvijanja radnih procesa na lokaciji deponije, pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, kvarovi na sistemu za otplinjavanja i

sl.).

Uticaj na flora i fauna

Tip staništa na kojem se nalazi lokacija deponije ne spada u ugrožene i rijetke stanišne tipove koji bi zahtijevali provođenje mjera zaštite. U zoni utjecaja ovog projekta ne nalazi se ekološki značajno područje. Pri sanaciji i nakon zatvaranja neće se zadirati u staništa divljih vrsta te nema potrebe za primjenom mjera, metoda i tehničkih sredstava koja doprinose očuvanju dobrog stanja vrsta, odnosno koji najmanje ometaju divlje vrste ili staništa njihovih populacija.Ne očekuje se da će u fazi sanacije i eksploatacije deponije „Dubrave“ imati direktnih negativnih utjecaja na autohtonu floru i faunu područja na kojem je locirana. Naime, prostor koji zauzima deponija će se ovim projektom urediti i uslovi za rast i razvoj biljnog i životinjskog svijeta će se poboljšati. Međutim, i ako je vjerovatnoća pojave negativnih utjecaja na floru i faunu predmetnog projekta mala, neophodno je izdvojiti moguće negativne utjecaje u fazi sanacije i eksploatacije predmetne deponije.Mogući negativni utjecaj na floru i faunu u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

povećanog nivoa buke tokom sanacije, povećanom emisijom dimnih plinova i čvrstih čestica koji su proizvod rada građevinskih i

transportnih mašina, rasipanjem krutog materijala na zelene površine izvan lokacije deponije, pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, i sl.) u toku sanacije.

Uticaj na površinske i podzemne vode

Nakon zatvaranja predmetne deponije, tj. izgradnje gornjeg brtvenog sistema, oborinske vode sa tijela deponije i sa okolnih površina će se prikupljati sistemom za prikupljanje i odvodnju oborinskih voda i ispuštati u najbliži recipijent. Na ovaj način, oborinske vode neće dolaziti u kontakt sa otpadom i neće dolazit i do njihove kontaminacije, te će se tako spriječiti zagađivanje podzemnih voda. Također će biti izgrađeni odvojeni sistem za prikupljanje čistih oborinskih voda sa krovova objekata i nemanipulatvnih površina, sistem za prikupljanje i prečišćavanje oborinskih voda sa manipulativnih površina i sistem za prikupljanje i prečišćavanje fekalnih otpadnih voda.

8

Mogući negativni utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

prilikom nekontrolisanog isticanja goriva, ulja i maziva iz građevinskih i transportnih uređaja,

u slučaju incidentnih situacija prilikom manipulisanja sa opasnim tečnim materijalima, u slučaju nepropisnog odlaganja otpada na zelene i druge površine prilikom izvođenja

radova na sanaciji, nepravilnim načinom tretmana i ispuštanja otpadnih voda koje nastaju u fazi sanacije

deponije.

Mogući negativni utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim incidentnim slučajevima:

prilikom kvarova i oštećenja na sistemu za prikupljanje, odvođenju i recirkulaciju kontaminiranih procijednih voda,

prilikom kvarova i oštećenja na sistemima za manipulaciju oborinskih voda sa manipulativnih površina i fekalnih otpadnih voda,

u slučaju izlijevanja kontaminiranih procijednih voda uslijed nepravilnog dimenzioniranja lagune za prihvat procijednih voda,

prilikom incidentnog isticanja opasnih tečnih materija na površine koje nisu obuhvaćene sistemima za prikupljanje manipulativnih oborinskih voda.

Pozitivan utjecaj na površinske i podzemne vode projekta sanacije deponije se ogleda u sljedećem:

izgradnjom sistema za prikupljanje procijednih otpadnih voda i eventualno betonske dijafragme spriječiti će se prodiranje kontaminiranih voda u tlo, a time i u podzemne vode na lokaciji. Ovo je izuzetno bitan faktor ako uzmemo u obzir blizinu rijeke Neretve,

nekontaminirane oborinske vode će se prikupljati i odvoditi zasebnim sistemom, tako da je spriječena njihova kontaminacija,

oborinske voda sa manipulativnih površina i fekalne otpadne vode će se seperatno prikupljati, prečišćavati i ispuštati i najbliži recipijent,

u sklopu sistema monitoringa rada deponije, provoditi će se kontinuirani monitoring kvalitete podzemnih voda voda kao i kvalitete vode najbližih površinskih tokova i izvorišta. Ovo će imati za rezultat blagovremenu identifikaciju potencijalnih kontaminacija voda.

Uticaj zrak

Mogući negativan uticaj na zrak u fazi sanacije moguć je u manjoj mjeri u vidu emisije dima i lebdećih čestica kao posljedica rada mehanizacije. Ova pojava je neminovna, privremenog je karaktera i stvara kratkotrajan utjecaj koji je dominantan na samoj lokaciji i bez daljnjih i trajnih posljedica na okoliš.Nakon sanacije deponije, mogućnost pojava negativnih utjecaja na zrak biti će svedena na minimum jer se odloženi otpad prekriva inertnim materijalom na dnevnoj osnovi i ugrađuje se sistem za otplinjavanje deponije, kao što je detaljno opisano u poglavlju 1 ovog dokumenta.

9

Uticaj na zemlji š te

Negativni utjecaji čvrstog otpada na zemljište mogu biti različiti i mogu dovesti do ozbiljnih i ponekad i trajnih poslijedica po zemljište. Te posljedice mogu biti:

Infekcija zemljišta podrazumijeva dospijevanje u tlo štetnih mikroorganizama (bakterije, virusi) koji kasnije mogu izazvati infekcije kod ljudi i životinja. Ovakve pojave se dešavaju u urbanim i suburbanim područjima, gdje se kreću zaražene životinje ili zakopavaju njihovi leševi.

Kontaminacija zemljišta je unošenje u zemljište različitih polutanata kao što su teški metali, pesticidi, biocidi, kancerogeni ugljovodonici koji dospijevaju u tlo odlaganjem čvrstog otpada i medikamenata i čije prisustvo u zemljištu dovodi do promjena njegovih hemijskih i bioloških osobina.

Uticaj na materijalna dobra uključujući kulturno-historijsko i arheološko naslijeđe

U blizini i na lokaciji deponije „Dubrave“ nema posebno vrijednih prirodnih predjela, ni ostataka spomenika materijalne kulture. Iako područje općine Kreševo obiluje spomen obilježjima, koja prate život ljudi sa ovog područja od neolitskog perioda do danas, može se slobodno konstatirati da se lokacija deponije može smatrati pogodnom sa aspekta nepostojanja kulturno-historijskih baština u neposrednoj blizini.

Utjecaj projekta na prirodne resurse neće biti evidentan, imajući u vidu lokaciju na kojoj se nalazi deponija „Dubrave“. Naime, značajniji prirodni resursi se nalaze na većoj udaljenosti koja ovaj utjecaj svodi na najmanju moguću mjeru.

Mjere ublažavanja tokom sanacije i zatvaranja

Tokom izvođenja radova sanacije i zatvaranja deponije „Dubrave“ neophodno je poduzimati odgovarajuće mjere a u cilju ublažavanja negativnih efekata. Ove mjere podrazumijevaju realizaciju velikog broja aktivnosti investitora.Investitor će voditi računa da se tokom izvođenja radova koristi oprema i uređaji koji će imati što manje utjecaja na okoliš a time i na lokalno stanovništvo. U ovoj fazi je obavezan stalni nadzor nad radom građevinskih mašina, načinom skladištenja i postupanja sa opasnim i štetnim materijama, te nadzorom nad upravljanjem građevinskim otpadom u skladu sa Planom upravljanja građevinskim otpadom i Planom organizacije izvođenja radova koje je investitor obavezan izraditi. Ovi planovi moraju da sadrže:

Monitoring u postupku transporta materijala (predviđene mjere: transport nakvašenog ili pokrivenog tereta imaju za cilj smanjenje emisije prašine pri transportu. Ovaj nadzor će se vršiti svakodnevno od strane Izvođača radova i osoblja za nadzor Investitora).

Monitoring neometanog i sigurnog odvijanja saobraćaja (sprovodi se nadzor i odvijanja saobraćaja do gradilišta i na samom gradilištu u svrhu obezbjeđenja neometanog i sigurnog kretanja vozila i pješaka).

Monitoring emisija sa gradilišta i stanja okoliša u zoni građenja (vršit će se stalna kontrola i nadzor izvođenjem radova, kako bi se spriječilo zagađivanja vode i zemljišta, vršit će se kontrola mehanizacije koja je angažovana na izvođenju radova, stalnim nadzorom spriječiti će se nekontrolisano/incidentno ispuštanja zagađujućih materija u vodu, zrak i tlo. Jedan od relevantnih utjecaja u toku izgradnje je buka koju proizvode građevinske mašine pri izvođenju građevinskih radova ali je bitno istaći da je lokacija

10

izvođenja radova smještena u nenaseljenom području tako da buka nema utjecaja na stanovništvo, obzirom na udaljenost stambenih objekata).

3. Zaključci:

1. Studija uticaja na okoliš za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnje pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015, prihvata se u cjelosti.

2. Rezultate Studije potrebno je implementirati kako u fazi sanacije tako i u toku eksploatacije deponije.

IV. Idejni plan upravljanja građevinskim otpadom

Idejni plan upravljanja građevinskim otpadom za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada sadržajno je predstavljen kroz slijedeća poglavlja:

1. Uvod2. Zakonski okvir plana upravljanja građevinskim otpadom3. Opis projekta4. Građevinski otpad5. Upravljanje posebnim kategorijama građevinskog otpada6. Mjere koje se trebaju poduzimati radi sprječavanja proizvodnje otpada posebno kada se

radi o opasnom otpadu7. Odvajanje otpada, posebno opasnog otpada, od druge vrste otpada i otpada koji će se

ponovo koristiti8. Odlaganje otpada na gradilište9. Metode tretmana i/ili odlaganja otpada10. Ostale mjere u poslovima upravljanja otpadom11. Opis skladišta opasnog otpada12. Zaključak13. Korištena literatura i dokumentacija14. Popis priloga

1. Ocjena:

Imajući u vidu sadržaj predmetnog Idejnog plana upravljanja građevinskim otpadom za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo, sa jedne starne te Zakon o upravljanju otpadom, kao i druge Zakone kojima se reguliše upravljanje građevinskim otpadom (posebno u slučajevima kad građevinski otpad sadrži opasni otpad) može se zaključiti da je predmetni Idejni plan urađen u svemu prema važećoj zakonskoj legislativi koja je obavezujuću pri izradi Planova ovog tipa. Idejni plan upravljanja građevinskim otpadom urađen je kvalitetno, sa preglednom organizacijom teksta, te odgovarajućim brojem priloga.

11

2. Rezultati:

Odvajanje otpada, posebno opasnog

Sve količine otpada na lokaciji će se selektirati po uspostavljenim procedurama. Prije prenosa, transporta, povrata komponenti ili odlaganja potrebno je osigurati da se otpad skladišti i po potrebi pakuje na slijedeći način:

Otpad se ne smije prosuti, Otpad mora biti obezbijeđen, Otpad ne smije ostavljati negativne posljedice na okolinu, Otpad koji u međusobnom kontaktu izaziva kemijske reakcije mora se odvojiti, Opasni otpad koji se transportuje do drugog ovlaštenog lica mora se bezbijedno pakirati, Otpad koji se skladišti u zatvorenim kontejnerima treba biti označen

Odlaganje građevinskog otpada na odlagalište

Prilikom odabira lokacije deponije građevinskig otpada treba uvažiti slijedeće: Lokacija mora biti udaljena od izvora vode, Na lokaciji ne smije biti prisutna podzemna voda, Lokacija treba imati potreban zapreminski kapacitet, Lokacija mora biti pristupačna i što bliže izvorima građevinskog otpada, Lokacija mora biti propisno udaljena od naseljenih mjesta.

3. Zakljjučci:

1. Idejni plan upravljanja građevinskim otpadom za projekat sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnje pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja; “ENOVA” Consultants and engineers, Sarajevo, januar 2015, prihvata se u cjelini.

Sarajevo: 30.01.2015. Izvještaj sastavio:

Prof.dr Zoran Milašinović,dipl.inž.građ.

SADRŽAJ

Uvod 111 Opis predloženog projekta 13

1.1 Opis postojećeg stanja deponije „Dubrave“ 131.1.1 Opis postojećih utjecaja deponije „Dubrave“ na okoliš 14

1.2 Opis fizičkih karakteristika projekta 171.2.1 Mjere sanacije deponije 171.2.2 Izgradnja objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja

komunalnog otpada 351.2.3 Opskrba vodom, opskrba električnom energijom i odvodnja otpadnih voda

511.2.4 Način rada kompleksa sanirane deponije 52

1.3 Uslovi upotrebe zemljišta 53

12

1.3.1 Opis predmetne lokacije 531.3.2 Uslovi upotrebe zemljišta u toku gradnje 561.3.3 Uslovi upotrebe zemljišta u toku rada 56

1.4 Priroda i količina materijala koji se koristi 561.4.1 Priroda i količina materijala koji se koriste u fazi sanacije deponije 561.4.2 Priroda i količina materijala koji se koriste u fazi eksploatacije deponije 57

1.5 Procjena očekivanog otpada i emisija u fazi sanacije i zatvaranja predmetne deponije 58

1.5.1 Procjena, po tipu i količini, očekivanog otpada 581.5.2 Procjena očekivanih emisija 69

2 Opis okoliša koji bi mogao biti ugrožen projektom 712.1 Podaci o stanovništvu 712.2 privreda 732.3 Infrastruktura 742.4 Podaci o zemljištu i tlu 75

2.4.1 Izvedeni istražni radovi 752.4.2 Geološke karakteristike terena 762.4.3 Hidrogeološke karateristike terena 762.4.4 Inženjerskogeološke karakteristike terena 772.4.5 Tvorevine pokrivača 772.4.6 Geološki supstrat 782.4.7 Seizmotektonske karakteristike terena 782.4.8 Geomehanički parametri tla 802.4.9 Stabilnost terena 812.4.10 Pedološke karakteristike terena 82

2.5 Površinske i podzemne vode 822.6 meteorološki podaci 832.7 Kvalitet zraka 842.8 Flora i fauna 852.9 Zaštićena prirodna i kulturno-povijesna baština 862.10 Opis pejzaža 862.11 Specifični elementi utvrđeni prethodnom procjenom uticaja na okoliš 87

3 Opis mogućih značajnih utjecaja projekta na okoliš 893.1 Utjecaj na stanovništvo 89

3.1.1 Utjecaj na stanovništvo u fazi sanacije 893.1.2 Utjecaj na stanovništvo u fazi eksploatacije 89

3.2 Utjecaj na floru i faunu 903.2.1 Mogući utjecaj na floru i faunu u fazi sanacije 903.2.2 Mogući utjecaj na floru i faunu u fazi eksploatacije 90

3.3 Utjecaj na površinske i podzemne vode 913.3.1 Utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi sanacije 913.3.2 Utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi eksploatacije 91

3.4 Utjecaj na zrak 923.4.1 Utjecaj na zrak u fazi sanacije 923.4.2 Utjecaj na zrak u fazi eksploatacije 92

3.5 Utjecaj na tlo i zemljište 933.5.1 Utjecaj na tlo i zemljište u fazi sanacije deponije 933.5.2 Utjecaj na tlo i zemljište u fazi eksploatacije deponije 93

3.6 Utjecaj na klimatske faktore 943.7 Utjecaj na materijalna dobra, uključujući kulturno-historijsko i arheološko

nasljeđe 943.8 Utjecaj na pejzaž 953.9 Međuodnos navedenih faktora 953.10 Specifični uticaji projekta na okoliš utvrđeni prethodnim procjenama 953.11 Opis metoda korištenih za procjenu uticaja na okoliš 95

4 Opis mjera za ublažavanje negativnih efekata 974.1 Mjere ublažavanja tokom sanacije i zatvaranja predmetne deponije 98

4.1.1 Mjere za zaštitu zemljišta, površinskih i podzemnih voda u fazi sanacije deponije 100

4.1.2 Mjere za zaštitu zraka u fazi sanacije deponije 101

13

4.1.3 Mjere za ublažavanje utjecaja na floru i faunu u fazi sanacije deponije 1014.1.4 Mjere ublažavanja utjecaja buke u fazi sanacije deponije 101

4.2 Mjere ublažavanja nakon zatvaranja i tokom održavanja deponije „Dubrave“ 1024.2.1 Opće mjere 1024.2.2 Mjere za ublažavanje uticaja na vode i tlo 1024.2.3 Mjere za ublažavanje utjecaja na zrak 1044.2.4 Mjere ublažavanja utjecaja buke 105

4.3 Mjere ublažavanja u akcidentnim situacijama 1054.4 Opis mjera planiranih za monitoring 106

4.4.1 Opis mjera planiranih za monitoring nastanka i upravljanja otpada1064.4.2 Opis mjera planiranih za monitoring u fazi sanacije deponije 1074.4.3 Opis mjera planiranih za monitoring u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja

deponije 1125 Nacrt osnovnih alternativa 1276 Netehnički rezime 129

6.1 Opis predloženog projekta – rezime 1296.1.1 Sanacija deponije – rezime 1306.1.2 Izgradnja objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja

komunalnog otpada – rezime 1326.2 Opis okoliša koji bi mogao biti ugrožen projektom - rezime 1346.3 Opis mogućih značajnih uticaja projekta na okoliš i mjera za sprečavanje i

ublažavanje – rezime 1366.4 Opis mjera za ublažavanje negativnih efekata – rezime 1436.5 Nacrt osnovnih alternativa – rezime 143

7 Naznaka poteškoća 1458 Korištena legislativa i dokumentacija 1479 Prilozi 149

9.1 Prilog 1. Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za deponiju komunalnog otpada Općine Kreševo - Sadržaj 151

9.2 Prilog 2. Rješenje o odobravanju Plana prilagođavanja upravljanja otpadom za odlagalište komunalnog otpada na lokaciji „Dubrave“ (Blinje), općina Kreševo, broj UP-I 05/2-23-11-52/13 od 17.04.2013. godine 153

9.3 Prilog 3. Šira lokacija deponije „Dubrave“ 1559.4 Prilog 4. Uža lokacija deponije „Dubrave“ 1579.5 Prilog 5. Kopija katastarskog plana R - 1:5000 i Izvod iz katastarsko-knjižnog

uloška br. 201 1599.6 Prilog 6. Misija G1 - Pripremna geotehnička studija, deponija Kreševo - Sadržaj

1619.7 Prilog 7. Inženjerskogeloška karta lokacije deponije „Dubrave“, Kreševo 1639.8 Prilog 8. Inženjerskogeološki-geotehnički profili deponije „Dubrave“, Kreševo 1659.9 Prilog 9. Planirana situacija deponije „Dubrave“ nakon sanacije - Općina Kreševo

1679.10 Prilog 10. Primjer Evidencijskog lista 1699.11 Prilog 11. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpada 1719.12 Prilog 12. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpadnih baterija i akumulatora

1739.13 Prilog 13. Primjer Zapisnika o transportu otpada 1759.14 Prilog 14. Monitoring Plan u fazi sanacije deponije 1779.15 Prilog 15. Monitoring Plan za fazu eksploatacije deponije 1799.16 Prilog 16. Monitoring Plan nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu

deponij 181

STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ ZA SANACIJU POSTOJEĆE DEPONIJE KOMUNALNOG OTPADA OPĆINE KREŠEVO I IZGRADNJU PRATEĆIH SADRŽAJA PRILAGOĐENIH REGIONALNOM KONCEPTU ODLAGANJA

POPIS SLIKASlika 1. Planirana situacija deponije „Dubrave“ nakon sanacije - Općina Kreševo..........22Slika 2. Shematski prikaz procesa sagorijevanja otpada animalnog porijekla................47Slika 3. Šira lokacija deponije „Dubrave“.......................................................................53Slika 4. Uža lokacija deponije „Dubrave“.......................................................................54Slika 5. Kopija katastarskog plana R - 1:5000 i Izvod iz katastarsko-knjižnog uloška br.

201......................................................................................................................55

Enova d.o.o. Sarajevo 5


POPIS TABELATabela 1. Kvalifikaciona struktura zaposlenika...............................................................14Tabela 2.Tipični sastav deponijskog plina......................................................................27Tabela 3. Osnovna svojstva sintetičke polietilenske folije visoke gustoće (PEHD)..........33Tabela 4. Tipični udjeli reciklažnih materijala u komunalnom otpadu............................36Tabela 5. Udjeli reciklažnih materijala u komunalnom otpadu na području deponije

„Dubrave“...........................................................................................................37Tabela 6. Tehničke karakteristike planirane pretovarne stanice....................................41Tabela 7. Tehnologije kompostiranja..............................................................................44Tabela 8. Vrste animalnog otpada koji se planira spaljivati............................................48Tabela 9.Procjena vrsta i količina materijala koji će se koristiti prilikom sanacije deponije

„Dubrave“...........................................................................................................57Tabela 10. Procijenjene vrste i količine otpada u fazi sanacije predmetne deponije sa

smjernicama za upravljanje pojedinim vrstama otpada......................................63Tabela 11. Procijenjene vrste i količine otpada u fazi eksploatacije objekata prilagođenih

regionalnom konceptu odlaganja komunalnog otpada sa smjernicama za upravljanje pojedinim vrstama otpada................................................................68

Tabela 12. Nacionalni sastav stanovništva – općina Kreševo, popis 1991. godine.........72Tabela 13. Nacionalni sastav stanovništva – urbani dio općine Kreševo, popis 1991.

godine.................................................................................................................72Tabela 14. Prosječne neto plaće na području općine Kreševo........................................73Tabela 15. Regionalne ceste koje prolaze kroz općinu Kreševo......................................74Tabela 16. Izvedeni istražni radovi po vrstama i obimu.................................................76Tabela 17. Osnovni geodetski podaci o izvedenim bušotinama.....................................76Tabela 18. Osnovni geodetski podaci o izvedenim raskopima........................................76Tabela 19. Debljina eluvijalno - deluvijalnih tvorevina...................................................77Tabela 20. Stepen seizmičkog intenziteta za različite vremenske periode za šire

područje Sarajeva...............................................................................................79Tabela 21. Tabela S.V. Medvedeva................................................................................80Tabela 22.Parametri za prvi sloj - Otpad........................................................................80Tabela 23. Parametri za drugi sloj – Svijetlo crvenkaste gline sa sr-kr drobinom i smeđe

gline sa sitnozrnom drobinom.............................................................................81Tabela 24. Parametri za treći sloj – Zaglinjena drobina..................................................81Tabela 25. Srednje mjesečne temperature zraka za općinu Kreševo.............................84Tabela 26. Dozvoljeni nivoi vanjske buke za planiranje novih objekata ili izvora buke.109Tabela 27. Monitoring Plan za fazu sanacije predmetne deponije................................111Tabela 28. Način izvještavanja o provođenju monitoringa u fazi sanacije predmetne

deponije............................................................................................................112Tabela 29. Meteorološki parametri koje je potrebno pratiti u fazi eksploatacije i nakon

zatvaranja predmetne deponije........................................................................114Tabela 30. Učestalost mjerenja kvaliteta deponijskog plina u fazi eksploatacije i nakon

zatvaranja deponije...........................................................................................114Tabela 31. Učestalost mjerenja kvaliteta otpadnih plinova iz pogona za spaljivanje

animalnog otpada.............................................................................................115Tabela 32. Učestalost mjerenja procjedne vode u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja

deponije............................................................................................................116Tabela 33. Učestalost mjerenja podzemnih voda nakon zatvaranja deponije...............116Tabela 34. Minimalni broj uzimanja uzoraka otpadnih voda ispuštenih iz postrojenja za

prečišćavanje otpadnih voda i voda od strane industrijskih korisnika čije otpadne vode dominantno sadrže organsko opterećenje................................................117

Tabela 35. Učestalost mjerenja parametara tijela deponije..........................................118Tabela 36. Monitoring Plan za fazu eksploatacije predmetne deponije........................122Tabela 37. Monitoring plan nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju125Tabela 38. Način izvještavanja o provođenju monitoringa u fazi rada deponije i nakon

prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju........................................126Tabela 39. Sažeti pregled utjecaja na stanovništvo i odgovarajuće mjere sprečavanja i

ublažavanja.......................................................................................................136

6 Enova d.o.o. Sarajevo


Tabela 40. Sažeti pregled utjecaja na floru i faunu i odgovarajuće mjere sprečavanja i ublažavanja.......................................................................................................137

Tabela 41. Sažeti pregled utjecaja na vode i odgovarajuće mjere sprečavanja i ublažavanja.......................................................................................................139

Tabela 42. Sažeti pregled utjecaja na tlo i odgovarajuće mjere sprečavanja i ublažavanja141Tabela 43. Sažeti pregled utjecaja na zrak i odgovarajuće mjere sprečavanja i

ublažavanja.......................................................................................................142Tabela 44. Sažeti pregled utjecaja od buke i odgovarajuće mjere sprečavanja i

ublažavanja.......................................................................................................142

UVOD

Općina Kreševo je u skladu sa EU direktivama pokrenula aktivnosti na izradi investiciono tehničke dokumentacije za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja otpada.

U tu svrhu, Općina Kreševo je 2013. godine finansirala izradu Plana prilagođavanja upravljanja otpadom za deponiju komunalnog otpada Općine Kreševo koji je prihvaćen od strane Federalnog ministrstva okoliša i turizma (Prilog 2. Rješenje o odobravanju Plana prilagođavanja upravljanja otpadom za odlagalište komunalnog otpada na lokaciji „Dubrave“ (Blinje), općina Kreševo, broj UP-I 05/2-23-11-52/13 od 17.04.2013. godine). Navedeni Plan je izradila kompanija Enova d.o.o. Sarajevo (Prilog 1. Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za deponiju komunalnog otpada Općine Kreševo - Sadržaj).

Sa ciljem obezbjeđenja neophodne investiciono-tehničke dokumentacije i početka realizacije predmetnog projekta, Općina Kreševo je potpisala ugovor sa kompanijom Sarajinženjering d.o.o. Sarajevo o izradi neophodne investiciono-tehničke dokumentacije. Nakon toga je kompanija Sarajinženjering d.o.o. Sarajevo potpisala ugovor o izradi Studije utjecaja na okoliš za predmetni projekat sa kompanijom Enova d.o.o. Sarajevo koja je licencirana od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma za izradu Studija o utjecaju na okoliš.

Izrada Studije utjecaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja utemeljena je na odredbama Zakona o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 38/09), Zakona o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09), Zakona o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine FBiH, broj 02/06 i 72/07, 32/08, 04/10, 13/10 i 45/10), te na odredbama Pravilnika o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolišnu dozvolu (Sl. novine FBiH, broj 19/04).

U okviru Strategije zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 2008. – 2018. obrađeno je i poglavlje Upravljanje otpadom. Ovom Strategijom definiraju se politika i strateške smjernice zasnovane na općim načelima Evropske unije transponiranim kroz Zakona o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09) i to prvenstveno u dijelu koji se odnosi na prioritete i temeljna načela upravljanja otpadom.

U osnovne prioritete upravljanja otpadom a radi postizanja cilja i pravodobnog sprečavanja zagađivanja i smanjenja posljedica po zdravlje ljudi i okoliš, upravljanje otpadom obavljat će se na način koji osigurava:



minimalno nastajanje otpada, a posebice svođenje opasnih komponenti takvog otpada na minimum,

smanjenje nastalog otpada po količini, posebice uzimajući u obzir opticaj otpada,

tretiranje otpada na način kojim se osigurava povrat tvorivog materijala iz njega,

spaljivanja ili odlaganja na odlagališta, na okolišno prihvatljiv način, onih vrsta otpada koje ne podliježu povratu sastavnica, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije.

Integrirani sistem upravljanja otpadom utemeljen je na načelima «prevencije», «reciklaže» i načelu «zagađivač plaća».

U kontekstu svega navedenog, „Projekt sanacije postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnje pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja“ čiji je cilj unapređenje zaštite životne sredine kroz sanaciju postojećeg „divljeg“ odlagališta otpada, poboljšanje sanitarnih i zdravstvenih uslova u Bosni i Hercegovini, potpuno se uklapa u osnovne prioritete upravljanja otpadom u FBiH i u integrirani sistem upravljanja otpadom definiran gore navedenom Strategijom.



1 OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA

1.1 OPIS POSTOJEĆEG STANJA DEPONIJE „DUBRAVE“Otpad sa područja Općine Kreševa odvozi se na deponiju na tzv. lokaciju „Blinje“, odnosno, „Dubrave“, koja trenutno predstavlja glavnu općinsku deponiju. Komunalno poduzeće koje upravlja odlagalište ima potrebne dozvole za rad deponije kao privremene lokacije odlaganja otpada, do izgradnje regionalne deponije.

Postojeća deponija se počela koristiti 2003 godine i konstatirano je to da količine deponiranog otpada bilježe stalni porast i ovaj trend se i dalje povećava. Deponija „Dubrave“ nalazi se na parceli k.č. 4106 K.O. Kreševo prema Izvodu iz katastarsko – knjižnog uloška br. 201, a pravo raspolaganja ovom parcelom ima Federacija BiH. Ukupna površina ove parcele je cca. 18 ha što omogućuje sanaciju deponije i smještaj pratećih objekata.

Predmetna deponija se nalazi 5,5 km jugoistočno od centra grada Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Sa sjeverne strane je omeđena planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 930 metara. Naselja koja se nalaze u bližoj okolini deponije su Vidosovići i Gunjani, koji se nalaze jugoistočno 2 – 3 km od same lokacije deponije.

Organizovano odlaganje otpada na predmetnu deponiju je vršeno od strane JKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševo. Osnovne djelatnosti operatera JKP „Kreševo“ d.o.o. su:

sakupljanje, transport i distribucija vode za piće, odvodnja otpadnih voda, prikupljanje, utovar, transport, i odlaganje otpada iz domaćinstava i

industrije, javna higijena, ostale uslužne djelatnosti.

Općina Kreševo kao većinski vlasnik JKP zaključuje godišnje Sporazume sa JKP o obimu i vrijednosti komunalnih usluga iz Plana i programa redovnog čišćenja i održavanja javnih površina na području Općine Kreševo i Programe održavanja javnih i zelenih površina. Sporazumom o obimu i vrijednosti komunalnih usluga definirane su zone na kojima se vrši redovno pometanje, sakupljanje otpadaka i smeća u kontejnere, odvoženje smeća sa javnih površina i odvoz na gradsku deponiju.

Na području općine postoje tri mjesne zajednice i to Kreševo, Polje i Crnići, a JKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševo uspješno odvozi otpad sa predmetnih mjesnih zajednica.

Na osnovu godišnjeg budžeta Općine Kreševo, a u cilju realizacije budžeta sa aspekta organiziranja i finansiranja poslova komunalne higijene, gdje spada i upravljanje otpadom, Općinski načelnik donosi godišnje programe komunalne higijene, koji se implementiraju tako što komunalno preduzeće dostavlja godišnje prijedloge programa čišćenja, na osnovu kojih Općinski načelnik donosi odluku-program koji se plaća iz budžetskih sredstava. Ovo se odnosi na izvršavanje poslova zajedničke komunalne potrošnje.



JKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševo od mehanizacije raspolaže samo sa sljedećom mehanizacijom:

Kamionom za odvoz smeća – DAF (8 m3), Kombi – IVECO, Caterpillar kombinirka 428-C, Mini Bager BOBCAT (1,6 t).

Ukupan broj zaposlenih u JKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševo iznosi 7, dok je njihova kvalifikaciona struktura prikazana na sljedećoj tabeli.

Redni broj

Stručna osposobljenost Broj zaposlenih

1. VŠS 12. SSS 43. NK 2

Tabela 1. Kvalifikaciona struktura zaposlenika

Odlagalište zbog svojih postrojenja nije u skladu sa važećim evropskim zakonodavstvom, nisu čak ni sistemi odvodnjavanja, a ni donji brtveni sloj nije urađen.

Na prilazu deponiji je postavljena rampa, kako bi se onemogućilo nelegalno odlaganje otpada. Česte su pojave dolaska romske populacije na deponiju, gdje prikupljaju određene otpadne materijale za dalju preprodaju, tako da time dolazi do raznošenja otpadnog materijala van same lokacije deponije.

Kroz samu deponiju tj. kroz dno depresije prolazi suhi potok koji se javlja nakon obilnih padavina i na taj način zagađuje okoliš.

Otpad se sakuplja, odvozi i odlaže na deponiju, razastire sa građevinskom mašinom jednom sedmično, a pokriva zemljom i drugim inertnim materijalom (šljunkom) jednom mjesečno ili vremenski kraće u zavisnosti od potrebe.

Na deponiju se odlažu sljedeće vrste otpada:

Komunalni otpad je otpad iz domaćinstava (kućni otpad) te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti (komercijalni otpad) ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Navedeni otpad nastaje u kućanstvima, uslužnim djelatnostima (trgovina, ugostiteljstvo i dr.), institucijama (kao što su škole, objekti koje koriste općinske i državne službe i sl.) i na javnim površinama kao posljedica uređivanja i održavanja javnih površina na području gradova i navedenih općina iz kojih se otpad organizirano skuplja.

Industrijski otpad je otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od komunalnog otpada. Industrijskim otpadom se ne smatraju ostaci iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača.

Opasni otpad ima jedno od ovih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, zapaljivost, nagrizanje, nadražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kemijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Komunalni i industrijski otpad



svrstava se u opasni otpad ako sadrži tvari koje imaju jedno od spomenutih svojstava.

Inertni otpad je otpad koji uopće ne sadrži ili sadrži malo tvari koje podliježu fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji pa ne ugrožavaju okoliš.

1.1.1Opis postojećih utjecaja deponije „Dubrave“ na okolišOpćinska deponija „Dubrave“ u Kreševu je primjer neuslovne, neuređene deponije kakve su uglavnom u većini općina u BiH. Otpad se sakuplja, odvozi i odlaže na deponiju, razastire sa građevinskom mašinom jednom sedmično, a pokriva zemljom i drugim inertnim materijalom (šljunkom) jednom mjesečno ili vremenski kraće u zavisnosti od potrebe Također, ne poduzimaju se mjere zaštite deponije, operatora, protivpožarne zaštite, dezinfekcije, deratizacije kao i ostalih mjera koje moraju postojati na savremenim sanitarnim deponijama.

Procjedne vode iz deponija su posebno opasni zagađivači. To su oborinske, podzemne i površinske vode iz tijela deponije koje su obično zagađene teškim metalima i raznim organskim i neorganskim toksičnim supstancama koje se otapaju iz sloja otpada kao što su pesticidi, fenoli, dioksini i sl. Zbog toga se ove vode moraju kontrolirati tako što se vrši njihovo dreniranje sa nepropusnog dna deponije, odvodnja, prečišćavanje i ispuštanje u površinske vodotoke ili recirkulacija u tijelo deponije.

Na deponiji u Kreševu ne postoji sistem za prikupljanje i odvodnju procjednih voda iz sloja deponovanog otpada tako da se procjedna voda može pojaviti i zagaditi povremeni suhi“ potok koji se nalazi ispod same deponije i otiče u najbližu rijeku.

Neadekvatnim načinom odlaganja otpada na deponiji „Dubrave“ uveliko su ostavljene mogućnosti za razvoj ptica i glodavaca i stvaraju se nepovoljni uslovi za druge korisne vrste odnosno dalji razvoj flore i faune. Odlagališta otpada su obično veoma privlačna za razne vrste ptica koje tu nalaze hranu kao i one vrste koje hranu nalaze izvan deponija ali im je stanište na odlagalištu. Ne postoji nikakav sistem za sprečavanje pojave skupljanja i posjeta ptica iznad odlagališta te postoji opasnost od nekontrolisanog razbacivanja i iznošenja otpada izvan deponije. Na neuređenim deponijama stanište nalaze glodavci, kukci i šišmiši koji mogu biti prenosnici zaraznih bolesti. Kompleks deponije nije ograđen adekvatnom ogradom što omogućava pristup drugim životinjskim vrstama.

Također, može doći do pojave povećanih koncentracija lebdećih čestica i prašine kao posljedica kretanja i rada mehanizacije na deponiji ili uslijed vazdušnih kretnja (vjetra). Zavisno od meteoroloških prilika na lokaciji (temperatura, pritisak, vrste padavina, smjer i brzina vjetra, relativna vlažnost) zavisi i način rasprostiranja polutanata koji nastaju iznad odlagališta.

Na deponiji „Dubrave“ ne postoji sistem kojim se kontrolira i eliminira pojava plinova u tijelu deponije tako da postoji potencijalna opasnost od pojave eksplozije ili požara. Do ovoga na sreću nije došlo jer se otpad do sada odlagao u slojevima tako da se raspadanje organskih materija vrši uglavnom uz prisustvo kisika.

Negativni utjecaj deponije na zrak se ogleda i u širenju neugodnih mirisa zbog razvijanja plinova uslijed aerobne i posebno anaerobne razgradnje otpada u tijelu deponije. Na deponiji se ne osjeća miris metana nego uglavnom je to neprijatan miris od raspadanja uginulih životinja i životinjskog otpada koji dolazi zajedno sa komunalnim otpadom.



Uticaji na okolno tlo se mogu ispoljavati kroz taloženje prašine, para i aerosolova uslijed raznošenja vjetrom. Ovaj uticaj zavisi o ruži i brzini vjetrova kao i veličini odlagališta. Međutim, kako se otpad odlaže na neadekvatan način, postoji mogućnost da isti dospije na površine izvan odlagališta i može imati negativnog utjecaja po zemljište izvan deponije.

Sagledavajući utjecaje općinske deponije u Kreševu može se zaključiti da je trenutno odlaganje otpada na ovoj lokaciji krajnje neuslovno, sa svim mogućim negativnim efektima po okoliš i zdravlje stanovništva i da je potrebno pod hitno uraditi sanaciju deponije u smislu uvođenja sanitarnog deponovanja koje će biti u skladu sa pravnim okvirom u BiH i EU.

Prekrivanje deponije otpada nakon njenog popunjavanja i zatvaranja sa pokrovnim brtvenim i rekultivirajućim slojem pozitivno će uticati na stanje kvaliteta okolnog prostora. Također, nakon zatvaranja deponije, potrebno je uraditi potpunu rekultivaciju područja deponije što će uticati na održavanje vlažnosti pokrovnog sloja te smanjenu mogućnosti pojave ispiranja i erozije tla pod nagibom, uz monitoring daljeg utjecaja na okoliš u toku perioda od 30 godina.

Na osnovu trenutnog stanja na predmetnoj deponiji i uzimajući u bozir sve gore navedeno, ista se prema važećim zakonskim odredbama BiH i Evropske Unije jedino može klasificirati kao DIVLJA DEPONIJA.



1.2 OPIS FIZIČKIH KARAKTERISTIKA PROJEKTA U sklopu ove tačke, dat je detaljan opis procesa sanacije predmetne deponije, izgradnje pratećih sadržaja kao i načina funkcionisanja sanirane deponije.

1.2.1Mjere sanacije deponijeU skladu sa opštim zahtjevima za izgradnju sanitarnih deponija komunalnog otpada (neopasni otpad), zaštita tla, površinskih i podzemnih voda ostvaruje se kombinacijom a) geološke barijere i b) donjeg brtvenog sloja u dnu i na pokosima aktivne zone odlaganja, te c) geološke barijere i d) gornjeg brtvenog sloja na površini deponije u fazi nakon zatvaranja deponije.

U skladu sa prethodno navedenim sa jedne strane i rezultatima Misije G1 – Pripremne geotehničke studije, sa druge strane, predlaže se sljedeće:

Geološki supstrat – krečnjaci (Su) tretirati kao prirodnu geološku barijeru (a) na dijelu lokacije postojeće deponije,

Glinovite materijale – svijetlo crvenkaste gline sa sr – kr drobinom (2a), smeđe gline sa sitnozrnom drobinom (2b), zaglinjena srednjozrna do krupnozrna drobina (2c) tretirati kao prirodni zaptivni sloj donjeg dijela postojeće deponije (b).

Na osnovu spomenutog donosimo sljedeće zaključke, koji su od posebne važnosti za predložene mjere prilagođavanja deponije, odnosno sanacije deponije i to:

Prebacivanje starog otpada nije potrebno vršiti, jer njegova podloga i u postojećim prirodnim uslovima ima elemente geološke barijere i donjeg brtvenog sloja,

Priprema terena za sanaciju – prethodni radovi, Postavljanje ograde oko lokacije deponije, Zacjevljivanje suhog potoka koji „protiće“ kroz deponiju Izgradnja donjeg brtvenog sloja i drenažne mreže na dijelu deponije iznad i

oko zacijevljenog potoka (novi otpad) Po obodu postojeće deponije, na mjestima gdje je otpad odložen na geološki

supstrat (Su) potrebno je predvidjeti drenažne rovove sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije,


1.2.1.1Prethodni radoviDa bi se moglo započeti sa izgradnjom deponije potrebno je pripremiti teren što znači očistiti ga. U sklopu čišćenja terena potrebno je posjeći i ukloniti eventualno postojeća stabla i žbunje. Čišćenje terena obuhvaća sječenje šiblja, iskop korijenja, šiblja i panjeva ranije posječenih stabala. Granice čišćenja terena za sanaciju deponije zavise od lociranja obodnog puta koji će biti udaljen od ruba postojeće deponije zbog ipak blažih projektnih nagiba sanirane deponije. Granice čišćenja obuhvaćaju prostor unutar ograde kao i dio izvan ograde deponije. Pri čišćenju je



potrebno korijenje šiblja i panjeva odstraniti do dubine od 50 cm ispod konačno uređene projektirane površine.

Sve rupe nastale čišćenjem terena treba zatrpati odgovarajućim materijalom i sabiti do zbijenosti okolnog terena. Priprema zemljišta podrazumijeva uklanjanje građevinskog šuta i ostalog materijala III kategorije, koji će se javiti tokom izvođenja radova do dubine od 20 cm i navoženje humusa na ta mjesta. Zatim se pristupa freziranju površine, izgrabljavanju postojeće korovske vegetacije, kao i finom planiranju terena gdje je to potrebno. Način izvođenja rada na čišćenju površine izabire izvođač, pri čemu mora poštivati sve propise o sigurnosti rada.

Isto tako, potrebno je skupiti sav stari otpad, privremeno ga deponirati na lokaciji tako da neće utjecati odnosno smetati građevinskim radovima za izgradnju deponije za stari otpad. Prije izgradnje potrebno je drenirati cijelu površinu na kojoj se nalazi stari otpad i postojeće procjedne vode skupljati u privremenom bazenu za procjedne vode.

Usporedo s tim, potrebno je pristupiti izgradnji saobraćajnica za pristup mehanizacije i uvođenju komunalne infrastrukture (dovod el. energije, pitke vode, odvod kanalizacije i dr).

1.2.1.2Izgradnja ograde oko deponijePrilikom početka radova, odmah treba pristupiti izgradnji ograde oko lokacije deponije. Ograda se izvodi kao armirano betonska. Sastoji se iz nekoliko vrsta armirano betonskih prefabriciranih proizvoda i betonskog temelja. Ugradnjom ovakve ograde u potpunosti je onemogućen neovlašteni ulazak u prostor deponije, optička vidljivost u visini od 2 m od kote terena, ulazak glodara i drugih životinja kao i odnošenje dijelova ograde. Ograda se sastoji od sljedećih elemenata:

armirano betonska talpa dimenzija 50x250x6 cm, a dimenzije talpe se mogu mijenjati na zahtjev investitora. Predviđena vrsta omogućava lakši transport i ugradnju,

armirano betonski ogradni stubići sa kosim dijelom na koji se postavljaju 4 reda bodljikave žice,

okapnica sa nosačima okapnice koji imaju funkciju povezivanja talpi u vrhu ograde,

ravni armirano betonski stupci se postavljaju oko ulazno - izlazne zone zbog bolje vidljivosti,

betonski temelji se rade na licu mjesta, betonom MB20. Dubina temelja je 55 cm, a širina 60 cm. Stup ulazi u temelj do dubine 50 cm, dok je 215 cm iznad temelja. Nakon što se postave elementi ograde na pripremljenu podlogu i privremeno se fiksiraju, pristupa se betoniranju temelja. Dimenzije posljednjih elemenata kao i elemenata kod promjene smjera ograde odrediti će se na licu mjesta. Dužina pojedinih sekcija ograde određena je nagibom terena. Ograda se montira prema iskolčenju.

Stubovi za bodljikavu žicu postavljaju se na udaljenosti 3 m. Na vrhu ograde predviđena su 4 reda bodljikave žice na razmaku 24 cm. Iskop temelja vrši se mašinski.



1.2.1.3Ucjevljivanje potoka na lokaciji deponije „Dubrave“Kroz sredinu deponije protiće manji suhi potok lokalnog karaktera, koji se pojavljuje nakon obilnijih kiša, topljenja snijega i slično. Prilikom nasipanja odlagališta potok je često zatrpan, pa zbog toga dolazi do akumulacije vode na ulaznom dijelu potoka. Akumulirana voda je u kontaktu sa otpadom, pa se i otpadna voda i procijedne vode slijevaju u akumulaciju.

Trenutno stanje na lokaciji za posljedicu ima plavljenje okolnog terena i stvaranje bare, kao i enormonog zagađenja povšinskih vodotoka što je sa ekološkog stajališta neprihvatljivo, jer su procjedne vode iz tijela deponije veoma zagađene toksičnim i biološkim materijama i kao takve predstavljaju potencijalnu opasnost po zdravlje stanovništva i životinja.

Kako bi se proces sanacije deponije odvijao prema planiranoj dinamici, te spriječila daljna zagađenja površinskih voda i pojava plavljenja okolinih područja neophodno je izvršiti regulaciju toka suhog potoka (potok koji se pojavljuje nakon padavina). Potrebno je uraditi projekat ucjevljivanja obližnjeg potoka i odvođenja do recipijenta. Dati potok u hidrološkom smilu pripada malom slivu.

Tačan proračun i određivanje površine poprečnog presjeka propusnog kanala (cjevi), kao i ostalih detalja ugradnje samog cjevovoda biti će urađen u Glavnom i Izvedbenom projektu.

Zacijevljeni kanal je predviđen od betonskih cijevi koji čine jedan vid cjevastog propusta. Dužine kanala je cca 300 m. Uzdužni nagib kanala je I=3‰. Koeficijent hrapavosti ovisi od vrste cijevnog materijala, te u konkretnom slučaju za betonske cijevi on iznosi n=0,0135.

Na mjestima ulaza i izlaza zacijevljenog kanala (propusta) projektom će biti data ulazna i izlazna građevina. Ulazna građevina predviđena je većih dimenzija sa boćnim krilnim zidovima i malo izdignuta u odnosu na cijev zbog uspora, te je predviđena gruba rešetka zbog onemogućavanja zapušavanja cijevi uslijed raznih većih nanosa.

1.2.1.4Donji - bazični multibarijerni sistem za novu plohuSanitarna deponija treba da je smještena na takvom tlu ili da je tako izvedena da ne postoji mogućnost zagađivanja tla i podzemnih i površinskih voda sa procjednim vodama formiranim u tijelu deponije. Zadovoljavanje ovog uslova moguće je postići postavljanjem deponije na hidrogeološki vodonepropusno tlo, koje će predstavljati prirodnu hidrauličku barijeru oticanju ocjednih voda iz deponije, ili ako to nije moguće, izradom vještačke prepreke u obliku posebnih zaptivnih nepropusnih slojeva.

Uloga donjeg - bazičnog multibarijernog sistema zaštite je da spriječi mogućnost zagađivanja tla, podzemnih i površinskih voda sa procjednim vodama (filtratom) formiranim u tijelu deponije. To se postiže postavljanjem deponije na hidrogeološki vodonepropusno tlo, ili ako to nije moguće, izradom vještačke prepreke u obliku posebnih zaptivnih nepropusnih slojeva. Ovaj sistem se sastoji od donjeg, bazičnog sloja i gornjeg, završnog, pokrovnog sloja.

Zbog činjenice da zakon o upravljanju otpadom na nivou Federacije BiH nije jasno definisao zaštitu podloge deponije otpada, ovim idejnim rješenjem donji - bazični multibarijerni sistem za novu plohu obrađen je prema Njemačkim TAS standardima



(Tehničkom uputstvu za otpade u naseljima u SR Njemačkoj - Tehnische Anleitung für Siedlungabfalle - TAS).

Donji multibarijerni sistem planira se na novoj plohi predmetne deponije, koji je predložen idejnim rješenjem na osnovu TAS standarda i sastoji se iz sljedećih komponenti:

geološke barijere (matični supstrat), mineralnog izolacionog sloja, geomembrane, drenažnog sistema, drenažnog sloja.

Temeljni brtveni sistem na dnu deponije sastavljen je od sljedećih slojeva (odozgo prema dolje):

Geo mreža 60/60 KN/m2, Drenažni šljunčani sloj 16/32 mm (debljina 50 cm), Drenaža od PEHD cijevi za skupljanje procjednih voda , DN 315 mm,

SDR 17, PN 10, Zaštitni geotekstil 1000 g/m2, Obostrana glatka PEHD folija, Prirodno tlo (nabijena glina).

Temeljni brtveni sistem na dnu deponije se treba postaviti na cjelokupnoj novoj plohi, što u konkretnom slučaju iznosi 11.760 m2. Zbog dobrog kvaliteta i nepropusnosti prirodnog tla geološke barijere, mogla bi se ugraditi glina koja se nalazi na lokaciji deponije, naravno uz odgovarajuće provjere i odobrenje od nadzornog organa.

Temeljni brtveni sistem na pokosima zdjele deponije sastavljen je od slijedećih slojeva (od gore prema dolje).

Geo mreža 60/60 KN/m2, Drenažni šljunčani sloj 16/32 mm (debljina 50 cm), Drenaža od PEHD cijevi za skupljanje procjednih voda , DN 315 mm,

SDR 17, PN 10, Zaštitni geotekstil 1000 g/m2, Obostrana glatka PEHD folija, Prirodno tlo (nabijena glina).

1.2.1.5Saniranje i izolacija starog otpadaDa bi se saniralo cijelo područje i eliminisao utjecaj deponije na okoliš, potrebno je izgraditi kompletan kompleks deponije, što će se uraditi u nekoliko faza. Kao što je u prethodnim poglavljima navedeno potrebno je sanirati postojeći otpad u količini od 10.500 m3 otpada deponovanog na deponiji „Dubrave“ u periodu od 2003. godine do 2014. godine. i potrebno je sanirati 2.464,89 tona otpada koji će se proizvesti do 2018. godine (količina dobivena nakon reciklaže) što izraženo u kubnim metrima iznosi 4.108,15 m3. Prilikom saniranja otpada potrebno je na pojedinm dijelovima proširiti postojeću deponiju kako bi ista zadovoljila potrebne propisane nagibe, a ujedno i da se obezbijedi potrebna zapremina za deponovanje novog otpada.



Prva faza radova na saniranju deponije obuhvatit će deratizaciju i dezinsekciju deponije. Kada su ove radnje obavljene pristupa se skupljanju razbacanog otpada na jedno mjesto, razastiranju otpada nabacanog po deponiji i njegovom zbijanju.

Otpad razbacan po okolnom terenu potrebno je skupiti pomoću bagera, a otpad do kojeg se ne može doći zbog rastinja treba skupiti ručno. Skupljeni otpad se utovarivačem transportira na prostor gdje je smješten ostali otpad, uporedo sa razastiranjem postojećeg otpada potrebno je i pravilno deponovati novi otpad koji je prethodno razvrstan. Isti se razastire buldožerom prema propisanim nagibima i koji će biti obrađeni u projektnoj dokumentaciji.

Smanjivanje bočnog nagiba na propisani nagib (1:2,0 - 1:2,5) i njegovo poravnanje i nabijanje na dijelu gdje se otpad odlagao vrši se u prvoj fazi. Prekrivni materijal koji se koristi kao izravnavajući sloj je potrebno isplanirati po gornjoj plohi u projektiranim padovima.

Nakon dostizanja planiranih visina tijela deponije, potrebno je izvršiti prekrivanje drenažnim slojem za plinove od batude i šljunka debljine 30 cm, a koji predstavlja i dobru prepreku štakorima i ostalim glodavcima te istovremeno, uz pravilno izvedene pokose, pomaže pri skupljanju metana i usmjerava ga na odzračnike. Nakon postavljanja šljunka ovaj sloj je potrebno dobro nabiti. Slojevi se izvode kao krov i uvaljavaju u projektiranim padovima. Slijedi postavljanje bentonitnog tepiha i ponovno, ali za dreniranje procjednih voda postavlja se drenažni sloj koeficijenta vodopropusnosti k = 10-3 m/s s debljinom sloja 50 cm. Na ovaj sloj postavlja se zaštitni sloj geotekstila, te zatim rekultivirajući sloj debljine 100 cm koji je potrebno odmah ozeleniti. Ovaj sloj obogaćen je gnojivima i pripremljen je za sijanje trave, niskog i visokog rastinja.

Druga faza radova obuhvatit će zbijanje kompaktorom ostalog sakupljenog otpada i ranije razgrnutog otpada na plohama uz ublažavanje pokosa prema projektiranim nagibima i konačno formiranje tijela deponije. Pristupit će se izgradnji obodnih kanala i oko deponije “Dubrave“ izradi ograde oko planiranog kompleksa deponije, a također će se izgraditi sistem za prikupljanje procjednih voda na mjestima gdje je otpad odložen na oslabljen geološki supstrat (Su), a predviđeni su drenažni rovovi dubine do 3 m sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije koji će se odvoditi u lagune za procjedne vode. Drenažni rovovi locirani su prema nagibu terena tj. na najnižim tačkama terena sa donje strane tijela deponije. U lagunama za prikupljanje procjednih voda vršit će se monitoring o sastavu i količini istih, iz koje će se voda recirkulirati nazad na tijelo deponije za što je u projektu dato tehničko rješenje.

Deponija za stari otpad se mora prethodno pripremiti što uključuje planiranje, izgradnju gornjih brtvenih slojeva i slojeva na pokosima, sistem za dreniranje procjedne vode, sistem za otplinjavanje i sl. Pokosi odloženog otpada će se formirati u nagibu od 1:2,0 - 1:2,5. Na svakih 4 m visine formirat će se berme (interni putevi) u širini od 2 m. Zbog lakšeg održavanja dužina pokosa po završetku odlaganja visina ne bi trebala iznositi više od 10 m. Na unutrašnjoj strani berme će se položiti kanalete, koje će odvajati površinske oborinske vode. Ove vode će se odvoditi preko šahta sa taložnicom u dvije lagune. Lagune su postavljene na najnižim tačkama tijela postojeće deponije.

Treća faza radova obuhvatit će zatvaranje kompletne deponije - prekrivanje otpada sendvič slojem (izravnavajući sloj+drenažni sloj za plinove +bentonitni tepih+ geotekstil + drenažni sloj za oborinske vode + rekultivirajući sloj).




Kompleks novoprojektovane deponije „Dubrave“ u Kreševu, obuhvata površinu od 30.882 m2, dok površina sanirane plohe po novoprojektovanom rješenju iznositi će 11.760 m2 sa maksimalnim kapacitetom od oko 66.280 m3 i potrebnim kapacitetom od 14.608 m3 (10.500 m3 postojećeg otpada i 4.108 m3 novog otpada). Situacija planirane deponije prikazana je na slici ispod (Prilog 9. Planirana situacija deponije „Dubrave“ nakon sanacije - Općina Kreševo).




1.2.1.6Redoslijed (faznost) izgradnje radnih plohaZa formiranje radnih ploha neophodno je izvesti obimne zemljane radove na terenu u širokom otkopu. Građevinske jame (iskope) treba formirati sa minimalnim padom kosina od 1:1. Tokom iskopa treba obratiti pažnju na nasipe između radnih kaseta. Nasipe treba formirati u samoniklom tlu. Iskopani zemljani materijal treba odlagati na privremenu deponiju izvan zone tijela deponije. Zemljani materijal iz iskopa može se iskoristiti kao završni sloj pojedinih faza zatvaranja deponije i kao završni sloj finalnog (završnog) zatvaranja deponije. Lokaciju i kapacitet privremene deponije za materijal iz iskopa treba odrediti na nivou Glavnog projekta.

Koncepcija usvojenog rješenja dozvoljava fazno izvođenje radova sa vremenskim pomakom, koji bi se prilagodio dinamici odlaganja komunalnog otpada.

1.2.1.6.1Tehnologija popunjavanja odlagališta (po fazama i etapama)Odlaganje komunalnog otpada potrebno je izvršiti po fazama – I, II, III i IV faza odlaganja.

U I fazi otpad se odlaže na I radnu plohu. Odlaganje počinje na I radnoj kaseti, a završava odlaganjem na III radnoj kaseti. Završne, rubne pokose otpada prema vanjskoj ivici deponije potrebno je izvesti sa minimalnim nagibom 1:2,5. Drugu radnu plohu neophodno je izgraditi prije popunjava I radne plohe sa komunalnim otpadom.

U II fazi otpad se odlaže na II radnu plohu. Odlaganje počinje na IV radnoj kaseti, a završava odlaganjem na VI radnoj kaseti. U II fazi otpad se odlaže i preko odloženog otpada u I fazi odlaganja što značajno povećava količine odloženog otpada. Završne, rubne pokose otpada II faze odlaganja prema vanjskoj ivici deponije potrebno je izvesti sa minimalnim nagibom 1:2,5.

U III fazi otpad se odlaže na III radnu plohu. Odlaganje počinje na VII radnoj kaseti a završava odlaganjem na VIII radnoj kaseti. U III fazi otpad se odlaže i preko odloženog otpada u II fazi odlaganja. Završne, rubne pokose otpada III faze odlaganja prema vanjskoj ivici deponije potrebno je izvesti sa minimalnim nagibom 1:2,5.

U IV fazi otpad se odlaže preko odloženog otpada u III fazi odlaganja. Završne, rubne pokose otpada IV faze odlaganja prema vanjskoj ivici deponije potrebno je izvesti sa minimalnim nagibom 1:2,5. Završnu plohu IV faze odlaganja otpada neophodno je izvesti u nagibu 1% (minimalno), da bi se osiguralo otjecanje površinskih voda u pravcu otjecanja voda sa prirodnog terena.

1.2.1.7Prikupljanje procjednih voda (filtrata) iz tijela deponijeProcjedne vode, kao što je rečeno u uvodu, nastaju najvećim djelom od padavina koje se sa površine odloženog materijala infiltriraju u unutrašnjost deponije. U



kontaktu sa otpadnim materijalom dolazi do njihovog zagađivanja. Osim padavina, u tijelo deponije mogu da dospiju podzemne ili površinske vode.

Zaštita od površinskih voda se vrši izgradnjom obodnih nasipa ili kanala, koji sprečavaju prodiranje vode u tijelo deponije i samim tim smanjuju količinu filtrata. Zaštita od podzemnih voda se izvodi izgradnjom izolacionih obloga, koje predstavljaju dio savremenih multibarijernih zaštita.

Najveći uticaj na količinu filtrata imati će padavine na samo tijelo deponije. Dakle, predlaže se izgradnja drenažnih sistema, koji će imati ulogu da prikupljaju filtrat i odvode ga do sabirnog bazena, iz kojeg će se kasnije recirkulacionim postupkom vratiti na deponiju.

Konkretna količina filtrata koja će se zahvatiti i koja će uticat na veličinu drenažnih cijevi i sabirne jame će se odrediti na nivou Glavnog projekta, dok će se na nivou ovog dokumenta dati samo idejno rješenje. Prikupljanje filtrata iz tijela deponije, vršit će se sistemom drenažnih cijevi, koje je potrebno izvesti u toku izgradnje donjeg, bazičnog multibarijernog sistema. U cilju lakšeg prikupljanja procjednih voda, drenažni sistem se polaže u drenažna polja na osnovu kojih se kompletna površina sanitarne deponije u nivou drenažnog sistema dijeli u više drenažnih polja. Ovakav pristup, načinu prikupljanja filtrata, dat je kao prijedlog iz razloga što pruža brzo i kvalitetno prikupljanje filtrata.

Najčešće korištene cijevi za drenažu su drenažne rebraste PEHD cijevi otvora DN 315 (unutrašnji prečnik min 271 mm) na betonskoj tajači, a cijevi koje će se koristiti bit će određenje glavnim i izvedbenim projektom. Ispuna drenaže sastoji se od sloja drenažnog filtera granulacije 16/32 mm oko drenažnih cijevi minimalne debljine sloja 60-70,0 cm, omotan „geotekstil“ platnom, zatim sloja mješovitog filtera d=50,0 cm i kamenog nabačaja. Ovakav pristup, načinu prikupljanja filtrata, dat je kao prijedlog iz razloga što pruža brzo i kvalitetno prikupljanje filtrata.

Predviđena je ugradnja prefabrikovanih betonskih revizionih okana drenažnog sistema sa penjalicama i lijevano željeznim poklopcima za pješačko lako opterećenje, prečnik revizionih okana D = 1,5 m. Pored prefabrikovanih betonskih revizionih okana, moguća je ugradnja i revizionih okana urađenih od drugih materijala, koji su dostupni na tržištu.

1.2.1.7.1Tretman procijednih voda (filtrata)Tretman procjednih voda, odnosno filtrata predlaže recirkulacioni postupak koji se sastoji u povratnom dovođenju skupljene ocjedne tečnosti nazad na tijelo deponije. Sve procjedne vode se sakupljaju u lagune (smještene u na najnižim tačkama u neposrednoj blizini same deponije). Ovaj način tretmana filtrata izabran je iz više razloga. Glavni razlog je da samo tijelo deponije služi kao biofilter koji zadržava veći dio zagađenja iz filtrata, dio se transformiše u postupku organske dekompozicije, a dio ispari. Istovremeno se, uslijed povećanja vlažnosti tijela deponije, ubrzavaju procesi biohemijske razgradnje organskih materija te doprinosi bržoj stabilizaciji deponije. Zbog navedenih činjenica, za male količine filtrata, ali i veće, ovaj postupak tretmana je najracionalniji.

Ovim rješenjem predviđa se izgradnja dva sabirna bazena (lagune), koji služe za taloženje suspendovanih materija procjednih voda iz tijela deponije (filtrata). Bazeni se trebaju dimenzionirati na vrijeme zadržavanja filtrata od 15 do 30 dana, a prebacivanje filtrata na tijelo deponije će se vršiti putem fiksne ili



pokretne muljne pumpe sa zatvaračnicom, koja će se napajati iz elekrodistributivne mreže na lokaciji. Kompleks za tretman ocjednih voda, bazen i pumpnu stanicu sa zatvaračnicom, treba štiti nadzemnim objektom zbog zimskih uslova rada.

Raspodjela filtrata po radnoj plohi deponije vrši će se putem perforiranih cijevi Ø 50 mm, i to do 100 m3/dan po 1 hektaru u toku 2-3 mjeseca godišnje. Za taj period sistem cjevovoda za rasprskavanja filtrata treba prenositi 3-4 puta.

1.2.1.7.2Sistem za dreniranje procjednih voda Skupljanje procjednih voda u polju za odlaganje otpada će se vršiti pomoću drenažnog sistema koji će biti izgrađen iznad brtvenog sistema (2 sloja nabijene gline po 25 cm, GMB-PEHD geomembrana d=2,5 mm). Na ovu podlogu se postavljanju drenažne cijevi promjera R=315 mm od PEHD materijala na različitoj udaljenosti ovisno o potrebi i količini proračunatog filtrata. Cijevi se postavljaju u drenažni šljunčani sloj debljine 0,5 m.

Svaka drenažna cijev se završava sa punom cijevi istih dimenzija u šahtu za reviziju, koji su locirani na vanjskoj strani nasipa deponije. Za cijelu deponiju su predviđeni revizijski šahtovi promjera 1.500 mm. Svaka drenažna cijev će imati 2 šahta zbog lakšeg održavanja i nadzora. Drenažne cijevi i šahtovi su povezani kanalom i ovako sakupljena procjedna voda se odvodi u bazen za procjedne vode.

Zbog strukture tla deponije ne očekuje se veće slijeganje tla ispod deponije. Najveće slijeganje će biti u središnjem dijelu deponije, dok će se prema rubovima deponije slijeganje smanjivati te ga na samom rubu deponije praktički neće ni biti. Iz iskustva je poznato da i kod slijeganja od 0,7 m neće doći do otkazivanja sistema za dreniranje.

1.2.1.7.3Laguna za procjedne vodeIz sabirnog šahta procjedni filtrat se dovodi u bazen - lagunu. Na ulazu u lagunu postavlja se metalna rešetka za uklanjanje grubih nečistoća. Osnovna namjera lagune jeste da ona bude egalizacioni i kompezacioni bazen koji će primiti svu količinu filtrata pri maksimalnim padavinama i u slučaju kada su u funkcuji sve planirane sanitarne ćelije.

Procjedni filtrat će se u prihvatnoj laguni hidraulički stišati. U većem dijelu godine otpadna voda će se duže vremena zadržavati u laguni tako da će ona u jednom periodu i služiti kao primarni taložnik, gdje će doći do taloženja suspendovanih čestica. Takođe uslijed dužeg stajanja otpadne vode u laguni, te velike površine lagune doći će i do aeracije otpadne vode što će dovesti do smanjenja BPK i HPK u otpadnoj vodi.

Dijelom izbistrena i prečišćena otpadna voda, iz lagune prebacuje se preko pomoćnog voda i instalisanih pumpi do deponije, gdje se mješa sa čvrstim otpadom.

Konstrukcija lagune gledano od dolje prema gore izvedena je od sljedećih slojeva:

a) Na izvedenu podlogu postavlja se zaštitni sloj šljunka 0-2 mm u sloju debljine 10 cm uz odobrenje nadzornog inženjera, zbog zaštite brtvenog sistema.



b) Na tako pripremljenu podlogu potom prema projektu počinje ugradba brtvenog sistema, koji se sastoji od 3 sloja materijala:

Bentonitni tepih, Geomembrana (glat./glat.) 2,5mm, Zaštita od geotekstila 200 g/m2.

Na izvedeni brtveni sistem postavlja se sloj pijeska debljine 30 cm na kojeg se potom postavljaju oktogoni koji su zapunjeni šljunkom.

1.2.1.7.4Odvodnja površinske vodeNa deponiji postoje dvije vrste oborinskih voda:

Oborinske vode iz zaleđa, Oborinske vode iz područja deponije i manipulativnih površina, Oborinske vode sa krovnih površina.

Oborinske vode iz zaleđa se skupljaju sa obodnim kanalom uz saobraćajnicu. Na taj način je spriječen dotok oborinskih voda u deponiju. Obodni kanali postavljaju se uz planirane saobraćajnice iznad drenažnih cijevi, a prikupljena oborinska voda odvodi se u lagunu za procjedne vode s ciljem izbistrivanja filtrata.

Obodni kanali koji sakupljaju oborinske vode koje padnu na tijelo deponije postavljaju se uz rub same deponije i odvode istu u lagunu za procjedne vode. Ovih voda će biti najviše kad se deponija zapuni i zatvori.

Oborinske vode koje padnu na krovne površine planiranih objekata odvode se preko slivnika i kanala izvan kompleksa deponije i izlijevaju se u obližnji potok .

1.2.1.7.4.1 Konstrukcija obodnih kanalaDa bi se smanjila količina procjedne vode (filtrata) potrebno je spriječiti slijevanje atmosferskih voda u tijelo deponije i na manipulativne površine. U tu svrhu projektovani su obodni kanali i to kanali uz rub deponije i kanali uz planirane saobraćajnice.

Osim toga, etaže deponije izvode se u uzdužnom i poprečnom padu od min. 2% (predviđeno do 5%), kako bi se veći dio padavina slijevanjem po površini tijela deponije odveo u obodne kanale. Uz stalnu kao i uz privremenu cestu na deponiji potrebno je izraditi otvorene trapezne kanale (kanalete) koji će moći prihvatiti sve atmosferske vode i odvesti ih sa tijela deponije u obodne kanale. Na lokaciji su predviđene dvije trase obodnih kanala. Jedna uz rub tijela deponije čiji je pad min. 2% i koji odvode vode u lagunu, dok je druga izvedena uz saobraćajnicu i pristupni plato prema laguni za procjedne vode.

Predložene su sljedeće geometrijske karakteristike otvorenih neobloženih trapeznih kanala: širina dna: b =1,0 m, nagib kosina: m: n=1:1,25, dubina: h=0,5 m, podužni nagib dna: I= promenljivo.

1.2.1.7.4.2 Odvodnja fekalne (sanitarne) vodeFekalne otpadne vode koje nastaju u sanitarnim čvorovima glavnog objekta i portirnice će se spojiti na gradski kolektorski sistem u najbližem naselju, ukoliko ovo rješenje bude nemoguće onda će se pristupiti izgradnji septičke jame.



Odvodnja oborinskih voda, voda sa krovova objekata, voda sa manipulativnih površina odvodi se kanalima u separatore, a potom minimiziranom infiltracijom ispust se vrši u obodni kanal. Za revizije i eventualna čišćenja koriste se reviziona okna. Zamašćene vode iz separatora se zbrinjavaju na adekvatan način i ne smiju se ispuštati u sisteme oborinskih ili procjednih voda na deponiji.

Naročito se mora voditi računa o instalacionim padovima koji moraju biti u skladu sa projektnim rješenjem. Sabirnoj jami (septik) omogućen je kolski pristup. U slučaju potrebe vrši se pražnjenje i odvoz na gradsku kanalizaciju.

1.2.1.7.5Hidrantna mreža za gašenje požara i laguna za voduUkupna dužina hidrantne mreže iznosi cca. 1.400 m i nalazi se na vanjskom rubu tijela deponije i na rubovima pratećih objekata.

Za potrebe požarne vode koristit će se voda iz instalisanih rezervoara za čistu vodu i količine vode za dnevne potrebe rada deponije (voda za piće, voda za pranje vozila, itd). Hidrantna mreža je opremljena sa hidrantnim priključcima koji su međusobno udaljeni maksimalno 80 m. U neposrednoj blizini svakog hidrantnog priključka mora biti namješten tipski vatrogasni ormarić. Svi nadzemni hidranti moraju biti opremljeni sa ventilima za samopražnjenje. Na cijelom području deponije je predviđeno cca15 hidranata.

1.2.1.8Deponijski gasoviU sabijenom otpadu na deponiji se odvijaju biohemijski procesi anaerobnog razlaganja komponenata, a kao produkt ovih procesa javljaju se značajne količine deponijskog gasa.

Deponijski plin, kao i procjedne vode, nastaje kao rezultat biokemijskih reakcija unutar sloja otpada. Glavni utjecajni parametri, koji utječu na njihovu količinu i sastav, jesu:

Količina organskih tvari, Prodor oborinskih voda, Anaerobni uvjeti unutar sloja i Starost odlagališta.

U narednoj tabeli je prikazan tipični sastav deponijskog plina.

Sastojak Prosječna vrijednost (% vol)

Gornja vrijednost (% vol)

Metan (CH4) 64 77Ugljik-dioksid (CO2) 34 90Kisik (O2) 0,2 21Dušik (N2) 2,4 80Vodik (H2) 0,05 21Ugljik – monoksid (CO)

0,001

Zasićeni ugljikovodici 0,005 0,08Nezasićeni ugljikovodici

0,009 0,05

Halogeni spojevi 0,00002 0,03Sumporovodik (H2S) 0,00002 0,0014

Tabela 2.Tipični sastav deponijskog plina



Vremenske faze obzirom na biokemijske reakcije u odlagalištu otpada, o kojima zavisi sastav deponijskoga plina, jesu:

1. faza – aerobna,2. faza - prva prijelazna,3. faza – druga prijelazna i4. faza – metanska faza.

1. faza: Traje od nekoliko dana do nekoliko sedmica, Troši se O2 koji prodire u dubinu sloja, Biorazgradive tvari se razgrađuju, Započinje stvaranje CO2, Aerobni uvjeti traju dok još ima slobodnoga O2

2.faza: Traje od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, Slijedi iza aerobne faze, Započinje stvaranje anaerobnih uvjeta, Ova faza naziva se još „kisela faza“ jer pH pada do 4 zbog stvaranja

organskih kiselina.

3. faza: Započinje stvaranje metanogenih bakterija koje pretvaraju organske

kiseline u metan, Ova faza je nestabilna dok se ne uspostavi ravnoteža izmjeđu stvaranja

kiseline i metana. Taj proces traje od 3 do 5 godina, Optimalni uvjeti za tu fazu su kod pH od 6 do 7.

4. faza (faza stvaranja metana): Stvaranje metana je stabilno, Metanogene bakterije kontinuirano troše organske kiseline, Produkti ove faze čine sastav deponijskog plina i procjednih voda, Od 45 do 65 % volumnog udjela deponijskog plina čine CH4 i CO2,

Proces se može opisati sa sljedećom općom jednadžbom bio-kemijske reakcije:

CHONS+H2O→anaerobne bakterije→H2O+CO2+CH4+H2+NH4+HS

1.2.1.8.1Proračun količine gasovaKoličina gasova koja će se stvarati na predmetnoj deponiji može se izračunati i inače zavisi prije svega od sastava otpada, odnosno udjela organskih materija u otpadu, kao i tipa deponije i karakteristikama iste. U tu svrhu, izvršena je procjena količine biorazgradivog otpada u postojećem otpadu. Procijenjeno je da količina postojećeg otpada koji će učestvovati u produkciji deponijskog gasa iznosi oko 100 % količine postojećeg otpada, što predstavlja količinu od 4200



tona otpada. Za naredne četiri godine ( 2015., 2016., 2017. i 2018.) kompletan odloženi otpad će učestvovati u produkciji gasa, pa imamo količine od 196,24, 198,34, 200,46, i 202,60 tona otpada.

1.2.1.8.2Prikupljanje gasa iz tijela deponijeOsnovne komponente produkovanog gasa u deponijama čvrstog komunalnog otpada predstavljaju opasnost po zdravlje osoblja zaposlenog na deponiji i stanovništva u okolini deponije, a nepovoljno utiču i na vegetacioni pokrivač.

S obzirom da se postojeća deponija neće prelagati, nego će se na dijelu već postojećeg otpada nakon prekrivanja inertnim materijalom, izravnavanja i izvedbe projektnih nagiba tijela deponije nastaviti odlagati sa novim otpadom do momenta izgradnje donjeg brtvenog sloja i drugih potrebnih elemenata deponije

Na mjestima gdje je debljina inertnog materijala upotpunosti prekrila postojeći otpad potrebno je vršiti monitoring gasova i nivoa podzemnih voda u trajanju od godinu dana. Monitoring će se vršiti iskopom bušotina u koje se postavljaju instrumenti za mjerenje koncentracije deponijskog plina i nivoa podzemnih voda. Monitoringom od godinu dana pokazati će se da li je potrebno izvršiti instaliranje plinskih odušnika u prekrivenom postojećem otpadu.

Da bi se izbjegle navedene nepovoljne pojave u toku prelaganja dijela odpada i nakon zatvaranja deponije predviđena je evakuacija gasova iz postojećeg otpada uz pomoć vertikalnih bunara, koji se postavljaju odmah nakon prekrivanja starog. Visina vertikalnih bunara zavisit će od dužine vremenskog perioda zatvaranja deponije, njenog kapaciteta i uspostave odvoza otpada na regionalnu deponiju.

Iz razloga što su količine otpada male na deponiji odabrano otplinjavanje je pasivno. Navedena slika prikazuje raspored bunara u okviru jedne deponije, s tim da oni, po visini gledano, treba da budu iznad završnog prekrivnog sloja najmanje 1-3 m. Temelj bunara je potrebno izraditi od nabijenog betona, a postavlja se na pripremljenu podlogu zone deponovanja. PEHD cijevi dužine 1,0 m se postepeno postavljaju kako napreduje popunjavanje deponije. Preporučeni razmak između bunara je 20-40 m, a njihov broj se određuje prema očekivanoj produkciji gasova.

Bunari se izvode od perforiranih PEHD cijevi prečnika 80 – 150 mm koji se postavljaju u perforiranu betonsku cijev prečnika 60 -120 cm. Međuprostor između cijevi popunjava se granulisanim riječnim ili ispranim lomljenim šljunkom veličine zrna d ≥ 16 mm – 32 mm. Zahtjeva se izdizanje vrha PEHD cijevi najmanje 0,5 m iznad završno obrađene gornje površine deponije. Preporučuje se izgradnja gorionika koji sadrže dodatnu zatvorenu komoru u kojoj se gasovi duže zadržavaju, tako da se postižu veće temperature sagorijevanja i manje emisije zagađenja.

Plin se skuplja ugradnjom plinskih bunara koji se postavljaju od dna deponije i rastu zajedno sa slojem deponiranog materijala. Bunari se postavljaju u rasteru od 20 x 20 m do 40 x 40 m u zavisnosti od toga da li će otplinjavanje biti pasivno ili aktivno.



Za potrebe pasivnog otplinjavanja izvode se u rasteru od 20 x 20 m bunari sa glavama za otplinjavanje kojima se preko filtera plin ispušta u atmosferu. Kod aktivnog otplinjavanja, bunari se postavljaju u rasteru od 30 x 30 do najviše 40 x 40 m, čije se glave spajaju na plinske cjevovode kojima se odvode na visokotemperaturne baklje za spaljivanje ili ako plina ima dovoljno, proizvodnju električne energije. Odluku o tome da li će se izvesti pasivni ili aktivni sistem otplinjavanja donijet će projektant u dogovoru sa investitorom u fazi izrade Glavnog (izvedbenog) projekta a na osnovu tačnog proračuna količina plina.

Vertikalni plinski bunari će se graditi u skladu sa povećanjem visine sloja otpada. Prosječna visina plinskih bunara će biti do 6 m. Za kvalitetno odsisavanje deponijskog plina će biti potrebna izgradnja 30 bunara na deponiji. S tim da u dijelu postojećeg otpada je potrebno prvo izgraditi probne bunare, a nakon analize sastava deponijskog plina utvrditi da li je potrebna izgradnja i ostalih plinskih bunara.

1.2.1.9Interni putevi za održavanje deponije Oko cijelog ruba deponije će se izgraditi cesta za održavanje koja će se uglavnom napraviti na osnovnom, postojećem terenu. Cesta je širine 4,5 m i po njoj će se vršiti promet dovoznih vozila, interventnih vozila te mehanizacije za održavanje.

Po prekrivenim pokosima deponije će se formirati interni putevi širine 2 m sa ugrađenim kanaletama za skupljanje površinskih oborinskih voda. Svi interni putevi za održavanje po zaključenim pokosima i interna cesta oko ruba deponije će se izgraditi u makadamskoj izvedbi od nabijenog tucanika. Ova cesta gradi se dijelom po otpadu dijelom po postojećem terenu da bi se omogućilo vozilima neometan rad po deponiji. Makadamska cesta sastoji se od 3 dijela: donji ustroj, gornji ustroj i zastor. Ceste se izgrađuju kao makadamske i izrađuju se kao sendvič sloj. S obzirom da se od makadamske stalne ceste deponije mora izgraditi transportni put na slabo nosivom tlu (otpad) predlaže se uporaba sendvič sloja, tj. geosintetika i drobljeni kamen, jer bi stabilizacija trajala duže uz veću cijenu. Nakon skidanja površinskog sloja predviđeno je postavljanje geotekstila (200 grama) na koji se postavlja mreža.

Donji ustroj se sastoji od prirodnog materijala i postavlja se najmanje 30 cm iznad otpada, te mora biti dobro zbijen. Također se preporučuje postavljanje šljake ili šljunka na površinu otpada u debljini 10 cm. Šljunak se postavlja da bi se izbjeglo tonjenje gornjeg stroja. Umjesto šljunka može se postaviti geotekstil. Na mrežu se ugrađuje kamen drobljenac 0 - 60 mm debljine 35 cm. Nosivi sloj je debljine 20 - 30 cm, a sastoji se od lomljene cigle, betona ili tučenca (otpadni građevinski materijal). U ovaj sloj treba izbjegavati ugradnju sitnog materijala da bi se omogućilo što brže otjecanje vode. Ugradnja se vrši u više slojeva, a nabijanje treba izvesti vibrovaljcima. Umjesto navedenog, na donji ustroj se može postaviti geotekstil i mreža, a kao završni sloj postavlja se još 20 cm tučenca 0 -60 mm.

1.2.1.10 Zatvaranje deponijeNakon što su urađene sve predhodno propisane radnje, pristupa se zatvaranju same deponije. Deponija će se postepeno zatvarati i to prvo će se zatvoriti postojeći dio deponije, na koji se neće više odlagati otpad, a zatim će se zatvoriti novi dio deponije. Saniranjem deponije te zatvaranjem deponije problemi ne nestaju, već je potrebna dugotrajna kontrola podzemne i površinske vode te kretanja plinova.



Obzirom da će se otpad odlagati na postojećoj deponiji do njenog zatvaranja, na novoformiranu plohu a dijelom i na već odloženom otpadu, u prvoj fazi sanacije, neophodno je postaviti sloj gline ili drugi nepropusni sloj čime bi se smanjilo stvaranje procjednih voda. Nakon popunjavanja deponije do njenih krajnih kapaciteta, krajna pokrivka se treba staviti na vrh deponije, deponija se treba zatvoriti i sve aktivnosti osim monitoringa će biti prekinute.

Ovo podrazumijeva da se nakon premještanja otpada tj. sakupljanja na manju površinu, te kompaktiranja, otpadna masa smještena na oko 4,021 ha, prvo pokrije inertnim materijalom čija debljina treba biti oko 25 cm. Potom je neophodno izvršiti kompaktiranje sa glatkim valjkom, nakon čega se postavlja porozni sloj za prikupljanje gasa, debljine oko 25 cm, te se dodaje pokrivni sloj geotekstila težine 200 gr/m2 i bentonitnog tepiha. Na to se postavlja drenažni sloj od 0,3 m i na kraju inertni materijal debljine 100 cm, pa 10 cm humusa. Sijanje trave na vrhu mora biti urađeno sa odgovarajućim sjemenom

Da bi se izvršilo zatvaranje deponije neophodno je uraditi sljedeće:- Gornji - završni multibarijerni sistem,- Sloj za otplinjavanje,- Zaštitni glinoviti sloj,- Geomembrana,- Drenažni sloj,- Zaštitni (brtveni) sloj,- Brtveni sistem na vanjskim pokosima deponije,- Završni (rekultivacioni) sloj,- Snadbjevanje vodom područja deponije.

Primjenom multibarijernog sistema zaštite (gornji-završni multibarijerni sistem i brtveni sloj na pokosima), kao vještačke podloge za izgradnju objekata sanitarne deponije, postići će se odgovarajući stepen zaštite. Nakon potpunog popunjavanja deponije komunalnim otpadom, izvodi se gornja završna pokrivka deponije. To omogućava brže oticanje voda od padavina i onemogućavanja njihove infiltracije u tijelo deponije, zatim sprječava nekontrolisane emisije deponijskih gasova, podizanja prašine, te onemogućava se kontakt insekata, glodara i drugih životinja sa odloženim otpadom

S obzirom na nedostatak geotehničkih i hidrogeoloških ispitivanja na lokaciji, te činjenice da se u prirodi jako rijetko mogu naći lokaliteti na kojima su prirodni uslovi vrlo povoljni za smještaj deponije, ovim dokumentom dati će s prijedlog vještačke prepreke koja će ispuniti uslov definisan od strane EU (Direktiva 1999/31/EZ), da osnova i strane deponije treba da se nalaze u materijalu koji ima koeficijent vodopropusnosti (filtracije) kf ≤ 1 10 -9 m/s i debljinu sloja H ≥ 1,0 m, dok će konačno rješenje biti usvojeno na nivou Glavnog projekta.

Zbog činjenice da zakon o upravljanju otpadom na nivou Federacije BiH nije jasno definisao zaštitu podloge deponije otpada, ovim idejnim rješenjem ove dvije zaštitne barijere obrađene su prema Njemačkim TAS standardima (Tehničkom uputstvu za otpade u naseljima u SR Njemačkoj - Tehnische Anleitung für Siedlungabfalle - TAS).

Multibarijerni sistem zaštite, prema TAS standardima sastoji se iz dva dijela:

1. Gornjeg, završnog, pokrovnog sloja,2. Brtveni sloj na pokosima.



1.2.1.10.1 Gornji - završni multibarijerni sistem

Nakon dovođenja deponije otpada u završnu fazu, pristupa se zaštiti (brtvljenju) gornjeg sloja deponije. Zaštita se pravi radi bržeg oticanja voda od padavina i onemogućavanja njihove infiltracije u tijelo deponije, sprječavanja nekontrolisanih emisija deponijskih gasova, podizanja prašine, a također radi onemogućavanja kontakta insekata, glodara i drugih životinja sa odloženim otpadom.

Sanacijom, odnosno zatvaranjem deponije problemi ne nestaju, već je potrebna dugotrajna kontrola podzemne i površinske vode te kretanja plinova. Pri i nakon saniranja deponije potrebno je obratiti posebnu pažnju na sljedeće kritične faktore:

završni pokrovni sloj, slijeganje, stabilnost kosina i erozije, vode, plinovi i ozelenjavanje.

Nakon sakupljanja otpada na određenu površinu, te kompaktiranja, otpadna masa prvo se pokriva inertnim materijalom čija debljina treba biti oko 25 cm. Potom potrebno je prvo izvršiti kompaktiranje sa glatkim valjkom, nakon čega se postavlja porozni sloj za prikupljanje gasa, debljine oko 25 cm, te se dodaje pokrivni sloj geotekstila težine 200 gr/m2 i bentonitnog tepiha. Na to se postavlja drenažni sloj od 0,3 m i na kraju inertni materijal debljine 100 cm, pa 10 cm humusa. Sijanje trave na vrhu mora biti urađeno sa odgovarajućim sjemenom.

Primjenom gornjeg multibarijernog sistema zaštite (gornji-završni multibarijerni sistem i brtveni sloj na pokosima), kao vještačke podloge za izgradnju objekata sanitarne deponije, postići će se odgovarajući stepen zaštite.

Za deponiju „Dubrave“, ovim rješenjem se predlažu sljedeće elementi gornjeg, završnog multibarijernog sloja, u skladu sa TAS standardima:

- Izravnavajući sloja prekrivnog materijala (min. 25 cm),- Drenažni sloj za plinove (min. 30 cm),- Bentonitnog tepiha (1 -2 cm),- Zaštitni glinoviti sloj (min. 2 sloja po 25 cm),- PEHD folija visoke gustoće (min. 2,5 mm),- Geotekstil (200 g) za zaštitu PEHD folije,- Drenažnog sloj za oborinske vode (min. 30cm),- Rekultivirajućeg sloja min. 100 cm (humus, geomreža, zemljani materijal c-

kategorije),- Ozelenjavanja (trava, djetelina).

Prilikom odabira debljina pojedinih slojeva, vodilo se računa o mogućnosti otklizavanja, količini vlažnosti koja se može zadržati radi ozelenjavanja i sprječavanja nastajanja pukotina koje se javljaju isušivanjem. Dovoljna vlažnost, hranjivost i debljina omogućuju pravilan rast vegetacije pa su i posljedice procjeđivanja i erozije manje, a onemogućeno je prodiranje životinja i korijenja kroz pokrovni sloj.



1.2.1.10.1.1 Sloj za otplinjavanjeIdejnim rješenjem predložen je i način kontrolisanog skupljanja i uklanjanja plinova iz tijela deponije. Predloženo je da se u tu svrhu ugradi sloj šljunka visoke propusnosti, koji će imati ulogu da plinove iz tijela deponije horizontalno usmjerava prema vertikalnim ispusnim otvorima. Ovaj sloj potrebno je ugraditi direktno na površinu postojeće deponije, tako da se plinovi mogu nesmetano kretati kroz šljunak.

Kameni agregat (šljunak) koji će se koristiti za izgradnju sloja za otplinjavanje treba imati iste parametre kao i agregat za izgradnju drenažnog sloja u dnu deponije. Sloj za otplinjavnje će istovremeno služiti i kao izravnavajući sloj. Karakteristike šljunka koji se predlaže za ugradnju kao sloj za otplinjavanje su:

- Debljina: 0,30 m- Koeficijent hidrauličke propusnosti: kf = 3·10-3 m/s- Poroznost: p=0,397 (vol/vol)

Alternativa ovome je troslojni geosintetički sistem za prikupljanje plina, koji se predlaže za ugradnju.

1.2.1.10.1.2 Zaštitni glinoviti slojStandardi, koji se primjenjuju prilikom izrade (TAS), nalažu posebne karakteristike zaštitnog glinovitog sloja (debljina i koeficijent procjeđivanja), koje trebaju biti ispunjene u cilju zaštite tijela deponije od negativnog utjecaja atmosferskih voda koje se procjeđuju unutar tijela deponije.

Pored toga odabrani materijal treba da na osnovu TAS standarda zadovolji i sljedeće uvjete :

Debljina sloja: 2 x 0,25 m = 1,2 m Minimalna zbijenost: 95% Sadržaj vode: Wn>Wpr Sadržaj karbonata: <15% Organski ostatak: <5% Najfinije zrno promjera: <0,002mm min. 20% Najveće zrno promjera: <32mm Granica proticanja: >35% Index plastičnosti Ip: >20% Index konzistencije Ik 0,75-1,00

Glinu koja se nalazi na lokacije je potrebno u 2 sloja po 25 cm sabiti tako da zadovoljava navedene uslove.1.2.1.10.1.3 GeomembranaOvaj sloj u multibarijernom sistemu predstavlja jako bitan segment, obzirom da od vrste i načina izvedbe geomembrane zavisi i količina atmosferske vode, koja će dolaziti na tijelo sanitarne deponije.

Za izradu membrane preporučuje se korištenje sintetičke polietilenske folije visoke gustoće (PEHD) minimalne debljine 2,5 mm i širine trake od 7,0 – 10,0 m, koja mora ispunjavati uslove navedene u sljedećoj tabeli.

Parametar Jed. Mjere VrijednostDebljina mm ≥ 2



Parametar Jed. Mjere VrijednostZapreminska masa gr/cm³ 0,942Sadržaj crnog ugljika % 2Rastezljivost pri istezanju N/mm 33Izduženje pri istezanju % 12Rastezljivost pri istezanju N/mm 56Izduženost pri lomu % 700Otpor na cijepanje N 260Multi osovinska izduženost % 15Otpor na bušenje N 550

Hemijska otpornost - Redukcija rastezljivosti< 20%

Mikrobiološka otpornost - Redukcija rastezljivosti< 20%

Širina rolne M > 5Tabela 3. Osnovna svojstva sintetičke polietilenske folije visoke gustoće (PEHD)

Ugradnja sintetičkih polietilenskih folija je relativno složen proces koji zahtjeva iskusne radnike na postavljanju i zavarivanju folije, kao i detaljnu inspekciju i testiranje. Prilikom ugradnje sintetičkih folija visoke gustoće (PEHD) treba se pridržavati sljedećih pravila:

- Ugradnju sintetičkih folija treba vršiti samo u danima kada se ne očekuju bitne promjene temperatute zraka i padavine, a prema upustvu proizvođača tih folija;

- Zabranjeno je kretanje mašina direktno po foliji, nego samo preko zaštitnog sloja stijenske mase sitne granulacije minimalne debljine 0,6 m;

- Ugrađene sintetičke folije prekrivaju se zaštitnim slojem od netkanog geotekstila;

- Posebna kontrola se vrši nakon ugradnje, gdje se kontroliše kvalitet i cjelovitost ugrađene sintetičke polietilenske folije, i kvalitet zavarivanja (var) folije.

Zaštitni geosintetički sloj koji se postavlja na sintetičku polietilensku foliju visoke gustoće (PEHD) ima zadatak da osigura:

- ravnomjernu raspodjelu opterećenja drenažnog sloja i odloženog otpada u tijelu deponije,

- spriječavanje mehaničkog oštećenja sintetičke polietilenske folije (PEHD) od kamenih frakcija iz drenažnog sloja.

1.2.1.10.1.4 Drenažni slojUloga drenažnog sloja jeste da omogući brzu odvodnju vode koja padne na tijelo deponije. Drenažni sloj se izrađuje od odgovarajućih kamenih agregata u debljini od minimalno 0,5 metara. Kameni agregat mora imati stabilnost i postojanost na hemijske, fizičke i biološke utjecaje. Ti uslovi se postižu:

- ugradnjom zaobljenih (šljunaka) ili izdrobljenih kamenih agregata granulacije (32 - 16 mm),



- kameni agregat mora biti ispran sa maksimalnim sadržajem do 5% sitnijih frakcija iz mokre analize,

- kameni agregat mora imati koeficijent filtracije kf > 1· 10-2 m/s,- kameni agregat može imati geometrijski odnos dužina:debljina > 3:1

maksimalno do 20%,- maksimalni udio CaCo3 u kamenom agregatu može iznositi do 20 % a

kristaličnog CaCo3 do 1%.1.2.1.10.1.5 Zaštitini (brtveni) slojPreko sloja za otplinjavanje postavlja se zaštitni brtveni sloj, koji ima zadatak da spriječi ulazak oborinskih voda (u periodu intenzivnih padavina i topljenja snijega) u tijelo deponije. Za deponije (prema TAS standardima) zaštitni brtveni sloj se izrađuje od minimalno dva sloja glinovite stijenske mase minimalne debljine 0,5 metara ili sličnog materijala sa koeficijentom propustljivosti kf ≤ 5· 10-9 m/s.

Alternativa navedenom je Betonitni tepih 1 -2 cm koji ima navedene karakteristike i čija se ugradnja predlaže u predmetnom slučaju.

1.2.1.10.1.6 Brtveni sistem na vanjskim pokosima deponijePokosi tijela deponije će se formirati usput prije svakog nadvišavanja deponije sa izgradnjom konstrukcijskih nasipa.

Tijelo deponije se gradi sa nagibom vanjskog pokosa od 1 : n = 1:2,5. Na svaka 4 visinska metara prave se berme širine 2 m. Dužina pokosa neće biti veća od 10 m kako bi se osiguralo lakše održavanje i njega vegetacije. Na svakoj bermi će se formirati jarak a u njega će se položiti kanaleta za odvodnju površinske oborinske vode. Kanalete su tipske izvedbe od betona, dimenzija 0,4 m širine i 0,28 m visine. Površinske vode skupljene sa kanaletama odvodit će se u šaht sa taložnicom i onda u lagunu.

Brtveni sistem na vanjskim pokosima čini (od gore prema dolje):

- Rekultivacijski sloj, d=50 cm,- Umjetni brtveni sloj – geosintetski glineni tepih- Drenažni geokompozit, T=35 kN/m2, k=0,35 l/s kod hidrauličkog gradijenta

l =0,5,- Konstrukcijski nasipi, koji se grade usput (selekcionirani građevinski

otpad),- Otpad (tijelo deponije).

1.2.1.10.1.7 Završni (rekultivacioni) slojZavršni sloj, predstavlja podložni sloj za vegetaciju i ima ulogu zaštite donjih slojeva od mraza, korijenja, suše, erozije i oštećenja izazvana životinjskim ili ljudskim faktorom. Debljina rekultivirajućeg sloja prema TAS standardima ne smije biti manja od 100 cm, a njegova izgradnja treba biti izvedena sa što manjim zbijanjem, zbog održanja maksimalne zapremine pora u sloju. Na vrhu rekultivirajućeg sloja predlaže se ugradnja humusa potrebnog za rast trave, koja se zasađuje kao površinski sloj iz više razloga, od kojih su najbitniji estetski izgled, sprječavanje erozije, smanjenja količine procjednih voda uslijed evapotranspiracije itd. Bitno je da se za sadnju trave izaberu vrste otporne na sušu i koje ne zahtijevaju brigu prilikom razvoja. Također se predlaže planiranje pošumljavanja nakon konačnog zatvaranja deponije.



1.2.1.11 Snadbjevanje vodom područja deponijeIdejnim rješenjem predviđena je priključenje na vodovodnu mrežu. Ukoliko se to rješenje pokaže neekonomično, izvršit će se gradnja rezervoara za vodu koji treba istovremeno osigurati količine vode za protupožarnu zaštitu (istovremeno javljanje 2 požara u trajanju od 1 sata) i količine vode za dnevne potrebe rada deponije (voda za piće, voda za pranje vozila, itd).

Planirana je izgradnja dvokomornog rezervoara za vodu minimalnog kapaciteta 2x100 m3 sa zatvaračnicom i pumpnom stanicom. Za protupožarnu zaštitu predviđena je i oprema za povećanje pritiska.

1.2.1.12 Rekultivacija zemljištaOzelenjavanje je jedan od najvažnijih faktora u sanaciji svake deponije. Vrši se iz estetskih razloga, radi sprječavanja erozije, zbog površinskog otjecanja i smanjenja količine procjedne vode. Prilikom sadnje najvažnije je odabrati pravilnu vrstu biljaka. Pravilnim izborom i sadnjom grmlja i drveća održavanje može biti svedeno na minimum (treba odabrati biljke koje ne treba često obrezivati). Mlađe drveće se lakše adaptira i uklapa u okolinu pa ima i veću šansu da preživi, a traži i manje održavanja.

Za reintegraciju degradiranih površina u svijetu i kod nas se koriste tri načina rekultivacije:

autorekultivacija (samozaraščivanje degradiranih prostora), polurekultivacija (izvjesno učešće čovjeka u procesu obnavljanja

degradiranih prostora) i eurekultivacija (optimalni ili potpuni vid rekultivacije).

Izbor modela rekultivacije zavisi od mnogo faktora od kojih najviše dolaze do izražaja:

Pedološki sastav zemljišta - otkrivke na površini, Klimatski uslovi, Geometrijska figura odlagališta i drugih površina, Drugi uticajni faktori (uklapanje u postojeci ambijent ili prostorni plan i sl.).

Za rekultivaciju oštečenih površina na predmetnoj deponiji predlaže se da se primijeni treći način rekultivacije, odnosno eurekultivaciju sa fazama:

agrotehnička, tehnička i biološka.

Projektno rješenje - eurekultivacije zemljišta podrazumijeva rekultivisanje zemljišta na tijelu deponije na kraju perioda korištenja kada se sanirano odlagalište zatvara na propisan način, što podrazumijeva zaštitu odloženog otpada finalnom prekrivkom i sprovođenje rekultivacije zemljišta. Smatra se da će toksičnost materijala odlaganog sanitarnom tehnologijom opadati tokom vremena, a rekultivacija se u slučaju deponija radi u pravcu dostizanja optimalne biološke produkcije.

Ovom kompleksnom mjerom zaštite se sprečava erozija površine, nekontrolisano rasturanje otpada, poremećaji u dekompoziciji otpada i izdvajanju gasova kao i



neravnomjerno slijeganje terena, ali se istovremeno postiže uklapanje u prirodni ambijent i poboljšavaju se vizuelne karakteristike šireg područja.

1.2.2 Izgradnja objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja komunalnog otpada

Vlada Federacije BiH je krajem 2011. g. usvojila Federalni plan upravljanja otpadom kao osnovni dokument o upravljanju otpadom na području Federacije BiH za period 2012-2017. Federalni plan upravljanja otpadom predstavlja provedbeni dokument Strategije upravljanja otpadom FBiH (2008), te je njegov osnovni cilj uspostava integralnog sistema upravljanja otpadom u sferi prikupljanja, odlaganja i tretmana otpada, podrazumijevajući i stanje infrastrukture, te definiranje, na osnovu budućih potreba, potrebnih pravnih i infrastrukturnih zahtjeva/kapaciteta za dostizanje Strategijom postavljenih ciljeva.

Na bazi osnovnih ciljeva gore navedenog Federalnog plana, Rješenja o odobravanju Plana prilagođavanja i Rješenja Federalne uprave za inspekcijske poslove, utemeljen je i koncept glavnih sadržaja, odnosno objekata na deponiji komunalnog otpada općine Kreševo, a to su:

Sortirnica, Reciklažno dvorište i prostor za privremeno skladištenje selekcionog

otpada, Pretovarna stanica, Portirnica sa vagom, Uređaj za pranje točkova, Objekat s kancelarijama, prostorijama za radno osoblje, sanitarne

prostorije itd., Garaža sa nadstrešnicom za održavanje radnih strojeva i priručno

skladište i Skladište za kontejnere Kompostana.

1.2.2.1Sortirnica za miješani komunalni otpadPrijedlog uspostave sortirnice za miješani komunalni otpad u okviru projekta tehničkog unapređenja deponije komunalnog otpada u općini Kreševo, a u svrhu njenog postepenog zatvaranja i prilagođavanja za deponovanje na regionalnom nivou, predviđa uspostavu pogona čija je osnovna funkcija da izdvoji reciklažne sirovine iz novopristiglog miješanog komunalnog otpada, te da se na taj način produži vijek trajanja sanitarnog odlagališta otpada smanjenjem količina za finalno odlaganje.

Prednost ovakvog načina tretmana novopristiglih količina je mogućnost tretmana miješanog komunalnog otpada bez prethodno primijenjenog primarnog izdvajanja. Drugim riječima, sortirnica za miješani komunalni otpad je koncipirana na način da koristi ulaznu sirovinu u vidu ukupno prikupljenog miješanog komunalnog otpada, te ne zahtijeva uvođenje sistema za odvojeno prikupljanje otpada na području općine.

Miješani komunalni otpad koji je dovezen u krug deponije komunalnog otpada „Dubrave“, prvo se odlaže na ulazu u sortirnicu, gdje se vrši odvajanje različitih frakcija te ručno selektiranje reciklažnih komponenti. Selektirane reciklažne komponente se skladište na posebno određenom prostoru u reciklažnom



dvorištu, dok se ostatak otpada transportuje do sanitarnog odlagališta. Transport se može vršiti ili transportnom trakom ili kamionima. Ovaj prijedlog razmatra opciju transporta kamionima.Sortirnica za miješani komunalni otpad, poznata i pod nazivom postrojenje za povrat „prljavog“ materijala, procesira reciklažni materijal iz miješanog komunalnog otpada i nalazi svoju tipičnu primjenu u sistemima upravljanja otpadom u sredinama koje nemaju razvijen program primarnog izdvajanja reciklažnih sirovina iz otpada. Pravilno projektovan sistem sortiranja miješanog komunalnog otpada može izdvojiti i do 45% reciklažnog materijala koji posjeduje vlastitu tržišnu vrijednost.

Ostatak materijala može biti iskorišten u energetskim procesima podesnim za spaljivanje ove vrste materijala sa relativno visokom kaloričnom moći, može biti finalno odložen na sanitarnu deponiju, to je uglavnom onaj materijal koji ne posjeduje tržišnu vrijednost, ili može biti tretiran na neki drugi način. S druge strane, materijali koji se procesiraju kao reciklažni uključuju papir, metalnu i Al ambalažu, staklo (smeđe, zeleno i bezbojno), kao i PET i ambalažu od tvrde plastike (HDPE).

Slijedi ispod tabela sa tipičnim udjelima materijala u komunalnom otpadu.

Vrsta materijalaProcenat

(%)Papir 5,6Staklo 7,4Karton 6,7Plastika - Plastični ambalažni otpad (PET) 4,3Plastične kese 6,2Tvrda plastika 7,2Aluminijske konzerve 1,5Metalna ambalaža 2,2Građevinski otpad 3,9Ukupno 45

Tabela 4. Tipični udjeli reciklažnih materijala u komunalnom otpadu

Prema ispitivanjima morfološkog sastava miješanog komunalnog otpada u okviru predmetnog dokumenta procijenjeni su sljedeći udjeli pojedinih reciklažnih materijala, i to kako slijedi:

Vrsta materijalaProcenat

(%)Papir 3,48Karton 3,72Kompozitni materijal – karton/vosak 0,00Kompozitni materijal – karton/aluminij 0,16Staklo 20,97Metal – ambalažni i ostali 0,00Metal – aluminijske konzerve 2,37Plastika – PET 3,64Plastika – plastične kese 3,56Plastika – tvrda plastika 6,01Ukupno 43,91

Tabela 5. Udjeli reciklažnih materijala u komunalnom otpadu na području deponije „Dubrave“



Iz ovog konkretnog primjera se zaključuje da bi se primjenom jednog ovakvog sistema moglo izdvojiti i do 43,91% reciklažnih sirovina koje imaju svoju tržišnu vrijednost i mogle bi se plasirati na tržište

Sortirnica otpada obuhvaća objekt za sortiranje otpada, skladište s nadstrešnicom i parkiralište za kamione. Objekt za sortiranje je zatvoren, opremljen transporterima, magnetnim i nemagnetnim odvajačem, sitom i prešom za izdvojene sekundarne sirovine. U sklopu objekta nalazi se i sanitarni čvor.

Dovezeni otpad odlaže se u namjenski predviđene odjeljke („boksove“), odnosno u manipulativni prostor. Iz „boksova“ se materijal pomoću utovarivača odvodi u stroj za trganje vrećica (ukoliko je otpad dopremljen u plastičnim vrećicama) ili izravno u ulazni transporter postrojenja. Otpad se na početku prosijava, pri čemu se odvaja fina frakcija (< 30 mm), a u svrhu omogućavanja jednostavnijeg odvajanja frakcija za reciklažu. Nakon prosijavanja materijal odlazi na liniju za ručno sortiranje, na kojoj se odvija tzv. pozitivno sortiranje, odnosno odvaja materijal prema vrsti (tipu) i kvaliteti. Odvajaju se sljedeće frakcije: PET po boji, LDPE, HDPE, PP, papir, karton, metali i staklo. Odvojene frakcije skladište se u fizički odvojenim boksovima ispod linije za sortiranje. Nakon ručnog sortiranja, preostali materijal upućuje se ispod magneta, pomoću kojeg se odvajaju magnetni metali (Fe) te preko tzv. „Eddy Current“ separatora, na kojemu se odvajaju nemagnetni metali (Al, Cu i dr.). U sklopu objekta moguće je postaviti prešu (balirku) za prešanje „ručno“ izdvojenih komponenti otpada. Sprešani (balirani) otpad privremeno se skladištiti na prostoru natkrivenog skladišta u zoni sortirnice otpada do konačne otpreme.

Za predmetnu deponiju, nakon detaljne analize, ustanovljeno je da postrojenje za sortiranje treba da bude kapaciteta do 5 t/h, jer se radi o općini sa malim brojem stanovnika. Predlaže se ugradnja tipskog postrojenja za sortiranje miješanog komunalnog otpada kapaciteta 5 t/h, instalisane snage od 70 kW.

1.2.2.1.1Prostor za prijem ulaznog otpadaPrijem novopristiglih količina miješanog komunalnog otpada vrši se u prostoru sortirnice, gdje je planiran prostor za smještaj dovoljnih količina otpada. Ovaj prostor se nalazi u sastavu samog objekta u kojem je smještena sortirnica, te uključuje ulazne rampe za istovremeni prijem kamiona sa otpadom i prostor za istovar otpada.

Prostor na kojem se odlaže otpad odvojen je od ostalog površinskog prostora kanalima za prikupljanje procijednih voda. Prostor je smješten u blizini ulaza prijemnog transportera tako de je potrebna vrlo mala udaljenost da se otpad prebaci. Ovdje je također osiguran i dovoljan manevarski prostor za mehanizaciju koja vrši to prebacivanje. S druge strane, moguća je i primjena optimalnog upravljanja prostorom za prijem obzirom da se može vršiti raspored popunjavanja odjeljaka za prijem kamiona prema određenim prioritetima za prijem.

1.2.2.1.2Prijemni transporterIz prijemnog koša, otpad se transportuje putem sistema trakastih transportera, do trake (platforme za ručno sortiranje) na kojoj se vrši razvrstavanje samog otpada. Na donjoj ilustraciji je prikazana pozicija i izgled ovog transportera (Tehnix, 2012.).



Prijemni transporter se sastoji iz dva dijela, jednog ravnog i drugog dijela pod nagibom od 30°. Prvi dio je postavljen u poseban betonski kanal kako bi se radna površina transportera izjednačila sa manevarskom površinom prijemne zone. Ovakvim pristupom se omogućuje olakšan rad kod utovara otpada na prijemni transporter. Drugi dio je izveden pod nagibom, te se na taj način procesirani otpad prenosi u rotaciono sito koje se nalazi na određenoj radnoj visini. Kao dodatna opcija na prijemnom transporteru se može postaviti otvarač plastičnih kesa.

1.2.2.1.3Rotaciono sitoPrvi dio postrojenja koji vrši određeno sortiranje otpada je rotaciono sito. Nalazi se na određenoj visini u odnosu na manevarsku površinu prijemnog prostora. Izvedbe rotacionog sita se razlikuju prema frakcijama za koje su predviđeni da odvajaju. Najjednostavnija izvedba rotacionog sita bi bila namijenjena samo za razdvajanja velike i male frakcije, gdje bi npr. granična frakcija bila 60 mm. Ovim se osigurava da glavne reciklažne komponente (npr. PET, staklo, Al konzerve) budu proslijeđene dalje na ručno selektiranje. Međutim, nešto složenije izvedbe rotacionog sita omogućavaju separaciju nekoliko različitih frakcija tako da postoji mogućnost odvajanja biološke frakcije, frakcije za termičku obradu, te frakcije reciklažnog materijala koja se dalje prosljeđuje na ručno sortiranje. Predloženo rješenje sadrži rotaciono sito sa jednom graničnom frakcijom, ali bi se naknadno mogle uzeti u obzir i opcije sa odvajanjem više frakcija.

Na donjem nivou, ispod tijela rotacionog sita, postavljeni su kontejneri za malu frakciju. Naime, nakon separacije frakcija koja se vrši na osnovu centrifugalne sile dobivene rotacijom tijela sita, mala frakcija se odvaja i dolazi u ovaj kontejner. Ova frakcija se uglavnom sastoji od biorazgradivog materijala, te materijala koji ima određenu termičku vrijednost. Nakon prikupljanja u kontejner, ovaj materijal se prosljeđuje na dalji tretman, ili ukoliko ne postoje mehanizmi dalje obrade na finalno odlaganje na sanitarnu deponiju. S druge strane, velika frakcija ostaje na radnom nivou i transporterom se dalje prebacuje na platformu za ručno sortiranje.

1.2.2.1.4Transporter pražnjenja rotacionog sitaTransporter prema platformi za ručno sortiranje povezuje izlaze na rotacionom situ za veliku frakciju i platformu za ručno sortiranje. Sastoji se iz dva dijela, i to:

Transporter za pražnjenje male frakcije Napojni transporter platforme za ručno sortiranje

Transporter za pražnjenje male frakcije je povezan na izlaz za malu frakciju i transportuje je do kontejnera za pražnjenje. Nalazi se tačno ispod tijela rotacionog sita.

1.2.2.1.5Platforma za ručno sortiranjePlatforma za ručno sortiranje je centralni dio postrojenja. Ovdje se ručnim putem odvajaju korisne komponente iz pristiglog otpada. Reciklažne komponente otpada, kao što su PET, staklo, papir, karton, itd., ovdje bivaju razdvojene ručnim putem u posebne spremnike, pripremljene za slanje na dalji tretman, uglavnom na uređaj za baliranje. Platforma posjeduje vlastitu konstrukciju i zatvoreni klimatizirani prostor koji omogućava zahtjevane radne uslove za osoblje postrojenja.



Radni dio platforme je smješten na visini od 3,5 m od nivoa manevarske površine, a pristup osoblju je osiguran pomoću dva stepeništa sa svake strane platforme. Ispod platforme se nalazi 6 bunkera za smještaj posuda za odvojene reciklažne materijale. Bunkeri su povezani sa položajima za sortiranje, maksimalno njih 10. Također, platforma sadrži i transportnu traku.

1.2.2.1.6Sortirni transporterCentralni mehanizam unutar platforme za ručno sortiranje predstavlja sortirni transporter.

1.2.2.1.7Magnetni separatorNa izlazu iz platforme za ručno sortiranje nalazi se magnetni separator za izdvajanje preostalih metalnih komponenti.

1.2.2.1.8Uređaj za baliranje ostatkaOvakav prijedlog sortirnice za miješani komunalni otpad kao cjelovitog postrojenja uključuje dva uređaja za baliranje. Prvi se nalazi na izlazu iz platforme za ručno sortiranje i koji tretira neselektirani ostatak sa sortirnog transportera. Ovaj materijal uglavnom predstavlja ostatak otpada predviđen za konačno odlaganje. U principu, ovaj uređaj za baliranje može predstavljati opciju u strukturi kompletnog postrojenja, obzirom na krajnje zahtjeve po pitanju finalnog tretmana ovog dijela ostatka otpada.

1.2.2.1.9Uređaj za baliranje reciklažnog materijalaDrugi uređaj za baliranje se odnosi na baliranje ranije odvojenog reciklažnog materijala. Sastoji se iz dva transportera: prijemnog transportera i napojnog transportera uređaja za baliranje, te samog uređaja za baliranje. Reciklažni materijal koji se nalazi u posebnim odjeljcima ispod platforme za ručno sortiranje se odvojeno prebacuje do prijemnog transportera, koji dalje prebacuje materijal na napojni transporter uređaja za baliranje (Tehnix, Katalog proizvoda i postrojenja, 2012.).

1.2.2.2Reciklažno dvorište i prostor za privremeno skladištenje selekcioniranog otpada

Da bi se uspješno iskoristio korisni otpad i ujedno uštedilo na korisnom prostoru za deponiranje, predviđena je izgradnja reciklažnog dvorišta ili centra. Ovdje će se prihvaćati sav korisni otpad koji će građani dovoziti ili koji će se sakupljati u sklopu akcije komunalnog preduzeća.

Predviđeno je da se u reciklažnom dvorištu prihvaća kruti i tekući otpad. Prihvaćati će se kruti otpad kao što su na primjer: kabasti otpad, namještaj madraci, bijela tehnika, alati, elektronični otpad, akumulatori, baterije, staklo, plastika, papir, gume, lijekovi itd. Od tekućeg otpada će se prihvaćati motorna ulja i maziva, tekuća goriva, boje, lakovi, razređivaći, razne hemikalije i sl.

Preuzeti kruti, odnosno tekući otpad će se privremeno skladištiti u posebne kontejnere, spremnike, rezervoare ili neke druge odgovarajuće posude. Pojedine vrste skladištenog otpada moraju biti zaštićene od padavina. Reciklažno dvorište će se izgraditi na površini od oko 400 m2.



U sklopu reciklažnog dvorišta će se urediti objekat za prijem odvojeno prikupljenih frakcija za potrebe javne komunalne službe. Objekat je montažna konstrukcija od čeličnih profila.

Frakcije koje će se skupljati su:

papir i karton svih vrsta, uključujući otpadnu papirnu ambalažu, staklo svih veličina i oblika, uključujući otpadnu ambalažu od stakla, plastika, uključujući otpadnu ambalažu od plastike ili sličnog materijala, metalni otpad, drvo, uključujući otpadnu amabalažu od drveta, tekstil, komadni otpad, odjeća, zeleni otpad i građevinski otpad.

Za jednostavnije odlaganje dovezenog otpada, reciklažno dvorište se gradi u dva nivoa. Dovoz otpada je u gornjem nivou, a kontejneri u donjem.Cijelo područje oko reciklažnog dvorišta treba biti asfaltirano i predviđeno za kretanje kamiona i druge mehanizacije.

Za potrebe skladištenja odvojeno prikupljenog otpada treba izgraditi asfaltni plato. Predviđena površina platoa je oko 500 m2. Za odvođenje oborinske vode, plato će biti urađen sa padom od 2% i uzdužnom nagibu od 1%. Skupljena voda će se prečistiti u mastolovu i pjeskolovu, nakon čega ide u bazen površinskih voda. Na ovom platou se predviđa izgradnja objekta sortirnice.

Za radu potrebni su slijedeći komunalni priključci:

el. energija, vodovod i kanalizacija.

El. energija. Predviđen je priključak na niskonaponsku elektro mrežu. Potrebna snaga električne energije za halu će biti određena naknadno.

Vodovod. Objekat je opremljen sa sanitarnom vodom i umivaonikom za pranje ruku. Sanitarije i tuševi za zaposlene nalaze se u upravnoj zgradi.

Kanalizacija. U hali će nastajati otpadne vode od pranja hale i iz sanitarnog čvora. Oborinske vode sa krova se odvajaju u kanalizaciju čistih oborinskih voda i odvode u bazen.

1.2.2.3Pretovarna stanicaU sklopu iznalaženja cjelovitog rješenja upravljanja otpadom područja Općine Kreševo među važnije aktivnosti ubraja se određivanje lokacije pretovarne stanice sa koje će se vršiti transport otpada na regionalnu deponiju, kao i procjena troškova koji su vezani za prijevoz otpada.

Pretovarna stanica (PS) je objekt opisan i definiran Zakonom o upravljanju otpadom, a služi za pretovar otpada iz manjih vozila i pripremu za daljinski transport otpada do mjesta zbrinjavanja, odnosno obrade i/ili odlaganja otpada.



Navedeni pogon za sortiranje komunalnog otpada je ujedno i pretovarna stanica jer se balirani ostatak direktno odlaže u kontejnere i vozi na lokaciju konačnog zbrinjavanja. U nastavku je dat opis zasebnih pretovarnih stanica koje se koriste u slučaju nepostojanja postrojenja za sortiranje komunalnog otpada.

Kao uobičajeno rješenje za prijevoz otpada na veće udaljenosti koriste se posebna vozila većeg kapaciteta prijevoza, a specijalna vozila za skupljanje otpada po naselju koriste se samo za sakupljanje i lokalni prijevoz otpada do objekta pretovarne stanice. Iznimno je moguć prijevoz otpada i izravno do mjesta zbrinjavanja otpada ukoliko je naselje u kojem se otpad skuplja relativno blizu regionalne deponije.

Pretovarna stanica može se nalaziti i uz druge objekte cjelovitog sistema upravljanja otpadom. Tako je uobičajeno da se nalazi uz reciklažno dvorište ili prostor za obradu glomaznog komunalnog otpada ili građevinskog otpada. Objekti poput sortirnice također predviđaju odvoz obrađenog otpada. Dakle, pretovarna stanica, osim u slučaju kada služi za prihvat otpada iz manjih vozila te premještanje otpada u vozila većeg kapaciteta, može poslužiti i kao mjesto gdje se obavlja prihvat predobrađenog izdvojeno skupljenog otpada i transport istog do mjesta zbrinjavanja obradom ili odlaganjem.

Dva su glavna razloga za izgradnju pretovarnih stanica:

Ekonomski: Ako je odlagalište otpada daleko (>30 km) od mjesta sakupljanja, ekonomičnije je prevoziti otpad do većih vozila za odvoz, nego voziti otpad direktno vozilima koja sama sakupljaju otpad na terenu. Ova situacija je sve uobičajenija, jer su odlagališta sve udaljenija od naseljenih mjesta.

Uslužni: Za ruralno područje bez usluge sakupljanja otpada, pretovarnu stanicu može koristiti i lokalno stanovništvo da otpad ne mora samo voziti daleko.

U osnovi, PS se sastoji od sljedećih komponenti: Adekvatne unutarnje i vanjske infrastrukture, Ulazno-izlazne zone, Zatvorene zgrade u kojoj se otpad prihvaća, Prihvatne zone u kojoj se otpad koji pristiže pregledava te zadržava otpad

koji se ne prihvaća u PS, Parkirališta, Zone za privremeno skladištenje posebnih vrsta otpada i Uređaja sa prešanje (balirka).

Najčešće su upotrebi su dvije pretovarne stanice i to:

Jednostavna (montažna) pretovarna stanica i Automatska (fixna i montažna).

Razmatrajući planirani period zatvaranja sanirane deponije „Dubrave“, izgradnje regionalne deponije i po najviše ekonomski aspekt kao optimalno rješenje izabrana je jednostavna (montažna) pretovarna stanica kapaciteta 5 t/h, (Tehnix, Katalog proizvoda i postrojenja, 2012.). Tehničke karakteristike navedene pretovarne stanice prikazane u narednoj tabeli:



Sistem pretovar

ne stanice

Kapacitet (t/h)

Dimenzije postrojenja Instalirana

snaga (kW)

Dužina (m)

Širina (m)

Visina (m)

Otvoreni 5 24,0 12,0 6,5 11,0Tabela 6. Tehničke karakteristike planirane pretovarne stanice

Još jednom treba naglasiti da se ova pretovarna stanica ugrađuje samo u slučaju nepostojanja postrojenja za sortiranje komunalnog otpada sa baliranjem ostataka.

Na lokaciji pretovarne stanice predviđa se smještaj objekata te pokretne i nepokretne opreme. Pretovarna stanica opremljena je sljedećom opremom:

Vaga, Visokotlačni perač, Protupožarna zaštita, Usipni lijevak s prešom i Ostalo.

Od mehanizacije za prijevoz otpada koristit će se sljedeća oprema (Tehnix, 2012.):

tegljač rolo-kontejnera i rolo kontejneri (sa ili bez preše).

Za minimalne potrebe funkcioniranja Pretovarne Stanice potrebna je sljedeća radna snaga:

1 x radnik (NKV) i 1 x vozač (KV).

1.2.2.4Platforma za pranje točkova i prostor za pranje kontejneraPlatforma za pranje točkova je namijenjena pranju točkova transportnih vozila koja se vraćaju sa deponije na glavnu cestu. Na taj način će se spriječiti raznošenje zagađenja na javne cestovne površine. Platforma će se postaviti kod izlaznog pojasa ceste na desnoj strani i povezati sa cestom od privremenog skladišta odvojeno prikupljenog otpada. Tlocrtne dimenzije platforme su 12,0 x 5,2 m (Tehnix, Katalog proizvoda i postrojenja, 2012.). Platforma je sastavljena od:

Potporne konstrukcije (60 cm debeli sloj nasipa od kamenja), Vozačka konstrukcija (10 cm podbetona, 25 cm AB ploča).

Platforma je pravougaonog oblika i mora imati oblikovan uzdužni (2%) i poprečni (4%) pad prema taložniku koji se nalazi na sredini platforme za pranje. Taložnik je urađen od armiranog betona promjera 600 mm i odvodi se u lagunu za procjedne vode. Poklopac na šahtu mora biti dimenzioniran za teški saobraćaj (400 kN).

Na platformi se po potrebi mogu prati i kontejneri kraj koje je i predviđen prostor.

1.2.2.5Kolska vogaKolska vaga će se postaviti neposredno nasamom ulazu u kompleks deponije uz portirnicu. Vaga će biti elektronski povezana sa mjernim mjestom (kompjuterska



kontrola, registracija prolaza) koji će biti lociran u portirnici. Instalacije za vezu portirnice sa vagom moraju se smjestiti u HDPE cijevi.

Upravljač na vagi će usmjeravati šofere kamiona uz pomoć svjetlosnih znakova na semaforu. Pristupna staza do vage i nakon vage treba biti asfaltirana i širine najmanje 3 m.

Kolska vaga treba da je kapaciteta 30 tona i dužine 9 m. Tlocrtne dimenzije takve kolne vage su cca. 9,00 x 3,65 m. Tačne dimenzije zavise od izbora opreme. Potporna konstrukcija je armirano betonsko korito (osnovna ploča sa zidovima). Most vage se prenosi putem šest nastavaka u osnovnoj betonskoj ploči na osnovno tlo. Pričvršćivanje vage se vrši na ploče koje se moraju prije ugraditi u beton.

Za odliv oborinske vode koja se skuplja na području osnovne ploče mora se predvidjeti odvodna cijev, a ploča se mora izvesti u padu prema odlivnoj cijevi.

1.2.2.6PortirnicaNa ulazu u kompleks deponije se postavlja objekat za portirnicu. Objekat je površine oko 10 m2. Predložena je portirnica tipske kontejnerske izrade sa nadstrešnicom. Portirnica treba biti locirana tako da se iz iste može vršiti kontrola ulaza i izlaza iz deponije, evidentirati vaganje kamiona na kolskoj vagi, kontrolirati pranje točkova kamiona. U portirnici se takođe, obavlja čuvarska služba nakon radnog vremena. Tipski kontejnerski objekat može biti dimenzija 4,88 x 2,43 m sa vratima i prozorom.

1.2.2.7Upravna zgrada i parkingKod ulaza na kompleks deponije predviđa se izgradnja upravne zgrade. Ista mora sadržavati najmanje dvije kancelarije, te prostorije za radnike kao što su: prostorija za presvlačenje, prostorija za objedovanje, te sanitarne prostorije (WC i tuševi).

Odabir kontejnerskog tipa upravnog objekta, a ne zidanog objekta, izabran je najviše iz ekonomskih razloga, gdje se svaki kontejner pravi u tvornici i onda se transportuje na predviđeno mjesto gdje se isti sklapaju u cjelinu. Takva zgrada je puno jeftinija a vrijeme gradnje puno kraće u odnosu na klasičnu gradnju. Ovaj odabir se temelji i na činjenicu da će deponija raditi još 5 godina tako da nije potrebno graditi zidani objekat Ispred zgrade će se izgraditi parking za 10 osobnih vozila.

1.2.2.8Garaža - Nadstrešnica za radne strojeve sa skladištemGaraža je namijenjena za garažiranje i servisiranje kompaktora i ostalih radnih mašina. U garaži se takođe, nalazi i priručno skladište za skladištenje rezervnih dijelova i alata. U sklopu objekta se nalazi i nadstrešnica za skladištenje ostalih radnih mašina. Objekat je montažne konstrukcije, dimenzija 17,1 x 7,8 m i visine 5 m. Stupovi su od čelika i postavljeni u rasteru od 5 m.

Krov je od profiliranog lima sa nagibom od 15 % na dvije vode. Isto tako, fasada hale će biti od profiliranog lima. Vrata trebaju biti rolo izvedbe, dimenzija 6,8 x 4,5 m. U garaži se ne predviđa grijanje. Potreban je priključak na struju za potrebe rasvjete.



1.2.2.9Interne saobračajniceSve interne saobračajnice trebaju biti kružnog karaktera. Predviđena je izgradnja saobraćajnice oko cijelog ruba deponije, a čija je uloga održavanje. Izgradnja same saobraćajnice je uglavnom na osnovnom, postojećem terenu. Saobraćajnica je širine 4 m i po njoj će se vršiti promet dovoznih vozila, interventnih vozila te mehanizacije za održavanje.

Po prekrivenim pokosima deponije će se formirati interni putevi širine 2 m sa ugrađenim kanaletama za skupljanje površinskih oborinskih voda. Svi interni putevi za održavanje po zaključenim pokosima i interna cesta oko ruba deponije će se izgraditi u makadamskoj izvedbi od nabijenog tucanika.

1.2.2.10 KompostanaKompostana za zeleni otpad je unutar kompleksa sanitarne deponije „Dubrave“. Predmetna Studija također pruža informacije koje mogu biti korisne za širok raspon općinskih grupa i organizacija koje razmatraju kompostiranje dvorišnog i organskog otpada, uključujući:

- gradske prostore,- regionalne četvrti,- golf operatere,- bolnice,- obrazovne institucije,- velike institucije,- gradove i mjesta.

Proces kompostiranja ide kroz dvije faze. Aktivna faza sazrijevanja traje 28 dana kada se mješavina komposta mora intenzivno miješati pomoću adekvatnih građevinskih mašina. U fazi naknadnog sazrijevanja mikrobiološka aktivnost je još uvijek aktivna ali ovaj proces traje oko 8 sedmica. Ukupan proces kompostiranja traje oko 12 sedmica. Nakon toga kompost se prosijava i pakuje za skladište odnosno tržište.

Za potrebe kompostiranja potrebni su slijedeći objekti:

Plato za sazrijevanje komposta, Nadstrešnica za strojeve i skladištenje komposta, pakiranje, Betonski boks za prijem zelenog otpada, Otvoreno skladište za strukturni materijal.

Takodje, za kompostanu ovog tipa predviđa se nabavka slijedeće mehanizacije:

Mješalica – homogenizator kompostne mješavine, Drobilica srukturnog (smeđeg) materijala, Sito za prosijavanje komposta (separator lakih frakcija - po potrebi) Utovarivač.

Kompostni redovi moraju se formirati sedmično. Jer cijeli postupak kompostiranje traje 12 sedmica, osigurati se mora prostor za 5 redova. Do svakog reda mora se osigurati dostup za radne strojeve.

Kompostiranje otpada može biti provedeno kroz različite tehnologije uključujući:



Redni broj Tip kompostiranja Količina kompostiranog

materijala1. Statičko kompostiranje u gomilama 50 do 1.500 tona/godišnje2. Prozračne lijehe do 25.000 tona/godišnje3. Jednostavni kanalski i tunelski sistem do 100.000 tona/godišnje4. Kompleksni kanali i sistemi sa

posudamado 250.000 tona/godišnje

Tabela 7. Tehnologije kompostiranja

Razne tehnologije za kompostiranje su naširoko istražene i informacije su dostupne kroz mnoge izvore. Neki od najčešćih tehnologija za dvorišni otpad je pasivno statičko kompostiranje na gomilama i sistemom kompostiranja u lijehama. Svaka od tih tehnika ima svoje prednosti i mane, a postoje i mnoge varijacije koje rade dobro.

Sirovinska priprema je važan korak u kojem je sirovina pripremljena prije nego što je napustila skladište. Tokom pripreme sirovine, svojstva sirovine mogu se mijenjati i fizički i hemijski. Promjene napravljene u ovoj fazi će optimizirati mikrobne performanse tokom faze kompostiranja. Ovisno o vrsti sistema prikupljanja koja se koristi važno je da postoji površina objekta na raspolaganju za sirovinu.

Tokom ove faze rada potrebno je:

ukloniti onečišćenja ili druge nekompostabilne materijale, smanjiti veličinu čestica kako bi se povećala ukupna površina sirovine te

omogućilo bolje prozračivanje, dodavati ugljike ili dušike za dobivanje poželjne C: N mjere, dodavati vlagu u materijal za podizanje vlage na prihvatljiv nivo za život

mikroba, dodati punilo da se poveća protok zraka kroz materijal (drvo, pločice ili

slama).

Čestice manjih dimenzija omogućuju poboljšane mikrobiološke aktivnosti i razlažu se u većem omjeru. Mikrobiološke aktivnosti događaju se na površini čestica a površina od velike čestice je tek djelić njenog ukupnog volumena.

Veličina čestica ciljano treba biti od 25 mm do 50 mm. Čestice ove veličine će proći snažne aktivnosti mikroba, kao i izložiti ih na optimalnu količinu kisika i vlage. Prikladna veličina čestica može se postići pomoću mehaničkih uređaja za smanjenje materijala na prihvatljivu veličinu. “Shredder” se može koristiti za smanjenje veličine čestica. „Shredder“, ili brusilice, obično se sastoje od rotirajućeg bubnja sa nekoliko zubaca zavarenih na njega, a zupci prolaze kako se bubanj okreće. Materijal koji je prevelik da bi prošao kroz rešetke bude razbijen po zupcima koji se okreću. Podešavanjem otvora na rešetci može se kontrolirati veličina čestica.

Lijeha može biti formirana korištenjem niza tehnologija i praksi. Većina se obično, formira pomoću "Skid Steer loader-a" za nagomilavanje materijala. Oprema s "dugim dosegom", kao što su kašike utovarivača može graditi visoke lijehe. Mašine za preokretanje proizvode niske lijehe. Velike lijehe mogu stvoriti anaerobne zone u blizini centra gomile, koja ispušta mirise kad se preokrene, dok male gomile mogu izgubiti toplinu brzo i onda se ne može ispariti vlaga i ubiti patogene sjemenke korova.



Prozračivanje lijeha je prirodan ili pasivan način kretanja zraka (konvekcija). Poroznost u lijehama će odrediti izmjenu zraka. Kao rezultat toga, veličina lijehe koja se može učinkovito prozračiti određena je njenom poroznosti. Na primjer, lagane lijehe lišća mogu biti puno veće od mokre guste lijehe koja sadrži samo trave. Dakle, sirovina ce odrediti veličinu lijehe.

Na osnovu poračuna o količini otpada koji se trenutno prikuplja i koji će se prikupljati un narednim godinama na području općine Kreševo mogu se dobiti veličine na osnovu kojih bi se mogle odrediti približne veličine nekih parametara kompostane.

Na osnovu proračuna o količini otpada koji se trenutno prikuplja i koji će se prikupljati u narednim godinama na području općine Kreševo dobivene su veličine na osnovu kojih bi se mogle odrediti približne veličine nekih parametara kompostane. Od ukupne količine prikupljenog otpada u jednoj prosječnoj godini 600 t/god., 6,09% je udio organskog biorazgradivog otpada. Ova komponenta uglavnom otpada se odnosi na ostatke iz domaćinstva koji imaju biorazgradivi karakter. Obzirom da je očekivati da je ova komponenta zastupljena konstantno tokom čitave godine kod projekcija se ne trebaju uzimati u obzir varijacije tokom čitave godine. S druge strane komponenta organski otpad iz vrtova je zastupljena sa 10,76% udjela u ukupnoj količini otpada. Obzirom da se ovaj podatak odnosi na proljetni sezonski period kada je intenzivnija vegetacija, a samim tim postoje i veće količine otpada iz vrtova i parkova, u modelu za projekciju količina ovoga otpada potrebno je uvrstiti pretpostavljene sezonske varijacije. Prema tome ukupna količina organskog otpada – biorazgradivog otpada u toku jedne godine iznosi oko 36,55 t/god., dok otpad iz vrtova u toku jedne godine iznosi. 64,56 t/god.. Značaj udjela organske komponente u ukupnoj količini pristiglog otpada na deponiju je u osnovi za dalje planiranje biološkog tretmana kod planiranja i uspostave kompostane. Ukupna količina biorazgradivog otpada i otpada iz vrtova iznosi 101 t/god.. Na osnovu tabele koja je prikazana iznad, prema dobivenoj količini biorazgradivog otpada tip kompostiranja bi trebao da bude u statičkim lijehama.

Kako je ciljano vrijeme za proizvodnju komposta ovoga načina kompostiranja oko 9 nedjelja tj. 2 mjeseca može se uzeti da je količina otpada pristiglog za dva mjeseca cca 35 tona, što je mjerodavno za određivanje veličine “polja” za kompostiranje. Za statičko kompostiranje u lijehama preporučena vrijednost veličine kompostne gomile je 90 do 120 cm koja bi se formirala sa polukružnim poprečnim presjekom i dužinom cca 20 m koliko iznosi jedna karakteristična strana tlocrta deponije. Uz pretpostavku prosječne gustine ove vrste otpada od ρ=600 kg/m3, dobivamo volumen V=58 m3 ove vrste otpada za kompostiranje. Ukoliko se ovaj otpad rasporedi u odgovarajuće lijehe sa polukružnim poprečnim presjekom od poluprečnika R=1 m i dužine l=50 m dobivamo da u jednu lijehu može stati V=31,04 m3 otpada, dok u dvije lijehe može stati kompletan otpad za kompostiranje koji pristigne na deponiju u toku 2 mjeseca. Pošto jedna lijeha zauzima A=40 m2 to znači da dvije lijehe zauzimaju ukupno A=80 m2 uz iskorištenost polja za lijehe od 50% to bi ukupna veličina polja za lijehe iznosila A=160 m2. Također potrebno je rezervisati i prostor za skladištenje završne faze komposta odnosno finalnog proizvoda koji iznosi cca 5,8 m3, bazirano na odnosu 90% biorazgradivog otpada u odnosu na 10% proizvedenog finalnog proizvoda.



1.2.2.11 Spalionica animalnog otpadaPrijedlog uspostave spalionice otpada animalnog porijekla kao dio cjelokupnog centra za upravljanje otpadom na deponiji „Dubrave“ ima za cilj odrediti uslove pod kojima je moguće osigurati cjelokupnu opravdanost uvođenja procesa spaljivanja otpada životinjskog porijekla, kako dijelova, tako i cijelih trupala (konji, ovce, goveda, perad, itd.). Funkcionisanje ovog postrojenja mora biti u skladu sa najvišim ekološkim normama, odnosno u skladu sa odredbama pozitivne zakonske i podzakonske regulative u našoj zemlji.

Prema EU propisima, otpad životinjskog porijekla dijeli se u tri kategorije. U prvu spadaju glava, kosti, mozak, leđna moždina, odnosno sve ono što sadrži živčane stanice. Prva kategorija životinjskog otpada mora se spaljivati i ne smije se koristiti za dalju preradu.

U drugoj kategoriji se nalaze uginule i ubijene životinje, koje mogu ići u dalju preradu. Od njih je moguće praviti kompost, kao i tehničku mast koja se koristi u kemijskoj industriji. Ova mast nikako se ne smije koristiti u farmaceutskoj i medicinskoj industriji.

Treća kategorija obrađuje životinjski otpad nakon klanja, a od njega se u kafilerijama dobiva koštano brašno koje služi u ishrani životinja. Upotreba koštanog brašna u EU dozvoljena je samo u ishrani kućnih ljubimaca; zabranjeno je hraniti domaće životinje koštanim brašnom zbog kravljeg ludila.

Sa životinjskim otpadom se mora postupati na način, da se: zaštiti zdravlje ljudi i zdravlje životinja, osiguraju uvjeti za proizvodnju higijenski valjanih životinjskih proizvoda za

ljudsku prehranu, izbjegne onečišćavanje okoliša (vode, mora, tla, zraka, namirnica i krme), spriječi nekontrolirano odlaganje i razmnožavanje štetnih životinja i

patogenih mikroorganizama, onemogući stvaranje neugodnih mirisa i narušavanje javnog reda i mira, podvrgne toplinskoj preradi i iskoriste vrijedna svojstva, vodi propisana evidencija i dostavljaju izvješća nadležnim upravnim

tijelima.

Postupanje sa životinjskim otpadom po veterinarsko-zdravstvenim načelima i načelima veterinarske zaštite okoliša podrazumijeva prihvat, skupljanje, razvrstavanje prema stupnju rizičnosti (kategorije), privremeno uskladištavanje otpada u sabiralištima s uređajima za hlađenje, razudbu uginulih životinja (određivanje uzroka uginuća), toplinsku preradu i spaljivanje životinjskih poluprerađevina koje sadrže proteine.

Kapacitet spalionice određuje se na osnovu količine animalnog otpada koje se odlože na deponiji, a koja iznosi koja iznosi 500 kg odnosno 0,843 m3.

Postrojenja zahtijeva i adekvatnu vlastitu infrastrukturu kao što je:

Montažni ili čvrsti objekat u kojem je smješteno postrojenje, Prihvatni bunker, Sistem transporta otpada do postrojenja za spaljivanje.



Spalionica otpada animalnog porijekla koncipirana je na način da se ulazna sirovina (animalni otpad) skladišti u hladnjačama, a zatim transportuje do sistema za spaljivanje otpada animalnog porijekla. Procedure tretmana otpada animalnog porijekla sastoji se od tri glavna koraka prikazana na slici ispod.

Samo sagorijevanje otpada animalnog porijekla u spalionici treba biti:

- SANITARNO: Otpad se uklanja čim nastane. Ne ostaje materija koja privlači glodavce ili muhe, čime se reducira opasnost od širenja zaraze

- POUZDANO: Napunite komoru i upalite plamenik. Automatska procedura spaljivanja, sa programibilnim vremenom trajanja.

- POTPUNO: Ostatak spaljivanja čini potpuno sterilan pepeo, neopasan za manipulaciju.

Otpad animalnog porijekla koji se kamionima u zatvorenim posudama (kontejnerima) doveze u krug buduće deponije, prvo se odlaže u hladnjaču, koja služi kao skladište ovog tipa otpada, kako bi se spriječio nastanak zaraze ili neke parazitne bolesti. Za uspostavu sistema spalionice potrebne su minimalno dvije osobe. Jedna osoba bi vodila evidenciju o primljenom otpadu, dok bi druga osoba obavljala poslove transporta otpada od hladnjače do spalionice, punjenje spalionice, kao i čišćenje i otklanjanje pepela koji nastane u toku sagorijevanja.Primljene količine otpada, sastav i porijeklo otpada (klaonica, farma, ...), potrebno je evidentirati u formularima koji će se čuvati u bazi podataka (u računaru). Nakon evidentiranja i skladištenja otpada, moguće je započeti proces spaljivanja otpada.

Otpad animalnog porijekla se dovozi viljuškarom do ložišta i ubacuju kroz vrata, dok se ne napuni kapacitet primarnog ložišta.

Čišćenje ložišta, taložne komore i dimnjaka vrši se periodično u deset dana jedanput, a čišćenje dimnih cijevi vrši se svakih pet do šest dana. Nastali produkti sagorijevanja prolaze kroz dimne cijevi i ulaze u sekundarnu (taložnu) komoru. U sekundarnoj komori ostaje pepeo, a produkti sagorijevanja kroz dimnjak odlaze u atmosferu. Preostali pepeo je u potpunosti sterilan i neopasan za manipulaciju. Osoba zadužena za održavanje spalionice, čisti pepeo iz primarnog i sekundarnog ložišta i odlaže ga na deponiju.

Vrste animalnog otpada koji se planira spaljivati u predmetom postrojenju, a prema Pravilniku o kategorijama otpada sa listama (Sl. novine FBiH, broj 9/05), date su u narednoj tabeli.

Šifra otpada

Naziv otpada

02

OTPAD IZ POLJOPRIVREDE, VRTLARSTVA, PROIZVODNJE VODENIHKULTURA, ŠUMARSTVA, LOVA I RIBARSTVA, PRIPREMANJA HRANE IPRERADE

02 01 02 Otpadna životinjska tkiva02 02 01 Talozi od ispiranja i čišćenja02 02 02 Otpadno životinjsko tkivo02 02 03 Materijali neprikladni za potrošnju ili preradu

04 OTPAD IZ KOŽARSKE, KRZNARSKE I TEKSTILNE INDUSTRIJE04 01 01 Otpad od uklanjanja potkožnog tkiva i razlaganja krečom

18 OTPAD KOJI NASTAJE KOD ZAŠTITE ZDRAVLJA LJUDI I ŽIVOTINJA



Šifra otpada

Naziv otpada

I/ILISRODNIH ISTRAŽIVANJA (isključujući otpad iz domaćinstava i restorana koji nepotiče iz neposredne zdravstvene zaštite)

18 02 02*Ostali otpad čije sakupljanje i odlaganje podliježe specijalnim zahtjevima radi prevencijeInfekcije

18 02 03Otpad čije sakupljanje i odlaganje ne podliježe specijalnim zahtjevima radi prevencijeInfekcije

Tabela 8. Vrste animalnog otpada koji se planira spaljivati

1.2.2.12 Komponente sistema spalionice1.2.2.12.1 Hladnjača

za skladištenje otpada animalnog porijeklaSkladištenje otpada animalnog porijekla treba biti izvršeno na odgovarajući način, kako bi se spriječio nastanak zaraze ili parazitne bolesti. Zbrinjavanje je, sa ekološkog i epizootiološkog aspekta, najbolje u tzv. hladnjačama koje se koriste za privremeno skladištenje lešina i animalnog otpada, te predstavlja zaštitu od smrada, zaraznih bolesti i raznošenja otpada. Izvedba hladnjače, kao i temperaturni uslovi u njoj zavisi od tipa otpada animalnog porijekla koji se skladišti. Pri tome, karakteristike hladnjače treba da zadovoljavaju uslove:

Konstantno strujanje hladnog zraka što osigurava ravnomjerno hlađenje i odstranjivanje vlage iz otpada unutar kontejnera,

Konstantno održavanje temperature skladištenja između +4 i +8˚C sa mogućnošću regulacije prema potrebi korisnika,

Jednostavna manipulacija posudama u kontejneru, Komora treba da radi potpuno automatski prema namještenoj temperaturi

skladištenja tokom cijele godine, Punjenje, pražnjenje i smještaj animalnog otpada u komorama za hlađenje

se obavlja specijalnim kolicima (viljuškar) i omogućuju jednostavnu manipulaciju unutar i izvan komore,

Posude za smještaj životinjskog otpada unutar hladnjače mogu biti u plastičnoj izvedbi sa kapacitetom do 1.100 l. Broj i veličinu posuda određuju potrebe korisnika,

Hladnjača se ovisno o potrebama i mogućnostima korisnika može ugraditi u postojeći zidani objekt ili izvesti kao samostojeći kontejner izvan objekta,

Dimenzije hladnjače ovise o traženom kapacitetu animalnog otpada, Komora za hlađenje je izrađena od izolacijskih panela ispunjenih

poliuretanskom pjenom i sa obje strane obloženih bojanim limom, Rashladni uređaji koriste ekološki prihvatljive radne tvari i mogu biti u

kompaktnoj mono - blok izvedbi ili za veće dimenzije hladnjače izvedeni kao split – sistemi.

1.2.2.12.2 Transport otpada animalnog porijekla

Otpad animalnog porijekla u hladnjačama je smješten u kiper paletama. Maksimalni kapacitet ovih posuda može biti 0,5 m3, 0,75 m3, 1 m3. Broj i veličina posuda je određen potrebama spalionice i količinama otpada animalnog porijekla.



Potrebno je da posude budu nepropusne i da postoji mogućnost da se prenose viljuškarom. Također, potrebno je da konstrukcija posude bude čvrsta kako bi se postigao što duži vijek trajanja.

Utovar otpada u spalionicu se vrši kiper posudama za otpad, koje će se prenositi viljuškarom od hladnjače do spalionice. Viljuškar treba zadovoljavati zahtjeve Direktive 98/37/EZ o strojevima. Viljuškar treba biti na dizel pogon, sa elektronički regulisanim pogonom i koji se može optimalno prilagoditi trenutnim uslovima primjene. Također, potrebno je da viljuškar posjeduje automatsku promjenu režima dizanja, kako bi se pružilo sigurno odlaganje otpada na različitim visinama.

1.2.2.12.3 Spalionica za otpad animalnog porijekla

Za uspostavu postrojenja za spaljivanje otpada životinjskog porijekla potrebno je obratiti pažnju na instalaciju, održavanje i opremu za regulisanje rada. Također, potrebno je obratiti pažnju da oprema za spaljivanje otpada bude konstruisana prema najvišim standardima koji osiguravaju siguran rad i koja rizik od nastanka nesreća svodi na minimum. U skladu sa tim, postrojenja za spaljivanje otpada, kao i sva prateća oprema, potrebno je da posjeduju CE oznaku. Rad spalionice mora biti u skladu sa Uredbom (EZ) 1774/2002 o nusproizvodima životinjskog porijekla. U skladu sa tom uredbom, dimne gasove je potrebno termički obraditi na temperaturi od minimalno 850˚C u trajanju od 2 sekunde, što se odvija u sekundarnoj komori spalionice.

Spalionice se instaliraju u prenosnim kontejnerima, dimenzija 20 stopnog transportnog kontejnera. U kontejneru, pored spalionice, nalazi se sva popratna oprema, koja uključuje i rezervoar za gorivo. Potrebno je da na kontejneru postoje dva otvora (sa lijeve i desne strane). Otvor sa lijeve strane je namijenjen za slobodan pristup viljuškara u prostoriju kako bi se vršilo nesmetana opskrba spalionice otpadom. Otvor sa lijeve strane je namijenjen za nesmetan pristup sekundarnoj komori spalionice.

Spaljivanje otpada životinjskog porijekla potrebno je vršiti u potpunosti bez dima i mirisa, na visokim radnim temperaturama. Osnovni elementi spalionice, od kojih zavisi efikasnost rada sistema za spaljivanje otpada životinjskog porijekla su: (i) komora za spaljivanje otpada i gorionici; (ii) dimnjak; (iii) oprema za regulisanje rada sistema za spaljivanje otpada životinjskog porijekla. Projektovanje spalionice ima svoje specifičnosti koje uslovljavaju posebnu konstrukciju ložišta i dimnjaka.

Usvajanje peci za spaljivanje animalnog otpada vršiti će se na osnovu sedmične količine otpada koja iznosi 500 kg odnosno 0,843 m3.

Usvojena je peć za spaljivanje otpada tip SD 60, proizvod MAGET, Bela Palanka, Srbija, sa karakteristikama:

Zapremina primarne komore: V = 0,6 m3, Kapacitet sagorijevanja: G = 60 kg/h Dimenzije kotla: DxŠxV (mm) = 2000x 1100 x 1300 Sa brojem gorionika: n = 2



1.2.2.12.4 Oprema za regulisanje rada spalionice

Jednostavnost spalionica se ogleda u automatiziranom procesu spaljivanja otpada, kao i minimalnim potrebama ljudskog rada. Sva oprema za automatizaciju i regulisanje rada spalionice nalazi se u kontrolnoj kutiji, koja se postavlja na sekundarnoj komori za spaljivanje otpada (InCener8, 2012.).

Oprema za regulisanje rada spalionice sastoji se od kontrolora temperature i kontrolora vremena, koji su obično kombinovani u jednu cjelinu. Zadatak ove opreme je regulisanje izlazne temperature dimnih gasova iz spalionice, kao i regulisanje vremena spaljivanja otpada animalnog porijekla.

Ključni procesi spaljivanja otpada animalnog porijekla koji uzrokuju nastanak polutanata su: (i) skladištenje otpada u hladnjači i (ii) spaljivanje otpada u spalionici. Ako nije podešena odgovarajuća temperatura u hladnjači, može doći do oslobađanja neugodnih mirisa. Obzirom da se otpad uklanja čim nastane ne ostaje materije koja privlači glodavce ili muhe, čime se reducira opasnost od širenja zaraze. Polutanti koji nastaju nakon sagorijevanja sastoje se od: partikularnih čestica, azotnih oksida, sumpor dioksida, isparljivih organskih jedinjena i dioksida. Ove polutante moguće je eliminisati ako gasovi i frakcije pepela (leteći pepeo) prođu kroz odgovarajući tretman prije nego se ispuste u atmosferu.

Polutanti koji se emituju u toku spaljivanja otpada animalnog porijekla mogu imati utjecaj na zdravlje ljudi, zavisno od koncentracije u kojoj su prisutni. Tačan sadržaj polutanata u izlaznim gasovima iz procesa sagorijevanja otpada životinjskog porijekla zavisi od sadržaja otpada koji se spaljuje, primjesa koje se dodaju u toku sagorijevanja (gorivo za početno spaljivanje: mazut, lož ulje, i sl.), efikasnosti spalionice i mjera za regulisanje emisije.

1.2.2.12.5 Sumarni prikaz tehnika za zaštitu okoliša kod spalionice animalnog otpada

Proces dopunjavanja otpada animalnog porijekla u primarnoj komori vrši se pod strogim nadzorom i oprezom, pri čemu vrata spalionice smiju biti otvorena samo 15 sekundi. Istopljene masti i druge tečnosti ne bi trebalo usipati u primarnu komoru kroz otvor na primarnoj komori u toku procesa sagorijevanja. Nakon punjenja spalionice otpadom i zatvaranja poklopca, potrebno je obratiti pažnju da su vrata poklopca izbalansirana i da dobro zaptivaju, kako bi se spriječio dotok hladnog vazduha u komoru za sagorijevanje. Prilikom zatvaranja poklopca na primarnoj komori, postavljaju se vijci na prednjoj strani (držači), kako bi se osiguralo da poklopac dobro zaptiva i da se ne oslobađaju neugodni mirisi iz procesa sagorijevanja.

Konstantno održavanje temperature skladištenja između 3 i 6 ˚C, sprječava nastanak i širenje neugodnih mirisa izvan hladnjače. Pri tome, potrebno je obratiti pažnju da hladnjača radi automatski prema namještenoj temperaturi skladištenja tokom cijele godine.

Važni elementi efektivnog regulisanja emisije iz procesa sagorijevanja uključuju:

ispravnu instalaciju i upotrebu opreme za sagorijevanje otpada animalnog porijekla,

održavanje spalionice i



trening osoblja.

Instalacija sistema za spaljivanje, kao i regulisanje rada i održavanje sistema, mora vršiti osoba obučena za ove aktivnosti. Obuka obuhvata informisanje o svim tehničkim komponentama spalionice, kao i problemima koji se mogu javiti u toku rada. U cilju reduciranja rizika od emisija, posebna pažnja treba biti posvećena na procedure u toku početka rada cijelog sistema, završetka cijelog procesa ili serije spaljivanja otpada , ili ukazujući na procedure u neuobičajenim situacijama. Pri tome, trening/obuka treba da obuhvataju: (i) podizanje svijesti o dužnostima osoblja; (ii) reduciranje emisije na početku i kraju rada sistema; i (iii) akcije koje je potrebno poduzeti kako bi se reducirale emisije u neuobičajenim situacijama.

Sve aktivnosti koje obuhvataju radove na električnim instalacijama, radove na mjestima predviđenim za ulaz energenta ili vode, moraju biti izvršeni od strane certificiranih kompanija. U tom slučaju, kompanija koja vrši radove mora pružiti odgovarajuću dokumentaciju koja će potvrditi kvalitet i profesionalnost obavljenih radova. Održavanje i servisiranje spalionice se vrši u skladu sa predviđenim rasporedom održavanja sistema, i to od strane certificiranog servisera. Servisiranje i kontrola gorionika mora biti izvršena svakih 1000 radnih sati, od strane certificiranog servisera. U okviru visokih standarda održavanja i čišćenja pogona, potrebno je čistiti i pokupiti sav rasuti otpad animalnog porijekla, i to: usisavanjem, mokrim metodama, ili drugim adekvatnim tehnikama. Suho čišćenje praškastog otpada ne smije biti dozvoljeno.

Također, cjevovodi i dimnjak bi trebali biti redovno održavani, kao dio rutine programa održavanja, kako bi se spriječila akumulacija materijala. Mjesečni režim održavanja treba da obuhvata naredne korake i provjere:

da li postoje oštećenja površine ispod poklopca u primarnoj komori za sagorijevanje,

da li postoje vidljiva oštećenja na dimnjaku, da li postoje vidljiva oštećenja na vanjskoj konstrukciji spalionice (korozija

metalnih dijelova, promjena boje, curenja), stanja instalacije za gorivo i električnu energiju, balansa poluge za ravnotežu na poklopcu primarne komore i dihtovanja između svakog dijela dimnjaka (uključujući dodirna mjesta sa

sekundarnom komorom).

Proces sagorijevanja otpada životinjskog porijekla je serijski proces, pri čemu brzine izlaznih dimnih gasova variraju u toku cijele serije sagorijevanja. Dimni gasovi koji izlaze iz dimnjaka, mogu postići izlaznu brzinu veću od 15 m/sec. u toku procesa sagorijevanja. U toku procesa može doći do nastanka kondenzata na unutrašnjim površinama dimnjaka i izlaznim cjevovodima koji vodi do korozije površina. Adekvatna izolacija će smanjiti hlađenje izlaznih gasova i spriječiti kondenzaciju održavajući temperaturu izlaznih gasova iznad tačke rošenja.

Potrebno je naglasiti da se redukcija emisije štetnih polutanata (halogenizovanih organskih spojeva) postiže u sekundarnoj komori, dvosekundnim zadržavanjem i „spaljivanjem“ na temperaturi većoj od 1000˚C. Redukcija emisije azotnih oksida se postiže primjenom koncepta višestepenog sagorijevanja, u primarnoj i sekundarnoj komori. Pepeo koji ostane nakon spaljivanja otpada animalnog porijekla je u potpunosti inertan, i nakon taloženja čisti se sekundarna komora i on se odlaže na deponiju.



1.2.3Opskrba vodom, opskrba električnom energijom i odvodnja otpadnih voda

1.2.3.1VodosnabdjevanjeIdejnim rješenjem predviđena je priključenje na vodovodnu mrežu. Ukoliko se to rješenje pokaže neekonomično, izvršit će se gradnja rezervoara za vodu koji treba istovremeno osigurati količine vode za protupožarnu zaštitu (istovremeno javljanje 2 požara u trajanju od 1 sata) i količine vode za dnevne potrebe rada deponije (voda za piće, voda za pranje vozila, itd).

Planirana je izgradnja dvokomornog rezervoara za vodu minimalnog kapaciteta 2x100 m3 sa zatvaračnicom i pumpnom stanicom. Za protupožarnu zaštitu predviđena je i oprema za povećanje pritiska.

1.2.3.2Električna energijaPriključak deponije treba da osigura električnu energiju za normalno funkcionisanje kontrolno propusnog punkta, sistema za podizanje pritiska u vodosistemu i za recirkulaciju kao i za osvjetljenje deponijskog prostora.

Predviđen je priključak na niskonaponsku elektromrežu. Potrebna snaga električne energije za cijeli kompleks odlagališta će biti određena naknadno.

1.2.3.3Odvodnja sanitarno-fekalne otpadne vodeFekalne otpadne vode koje nastaju u sanitarnim čvorovima glavnog objekta i portirnice će se spojiti na gradski kolektorski sistem u najbližem naselju. Ukoliko ovo rješenje ne bude moguće, pristupit će se izgradnji septičke jame.

Odvodnja oborinskih voda, voda sa krovova objekata, voda sa manipulativnih površina, vrši se kanalima u separatore, a potom minimiziranom infiltracijom ispust se vrši u obodni kanal. Za revizije i eventualna čišćenja koriste se reviziona okna. Zamašćene vode iz separatora se zbrinjavaju na adekvatan način i ne smiju se ispuštati u sisteme oborinskih ili procjednih voda na deponiji.

Naročito se mora voditi računa o instalacionim padovima koji moraju biti u skladu sa projektnim rješenjem. Sabirnoj jami (septik) omogućen je kolski pristup. U slučaju potrebe vrši se pražnjenje i odvoz na gradsku kanalizaciju.

Vode opterećene uljima i talozima odvojenim sistemom kanalizacije se spajaju na tipski separator ulja i taloga, a iz separatora se vrši ispust u obodni kanal. U sistemu prikupljanja, odvodnje i tretmana otpadnih voda razdvajaju se površinske vode i procjedne vode iz same deponije.

1.2.4Način rada kompleksa sanirane deponijeNakon saniranja i izgradnje svih predviđenih objekata i uređaja, rad na saniranoj deponiji će se odvijati kako slijedi u opisu. Kompleks deponije imati će ulaz i izlaz radi što jednostavnijeg odvijanja saobraćaja unutar deponije, što je i prikazano na situaciji nove sanirane deponije.

Sakupljeni otpad od strane komunalne službe će se na deponiju dovoziti sa kamionima smećarima i kamionima podizačima kontejnera. Na ulaznom dijelu gdje se nalazi portirnica i kolna vaga otpad će se vagati bilježiti količine dovezenog otpada. Zatim se otpad odvozi na deponiju gdje se istresa i pomoću



kompaktora ugrađuje u slojevima po 0,5 m. Nakon što istovari otpad, kamion odlazi na pranje guma (točkova). Prostor za pranje guma se nalazi uz cestu na samom ulazu. Po pranju guma kamion napušta kompleks deponije.

Nakon što se otpad rasporedi i nabije kompaktorom u sloj od 0,5 m vrši se njegovo prekrivanje sa inertnim materijalom u sloju od cca 15 cm. Inertni materijal može biti pijesak, glina, zemlja, sitniji građevinski otpad i sl. Kao dobar izbor za prekrivanje slojeva otpada pokazao se glinoviti pijesak sa sadržajem gline i ilovače. Takođe, može poslužiti i otpadni kvarcni pijesak pomiješan sa netonitom. Količina prekrivnog materijala za dnevno i završno prekrivanje iznosi cca 20 % od ukupne količine deponiranog otpada. Ovaj materijal treba biti obezbjeđen i na raspolaganju na kompleksu deponije.

Otpad koji dovoze stanovnici u reciklažni centar mora također, proći kontrolu. Radnik koji vrši vizuelnu kontrolu i nadzor u reciklažnom dvorištu je smješten u upravnoj zgradi. Osobna vozila po kontroli dovezenog otpada dovoze isti na gornji plato reciklalžnog dvorišta, odbace ga u kontejnere i niz rampu krenu prema izlazu iz kompleksa deponije. Ovaj ulaz je takođe predviđen i za radnike na deponiji. Skupljeni otpad u reciklažnom dvorištu se po potrebi obrađuje u hali za demontažu te skladišti na platou za privremeno skladištenje odvojeno prikupljenog otpada.

1.2.4.1Dnevno i međuetažno prekrivanje slojeva otpadaDnevno prekrivanje slojeva otpada je obavezna operacija prilikom provedbe ispravnog sanitarnog odlaganja. Svakodnevno se prekriva inertnim materijalom ili alternativnim pokrovom (LDPE-geomembrana). Otpad se nabija do visine etaže, a tada se obavlja međuetažno prekrivanje. Kako se etaža otpada širi, tako se povećava i površina razvlačenja geomembrane. Otvorenu dnevnu površinu otpada potrebno je držati što manjom. Nakon što se popuni prva kaseta prve etaže, njezina gornja površina se prekriva slojem gline ili inertnog materijala debljine 15 cm, a geomembrana se premješta na novu (susjednu) kasetu – i tako redom.

Međuetažni prekrivni sloj izvodi se uz poprečni i uzdužni nagib od najmanje 2 %. Prekrivni materijal svake etaže treba dobro izravnati i nabiti da bi se izbjegla njegova erozija uslijed utjecaja atmosferilija. Dobro izveden prekrivni sloj smanjuje količinu infiltrirajuće i procjedne vode, svodi na minimum prisustvo insekata i ptica te sprječava raznošenje lakših frakcija otpada uslijed vjetra.

1.3 USLOVI UPOTREBE ZEMLJIŠTA

1.3.1Opis predmetne lokacijeGradska deponija otpada „Dubrave“ se nalazi 5,5 km jugoistočno od centra grada Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Sa sjeverne strane je omeđen planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 930 metara. (Prilog 3. Šira lokacija deponije „Dubrave“ i Prilog 4. Uža lokacija deponije „Dubrave“).

Naselja koja se nalaze u bližoj okolini deponije su Vidosovići i Gunjani, koji se nalaze jugoistočno 2 – 3 km od same lokacije deponije. Deponija „Dubrave“ je otvorena 2003.godine. Prije 2003 godine otpad sa područja općine Kreševo se



odlagao na staroj lokaciji „Ravnom Vagnju“, međutim ona se je zatvorila tako što je zatrpana inertnim materijalom i slojem humusa i na taj način se je prestalo odlagati otpad.

Na ulazu u deponiji postoji rampa i nije ograđena. Deponija se nalazi u prirodnoj depresiji koja je okružena šumom i šumskim zemljištem. Kroz samu deponiju tj. kroz dno depresije prolazi suhi potok koji se javlja nakon obilnih padavina i na taj način zagađuje okoliš. Deponija je isključivo namijenjena za komunalni otpad. Površina parcele na kojoj se nalazi deponija iznosi oko 18 ha i državno je vlasništvo. Površina koju zauzima deponija „Dubrave“ trenutno iznosi cca. 14.345 m2.

Otpad nije zbijen, vrlo heterogen otpad se odlaže, uključujući uginule životinje i otpad drvne mase, a također, poslije rata je velika količina inertnog materijala odložena.

Odlagalište zbog svojih postrojenja nije u skladu sa važećim evropskim zakonodavstvom, nisu čak ni sistemi odvodnjavanja, a ni donji brtvljeni sloj nije urađen.

U toku održavanja gradske deponije koristi se kamena i zemljana prekrivka odlaganog smeća sa razgrtanjem i nabijanjem istog. Gradska deponija nema mogućnost selektiranog odlaganja pošto nije ni u gradu riješeno selektivno prikupljanje svog otpada. Nadzor zraka, površinskih voda, podzemnih voda, buke, deratizacije i dezinsekcije, i očevid o količinama i vrstama dovezenog otpada, se ne provodi.

Gradska deponija „Dubrave" je prilično neuređena deponija u smislu propisa koji govore o načinu deponovanja otpada. U tom pravcu govori i činjenica da ista nema dozvole za upotrebu i ne može je dobiti dok se ne uredi.

Kao što je već navedeno postojeća deponija se počela koristiti 2003 godine i konstatirano je to da količine deponiranog otpada bilježe stalni porast i ovaj trend se i dalje povećava. Deponija „Dubrave“ nalazi se na parceli k.č. 4106 K.O. Kreševo prema Izvodu iz katastarsko – knjižnog uloška br. 201, a pravo raspolaganja ovom parcelom ima Federacija BiH (Prilog 5. Kopija katastarskog plana R - 1:5000 i Izvod iz katastarsko-knjižnog uloška br. 201).

1.3.2Uslovi upotrebe zemljišta u toku gradnje Izgled i veličina sanirane općinske deponije „Dubrave“ će se na navedenoj lokaciji u potpunosti uklopiti u postojeći okoliš ali i u zahtjeve koji će biti definirani i naloženi urbanističko-tehničkim uvjetima od strane stručne službe Općine Kreševo.

U toku izgradnje, investitor, odnosno operator, dužan je pridržavati se uvjeta datih u Urbanističkoj saglasnosti, odnosno dužan je pridržavati se urbanističko-tehničkih uvjeta.

Tokom pripreme lokacije za sanaciju i pri samoj sanaciji, neophodno je provoditi mjere kako bi se utjecaji na okoliš sveli na najmanju moguću mjeru (potrebno je u okviru Glavnog projekta uraditi Elaborat zbrinjavanja otpada, Elaborat zaštite okoliša i Elaborat zaštite od požara i eksplozija). Projektnim rješenjem neophodno je uzeti u obzir sve relevantne podatke (krajolik, klimu, zonu, infrastrukturu, itd.).



Tokom priprema za sanaciju kao i tokom same sanacije na lokaciji se mogu pojaviti pojačane emisije prašine, dima, buke ali i akcidentne situacije kao što su: prolijevanje ulja, maziva, goriva, itd. Bez obzira na kratkoću djelovanja i učestalost ovih utjecaja, neophodno je poduzimati sve mjere definisane važećim propisima a koje se tiču građenja, zaštite na radu i zaštite okoliša (Zakon o građenju (Sl. novine SBK, broj 11/05), Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 38/09), Zakon o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09), Zakon zaštite na radu (Sl. novine SRBiH, broj 68/90), Zakon o vodama (Sl. novine FBiH, br. 70/06), itd.).

1.3.3Uslovi upotrebe zemljišta u toku radaNakon sanacije predmetne deponije, zemljište će se koristi za odlaganje novopristiglog komunalnog otpada. U odnosu na dosadašnje stanje, nakon sanacije će se odlaganje sprovoditi u skladu sa relevantnim zakonskim propisima i dobrim praksama iz oblasti upravljanja otpadom.

Ovo će se odraziti na način da će se negativni utjecaji upotrebe zemljišta svesti na minimum.

Utjecaji na okoliš (emisije u zrak, tlo i vodu) biti će u skladu sa predloženim tehničkim rješenjima a koja se odnose posebno na zaštitu okoliša, zaštitu od buke i vibracija, zaštitu života i zdravlja, zaštitu od požara i eksplozija, odnosno, općenito, u skladu sa važećom zakonskom regulativom.

1.4 PRIRODA I KOLIČINA MATERIJALA KOJI SE KORISTI

1.4.1Priroda i količina materijala koji se koriste u fazi sanacije deponije

U predmetnom slučaju se radi o projektu sanacije općinske deponije komunalnog otpada „Dubrave“ na području Općine Kreševo. Iz tog razloga će u sklopu ove tačke biti navedene procjenjene vrste i količine materijala koji će se koristiti i sa kojima će se manipulisati tokom procesa sanacije predmetne deponije.

U narednoj tabeli je prikazana procjena vrsta i količina materijala koji će se koristiti prilikom sanacije deponije „Dubrave“.

Naziv materijala Jedinica KoličinaZemlja od iskopa m3 7.160,00Beton m3 716,00Metalne konstrukcije i armatura m3 42.960,00Šljunak m3 14.320,00Drvena oplata m3 286,00Žica m 1.432,00Pocinčano pletivo h=1,5 m – žica m 11.456,00Postojeći otpad sa tijela deponije m3 7.160,00Betonitni tepih m2 1.432,00Geotekstil Kg 716,00Travno sjeme Kg 572,00Sadnice drveća kom. 143,00Plastične HDPE cijevi Ø 100 mm m 716,00Betonske cijevi Ø 200 mm m 1.432,00Gnojivo ili kompost m3 72,00



Tabela 9.Procjena vrsta i količina materijala koji će se koristiti prilikom sanacije deponije „Dubrave“

Bitno je naglasiti da će pored navedenih materijala biti korišteni i druge vrste i količine materijala koji se koriste prilikom izvođenja građevinskih radova a čiju je količinu u ovoj fazi nemoguće procijeniti. U te materijale spadaju pogonska goriva i maziva za građevinske mašine i agregate, niz građevinskih materijala, ambalaža i sl.

Pored toga, u slijedećoj tački je dat popis opasnih radnih tvari štetnih po zdravlje i okoliš koji se koriste ili nastaju prilikom radova na sanaciji i zatvaranju predmetne deponije.

1.4.1.1Popis opasnih radnih tvari štetnih po zdravlje i okoliš koji se koriste ili nastaju u fazi sanacije deponije i njihove karakteristike

Tokom rada s otpadom na sanaciji deponije, javlja se niz opasnih tvari štetnih po zdravlje i okoliš kao što su štetni i agresivni plinovi, prašina, procjedne vode te insekti i glodavci.

U tijelu deponije stvara se plin metan koji može biti eksplozivan. Do eksplozije može doći ukoliko se veća količina plina skupi ispod nepropusnih površina (nepropusni pokrovni materijal deponije). Osnovne karakteristike plina metana su: temperatura samozapaljenja 540 oC, granice eksplozivnosti 5-15 VOL%, gustoća 0,6 (zrak=1). Zbog toga treba propisno izvesti ventilacione kanale. U slučaju požara može nastati cijeli niz otrovnih plinova, a najopasniji su dioksini i furani. Deponija se pri sanaciji osigurava mobilnim protupožarnim aparatima.

Osim navedenog plina metana, nastaju i slijedeći plinovi: ugljični dioksid, dušik, vodik i ugljični monoksid te sumporovodik. Ugljični dioksid je 1,5 puta teži od zraka te se skuplja na dnu deponije pa time može štetno djelovati na zaposlene samo u slučaju iskopa već odloženog otpada. Pri saniranju donjeg (najniža kota) dijela deponije na ovo treba obratiti posebnu pažnju jer se ugljični dioksid javlja u jakim koncentracijama pa je moguć i štetan utjecaj na zaposlenike.

Pri iskopu dijela otpada postoji mogućnost nailaska na opasni otpad. Ukoliko se naiđe na opasan otpad isti treba iskopati i posebno odložiti te ograditi. Nakon toga potrebno je izvršiti ispitivanje kako bi se utvrdila vrsta otpada i tek nakon toga može se odlučiti o daljnjim mjerama. Isto se upisuje u građevinski dnevnik, a obavještava se nadzorni inženjer i projektant te inspekcija zaštite okoliša i vodoprivrede.

1.4.2Priroda i količina materijala koji se koriste u fazi eksploatacije deponije

Nakon sanacije predmetne deponije, ona će nastaviti sa redovnim radom. U fazi eksploatacije tj. redovnog rada deponije, koristiti će se određena količina različitih materijala koji su neophodni za pravilno funkcionisanje sistema sanitarnog odlaganja komunalnog otpada.

Količine i vrste materijala koji će se koristiti u fazi eksploatacije predmetne deponije je jako teško predvidjeti. U fazi eksploatacije deponije je neophodno voditi evidenciju o utrošku svih materijala.



1.5 PROCJENA OČEKIVANOG OTPADA I EMISIJA U FAZI SANACIJE I ZATVARANJA PREDMETNE DEPONIJE

U sklopu ove tačke su prikazane procjene nastanka otpada i emisija u fazi sanacije i eksloatacije predmetne deponije.

Tokom izvođenja radova na sanaciji deponije i izgradnje pratećih postrojenja i objekata, neminovno će doći do emisija otpadnog materijala u zrak i zemlju ali i do povećanog nivoa buke na predmetnoj lokaciji.

Ove emisije imati će kratkotrajan karakter i njihov dominantan utjecaj biće ostvaren isključivo na lokaciji realizacije projekta. Uz adekvatnu primjenu mjera zaštite okoliša (mjere za ublažavanje negativnog utjecaja projekta na okoliš opisane su u Poglavlju 4. ovog dokumenta) ovi utjecaji tokom izvođenja radova na sanaciji deponije i izgradnje pratećih postrojenja i objekata, biće svedeni na minimum.

Nakon sanacije predmetne deponije, njen utjecaj na okoliš tj. emisije će biti svedene na minimum. Sam projekat sanacije ima za cilj smanjenje svih vrsta emisija iz tijela deponije izgradnjom svih elemenata koji su navedeni u sklopu ovog dokumenta (izgradnja sistema za otplinjavanje, sistema za sakupljanje procijednih voda i njihovo prečišćavanje, sistema za prikupljanje oborinskih voda, izgradnja gornjeg brtvenog sloja, itd.).

1.5.1Procjena, po tipu i količini, očekivanog otpadaU sklopu ove tačke dat je prikaz procjene očekivanog otpada u fazi sanacije i fazi eksploatacije predmetne deponije. Mjere koje je neophodno poduzimati u cilju smanjenja produkcije svih vrsta otpada opisane su u Poglavlju 4 ovog dokumenta.

Skupljanje i skladištenje otpada mora biti u skladu sa osnovnim načelima upravljanja otpadom:

Načelo odvojenog prikupljanja, Načelo prevencije i Načelo reciklaže.

1.5.1.1Procjena, po tipu i količini, očekivanog otpada u fazi sanacije „Dubrave“

Tokom procesa sanacije i zatvaranja, neminovno će doći do stvaranja različitih vrsta otpada (zemlja i kamena frakcija, ostaci betona, žbuke, ambalažnog otpada, drveta, različitih metalnih i plastičnih materijala, ulja, maziva, goriva, zauljenih krpa, uljnih filtera, manje količine komunalnog otpada itd.).

Ovdje je važno napomenuti da je obaveza izvođača radova da se pridržava Elaborata o zbrinjavanju otpada i Elaborata zaštite okoliša koji su sastavni dijelovi Glavnog projekta a u kojima su sadržani elementi za upravljanje otpadom i zaštitu životne sredine.

Procijenjene vrste i količine otpada u fazi sanacije i zatvaranja predmetne deponije su prikazane u narednoj tabeli. Prikazane vrtse i količine otpada su procijenjene na osnovu obima predviđenih građevinskih i drugih radova.



Grupe otpada i pojedinačni naziv otpada označeni su šestocifrenim ključnim brojevima. Prve dvije cifre označavaju djelatnost iz koje potiče otpad, druge dvije cifre označavaju proces u kojem je nastao otpad i zadnje dvije cifre označavaju dio procesa iz kojeg otpad potiče. Opasan otpad u katalogu otpada ima oznaku zvjezdice (*).

Ovdje je važno napomenuti da je obaveza izvođača radova da se pridržava Elaborata o zbrinjavanju otpada i Elaborata zaštite okoliša koji su sastavni dijelovi Glavnog projekta a u kojima su sadržani elementi za upravljanje otpadom i zaštitu životne sredine.

1.5.1.2Procjena, po tipu i količini, očekivanog otpada u fazi eksploatacije deponije „Dubrave“

U fazi eksploatacije sanirane deponije komunalnog otpada „Dubrave“, generirati će se određena količina raznih vrsta otpada (komunalni otpad, ambalažni otpad, drvo, plastika, metali, manje količine opasnog otpada, itd.). Izvori nastanka otpada su procesi rada pogona i postrojenja koji će se odvijati na predmetnoj lokaciji, radnici prisutni na lokaciji, mehanizacija i sl.

Procijenjene vrste i količine otpada koje će se javljati u fazi eksploatacije predmetne deponije u toku jedne godine sa smjernicama za upravljanje pojedinim vrstama otpada prikazane su u narednoj tabeli.

Prikazane vrste i količine otpada su procijenjene na osnovu načina rada deponije nakon sanacije i njenog sadržaju u pogledu na broj radnika, vrste pogona, mehanizacije, načina odlaganja otpada i sl.



1.5.2Procjena očekivanih emisijaDetaljan opis procijenjenih očekivanih utjecaja na okoliš projekta sanacije deponije „Dubrave“ prikazan je u poglavlju 3 ovog dokumenta. U sklopu predmetne tačke ćemo ukratko navesti potencijalne negativne utjecaja u fazi sanacije i fazi rada deponije nakon sanacije.

Prilikom izvođenja radova na sanaciji kao i fazi eksploatacije se moraju poštovati mjere koje su date u poglavlju 4 ovog dokumenta.

1.5.2.1Zagađivanje voda i tlaU fazi izvođenja radova sanacije deponije ne očekuje se pojava značajnog utjecaja na vode i tlo. Do negativnog utjecaja na vode i tlo u fazi sanacije može doći u slučaju incidentnih situacija kao što su: izlijevanje opasnih materija u tlo uslijed kvarova na građevinskim i transportnim uređajima ili nepravilnog rukovanja sa opasnim materijama, nepravilnog odlaganja raznih vrsta otpada u toku sanacije isl.

Projekat sanacije deponije „Dubrave“ predviđa izgradnju sistema za prihvatanje i odvodnju oborinskih voda tako da čiste oborinske vode neće dospijevati u tijelo deponije gdje bi moglo doći do njihove kontaminacije.

Kada su u pitanju procijedne vode iz tijela deponije, predviđena je izgradnja sistema za prihvat i odvodnju ukupne količinu procijednih voda koji se javljaju u tijelu deponije. Sakupljene procijedne vode će se voditi u lagunu za procijedne vode odakle će se ponovo vraćati u tijelo deponije. Ovo predstavlja recikulacioni sistem procijednih voda, što znači da neće biti potrebna izgradnja sistema za prečišćavanje procijednih voda jer se neće vršiti njihovo išpuštana u površinske recipijente ili kanalizacione sisteme.

Također je predviđeno potpuno zatvaranje gornjeg tijela deponije nakon stavljanja u pogon regionalne deponije, tako da će se količina procjednih voda znatno smanjiti.

Što se tiče ostalih otpadnih voda, kao što su vode za manipulativnih površina, one će se prikupljati zasebnim sistemom i voditi na separator ulja i masti. Nakon prečišćavanja u separatoru i analize kvaliteta od strane ovlaštene institucije, ove vode se mogu ispustiti u površinski recipijent.

Fekalne vode, nastale u mokrim čvorovima i upravnom objektu deponije će se voditi zasebnim kanalizacionim sistemom do septikuma. Nakon analize ovih otpadnih voda, one se mogu ispuštati u odgovarajući recipijent.

Oborinske vode, sa krovova objekata i nemanipulativnih površina se mogu direktno, bez prethodnog tretmana, ispuštati u odgovarajući recipijent.

Kao što je već navedeno u predmetnom dokumentu, na deponiji u Kreševu ne postoji sistem za prikupljanje i odvodnju procjednih voda iz sloja deponovanog otpada tako da se procjedna voda može pojaviti i zagaditi povremeni suhi“ potok koji se nalazi ispod same deponije i otiče u najbližu rijeku. Kako bi se spriječilo zagađivanje procjednih voda iz tijela deponije te spriječila zagađenja površinskih voda predviđeno je da se uradi projekat ucjevljivanja navedenog potoka .

Na osnovu navedenog, možemo zaključiti da će zagađivanje voda i tla uslijed postojanja predmetne deponije biti znatno smanjeno nakon sanacije. Do negativnih



utjecaja na vode i tlo u fazi eksploatacije predmetne deponije može doći isključivo u incidentnim situacijama, kao što su oštećenja donjeg brtvenog sloja tijela deponije, kvarovi na sistemima odvodnje procijednih, površinskih i fekalnih otpadnih voda, izlijevanje ulja i pogonskih goriva na zelene površine i sl.

1.5.2.2Zagađivanje zrakaTokom izvođenja radova na sanaciji deponije, korištenjem mehanizacije na lokaciji doći će do emisije dima sa sadržajem CO, CO2, SO2 i NOx i lebdećih čestica. Ove pojave su neminovne, kratkog su djelovanja i bez trajnih posljedica na okolinu.

Nakon sanacije deponije, zagađivanje zraka će biti svedeno na minimum. Razlog tome je izgradnja sistema za otplinjavanje, kojim će se plin koji nastaje u tijelu deponije kontrolirano prikupljati i odvoditi. Pored toga, prilikom odlaganje će se otpad nakon svakog radnog dana prekrivati inertnim materijalom (zemlja), što će spriječiti nestanak neugodnih mirisa na tijelu deponije. Bitno je još naglasiti da će deponija biti zatvorena izgradnjom gornjeg brtvenog sloja nakon izgradnje i stavljanja u pogon regionalne sanitarne deponije.

Do negativnog utjecaja u fazi eksploatacije može doći u slučaju incidentnih situacija, kao što su: požar i eksplozije na tijelu deponije, oštećenje i nepravilna izgradnja sistema za prikupljanje i odvodnju otpadnog plina, nepravilnog rukovanja sa opasnim materijama i otpadom i sl.

1.5.2.3BukaTokom procesa sanacije deponije, doći će do povremene emisije povećanog nivoa buke čiji su izvor građevinske mašine i oprema. Međutim, buka će biti dominantna na samoj lokaciji i njena pojava će biti kratkotrajna i neće imati posljedice na okoliš.

U fazi eksploatacije deponije, na lokaciji će biti prisutni procesi i oprema koja će proizvoditi buku. U to spadaju građevinske mašine, pogon sortirnice, transportna sredstva i sl. Buka koja će biti proizvedena tokom eksploatacije deponije biti će dominantna na samoj lokaciji deponije, i prema karakteristikama proizvođača opreme, nivo ove buke leži ispod graničnih vrijednosti za predmetnu djelatnost i lokaciju. U ovom slučaju primjenjuje se Zakonu o zaštiti od buke FBiH (Sl. novine FBiH, broj 110/12).

Nepovoljan utjecaj buke koju stvaraju ovi zahvati se smanjuje ili u potpunosti nestaje već na malim udaljenostima od lokacije radova tako da možemo konstatovati da je njihov negativan utjecaj na okolinu zanemarljiv.

Imajući u vidu da se predmetni objekat nalazi oko 2-3 km od naseljenog mjesta, potpuno relevantan zaključak je da neće biti štetnog utjecaja buke na stanovnike ovog naselja, niti da buka može predstavljati ometajući faktor u bilo koje vrijeme (tokom dana ili noći).



2 OPIS OKOLIŠA KOJI BI MOGAO BITI UGROŽEN PROJEKTOM

Otpad sa područja općine Kreševo se odlaže na odlagalište komunalnog otpada „Dubrave, koje potencijalno predstavlja najveći rizik za okolinu i zdravlje stanovništva. Otpad iz Kreševa odvozi se na deponiju na tzv. lokaciju „Blinje“, odnosno, „Dubrave“, koja trenutno predstavlja glavnu općinsku deponiju.

Gradska deponija otpada „Dubrave“ nalazi se 5,5 km jugoistočno od centra grada Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Sa sjeverne strane je omeđen planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 930 metara.Naselja koja se nalaze u bližoj okolini deponije su Vidosovići i Gunjani, jugoistočno 2 – 3 km od same lokacije deponije. Deponija se nalazi u prirodnoj depresiji koja je okružena šumom i šumskim zemljištem. Površina parcele na kojoj se nalazi deponija iznosi oko 18 ha i državno je vlasništvo. Površina koju zauzima deponija Dubrave trenutno iznosi cca. 14.345 m2.

Na prilazu deponiji je postavljena rampa, kako bi se onemogućilo nelegalno odlaganje otpada. Česte su pojave dolaska romske populacije na deponiju, gdje prikupljaju određene otpadne materijale za dalju preprodaju, tako da time dolazi do raznošenja otpadnog materijala van same lokacije deponije.

Postojeća deponija se počela koristiti 2003 godine i konstatirano je to da količine deponiranog otpada bilježe stalni porast i ovaj trend se i dalje povećava. Deponija „Dubrave“ nalazi se na parceli k.č. 4106 K.O. Kreševo prema Izvodu iz katastarsko – knjižnog uloška br. 201, a pravo raspolaganja ovom parcelom ima Federacija BiH. Otpad se sakuplja, odvozi i odlaže na deponiju, razastire sa građevinskom mašinom jednom sedmično, a pokriva zemljom i drugim inertnim materijalom (šljunkom) jednom mjesečno ili vremenski kraće u zavisnosti od potrebe.

Općinska deponija „Dubrave" je prilično neuređena deponija u smislu propisa koji govore o načinu deponovanja otpada. U tom pravcu govori i činjenica da ista nema dozvole za upotrebu i ne može je dobiti dok se ne uredi.

Dakle postojeća deponija je tzv. divlja deponija, tako da na njoj ne postoji uređena komunalna infrastruktura, ne postoji sistem za ventilaciju izdvojenih gasova, kao ni sistem prikupljanja zagađenih procjednih voda. Odloženi otpad nije izoliran od okoliša tako da deponije u sadašnjem stanju zagađuje okoliš i ugrožava zdravlje ljudi. Deponiju „Dubrave“ je potrebno sanirati prije zatvaranja, kako bi se spriječili njeni negativni utjecaji na okoliš.

2.1 PODACI O STANOVNIŠTVU Općina Kreševo nalazi se u Srednjobosanskom Kantonu, a zauzima prostor od 150 km2. Općinsko središte povezano je sa Sarajevom sa dva putna pravca: starijim, udaljenim 48 km, asfaltnim putem koji vodi preko Kiseljaka, te novim asfaltnim putem preko Lepenice. Općina Kreševo se nalazi na nadmorskoj visini od 640 m. Općina Kreševo graniči sa općinama: Kiseljak, Fojnica, Konjic i Hadžići. Geografske koordinate Općine Kreševo su 43°52'S 18°03'I.

Cijelo područje je karakterizirano brdskim i planinskim predjelima od kojih su najpoznatija: Čubren, Berberuša, Volujak, Lopata, Trebac, Inač, Meoršje, Bitovnja. Područje ove općine pripada slivu rijeke Bosne. Kroz Kreševo protiče rijeka



Kreševčica koja nastaje spajanjem Vranačkog i Kojsinskog potoka, a južnim dijelom općine protječe Crna Rijeka koja se ulijeva u Lepenicu.

Na području općine Kreševo postoje tri mjesne zajednice i to Kreševo, Polje i Crnići. Građani su raspoređeni u više naslja, a to su: Alagići, Bjelovići, Botunja, Bukva, Crkvenjak, Crnički Kamenik, Crnići, Deževice, Drežnice, Gunjani, Kojsina, Komari, Kreševo, Kreševski, Kamenik, Lipa, Mratinići, Pirin, Poljani, Polje, Rakova Noga, Ratkovići, Stojčići, Vidosovići, Vodovoji, Volujak, Vranci, Zvizd, te nova nasljena mjesta Troska i Resnik.

Na navedenoj površini je prema popisu iz 1991. godine bilo nastanjeno 6731 stanovnika, od čega je 2700 stanovnika ćivjelo u urbanom području općine Kreševo, a ostali dio živilo u 27 naselja. Prema istom popisu općina je imala 1920 domaćinstava. Poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma općina Kreševo, u cjelini, ušla je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine.

Prema nezvaničnim podacima iz 2003 godine općina Kreševo imala je 4.008 stanovnika od čega je 3.218 hrvata ili 80% te 790 bošnjaka ili 20%. Prema nezvaničnim podacima iz 2009.godine, ukupan broj stanovnika je iznosio 5 6241, a gustina naseljenosti 45/km2.

NacionalnostStanovništvo

Br. stanovnika % stanovnika

Hrvati 4.714 70,03Bošnjaci 1.531 22,74Srbi 34 0,50Jugoslaveni 251 3,72Ostali, neopredjeljeni 201 3,01Ukupno 6.731 100

Tabela 10. Nacionalni sastav stanovništva – općina Kreševo, popis 1991. godine

NacionalnostStanovništvo

Br. stanovnika % stanovnika

Hrvati 937 65,38Bošnjaci 305 21,28Srbi 15 1,04Jugoslaveni 126 8,79Ostali, neopredjeljeni 50 3,51Ukupno 1.433 100

Tabela 11. Nacionalni sastav stanovništva – urbani dio općine Kreševo, popis 1991. godine

Na osnovu preliminarnih rezultata popisa stanovništva iz 2013. godine općina Kreševo broji 5.638 stanovnika. Prema navedenim rezultatima u općini Kreševo ima 1.881 domaćinstava i ukupno 2.632 stanova.

Posljednjih nekoliko godina općina Kreševo bilježi konstantan negativan prirodni priraštaj stanovništva. Broj rođenih ima blagu tendenciju pada, što je uzrokovano migracijama stanovništva, a time i smanjenjem novorođene djece.

1 http://www.fzs.ba/saopcenja/2009/14.2.1.pdf


http://www.fzs.ba/saopcenja/2009/14.2.1.pdf


Za period od 2011. do 2013. godine, starosna struktura stanovništva je relativno jednaka. Od ukupnog broja stanovnika za navedene tri godine, najveći broj stanovnika je u starosnoj dobi od 15 do 64, što znači da je stanovništvo radno sposobno.

Prosječan broj zaposlenih u Kreševu u 2012.godini je iznosio 1.158, a u 2013.godini 1.169. Prosječna neto plata u KM - ovima je u 2012.godini iznosila 625 KM, dok u 2013.godini 627 KM, veća u odnosu na prošlu godinu 2KM.

Prosječna neto plaća u KM2012 2013625 627

Tabela 12. Prosječne neto plaće na području općine Kreševo

2.2 PRIVREDAPrije ratnih zbivanja privreda općine Kreševo bazirala se na metalnoj industriji, drvno prerađivačkoj i tekstilnoj, ali zbog loše sprovedene privatizacije, izgubljenog tržišta, tehnološke zaostalosti, niske produktivnosti došlo je do smanjenja aktivnosti na ovim sektorima. Nakon drugog svjetskog rata U ovom periodu razvoj općine Kreševo tekao je svojim karakterističnim intenzitetom, niti prebrzo, niti presporo. Tako je s vremenom tradicionalni kovački zanat prerastao u industrijsku proizvodnju osnivanjem poduzeća Čelik iz kovačke zadruge. Pored Čelika ostali su kovači i drugi metaloprerađivači koji su se udružili u zanatsku zadrugu Unikov. Stare kovačnice su se s vremenom gasile, a one koje su danas ostale i koje su se modernizirale danas svjedoče o bogatoj i dugoj tradiciji ovog zanata. I u rudarstvu je ostvaren velik napredak, prvenstveno osnivanjem poduzeća za proizvodnju i preradu mineralnih sirovina Barit koji se isključivo bavi preradom rude Barita koja ima veliku primjenu u industriji boja. U tekstilnoj industriji nastavljena je tradicija iz davnina, prvenstveno osnivanjem Autoopreme kao nasljednika Ćilimare koja je osnovana u vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Danas tekstilna industrija nema svog većeg predstavnika.

Nakon posljednjeg rata zbog loše sprovedene privatizacije, izgubljenog tržišta, tehnološke zaostalosti, niske produktivnosti došlo je do smanjenja aktivnosti na ovim sektorima. Privatni sektor se proširio na druge proizvodne djelatnosti kao što su proizvodnja mesa i mesnih prerađevina MIS Stanić. Također građevinarstvo postaje jedna od jačih grana u Kreševu, i to osnivanjem tvornice za proizvodnju suhe žbuke Stamal i tvornice za proizvodnju žbuke Miličević. Osim njih treba spomenuti i druge djelatnosti kao što su: proizvodnja građevinske limarije, proizvodnja građevinske stolarije, proizvodnja namještaja, proizvodnja stiropora, spužve i drugih malih i srednjih djelatnosti i poduzeća koja predstavljaju Kreševo kao mjesto i kraj koji je oduvijek bio okrenut proizvodnji i stvaranju novih vrijednosti.

Od značajnih privrednih resursa bitno je navesti najvažnija poduzeća koja su nosioci razvoja na općini:

- tvornica za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina "MIS Stanić"; - tvornica za proizvodnju stiropora "EPS Laštro",- tvornica otkivaka i kovanog alata "ČELIK d.o.o.",- tvornica za proizvodnju suhe žbuke "STAMAL",- tvornica za proizvodnju žbuke "Miličević d.o.o.",- tvornica za proizvodnju spužve "Čaltex".



Na području općine rade tri drvoprerađivača u primarnoj obradi drveta, tj. bazirani su samo na proizvodnju poluproizvoda.

Broj registrovanih poslovnih subjekata u općini Kreševo, za 2011.godinu je iznosio 157, za 2012. godinu 47, a za 2013.godinu 142. Prema navedenim podacima, broj registriranih subjekata prema vrsti djelatnosti za navedeni period je prikazan u grafikonu koji se nalazi u nastavku.

Poljoprivredna proizvodnja na području općine Kreševo je najvećim dijelom svedena na proizvodnju za vlastite potrebe na oranicama i vrtovima. Pri tome je proizvodnja poljoprivrednih proizvoda za tržište svedena na minimum. Ipak treba istaći da postoji određen, manji, broj robnih individualnih poljoprivrednih proizvođača koji višak proizvoda plasiraju na tržnicama i pijacama u Sarajevu, Kreševu, Kiseljaku i Visokom (razne vrste sireva, mlijeko, krompir, kruška, malina...)

Iako je površina oranica i obradivog zemljišta mala, ni to nije dovoljno iskorišteno, što je rezultiralo neobrađenim poljoprivrednim zemljištem. Kukuruz i pšenica do sad su se na ovom području sijali za vlastite potrebe premda i za ove kulture postoje uvjeti za veću proizvodnju jer su ove dvije kulture i danas značajne za ishranu ljudi. Proizvodnja povrća u malim obiteljskim vrtovima je najmasovniji način uzgajanja povrtlarskih biljaka.

Stočarska proizvodnja je tradicionalno najviše zastupljena na ovim prostorima. Pašnjaci u planinskim predjelima predstavljaju temelj za razvoj stočarstva.

2.3 INFRASTRUKTURAMreže puteva na prostoru općine Kreševo čine regionalne i lokalne ceste. Okosnicu putne mreže čini regionalni R 443 G.R.O Visoko – Kiseljak – Kreševo – Tarčin u dužini od 23,3 km, od čega je 1,3 km tucani put, a 22 km je asfalt. Također, kroz općinu prolazi i regionalni put R 443a H. Ploča – Lepenica – Kreševo u dužini od 11 km, koji je u potpunosti asfaltiran2, kao što se može vidjeti u tabeli koja slijedi.

Oznaka ceste Dionica cetse

Dužina cesteAsfalt (km)

Tucani (km)

Ukupno (km)

R 443 G.R.O Visoko – Kiseljak – Kreševo – Tarčin 22 1,3 23.3

R 443a H. Ploča – Lepenica – Kreševo 11 - 11UKUPNO 33 1,3 34,3

Tabela 13. Regionalne ceste koje prolaze kroz općinu Kreševo

Također, Kreševo ima ukupno 106,1 km dužine lokalnih puteva, od čega je 66,5 km asfaltirano, a 39,6 km je makadam. Gradska deponija otpada „Dubrave“ se nalazi na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin.

Glavnim vodovodnim sistemom – „Vodosustav Kreševo“ upravlja Javno komunalno poduzeće „Kostajnica“ d.o.o. Kreševo, koji pokriva opskrbu vodom za piće šire područje naseljenog mjesta Kreševa, naseljenih mjesta Troska i Resnik, dio sela 2 Lista magistralnih puteva i regionalnih cesta na području SBK, Kantonalna direkcija za ceste SBK



Polje, Stojčići, Kreševski Kamenik, Volujak, Mratinići, Komari, Alagići, Rakova Noga, Ratkovici i Crnici, odnosno oko 2.200 stanovnika (cca. 50% stanovništva), sve javne ustanove, te večinu privrednih objekata. Ostalih 50% stanovništva snabdijeva se sa nekog od lokalnih vodovoda. Lokalni vodovodi su izgrađeni za vodoopskrbu pojedinih sela i područja, najcešce bez ikakvog nadzora, jer su građeni sredstvima mještana istih. Ne postoje redovne kontrole fizičko-hemijske i bakteriološke ispravnosti vode za piće, ne vrši se dezinfekcija vode za piće. Kaptirani objekti nemaju uspostavljen higijenski nadzor i najčešće nemaju određeno lice koje bi se brinulo ovodnom objektu.

Javno komunalno poduzeće „Kostajnica“ d.o.o. Kreševo u svom vodovodnom sistemu raspolaže sa četiri rezervoara, od kojih su tri u funkciji (Oklop, Orunj i Meljine), dok rezervoar Sotnica nije u funkciji. Vodovodni sistemi su rađeni prije 15-40 godina,te je njihova prosječna starost oko 30 godina. Cjevovodi na vodovodnim sistemima su rađeni od cijevi slabijeg kvaliteta, što znatno otežava normalno održavanje, povećava gubitke vode u sistemima i troškove održavanja razvodne mreže. Vodovodna mreža nije prisutna na lokaciji predmetne deponije

JKP ”Kostajnica” d.o.o. Kreševo upravlja sa tri kanalizacijaska sistema (grad Kreševo, Troska i Resnik) na koja je priključeno oko 300 korisnika. Na kanalizacijskim sistemima postoji određen broj bespravnih priključaka. Materijali od kojih su rađeni cjevovodi su najčešće betonske cijevi koje su vodopropusne, zastarjele i često dolazi do zagušenja. Veći dio naselja i sela općine Kreševo, koji nisu obuhvaćeni izgrađenim kanalizacijskim sistemima, odvodnju otpadnih voda vrši preko septičkih jama.

Kada je u pitanju snabdijevanje električnom energijom, cjelokupna općina Kreševo je priključena na mrežu ELEKTROPRIVREDA HZ HB d.d. Mostar Operativni centar Poslovnica Kreševo.

Razvedena je telefonska mreža, odnosno korisnički i spojni vod, automatska telefonska centrala (ATC) u centralnom dijelu opštine, gdje je najveća gustina stanovništva i prema jugoistoku, odnosno Sarajevu. JP „BH Telecom“ je dominantna kompanija u pružanju telekomunikacijskih usluga na području općine. Pored njih u ovoj oblasti u općini su prisutni i drugi operateri.

2.4 PODACI O ZEMLJIŠTU I TLUU sklopu izrade predmetne Studije utjecaja na okoliš izvršena su detaljna ispitivanja karakteristika tla na lokaciji deponije. Istražni radovi i laboratoriska ispitivanja tla vršena su od strane Instituta za geotehniku i geologiju - Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (Prilog 6. Misija G1 - Pripremna geotehnička studija, deponija Kreševo - Sadržaj).

U sklopu navedenih istraživanja i laboratorijskih ispitivanja, detaljno su određene karakteristike tla predmetne lokacije.

2.4.1 Izvedeni istražni radoviKoncept istraživanja prilagođen je sa Projektom geotehničkih istražnih radova, usvojenim od strane Investitora, sa poštivanjem svih zakonskih akata i važećih normi i standarda. Cilj izvođenja istražnih radova na lokaciji deponije je:



utvrđivanje materijalnog sastava i debljine površinskih pokrivača, određivanje litološkog sastava nabušenih litostratigrafskih jedinica, određivanje hidrogeoloških karakteristika terena, ispitivanje fizičko-mehaničkih svojstava i određivanje relevantnih geomehaničkih

parametara, izvođenje terenskih geotehničkih i inženjerskogeoloških ispitivanja tla i

stijenske mase.

Prema Projektu istražnih radova izrađenog od strane Izvođača radova, dat je prikaz ugovorenih i izvedenih radova po vrstama i obimu, u tabeli koja slijedi.

Red.

br.Vrsta rada Jed.

Mjere

Obim radovaPrema Projekt

u

Izvedeno

DEPONIJA KREŠEVO„DUBRAVE“

1. Snimanje kota i koordinata istražnih radova tačka 6 6

2. Izrada podužnog profila terena u razmjeri 1:200 profil 1 13. Izrada poprečnih profila u razmjeri 1:200 profil 1 14. Inženjerskogeološko kartiranje i izrada

inženjersko-geološke karte u razmjeri 1:1.000 ha 2,0 2,0

5. Istražno bušenje sa kontinuiranim jezgrovanjem, 3 istražne bušotine, prosječne dubine 7,0 m m 21,0 21,0

6. Iskop istražnih raskopa kom 3 37. Izvođenje SPT opita u bušotinama, prosječno na

svaka 2,0 opit 9 9

8. Uzimanje uzoraka za laboratorijska ispitivanja, prosječno 2 uzorka po bušotini uzorak 6 6

9.Inženjerskogeološko snimanje jezgra sa fotografisanjem i izradom stub profila bušotina i raskopa

mkom

21,03

21,03

10. Geotehnički nadzor kod izvođenja istražnog bušenja i iskopa raskopa

mkom

21,03

21,03

11. Laboratorijsko ispitivanje uzoraka analiza 6 612. Izrada inženjerskogeološko - geotehničkog

elaborata o izvedenim istraživanjimaelabora

t 1 1Tabela 14. Izvedeni istražni radovi po vrstama i obimu

Istraživanja i ispitivanja su izvedena prema važećim standardima i normativima za ovu vrstu radova. Istražnim bušenjem utvrđen je materijalni sastav i debljina površinskog pokrivača, litološki sastav, kao i hidrogeološke karakteristike. Također, izvedena su „in situ“ geomehanička ispitivanja standardnog penetracionog testiranja SPT opit.

Osnovni geodetski podaci o izvedenim bušotinama i raskopima dati su u narednim tabelama.

Oznaka bušotine

Koordinate KotaX Y Z

B-1 6 502901.82

4 855395.34

948.15

B-4 6 4 949.36



503074.28 855444.35B-5 6

504870.084 855391.06

946.79

Tabela 15. Osnovni geodetski podaci o izvedenim bušotinama

Oznaka raskopa

Koordinate KotaX Y Z

R-3 6 503010.92

4 855421.92

947.41

R-6 6 503081.82

4 855414.03

949.08

R-7 6 503099.44

4 855388.22

916.75

Tabela 16. Osnovni geodetski podaci o izvedenim raskopima

2.4.2Geološke karakteristike terenaU litostratigrafskom smislu na širem području deponije Kreševo prema OGK list Sarajevo i tumača istoimene karte predstavljeni su sedimentima devona (D). U ovoj jedinici javljaju se bankoviti dolomiti, slojeviti i bankoviti mermerasti krečnjaci i rjeđe mermeri. Ove stijene leže preko metamorfnog kompleksa ali su odnosi nejasni. Krečnjaci su bankoviti i slojeviti, grubozrni, veoma žilavi.

Geološki pokrivač predstavljen je kvartarnim naslagama, eluvijalno – deluvijalnog genetskog tipa.

2.4.3Hidrogeološke karateristike terenaNa osnovu determinisanog litofacijalnog sastava, na predmetnoj mikro lokaciji deponije „Dubrave“ može se konstatovati da su hidrogeološke karakteristike relativno jednostavne. Prema materijalnom sastavu stijenskih masa, strukturi poroznosti, međusobnom prostornom položaju izdvojenih geoloških jedinica i općoj vodopropusnosti, izdvojene su dvije hidrogeološka sredine i to:

Slabovodoprousne sredine, Vodopropusne sredine.

U kategoriju slabovodopropusnih sredina spadaju tvorevine površinkog pokrivača predstavljene nasipom (horizont 1a) kao i materijalom eluvijalno – deluvijalnog genetskog tipa (horizonti 2a, 2b, 2c). U njima je moguće prisustvo male količine površinskih (rudinskih) voda veoma male izdašnosti.

Vodopropusne sredine pukotinsko-kavernozne poroznosti predstavljene su krečnjacima, na karti oznaka (Su). To su stijene koje čine hidrogeološke kolektore, sprovodnike podzemnih voda u terenu.

2.4.4 Inženjerskogeološke karakteristike terena Na osnovi inženjerskogeološkog kartiranja terena i nabušenog jezgra iz istražnih bušotina, te istražnih raskopa, u inženjerskogeološkom smislu, izdvojene su slijedeće kategorije:

tehnogene tvorevine –oznake u profilima /1a/, eluvijalno – deluvijalne tvorevine – oznaka u profilima /2a, 2b, 2c/, geološki supstrat –oznaka na karti /Su/.



Inženjerskogeološka karta razmatranog područja, kao i lokacije izvedenih istražnih bušotina i raskopa nalaze se u prilozima (Prilog 7. Inženjerskogeloška karta lokacije deponije „Dubrave“, Kreševo).

2.4.5Tvorevine pokrivačaTehnogene tvorevine (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka n, na stub profilima, poprečnim, i podužnim inženjerskogeološko-geotehničkim profilima, označen kao 1a), predstavljaju vještačke, nasute tvorevine.

Nasip - otpad je prestavljen heterogenim materijalima raznog otpada. Istražnim raskopima i istražnim bušenjem konstatovana je debljina nasipa (otpada) 0,40 m. U narednoj tabeli prikazane su debljine tehnogenih tvorevina.

Eluvijalno - deluvijalne tvorevine (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka el-del, na stub profilima, poprečnim i podužnim inženjerskogeološko-geotehničkim profilima, označen kao (2a, 2b, 2c)), pripadaju površinskim pokrivačima kvartarne starosti.

Prema rezultatima istražnog bušenja tvorevine eluvijalno - deluvijalnog genetskog tipa izgrađene su od:

svijetlo crvenkaste gline sa sr – kr drobinom (2a), smeđe gline sa sitnozrnom drobinom (2b), zaglinjena srednjozrna do krupnozrna drobina (2c).

U narednoj tabeli prikazane su debljine eluvijalno-deluvijalnih tvorevina.

Oznaka bušotine / raskopa

Dubina bušotin

e / raskop

a

Svijetlo crvenkaste gline sa sr-kr

drobinom(2a)

Smeđe gline sa sitnozrnom drobinom

(2b)

Zaglinjena srednjozrna do

krupnozrna drobina

(2c)B-1 7,00 7,00 - -B-4 7,00 1,30 1,10 4,60B-5 7,00 2,00 5,00 -R-3 0,80 0,40 - -R-6 0,80 0,40 - -R-7 0,80 0,40 - -

Tabela 17. Debljina eluvijalno - deluvijalnih tvorevina

U površinskim zonama padinskih dijelova terena preovlađuju glinoviti sedimenti, a sa porastom dubine postepeno se povećava zastupljenost drobinskih frakcija različitog promjera.

Eluvijalno – deluvijalni pokrivač ima vrlo promjenljiva i neujednačena vodno-fizička i fizičko-mehanička svojstva, što prvenstveno zavisi od procentualnog sadržaja glinovite i drobinske frakcije, te prirodne vlažnosti. Navedeni pokrivači su pelitske, pelitolitske i psefitske strukture, a djelimično uslojene teksture.

Glinovita komponenta, u vazdušno suhom stanju ima relativno povoljna geomehanička svojstva. Međutim, u slučaju povećane vlažnosti može da ima nepovoljno konzistentno stanje i samim tim loše fizičko-mehaničke karakteristike. Prema GN 200 spadaju u III kategoriju iskopa.



2.4.6Geološki supstratGeološki supstrat (na inženjerskogeološkoj karti slovna oznaka Su) predstavljen je krečnjacima i to na otvorenom profilu koji predstavlja bočnu garnicu deponije.

Krečnjak je masivne teksture, a rjeđe debeloslojne. Na pojedinim mjestima ove stijene su jače ispucale. Krečnjaci imaju uslojenu, bankovitu do djelimično masivnu teksturu, a kristalastu do kriprokristalastu strukturu. To su stijenske mase pukotinsko – kavernozne poroznosti.

Na narednim slikama prikazani su profili deponije „Dubrave“ Kreševo (Prilog 8. Inženjerskogeološki-geotehnički profili deponije „Dubrave“, Kreševo).

2.4.7Seizmotektonske karakteristike terenaŠire područje opžine Kreševo prema Osnovnoj geološkoj karti OGK list Prozor ulazi u sastav strukturno-facijalne jedinice "centralnobosanski paleozoik" (na geotektonskoj karti ispod predstavljene kao Alohtone paleozojske i trijaske formacije), odnosno tektonski blok Srednjobosansko škiljavo gorje. Tektonsku jedinicu, u najvećoj mjeri, izgrađuju paleozojski metamorfiti, karbonati i kvarcporfiri, te trijaski klastiti i karbonati. Ovaj kompleks naslaga je dio složene antiforme "bosanskih škriljavih planina" dinarskog pravca pružanja. Naslage su intenzivno ubrane u prevrnute izokline i lepezaste nabore metarskih dimenzija sa razorenim tjemenim dijelovima. Paleozojski kompleks ima generalni pad prema sjeveroistoku, a magmatske stijene prema jugozapadu što upućuje na postojanje sinklinale u kojoj su, preko njih, diskordantno taložene naslage permotrijasa i trijasa.

U izraženoj navlačnoj strukturi Dinarida uočavaju se dubinski rasjedi koji se podudaraju sa površinskom geološkom građom i strukturama kao i tektonskim jedinicama. Za rasjede, koji su granica tektonskih blokova, vezana su žarišta već registriranih ali i budućih potresa. Predmetno područje je karakterizovano dubinskim rasjedima.

Ovaj teren je u toku geološke evolucije bio pod snažnim uticajem tangencijalnih i radijalnih tektonskih pokreta. Jedan od rasjeda je onaj pravca jugoistok-sjeverozapad koji se pruža dolinom Nevre subparalelno rasjedu i klisuri Željeznice. Ovaj rasjed je doveo propusne karbonate devona u nivo nepropusnih metamorfita silur-devona.

Od nabornih strukturnih oblika se u tumaču OGK list Prozor navodi sinklinala Vitreuše koja se od Vitreuše pruža ka Kreševu. U jezgru sinklinale su karbonati devona, a u krlilima silurski metamorfiti. Osa sinklinale tone prema jugoistoku. Slivno područje izvorišta Nevra je situirano u središnjem dijelu pomenute sinklinale koju u rejonu Deževice presjecaju rasjedi Nevre i Zlatarice, a nešto dalje i Željeznice.

Za svaku seizmogenu zonu je karakteristično pojavljivanje jedne ili više dominantnih tektonskih struktura kako slijedi:

1. Tuzla: lijevi horizontalni rasjedi (pravca pružanja SI-JZ, desni horizontalni rasjedi (pravca pružanja SZ-JI) i normalni rasjedi,

2. Žepče-Srebrenica: normalni rasjedi (SZ-JI),3. Banja Luka: normalni rasjedi (SZ-JI), horizontalni (SI-JZ i SZ-JI),4. Zenica-Sarajevo: normalni rasjedi (SZ-JI),5. Treskavica: normalni rasjedi, navlaka,



6. Mostar: lijevi horizontalni (SZ-JI) i navlake,7. Livno-Tihaljina: navlake i normalni rasjedi,8. Neum-Trebinje: navlake i normalni rasjedi,9. Bihać: normalni rasjedi.

Ocjena seizmičkog hazarda, odnosno osnovnog stepena seizmičkog intenziteta izvršena je na osnovu važećih Seizmoloških karata i Seizmotektonske karte Bosne i Hercegovine. U našoj praksi, za ove potrebe koristi se Seizmološka karta Jugoslavije za povratni period od 500 godina, M 1: 1.000.000 (izdanje zajednice za seizmologiju SFRJ, Beograd, 1987.).

U široj okolini Sarajeva postoji nekoliko seizmotektonskih blokova sa specifičnim mehanizmima i tipovima kretanja. Međutim,na osnovu našeg ispitivanja seizmotektonske strukture ovog područja, može se reći da podrhtavanje tla – zemljotrese u području oko Sarajeva uglavnom uzrokuju podrhtavanja tla – zemljotresi iz regije Treskavica – Sarajevo. Ova regija obuhvata područje od približno 1,000 m2, sa maksimalnim intenzitetom zemljotresa od VIIo MSC skale, i čini je najveći dio planine Treskavica, tj. obuhvata područje između Kalinovika i Trnova. Epicentar zona je locirana na Treskavici, duž zone u kojoj se javljaju podrhtavanja, i čine je trijas karbonatne stijene od naslaga titona – valendian period. Prema načinu ispoljavanja seizmičkih pojava i prema lokacijama epicentar zona, izdvojene su sljedeće dvije pod-zone u okviru seizmičke regije:

Zona sjeverno od Kalinovika, na planini Tresakvica, površine 124 m2, intenziteta VIIo po MSC skali, opšteg pravca širenja sjeverozapad – jugoistok. U ovoj zoni je do sada registrovano 8 zemljotresa, od kojih je jedan, koji se dogodio 1962. godine, bio intenziteta VIIIo i osjetio se dosta snažno i u Sarajevu.

Zona Trnovo – Sarajevo – Vogošća – dio ove zone pripada sarajevsko – zeničkom neogen bazenu. Zemljotrese ovdje izazivaju potresanja tla koja se uzrokovana pomjerenjam tla upravo u ovoj regiji, sa epicentrima u neposrednoj blizini Sarajeva, gdje je do sada registrovano 32 zemljotresa, kao i pomjeranjem tla – zemljotresima koji su uzrokovani nestabilnošću zona planine Treskavica. Zemljotresi se u ovoj zoni javljaju jednom u 25 – 50 godina, intenziteta VII° po MSC skali.

Zenica sa okolinom na ukupnoj površini od oko 212 km2, na osnovu do sada 14 registrovanih potresa intenziteta VII° MCS, izdvaja se u rejon visoke učestalosti potresa. U pogledu seizmičnosti terena, lokacija odlagališta na području općine Kreševo pripada području sa maksimalnim intenzitetom očekivanih zemljotresa VII° MCS skale za povratni period od 500 godina. Na osnovu iznijetih seizmotektonskih podataka i podataka sa Seizmološke karte, veći dio područja Sarajeva, za različite povratne periode pripada različitim zonama seizmičkog intenzita.

Povratni period, god.

Stepen seizmičnosti u o MCS skale

50 V, VI100 VII200 VII500 VIII

1000 VIII10000 VIII

Tabela 18. Stepen seizmičkog intenziteta za različite vremenske periode za šire područje Sarajeva



Na mapama, seizmički intenzitet je prezentiran za različite vremenske periode, vjerovatnoća njihove pojave najmanje jednom tokom datog perioda iznosi 63%, što znači da je dati period jednak periodu ponovne pojave zemljotresa.

U važećoj zakonskoj regulativi, putne saobraćajnice su različito kategorisane, pa se postavlja pitanje načina korištenja navedenih karata i načina određivanja seizmičkog hazarda za datu sredinu u funkciji definisanog vijeka eksploatacije puta. Formula na osnovu koje možemo odrediti povratni period zemljotresa "Tp" tj. koju seizmološku kartu i njene oleate treba koristiti za zadati vijek eksploatacije objekata "t" (izražen u godinama) i zadani rizik "R" (izražen u procentima) glasi:

Tp = - t / ln (1 - R)

Tako naprimjer, korištenjem ove formule dobijamo da je za vijek eksploatacije puta od t = 50 godina i veličinu rizika R = 10%, potrebno koristiti seizmološku kartu, za povratni period od 500 godina. Na osnovu prikazane karte, osnovni stepen seizmičnosti za područje Općine Kreševo iznosi VII° MCS.

Za korekciju osnovnog stepena seizmičnosti terena praktično se može koristiti tabela S. V. Medvedeva, a korekcija se može vršiti i u slučaju klizišta, nepovoljnih pukotinskih sistema, kako je prikazano na narednoj tabeli.

Kategorija tla po

seizmičkim osobinama

Opis tla

Osnovni stepen seizmičnosti

7 8 9Bliže određenje

seizmičnosti

I

a) Čvrste stijene: graniti, krečnjaci, pješčari i sl.b) Polučvrste stijene: laporci, glinoviti pješčari i sl.c) Nevezani sedimenti: drobina, šljunak i pijesak, sa većom dubinom podzemne vode h>15 m.

(-1)

6

(-1)

7

(-1)

8

II

a) Glinovite stijene-suhe.b) Pijeskovi, ilovače, pri nivou podzemne vode h>8 m.c) Šljunak i drobina pri dubini podz. vode 6<h<10 m.

7 8 9

III

a) Gline-ilovače u plastičnom stanju.b) Pijeskovi-ilovače pri dubini podz. vode h<4 m.c) Šljunak, drobina pri dubini podz. vode h<3 m.

(+1)

8

(+1)

9

(+1)

10

Tabela 19. Tabela S.V. Medvedeva

2.4.8Geomehanički parametri tlaGeostatički proračun je proveden na dva karakteristična profila, na podužnom profilu P-3 i na poprečnom profilu P-5. Mjerodavne karakteristike geotehničkih sredina usvojene su na osnovu ispitivanja uzoraka tla. Također su korištena i komparativna iskustva sa sličnim materijalima. U nastavku su pregledno navedeni usvojeni parametri čvrstoće i deformabilnosti.

Tabelarno su prikazani usvojeni parametri čvrstoće i deformabilnosti tla za koje je provedena analiza.



Parametri / Model tla Mohr- CoulombZapreminska težina, gunsat

[kN/m3] 8,5Zapreminska težina, gsat [kN/m3] 8,5

Ugao unutrašnjeg trenja f [º] 26Kohezija c [kPa] 1

Ugao dilatancije y [º] 0Eoed, edometarski [kPa] 800

Poisson-ov koeficijent n [-] 0,3Tabela 20.Parametri za prvi sloj - Otpad

Parametri / Model tla Mohr- CoulombZapreminska težina, gunsat [kN/m3] 19Zapreminska težina, gsat [kN/m3] 19


Ugao dilatancije y [º] 0Eref, referentni [kPa] 12.000

Poisson-ov koeficijent n [-] 0,3Tabela 21. Parametri za drugi sloj – Svijetlo

crvenkaste gline sa sr-kr drobinom i smeđe gline sa sitnozrnom drobinom

Parametri / Model tla Mohr- CoulombZapreminska težina, gunsat [kN/m3] 20Zapreminska težina, gsat [kN/m3] 20


Ugao dilatancije y [º] 0Eref, referentni [kPa] 25.000

Poisson-ov koeficijent n [-] 0,3Tabela 22. Parametri za treći sloj – Zaglinjena drobina

2.4.9Stabilnost terenaU inženjerskogeološkoj karti je prikazana kategorizacija terena prema stupnju stabilnosti i ugroženosti recentnim egzodinamičkim i savremenim tehnogenim procesima i pojavama.

U inženjerskoj praksi uobičajeno je da se standardna kategorizacija terena prema stupnju stabilnosti izvrši u tri osnovne kategorije terena:

prva kategorija: nestabilni tereni, druga kategorija: uslovno stabilni tereni i treća kategorija: stabilni tereni.

Sintezom rezultata izučavanja geomorfoloških karakteristika, geološkog sastava i strukturnog sklopa, geoloških i hidrogeoloških osobina stijena i tla, teren na predmetnoj lokaciji je svrstan u kategoriju uslovno stabilnih terena. Uslovno stabilni tereni, prilikom izvođenja zemljanih radova i građevinskih iskopa, neophodno je obratiti pažnju na mogućnost izazivanja klizanja i puzanja terena, ovisno o veličini iskopa.

Analiza stabilnosti provedena je u programu Plaxis 2D, dok je ponašanje materijala je opisano elastično-idealno plastičnim Mohr-Coulomb-ovim modelom tla.



Proračun stabilnosti analiziran je metodom φ/c redukcije. Ova metoda se bazira na principu smanjenja parametara čvrstoće do sloma. Pri tome je faktor sigurnosti definisan odnosom veličine ulaznih parametara i minimalnom veličinom parametara čvrstoće potrebnim za ravnotežu.

Analizirana je stabilnost postojećeg dna deponije. U slučaju da se vrši izmještanje postojećeg otpada, pokazalo se da stabilnost kosine dna deponije ima zadovoljavajući faktor sigurnosti prema važećem pravilniku (Eurocode 7).

Također je urađena i analiza stabilnosti kosine deponovanog materijala za prosječnu visinu od 8 metara. Rezultati proračuna su pokazali da se deponovanje materijala do visine od 8 m vrši u nagibu 1:2,0, dok je za veće visine deponovanje neophodno vršiti u blažem nagibu, 1:2,5.

Zavisnost slijeganja dna deponije u funkciji visine deponovanog materijala data je u sklopu u sklopu dokumenta Pripremna geotehnička studije – Misija G1 Deponija Kreševo i može se koristit pri izboru geometrije deponije. Također, u zavisnosti od dozvoljenog slijeganja dna deponije datim dijagramom definiše se dopušteno opterećenje temeljnog tla.

Dodatne bušotine predviđene za glavni geotehnički projekat (G21) treba izvesti s ciljem da se potvrde pretpostavke usvojene ovim projektom.

2.4.10 Pedološke karakteristike terenaNa užoj i široj lokaciji posmatranog područja deponije su dominantno zastupljeni automorfni sastavi zemljišta, odnosno tla koja su se razvila izvan utjecaja poplavnih i podzemnih voda, a njima se ne zadržava ni slivna voda, sa djelimičnom pojavom hidromorfnih tala, koja su se razvila pod utjecajem voda, u području manjih vodenih tokova.

Od automorfnih tala dominiraju distrični kambisol, ranker i luvisol, dok je od hidromorfnih tala zastupljen samo fluvisol. Pod distričnim kambisolom se podrazumijeva degradirano smeđe oglejeno tlo na filitima i pješčarima, nastalo na kiselim matičnim stijenama, koji se karakteriše ilovasto-glinovitom teksturom, kiselom reakcijom, osrednjom humoznošću. Morfološka građa profila ovog tla A- Bv - Cn. Karakteriše se humusnim horizontom koji je obično ohrični - Aoh ili umbrični – Aum (na višim nadmorskim položajima), ispod kojeg se nalazi kambični Bv horizont. To su pretežno lahka tla (ilovače) i sadrže dosta skeleta (20-40% i više). Dobro su aerisana i vodopropusna. Ova tla nastaju iz rankera, a dalje se razvijaju u luvisol.

Ranker spada u humusno-akumulativna tla. Rankeri se obično nalaze na većim nadmorskim visinama i vrlo često su zastupljeni zajedno sa plitkim smeđim tlima (eutričnim i distričnim). Obrazuju se na silikatnim supstratima. Reakcija im je uglavnom kisela do neutralna, mada može biti bazična. To su srednje humozna tla, dosta plitka i skeletoidna. Po teksturnom sastavu su pjeskovite ilovače i ilovače, sa građom profila Ah-mC ili Ah-IC, a često i Ah-AhIC-IC.

Luvisol predstavlja lesivirano tlo na pješčarima i konglomeratima koje se karakteriše ilovasto-pjeskovito glinovitom teksturom, procesima eluvijacije, kiselom reakcijom, dobrom humoznošću i zadovoljavajućom propusnošću.

Fluvisol, karakteriše pjeskovito - ilovastom teksturom, umjerenom reakcijom, osrednjom humoznošću, dobrom propusnošću.



2.5 POVRŠINSKE I PODZEMNE VODETopografski, geološki, klimatski i drugi uslovi okoline uslovili su raznoliku hidrografsku i hidrološku sliku područja. Hidrološki, lokacija deponije i njeno šire područje pripada slivu rijeke Bosne. Najveći i najduži vodotok na općini Kreševo je rijeka Kreševčica, koja nastaje od Vranačkog i Kojsinskog potoka. Kreševčica se ulijeva u rijeku Lepenicu u Kiseljaku. Južnim dijelom općine protiče Crna Rijeka, čije je izvorište na planini Bitovnja, a ulijeva se u rijeku Lepenicu.

Pored rijeke Kreševčice i Crna Rijeka, dijelom općine protiču i potoci. Na području općine Kreševo veći potoci su: Vrenjak, Ljuskava, Tisovački potok, Jasenovac, Dragušnica, Crnički potok, Mala i Velika voda, Valjušica potok, Bjelovički potok. Svi ovi potoci su bujičnog karaktera u vrijeme velikih kiša i naglog topljenja snijega. Zastupljene su geotermalne vode, a njihova izdašnost iznosi 10l/s, sa temperaturom od 16,20C.

Crna Rijeka se nalazi 1,5 km južno od predmetne deponije dok se rijeka Kreševčica nalazi 1,5 km sjeverozapadno a Kostujnica 3 km sjeverozapadno od predmetne deponije. Tisovački potok izvire cca. 2,7 km sjeveroistočno od deponije “Dubrave”.

Hidrološke karakteristike užeg posmatranog područja su veoma oskudne. Manji broj povremenih i kratkih vodenih tokova se stvara oborinskim vodama, u bližoj okolini deponije sa zapadne i istočne strane, a istočno od posmatrane lokacije protiče manji vodeni tok, koji se ulijeva u Crnu rijeku. Kroz sredinu deponije protiće manji suhi potok lokalnog karaktera, koji se pojavljuje nakon obilnijih kiša, topljenja snijega i slično.

2.6 METEOROLOŠKI PODACIKlima na ovom užem i širem području posmatrane lokacije je generalno umjereno – kontinentalna. Međutim, konfiguracije terena, rasčlanjenost reljefa, biološka raznolikost i dr., utiču na pojavi subklimatskih kategorija. Prema R. Milosavljeviću ovo područje je pod utjecajem predplaninske (u nižimdijelovima) i planinske (iznad 1000 m).

U sjeveroistočnom dijelu šire lokacije klima je pretplaninska umjereno kontinentalna, obzirom da su niže nadmorske visine u pitanju zbog kotlinske konfiguracije, a na sjeveroistoku općine, na planini Bitovnji i Volujak, planinska umjereno kontinentalna.

Karakteristike predplaninskog tipa klime su sljedeće: srednja godišnja temperatura niža je od 10º i kreće se između 8º i 10º zavisno od lokalnih uvjeta. Najtopliji mjesec je august, rjeđe juli, sa srednjom temperaturom višom od 18º. Srednja januarska temperatura kreće se od -1,4º do -3º. Interesantno je napomenuti da su niže temperature karakteristične za kotlinska mjesta (zbog inverzije), a ne za ona sa većom nadmorskom visinom. Godišnje kolebanje temperature kreće se od 20º do 21º. Dužina perioda sa srednjom dnevnom temperaturom iznad 5º iznosi 260 dana ili manje. Godišnja visina padavina prilično varira, 800-1200 mm ali su dosta ravnomjerno raspoređene, sa godišnjim relativnim kolebanjem 4,5-9,0%. Za ovaj tip karakteristična su dva maksimuma padavina: maj ili juli i novembar ili decembar ili obratno. Glavni minimum je u augustu, a slabiji u januaru. Godišnja oblačnost nije veća od 58%.



Planinski tip klime karakterišu niske temperature, veća prozračnost zraka, jaki vjetrovi, smanjena količina vlažnosti vazduha, velika visina padavina preko cijele godine te smanjena količina prašine i bakterija. Srednja godišnja temperatura vazduha je niža od 9º. Najtopliji mjesec ima srednju temperaturu nižu od 18º, a najhladniji (januar) nižu od -3º. Godišnje kolebanje temperature nije veliko. Svi zimski mjeseci imaju srednje temperature niže od 0º, što omogućava da se snježni pokrivač dugo zadrži. Dužina vegetacionog perioda je znatno kraća u odnosu na predplaninsku klimu. Bezmrazni period je kratak, a na većim visinama od 1500 m ga gotovo i nema. Godišnja visina padavina se kreće od 1200-1500 mm. Padavine su gotovo ravnomjerno raspoređene, a godišnje relativno kolebanje padavina se kreće od 5,0-8,6%. Maksimum padavina je u novembru ili decembra, a minimum u augustu. Karakteristični vjetrovi za planinska područja javljaju se usljed poremećaja temperature u horizontalnom pravcu, koji su prouzrokovani morfologijom zemljišta. To su uglavnom dolinski i gorski vjetar (danik i noćnik), čije brzine nisu velike. Jedino, pri prolasku barometarski depresija vjetrovi mjenjaju pravac, a brzine im se povećavaju, tako da mogu dostići i orkansku brzinu (>20 m/s).

Srednja godišnja temperatura za općinu Kreševo je 9,8 C. Najtopliji mjesec je juli sa srednjom temperaturom 19,3 C. Srednja januarska temperatura iznosi -0,8 C. Godišnja temperaturna kolebanja bilježe amplitudu koja iznosi preko 20 C, s tim da je u višim planinskim predjelima temperaturna razlika očekivano još i više izražena.

Prema prosjeku po mjesecima temperature su prikazane u sljedećoj tabeli:

Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XIISrednje mjesečnetemp (°C)

-0,8 1,4 5,3 9,4 13,9 17,2 19,3 19,1 15,6 10,7 5,1 0,9

Tabela 23. Srednje mjesečne temperature zraka za općinu Kreševo

Sljedeća slika predstavlja temperaturni graf općine Kreševo.

Prosječna godišnja količina padavina kreće se između 900 i 1750 mm, ali su dosta ravnomjerno raspoređene, sa godišnjim relevantnim kolebanjem 4,5-9,0%.3. Najsuši mjesec je august sa 71 mm padavina. Maksimalne padavine su u jesen, preciznije u novembru kada prosječno padne 113 mm.

Godišnja oblačnost nije veća od 58%. Insolacija u godišnjem zbiru kreće se od 1600-1800 sati. Relativna vlažnost za posmatranu lokaciju iznosi prosječno godišnje 81%. Minimalna srednja vrijednost je u augustu i aprilu i iznosi 74%, a maksimalna srednja vrijednost je u decembru i iznosi 89%.Prema Köppenovoj klasifikaciji klima, dolinski dio općine bi nosio oznaku klimatskog tipa Cfb, a planinski iznad 1000 m Dfb. Klimatski tip Cfb označava umjereno toplu vlažnu klimu s toplim ljetom (srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nije niža od -3 °C, a najmanje jedan mjesec ima srednju temperaturu višu od 10 °C). Ova klima naziva se još i klima bukve. Klimatski tip Dfb označava temperaturu zraka najhladnijeg mjeseca ispod 3°C, a najtoplijeg iznad 10°C (oznaka D). To je umjereno hladna ili tzv. borealna ili sniježno šumska i stalno vlažna klima (f). Zime su hladne i sniježne. Do oko 1500 mnm prosječna temperatura zraka najtoplijeg meseca je

3 Ministarstvo komunikacija i transporta; projekat „Autoput na Koridoru Vc“, Lot3 – Dionica Sarajevo jug (Tarčin) – Mostar sjever; Studija utjecaja na okolinu



manja od 22°C (oko 14 – 15°C) ali četiri i više mjeseci u godini imaju temperature veće od 10°C (oznaka „b“).

Na području općine Kreševo vjetrovi su prilično slabi i njihovi pravci se uglavnom prilagođavaju reljefu, gdje prevladavaju istočni, odnosno zapadni vjetrovi, dok su ostali pravci znatno manje zastupljeni i rezultat su dnevne smjene vjetrova.

2.7 KVALITET ZRAKAStanje zagađenosti zraka sumpordioksidom registrirano je na području općine prije ratnih sukoba. Smatra se da se stanje poboljšalo zahvaljujući stagnaciji u proizvodnim procesima u industriji koji su ranije bili centri zagađivanja. Neki od zagađivača zraka su tvornica za preradu kamena krečnjaka „STAMAL“, tvornica metalnih otkivaka „Metalos“, tvornica suhe žbuke „Miličević“ d.o.o, EPS Laštro, mesna industrija Stanić, kamenolomi (Vrela, Lučenica i Bjelovici), tvornica spužve „ČALTEX“ kao i manji pogoni za proizvodnju drvenog uglja u ruralnim područjima općine. Pored velike koncetracije prašine u zraku u ljetnom periodu, prisutno je ispuštanje pojedinih plinova u zrak iz industrijskih postrojenja i pogona za preradu drvenog ugljena.

Izgradnjom i puštanjem u promet zaobilaznice znatno je smanjena koncentracija ispušnih plinova iz saobraćaja, pogotovo u dane vikenda kada je promet znatno pojačan. Na prostoru općine ne postoje mreže za upotrebu prirodnog gasa, odnosno plina.

O kvaliteti zraka u općini Kreševo nema pouzdanih podataka budući da nema podataka o monitoringu koji provode ovlaštene federalne institucije za vršenje monitoringa. Na kvalitetu zraka u velikoj mjeri utječu sljedeće aktivnosti:

Loženje na kruta goriva drvo ili ugljen što je u velikoj mjeri zastupljeno u urbanom dijelu općine kao i u svim naseljenim mjestima. U posljednje vrijeme veći stambeni objekti intenzivnije koriste ugljen, pri čemu korišteni ugljen obično ima veoma visok sadržaj pepela i veoma visok sadržaj alkalnih komponenti;

Eksploatacija mineralnih sirovina i prerada mineralnih sirovina u vidu zaprašivanja prilikom prerade i usitnjavanje rude, bez upotrebe filtera;

Ispuštanje stakleničkih plinova iz automobila koji su veoma opasni; Širenje neugodnih mirisa s nelegalnih odlagališta; Nije uspostavljen registar i baza podataka o potencijalnim zagađivačima

zraka na lokalnom području.

Najugroženiji kvalitet zraka je u području odlagališta komunalnog otpada deponije „Dubrave“ zbog velike količine deponiranog otpada.

2.8 FLORA I FAUNADvije trećine općine Kreševo su pokrivene šumom, šumskim zemljištem i visokim pašnjacima, a ostalo poljodjelskim i građevnim zemljištem, što omogućava postojanje velike biološke raznolikosti koja se proteže od 500 do 1.700 metara nadmorske visine.



Biološke odlike užeg i šireg područja su definisane zastupljenošću bioma umjereno - vlažnih šuma vrba i topola, kao i ekosistema bukovih i bukovo – jelovih šuma evropske bukve koje su sastavni ekosistem bioma bukovih i bukovo – jelovih šuma i ekosistema mezofilnih hrastovo - grabovih šuma. Zastupljene su šume crnog bora (Pinus nigra, J. F. Arnold), obične bukve (Fagus sylvatica, L.) i običnog graba (Carpinus betulus, L. ), prošarane običnom brezom (Betula pendula, Roth), gorskog brijesta (Ulmus glabra, Huds.), bagrema (Robinia pseudoacacia, L.), sladunca i cera (Quercetum confertae-cerris hercegovinicum, P. Fuk.) itd. Površina privatnih šuma u općini Kreševo iznosi 2.691 ha, dok pokrivenost šumom iznosi 83%, a u odnosu na Kanton 10%.

Od veoma rijetkih biljaka zastupljeno je stanište Daphne blagayana, Freyer - Blagajev likovac. Na području općine Kreševo velika je zastupljenost i raznolikost biljnih vrsta kako drvenastih, tako grmolikih i zeljasti, od kojih je u mnogome zastupljeno ljekovito bilje.

Najveći broj životinjskih vrsta u užoj i široj lokaciji posmatranog područja je zastupljen u šumskim ekosistemima. Na području općine Kreševo žive mrki medvjed (Ursus arctos, L.), vuk (Canis lupus lupus, L.), srna obićna (Capreolus capreolus, L.), zec (Lepus europaeus, Pallas), divlja mačka (Felis silvestris, Schreber), divlja svinja (Sus scrofa, L.), lisica (Vulpes vulpes, L), vjeverica (Sciurus vulgaris, L.), mala lasica (Mustela nivalis, L.), velika lasica (Mustela erminea, L.), vidra (Lutra lutra, L.), škanjac mišar (Buteo buteo, L.), jastreb kokošar (Accipiter gentilis, L.), veliki tetrijeb (Tetrao urogallus, L.), golub grivnjaš (Columba palumbus, L.), grlica (Streptopelia turtur, L.), sova buljina / ušara (Bubo bubo, L.), lještarka (Tetrastes bonasia, L.), gavran (Corvus corax, L.).

Zbog blizine regionalnog puta, koja stvara posljedicu prekomjerne buke zbog teretnih vozila i privatnih automobila i zagađenja od izdušnih gasova i stvaranja prašine prilikom kretanja vozila preko makadamskog dijela puta, šumske faunističke vrste su se povukle u unutrašnje predjele šumskih ekosistema planinskih masiva Bitovnje i Volujak.

2.9 ZAŠTIĆENA PRIRODNA I KULTURNO-POVIJESNA BAŠTINAKulturno-historijsko i graditeljsko naslijeđe područja vezano je za historijske uslove i specifičnost graničnog geoprometnog položaja. Područje posjeduje rijetke, veoma vrijedne i zanimljive objekte kulturno-historijskog i graditeljskog naslijeđa, koji imaju značajnu naučnu, obrazovno vaspitnu kulturno-estetsku i turističku vrijednost. Kreševo je vrlo bogato kulturno-historijsko naslijeđem, od ilirskog perioda, antičkog, srednjeg vijeka, osmanskog, austro-ugarskog perioda, sve do dana bliske prošlosti.

Kulturno-historijsko nasljeđe Kreševa čine: nekropole stećaka u selima Deževice i Pirin, Rimski most u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku, Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa, franjevački samostan i dr.

Razvoj grada se veže za XIV stoljeće. Znamenita „Kreševska povelja“, pisana davne 1434. godine, je dokument u kojem se prvi put spominje Kreševo, koju je izdao bosanski vojvoda Juraj Vojsalić. Originalna povelja, koja se čuva u Dubrovniku, danas je najstariji pisani dokument u kome se spominje ime grada nastalog vjekovima prije. Do danas nisu otkriveni pouzdani historijski izvori, koji bi mogli tačno odrediti vrijeme nastanka Kreševa. U pisanim dokumentima mjesto Kreševo, prvi put se spominje 1435. godine, a u XV vijeku Kreševo je jedna od rezidencija bosanskih kraljeva, s kraljevskim dvorom i utvrđenjem. Kroz historiju je poznato po



drevnom franjevačkom samostanu, koji se prvi put spominje sredinom XIV vijeka, o čemu svjedoči stalna postavka Zavičajnog muzeja.

Kameni most u selu Vranci, poznat kao „Rimski most“, predstavlja najstariji sačuvani građevni objekt na prostoru Kreševa, sa autentičnim izgledom i nepoznatog perioda njegove gradnje.

Navodi se da kameni most u selu Vranci datira iz rimskog perioda, obzirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostaci "rimske ceste" u dužini od 2000 m. Oblik nivelete pokazuje da je nadzemni dio konstrukcije nastao u osmanskom periodu. Most posjeduje značajnu historijsku vrijednost s obzirom da je zadržan u svom izvornom obliku i posjeduje potencijal za uspostavljanje kulturnih trasa. Ima jednostavnu formu, izveden na jedan polukružni luk, koji se oslanja direktno na obale rječice bez ikakvih posebnih upornjaka. Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, na sjednici održanoj 11. marta 2011. godine u Sarajevu, donijela je odluku o proglašenju predmetnog mosta nacionalnim spomenikom BiH ("Službeni glasnik BiH", broj 53/11). Selo Vranci je udaljeno je oko 2 km jugozapadno od grada Kreševa, smješteno u uskoj dolini potoka Mrganovac na padinama planine Lopata. Kameni most se nalazi jugozapadno od lokacije deponije, oko 3,5 km.

Na osnovu raspoloživih informacija i kulturno-historijskih-povijesnih fondovskih materijala, na lokaciji deponije nisu registrirani ostaci niti historijski objekti pod zaštitom društvene zajednice. Prilikom oskultacije i rekognosciranja terena u direktnoj - bližoj okolini nisu registrirana lokalna stara niti nova groblja i mezarja. Prema tome, značajnijih kulturno historijskih objekata u blizini deponije nema. Svi objekti se nalaze u centru grada ili u okolnim naseljima. Može se slobodno konstatirati da se lokacija i deponije može smatrati pogodnom sa aspekta nepostojanja kulturno-historijskih baština u neposrednoj blizini.

2.10 OPIS PEJZAŽAGradska deponija otpada „Dubrave“ se nalazi 5,5 km jugoistočno od centra općine Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Sa sjeverne strane je omeđena planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 930 metara.Deponija se nalazi u prirodnoj depresiji koja je okružena šumom i šumskim zemljištem. Površina parcele na kojoj se nalazi deponija iznosi oko 18 ha. Površina koju zauzima deponija Dubrave trenutno iznosi cca. 14.345 m2. Kroz samu deponiju tj. kroz dno depresije prolazi suhi potok koji se javlja nakon obilnih padavina i na taj način zagađuje okoliš. Deponija je sa tri strane odvojena prirodnim barijerama, uglavnom njivama i šumskim pojasom, dok se sa četvrte strane nalazi ulaz sa ulaznom rampom.

Današnji oblik reljefa je posljedica djelovanja sveukupnih endogenih i egzogenih faktora, koji su skupno ili pojedinačno u dugom vremenskom periodu, djelovali na datom terenu. Endogene sile, kao geološki agens, oblikovale su reljef terena u regionalnom smislu odnosno oblikovale najkrupnije geološke i morfološke cjeline (morfostrukture). U terenu su uočljivi različiti intenziteti spuštanja ili izdizanja pojedinih tektonskih jedinica. Neotektonska aktivnost i seizmičnost uticali su na formiranje općeg geomorfološkog sklopa terena i opći karakter geomorfoloških evolucionih procesa, a time i na razvoj odgovarajućih egzogenih geoloških procesa na prirodnim padinama.



Prema genetskim tipovima izdvojena je jedna kategorije reljefa i to eroziono – denudacioni reljef koji karakterizira morfološka rasčlanjenost i razbijenost, sa naglašenom diseciranošću i visinskim razlikama. Odlikuje se tektonskom deformabilnošću stijenskih masa i heterogenošću litoloških članova promjenjivih kvalitativnih i kvantitativnih odlika. Padine su često ujednačenog pravolinijskog pada, djelimično strmog, stepenastog ili konkavnog oblika.

2.11 SPECIFIČNI ELEMENTI UTVRĐENI PRETHODNOM PROCJENOM UTICAJA NA OKOLIŠ

Prethodne procjene utjecaja na okoliš ovog projekta nije rađena na osnovu odredaba člana 18. (54.a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 38/09) i rađena je odmah Studija utjecaja na okoliš koja se podnosi u proceduri izdavanja okolišne dozvole umjesto zahtjeva za izdavanje pomenute dozvole.



3 OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIH UTJECAJA PROJEKTA NA OKOLIŠ

Deponija komunalnog otpada „Dubrave “ nalazi se 5,5 km jugoistočno od centra grada Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Sa sjeverne strane je omeđen planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Najbliže naseljena mjesta, Vidosovići i Gunjani, nalaze se jugoistočno 2 – 3 km od same lokacije deponije.

Deponija se nalazi u prirodnoj depresiji koja je okružena šumom i šumskim zemljištem. Kroz samu deponiju tj. kroz dno depresije prolazi suhi potok koji se javlja nakon obilnih padavina i na taj način zagađuje okoliš.

Imajući u vidu navedeno kao i činjenicu da je planirana tehnologija sanacije predmetne deponije u globalu ekološki prihvatljiva, te iz tih razloga može se zaključiti da će deponija nakon sanacije imati znatno manji utjecaja na okoliš u odnosu na trenutno stanje. Naprotiv, realizacijom ovog projekta riješio bi se značajan okolinski problem općine Kreševo. Međutim, i pored toga neophodno je prilikom sanacije i u fazi eksploatacije deponije poduzeti sve mjere zaštite kako bi se mogući utjecaj sveo na minimum. Mogući utjecaji na okoliš predmetnog projekta biti će dati u nastavku ovog dokumenta. Kroz ovaj dokument date su i mjere koje je neophodno provoditi prilikom sanacije i nakon zatvaranja predmetne deponije.

3.1 UTJECAJ NA STANOVNIŠTVOProjekat sanacije deponije „Dubrave“ imati će jako pozitivne utjecaje na okolno stanovništvo. Razlog ovome je činjenica da je trenutno stanje predmetne deponije u pogledu na zaštitu okoliša katastrofalno. Projektom je predviđeno sanitarno odlaganje otpada koje podrazumijeva prekrivanje odloženog otpada na dnevnoj osnovi, što će za rezultat imati uklanjanje smrada koji je trenutno povremeno prisutan unutar uže i šire okoline deponije. Isto tako, izgraditi će se sistem za prikupljanje plinova, što će znatno smanjiti mogućnosti pojava eksplozija ili požara koje za rezultat imaju stvaranje ogromne količine dima koji znatno utiču na okolno stanovništvo.

3.1.1Utjecaj na stanovništvo u fazi sanacijeMogući negativni utjecaj na stanovništvo u fazi sanacije može biti više psihološkog karaktera i to u sljedećim slučajevima:

povećanog nivoa buke tokom sanacije, povećanom emisijom dimnih plinova i čvrstih čestica koji su proizvod rada

građevinskih i transportnih mašina, rasipanjem krutog materijala, povećanom nivou saobraćaja na lokalnim putevima i oštećenjem lokalnih

saobraćajnica, pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, i sl.) u toku sanacije.

3.1.2Utjecaj na stanovništvo u fazi eksploatacijeMogući negativni utjecaj na stanovništvo u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:


povećanom nivou buke uslijed odvijanja radnih procesa na lokaciji deponije,

pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, kvarovi na sistemu za otplinjavanja i sl.).


Pozitivan utjecaj na stanovništvo projekta sanacije deponije „Dubrave“ se ogleda u sljedećem:

primjenom sanitarnog načina odlaganja otpada će se spriječiti mogućnost nastanka neugodnih mirisa unutar uže i šire lokacije deponije,

izgradnjom sistema za kontrolisano otplinjavanje tijela deponije će se znatno smanjiti mogućnost nastanka požara i eksplozija unutar tijela deponije,

izgradnjom pratećih objekata i pogona će se generirati određen broj novih radnih mjesta prilikom čijih popunjavanja prednost treba imati lokalno stanovništvo.

3.2 UTJECAJ NA FLORU I FAUNU Tip staništa na kojem se nalazi lokacija deponije ne spada u ugrožene i rijetke stanišne tipove koji bi zahtijevali provođenje mjera zaštite. U zoni utjecaja ovog projekta ne nalazi se ekološki značajno područje. Pri sanaciji i nakon zatvaranja neće se zadirati u staništa divljih vrsta te nema potrebe za primjenom mjera, metoda i tehničkih sredstava koja doprinose očuvanju dobrog stanja vrsta, odnosno koji najmanje ometaju divlje vrste ili staništa njihovih populacija.

Ne očekuje se da će u fazi sanacije i eksploatacije deponije „Dubrave“ imati direktnih negativnih utjecaja na autohtonu floru i faunu područja na kojem je locirana. Naime, prostor koji zauzima deponija će se ovim projektom urediti i uslovi za rast i razvoj biljnog i životinjskog svijeta će se poboljšati.

Međutim, i ako je vjerovatnoća pojave negativnih utjecaja na floru i faunu predmetnog projekta mala, neophodno je izdvojiti moguće negativne utjecaje u fazi sanacije i eksploatacije predmetne deponije.

3.2.1Mogući utjecaj na floru i faunu u fazi sanacijeMogući negativni utjecaj na floru i faunu u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

povećanog nivoa buke tokom sanacije, povećanom emisijom dimnih plinova i čvrstih čestica koji su proizvod rada

građevinskih i transportnih mašina, rasipanjem krutog materijala na zelene površine izvan lokacije deponije, pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, i sl.) u toku sanacije.

3.2.2Mogući utjecaj na floru i faunu u fazi eksploatacijeMogući negativni utjecaj na floru i faunu u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

povećanom nivou buke uslijed odvijanja radnih procesa na lokaciji deponije,

pojavom incidentnih situacija (požar, eksplozija, kvarovi na sistemu za otplinjavanja i sl.).

Pozitivan utjecaj na floru i faunu projekta sanacije deponije „Dubrave“se ogleda u slijedećem:


planirana je izgradnja ograde oko deponije, ova mjera će spriječiti ulazak glodavaca i drugih životinja na tijelo deponije i time spriječiti nekontrolisano rasipanje otpada i širenje zaraznih bolesti,

projektom je predviđeno hortikulturalno uređenje kompletne lokacije deponije nakon zatvaranja, što će stvoriti novi prostor za dalji razvoj flore i faune na lokaciji.

3.3 UTJECAJ NA POVRŠINSKE I PODZEMNE VODEProjektom sanacije predmetne deponije je predviđena izgradnja donjeg brtvenog sloja i sistema za prikupljanje i odvodnju procjednih voda koji je opisan u poglavlju 1 ovog dokumenta. Također je predviđena izgradnja sistema za prihvat i recirkulaciju procijednih voda iz tijela deponije kao i ucjevljivanje potoka na lokaciji deponije.

Nakon zatvaranja predmetne deponije, tj. izgradnje gornjeg brtvenog sistema, oborinske vode sa tijela deponije i sa okolnih površina će se prikupljati sistemom za prikupljanje i odvodnju oborinskih voda i ispuštati u najbliži recipijent. Na ovaj način, oborinske vode neće dolaziti u kontakt sa otpadom i neće dolazit i do njihove kontaminacije.

Također će biti izgrađeni odvojeni sistem za prikupljanje čistih oborinskih voda sa krovova objekata i nemanipulatvnih površina, sistem za prikupljanje i prečišćavanje oborinskih voda sa manipulativnih površina i sistem za prikupljanje i prečišćavanje fekalnih otpadnih voda.

Mogući negativni utjecaji na površinske i podzemne vode su prikazani u nastavku.

3.3.1Utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi sanacije Mogući negativni utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

prilikom nekontrolisanog isticanja goriva, ulja i maziva iz građevinskih i transportnih uređaja,

u slučaju incidentnih situacija prilikom manipulisanja sa opasnim tečnim materijalima,

u slučaju nepropisnog odlaganja otpada na zelene i druge površine prilikom izvođenja radova na sanaciji,

nepravilnim načinom tretmana i ispuštanja otpadnih voda koje nastaju u fazi sanacije deponije.

Način tretmana i ispuštanja otpadnih voda tokom sanacije mora biti u skladu sa Planom upravljanja građevinskim otpadom i Planom organizacije izvođenja radova koje je investitor obavezan izraditi.

3.3.2Utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi eksploatacijeProjektom je predviđena izgradnja svih neophodnih sistema kako bi se negativan utjecaj odlaganja otpada na površinske i podzemne vode sveo na minimum. Mogući negativni utjecaj na površinske i podzemne vode u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim incidentnim slučajevima:


u slučaju oštećenja donjeg brtvenog sloja i prodiranja kontaminiranih procijednih voda u tlo,

prilikom kvarova i oštećenja na sistemu za prikupljanje, odvođenju i recirkulaciju kontaminiranih procijednih voda,

prilikom kvarova i oštećenja na sistemima za manipulaciju oborinskih voda sa manipulativnih površina i fekalnih otpadnih voda,

u slučaju izlijevanja kontaminiranih procijednih voda uslijed nepravilnog dimenzioniranja lagune za prihvat procijednih voda,


Pozitivan utjecaj na površinske i podzemne vode projekta sanacije deponije „Dubrave“ se ogleda u sljedećem:

izgradnjom gornjeg brtvenog sloja i sistema za prikupljanje procijednih otpadnih voda spriječiti će se prodiranje kontaminiranih voda u tlo a time i u podzemne vode na lokaciji,

nekontaminirane oborinske vode će se prikupljati i odvoditi zasebnim sistemom, tako da je spriječena njihova kontaminacija,

oborinske voda sa manipulativnih površina i fekalne otpadne vode će se separantno prikupljati, prečišćavati i ispuštati i najbliži recipijent,

u sklopu sistema monitoringa rada deponije provoditi će se monitoring kvalitete otpadnih voda kao i kvalitete vode najbližih površinskih tokova i izvorišta. Ovo će imati za rezultat blagovremenu identifikaciju potencijalnih kontaminacija voda.

3.4 UTJECAJ NA ZRAK U pogledu na kvalitet zraka, utjecaj ovog projekta ogledati će se u manjoj mjeri tokom sanacije kada će doći do emisije dima i lebdećih čestica a što je posljedica rada mehanizacije. Ova pojava je neminovna, privremenog je karaktera i stvara kratkotrajan utjecaj koji je dominantan na samoj lokaciji i bez daljnjih i trajnih posljedica na okoliš.

Nakon sanacije deponije, mogućnost pojava negativnih utjecaja na zrak biti će svedena na minimum jer se odloženi otpad prekriva inertnim materijalom na dnevnoj osnovi i ugrađuje se sistem za otplinjavanje deponije, kao što je detaljno opisano u poglavlju 1 ovog dokumenta.

3.4.1Utjecaj na zrak u fazi sanacije Mogući negativni utjecaj na zrak u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim slučajevima:

povećana emisija izduvnih dimnih plinova (CO2, SO2, NOx i sl.) i čvrstih čestica uslijed rada građevinskih mašina i transportnih sredstava,

povećana emisija prašine i čvrstih čestica prilikom izvođenja građevinskih radova,

u slučaju incidentnih situacija (požar, eksplozija i sl.) koji mogu dovesti do velike emisije štetnih materija u zrak.

3.4.2Utjecaj na zrak u fazi eksploatacijeProjektom je predviđena primjena svih neophodnih mjera i izgradnja svih neophodnih sistema (dnevno prekrivanje odloženog otpada, izgradnja sistema za


otplinjavanje, izgradnja gornjeg brtvenog sloja nakon zatvaranja deponije), kako bi se negativan utjecaj odlaganja otpada na zrak sveo na minimum.

Mogući negativni utjecaj na zrak u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim incidentnim slučajevima:

povećana emisija izduvnih plinova i čvrstih čestica u slučaju kvarova i nepravilnog rada mašina i uređaja sa sagorijevanjem

emisija štetnih dimnih plinova uslijed kvarova i nepravilnog rada spalionice animalnog otpada,

povećana emisija prašine i čvrstih čestica u slučaju nepravilnog rukovanja i odlaganja komunalnog i drugog otpada,

emisija štetnih plinova iz tijela deponije u slučaju kvarova na sistemu za prikupljanje i odvodnju deponijskog plina.

Pozitivan utjecaj na zrak projekta sanacije deponije „Dubrave“ se ogleda u sljedećem:

izgradnjom sistema za otplinjavanje vrštit će se kontrolisano prikupljanje i odvodnja plina koji nastaje u tijelu deponije. Ova će spriječiti nekontrolisanu emisiju deponijskog plina u zrak i nekontrolisano sakupljanje plina unutar tijela deponije, što može dovesti do požara i eksplozije,

odlaganje otpada će se vršiti na sanitaran način tako što će se slojevi odloženog otpada prekrivati inertnim materijalom. Ovo ima za cilj onemogućenje stvaranja neugodnih mirisa prouzrokovanih prisutstvom otpada,

nakon stavljanja u pogon regionalne sanitarne deponije i zatvaranja predmetne deponije, tijelo deponije će se zatvoriti izgradnjom gornjeg brtvenog sloja na kojem će se izvršiti rekultivacija i ozelenjivanje.

3.5 UTJECAJ NA TLO I ZEMLJIŠTENegativni utjecaji čvrstog otpada na zemljište mogu biti različiti i mogu dovesti do ozbiljnih i ponekad i trajnih poslijedica po zemljište. Te posljedice mogu biti:

Infekcija zemljišta podrazumijeva dospijevanje u tlo štetnih mikroorganizama (bakterije, virusi) koji kasnije mogu izazvati infekcije kod ljudi i životinja. Ovakve pojave se dešavaju u urbanim i suburbanim područjima, gdje se kreću zaražene životinje ili zakopavaju njihovi leševi.

Kontaminacija zemljišta je unošenje u zemljište različitih polutanata kao što su teški metali, pesticidi, biocidi, kancerogeni ugljovodonici koji dospijevaju u tlo odlaganjem čvrstog otpada i medikamenata i čije prisustvo u zemljištu dovodi do promjena njegovih hemijskih i bioloških osobina.

Takođe, fizički utjecaji otpada na zemljište se ogledaju u pritisku na tlo pa do obrušavanja visokih slojeva odloženog otpada. Utjecaji na okolno tlo se mogu ispoljavati kroz taloženje prašine, para i aerosolova uslijed raznošenja vjetrom. Ovaj utjecaj zavisi o ruži i brzini vjetrova kao i veličini odlagališta.


3.5.1Utjecaj na tlo i zemljište u fazi sanacije deponijePrilikom sanacije deponije će doći do manje degradacije okolnog tla deponije. Ovo neće imati dugoročan negativan efekat jer će se ukupna lokacija nakon sanacije vratiti u prvobitno stanje. Kada su u pitanju negativni utjecaji projekta na tlo i zemljište, oni su uglavnom isti kao i utjecaji na površinske i podzemne vode.

Mogući negativni utjecaj na tlo i zemljište u fazi sanacije može se pojaviti u sljedećim incidentnim slučajevima:

prilikom nekontrolisanog isticanja goriva, ulja i maziva iz građevinskih i transportnih uređaja, što dovodi do kontaminacije tla,

degradacija okolnog zemljišta prilikom uređenja lokacije predmetne deponije,

u slučaju incidentnih situacija prilikom rukovanja sa opasnim tečnim materijalima u obliku isticanja u tlo,

u slučaju nepropisnog odlaganja otpada i opasnih materija na zelene i nezaštićene površine i kontaminacija istih,

nepravilnim načinom tretmana i ispuštanja otpadnih voda koje nastaju u fazi sanacije deponije, što isto dovodi do kontaminacije tla.

3.5.2Utjecaj na tlo i zemljište u fazi eksploatacije deponijeU fazi eksploatacije sanirane deponije, mala je vjerovatnoća pojave negativnih utjecaja na tlo i zemljište. Do negativnih utjecaja može doći prvenstveno u incidentnim situacijama.

Mogući negativni utjecaj na tlo i zemljište u fazi eksploatacije može se pojaviti u sljedećim incidentnim slučajevima:

prilikom oštećenja donjeg brtvenog sloja i prodiranja kontaminiranih procjednih voda u tlo i kontaminacija istog,

prilikom prodiranja kontaminiranih procjednih voda u tlo uslijed kvarova i oštećenja na sistemu za prikupljanje, odvođenju i recirkulaciju kontaminiranih procijednih voda i sistemima za prikupljanje i prečišćavanje oborinskih voda sa manipulativnih površina i fekalnih otpadnih voda,

u slučaju izlijevanja kontaminiranih procijednih voda u tlo uslijed nepravilnog dimenzioniranja lagune za prihvat procijednih voda,


Pozitivan utjecaj na tlo i zemljište projekta sanacije deponije „Dubrave“ se ogleda u sljedećem:

sanacija predmetne deponije podrazumijeva uređenje postojećeg prostora na kojem se odlaže otpad. Ovo znači da će se otpad koji je nekontrolisano odložen na površine koje nisu obuhvaćene deponijom ukloniti i spriječiti će se daljno nektrolisano odlaganje otpada na okolne zelene površine,

predviđena je izgradnja sistema za prikupljanje i prečišćavanje svih vrsta otpadnih voda (procjedne vode iz tijela deponije, oborinske vode sa manipulativnih površina i fekalne otpadne vode). Navedeno će onemogućiti nastavak kontaminacije zemljišta i tla na lokaciji deponije,

planirana je izgradnja ograde oko cijele lokacije odlagališta. To će spriječiti neovlašten pristup osoba i raznih životinja, što ima za cilj sprečavanje nekontrolisanog raznošenja otpada na okolno zemljište,


prilikom sanacije predmetne deponije i izgradnje pratećih objekata izvršiti će se neophodne mjere vezane za stabilizaciju terene, što će imati za rezultat potpunu stabilizaciju terena i spriječiti dalju degradaciju tla na lokaciji.

3.6 UTJECAJ NA KLIMATSKE FAKTOREImajući u vidu radne procese koji će se odvijati na deponiji nakon sanacije, sam proces sanacije kao i prezentiranu tehnologiju sanacije deponije „Dubrave“ i lokaciju implementacije projekta, projekat neće imati negativnog utjecaja na klimatske faktore opisanog područja.

Ovaj zaključak je baziran na činjenici da planirane aktivnosti u sklopu predmetnog projekta ne predstavljaju izvore emisija koje bi moglo imati negativan utjecaj na klimatske faktore.

Na lokaciji će se odvijati procesi u fazi sanacije i eksploatacije (rad građevinskih i transportnih mašina, i sl.) koji će emitirati određenu količinu izduvnih dimnih plinova (CO2, SO2, NOx i sl.). Međutim, procijenjena količina i sastav emitovanih plinova nije dovoljna da bi imali bilo kakav negativan utjecaja na klimatske faktore uže i šire lokacije.

3.7 UTJECAJ NA MATERIJALNA DOBRA, UKLJUČUJUĆI KULTURNO-HISTORIJSKO I ARHEOLOŠKO NASLJEĐE

U blizini i na lokaciji deponije „Dubrave“ nema posebno vrijednih prirodnih predjela, ni ostataka spomenika materijalne kulture. Iako područje općine Kreševo obiluje spomen obilježjima, koja prate život ljudi sa ovog područja od neolitskog perioda do danas, može se slobodno konstatirati da se lokacija deponije može smatrati pogodnom sa aspekta nepostojanja kulturno-historijskih baština u neposrednoj blizini.

Utjecaj projekta na prirodne resurse neće biti evidentan, imajući u vidu lokaciju na kojoj se nalazi deponija „Dubrave“. Naime, značajniji prirodni resursi se nalaze na većoj udaljenosti koja ovaj utjecaj svodi na najmanju moguću mjeru.

3.8 UTJECAJ NA PEJZAŽUzevši u obzir činjenicu da se radi o projektu saniranja postojeće divlje deponije „Dubrave“, tj. uređivanja postojećeg neuređenog odlagališta otpada, ovdje se može govoriti samo o pozitivnom utjecaju projekta na pejzaž.

Sanacija predviđa rekultivaciju i ozelenjivanje cijele površine deponije na način da se u potpunosti uklopi u postojeći pejzaž.

3.9 MEĐUODNOS NAVEDENIH FAKTORAAnalizirajući sve navedene faktore mogućeg utjecaja (utjecaj na stanovništvo, utjecaj na floru, faunu, zrak i zemljište, utjecaj na klimatske faktore, materijalna dobra zajedno sa kulturno-historijskim i arheološkim nasljeđem, kao i utjecaj na pejzaž i zaštićene dijelove prirode) i komparirajući ih međusobno, može se izvesti


zaključak da njihov međusobni odnos neće proizvesti značajnije negativne utjecaje na okoliš.

3.10 SPECIFIČNI UTICAJI PROJEKTA NA OKOLIŠ UTVRĐENI PRETHODNIM PROCJENAMA

Za predmetni projekat nije rađena Prethodna procjena utjecaja na okoliš, tako da i nisu identificirani neki specifični utjecaji ovog projekta na okoliš.

3.11 OPIS METODA KORIŠTENIH ZA PROCJENU UTICAJA NA OKOLIŠOva Studija, u smislu opštih metodoloških načela, rađena je na takav način da su prethodno definirani sljedeći elementi:

osnove za istraživanje, osnovni programski elementi, važeće zakonske i podzakonske odredbe (sadržaj Studije definiran je

Poglavljem III, članovima od 12. do 19. Pravilnika o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu (Sl. novine FBiH, broj 19/04)),

planska i projektna dokumentacija, karakteristike područja.

Najveći dio istraživanja bio je posvećen kvantifikovanju i vrednovanju postojećeg stanja pri čemu je konstatirano da postoje određeni rizici u smislu utjecaja na okoliš. Iz toga razloga u drugom dijelu istraživanja urađeni su konkretni pokazatelji mogućih utjecaja.

Iz osnovnih mogućih utjecaja detaljno se analiziraju oni za koje je dokazano da u konkretnim prostornim uslovima određuju međusobni odnos predmetnog projekta i okoliša. Na osnovu verifikovanih pokazatelja istraživane su mogućnosti zaštite i unapređenja okoliša i predložene odgovarajuće mjere koje su opravdane u smislu racionalnog smanjenja negativnog utjecaja.Pri izradi Studije korištene su metode komparacije, proračuna i mjerenja za pojedine elemente Studije. Opis metoda dat je u nastavku i sadrži sljedeće:

direktne i indirektne utjecaje, stalne i povremene, trenutne i dugotrajne, pozitivne i negativne.

Direktni utjecaji su utjecaji projekta na: uzurpiranje tla, uništavanje vegetacije stvaranje pregrada na jedinstvenom dobru. Indirektni utjecaji mogu imati dublje posljedice na okoliš nego direktni. Trenutni utjecaji su utjecaji koji izazivaju kratkotrajno djelovanje na okoliš, kao što je recimo prašina i buka tokom sanacije. Dugotrajni utjecaji, bez poduzimanja mjera za njihovu sanaciju, su nepovratni utjecaji.

Dakle, negativni utjecaji su primarni u procesu razmatranja, dok se pozitivni utjecaji uglavnom odnose na stanovništvo (socio-ekonomski efekat), kvalitet površinskih i podzemnih voda i kvalitet zraka na užoj lokaciji.


4 OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA

U osnovi mjere ublažavanja negativnih efekata, odnosno sprečavanja, smanjenja ili ublažavanja nepovoljnog utjecaja na okoliš definiraju se kao:

Opće mjere ublažavanja, Posebne mjere ublažavanja i Tehničke mjere ublažavanja.

Opće mjere ublažavanja:Kroz realizaciju ovih mjera investitor/korisnik građevine dužan je:

poštivati sve relevantne zakonske propise koji se odnose na zaštitu voda, zraka i tla u BiH, kroz faze sanacije, zatvaranja i održavanja zatvorene deponije „Dubrave“,

pratiti i kontrolirati sve radnje u domenu zaštite voda, zraka i tla kroz faze pripreme, građenja i korištenja projekta,

poduzimati potrebne radnje u slučaju prekoračenja dozvoljenih emisija, kroz faze pripreme, građenja i korištenja projekta,

izvijestiti nadležne organe i obavijestiti javnost u slučaju značajnije incidentne situacije i narušavanja stanja kvaliteta voda, zraka i tla, kroz sve faze,

prije početka sanacije potrebno je urediti pristupni put za mehanizaciju, te odlagališna mjesta na lokalitetima gdje će prouzročiti najmanju štetu za biljni pokrov. Nakon završetka radova potrebno je sanirati pristupni put, te ukloniti višak građevinskog i otpadnog materijala sa prostora oko sanirane i zatvorene deponije,

provoditi učestalo i kontrolirano zbrinjavanje komunalnog i opasnog otpada na propisan način, odnosno zabraniti bilo kakvo privremeno ili trajno odlaganje navedenog otpadnog materijala na okolno tlo, te osigurati nepropusne kontejnere za otpad,

aktivno učestvovati na javnim raspravama u lokalnoj zajednici kojoj pripada predmetna lokacija a koje će organizirati Federalno ministarstvo okoliša i turizma u postupku dobijanja okolinske dozvole za projekat sanacije i zatvaranja deponije „Dubrave“.

Posebne mjere ublažavanja:Kroz realizaciju ovih mjera investitor/korisnik građevine dužan je:

lokalno stanovništvo detaljno informirati o projektu kako bi bilo u mogućnosti sagledati sve dimenzije potencijalnog utjecaja i kvalitetno sudjelovati u procesu donošenja odluka,

formirati ekipe za hitne intervencije, a prije toga potrebno je izraditi odgovarajuće operativne planove hitnih intervencija u mogućim akcidentnim situacijama,

posebnu pažnju treba posvetiti vodotocima zbog opasnosti od onečišćenja, što bi dovelo do promjene životnih uvjeta u tom ekosistemu. Promjene u fizikalno-kemijskim svojstvima vodenog ekosistema izravno bi se odrazile na život makrofita i alga u njima, kao i na promjenu cjelokupnih trofičkih odnosa.

Tehničke mjere ublažavanja:


Kroz realizaciju ovih mjera investitor/korisnik građevine dužan je:

sprovesti vrlo rigorozne mjere i uvjete prečišćavanja svih otpadnih voda uz primjenu projektnih rješenja koja uključuju zatvoreni sistem odvodnje. To podrazumijeva prečišćavanje otpadne vode do nivoa čiji će kvalitet odgovarati najvišoj klasi kvaliteta voda.

izraditi projekt odvodnje procjednih i oborinskih otpadnih voda za cijelu lokaciju. Procjedne vode treba upustiti u vlastiti kanalizacioni sistem sa izgrađenim odgovarajućim vodonepropusnim sabirnim jamama sa pražnjenjem kompletnog sadržaja. Prije spoja na vodonepropusnu sabirnu jamu, otpadne vode je potrebno dovesti na nivo kvaliteta gradskih otpadnih voda. Sabirnu jamu locirati tako da je omogućen pristup auto-cisterni za pražnjenje jame. Poštivanje graničnih emisija u otpadnim vodama koje se upuštaju u površinske vodotoke ili postojeću kanalizaciju treba uskladiti sa relevantnim pravilnicima. Kao smjernicu preporučujemo poštivanje graničnih vrijednosti definirane u Uredbi o uslovima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente i sisteme javne kanalizacije (Sl. novine FBiH, broj 04/12).

u Glavnom projektu izraditi Elaborat zbrinjavanja otpada i Elaborat zaštite okoliša gdje se mora sagledati i uvažiti potreba istresanja otpadnog i zemljanog materijala, izlijevanje ulja i slično.

Mjere za ublažavanje negativnih efekata, odnosno mjere sprječavanja, smanjenja ili ublažavanja nepovoljnih utjecaja na okoliš, moguće je posmatrati i kroz ova dva aspekta:

Mjere ublažavanja tokom sanacije i zatvaranja predmetne deponije i Mjere ublažavanja nakon zatvaranja i tokom održavanja predmetne

deponije.

4.1 MJERE UBLAŽAVANJA TOKOM SANACIJE I ZATVARANJA PREDMETNE DEPONIJE

Tokom izvođenja radova sanacije i zatvaranja deponije „Dubrave“ neophodno je poduzimati odgovarajuće mjere a u cilju ublažavanja negativnih efekata. Ove mjere podrazumijevaju realizaciju velikog broja aktivnosti investitora.

Investitor će voditi računa da se tokom izvođenja radova koristi oprema i uređaji koji će imati što manje utjecaja na okoliš a time i na lokalno stanovništvo. U ovoj fazi je obavezan stalni nadzor nad radom građevinskih mašina, načinom skladištenja i postupanja sa opasnim i štetnim materijama, te nadzorom nad upravljanjem građevinskim otpadom u skladu sa Planom upravljanja građevinskim otpadom i Planom organizacije izvođenja radova koje je investitor obavezan izraditi.

Ovi planovi moraju da sadrže:

Monitoring u postupku transporta materijala (predviđene mjere: transport nakvašenog ili pokrivenog tereta imaju za cilj smanjenje emisije prašine pri transportu. Ovaj nadzor će se vršiti svakodnevno od strane Izvođača radova i osoblja za nadzor Investitora).

Monitoring neometanog i sigurnog odvijanja saobraćaja (sprovodi se nadzor i odvijanja saobraćaja do gradilišta i na samom gradilištu u svrhu obezbjeđenja neometanog i sigurnog kretanja vozila i pješaka).


Monitoring emisija sa gradilišta i stanja okoliša u zoni građenja (vršit će se stalna kontrola i nadzor izvođenjem radova, kako bi se spriječilo zagađivanja vode i zemljišta, vršit će se kontrola mehanizacije koja je angažovana na izvođenju radova, stalnim nadzorom spriječiti će se nekontrolisano/incidentno ispuštanja zagađujućih materija u vodu, zrak i tlo. Jedan od relevantnih utjecaja u toku izgradnje je buka koju proizvode građevinske mašine pri izvođenju građevinskih radova ali je bitno istaći da je lokacija izvođenja radova smještena u nenaseljenom području tako da buka nema utjecaja na stanovništvo, obzirom na udaljenost stambenih objekata).

Tokom izvođenja radova, investitor će poduzeti mjere ublažavanja nastanka negativnih posljedica i to:

Tokom transporta vršiti kvašenje ili pokrivanje suhog rinfuznog materijala koji se rasipa u okoliš,

Imati stalni nadzor nad građevinskom mehanizacijom sa ciljem njenog održavanja u ispravnom stanju (posebna pažnja mora se posvetiti ispravnosti prigušivača zvuka, instalacionih vodova nafte, ulja, maziva i dr.),

Spriječiti iznošenje blata na magistralni put na točkovima građevinskih mašina i teretnih vozila,

Stalnim nadzorom nad realizacijom Plana upravljanja građevinskim otpadom, kojeg je investitor obavezan uraditi, tokom gradnje će se potpuno izbjeći moguće zagađenje zemljišta uljima, gorivom i mazivima,

Sve radove izvoditi prema tehničkoj dokumentaciji a posebnu pažnju posvetiti dijelovima projekta koji se odnose na zaštitu okoliša,

Prije početka izvođenja radova odrediti mjesta za skladištenje lakozapaljivih tekućina i tehničkih plinova ako postoji potreba za istim,

Materijali koji će se koristiti moraju imati ateste proizvođača i odgovarati postojećim propisima i standardima,

Radovi moraju biti izvođeni u projektovanim dimenzijama gradilišta, Ugradnja i montaža opreme mora se izvoditi prema uputstvima

proizvođača, tehničkim crtežima i opisu prema projektu, U toku izvođenja radova nužno je poduzeti sve mjere propisane važećim

zakonima sa stanovišta građenja uključujući i mjere zaštite na radu (tekuća goriva i maziva potrebno je čuvati u zatvorenim posudama smještenim na odgovarajućem mjestu), ukoliko dođe do rasipanja ulja i maziva imati pripremljenu piljevinu ili neko drugo upijajuće sredstvo te poduzeti hitne mjere sanacije,

Ukupan otpad koji se pojavljuje u ovoj fazi prikupljati odvojeno i u zasebnu, odgovarajuću ambalažu,

Investitor treba odrediti odgovorno lice za provođenje i nadgledanje mjera zaštite okoliša.

U cilju eliminacije i ublažavanja negativnog djelovanja manifestacija pomenutih u Poglavlju 3., planira se da:

Na lokacijama za privremeno skladištenje manjih količina građevinskih materijala isti da se veoma kratko zadržavaju. Shodno etapnim radovima na infrastrukturnim objektima, građevinski otpad će se iskoristiti ili pak neiskoristivi dio konačno odložiti na već “određenu” lokaciju, sukladno Planu upravljanju građevinskim otpadom koji će investitor uraditi prije početka izvođenja radova,


Sistem etapnih zahvata diktirat će upravljanje otpadnim materijalima i istovremeno provođenje mjere sanacije prostora i dovođenja istog u zadovoljavajuće stanje.

Gradilište će se morati osigurati potrebnom opremom i sredstvima za izvođenje radova. S obzirom na tehnologiju, metode sanacije deponije i izgradnju pratećih objekata, izvođač radova kojeg izabere Općina Kreševo, treba raspolagati sa svim savremenim sredstvima, opremom, upotrebnim dozvolama osposobljenim zaposlenicima i potrebnim certifikatima.

Građevinsko preduzeće (pojedinačno ili konzorcij) koje će biti angažovano na izvođenju radova treba uvesti sistem, odnosno raditi u skladu sa sistemom okolinskog upravljanja, kao dio općeg sistema upravljanja, koji osigurava sistematičan odnos organizacije prema okolini. Gradilište urediti tako da se smještaj i kretanje vozila i mehanizacije odvija strogo u funkciji same izgradnje.

Tečna goriva i ostale tečne materije koje će se koristiti za potrebe izgradnje potrebno je čuvati u zatvorenim posudama smještenim na sigurnom mjestu po mogućnosti u nepropusnoj kadi koja je natkrivena. Ukoliko dođe do izlijevanja goriva potrebno je imati pri ruci piljevine ili neko drugo upijajuće sredstvo te poduzeti hitnu sanaciju.

Potrebno je pridržavati se i sljedećeg:

U slučaju nenamjernog istjecanja opasnih tvari, kontaminirano tlo treba ili očistiti ili skloniti na odgovarajuću deponiju.

Zabraniti prosipanje tečnog otpada u tlo i kanalizacioni sistem kao i nekontrolisano odlaganja kemijskih sredstava koja se namjeravaju koristiti u toku radova.

U samom radu mehanizacije treba smanjiti buku na dozvoljeni nivo i izbjegavati rad mehanizacije noću. To uključuje i stalnu kontrolu ispravnosti mehanizacije.

Sav građevinski otpad treba odmah prikupljati i deponirati na za to određen i uređen prostor prije odvoženja sa parcele.

Projektirati dovoljno duge ulazne i izlazne staze da se ne bi ometao saobraćaj na glavnoj cesti.

Saobraćajnice, manipulativne površine i platoi moraju biti prilagođeni za odgovarajuća opterećenja i zaštićeni adekvatnim kolovoznim zastorom, prema saobraćajnom opterećenju i tehničko-tehnološkim zahtjevima i uslovima nadležnih organa.

Obzirom na reverzibilan, kratkotrajni, prostorno i vremenski ograničen karakter navedenih utjecaja za vrijeme pripreme lokacije i izvođenja radova, može se zaključiti da ti utjecaji neće izazvati nepovoljne posljedice po okoliš i zdravlje stanovništva. Važno je naglasiti da se lokacija nalazi u nenaseljenoj zoni, kao što je već rečeno na početku.

4.1.1Mjere za zaštitu zemljišta, površinskih i podzemnih voda u fazi sanacije deponije

Od izvođača radova treba zahtijevati da za svoje mašine koriste biorazgradiva sredstva za podmazivanje kao i biorazgradiva ulja za mjenjače kako bi se na minimum svelo zagađivanje u toku izvođenja radova i slučajnog izlijevanja.

Posebna pažnja mora biti posvećena aktivnostima koje su potencijalni zagađivači:


Prevozi i sipanje goriva, Skladištenje opasnih materija i mineralnih ulja, Parkirni prostori za mehanizaciju i vozila, Privremeno odlagalište opasnog otpada.

Ukoliko se tokom izvođenja radova pojavi otpadna voda koja je zagađena preko graničnih vrijednosti parametara za otpadne vode za odvođenje neposredno u vodotoke ili u kanalizaciju, potrebno je vodu prije ispuštanja u vodotok očistiti do zahtijevanog stepena.

U toku faze sanacije deponije treba definisati odgovarajuće skladištenje i rukovanje benzinom, dizelom, mazivima i bojama. Izbjegavati istakanja supstanci opasnih po vodu, kao što su ulja i maziva, a u slučaju nekontrolisanog prosipanja treba poduzeti hitne akcije čišćenja. Isto se odnosi i na lokalna pozajmišta koja se mogu odabrati u toku izrade glavnog projekta.

Prije napuštanja lokacije gradilišta, sve transportne mašine i vozila moraju proći proceduru pranja točkova i donjeg trapa. Razlog ovome je sprečavanje raznošenja otpada i štetnih materija van lokacije gradilišta. Ovo se najjednostavnije postiže upotrebom mobilnog uređaja za pranje točkova. Ovaj uređaj se postavlja na izlazu deponije i pranje točkova nastupa prelaskom vozila preko platforme za pranje. Pogodnost ovog uređaja je ta što zaprljane vode od pranja nedospijevaju u okoliš nego se zatvorenim sistemom odvode u sabirni tank odakle se cisternama odvoze na dalji tretman.

Pored navedenog, bitno je navesti i slijedeće mjere:

Ukoliko dođe do nepovratnog onečišćenja tla opasnim tvarima, potrebno je sav onečišćeni teren iskopati, privremeno skladištiti u bačve, spremnike i zbrinuti kao opasni otpad.

Zabranjeno je na lokaciji obavljati nekontrolirane izmjene motornih ulja, rashladnih tekućina i akumulatora na svim vrstama vozila.

Na lokaciji je zabranjeno pranje vozila i dijelova vozila (osim na navedenom uređaju za pranje točkova).

Sve ispuste u površinske vode ili kanalizaciju zatvoriti/blindirati. Kontrolirati skladištenje otpada i sekundarnih sirovina. U slučaju nekontrolisanog ispuštanja procesnih medija, osigurati posude i

materijale za prevenciju većeg onečišćenja kao što su pijesak, piljevina, okipor i odmašćivači. Tako prikupljen otpad i tlo zbrinuti kao opasni otpad.

4.1.2Mjere za zaštitu zraka u fazi sanacije deponijeSa ciljem smanjenja negativnog utjecaja na zrak, pored navedenih općih i posebnih mjera, treba se pridržavati i slijedećeg:

- Građevinski šut, gdje se nalazi zaprašeni usitnjeni materijal, prekrivati folijom sa ciljem smanjenja mogućnosti podizanja prašine uslijed vjetra.

- U slučaju pojave vjetra velike brzine i kritičnih smjerova, privremeno prekinuti radove.

- Kontrolirati skladištenje otpada i sekundarnih sirovina.- U slučaju pojave jačeg vjetra ne smije se koristiti postupak autogenog

rezanja plinom kao niti otvorena manipulacija sa tvarima koje mogu izazvati veća i nekontrolirana prašenja.


- Otpad predviđen za transport, na lokaciji usitniti odnosno rastaviti samo do dimenzija pogodnih za transport.

- Prilikom transporta građevinskog ili drugog usitnjenog materijala, na kamionima postavljati prekrivke utovarnog dijela, kako bi se spriječilo rasipanje materijala i prašenje prilikom transporta.

4.1.3Mjere za ublažavanje utjecaja na floru i faunu u fazi sanacije deponije

Određene vrste biljaka i životinja neće biti posebno ugrožene uslijed uspostavljanja gradilišta za sanaciju predmetne deponije.

Prilikom odlaganja iskopanog otpada i materijala treba se voditi računa o kasnijem uređenju lokacije u skladu sa važećim propisima.

4.1.4Mjere ublažavanja utjecaja buke u fazi sanacije deponije Tokom sanacije predmetne deponije, evidentno je da će se upotrebom građevinskih mašina (rovokopač, bager, buldožer, kompresor za zrak, itd.) i transportnih sredstava (kamioni) proizvoditi buka povećanog nivoa i preko 90 dB (A). Međutim, ova buka vezana je isključivo za predmetnu lokaciju i udaljena je od naseljenog mjesta tako da u ovom slučaju potrebno je poduzimati sljedeće mjere:

Voditi strogu evidenciju o tehničkoj ispravnosti građevinskih mašina i transportnih sredstava (posebno ispušnih sistema i mehaničkih sklopova) i isključivati iz procesa rada neispravne.

Voditi nadzor nad primjenom ličnih zaštitnih sredstava uposlenih na gradilištu.

Radove na lokaciji obavljati najduže u jednoj produženoj smjeni do 18 h.

Zakonom o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12) utvrđeni su dozvoljeni nivoi buke, mjere zaštite od buke i način mjerenja buke.

4.2 MJERE UBLAŽAVANJA NAKON ZATVARANJA I TOKOM ODRŽAVANJA DEPONIJE „DUBRAVE“

U ovoj tački je dat prikaz mjera koje se planiranju poduzeti radi sprečavanja negativnih utjecaja predmetne deponije nakon njenog zatvaranja kao i mjera u toku održavanja predmetne deponije.

Prilikom definisanja ovih mjera uzeti su u obzir relevantni domaći propisi iz oblasti zaštite okoliša, EU Direktiva 1999/31/EZ o odlagalištima otpada kao i Final draft BAT Guidance Note on Best Available Techniques for the Waste sector: Landfill Activities (Završni nacrt BAT smjernica o najboljim raspoloživim tehnikama za sektor otpada: Aktivnosti vezane za odlagališta), u daljem tekstu BAT.

4.2.1Opće mjere Prema navedenom BAT-u, mjere za rukovanje i odlaganje otpada na odlagalištu uključuje sljedeće osnovne mjere:

Osiguranje finansijskih rezervi za obaveze zaštite okoliša (poznate i nepoznate), uključujući obnovu i naknadnu brigu.


Projektovanje deponije sa vrste odlagališta u skladu sa Direktivom 1999/31/EZ, što uključuje:

kontrolu voda, upravljanje filtratom, izgradnju odgovarajućeg brtveng sistema, izgradnju odgovarajućeg pokrivnog sistema, odgovarajuće mjere za prevenciju i upravljanje deponijskim plinom.

Osiguranje kvaliteta izgradnje (CQA) brtvenog sistema deponije, Uvođenje sistema upravljanja okolišem (EMS) koji obuhvata sljedeće:

Sistem upravljanja i izvještavanja, Raspored ispunjavanja ciljeva zaštite okoliša, Godišnji okolišni izvještaj (AER), Program okolišnog upravljanja na deponiji (LEMP), Sistem dokumentiranja, Procedure korektivnih mjera, Program dizanja svijesti i obuke, Program komunikacija.

Odgovarajuće odlaganje i upravljanje konstrukcionim, materijalima, sirovinama i otpadom,

Upravljanje emisijama.

4.2.2Mjere za ublažavanje uticaja na vode i tloPrema navedenom BAT-u, mjere koje se odnose na ispuštanje u površinske vode su:

Samo oborinske vode sa krovova i neporemećenih okolnih površina se smiju direktno ispuštati u površinske vodotoke,

Neobrađene otpadne vode se ne smiju ispuštati u površinske vodotoke, Otpadne vode koje se nakon obrade ispuštaju u površinske tokove moraju

zadovoljavati granične vrijednosti sadržaja štetnih materija propisane odgovarajućim zakonima,

Neophodno je izgraditi infrastrukturu koja omogućuje izolaciju i monitoring voda koje se ispuštaju u površinske tokove.

Mjere koje se odnose na ispuštanje u kanalizacione sisteme su: Otpadne vode prije ispuštanja u kanalizacione sisteme moraju

zadovoljavati granične vrijednosti propisane odgovarajućim zakonima.Kao što je već navedeno u Poglavlju 1 ovog dokumenta, na lokaciji deponije će se izgraditi sistem prikupljanja i odvođenja oborinskih voda sa neporemećenih okolnih površina oko deponije. Takođe će se izgraditi gornji brtveni sloj na ukupnom tijelu deponije koji ima za cilj sprečavanje prodiranja oborinskih voda u tijelo deponije i njihovo prikupljanje i odvođenje. Ove vode se zajedničkim sistemom prikupljaju, odvode i ispuštaju u sabirnu jamu (septik) a u slučaju potrebe vrši se pražnjenje i odvoz u gradsku kanalizaciju, što je u skladu sa navedenim mjerama.

Mjere koje se odnose na ispuštanje u podzemne vode su: Sprečavanje direktnih i indirektnih emisija otpadnih voda koje su

kontaminirane u podzemne vode i primjenjivati oštru kontrolu prevencije ovih emisija,

Spriječiti odlaganje otpada ili drugih materija na način koji bi mogao dovesti do emisija štetnih čestica u podzemne vode,


Uklanjanje mogućnosti kontaminacije podzemnih voda ugradnjom odgovarajućih sistema kao što je izolacija otpada, prekrivanjem otpada nepropusnim slojem, izgradnjom brtvenih sistema i sl.,

Provođenje monitoringa podzemnih voda kako bi se blagovremeno ustanovila eventualna kontaminacija podzemnih voda prouzrokovano deponijom.

Predmetni projekat sanacije i zatvaranja deponije „Dubrave“, predviđa izgradnju sistema za prikupljanje, odvodnju i pročišćavanje procjednih voda, kako je opisano u Poglavlju 1 ovog dokumenta. Preko tla jednog dijela deponije će se izgraditi sistem za prihvat i odvodnju procjednih voda koji će jedan dio procjednih voda prikupljati i odvoditi do uređaja za pročišćavanje. Nakon pročišćavanja i dovođenja kvaliteta vode na zadovoljavajući nivo, voda će se ispuštati u sistem javne kanalizacije ili površinski recipijent.

U cilju smanjenja negativnih utjecaja na vode i tlo neophodno je poduzimanje i sljedećih mjera:

Interni kanalizacijski sistem izvesti u cjelini od vodonepropusnog materijala,

Sve slivne površine koje su izložene onečišćenju izvesti vodonepropusno, Oborinske vode sa saobraćajnih površina i parkirališta prije upuštanja u

sistem kanalizacije provesti kroz uređaj za pročišćavanje, separator masti i ulja,

Sve saobraćajne površine obrubiti ivičnjacima i izvesti u padovima prema vodonepropusnim slivnicima za prikupljanje oborine,

Postupiti prema Vodoprivrednoj dozvoli, Obavezno je redovito pražnjenje, te minimalno jedanput godišnje provjera

efikasnosti i funkcionalnosti dijelova separatora.Prije puštanja objekta u rad provesti ispitivanje tehničke ispravnosti i vodonepropusnosti sistema interne odvodnje:

Izvršiti adekvatno zbrinjavanje otpadnih muljeva iz separatora i uređaja pročišćavanje (potpisivanje ugovora sa firmom ovlaštenom za zbrinjavanje opasnog otpada),

Održavati čistim odvodne kanale oborinskih i procjednih otpadnih voda, Na izlaznim cjevovodima oborinskih i procjednih otpadnih voda ostaviti

revizione otvore kako bi se nesmetano vršilo uzorkovanje i mjerio protok. Izvršiti adekvatno uskladištenje ulja i maziva koji se koriste u procesu, Izvršiti adekvatno zbrinjavanje otpadnih ulja, maziva i ambalaže (ugovor sa

ovlaštenom firmom za zbrinjavanje opasnog otpada).Svi sistemi za odvodnju i skladištenje otpadnih voda moraju imati atest o vodonepropusnosti uz obavezno ispitivanje svakih pet godina od strane ovlaštene institucije. U svim aktivnostima potrebno je postupiti u skladu sa Vodoprivrednom dozvolom koju je potrebno pribaviti od nadležne institucije.

4.2.3Mjere za ublažavanje utjecaja na zrakOva vrsta negativnog utjecaja deponija se ogleda u emisiji plina koji nastaje u tijelu deponije u zrak i emisiji neugodnih mirisa u užu i širu okolinu.

Prema navedenom BAT-u, mjere za smanjenje utjecaja na zrak su:


Izgradnja adekvatnog i kvalitetnog sistema za prikupljanje i tretman deponijskog plina,

Održavanje pod-pritiska u bunarima za prikupljanje plina, Upotreba horizontalnih i vertikalnih bunara za sakupljanje deponijskog

plina, Redovan monitoring sistema bunara za prikupljanje otpadnog plina i

eliminacija mogućnosti nekontrolisanog stvaranja kondenzata, Upotreba sistema horizontalnih cijevi za odvodnju plina od glave bunara do

baklje, Izrada sistema upravljanja deponijskim plinom, Kontrolisati uslove sagorijevanja plina na baklji, u pogledu na koncentracije

ugljen monoksida CO, temperature i vremena retencije osiguranjem temperature sagorijevanja od 1000 oC i vremena retencije od 0,3 sekundi u zoni sagorijevanja.

Projektom sanacije i zatvaranja deponije „Dubrave“, predviđena je izgradnja sistema za prikupljanje, odvodnju i spaljivanje plina koji nastaje unutar tijela deponije, kako je to opisano u poglavlju 1 ovog dokumenta. Navedeni sistem u potpunosti zadovoljava pomenute mjere i zahtjeve.

Kada su u pitanju neugodni mirisi koji su rezultat postojanja odlagališta, neophodno je osigurati da neugodni mirisi nemaju znatnog uticaja izvan granica deponije.

Prema navedenom BAT-u, mjere za smanjenje uticaja neugodnih mirisa su:

Izrada i implementacija sistema upravljanja neugodnim mirisima, Minimizirati veličinu otvorenih površina otpada, Blagovremeno sbijanje i zatrpavanje otpada sa

dnevnim/sedmičnim/središnim ili finalnim pokrivom, Trenutačno zatrpavati otpad koji emitira neugodan miris, Zabraniti aktivnosti prevrtanja otpada u periodu nepovoljnih vremenskih

uvjeta, Nadogradnja i zaptivanje oštećenih pokrivki otpada, Provjetravati skladišne prostore filtrata, Poboljšanje sistema prikupljanja, odvodnje i sagorijevanja deponijskog

plina, Razmotriti upotrebu dodatnih goriva u periodima kada količina deponijskog

plina nije dovoljna za pravilno funkcijenisanje opreme za spaljivanje deponijskog plina.

Projektom je predviđeno kompletno zatvaranje svih otvorenih površina otpada, na taj način će se uticaj neugodnih mirisa svesti na minimum. Nevezano za ovu činjenicu, treba provoditi i pridržavati se navedenih mjera. Međutim, i pored činjenice da se radi o kvalitetnom projektnom rješenju kada su u pitanju emisije u zrak, ipak na predmetnoj lokaciji u sklopu mjera ublažavanja ili prevencije biti će rađena periodična mjerenja kvaliteta zraka. Ovom mjerom biti će sagledani kvantitativni i kvalitativni pokazatelji eventualnog, neplaniranog zagađenja zraka.

Pored navedenog, tokom održavanja zatvorene deponije neophodno je održavati radnu i tehnološku disciplinu uposlenih, uspostaviti i redovno provoditi okolinski monitoring, kontinuirano vršiti obrazovanje uposlenika iz oblasti zaštite okoline, izraditi posebne operativne planove zaštite od akcidentnih situacija.


Neophodno je pridržavati se i sljedećeg:

Prilikom transporta usitnjenog materijala, koristiti prekrivke utovarnog dijela sa ciljem sprečavanja nastanka prašine,

Redovno kontrolisati ispravnost vozila i opreme koja se koristi na lokaciji u pogledu na sistema sagorijevanja,

U sušnim periodima vršiti kvašenje inertnog materijala koji se koristi za dnevna prekrivanja otpada,

Vršiti redovne kontrole i monitoring rada spalionice animalnog otpada.

4.2.4Mjere ublažavanja utjecaja bukeNakon zatvaranja deponije i tokom rada centra za upravljanje komunalnim otpadom nema značajnijih izvora buke. U Poglavlju 1 prezentirana je kompletna opreme i sklopovi objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja otpada. Iz tih opisa vidljivo je da se ukupna tehnologija bazira na pogonu elektromotorima koji proizvode buku niskog nivoa (65-75 dB (A)) pri normalom funkcioniranja proizvodnog procesa. Drugih stalnih izvora buke nema. Povremena buka javlja se pri redovnom održavanju i remontu pogona i postrojenja koju proizvode razni alati (bušilice, brusilice ...).

U ovom slučaju nema potrebe za primjenom nekih posebnih mjera ublažavanja ali su uposlenici obavezni upotrebljavati zaštitna sredstva (antifoni) u slučajevima rada sa alatima koji proizvode buku nivoa preko 90 dB (A) a što je u skladu sa propisima iz oblasti zaštite na radu.

4.3 MJERE UBLAŽAVANJA U AKCIDENTNIM SITUACIJAMAU slučaju akcidentnih situacija potrebno je uspostaviti odgovarajuće procedure za postupanje u ovim situacijama.

Jedna od najvećih mogućih akcidenata je svakako požar, a pored toga može doći do poplave, zemljotresa, izlijevanja, prosipanja ili eksplozije opasnih materijala. Za sve ove pojave potrebno je poduzeti preventivne mjere i to:

Uraditi efikasan sistem protupožarne zaštite sa vatrodojavom i automatskim sistemom za gašenje,

Označavanje i posebno rukovanje uz propisana uputstva sa opasnim i lakozapaljivim materijalima,

Pravilno dimenzioniranje i projektiranje sistema odvodnje, Projektiranje i izvođenje građevinskih radova na objektima u skladu sa

geološkim, geomehaničkim, seizmološkim i erozivnim karakteristikama lokacije,

Provođenje edukacije i treninga osoblja.Jedna od važnih mjera za umanjenje pojave požara je svakako i provođenje mjera propisanih u Elaboratu zaštite od požara. U tu svrhu potrebno je uraditi sljedeće:

Izvršiti edukaciju i provjeru znanja osoblja iz oblasti protupožarne zaštite najmanje jedanput godišnje a što je u skladu sa propisima iz te oblasti,

Osigurati dovoljan broj aparata za gašenje požara na lokacijama predviđenih Elaboratom,

Redovito kontrolirati pristup unutrašnjim i vanjskim hidrantima, Osigurati ispravnost i maksimalnu pokrivenost vatrodojavnim sistemom, Sprovesti i sve druge mjere predviđene Elaboratom.


U slučaju bilo kojeg akcidentnog događaja (požara, poplave, prosipanja štetnih materija u radnu sredinu, i sl.), mora se, ovisno od vrste i obima utjecaja na okoliš, postupiti na sljedeći način:

Pristupiti brzoj intervenciji sanacije nastale pojave, ukoliko je to moguće, Evakuisati uposlene najbližim putevima evakuacije i organizirano djelovati, Ukazati neophodnu prvu pomoć i pozvati nadležne službe (hitnu pomoć,

vatrogasce ...), U slučaju isticaja opasnih supstanci u radni prostor potrebno je istu

razrijediti, neutralizirati i apsorbirati.Navedene aktivnosti i poslove čišćenja mora izvršiti stručno lice uz upotrebu propisanih zaštitnih sredstava, odnosno potrebno je postupiti po unaprijed propisanim procedurama.

4.4 OPIS MJERA PLANIRANIH ZA MONITORINGMonitoring je pojam, koga definiše Zakon o zaštiti okoliša kao opažanje i nadziranje stanja okoline sa sistematskim mjerenjima pojedinih parametara kvaliteta elemenata odnosno sastavnih komponenti okoline na izabranim lokacijama i sa njima u vezi povezanih postupaka nadzora, namijenjenog otkrivanju promjena u okolini sa vidika tih parametara.

4.4.1Opis mjera planiranih za monitoring nastanka i upravljanja otpada

Monitoring količine otpada u fazi sanacije i eksploatacije predmetne deponije, kao i dinamika nastajanja otpada, treba se raditi uz korištenje posebnih obrazaca u koje se upisuju naziv materijala, količina, datum ulaza i izlaza, te primjedbe. Potrebno je da obrasci s objedinjenim količinama budu dostavljeni nadležnom ministarstvu nakon sanacije predmetne deponije kako bi bio omogućen uvid, evidencija i provjera odlaganja nastalog otpada. Također, predmetni obrasci vezani za otpad koji nastaje u fazi eksploatacije, moraju se redovno dostavljati navedenom ministarstvu.

Upravljanje pojedinim vrstama otpada treba provoditi na sljedeći način:

Postupanje sa građevinskim otpadom (17 01 ... može biti i opasni) nastalim tokom sanacije predmetne deponije, provoditi će se u skladu sa tehničkom dokumentacijom a što je u skladu sa ugovorom o izvođenju radova odgovoran izvođač radova a radnici ili Nadzorni organ, dužni su vršiti kontrolu i nadzor nad izvođenjem radova (Prilog 10. Primjer Evidencijskog lista).

Postupanje sa neopasnim otpadom (metalni, plastični i papirni) čija se vrijednosna svojstva mogu iskoristiti, odvojeno će se sakupljati i odlagati u označene metalne ili plastične kontejnere nakon čega će se predavati nadležnom subjektu ovlaštenom za prikupljanje ove vrste otpada. Za preuzimanje ove vrste otpada Općina Kreševo će potpisati ugovor sa ovlaštenim preduzećem.

Postupanje sa komunalnim otpadom (20 01 ... može biti i opasni) sastojati će se od odlaganje u posebne kontejnere unutar lokacije deponije, potom će se planski odlagati na predmetnu deponiju. U kontejnere za komunalni otpad neće biti dozvoljeno bacati ostale vrste


otpada koji se sakupljaju zasebno (Prilog 11. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpada).

Postupanje sa ambalažnim otpadom (15 01 ... može biti i opasni) realizirati će se na taj način da će se isti odlagati u kontejnere sa oznakom „NEOPASNA AMBALAŽA“ i „OPASNA AMBALAŽA“, (plastične i druge kutije, ambalaža od ulja i masti, ambalaža koja sadrži hemikalije i sl.) i predavati se ovlaštenoj firmi na zbrinjavanje. Za prihvaćanje ove vrste otpada potpisati će se ugovor sa ovlaštenim preduzećem.

Otpadni akumulatori i druge baterije čine opasni otpad. Ova vrsta otpada je deklarirana kao opasna jer su kod njega prisutni elementi kao što su živa, kadijum, olovo, bakar, selen, litijum, berilijum, bor, itd. Zbog opasnih materijala koje sadrže, moraju se poduzeti odgovarajući koraci da se spriječi nekontrolirano odlaganje radi velike opasnosti od zagađenja okoline. Radi svoje specifičnosti ovu vrstu otpada je potrebno odlagati u posebne, za to predviđene spremnike. U skladištu opasnog otpada treba biti predviđen spremnik za odlaganje starih akumulatora i drugih baterija. Potrebno je sklopiti ugovor sa ovlaštenom firmom koja će vršiti odvoz istih sa lokacije (Prilog 12.. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpadnih baterija i akumulatora).

Električni i elektronski (EE) otpad čine odbačena električna i elektronska oprema koja uključuje sklopove i sastavne dijelove. Odlaganje EE otpada je potrebno vršiti u skladu sa zakonskom regulativom uz maksimalne moguće mjere zaštitne životne sredine. Kao i kod akumulatora, u skladištu opasnog otpada je potrebno predvidjeti spremnik za odlaganje ove vrste otpada, koja će naknadno biti zbrinuta na adekvatan način. Potrebno je napraviti ugovor sa ovlaštenom firmom za odvoz i zbrinjavanje ove vrste otpada.

Otpadna ulja mogu biti ulja iz radionica ili jestiva ulja. Zbrinjavanje otpadnih ulja će biti regulirano ugovorom između investitora i ovlaštene firme za prikupljanje ove vrste otpada. Potrebno je voditi evidenciju o otpadnim uljima.

Otpadne gume su gume od radnih mašina i specijalnih sredstava, koje se zbog oštećenja, istrošenosti, isteka roka trajanja ili drugih razloga ne upotrebljavaju, te se moraju odbaciti. S obzirom da do sada ne postoji organizirano zbrinjavanje guma na razini države niti Federacije BiH, problem starih guma na lokacije će biti riješen tako što će se vršiti privremeno odlaganje guma na lokaciji, a ugovorom sa ovlaštenom firmom se vrši odvoz istih sa lokacije, od kojih se dobije potvrda o konačnom zbrinjavanju ove vrste otpada.

Fileri za prikupljanje tečnosti će se koristiti u slučaju da dođe do manjeg curenja ulja i goriva. Smjesa sa prikupljenim (upijenim) tečnostima se privremeno skladišti u skladištu opasnog otpada u nepropusne posude i dalje se zbrinjava od strane ovlaštenih firmi. Kante sa filerom će biti locirane tako da su pristupačne rukovaocima za brzo djelovanje u slučaju manjih curenja.

Prema Uredbi o selektivnom prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada (Sl. novine FBiH, broj 38/06), proizvođač otpada treba da posjeduje i dokumentaciju o


transportu otpada koju mu vraća ovlašteni operater sa kojim je potpisao ugovor o preuzimanju i zbrinjavanja opasnog otpada (Prilog 13. Primjer Zapisnika o transportu otpada).

4.4.2Opis mjera planiranih za monitoring u fazi sanacije deponije

4.4.2.1Monitoring emisija u zrak u fazi sanacije deponijePotrebno je izraditi Projekat monitoringa zraka - opterećenje okoline za vrijeme izvođenja radova. Projekt monitoringa zagađenosti zraka u toku sanacije treba da sadrži, pored općeg dijela projekta, još sljedeće podatke i priloge:

Podatke o nultim mjerenjima. Ako ih nema, potrebno je ta mjerenja uključiti u projekt monitoringa,

Izbor mjernih mjesta se određuje u odnosu na ocjenu izrađivača projekta o ugroženosti okoline,

Lokacije i opis objekata, te njihovu namjenu i udaljenosti, koji će biti predmet monitoringa,

Vremenski plan izvođenja mjerenja, koji je zavisan od vremenskog plana izvođenja radova. Obezbjeđeno mora biti izvođenje mjerenja za vrijeme najvećeg intenziteta radova,

Način izvođenja mjerenja; metodologija sa našim propisima nije određena, Priprema izvještaja i naziv institucije, kojima se izvještaji dostavljaju, te

adrese tih institucija, Grafički prilog - situaciju M 1:5000, u kojoj su označene lokacije mjesta za

mjerenja nultog stanja, objekti, koji će biti predmet monitoringa i trasa puteva odn. putnog tijela.

Projekt monitoringa mora izraditi kompanija koja je za to osposobljena i ima ovlaštenje nadležnog ministarstva.

Izvještaj mora obuhvaćati sve potrebne podatke i rezultate kao:

naziv odgovorne osobe investitora (ili izvođača, zavisno od ugovorne obaveze), koja je odgovorna za izvođenje odredaba Projekta monitoringa i

druge podatke i odredbe, koji su važni za pravilnost izvedbe monitoringa. Projekt monitoringa i izvještaj o mjerenjima moraju biti dostavljeni nadležnom ministarstvu.

Monitoring prašine je potrebno vršiti tako što će se uzeti u obzir 3 uzorkovanja i analiza na jednom mjestu u periodu od 3 mjeseca. Uzorkovanje prašine će se vršiti osmosatno.

4.4.2.2Monitoring kvaliteta vode u fazi sanacije deponijePrilikom sanacije predmetne deponije, neće biti prisutne radnje i aktivnosti koje kao rezultat imaju stvaranje otpadnih voda. Sami građevinski radovi neće utjecati na površinske i podzemne vode na predmetnoj lokaciji.

Na osnovu navedenog i obzirom da neće doći do izmještanja vodovodnih cijevi, niti do izlijevanja vode u vodovod ili kanalizaciju, nije potrebno vršiti monitoring vode.


4.4.2.3Monitoring buke u fazi sanacije deponijeKao izvor buke u okolišu može biti rad građevinskih i drugih mašina na lokaciji izvođenja radova sanacije. Projekt monitoringa buke u fazi sanacije treba da sadrži pored općeg dijela projekta, još i sljedeće podatke i priloge:

stepen ili stepene osjetljivosti područja, granične vrijednosti nivoa buke u odnosu na područja, podatke o nultim mjerenjima. Izbor mjernih mjesta se određuje u odnosu

na ocjenu izrađivača projekta o ugroženosti okoline, lokacije i opis objekata, te njihovu namjenu i udaljenost, koje će biti

predmet monitoringa, vremenski plan izvođenja mjerenja, koji je zavisan od vremenskog plana

izvođenja radova. Obezbjeđeno mora biti izvođenje mjerenja za vrijeme najvećeg intenziteta radova.

mora biti obezbjeđeno izvođenje mjerenja za vrijeme najvećeg intenziteta radova,

način izvođenja mjerenja, priprema izvještaja i naziv institucije, kojima se izvještaji dostavljaju, te

adrese tih institucija, grafički prilog – situaciju M 1:5000, u kojoj su označene izofonske linije

nultog stanja, objekti koji će biti predmet monitoringa i trasa puteve odn. putno tijelo,

izvještaj mora obuhvaćati sve potrebne podatke i rezultate kao što je navedeno u propisu,

naziv odgovorne osobe investitora (ili izvođača, zavisno od ugovorne obaveze), koja je odgovorna za izvođenje odluka projekta monitoringa,

druge podatke i odredbe, koji su važni za pravilnost izvedbe monitoringa.Izvještaj o mjerenjima buke u toku sanacije predmetnih objekata mora sadržavati podatke o:

izvođaču mjerenja, obvezniku i njegovoj djelatnosti, glavnim tehničkim karakteristikama izvora buke, radnom stanju izvora buke za vrijeme mjerenja, upotrijebljenim mjerilima buke, mjestu imisije i vremenu mjerenja, načinu mjerenja i izračunu ekvivalentnog nivoa buke, mjerenju dnevnog, noćnog i nivoa buke u špici te nivou pozadine i vrijednosti mjerenja buke u odnosu na propisane granične vrijednosti.

Osoba, koja je prema projektu odgovorna za izvedbu monitoringa u toku sanacije, mora na osnovu zaključaka izvještaja o izvedenim mjerenjima, intervenirati u cilju smanjenja emisije buke na gradilištu. Projekt monitoringa i izvještaj sa rezultatima mjerenja, moraju biti dostavljeni:

Federalnom Ministarstvu okoliša i turizma, Inspektoratu za okoliš, Zdravstvenom inspektoratu.

Zakonom o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12) utvrđeni su dozvoljeni nivoi buke, mjere zaštite od buke i način mjerenja buke. Granični nivoi buke usklađeni su sa namjenom prostora, tako da ne ugrožavaju život i rad ljudi, a posebno njihovo zdravlje.


Područje

(zona)Namjena područja

Najviši dozvoljeni nivoi (dBA)

Ekvivalentni nivoi Leq Vršni nivo

dan noć L1I Bolničko – lječilišno 45 40 60II Turističko, rekreacijsko, oporavilišno 50 40 65

IIIČisto stambeno, odgojno-obrazovne i zdravstvene institucije, javne zelene i rekreacione površine

55 45 70

IVTrgovačko, poslovno, stambeno i stambeno uz prometne koridore, skladišta bez teškog transporta

60 50 75

V Poslovno, upravno, trgovačko-obrtničko, servisno (komunalni servis) 65 60 80

VI Industrijsko, skladišno, servisno i prometno područje bez stanovanja 70 70 85

Tabela 24. Dozvoljeni nivoi vanjske buke za planiranje novih objekata ili izvora buke

Monitoring buke treba da uključuje 3 lokacije u periodu od 3 mjeseca. Mjerenje buke će se vršiti satno. Danom se smatra period od 6,00 do 22,00 sati, a noć od 22,00 do 6,00 sati. Vršni nivo L1 su oni nivoi buke, koji su prekoračeni u trajanju od 1% ukupnog vremena mjerenja, odnosno perioda dan ili noć.

4.4.2.4Monitoring Plan u fazi sanacije deponijeMonitoring Planom provodi se praćenje i mjerenje ključnih karakteristika aktivnosti sanacije predmetne deponije koji mogu imati negativan utjecaj na okoliš. Donosi se jednom godišnje i imenuje se osoba za provođenje istog.

Ciljevi uspostave Monitoring Plana operatera su praćenje utjecaja na okoliš odnosno:

Praćenje promjene stanja okoliša i utjecaja na živi svijet kako bi se ukazalo na smanjenje zagađenja,

Da se lociraju i prate uzorci kako bi se mogle poduzimati korektivne i preventivne mjere,

Da se može izvršiti vrednovanje usaglašenosti sa relevantnim zakonskim propisima.

Osnova za Monitoring Plan data je u skladu sa Zakonom o zaštiti zraka (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 4/10), Zakonom o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09), Zakonom o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12) i Zakon o vodama (Sl. novine FBiH, broj 70/06).

Također, Planom su uzeti u obzir provedbeni propisi Zakona o zaštiti okoliša:

Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak (Sl. novine FBiH, broj 12/05),

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija zagađujućih materijala u zrak (Sl. novine FBiH, broj 12/05),

Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Sl. novine FBiH, broj 1/12),


Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. novine FBiH, broj 13/13),

Pravilnik o monitoringu kvaliteta zraka (Sl. novine FBiH, broj 12/05), Uredba o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u prirodni recipijent i sisteme

javne kanalizacije (Sl. novine FBiH, broj 4/12).

NAPOMENA: Odgovorna osoba za provođenje Monitoring Plana je rukovoditelj za okolišno upravljanje.



4.4.2.5Izvještavanje u fazi sanacije predmetne deponijePrema važećoj zakonskoj regulativi mjerenje emisija vrše ovlaštene organizacije. Izvještaje o izvršenim mjerenjima ovlaštena firma dostavlja operateru a odgovorna osoba iste dostavlja nadležnim institucijama kako je dato u narednoj tabeli.Izvođač radova ili nadzorni organ je dužan izvještavati Federalno ministarstvo okoliša i turizma o prikupljenim podacima na način kako je to propisano odredbom člana 8. Pravilnika o registrima postrojenja i zagađivanjima (Sl. novine FBiH, broj 82/07). Izvještaji trebaju biti poslani u rokovima navedenim u prethodnoj tabeli.

Izvođač radova ili nadzorni organ je dužan bez odlaganja prijaviti svaku vanrednu situaciju koja bi mogla negativno utjecati na okoliš.

4.4.3Opis mjera planiranih za monitoring u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponije

U cilju praćenja stanja na deponiji kao i predviđanja utjecaja na okoliš nakon sanacije, predviđena je ugradnja monitoringa u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponije. Ovaj monitoring se treba provoditi u skladu sa zakonskom regulativom.

U biti potrebne su dvije vrste monitoringa i to: Monitoring u toku aktivnog rada deponije i Monitoring nakon zatvaranja deponije.

Kod monitoringa u toku aktivnog rada i nakon zatvaranja deponije rade se uglavnom ista mjerenja i praćenja. Nakon zatvaranja deponije potrebno je provoditi monitoring u trajanju 30 godina.Od stalne opreme za monitoring potrebno je ugraditi piezometre za praćenje kvaliteta podzemne vode. Ostale vrste monitoringa (zrak, površinske vode, procjedne vode, tlo itd.) će se provoditi mjerenjima ili uzorkovanjima i ispitivanjem uzoraka u laboratoriju.

U toku aktivnog rada deponije kao i u periodu nakon zatvaranja potrebno je pratiti slijedeće parametre:

Meteorološke podatke, Emisije u zrak, Emisije u podzemne i površinske vode (mjerenje parametara procjedne

vode), Utjecaj na podzemnu vodu i Topografiju područja (podaci o tijelu deponije).

Na osnovu ovog monitoringa bit će moguće vršiti nadzor nad radom deponije i provjera slijedećih parametara:

Da li se procesi na deponiji odvijaju kako je bilo zamišljeno, Da li djeluje sistem za zaštitu okoliša i Da li su procesi u deponiji pod nadzorom.

Pored navedenog, monitoring upravljanja deponijom uključuje i slijedeće stavke:

Kontrolni monitoring na ulazu u deponiju – na mjestu vage mjerit će se i evidentirati količina otpada, porijeklo, vrsta vozila koje doprema otpad i specifične karakteristike istog.



Izlazni monitoring – vršit će se vizualno i kontrolisat će se da li sva vozila izlaze sa deponije tek nakon čišćenja točkova.

Kontrola pristupa deponiji – pristup je omogućen isključivo ovlaštenim licima. Monitoring načina odlaganja otpada – koji će zagarantovati najefikasnije

moguće odlaganje otpada sa najmanjim rizikom po zdravlje ljudi i kvalitet okoliša.

Svi zaposleni su dužni odmah prijaviti sumnjive pojave na deponiji, bilo da su vezane za karakteristike otpada, mogući požar, paljenje vatre, neovlašteni pristup i bilo koju aktivnost koja odudara od standardnih aktivnosti na deponiji.

Kontrola količine procjednih voda u laguni na dnevnoj osnovi. U cilju osiguranja efikasnosti tretmana procjednih voda recirkulacijom i evaporacijom.

Kontrola kvaliteta procjednih voda na mjesečnoj osnovi. Potrebno je vršiti uzorkovanje i analizu procjednih voda na sadržaj organskih komponenti HPK, BPK5, amonijak, nitrate, ukupni azot, ukupni fosfor, elektroprovodljivost, pH, radi praćenja fizičko – hemijskog procesa razgradnje otpada unutar tijela deponije i kvaliteta procjednih otpadnih voda.

4.4.3.1Kontrola meteoroloških podataka u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponije

Preporučljivo je da se nakon zatvaranja deponije skupljaju meteorološki podaci na području deponije ili na najbližoj meteorološkoj stanici. Od mjerenja potrebno je vršiti: mjerenje količine oborina, temperature zraka, brzine i smjer vjetra, vlagu te isparavanja. Mjerenja moraju biti u skladu sa propisima koji se odnose na praćenje hidrometeoroloških podataka. U slijedećoj tabeli navedena je učestalost pojedinih mjerenja.

Prema Prilogu III Direktive 1999/31/EZ, potrebno je vršiti mjerenje određenih meteoroloških podataka u cilju procjene porijekla procjedne vode, odnosno da li je to voda nastala u tijelu deponije ili je u pitanju voda od padavina.

Na najbližoj meteorološkoj stanici potrebno je bilježiti sljedeće podatke predstavljene u tabeli u nastavku.

4.4.3.2Emisije u zrak u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponijeKao i u fazi sanacije deponije, i ovim fazama je potrebno izraditi Projekat monitoringa zraka - opterećenje okoline za vrijeme rada deponije i nakon zatvaranja. Projekt monitoringa zagađenosti zraka u fazi rada i nakon zatvaranja treba da sadrži sve neophodne podatke, kako je navedeno u tački 4.4.2.1 ovog dokumenta.

Mjerenja emisija polutanata u zrak iz deponije uključuju:

Redovna mjerenja metana (CH4), ugljen dioksida (CO2) i kisika (O2) u deponijskom plinu, kako bi se na osnovu toga dobila ocjena razgradnje biološko razgradljivih materija u tijelu deponije,

Povremena mjerenja sastava deponijskog plina ovisno o sadržaju H2S, H2 i drugih plinova, ako su te materije prisutne u deponijskom plinu u odnosu na sastav odloženog otpada,



Mjerenja emisije materija u zrak iz nepokretnih motora sa unutrašnjim sagorijevanjem iz postrojenja za spaljivanje deponijskog plina (ako se vrši spaljivanje i proizvodnja el. energije) i spalionice animalnog otpada.

Ako se rezultati mjerenja sastava deponijskog plina ponavljaju, može se vrijeme između mjerenja produžiti ali ne duže od 6 mjeseci. Nakon zatvaranja deponije učestalost iznosi svakih 6 mjeseci. Učestalost mjerenja kvaliteta deponijskog plina prikazana je u narednoj tabeli.

Vrsta mjerenja U toku rada Nakon zatvaranja deponije

Emisije plinova i zračni pritisak: - metan (CH4)- ugljen dioksid (CO2)- kisik (O2)- sumpor vodik (H2S)- vodik (H2)

i atmosferski pritisak

Mjesečno Svakih 6 mjeseci

Tabela 25. Učestalost mjerenja kvaliteta deponijskog plina u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponije

Mjerenje emisija polutanta u zrak iz postrojenja za spaljivanje animalnog otpada uključuje:

Stalna mjerenja ukupne prašine, gasovite i parovite organske supstance izražene kao ukupan organski ugljik (TOC), Klorovodik (HCI), Fluorovodik (HF), Sumpordioksid (SO2), Azotmonoksid (NO) i Azotdioksid (NO2),

Stalna mjerenja slijedećih parametara: unutrašnje temperature (TU) u komori za spaljivanje, koncentraciju kisika (O2), pritisak i sadržaj vodene pare u izduvnim plinovima (H2O),

Povremena mjerenja količina teških metala i to; Kadmija i njegovih jedinjenja (Cd), Talij i njegova jedinjenja (TI), Živa i njena jedinjenja (Hg), Antimon i njegova jedinjenja (Sb), Olovo i njegova jedinjenja (Pb), Krom i njegova jedinjenja (Cr), Kobalt i njegova jedinjenja (Co), Bakar i njegova jedinjenja (Cu), Mangan i njegova jedinjenja (Mn), Nikal i njegova jedinjenja (Ni), Vanadij i njegova jedinjenja (V),

Pored navedenog, potrebno je povremeno pratiti i slijedeće parametre; dioksini i furani, NOx i ugljenmonoksid (CO).

Potrebno je izvoditi najmanje dva mjerenja godišnje za teške metale, dioksine i furane. Potrebno vršiti jedno mjerenje u svaka 3 mjeseca u prvih 12 mjeseci rada postrojenja.

Pošto se u ovom slučaju radi o spalionici animalnog otpada, ne očekuje se velika koncentracija teških metala u dimnim plinovima, iz toga razloga je moguće prestati sa monitoringom ovih parametara ukoliko se u prvoj godine ustanovi da je njihova koncentracija zanemarljiva.

Učestalost mjerenja kvaliteta otpadnih plinova iz pogona za spaljivanje animalnog otpada prikazano je u narednoj tabeli.



4.4.3.3Monitoring kvaliteta voda u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponije

Mjerenja emisije materija kod odvajanja procjedne i zagađene oborinske vode uključuju:

Povremena mjerenja parametara procjedne vode, Povremena mjerenja parametara oborinske otpadne vode sa prekrivenih

površina nezatvorenog dijela deponije i sa njenih površina za manipulaciju, uključujući otpadne vode koje nastaju kod pranja vozila ili druge opreme na području deponije,

Povremena mjerenja parametara oborinske vode sa nadstrešnica ili sa prekrivenih površina zatvorenog dijela deponije, ako se te otpadne vode ne odvajaju bez miješanja sa drugim otpadnim vodama u javnu kanalizaciju ili neposredno u vode ili posredno u vode sa procjeđivanjem u tlo.

Mjesta uzorkovanja procjednih i površinskih voda moraju biti reprezentativna. Uzorkovanje i mjerenje procjedne vode (protok i sastav) mora se izvoditi na svakom mjestu gdje se procjedne vode odvajaju iz deponije. Uzorkovanje mora biti u skladu sa ISO 5667-2 i sa postojećim zakonskim propisima. Ako se pokaže da su duža razdoblja između mjerenja jednako učinkovita, mogu se prilagoditi.



Isto tako potrebno je uzorkovati i podzemne vodame za koje postoji vjerojatnost da bi na njih moglo utjecati ispuštanje otpada, sa barem jednom mjernom tačkom u pravcu pritjecanja vode i dvije u pravcu otjecanja vode. Ovaj broj se može povećati ovisno o posebnoj hidrogeološkoj izmjeri i potrebi za ranim otkrivanjem slučajnog ispuštanja procjednih voda u podzemne vode. Uzorkovanje se mora provoditi na najmanje tri mjesta prije aktivnosti nasipavanja, kako bi se utvrdile referentne vrijednosti za buduće uzorkovanje.

(1) Sa povećanjem učestalosti promjene nivoa podzemne vode treba povećati učestalost uzorkovanja.(2) Ako se dostigne kritični nivo, učestalost se mora temeljiti na mogućnosti poduzimanja korektivnih mjera između dva uzorkovanja, odnosno učestalost se mora utvrditi na temelju znanja i procjene brzine protoka podzemne vode.(3) Kad se dostigne kritični nivo nužna je provjera ponavljanjem uzorkovanja. Nakon potvrde kritičnog nivoa mora se slijediti plan za nepredviđene okolnosti

Prema Uredbi o uslovima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente i sisteme javne kanalizacije (Sl. novine FBiH, broj 04/12) tehnološke otpadne vode su vode koje potiču iz industrijskih i drugih proizvodnih procesa, kao i zagađene oborinske vode sa industrijskih, privrednih i drugih površina, uključujući i saobraćajne površine. S tim u vezi, otpadnim vodama deponije „Dubrave“ mogu se smatrati:

procjedne vode koje nastaju u tijelu deponije, prikupljaju u lagunu i koje se u ekscesnim slučajevima odvoze cisternom namijenjenom za pražnjenje i transport sadržaja septičkih jama, osim u izuzetno ekscesnim situacijama kada se ispuštaju u obližnji obodni kanal,

oborinske vode sa manipulativnih površina, koje se prihvaćaju i prije ispuštanja u kanalizacioni sistem tretiraju unutar separatora ulja i masti i

procjedne vode ispod tijela deponije, koje nastaju u slučaju eventualnih kvarova na zaštitnom sistemu.

Prema navedenoj uredbi investitor je dužan da nadzire: ispuštanja pročišćenih otpadnih voda iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih

voda kako bi se ustanovilo da li su ispunjeni zahtjevi iz ove uredbe; količinu i sastav mulja koji se iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda

koristi i odlaže u prirodni recipijent.

Nadalje, prema navedenoj Uredbi, ispitivanje tehnoloških otpadnih voda vrši se u vrijeme trajanja tehnološkog procesa, na kontrolnom mjestu izravno prije ispuštanja u sistem javne kanalizacije. S tim u vezi monitoring otpadnih voda je potrebno vršiti na dva mjesta:

Monitoring mjesto 1. Prva dva tipa otpadnih voda se svode na jedno monitoring mjesto, a to je ispust u javni kanalizacioni sistem. S tim u vezi, potrebno je obezbijediti monitoring mjesto sa odgovarajućim šahtom, česmom za uzimanje uzoraka i eventualno mjeračem protoka.

Monitoring mjesto 2. Za potrebe monitoringa eventualno nastalih procjednih voda ispod tijela deponije potrebno je instalirati jedan pijezometar na pogodnom mjestu na rubu deponije, na dubini koja bi bila do vodonepropusnog sloja.

Tačan broj neophodnih godišnjih mjerenja kvaliteta otpadne vode će se ustanoviti nakon što se odredi vrijednost EBS-a (Ekvivalentni broj stanovnika) za predmetni



pogon a prema navedenoj Uredbi. Minimalni broj uzimanja uzoraka otpadnih voda ispuštenih iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i voda od strane industrijskih korisnika čije otpadne vode dominanto sadrže organsko opterećenje prema navedenoj Uredbi je dat u narednoj tabeli.

Osnovni parametri analize propisani spomenutom Uredbom su temperatura, pH, alkalitet, električna provodljivost, isparljivi ostatak, gubitak žarenjem, ukupne suspendirane tvari, HPK, BPK5, amonijak, nitrati, ukupni azot, ukupni fosfor i toksičnost. Osim osnovnih parametara kvaliteta otpadnih voda, potrebno je analizirati i teške metale (Pb, Ni, Zn, Cu, Cd, Cr, Hg, As), masti i ulja, mineralna ulja, deterdžente, sulfate, fenole, cijanide, sulfide, TOC, ukupne aromatske ugljikovodike.

S obzirom da bi ekscesne situacije ispuštanja otpadne vode nastupile u momentu velikih padavina, procjedne vode će se u obodnom kanalu mnogo razblažiti, čime bi se smanjio njihov negativan utjecaj na okoliš. Ipak, osim redovnog monitoringa ovom Studijom je predviđen i monitoring u momentu ispuštanja procjednih voda.

Potrebno je vršiti automatsko uzorkovanje, proporcionalno protoku, a ukoliko to nije moguće, potrebno je svakih 15 minuta vršiti uzorkovanje uz evidentiranje protoka, na osnovu čega se formira jedan kompozitni uzorak. Uzorkovanje je potrebno vršiti u jednom danu, dok traje proizvodni proces (8, 16 ili 24-satno).

Kada je u pitanju monitoring mjesto 2 monitoring eventualno prisutnih procjednih voda je potrebno vršiti svakih 15 dana. Potrebno je vršiti analizu odabranih parametara, koji bi mogli biti indikatori eventualnog nekontrolisanog procjeđivanja otpadnih voda, a to su: HPK, BPK5, amonijak, nitrate, ukupni azot, ukupni fosfor.

Ispitivanje i ocjenu kvaliteta tehnoloških otpadnih voda može vršiti samo ovlaštena laboratorija, koja ima ovlaštenje u skladu sa Zakonom o vodama.

4.4.3.4Monitoring buke u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponijeKao izvor buke u okolišu može biti rad građevinskih i drugih mašina na lokaciji deponije, rad transportnih vozila prilikom dovoza i odlaganja otpada ili odvijanje ostalih procesa na deponiji.

Intenzitet buke se mjeri i ocjenjuje u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12). Mjerenja se vrše po standardizovanoj metodi na granicama deponije, posebno prema najbližim stambenim i stambeno-poslovnim objektima.

Projekt monitoringa buke u fazi rada i nakon zatvaranja deponije treba da sadrži pored općeg dijela projekta, i sve ostale neophodne podatke, kako su navedene u tački 4.4.2.3 ovog dokumenta.

Osoba, koja je prema projektu odgovorna za izvedbu monitoringa u toku rada deponije, mora na osnovu zaključaka izvještaja o izvedenim mjerenjima, intervenirati u cilju smanjenja emisije buke na lokaciji. Projekt monitoringa i izvještaj sa rezultatima mjerenja, moraju biti dostavljeni:

Federalnom Ministarstvu okoliša i turizma Bosne i Hercegovine, Inspektoratu za okoliš,



Zdravstvenom inspektoratu.Zakonom o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12) utvrđeni su dozvoljeni nivoi buke, mjere zaštite od buke i način mjerenja buke. Granični nivoi buke usklađeni su sa namjenom prostora, tako da ne ugrožavaju život i rad ljudi, a posebno njihovo zdravlje.

4.4.3.5Monitoring topografije područja - podaci o tijelu deponije u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja

Učestalost mjerenja parametara tijela deponije prikazana je u narednoj tabeli.

(*) Podaci za prikaz stanja na deponiji: površina koju prekriva otpad, volumen i sastav otpada, metode odlaganja, vrijeme i trajanje odlaganja, proračun preostalih kapaciteta deponije.

4.4.3.6Monitoring Plan u fazi eksploatacije i nakon zatvaranja deponijeMonitoring Planom provodi se praćenje i mjerenje ključnih karakteristika svih aktivnosti u toku eksploatacije i nakon zatvaranja predmetne deponije koji mogu imati negativan utjecaj na okoliš. Donosi se jednom godišnje i imenuje se osoba za provođenje istog.

Ciljevi uspostave Monitoring Plana operatera su praćenje utjecaja na okoliš odnosno:

Praćenje promjene stanja okoliša i utjecaja na živi svijet kako bi se ukazalo na smanjenje zagađenja,

Da se lociraju i prate uzorci kako bi se mogle poduzimati korektivne i preventivne mjere,

Da se može izvršiti vrednovanje usaglašenosti sa relevantnim zakonskim propisima.

Osnova za Monitoring Plan data je u skladu sa Zakonom o zaštiti zraka (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 4/10), Zakonom o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09), Zakonom o zaštiti od buke (Sl. novine FBiH, broj 110/12) i Zakonom o vodama (Sl. novine FBiH, broj 12/05).

Također, Planom su uzeti u obzir provedbeni propisi Zakona o zaštiti okoliša:

Direktiva 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, Prilog III, Procedure za kontrolu i monitoring tokom rada deponije i nakon prestanka rada. (Directive 1999/31/EC on the Landfill of Waste - Annex III.),

Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak (Sl. novine FBiH, broj 12/05),

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija zagađujućih materijala u zrak (Sl. novine FBiH, broj 12/05),

Pravilnik o uvjetima za rad postrojenja za spaljivanje otpada (Sl. novine FBiH, broj 12/05 i 102/12),

Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Sl. novine FBiH, broj 1/12),

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Sl. novine FBiH, broj 13/13),

Pravilnik o monitoringu kvaliteta zaraka (Sl. novine FBiH, broj 12/05),



Uredba o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u prirodni recipijent i sisteme javne kanalizacije (Sl. novine FBiH, broj 4/12).

U narednim tabelama prikazan je Monitoring Plan za fazu eksploatacije deponije i za period nakon zatvaranja deponije u skladu sa važećim propisima te rokovima za provođenje aktivnosti (Prilog 15. Monitoring Plan za fazu eksploatacije deponije i Prilog 16. Monitoring Plan nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju).



Tabela 26. Monitoring Plan za fazu eksploatacije predmetne deponije

Nakon zatvaranja deponije monitoring na predmetnoj deponiji treba provoditi narednih 30 godina. Pored navedenog, prateći sadržaji (sortirnica, pretovarna stanica, itd...) nakon zatvaranja deponije će ostati u funkciji.

Tabela 27. Monitoring plan nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju

NAPOMENA: Odgovorna osoba za provođenje Monitoring Plana je rukovoditelj za okolišno upravljanje.



4.4.3.7Izvještavanje u fazi eksploatacije i nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju

Izvještaje o izvršenim mjerenjima ovlaštena firma dostavlja operateru a odgovorna osoba iste dostavlja nadležnim institucijama kako je navedeno u narednoj tabeli.

Tabela 28. Način izvještavanja o provođenju monitoringa u fazi rada deponije i nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju

Operater pogona je dužan izvještavati Federalno ministarstvo okoliša i turizma o prikupljenim podacima na način kako je to propisano odredbom člana 8. Pravilnika o registrima postrojenja i zagađivanjima („Sl. novine FBiH“, br. 82/07). Izvještaji trebaju biti poslani u rokovima navedenim u prethodnoj tabeli.

Operater pogona je dužan bez odlaganja prijaviti svaku vanrednu situaciju koja bi mogla negativno utjecati na okoliš.

5 NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA

Pod alternativnim rješenjima u smislu Zakona o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 38/09) podrazumijevaju se rješenja koja na isti način zadovoljavaju društvene i ekonomske potrebe, kao i osnovno rješenje.

Pri projektiranju nisu razmatrana alternativna rješenja imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o postojećoj deponiji komunalnog otpada koju je potrebno sanirati na način da nakon toga ne predstavlja opasnost za okoliš.

6 NETEHNIČKI REZIME

6.1 OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA – REZIMEOtpad sa područja Općine Kreševa odvozi se na deponiju na tzv. lokaciju „Blinje“, odnosno, „Dubrave“, koja trenutno predstavlja glavnu općinsku deponiju. Komunalno poduzeće koje upravlja odlagalište ima potrebne dozvole za rad deponije kao privremene lokacije odlaganja otpada, do izgradnje regionalne deponije. Postojeća deponija se počela koristiti 2003 godine i konstatirano je to da količine deponiranog otpada bilježe stalni porast i ovaj trend se i dalje povećava. Deponija „Dubrave“ nalazi se na parceli k.č. 4106 K.O. Kreševo prema Izvodu iz katastarsko – knjižnog uloška br. 201, a pravo raspolaganja ovom parcelom ima Federacija BiH. Ukupna površina ove parcele je cca. 18 ha što omogućuje sanaciju deponije i smještaj pratećih objekata.

Predmetna deponija se nalazi 5,5 km jugoistočno od centra grada Kreševo, na lijevoj strani regionalnog puta Kreševo – Tarčin. Kroz samu deponiju tj. kroz dno depresije prolazi suhi potok koji se javlja nakon obilnih padavina i na taj način zagađuje okoliš. Sa sjeverne strane je omeđena planinskim masivom Meoršje, a sa južne strane planinskim masivom Bitovnja. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od 930 metara. Naselja koja se nalaze u bližoj okolini deponije su Vidosovići i Gunjani, koji se nalaze jugoistočno 2 – 3 km od same lokacije deponije. Organizovano odlaganje otpada na predmetnu deponiju je vršeno od strane JKP „Komunalno“ d.o.o. Kreševo.



Odlagalište zbog svojih postrojenja nije u skladu sa važećim evropskim zakonodavstvom, nisu čak ni sistemi odvodnjavanja, a ni donji brtveni sloj nije urađen. Na prilazu deponiji je postavljena rampa, kako bi se onemogućilo nelegalno odlaganje otpada. Otpad se sakuplja, odvozi i odlaže na deponiju, razastire sa građevinskom mašinom jednom sedmično, a pokriva zemljom i drugim inertnim materijalom (šljunkom) jednom mjesečno ili vremenski kraće u zavisnosti od potrebe.

Prema geodetskom snimanju, otpad je do sada odlagan na površini od 14.345 m2

te serocjenjuje se da je do sada na deponiji deponovano oko 4.200 tona otpada, odnosno 10.500 m3 otpada.

Odlagalište zbog svojih postrojenja nije u skladu sa važećim evropskim zakonodavstvom, nisu čak ni sistemi odvodnjavanja, a ni donji brtveni sloj nije urađen. Za prekrivanje otpada, a koje se vrši u cilju smanjenja emisija neprijatnog mirisa, raznošenja otpada vjetrom, sprječavanja pristupa glodarima i pticama i prodiranja zraka u tijelo deponije, a istovremeno i olakšavanja kretanja vozila koja dovoze otpad, koristi se zemlja i drugi inertni materijal (šljunak).

Navedeno odlagalište je primjer neuslovnih, neuređenih deponija kakve su uglavnom u većini općina u BiH. Ne poduzimaju se mjere zaštite deponije, operatora, protivpožarne zaštite, dezinfekcije, deratizacije kao i ostale mjere koje moraju postojati na savremenim deponijama. Može se zaključiti da je trenutno odlaganje otpada na ovoj lokaciji krajnje neuslovno, sa svim mogućim negativnim efektima po okoliš i zdravlje stanovništva i da je potrebno pod hitno uraditi sanaciju deponije u smislu zatvaranja deponije na sanitarni način koji će biti u skladu sa zakonskom regulativom u BiH i EU. Također, nakon zatvaranja deponije, potrebno je uraditi potpunu rekultivaciju područja deponije uz monitoring daljeg utjecaja na okoliš u toku perioda od 30 godina.

U skladu sa opštim zahtjevima za izgradnju sanitarnih deponija komunalnog otpada (neopasni otpad), zaštita tla, površinskih i podzemnih voda ostvaruje se kombinacijom: a) geološke barijere i b) donjeg brtvenog sloja u dnu i na pokosima aktivne zone odlaganja, c) geološke barijere i d) gornjeg brtvenog sloja na površini deponije u fazi nakon zatvaranja deponije.

U skladu sa prethodno navedenim sa jedne strane i rezultatima Misije G1 – Pripremne geotehničke studije, sa druge strane, predlaže se sljedeće:

Geološki supstrat – krečnjaci (Su) tretirati kao prirodnu geološku barijeru (a) na dijelu lokacije postojeće deponije,

Glinovite materijale – svijetlo crvenkaste gline sa sr – kr drobinom (2a), smeđe gline sa sitnozrnom drobinom (2b), zaglinjena srednjozrna do krupnozrna drobina (2c) tretirati kao prirodni zaptivni sloj donjeg dijela postojeće deponije (b).

Uvažavajući prethodno, izvode se sljedeći zaključci koji su od posebne važnosti za predložene mjere prilagođavanja deponije, odnosno sanacije deponije:

Prebacivanje starog otpada nije potrebno vršiti, jer njegova podloga i u postojećim prirodnim uslovima ima elemente geološke barijere i donjeg brtvenog sloja,

Priprema terena za sanaciju – prethodni radovi, Postavljanje ograde oko lokacije deponije,



Zacjevljivanje suhog potoka koji „protiće“ kroz deponiju Izgradnja donjeg brtvenog sloja i drenažne mreže na dijelu deponije iznad i

oko zacijevljenog potoka (novi otpad) Po obodu postojeće deponije, na mjestima gdje je otpad odložen na geološki

supstrat (Su) potrebno je predvidjeti drenažne rovove sa drenažnim cijevima u dnu za prihvat eventualnog filtrata iz tijela deponije,


6.1.1Sanacija deponije – rezimeČišćenje terena obuhvaća sječenje šiblja, iskop korijenja, šiblja i panjeva ranije posječenih stabala. Granice čišćenja terena za sanaciju deponije zavise od lociranja obodnog puta koji će biti udaljen od ruba postojeće deponije zbog ipak blažih projektnih nagiba sanirane deponije. Granice čišćenja obuhvaćaju prostor unutar ograde kao i dio izvan ograde deponije. Pri čišćenju je potrebno korijenje šiblja i panjeva odstraniti do dubine od 50 cm ispod konačno uređene projektirane površine.

Prilikom početka radova, odmah treba pristupiti izgradnji ograde oko lokacije deponije „Dubrave“. Ograda se izvodi kao armirano betonska. Sastoji se iz nekoliko vrsta armirano betonskih prefabriciranih proizvoda i betonskog temelja. Ugradnjom ovakve ograde u potpunosti je onemogućen neovlašteni ulazak u prostor deponije, optička vidljivost u visini od 2 m od kote terena, ulazak glodara i drugih životinja kao i odnošenje dijelova ograde.

Kroz sredinu deponije protiće manji suhi potok lokalnog karaktera, koji se pojavljuje nakon obilnijih kiša, topljenja snijega i slično. Prilikom nasipanja odlagališta potok je često zatrpan, pa zbog toga dolazi do akumulacije vode na ulaznom dijelu potoka. Akumulirana voda je u kontaktu sa otpadom, pa se i otpadna voda i procijedne vode slijevaju u akumulaciju. Trenutno stanje na lokaciji za posljedicu ima plavljenje okolnog terena i stvaranje bare, kao i enormonog zagađenja povšinskih vodotoka što je sa ekološkog stajališta neprihvatljivo, jer su procjedne vode iz tijela deponije veoma zagađene toksičnim i biološkim materijama i kao takve predstavljaju potencijalnu opasnost po zdravlje stanovništva i životinja. Prije izrade okolinske dokumentacije za sanaciju općinske deponije „Dubrave“ u Kreševo u cilju eliminisanja enormnih zagađenja tla i površinskih voda zbog utjecaja deponije na obližnji potok potrebno je uraditi projekat ucjevljivanja obližnjeg potoka i odvođenja do recipijenta. Tačan proračun i određivanje površine poprečnog presjeka propusnog kanala (cjevi), kao i ostalih detalja ugradnje samog cjevovoda biti će urađen u Glavnom i Izvedbenom projektu. Zacijevljeni kanal je predviđen od betonskih cijevi koji čine jedan vid cjevastog propusta. Dužine kanala je cca 300 m. Uzdužni nagib kanala je I=3‰. Na mjestima ulaza i izlaza zacijevljenog kanala (propusta) projektom će biti data ulazna i izlazna građevina.

Sanitarna deponija treba da je smještena na takvom tlu ili da je tako izvedena da ne postoji mogućnost zagađivanja tla i podzemnih i površinskih voda sa procjednim vodama formiranim u tijelu deponije. Uloga donjeg - bazičnog multibarijernog sistema zaštite je da spriječi mogućnost zagađivanja tla, podzemnih i površinskih voda sa procjednim vodama (filtratom) formiranim u tijelu deponije. To se postiže



postavljanjem deponije na hidrogeološki vodonepropusno tlo, ili ako to nije moguće, izradom vještačke prepreke u obliku posebnih zaptivnih nepropusnih slojeva. Ovaj sistem se sastoji od donjeg, bazičnog sloja i gornjeg, završnog, pokrovnog sloja. Donji multibarijerni sistem planira se na novoj plohi predmetne deponije, koji je predložen idejnim rješenjem na osnovu TAS standarda i sastoji se iz geološke barijere (matični supstrat), mineralnog izolacionog sloja, geomembrane, drenažnog sistema I drenažnog sloja

Da bi se saniralo cijelo područje i eliminisao utjecaj deponije na okoliš, potrebno je izgraditi kompletan kompleks deponije, što će se uraditi u nekoliko faza. Potrebno je sanirati postojeći otpad u količini od 10.500 m3 otpada deponovanog na deponiji „Dubrave“ u periodu od 2003. godine do 2014. godine. i potrebno je sanirati 2.464,89 tona otpada koji će se proizvesti do 2018. godine (količina dobivena nakon reciklaže) što izraženo u kubnim metrima iznosi 4.108,15 m3. Prilikom saniranja otpada potrebno je na pojedinm dijelovima proširiti postojeću deponiju kako bi ista zadovoljila potrebne propisane nagibe, a ujedno i da se obezbijedi potrebna zapremina za deponovanje novog otpada.

Prva faza radova na saniranju deponije obuhvatit će deratizaciju i dezinsekciju deponije. Kada su ove radnje obavljene pristupa se skupljanju razbacanog otpada na jedno mjesto, razastiranju otpada nabacanog po deponiji i njegovom zbijanju.

Druga faza radova obuhvatit će zbijanje kompaktorom ostalog sakupljenog otpada i ranije razgrnutog otpada na plohama uz ublažavanje pokosa prema projektiranim nagibima i konačno formiranje tijela deponije.

Treća faza radova će obuhvatiti zatvaranje kompletne deponije - prekrivanje otpada sendvič slojem (izravnavajući sloj+drenažni sloj za plinove +bentonitni tepih+ geotekstil + drenažni sloj za oborinske vode + rekultivirajući sloj).


Kompleks novoprojektovane deponije „Dubrave“ u Kreševu, obuhvata površinu od 30.882 m2, dok površina sanirane plohe po novoprojektovanom rješenju iznositi će 11.760 m2 sa maksimalnim kapacitetom od oko 66.280 m3 i potrebnim kapacitetom od 14.608 m3 (10.500 m3 postojećeg otpada i 4.108 m3 novog otpada).


Zaštita od površinskih voda se vrši izgradnjom obodnih kanala, koji sprečavaju prodiranje vode u tijelo deponije i samim tim smanjuju količinu filtrata. Najveći utjecaj na količinu filtrata imati će padavine na samo tijelo deponije. Tretman procjednih voda, odnosno filtrata predlaže recirkulacioni postupak koji se sastoji u povratnom dovođenju skupljene procjedne tečnosti nazad na tijelo deponije. Iz sabirnog šahta procjedni filtrat se dovodi u bazen - lagunu. Na ulazu u lagunu postavlja se metalna rešetka za uklanjanje grubih nečistoća. Da bi se smanjila količina procjedne vode (filtrata) potrebno je spriječiti slijevanje atmosferskih voda



u tijelo deponije. U tu svrhu projektovani su obodni kanali i to kanali uz rub deponije i kanali uz planirane saobraćajnice.

Fekalne otpadne vode koje nastaju u sanitarnim čvorovima glavnog objekta i portirnice će se spojiti na gradski kolektorski sistem u najbližem naselju, ukoliko ovo rješenje bude nemoguće onda će se pristupiti izgradnji septičke jame. Za potrebe požarne vode koristiti će se voda iz instalisanih rezervoara za čistu vodu i količine vode za dnevne potrebe rada deponije (voda za piće, voda za pranje vozila, itd).

Deponijski plin, kao i procjedne vode, nastaje kao rezultat biohemijskih reakcija unutar sloja otpada. Količina gasova koja će se stvarati na deponiji može se izračunati i inače zavisi prije svega od sastava otpada, odnosno udjela organskih materija u otpadu, kao i tipa deponije i karakteristikama iste. Da bi se izbjegle nepovoljne pojave, nakon zatvaranja deponije, ovim rješenjem predviđena je evakuacija gasova iz tijela deponije uz pomoć vertikalnih bunara, koji po dubini obuhvataju skoro sav odloženi otpad na deponiji.

Obzirom da će se otpad odlagati na postojećoj deponiji do njenog zatvaranja, a na već odloženom otpadu, u prvoj fazi sanacije, neophodno je postaviti sloj gline ili drugi nepropusni sloj čime bi se smanjilo stvaranje procjednih voda. Nakon popunjavanja deponije do njenih krajnih kapaciteta, krajna pokrivka se treba staviti na vrh deponije, deponija se treba zatvoriti i sve aktivnosti osim monitoringa će biti prekinute.Nakon dovođenja deponije otpada u završnu fazu, odnosno završetak odlaganja otpada, pristupa se zaštiti (brtvenju) gornjeg sloja deponije.

Idejnim rješenjem predviđena je i gradnja rezervoara za vodu koji treba istovremeno obezbjediti količine vode za protupožarnu zaštitu (istovremeno javljanje 2 požara u trajanju od 1 sat) i količine vode za dnevne potrebe rada deponije (voda za piće, voda za pranje vozila, itd). Oko cijelog ruba deponije će se izgraditi cesta za održavanje koja će se uglavnom napraviti na osnovnom, postojećem terenu.

6.1.2 Izgradnja objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja komunalnog otpada – rezime

Predmetno projekat predviđa i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja. Uzimajući u obzir navedeno utemeljen je i koncept glavnih sadržaja, odnosno objekata na deponiji komunalnog otpada općine Kreševo, a to su:

Sortirnica, Reciklažno dvorište i prostor za privremeno skladištenje selekcionog

otpada, Pretovarna stanica, Portirnica sa vagom, Uređaj za pranje točkova, Objekat s kancelarijama, prostorijama za radno osoblje, sanitarne

prostorije itd., Garaža sa nadstrešnicom za održavanje radnih strojeva i priručno

skladište i Skladište za kontejnere Kompostana.

Prijedlog uspostave sortirnice za miješani komunalni otpad u okviru sanacije postojeće deponije komunalnog otpada „Dubrave“ predviđa uspostavu pogona čija je osnovna funkcija da izdvoji reciklažne sirovine iz novopristiglog i postojećeg miješanog komunalnog otpada. Prednost ovakvog načina tretmana novopristiglih



količina je mogućnost tretmana miješanog komunalnog otpada bez prethodno primijenjenog primarnog izdvajanja. Drugim riječima, sortirnica za miješani komunalni otpad je koncipirana na način da koristi ulaznu sirovinu u vidu ukupno prikupljenog miješanog komunalnog otpada, te ne zahtijeva uvođenje sistema za odvojeno prikupljanje otpada na području općine.

Predviđeno je da se u reciklažnom dvorištu prihvaća kruti i tekući otpad. Prihvaćati će se kruti otpad kao što su na primjer: kabasti otpad, namještaj madraci, bijela tehnika, alati, elektronični otpad, akumulatori, baterije, staklo, plastika, papir, gume, lijekovi itd. Od tekućeg otpada će se prihvaćati motorna ulja i maziva, tekuća goriva, boje, lakovi, razređivaći, razne hemikalije i sl.

U sklopu iznalaženja cjelovitog rješenja upravljanja otpadom područja općine Kreševo među važnije aktivnosti ubraja se i instaliranje pretovarne stanice sa koje će se vršiti transport otpada regionalnu deponiju. Pretovarna stanica je objekat opisan i definiran Zakonom o upravljanju otpadom, a služi za pretovar otpada iz manjih vozila i pripremu za daljinski transport otpada do mjesta zbrinjavanja, odnosno obrade i/ili odlaganja otpada. Navedeni pogon za sortiranje komunalnog otpada je ujedno i pretovarna stanica jer se balirani ostatak direktno odlaže u kontejnere i vozi na lokaciju konačnog zbrinjavanja.

Platforma za pranje točkova je namijenjena pranju točkova transportnih vozila koja se vraćaju sa deponije na glavnu cestu. Kolska vaga će se postaviti neposredno na samom ulazu u kompleks deponije uz portirnicu. Vaga će biti elektronski povezana sa mjernim mjestom (kompjuterska kontrola, registracija prolaza) koji će biti lociran u portirnici. Na ulazu u kompleks deponije se postavlja objekat za portirnicu. Kod ulaza na kompleks deponije se predviđa izgradnja upravna zgrada. Garaža je namijenjena za garažiranje i servisiranje kompaktora i ostalih radnih mašina. U garaži se također, nalazi i priručno skladište za skladištenje rezervnih dijelova i alata.

Ukupna količina organskog otpada – biorazgradivog otpada u toku jedne godine iznosi oko 36,55 t/god., dok otpad iz vrtova u toku jedne godine iznosi 64,56 t/god.. Značaj udjela organske komponente u ukupnoj količini pristiglog otpada na deponiju je u osnovi za dalje planiranje biološkog tretmana kod planiranja i uspostave kompostane. Kako je količina biorazgradivog otpada i otpada iz vrtova tokom godine iznosi 101 t/god. odabrani tip kompostiranja je statičko kompostiranje u lijehama.

Vodosnabdjevanje na lokaciji, za potrebe objekta na ulazu i pranja će biti obezbjeđeno putem priključka na izgrađeni rezervoar. Voda služi za higijensko-sanitarne potrebe radnika, te za tehnološke potrebe, dakle za pranje vozila i opreme i za protupožarnu zaštitu.

Od visokonaponskih elektrovodova ovim područjem prolaze dalekovodi. Priključak deponije treba da osigura električnu energiju za normalno funkcionisanje kontrolno propusnog punkta, sistema za podizanje pritiska u vodosistemu i za recirkulaciju kao i za osvjetljenje deponijskog prostora.

Sanitarno - fekalne otpadne vode koje nastaju u sanitarnim čvorovima glavnog objekta i portirnice će se spojiti na septičku jamu, jer na predmetnoj lokaciji ne postoji kanalizacioni sistem.



6.2 OPIS OKOLIŠA KOJI BI MOGAO BITI UGROŽEN PROJEKTOM - REZIME

Općina Kreševo nalazi se u Srednjobosanskom Kantonu, a zauzima prostor od 150 km2. Općinsko središte povezano je sa Sarajevom sa dva putna pravca: starijim, udaljenim 48 km, asfaltnim putem koji vodi preko Kiseljaka, te novim asfaltnim putem preko Lepenice. Općina Kreševo se nalazi na nadmorskoj visini od 640 m. Općina Kreševo graniči sa općinama: Kiseljak, Fojnica, Konjic i Hadžići. Geografske koordinate Općine Kreševo su 43°52'S 18°03'I.

Cijelo područje je karakterizirano brdskim i planinskim predjelima od kojih su najpoznatija: Čubren, Berberuša, Volujak, Lopata, Trebac, Inač, Meoršje, Bitovnja. Područje ove općine pripada slivu rijeke Bosne. Kroz Kreševo protiče rijeka Kreševčica koja nastaje spajanjem Vranačkog i Kojsinskog potoka, a južnim dijelom općine protječe Crna Rijeka koja se ulijeva u Lepenicu.

Na području općine Kreševo postoje tri mjesne zajednice i to Kreševo, Polje i Crnići. Građani su raspoređeni u više naslja. Na navedenoj površini je prema popisu iz 1991. godine bilo nastanjeno 6731 stanovnika, od čega je 2700 stanovnika ćivjelo u urbanom području općine Kreševo, a ostali dio živilo u 27 naselja. Prema istom popisu općina je imala 1920 domaćinstava. Na osnovu preliminarnih rezultata popisa stanovništva iz 2013. godine općina Kreševo broji 5.638 stanovnika. Prema navedenim rezultatima u općini Kreševo ima 1.881 domaćinstava i ukupno 2.632 stanova.

Mreže puteva na prostoru općine Kreševo čine regionalne i lokalne ceste. Okosnicu putne mreže čini regionalni R 443 G.R.O Visoko – Kiseljak – Kreševo – Tarčin u dužini od 23,3 km,. Također, kroz općinu prolazi i regionalni put R 443a H. Ploča – Lepenica – Kreševo u dužini od 11 km.

Glavnim vodovodnim sistemom – „Vodosustav Kreševo“ upravlja Javno komunalno poduzeće „Kostajnica“ d.o.o. Kreševo, koji pokriva opskrbu vodom za piće šire područje naseljenog mjesta Kreševa, naseljenih mjesta Troska i Resnik, dio sela Polje, Stojčići, Kreševski Kamenik, Volujak, Mratinići, Komari, Alagići, Rakova Noga, Ratkovici i Crnici, odnosno oko 2.200 stanovnika (cca. 50% stanovništva), sve javne ustanove, te večinu privrednih objekata. Ostalih 50% stanovništva snabdijeva se sa nekog od lokalnih vodovoda.

U litostratigrafskom smislu na širem području deponije Kreševo prema OGK list Sarajevo i tumača istoimene karte predstavljeni su sedimentima devona (D). U ovoj jedinici javljaju se bankoviti dolomiti, slojeviti i bankoviti mermerasti krečnjaci i rjeđe mermeri. Ove stijene leže preko metamorfnog kompleksa ali su odnosi nejasni. Krečnjaci su bankoviti i slojeviti, grubozrni, veoma žilavi. Geološki pokrivač predstavljen je kvartarnim naslagama, eluvijalno – deluvijalnog genetskog tipa.

Na osnovu determinisanog litofacijalnog sastava, na predmetnoj mikro lokaciji deponije Kreševo može se konstatovati da su hidrogeološke karakteristike relativno jednostavne. Izdvojene su dvije hidrogeološke sredine, i to slabovodopropusne sredine i vodopropusne sredine.

Na osnovi inženjerskogeološkog kartiranja terena i nabušenog jezgra iz istražnih bušotina, te istražnih raskopa, u inženjerskogeološkom smislu, izdvojene su slijedeće kategorije: tehnogene tvorevine –oznake u profilima /1a/, eluvijalno – deluvijalne tvorevine – oznaka u profilima /2a, 2b, 2c/ i geološki supstrat - oznaka na karti /Su/.



Eluvijalno – deluvijalni pokrivač ima vrlo promjenljiva i neujednačena vodno-fizička i fizičko-mehanička svojstva, što prvenstveno zavisi od procentualnog sadržaja glinovite i drobinske frakcije, te prirodne vlažnosti. Navedeni pokrivači su pelitske, pelitolitske i psefitske strukture, a djelimično uslojene teksture.

Seizmika šireg područja vezana je uz navlačno borane strukture Dinarida. Šire područje opžine Kreševo prema Osnovnoj geološkoj karti OGK list Prozor ulazi u sastav strukturno-facijalne jedinice "centralnobosanski paleozoik" (na geotektonskoj karti ispod predstavljene kao Alohtone paleozojske i trijaske formacije), odnosno tektonski blok Srednjobosansko škiljavo gorje.

Hidrološki, lokacija deponije i njeno šire područje pripada slivu rijeke Bosne. Najveći i najduži vodotok na općini Kreševo je rijeka Kreševčica, koja nastaje od Vranačkog i Kojsinskog potoka. Kreševčica se ulijeva u rijeku Lepenicu u Kiseljaku. Južnim dijelom općine protiče Crna Rijeka, čije je izvorište na planini Bitovnja, a ulijeva se u rijeku Lepenicu. Pored rijeke Kreševčice i Crna Rijeka, dijelom općine protiču i potoci. Što se tiče lokacije deponije „Dubrave“, važno je naglasiti da kroz sredinu deponije protiće manji suhi potok lokalnog karaktera, koji se pojavljuje nakon obilnijih kiša, topljenja snijega i slično.

Klima na ovom užem i širem području posmatrane lokacije je generalno umjereno – kontinentalna. Međutim, konfiguracije terena, rasčlanjenost reljefa, biološka raznolikost i dr., utiču na pojavi subklimatskih kategorija. Prema R. Milosavljeviću ovo područje je pod utjecajem predplaninske (u nižimdijelovima) i planinske (iznad 1000 m). Srednja godišnja temperatura za općinu Kreševo je 9,8 C. Najtopliji mjesec je juli sa srednjom temperaturom 19,3 C. Srednja januarska temperatura iznosi -0,8 C. Godišnja temperaturna kolebanja bilježe amplitudu koja iznosi preko 20 C, s tim da je u višim planinskim predjelima temperaturna razlika očekivano još i više izražena. Prosječna godišnja količina padavina kreće se između 900 i 1750 mm, ali su dosta ravnomjerno raspoređene. Na području općine Kreševo vjetrovi su prilično slabi i njihovi pravci se uglavnom prilagođavaju reljefu, gdje prevladavaju istočni, odnosno zapadni vjetrovi, dok su ostali pravci znatno manje zastupljeni i rezultat su dnevne smjene vjetrova.

Najveći industrijski zagađivači zraka na području općine tvornica za preradu kamena krečnjaka „STAMAL“, tvornica metalnih otkivaka „Metalos“, tvornica suhe žbuke „Miličević“ d.o.o, EPS Laštro, mesna industrija Stanić, kamenolomi (Vrela, Lučenica i Bjelovici), tvornica spužve „ČALTEX“ kao i manji pogoni za proizvodnju drvenog uglja u ruralnim područjima općine. O kvaliteti zraka u općini Kreševo nema pouzdanih podataka budući da nema podataka o monitoringu koji provode ovlaštene federalne institucije za vršenje monitoringa.

Dvije trećine općine Kreševo su pokrivene šumom, šumskim zemljištem i visokim pašnjacima, a ostalo poljodjelskim i građevnim zemljištem, što omoguićava postojanje velike biološke raznolikosti koja se proteže od 500 do 1.700 metara nadmorske visine. Biološke odlike užeg i šireg područja su definisane zastupljenošću bioma umjereno - vlažnih šuma vrba i topola, kao i ekosistema bukovih i bukovo – jelovih šuma evropske bukve koje su sastavni ekosistem bioma bukovih i bukovo – jelovih šuma i ekosistema mezofilnih hrastovo - grabovih šuma.

Najveći broj životinjskih vrsta u užoj i široj lokaciji posmatranog područja je zastupljen u šumskim ekosistemima. Na području općine Kreševo žive mrki medvjed, vuk, srna obićna, zec, divlja mačka, divlja svinja, lisica, vjeverica, mala



lasica, velika lasica, vidra, škanjac mišar, jastreb kokošar, veliki tetrijeb, golub grivnjaš, grlica, sova buljina / ušara, lještarka, gavran.

Na predviđenoj lokaciji nema zaštićene prirodne i kulturne baštine.

Prethodna procjena utjecaja na okoliš ovog projekta nije rađena na osnovu odredaba člana 18. (54.a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša („Sl. novine FBiH“, broj 38/09) i rađena je odmah Studija utjecaja na okoliš koja se podnosi u proceduri izdavanja okolišne dozvole umjesto zahtjeva za izdavanje pomenute dozvole.



6.3 OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIH UTICAJA PROJEKTA NA OKOLIŠ I MJERA ZA SPREČAVANJE I UBLAŽAVANJE – REZIME

Kroz ovaj dokumenta date su mjere koje je neophodno provoditi prilikom sanacije i nakon zatvaranja predmetne deponije.

U nastavku teksta dajemo sažeti pregled utjecaja projekta na okoliš kao i odgovarajuće mjere koje je potrebno poduzeti u cilju sprečavanja, smanjenja i ublažavanja navedenih utjecaja na okoliš. Analizu navedenih elemenata dajemo u obliku narednih tabela:

6.4 OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA – REZIMEOpis mjera za ublažavanje negativnih efekata prikazan je u tabeli u okviru tačke 6.3 ovog dokumenta, detaljan opis ovih utjecaja dat je u Poglavlju 3, a mjere ublažavanja u Poglavlju 4 istog dokumenta.

U osnovi ove mjere su analizirane kroz dvije faze: Faza sanacije deponije, Faza eksploatacije deponije.

Kroz ove dvije faze analiziran je utjecaj na: stanovništvo, floru i faunu, vode, zemljište, klimu, materijalna dobra, kulturno-historijsko i arheološko nasljeđe i pejzaž.

Predložene mjere sprečavanja i ublažavanja specificirane su u tački 6.3 ovog dokumenta.

6.5 NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA – REZIMEPri projektiranju nisu razmatrana alternativna rješenja imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o postojećim odlagalištima komunalnog otpada koja je potrebno sanirati na način da nakon toga ne predstavljaju opasnost za okoliš.

7 NAZNAKA POTEŠKOĆA

Prilikom izrade Studije utjecaja na okoliš za sanaciju postojeće deponije komunalnog otpada Općine Kreševo i izgradnju pratećih sadržaja prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja nije bilo relevantnih poteškoća i ograničenja.

Veći dio neophodnih podataka za njenu izradu osigurao je Investitor (dokumentacija o načinu sanacije, uređajima i opremi koji će se koristiti, Idejni projekat sanacije deponije) a dio podataka obrađivač je sam osigurao (podaci o stanovništvu, flori i fauni, klimi, zraku itd.)

.

8 KORIŠTENA LEGISLATIVA I DOKUMENTACIJA

Federalna strategija zaštite okoliša 2008 – 2018 godine,



Federalni plan upravljanja otpadom 2012 – 2017 godine, Direktiva 2008/98/EZ o otpadu, Direktiva 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, BAT Guidance Notes for the Waste Sector: Landfill Activities (BAT smjernice za

sektor otpada: Aktivnosti na deponijama), Decembar 2011 godine, Zakon o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 38/09), Zakon o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 72/09), Zakonom o zaštiti zraka (Sl. novine FBiH, broj 33/03 i 4/10), Zakon o vodama (Sl. novine FBiH, broj 70/06), Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (Sl. novine FBiH, broj 9/05), Uredba o uslovima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente i sisteme

javne kanalizacije (Sl. novine FBiH, broj 04/12), Uredba o građevinama i zahtjevima od značaja za Federaciju Bosne i

Hercegovine i građevinama, djelatnostima i zahvatima koji mogu u znatnoj mjeri uticati na okoliš, život i zdravlje ljudi Federacije Bosne i Hercegovine i šire, za koju urbanističku saglasnost izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja (Sl. novine FBiH, broj 85/07),

Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za deponiju komunalnog otpada Općine Kreševo, Enova d.o.o. Sarajevo, mart 2013. godine.,

Misija G1 - Pripremna geotehnička studija: Deponija Kreševo, Institut za geotehniku i geologiju - Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, januar 2015.,

Federalni zavod za statistiku.

9 PRILOZI

Popis priloga:

Prilog 1. Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za deponiju komunalnog otpada Općine Kreševo - Sadržaj

Prilog 2. Rješenje o odobravanju Plana prilagođavanja upravljanja otpadom za odlagalište komunalnog otpada na lokaciji „Dubrave“ (Blinje), općina Kreševo, broj UP-I 05/2-23-11-52/13 od 17.04.2013. godine

Prilog 3. Šira lokacija deponije „Dubrave“

Prilog 4. Uža lokacija deponije „Dubrave“

Prilog 5. Kopija katastarskog plana R - 1:5000 i Izvod iz katastarsko-knjižnog uloška br. 201

Prilog 6. Misija G1 - Pripremna geotehnička studija, deponija Kreševo - Sadržaj

Prilog 7. Inženjerskogeloška karta lokacije deponije „Dubrave“, Kreševo



Prilog 8. Inženjerskogeološki-geotehnički profili deponije „Dubrave“, Kreševo

Prilog 9. Planirana situacija deponije „Dubrave“ nakon sanacije - Općina Kreševo

Prilog 10. Primjer Evidencijskog lista

Prilog 11. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpada

Prilog 12. Primjer Zapisnika o nastanku i toku otpadnih baterija i akumulatora

Prilog 13. Primjer Zapisnika o transportu otpada

Prilog 14. Monitoring Plan u fazi sanacije deponije

Prilog 15. Monitoring Plan za fazu eksploatacije deponije

Prilog 16. Monitoring Plan nakon prestanka odlaganja otpada na predmetnu deponiju


Documents

Studija utjecaja na okoliš za projekat sanacije postojeće … Final … · Web view · 2016-06-30Ovim rješenjem predviđa se izgradnja dva sabirna bazena (lagune), koji služe