ba, 75000 tuzla, armije bih 15

tel/fax: +387 35 252 409, 245 790, 245 791

e-mail: inproz@bih.net.ba broj: 1648/18 dne: 26.04.2018.

STUDIJA O UTJECAJU NA

OKOLIŠ

direktor:

Mr.sc. Nino Džambić, dipl.ing.građ.

NARUČITELJ: JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla

Tuzla, Husinskih rudara bb

IZVRŠILAC: „INPROZ" Institut za zaštitu i projektovanje d.o.o. Tuzla

Armije BiH broj 15

75000 Tuzla

e-mail: inproz@bih.net.ba

web: www.inproz.ba

MBS: 1-5811

JIB: 4209193450009

Tel/fax: 035/252-409

NAZIV ELABORATA: Studija o utjecaju na okoliš – Sanitarna deponija „Desetine“

BROJ ELABORATA: 1648/18

DATUM IZRADE: April 2018. godine

KOORDINATOR

ZA IZRAĐIVAČA: Mr.sc. Džambić Nino, dipl.ing.građ.

VODITELJ STUDIJE: Mr.sc. Mirza Topčagić, dipl.ing.tehn

RADNI TIM:

Mr.sc. Džambić Nino, dipl.ing.građ.

(Opis projekta i Podaci iz dokumenata prostornog uređenja)

Mr.sc. Mirza Topčagić, dipl.ing.tehn.

(Utjecaj na okoliš, Mjere zaštite, Program praćenja stanja okoliša,

Opis okoliša koji bi mogao biti ugrožen projektom)

Edin Mujanović, MA dipl.ing.maš.

(Tehnološki postupak)

SADRŽAJ

OPŠTA DOKUMENTACIJA

izvod iz registracije preduzeća

rješenje o izdavanju saglasnosti za obavljanje poslova zaštite okolice

STUDIJA

PRAVNI OKVIR

1. UVOD

2. OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA

2.1 Opis fizičkih karakteristika cijelog projekta i uslovi upotrebe zemljišta u

toku gradnje i rada pogona i postrojenja predviđenih projektom 13

2.1.1. Lokacija pogona i postrojenja

2.1.2. Opis pogona i postrojenja i aktivnosti

2.2 Opis osnovnih karakteristika proizvodnog proces, priroda i količina

materijala koji se koriste

2.2.1 Opis tehnološkog procesa

2.3 Procjena po tipu i količini, očekivanog otpada i emisija (zagađivanje

vode, zraka i zemljišta, buka, vibracije, svjetlo, toplota, radijacija i sično)

koji su rezultat predviđenog proizvodnog procesa

3. OPIS OKOLIŠA KOJI BI MOGAO BITI UGROŽENE PROJEKTOM

3.1 Podaci o stanovništvu

3.1.1 Naseljena mjesta

3.2 Podaci o flori, fauni, vodama, vazduhu i zemljištu

3.2.1 Flora

3.2.2 Fauna

3.2.3 Hidrografsko-hidrološka svojstva područja

3.2.4 Zemljište

3.3 Klimatske karakteristike područja

3.4 Postojeća materijalna dobra, kulturno-historijsko arheološko nasljeđe

3.5 Opis pejzaža

3.6 Specifični elementi utvrđeni prethodnom procjenom utjecaja na okoliš

4. OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIH UTJECAJA PROJEKTA NA OKOLIŠ KOJI SU

POSLJEDICA POSTOJANJA DATOG PROJEKTA, UPOTREBE PRIRODNIH

RESURSA, EMISIJE ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA I STVARANJE I

UKLANJANJE OTPADA

4.1 Utjecaj na stanovništvo

4.2 Utjecaj na floru, faunu, vodu, zrak, zemljište

4.2.1 Utjecaj na floru i faunu

4.2.2 Utjecaj na zrak

4.2.3 Utjecaj na vodu i tlo

4.2.4 Utjecaj buke na okolinu

4.3 Utjecaj na klimatske faktore

4.4 Utjecaj na materijalna dobra, uključujući kulturno-historijsko i arheološko

nasljeđe

4.5 Utjecaj na pejzaž

4.6 Međuodnos gore navedenih faktora

4.7 Specifični utjecaji projekta na okoliš utvrđeni procjenom utrjecaja na

okoliš

5. OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA

5.1 Mjere zaštite okoliša tokom izgradnje

5.2 Mjere za smanjenje negativnog utjecaja tokom korištenja objekta

5.3 Mjere nakon prestanka rada

5.4 Mjere za sprečavanje akcidenta (ekološke nesreće)

6. NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA

7. NETEHNIČKI REZIME

7.1 Opis projekta

7.2 Mogući utjecaji projekta na okolinu

7.3 Opis mjera za ublažavanje negativnih utjecaja projekta na okolinu

7.4 Sistem monitoringa

8. NAZNAKE POTEŠKOĆA

9. SISTEM MONITORINGA, UČESTALOST MJERENJA

- PRILOZI

PRAVNI OKVIRI

Zakon o zaštiti okoliša („Službene novine F BiH˝, broj 33/03);

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti okoliša („Službene novine F

BiH˝, broj 38/09);

Zakon o zaštiti zraka („Službene novine F BiH˝, broj 33/03);

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“,

broj 4/10);

Zakon o zaštiti prirode („Službene novine F BiH˝, broj 33/03);

Zakon o upravljanju otpadom („Službene novine F BiH˝, broj 33/03);

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o upravljanju otpadom („Službene novine

F BiH˝, broj 72/09);

Zakon o zaštiti od buke („Službene novine F BiH“, broj 110/12);

Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH

(„Službene novine F BiH˝, broj 2/06);

Zakon o izmjenama i dopunama zakona o prostornom planiranju i korištenju

zemljišta na razini Federacije BiH („Službene novine F BiH˝, broj 32/08 i broj

72/07);

Zakon o zaštiti na radu („Službene novine F BiH˝, broj 22/90);

Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu („Službene novine F BiH˝, broj 64/09);

Zakona o vodama („Službene novine F BiH˝, broj 70/06);

Pravilnik o uslovima koje moraju ispunjavati ovlaštene laboratorije, sadržaju i

načinu davanja ovlaštenja („Službene novine F BiH˝, 14/40, 14/13 i 26/14);

Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom („Službene novine F

BiH˝, broj 88/11);

Pravilnik o kategorijama otpada sa listama („Službene novine F BiH˝, broj 9/05);

Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom („Službene novine F BiH˝, broj.

77/08);

Pravilniku o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak ("Službene novine FBiH", br. 12/05);

Pravilnika o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta

zagađujućih vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda

kvaliteta zraka („Službene novine F BiH˝, broj 1/12);

Pravilnikom o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i

prodavača na operatera sistema za prikupljanje otpada („Sl.novine FBiH“, broj

9/05);

Pravilnik o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih tvari u zemljištu i

metodi njihova ispitivanja („Sl novine FBiH“, br.101/15 i 8/16);

Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obvezna procjena utjecaja na

okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako

imaju okolišno dopuštenje („Službene novine F BiH˝, broj 19/04);

UVOD

Prema odredbama propisa iz oblasti zaštite okolice, pogon za trajno odlaganje

komunalnog i drugog otpada podilazi pod objekte koji pri svom radu mogu ugroziti okoliš

ukoliko se ne predvide i ne preduzmu sve potrebne mjere zaštite. Iz tog razloga je

Investitor dužan prije projektovanja i izgradnje, u ovo slučaju postojećeg objekta izvršiti

analizu i procjenu utjecaja zahvata na okolicu, odnosno izraditi Studiju o utjecaju

zahvata na okoliš, shodno postojećim okolinskim propisima, odnosno odredbama

Zakona o zaštiti okoliša („Službene novine FBiH“ broj 33/03), Zakona o izmjenama i

dopunama zakona o zaštiti okoliša („Službene novine FBIH“, broj 38/09) i Pravilnika o

pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i

postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolišno

dopuštenje („Službene novine FBiH“ broj 19/04).

Za procjenu utjecaja objekta na okoliš neophodna je sistematska planska procedura za

procjenu lokacije, identifikaciju i evaluaciju mogućih štetnih utjecaja na okoliš i

predviđanje mjera, postupaka i opreme za sprečavanje ili ograničenje štetnih utjecaja na

okoliš, odnosno za sprečavanje nastajanja emisija i otpada s ciljem zaštite

ambijentalnog i propisanog kvaliteta okoliša. Prema tome, suština analize i izrade

Studije utjecaja na okoliš jeste da se iznađu najpovoljnija rješenja za korištenje objekta

(integracija ekoloških mjera i principa u proizvodni proces). Studija treba da predvidi i

odgovarajuće mjere zaštite okoliša po eventualnom prestanku rada objekta i kod

eventualnog incidentnog zagađenja okolice. Zato je neophodno sagledati sve moguće

štetne utjecaje navedenog investicionog zahvata tj. postojećeg objekta, na sve elemente

okoliša kako bi se predvidjele sve potrebne mjere za maksimalno sprečavanje štetnih

utjecaja na okoliš i za očuvanje propisanog kvaliteta okoliša. To uključuje iznalaženje

najpovoljnijih rješenja za okoliš koja se zasnivaju na proučavanju ekosistema životne

sredine, lokacije objekta, kao i projektovanje i/ili preduzimanje najpovoljnijih tehničko -

tehnoloških mjera i postupaka s ciljem minimiziranja štetnih utjecaja na okoliš i

maksimalne zaštite okoliša.

Osnovni ciljevi zaštite okoliša u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu:

trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje

ekološke stabilnosti;

očuvanje kvaliteta žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih

dobara;

očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika;

unapređenje stanja okoliša i osiguranja boljih uvjeta života.

Navedeni ciljevi zaštite okoliša postižu se:

predviđanjem, praćenjem, sprječavanjem, ograničenjem i uklanjanjem

nepovoljnih utjecaja na okoliš;

zaštitom i uređenjem izuzetno vrijednih dijelova okoliša;

sprečavanjem rizika i opasnosti po okoliš;

poticanjem korištenja obnovljenih prirodnih izvora energije;

poticanjem upotrebe proizvoda i korištenjem proizvodnih postupaka najpovoljnijih

za okoliš;

sprečavanje zahvata koji ugrožavaju okoliš;

razvijanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša u odgojnom i obrazovnom procesu;

obavještavanjem javnosti o stanju okoliša i njenim sudjelovanjem u zaštiti okoliša;

donošenjem pravnih propisa o zaštiti okoliša;

povezivanjem institucija zaštite okoliša sa međunarodnim institucijama.

Studija prati osnove zahtjeva okolinske prakse, koja podrazumijeva harmoniju između

prirodnog kapitala, društvenog razvoja (ekonomskog i socijalnog) primjenom

najprihvatljivijih tehnoloških rješenja u cilju održivosti kvaliteta okoline, kvaliteta rada i

kvaliteta života ljudi. Takvi zahtjevi su postavljeni u navedenim zakonima, standardima i

drugim normativima koji reguliraju okolinske aspekte.

Shodno navedenom, Investitor, JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla je naručio izradu ove

Studije s ciljem dobivanja okolišne dozvole od strane nadležnog organa za poslove

zaštite okoliša za pogon sanitarne deponije „Desetine“. Informacije koje su sadržane u

ovoj Studiji su dobivene od strane Investitora i prikupljene sa terena.

U svrhu izrade Studije za predmetni objekat izvršeno je slijedeće:

detaljna opservacija lokacije pogona sanitarne deponije „Desetine“ na lokaciji:

Tuzla, naselje Moluhe, na adresi Fikreta Salihovića Fikre bb, kao i analiza stanja

ekosistema ovog područja;

opservacija okolnog područja u odnosu na lokaciju;

analiza propisa i stručne literature u vezi navedenog investicionog zahvata;

prikupljeni su potrebne informacije i podaci od strane investitora;

obilazak lokacije.

OPIS PREDLOŽENOG PROJEKTA

Opis fizičkih karakteristika cijelog projekta i uslovi upotrebe zemljišta u toku

gradnje i rada pogona i postrojenja predviđenih projektom

Lokacija pogona i postrojenja

Sanitarna deponija grada Tuzla „Desetine“ JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla se nalazi u

sjevernom/sjeverozapadnom dijelu teritorije grada. Najbliža mjesna zajednica deponije

jeste naselje Rasovac, iako je istoj pritup omogućen kroz naselje Moluhe i Moluška

rijeka preko mjesnih saobraćajnica, ulica Fikreta Salihovića Fikre i Admira Dedića koje

se nadovezuju na gradsku sjevernu saobaćajnicu XVIII hrvatske brigade. Oznake, tj.

katastarske čestice parcela na kojoj je smještena deponija date su u prilogu studije.

Deponija zauzima ukupnu površinu od cca. 180.000 m2, od čega 13.532 m2 se odnosi

na površinu gdje se nalazi postrojenje za reciklažu. Užu okolicu čini brdski predio sa

šumovitim krajolikom. Poniže od lokacije, tačnije uz prevoj prije ulaza, nalazi se mjesni

potok Moluška rijeka. Najbliži stambeni objekti su udaljeni zračnom linijom: cca. 150 m

prema istoku, cca. 310 m prema sjeveru, cca. 350 m prema zapadu i prema jugu cca.

500 m, odnosno 700 m (na osnovu podataka očitanih sa satelitskih snimaka

„GoogleEarth“). Širu okolicu čini urbani dio grada Tuzle prema jugu i jugoistoku, naselja

Brđani i Solina prema istoku. Zapadno se nalaze naselja Lipnica, Lipnica Donja i

Rapače, a na sjeveru Tisovac i Dokanj. Na lokaciji se nalaze pored površine za

deponovanje postrojenje za reciklažu (kapaciteta 8 tona/h neselektovanog komunalnog

otpada), objekat kolske vage, te objekat za održavanje mehanizacije i radnih prostorija.

Na sljedećim slikama su prikazane trenutačna situacija, lokacija sa užom i širom

okolicom u odnosu na predmetnu lokaciju objekta.

Slika 2.1 Satelitski snimak šireg lokaliteta

Slika 2.2 Satelitski snimak užeg lokaliteta

Slika 2.3 Satelitski snimak situacije pogona deponije

Opis pogona i postrojenja i aktivnosti

Opis pogona i postrojenja

Sanitarna deponija

Sanitarna deponija za komunalni otpad je puštena u rad 1990. godine. Projekat o radu

deponije izrađen je 1985. godine od strane „Unioninvest“. Kapacitet deponije iznosi 2,9

miliona m3 (iz rješenje o upotrebi br. 02/2-361-101/90 od 04.09.1990. godine –

Republički sekretarijat za prostorno uređenje i zaštitu okolice, Sarajevo, SR BiH). Prema

planu prilagođavanja iz 2008. godine, ispunjenost kapaciteta u prvoj fazi rada slojevi od

kote 294 m.n.v. do 30 mn.v. iznosila je 451.400 m3, u drugoj fazi od kote 320 m.n.v. do

340 m.n.v. 1.100.000 m3. Ispunjenost nakon dvije faze rada pogona jeste cca. 60 %.

Prema glavnom projektu, radni vijek deponije je bio predviđena na 20 godina. Radi

povećanja kapaciteta i vijeka rada, nabavljena je mehanizacija (buldožderi, kompaktori i

sl.) i izgrađeno je reciklažno postrojenje za odvajanje sekundarnih sirovina iz otpada.

Slika 2.4 Ulaz na deponiju Slika 2.5 Bazen za dezinfekciju

Slika 2.6 Saobraćajnice Slika 2.7 Objekat vage

Radni prostor deponije je ograđen žičanom ogradom u dužini cca. 2.200 m, kojom je

onemogućen pristup trećim licima i životinjama na premise deponije.

Pristupne saobraćajnice su rekonstruirane i asfaltirane.

Reciklažno postrojenje

Reciklažno postrojenje izgrađeno je u septembru 2010. godine unutar hale površine

3.000 m2. Postrojenje se sastoji od segmenata: uređaji za prijem otpada, komunalni

separator, linija za sortiranje, oprema za reciklažu elektroničkog i elektronskog otpada,

postrojenja za presanje otpada, vertikalna presa za komunalni otpad i kompostera.

Projektovani kapacitet iznosi 8 tona/h, dok u praksi postrojenje prema podacima od

Investitora radi sa kapacitetom od 5 do 6 tona/h. Najnovija informacija o kapacitetu rada

postrojenja je iz 2017. godine i iznosi 465 tona sekundarnih sirovina, od čega 265 tona

papira i kartonske ambalaže, 180 tona plastične ambalaže i 20 tona metalne ambalaže.

Ovim načinom je omogućeno produženje radnog vijeka deponije.

Slika 2.8 Objekat reciklažnog postrojenja

Slika 2.9 Naslagani selektovani otpad

Slika 2.10 Reciklažno postrojenje

Mehanizacija

Obavljanje radnji na deponovanju, od prikupljanja, rastresanja, sabijanja i konačnog

prekrivanja otpada se vrši pomoću raznovrsne mehanizacije. Prisutna mehanizacija koja

djeluje po teritoriji grada (prikupljanje) i deponiji sastoji se od:

Autosmećari (18 kom.);

Autopodizači (3 kom.);

Autocisterne (5 kom.);

Kiperi (3 kom.)

Teretna vozila (18 kom.);

Viljuškar (1 kom.);

Buldožder (2 kom);

Kompaktor (1 kom.);

Utovarivač (1 kom.);

Čistilice (3 kom.);

Traktori (6 kom.);

Ostali uređaji: vozili TANA (1 kom.), prikolica (2 kom.), radna mašina JBC (1

kom.) i navlakač (1 kom.).

Slika 2.11 Utovarivač Slika 2.12 Autopodizač

Slika 2.13 Kompaktor Slika 2.14 Buldozer

Prezentirani brojčani podaci o vozilima su dobiveni od strane Investitora. Iz podatke se

mogu pridodati tri (3) službena putnička vozila.

Prisutna mehanizacija na deponiji sastoji se od:

Kombinovanih mašina za iskop i utovar;

Kamiona sa podizačem za rolo kontejnere;

Viljuškara;

Kompaktor (težine 20 tona);

Buldozera (težine 20 tona).

Kompaktor na deponiji omogućuje sabijanje ostatka komunalnog otpada (nakon

separacije u reciklažnom postrojenju) na koeficijent 1:2. Isti se koristi za sabijanja

pokrivke slojeva deponovanog otpada.

Cijevi za otplinjavanje

Na lokaciji su ugrađene cijevi za otplinjavanje slojeva otpada. Uslijed pokrivke i

nepristupačnosti zraka, pod utjecajem mikroorganizama dolazi do razgradnje otpada.

Osnovni produkti razgradnje su metan (CH4) i ugljik dioksid (CO2), te u manjim

količinama sumporvodonik (H2S) i azot (N2). Ukoliko se ovi gasovi ne odvode ili

prikupljaju zasebnim sistemom (npr. za potrebe dobivanja toplotne energije) mogu

nastati džepovi unutar slojeva. Prilikom oslobađanja tih džepova u okolicu, dolazi do

miješanja sa zrakom i tvore se eksplozivne smjese (metan/zrak i sumporvodonik/zak). Iz

tog razloga, gore pomenute cijevi su postavljene kako bi se nastali gasovi emitovali i

razrijedili u okolici.

Slika 2.15 Cijev za otplinjavanje na deponiji

Opis aktivnosti

Djelatnost Investitora jeste prikupljanje i zbrinjavanje komunalnog otpada iz

domaćinstava i privrednih subjekata sa teritorije grada Tuzla. Uz prikupljanje i

deponovanje pogona se bavi selektivnom odvajanjem sirovina (papir, karton, plastika i

metala, kao i elektronski i elektronički materijali) iz prikupljenog, tj. doveženog

komunalnog otpada. Prikupljanje otpada započinje na predviđenim lokacijama

stambenih, privrednih, kulturnih i ostalih objekata/subjekta u tipske metalne kontejnere

(zapremine 1,1 m3), kante (zapremine 50 l), te po potrebi u transportne kontejnere

(zapremine 5 i 7 m3). Na osnovu padataka iz Programa odvoza i deponovanja

komunalnog otpada na području grada Tuzla za 2018. godinu (potpuni program se

nalazi u prilogu dokumenta) obuhvaćeno je cca. 40.250 domaćinstava i cca. 2.050

privrednih subjekata. Broj kontejnera (V=1,1m3) raspoređenih po gradu je 1.650.

Dio otpada se se prikuplja iz posuda (kante, bačve i sl.) u vlasništvu domaćinstava, koje

su isti obavezni na dan prikupljanja iznijeti ispred objekata, tj. do saobraćajnice kojom

prolazi vozilo „Komunalca“. Prikupljanje se odvija u svaki dan u sedmici i podijeljeno je u

reone.

Otpad se prikuplje u specijalizirana vozila – teretna vozila za odvoz smeća, tzv.

autosmećar, koji djelomično sabijaju isti. Pri polasku, tj. izlasku na teren isti se važu

kolskom vagom (na lokaciji Deponije) i po povratku ponovno se važu. Prikupljeno

istresaju u dio reciklažnog postrojenja za prijem otpada, odakle elevatorom se vode u

komunalni separator (bubanj) gdje se vrši rastresanje i primarno odvajanje organskog

dijela od sekundardih sirovina. Organski dio se otresa u kontejnere ispod uređaja. Dalje

trakom se vodi rastreseni otpad u prostor gdje se vrši ručno razdvajanje otpada na:

plastičnu, metalnu, papirnu i kartonsku ambalažu, te elektronski i elektronični otpad.

Ručno odvojeni otpad se baca u koševe ispod predviđenih zona odvajanja. Nakon ovog

(sekundarnog) odvajanja selektirani otpad se vodi na uređaje za presanje i baliranje. Isti

se nakon presanja i baliranja otprema pomoću viljuškara u dio objekta gdje se skladišti i

vrši plasman (tj. prodaja). Organska frakcija se vodi na kompostiranje, a neselektovani

dio na deponiju. Radi ograničenja kapaciteta rada reciklažnog postrojenja, dio

dovezenog otpada se direktno istresa na deponiju.

Istreseni otpad na deponiji se pomoću buldozdera, kombinovanih mašina za iskopavanje

i razgrtanje raspoređuje po površini, te prelazi kompaktorom (20 tona). Po prelasku

kompaktora, vrši se sabijanje otpada na omjer 1:2. Sabijena dnevna masa otpada je do

60 cm. Po ispunjenu površine, ista se prekriva pokrovom koji čine zemlja, pijesak ili

građevinski materijal. Debljina sloja pokrova iznosi cca. 0,15 – 0,20 m, koji se također

sabija. Sabijanjem otpada postiže se specifična težina (tj. gustina) sa 0,28 tona/m3 na

0,80 tona/m3. Ponavljanje operacija se odvija sve dok se ne postigne sloj visine cca. od

2,5 do 3,0 m, te se započinje sa novim slojem. Svaka faza ima ukupnu debljinu (visinu)

sloja od cca. 18,0 m. Nakon faze, vrši se završno prekrivanje sloja (pokrivkom) u visini

od najmanje 70 cm. Dnevna količina pokrivke je 25% od ukupne količine deponovanog

otpada.

U tabelama 2.1 i 2.2 date su ukupan broj i kvalifikaciona struktura radnika preduzeća

JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla, zaključno na dan 31.12.2017. godine. Osoblje koje je

angažovano direktno u poslovima rada deponije desetine je označeno crvenom bojom.

Tabela 2.1 Ukupan radnika

Red.br. Služba /

Radna jedinica Broj osoblja

1. Služba za opšte i pravne poslove 24

2. RJ Odvoz smeća 55

3. RJ Higijena grada 63

4. RJ Mehanička radiona i KG servis 14

5. RJ Parkovi 44

6. Služba za naplatu 39

7. Služba za finansije 7

8. Služba za knjigovodstvo i naplatu 7

9. RJ Deponovanje i upravljanje čvrstim otpadom 33

10. Služba za tehničke poslove 7

Zaposleni na neodređeno 256

Zaposleni na određeno 37

Ukupan broj zaposlenih 293

Tabela 2.2 Kvalifikaciona struktura radnika

Red.br. Kvalifikacija Broj izvršilaca

1. MR – magistar 2

2. VSS – visoko stručna sprema 21

3. VŠS – viša stručna sprema 4

4. VKV – visokokvalifirani radnik 5

5. SSS – srednja stručna sprema 53

6. KV – kvalificirani radnik 64

7. PK – polukvalificirani radnik 2

8. NK – nekvalifirani radnik 142

Opis osnovnih karakteristika proizvodnog procesa, priroda i količina materijala

koji se koriste

Aktivnosti koje se provode su selekcija sekundarnih sirovina iz komunalnog otpada, kao

i trajno skladištenje tj. deponovanje komunalnog otpada iz domaćinstava i privrednih

subjekata grada Tuzla.

Treba uzeti u obzir da sastav otpada nije stalan, uslijed ne postojanosti razvijenog sistema odvojenog prikupljanja otpada. Grad Tuzla, je u skorije vrijeme postavio nekoliko ostrva na kojima je moguće selektivno odlagati otpad u namjenske posude do dolaska vozila JKP „Komunalac“. Tako, po porijeklu i vrsti otpada koji se mogu naći na deponiji dodatna podjela je:

Kabasti otpad,

Otpad iz domaćistava,

Otpad iz privrednih, obrazovnih i drugih institucija,

Otpad sa javnih površina,

Otpad industrijskih procesa,

Isparvljivi i zapaljivi otpad,

Lebdeći pepeo i ostali procesi spaljivanja, Prema hemijskom sastavu mogu biti organski i neorganski u vidu čvrstih, polučvrstih i tečnih otpadaka. Zabranjeni otpad za odlaganje na sanitarnim deponijama čine:

Radioaktivni materijali;

Eksplozivne materije;

Pesticidi, insekticidi, fungicidi, herbicidi;

Agresivne materije (baze i kiseline);

Patogene materije;

Medicinski otpad;

Toksični otpad;

Organski rastvarači;

Nafta i naftni derivati i sl. Kabasti otpaci

Ovaj tip otpada obuhvata ostatke i dijelove vozila, opreme i postrojenja, građevinskih

materijala, namještaja, i sl. Ulaze u kategoriju čvrstog otpada i pretežno su hemijski

stabilni na duži vremenski period. Dio iz kabastog otpada koji se odnosi na građevinski

materijal, kao što su: ostaci konstrukcija, izlomljeni beton, asfalt, cigla, crijep, gips i sl.

koristi se za izgradnju prilaznih puteva i puteva na samoj deponiji i moguće ih je odložiti

na deponiju prekrivnog materijala koja se nalazi na samoj lokaciji sanitarne deponije.

Otpad iz domaćinstava

U ovu vrstu otpada ubrajaju se: ostaci hrane, otpaci nastali kod čišćenja i odbačena

ambalaža (papir, plastika, staklo, metal), teksitili, odjeća, hemijski preparati korišteni za

pokućanstvo i sl. Većinom su organskog porijekla i lako se deponuju, skloni su

razlaganju uz nastajanje gasova neprijatnog mirisa.

Otpad iz privrednih, obrazovnih i drugih institucija

Dio ovog otpada je sličan otpadu iz domaćinstava. Porijeklo, u vidu neopasnog otpada,

jeste iz škola, privrednih subjekata, bolnica i sl. Kao i čvrsti otpad iz domaćinstava može

se lako smanjivati na pogodnu zapreminu i obrađivati na isti način kao i otpaci iz naselja

i nekih industrijskih pogona, te se često dopremaju pomiješani.

Otpad sa javnih površina

Ovaj otpad predstavlja mješavinu više materijala koji se nailaze i prikupljaju sa

saobraćajnica, trotoara, parkinga, parkova, šetališta, trgova i drugih javnih površinama.

Sastav im čine: lišće i sasušena trava, ostaci i otpaci od hrane, razna ambalaža od

prehrambenih i drugih proizvoda, otpad sa pijaca, uginule životinje, materijali korišteni

protiv poledice, prašine od trošenje (habanja) trasa kretanja vozila,

Otpad iz industrijskih procesa

Industrijski otpad po pravilu bi se trebao zbrinjvati od specijaliziranih preduzeća ili lica

koja imaju ovlaštenja za obavljanje tih radnji, ipak dio ovog otpada može lako dospijeti

unutar posuda za prikupljanje komunalnog otpada. Sastav i agregatno stanje ovise od

tehnološkog procesa. Neopasni čvrsti, polučvrsti i tečni otpad se može deponovati opet

samo ako to uslovi na deponiji dopuštaju u vidu zaštite zemljišta i voda. Ovi otpaci

nastaju u procesu industrijske proizvodnje, a sastav im je vrlo raznolik, u ovisnosti od

vrste tehnološkog procesa.

Dio ovog otpada može nepodobno uticati na normalni rad deponije. Takav materijal čine

filterski i lagani vlaknasti materijali, veliki komadi ploča, metala, plastike ili drveta. Kao

takvi mogu stvarati šupljine, ne dopustiti valjanje, tj. sabijanje, stvoriti džepove koji

vremenom mogu dovesti do naglog slijeganja površine deponije. Otpad u vidu granulata

i praška, te otpad od obrade metala i sl. može biti opasan po zdravlje radnika deponije.

Ovi otpaci mogu uzrokovati smetnje pri radu ako ih vjetar raznosi, takođe mogu biti

agresivni za mašinsku opremu na deponiji. U slučaju deponovanja isti je odmah

potrebno prekriti pokrivnim slojem.

Isparljivi i zapaljivi otpad

Slična situacija kao i sa industrijskim otpadom, ovaj otpad kao što su boje, ostaci boje,

stara ulja, tečnosti za suho čišćenje, kao i opiljci lakih metala se mogu naći u miješanom

komunalnom otpadu ili se po dogovoru odlagati. Ovisno od stepena reaktivnosti i

zapaljivosti mogu se nanijeti na drugu vrstu otpadaka, ili u slučaju da su vrlo isparljivi i

zapaljivi, potrebno ih je odmah odložiti na za to posebno pripremljenom mjestu na

deponiji, tj. na deponiju specijalnih otpadaka. U blizini odlaganja ne treba dozvoliti

pojavu izvora paljenja i toplote.

Lebdeći pepeo i ostaci procesa spaljivanja

Uslijed induvidualnih ložišta na teritoriji grada Tuzla neizbježna je pojava lebdećeg

pepela i krupnog pepela od sagorijevanja drveta i uglja. Lebdeći pepeo može biti

ovlažen ili suh u zavisnosti na kakav je način bio odvojen iz gasa (ovaj način se odnosi

na industrijske sisteme).

Krupni pepeo od procesa sagorijevanja koji čine organske i neorganske frakcije od

goriva se deponuje na površinu deponije. Ovaj pepeo na istu dolazi kao hladan ili topao.

Kao topao može dovesti do paljenja podložnog otpada. Pepeo može sadržavati veću

količu vlage i uz zaostale organske materije može doprinjeti nastanku neprijatnog mirisa,

te prouzrokovati privlačenje insekata i štetočina. Shodno tome pepeo se proporučuje

odmah ugraditi u tijelo deponije i prekriti prekrivnim materijalom. Također dio ovog

pepela se može koristiti kao pokrivka na deponiji, sa obzirom da nije u potpunosti suh. U

narednoj tabeli 2.2 date su kategorije u skladu sa Listom otpada (iz 2008.) koje na

osnovu sastava prikupljenog otpada sa reona grada.

Tabela 2.2 Kategorije i pod kategorije otpada

Kategorija otpada Opis kategorije / podkategorije

20 Komunalni otpad i slični otpad iz industrije, trgovine i zanatskih pogona,

uključujući odvojeno prikupljene frakcije. 20 01 Odvojeno skupljeni sastojci (osim 15 01) 20 02 Otpad iz vrtova i parkova 20 03 Ostali komunalni otpad 17 Građevinski otpad i otpad od rušenja objeka 17 01 Beton, opeka/cigle, crjepovi/ploćice i keramika 17 02 Drvo, staklo i plastika

17 04 Metali (uključujući njihove legure) 17 05 Zemlja, kamenje i iskopana zemlja od raba bagera 16 Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu 15 Ambalažni otpad 15 01 Ambalaža (uključujući odvojeno skupljani komunalni ambalažni otpad) 10 Otpad iz termičkih procesa 10 01 Otpad iz termolektrana i ostalih uređaja za spaljivanje (osim 19)

U nastavku su dati podaci o kretanju, kapacitetu i količini sekundarnog otpada.

Informacije su dobivene od strane Investitora.

Tabela 2.3 Podaci o prikupljenom otpadu za period 2013. – 2017.

Godina Miješani komunalni

otpad [tona]

Selektovani otpad [tona]

Papirna i kartonska

ambalaža

Plastična

ambalaža

Metalni

otpad

2013 22.560 290,5 300,4 29,1

2014 20.685 240,45 146,5 14,74

2015 36.400 234,0 171,5 14,5

2016 37.560 210,5 185,7 19,0

2017 43.680 265 180,0 20,0

Prosjek 32.177 248,09 197,72 19,46

Npr. za 2017. godinu od 43.680 tona prikupljenog miješanog komunalnog otpada

preraspodjela po mjestu nastanka je slijedeća:

38.000 tona iz domaćinstava;

4.112 tone iz privrednih subjekata (proizvodne i uslužne djelatnosti);

1.568 tone od rada Javne komunalne službe.

Godišnja potrošnja materijala za prekrivanje se kreće između 10.000 do 15.000 tona, u

koji se ubraja i građevinski materijala korišten za posipanje puteva kretanja na deponiji.

Napajanje električnom energijom se vrši sa NN mreže JP „Elektroprivreda BiH“ d.d.

Sarajevo – Podružnica „Elektrodistribucija“ Tuzla, dok se napajanje sanitarnom vodom

vrši iz vodovodne mreže grada Tuzle (JKP „Vodovod i kanalizacije“ d.o.o. Tuzla). U

sljedećoj tabeli prikazana je približna potrošnja električne energije i vode na deponiji. Za

rad mehanizacije deponije, te prevoznih uređaja kao gorivo se koristi dizel.

Tabela 2.4 Prosječna otrošnja energenata i vode

R.b. Jedinica mjere Godišnja potrošnja

1. Električna energija kWh 55.000

2. Voda m3 110

3. Dizel t 40

Opis tehnološkog procesa

Prijem, skladištenje i prijevoz otpada

U nastavku je dat opis tehnološkog procesa po fazama vršenja operacije, od prikupljanja

(sa mjesta nastanka), preko istresanja i selektiranja sekundarnih sirovina, do konačnog

deponovanja i pokrivanja sloja.

Prikupljanje:

Tehnološki proces započinje vaganjem praznog vozila za prikupljanje otpad –

autosmećara na lokaciji deponije. Nakon vaganja pristupa se prikupljanju

miješanog komunalnog otpada sa predviđenih reona kojim su obuhvaćeni

stambeni, privredni, kulturni i ostali objekti/subjekti. Iz tih objekata otpad se

odlaže u tipske metalne kontejnere (zapremine 1,1 m3), kante (zapremine 50 l), te

po potrebi u transportne kontejnere (zapremine 5 i 7 m3). Dio otpada se prikuplja

iz posuda (kante, bačve i sl.) u vlasništvu domaćinstava, koje su isti obavezni na

dan prikupljanja iznijeti ispred objekata, tj. do saobraćajnice kojom prolazi vozilo

autosmećar.

Kontejner (V=1,1 m3) na terenu zaposlenici pozicioniraju tako da se može

pomoću nosača-prevrtača zagrabiti. Nakon što ulegne nosač, pomoću

hidrauličkog sistema diže i okreće kontejner tako da se poklopac istog otvori i

istrese sadržaj unutar bubnja (komore) autosmećara. Ova radnja se ponavlja

nekoliko puta dok se u potpunosti ne isprazni kontejner. Nakon istresanja,

kontejner se spušta i vraća na mjesto. Ako ima više kontejnera na lokaciji, provodi

se ista procedura. Prije odlaska na slijedeću lokaciju sa kontejnerima, vrši se

sabijanje pretrešenog otpada pomoću kompaktora unutar komore.

U slučaju da su u pitanju kante (npr. 50 l zapremine), radnici ručno istresaju

sadržaj iste u komoru vozila i vrše sabijanje. Ovo se odnosi i na otpad iz posuda

u vlasništvu domaćinstva.

Kontejneri većih zapremina (5 ili 7 m3) se koriste u posebne svrhe, npr. pri

građevinskim radovima, restauracijama objekata, prikupljanje otpada iz pogona,

pijaca i sl. Pražnjenje istih, tj. odvoz otpada sa kontejnerom se odvija prema

ispunjenom kapacitetu ili dogovorenom planu. Po kontejner dolazi posebno vozilo

sa dizalicom i kukama, koje isti diže na svoj transportni dio, zaposlenici osiguraju

o pomicanja i odvoze na deponiju.

Po ispunjenu kapaciteta, odnosno preuzimanju velikog kontejnera vozilo se vraća

na premise deponije. Po ulazu u deponiju vrši se vaganje i bilježi razlika u

masama, radi vođenja evidencije.

Rad reciklažnog postrojenja

Prikupljeni otpad u vozilu ili kontejneru se nakon vaganja odvozi do reciklažnog

postrojenja. Istresanje se vrši u koš za prijem otpada. Iz koša se putem elavatora

vodi u komunalni separator (bubanj) se vrši rastresanje i primarno odvajanje

organskog dijela od sekundardih sirovina. Organski dio se otresa u kontejnere

ispod uređaja.

Neotrešeni dio otpada se vodi trakom vodi u prostor gdje se vrši ručno

razdvajanje otpada na: plastičnu, metalnu, papirnu i kartonsku ambalažu, te

elektronski i elektronični otpad. Ručno odvojeni otpad se baca u koševe ispod

predviđenih zona odvajanja.

Nakon odvajanja selektirani otpad se vodi na uređaje za presanje i baliranje.

Prešani i balirani otpad se pomoću viljuškara otprema u dio objekta gdje se

skladišti i vrši plasman (tj. prodaja).

Organska frakcija se vodi na kompostiranje, a neselektovani dio na deponiju.

Radi ograničenja kapaciteta rada reciklažnog postrojenja, dio dovezenog otpada

se direktno istresa na deponiju.

Istresanje i sabijanje otpada na površini deponije

Ostatak selektovanog otpada se prevozi u kontejnerima. Kontejneri se pomoću

vozila preokretaju i sadržaj istresa na određenu površinu, gdje će se vršiti

rasprostiranje i sabijanje istog. Pored ovog otpada, postoji i direktno istresanja iz

vozila.

Pomoću buldoždera i/ili kompaktora vrši se razgrtanje i sabijanje. Nakon prelaska

kompaktora (mase 20 tona) otpad se sabija na omjer 1:2. Sabijanjem se

povećava gustina otpada sa 0,28 n 0,8 t/m3. Dnevno se na određenoj površini

sabije do 60 cm otpada. Nakon dnevnog sabijanja, površina se prekriva sa slojem

pijeska i zemlje debljine cca. 0,15 – 0,20 m. Dnevna količina pokrivke iznosi 25%

od ukupne količine deponovanog otpada. Ispunjenjem i sabijenjem do sloja visine

od 2,5 – 3,0 m, prelazi se na narednu površinu, gdje se ponavljaju radnje.

Dostizanjem visine od 18 m za fazu deponovanja, površina se prekriva sa

pokrivkom debljine najmanje 70 cm, sabija i započinje nova faza deponovanja.

Završno planiranje nagiba deponije treba da bude s tačnošću ne manje od 2 do

4%, kako bi se izbjeglo stvaranje neravnina, a tim i sakupljanje vode. To može

usloviti pojavu erozije, čime bi se ugrozila stabilnost blokova, a i omogućila veća

infiltracija padavina u tijelo deponije.

Odvođenje gasova

U dubljim slojevim nastali gasovi; metan, sumporvodonik, ugljik dioksid i azot se

pomoću perforiranih cijevi uslijed razlike pritisaka odvode u okolinski zrak. U

okolnom zraku se razrjeđuju. Prije početka dizanja novog sloja vrši se

postavljanje segmenta cijevi na već postojeću.

Procjena, po tipu i količini, očekivanog otpada i emisija (zagađivanje vode,

zraka i zemljišta, buka, vibracije, svjetlo, toplota, radijacija i sl.) koji su rezultat

predviđenog proizvodnog procesa

Čvrsti otpad

Osnovna sirovina sa kojom se manipulira na lokaciji jeste miješani komunalni otpad.

Ipak uslijed boravka radnika i održavanja mehanizacije isti i nastaje u zanemarivim

količinama, te se i deponuje, tj. selektuje na lokaciji.

Emisija u zrak

Osnovni negativni utjecaj deponija na okolni zrak jeste nastanak neugodnog mirisa

uslijed aerobne i anaerobne razgradnje organskog dijela otpada. Ovi mirisi uslijed

izoliranosti i okruženja područja smještaja deponije su ograničeni na užu lokaciju. Ipak,

uslijed utjecaja ruže vjetrova mirisi mogu dospijeti u okolicu, tj. kretati se prema obližnjim

naseljima. Uz miris nastaju gasovi; metan, sumporvodonik, ugljik dioksid i drugi, koji se

emituju u okolicu. Od ovih materija metan i sumporvodonik mogu stvarati eksplozivne

smjese, ako se koncentriraju u nekom prostoru.

Tokom sušnog perioda i uslijed utjecaja vjetrova moguća je depozicija prašine,

prvenstveno porijeklom od pokrivke (prašine i zemlje) i manjim dijelom od deponovanog

otpada.

Uz poduzimanje mjere prekrivanja površina inertnih materijalim (građevinski i sl.),

vlaženje dijela lokacije je prihvatljiv način za smanjenje emisije naročito prašine u

okolicu.

Uzimajući u obzir udaljenost deponije od najbližih stambenih objekata (cca. 300 m) i

najbližeg naselja Moluška rijeka (cca. 2 km), mogućnost negativnih utjecaja po okolni

zrak i zdravlje okolnog stanovništva kao i mogućnost eksplozije ili požara od pojave

metana je smanjena.

Emisija u tlo

U tehnološkom procesu rada deponije tlo, tj. zemljište se koristi kao lokacija na koje se

deponuje, sabija i prekriva prikupljeni otpad. Od svoje izgradnje deponija je izgrađena

da posjeduje nepropusno dno koje onemogućuje procjeđivanje nastalih otpadnih voda u

ostatak zemljišta i izazvati kontaminaciju istog.

Istovremeno čvrsti otpad koji se odlaže na deponiju uz već prisutni način kontrolisanog

skupljanja, transporta i odlaganja ne može dospjeti na površine izvan odlagališta i

shodno tome ne može imati negativnog utjecaja po zemljište izvan deponije.

Od mogućih utjecaja mogu se izdvojiti:

fizički utjecaj prisutne količine otpada u vidu pritiska na dno ;

mogućnost obrušavanja visokih slojeva obodnih dijelova;

raznošenje prašine i aerosolova uslijed utjecaja zračnih struja na lokaciji.

Emisija u vode

Otpadne procjedne vode generalno iz deponija su posebno opasni zagađivači.

Oborinske, podzemne i površinske vode iz tijela deponije su najčešće zagađene

metalima (teškim), tei organskim i neorganskim materijama. Prisustvo ovih materijama

može dovesti do zagađenja okolnog zemljišta, podzemnih voda i sl. uslijed sadržaja

patogenih organizama, toksičnih komponenti i teški matela. Iz tog razloga te vode se

moraju kontrolirano ispuštati. Kontrolirano ispuštanje započinje sa drenažom sa dna

deponije, putem perforiranih cijevi, prema, prečistaću do konačnog ispuštanja u

recipijent.

Ostale otpadne vode, koje ako se na adekvatan način ne zbrine mogu imati nagativan

utjecaj, što na tlo, što na vodotoke i preko njih na floru i faunu su slijedeće:

Oborinske vode su nezaobilazne na predmetnoj lokaciji. Po utjecaju mogu se podijeliti

na:

Oborinske vode koje direktno padaju na manipulativnu površinu se prodjeđuju na

dna, gdje se mješaju sa procjenim vodama iz otpada, odakle se vode u recipijent.

Oborinske vode sa trasa kretanja vozila, koje se prikupljaju sistemom odvoda

prema recipijentu. Ove vode ne smiju biti onečišćene sa naftom i naftnim

derivatima, te ostalim materijama koje se javljaju na trasama kretanja.

Oborinske vode iz okolice, tj. koje se kreću kroz okolno zemljište.

Tehnološke vode koje nastaju i neadekvatnim prikupljanjem mogu imati utjecaj na

okolicu su:

Vode iz bazena za dezinfekciju vozila.

Tehnološka voda od pranja radno-manipulativnih površina, vozila i posuda za

prikupljanje otpada, te reciklažnog postrojenja.

Sanitarno – fekalne vode iz objekata se prikupljaju zasebnim kanalima i odvode prema

recipijentu kanalizacionoh otpadnih voda grada Tuzla.

Potrebe za toplotnom energijom

Tokom zimskog perioda vrši se zagrijavanje radnih prostorija (kancelarije), dok ostali

dijeli s ne zagrijavaju.

Tehnološki proces na deponiji i u reciklažnom postrojenju ne zahtijeva toplotnu energiju

za odvijanje.

Radijacija

Iz aktivnosti na lokaciji ne nastaju emisije radijacije u okolicu.

Nastajanje i širenje buke

Buka nastaje i ostaje na lokaciji. Nestacionarni izvori buke su: kretanje transportnih

vozila (autosmećara) sa i na premise deponije, potom rad mehanizacije koju čine

buldožderi, kompaktor, prevrtaći i dr., viljuškar. Od stacionarnih izvora buke izdvaja se

pogon selektivnog odvajanja otpada, iako se proces odvija unutar objekta hale.

Područje u kome je locirana deponije može se smatrati industrijskom zonom uslijed

aktivnosti koje se odvijaju i izoliranosti od okoline. Shodno tome dozvoljeni nivoi vanjske

buke prema Zakonu o zaštiti buke ("Službene novine FBiH", broj 110/12) u ovoj zoni su

70 dB (dan) i 70 dB (noć). Radno vrijeme društva je od 07:00 do 16:00 sati.

OPIS OKOLIŠA KOJI BI MOGAO BITI UGROŽEN PROJEKTOM

Grad Tuzla je smješten na 44o33' geografske širine i 18o42' geografske dužine. Površina

grada iznosi 303 km2, nadmorska visina je 231 m, a područje cijelog grada se nalazi na

nadmorskoj visini između 200 m i 760 m. Teritorija grada je sa sjeverozapada okužena

planinskim vijencem Majevica, sa jugozapada planinama Ozren, Konjuh i Javornik.

Područje uže i šire lokacije objekta se svrstava u peripanonsku oblast tj. kontaktnu zonu

Dinarida Panonske nizije. Kotlinasto područje se nalazi na južnoj strani grebena

Majevice i odvojenog grebena prema Obodnici. Sastoji se pretežno od dugih poprečnih

potočnih dolina i kosa koje se završavaju u dolini rijeke Jale. Teren je blago nagnut

prema jugu.

Grad se graniči sa sjeverne i sjeveroistočne strane sa općinama Srebrenik i Lopare, sa

jugositočne strane općinom Kalesija, sa južne strane općinom Živinice i sa zapadne

općinom Lukavac. Osnovnu mrežu vodotoka čini rijeka Jala sa svojim pritokama od kojih

su najveće Solina i Joševica, te Požarnička rijeka, Grabov i Mramorski potok.

Rijeka Jala izvre na podučju Majevice na nadmorskoj visini od 700 m. Ukupna dužina

glavnog toka od izvorišta do ušča u Spreču iznosi 37 km. Šire područje je većim dijelom

izgrađeno od geološki mlađih sedimenata (neogen). Tuzlanski bazen u kojem se nalazi

objekat je nastao faznim taloženjem koje uslijedilo nakon mezozoika. Uz dodatno

djelovanje klimatskih karkteristika formirale su se raznolike i specifične sedimentne

tvorevine. Posmatrano područje se odlikuje umjereno kontinentalnom klimom koje su

uzrokovane reljefnim karakteristikama i položajima.

Podaci o stanovništvu

Prema poslijednjem popisu stanovništva iz 2013. godine u Tuzli je nastanjeno 110.979

stanovnika, u odnosu na prethoni službeni popis iz 1991. godine, tadašnja opština Tuzla

imala je 131.618 stanovnika, raspoređenih tada u 66 naselja.

U narednoj tabeli 3.1 dat je prikaz kretanja broja stanovništva na osnovu nacionalnog

izjašnjavanja za godine 1961., 1971., 1981., 1991. i 2013.

Tabela 3.1 Kretanja broja stanovništva na teritoriji općine / grada Tuzla

Stanovništvo općine/grada Tuzla

Nacionalnost: Godina popisa

2013. 1991. 1981. 1971. 1961.

Hrvati 15.396

(13,87%)

20.398

(15,49%)

24.811

(20,38%)

27.735

(25,84%)

24.080

(29,29%)

Srbi 3.378

(3,04%)

20.271

(15,40%)

20.261

(16,64%)

21.089

(19,65%)

19.720

(23,99%)

Muslimani /

Bošnjaci

80.774

(72,78%)

62.669

(47,61%)

52.400

(43,05%)

53.271

(49,65%)

19.205

(23,36%)

Jugoslaveni - 21.995

(16,71%)

19.059

(15,65%)

2.540

(2,36%)

17.519

(21,31%)

Ostali i

nepoznato

11.431

(10,30%)

6.285

(4,77%)

5.186

(4,26%)

2.658

(2,47%)

1.692

(2,05%)

Ukupno 110.979 131.618 121.717 107.293 82.216

Naseljena mjesta

Naselja grada Tuzle:

Brđani, Breške, Breze, Brgule, Bukinje, Cerik, Cviljevina, Čaklovići Donji, Čaklovići

Gornji, Čanići, Dobrnja, Dokanj, Dragunja Donja, Dragunja Gornja, Gornja Tuzla,

Grabovica Donja, Grabovica Gornja, Hudeč, Husino, Kiseljak, Kolimer (dio), Kolovrat,

Konjikovići (dio), Kosci (dio), Kovačevo Selo, Kovačica, Krtolije, Kukovina, Lipnica,

Lipnica Donja, Lipnica Gornja, Lipnica Srednja, Ljepunice, Ljubače, Marinkovići,

Mihatovići, Milešići, Morančani, Mramor, Mramor Novi, Obodnica Donja, Obodnica

Gornja, Orašje, Osoje, Par Selo Gornje, Pasci Donji, Pasci Gornji, Petrovice Donje,

Petrovice Gornje, Plane, Pogorioci, Poljana, Potraš (dio), Požarnica, Rapače, Rasovac,

Simin Han, Snoz, Svojtina, Ševar, Šići, Šićki Brod, Tetima, Tisovac, Tuzla I Vršani.

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Tuzla, gotovo u cjelini, ušla je u

sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušli su dijelovi

naseljenih mjesta Kolimer, Konjikovići, Kosci i Potraš.

Podaci o flori, fauni, vodama, vazduhu i zemljištu

Flora

Prema klimazonalnoj raspodjeli šumskih zajednica ovaj prostor pripada klimatogenoj

zajednici hrasta kitnjaka i običnog graba. Unutar ove zone ima dosta različitih šuma koje

su nastale pod jakim antropogenim utjecajem ili su se formirale kao posljedica

mikroklimatskih i orografskoedafskih faktora.

Unutar ove klimatogene zajednice na užem lokalitetu, osim šuma kitnjaka i običnog

graba javljaju se čiste bukove šume, zatim čiste šume hrasta kitnjaka, kao i prelazni

oblici ovih šuma. Na vrlo malom prostoru bukove šume se smjenjuju sa šumama hrasta

kitnjaka, tako da se na prelazima javljaju mješovite šume, u kojima osim skoro

podjednakog učešća hrasta kitnjaka i bukve, se javljaju i obični grab, cer, lipa, klijen,

divlja trešnja, a u jače degradiranim dijelovima breza, bagrem, jasika i borovi.

Floristički sastav ovih šuma je vrlo šarolik. Dok su šume bukve, koje su ovdje uglavnom

izdanačkog porijekla, floristički vrlo oskudne (mali broj biljnih vrsta), šume kitnjaka i

običnog graba su floristički vrlo bogate.

Šume kitnjaka i običnog graba (Querco et Carpinetum)

Zahvataju najvećim dijelom se nalaze se na pliocenskim pijeskovim gdje su se formirala

distrična smeđa zemljišta (distrični kambisol). Negdje su to gotovo čiste šume hrasta

kitnjaka, a negdje mješovite šume. Tamo gdje je tlo kiselije počinje izostajati grab, tako

da šuma konačno prelazi u čisti hrastik, a dijelovi sa vlažnijim stanišnim uslovima više

naseljava grab.

Osim glavnih drvenastih vrsta hrasta kitnjaka (Quercus petraea) i običnog graba

(Carpinus betulus), često se tu nalaze bukva (Fagus sylvatica), klen (Acer campestre),

divlja trešnja (Prunus avium), lipe (Tilia tomentosa, T. platyphyllos.) zatim brijest (Ulmus

glabra) i javori (Acer pseudoplatanus i A. platanoides).

Obzirom da su ove šume pod jakim antropogenim utjecajem, odnosno da je u nekim

dijelovima došlo da jačeg prekida sklopa kao i zarastanja proplanaka koji su se nalazili

unutar ili na rubovima šume, imamo vrlo čestu pojavu pionirskih vrsta drveća kao što su

breza (Betula verucosa), jasika (Populus tremula), bagrem (Robinia pseudacacia),

obični bor (Pinus silvestris), crni bor (Pinus nigra. Sloj grmlja dobro je razvijen i grade ga

mnogobrojne vrste. Neke od njih su poljska ruža (Rosa arvensis), lijeska (Corylus

avellana), divlja kruška (Pyrus pyraster), likovac (Daphne mezereum), glogovi

(Crataegus monogyna i C.oxyacantha).

Sloj prizemnog bilja također je izuzetno dobro, a zastupljeni su mišje uho (Omphalodes

verna), kukurijek (Helleborus odorus ), žućkasta grahorica (Vicia oroboides), režuha

(Cardamine bulbifera), biskupska kapica (Epimedium alpinum), volujsko oko (Hacquetia

epipactis), urodica (Melampyrum pratense ssp. vulgatum) razgon (Veronica officinalis),

bekica bjelkasta (Luzula albida), karakterizira ga i veliki broj vrsta proljetnica kao što su

pasji zub (Erythronium dens-canis), visibaba (Galanthus nivalis), divlji zumbul,

procijepak (Scilla bifolia), kaćunak (Crocus vernus) koje te šume čine izuzetno šarenim u

proljeće prije prolistavanja drvenastih vrsta.

Šume bukve (Fagus sylvatica)

Ovdje se, uglavnom, radi o izdanačkim šumama sekundarnog karaktera. Osim bukve

(Fagus sylvatica) u spratu drveća prisutni su još: obični grab (Carpinus betulus), hrast

kitnjak (Qurcus petraea), divlja trešnja (Prunus avium), breza (Betula verrucosa), jasika

(Populus tremula), bijeli bor (Pinus sylvestris), crni bor (Pinus nigra), od grmova tu su:

zova (Sambucus nigra), drijen (Cornus mas), lijeska (Corylus avellana), crveno pasje

grožđe (Lonicera xylosteum), obični likovac (Daphne mezereum), smrdljika (Rhamnus

fallax).

U prizemnoj flori zastupljeni su: bradavičak (Dentaria bulbifera), kopitnjak (Asarum

europeum), zdravac (Sanicula europea), lazarkinja (Asperula odorata), šumarica

(Anemone nomorosa), zimska paprat (Polystichum lobatum), resulja (Mercurialis

perennis), mrtva kopriva žuta (Lamium luteum), petrov krst (Paris guadrifolia), očoboljka

(Saxifraga rotundifolia), Solomonov pečat obični (Polygonatum multiflorum), devetolisna

režuha (Cardamine enneaphyllos), gorčika (Prenanthes purpuraea), praseće zelje

(Aposeris foetida), medunica (Salvia glutinosa), navala (Dryopteris filix-mas), navala

ženska (Athyrium filix-femina), šumski šaš (Carex sylvatica) i dr.

Šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli et Quercetum roboris)

Ova šumska zajednica je bogata florističkim elementima koji su tipični i za neke druge

fitocenoze. Osim hrasta lužnjaka (Quercus robur) i običnog graba (Carpinus betulus)

kao edifikatora, u spratu drveća se sreću lipe (Tilia cordata i Tilia tomentosa), kljen (Acer

campestre), žestika (Acer tataricum), bijeli jasen (Fraxinus excelsior), divlja trešnja

(Prunus avium) kao i bukva (Fagus silvatica), hrast kitnjak (Quercus petraea) i dr. U

spratu grmlja zastupljeni su: lijeska (Corylus avellana), bijeli glog (Crataegus monogina),

kurika obična (Evonymus europaea), drijen (Cornus mas), svib (Cornus sanguinea),

zova (Sambucus nigra) i dr. U sloju prizemne flore zastupljeni su: šumski šaš (Carex

sylvatica), lednjak ili zlatica (Ranunculus ficaria), šumarica (Anemone nemorosa), velika

bahorica (Circea lutetiana), šumarica žuta (Anemone ranunculoides), dobričica

(Glechoma hederacea), puzajuća ivica (Ajuga reptans), ostruga (Rubus caesius),

razmaknuti šaš (Carex remota), biskupska kapa (Epimedium alpinum), mlađa obična

(Corydalis solida), kopitnjak (Asarum europaeum) i dr.

Šuma crne johe (Alnus glutinosa)

Od šumskih ekosistema još je značajno spomenuti manje površine pod crnom johom

(Alnus glutinosa). Ove fitocenoze zauzimaju prostore koji su pod stalnim utjecajem

visokog

nivoa podzemnih voda i gdje je neprekidno prisutna vlaga u rizosferi, odnosno na

močvarnooglejnim zemljištima. Crna joha ima pionirski karakter jer naseljava stare

tokove i stvara šumsko tlo koje omogućuje rast drugim vrstama drveća.

Osim johe od drveća su prisutni hrast lužnjak, bijela vrba, bijela topola i dr. Sloj grmlja

dobro je razvijen i u njemu rastu: crvena hudika (Viburnum opulus), prava krkavina

(Rhamnus catharticus), trušljika (Frangula alnus), svib (Cornus sanguinea), te obična

kurika (Euonymus europaeus, zova (Sambucus nigra). U sloju niskog rastinja se nalazi

dugoklasi šaš (Carex elongata), vučja noga (Lycopus europaeus), paskvica (Solanum

dulcamara), hmelj (Humulus lupulus), bršljan ( Hedera helix), kozlac obični (Arum

maculatum), vlakača-režuha (Dentaria polyphylla), plućnjak (Pulmonaria officinalis) i dr.

Šibljaci i šikare

Mnogi su dijelovi šuma degradirani ljudskim djelovanjem tako da su nastali šibljaci i

šikare.

Najčešće su to manji dijelovi šuma uz poljoprivredne površine. Šibljaci i šikare su

nastajali i tako što su zapuštene poljoprivredne površine. U većini slučajeva ovaj oblik

šumskog ekosistema je prelazna faza u nastajanju novih šuma ili obnovi starih. Njihov

dalji razvoj umnogome zavisi od ljudskih aktivnosti.

Najčešće vrste koje čine šibljake su lijeska (Corylus avellana), žestika (Acer tataricum),

trnina (Prunus spinosa), drijen (Cornus mas), svib (Cornus sanguinea), divlja ruža (

Rosa canina), ostruga (Rubus caesius), kurika obična (Evonymus europaea) i mnoge

druge vrste.

Livade

Osim šumskih ekosistema značajan je još ekosistem livade koji naseljavaju različite

zeljaste vrste kao što su: ljuj (Lolium perenne), obična tratinčica (Bellis perennis),

maslačak (Taraxacum officinale), kičica (Erithrea centaurim), bijela djetelina (Trifolium

repens), crvena djetelina (Trifolium pratense), poljska djetelina (Trifolium campestre),

zvjezdan (Lotus corniculatus), uspravni ovsik (Bromus erectus), grozdasti ovsnik

(Bromus racemosus), ježevica (Dactylis glomerata), livadska vlasulja (Festuca

pratensis), vunasta medunika (Holcus lanatus), zečji trn (Ononis spinosa), proljetna

jogorčevina (Primula vulgaris), kimajući mekuš (Melica nutans), kunica (Achillea

millefolium), petoprstica (Potentila recta), grahovina (Lathyrus latifolius), pucavac (Silene

vulgaris), žuta lucerina (Medicago sativa subsp. falcata), bjeloglavica (Dorycnium

herbaceum), grahorica (Vicia cracca), čistac (Stachys recta), mlječika obična (Euphorbia

cyparissias), velika kiselica (Rumex acetosa), mišjakinja prugolisna (Stellaria graminea),

ružičasta kija (Polygala comosa), čestoslavica (Veronica chamaedrys), ivica (Ajuga

reptans), majčina dušica (Thymus serpyllum), ivanjsko cvijeće (Galium vernum), bokvice

(Plantago sp.), ljutići (Ranunculus sp.) i mnoge druge.

Fauna

Na području ispitivane zone prisutni su različiti tipovi staništa životinja kao što su: livade,

šume i šumarci, poljoprivredne površine i manje vodene površine u vidu bara i manjih

potočića uz značajan antropogeni utjecaj. Veće površine životinjskih staništa su uništene

djelovanjem ljudi radovima ali se postepeno vraćaju stanišni uslovi rekulivacionim

aktivnostima.

Fauna vodozemaca (Amphibia)

Gušterice(Lacertidae): obični zelembać ( Lacerta viridis), zidna gušterica (Lacerta

muralis), siva gušterica (Lacerta agilis) i dr.

Zmije (Ophidia): Guževi (Colubridae): crnica (Coluber viridiflavus), bjelouška (Natrix

natrix), smukulja (Coronella austriaca), ribarica ( Natrix tessellata); Ljutice(Viperidae):

riđovka (Vipera berus), poskok (Vipera ammodytes) i dr.

Sisari (Mammalia)

U narednoj tabeli 3.2 data je karakteristična struktura sisara na teritoriji grada Tuzle, van

antropogenog utjecaja.

Tabela 3.2 Karakteristična struktura sisara na teritoriji grada Tuzle

Porodica Vrsta

Ježevi (Einaceidae) Bjeloprsi jež (erinaceus concolor)

Krtice (talpidae) Krtica (talpa europaea)

Rovke (Scoricide) Mala poljska rovka (Crocidura suaveolens )

Dvobojna rovka (Crocidura leucodon)

Šumska rovka (Sorex araneus)

Šišmiši (Chiroptera) Veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum)

Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros)

Miševi (Muridae)

Obični šumski miš (Apodemus sylvaticus)

Žutogrli šumski miš (Apodemus flavicollis) Prugasti poljski miš (Apodemus agrarius)

Kućni miš (Mus musculus)

Štakor (Rattus rattus)

Poljska voluharica (Microtus arvalis)

Šumska (riđa) voluharica (Myodes glareolus)

Zečevi (Leporidae) Obični zec (Lepus europaeus)

Vjeverice (Sciuridae) Vjeverica (Sciurus vulgaris)

Puhovi (Myoxidae) Veliki puh (Glis glis)

Psi (Canidae) Vuk (Canis lupus)

Lisica (Vulpes vulpes)

Kune (Mustelidae)

Kuna zlatica (Martes martes)

Kuna bjelica (Martes fiona)

Hermelin, velika lasica (Mustela erminea)

Lasica (Mustela nivalis)

Tvor (Mustela putorius)

Jazavac (Meles meles)

Mačke (Felidae) Divlja mačka (Felis silvestris)

Svinje (Suidae) Divlja svinja (Sus scrofa)

Jeleni (Cervidae) Srna (Capreolus capreolus)

Ptice (Aves)

Fauna ptica je zastupljena sa velikim brojem vrsta, međutim do sada nisu vršena

značajnija istraživanja zastupljenosti ornitofaune. Neke od pobrojanih vrsta se pojavljuju

samo u preletu ili povremeno borave u ispitivanoj zoni. Moguće je da neke vrste neće

biti spomenute a koje su prisutne zbog nedovoljno izvršenih israživanja. Mnoge vrste

zbog stalnog uznemiravanja i promijena u ekosistemu su potražile mirnija staništa. U

narednoj tabeli 5. prikazane su vrste za koje postoji velika vjerovatnoća da se još uvijek

nalaze na teritoriji grada Tuzle ili je povremeno posjećuju.

Tabela 3.3 Karakteristična struktura ptica na teritoriji grada Tuzle

Porodica Vrsta

Jastrebovi (Accipitridae) Jastreb kokošar (Accipiter gentils)

Kobac (Accipiter nisus)

Škanjac mišar (Buteo buteo)

Sokolovi (Falconidae) Vjetruša (Falco tinnunculus)

Soko sivi ( Falco peregrinus)

Hrđasta lunja (Milivus milivus)

Fazani (Phasianidae) Obični fazan ( Phasianus colchicus colchicus)

Prepelica (Cotumix coturnix)

Jarebica poljska (Perdix perdix)

Golubovi (Columbidae)

Divlji golub (Columba livia)

Golub grivinjaš (Columba palumbus)

Grlica (Streptopelia turtur)

Gugutka (Streptopelia decaocta)

Kukavice (Cuculidae) Kukavica (Cuculus canorus)

Sove (Strigidae) Ćuk (Otus scops)

Ušara (Bubo bubo)

Šumska sova (Strix aluco)

Djetlići (Picidae) Veliki šareni djetlić (Dendrocopus major)

Zelena žuna (Picus viridis)

Ševe (Alaudidae) Poljska ševa (Alauda arvensis)

Šumska ševa (Lullula arborea)

Lastavice (Hirundinidae) Seoska lasta (Hirundo rustica)

Bregunica (Riparia riparia)

Šljuke (Scolopacidae) Šumska šljuka (Scolopax rusticola)

Drozdovi (Turididae)

Crvendać (Erithacus rubecula)

Slavuj (Luscinia megarhynchos)

Kos (Turdus merula)

Drozd imelaš (Turdus viscivorus)

Sjenice(Paridae) Velika sjenica (Parus major)

Mrka sjenica (Parus lugubris)

Ćubasta sjenica (Lophophanes cristatus)

Vrapci (Passeridae) Domaći vrabac (Passer domesticus)

Poljski vrabac (Passer montanus)

Tabela 3.3 Karakteristična struktura ptica na teritoriji grada Tuzle - nastavak

Porodica Vrsta

Zebe (Fringillidae) Zeba (Fringlla coelebs)

Češljugar, štiglić (Carduelis carduelis)

Popići (Prunellidae) Obični popić (Prunella modularis)

Grmuše (Sylvidae) Obična grmuša (Sylvia communis)

Strnadarice(Emberizida) Obična strnadica (Emberizia citrinella)

Vrtna strnadica (Emberiza hortulana)

Svračci (Laniidae) Svračak (Lanius collurio)

Veliki svračak (Lanius exubitor)

Čvorci (Sturnidae) Čvorak (Sturnus vulgaris)

Ružičasti čvorak (Sturnus roseus)

Vrane (Corvidae)

Šojka, kreja (Garrulus glandarius)

Svraka (Pica pica)

Siva vrana (Corvus corone comix)

Gavran (Corvus corax)

Čavka (Corvus monedula)

Gačac (Corvus frugilegus)

Patkarice (Anatidae) Divlja patka-gluhara(Anas platyrhynchos)

Divlja patka-kržulja (Anas crecca)

Rode (Ciconiidae) Bijela roda (Ciconia ciconia)

Čaplje (Ardeidae) Siva čaplja (Ardea cinerea)

Insekti (Insketia)

Zastupljen je veliki broj vrsta beskrilnih (Apterygota) i krilatih insekata (Pterygota). Oni se

sa tačnošću ne mogu tačno pobrojati, već su samo navedeni najzastupljeniji: dvokrilci

(Diptera), leptiri (Lepidoptera), sovice (Noctuidae), kornjaši (Coleoptera), opnokrilci

(Hymenoptera), raznokrilci (Hetrroptera), obadi (Tabanidae), komarci (Culicidae), pčele

(Apinae) i dr.

Hidrografsko – hidrološka svojstva područja

Hidrološke karakteristike terena

Teritorija grada Tuzle pripada, u hidrološkom smislu, istočnom dijelu sliva rijeke Spreče,

najvećem slivnom području regije. Rijeka Jala je desna pritoka rijeke Spreče i drugi je

vodotok po značaju u Tuzlanskom basenu, ujedno je najduža pritoka rijeke Spreče.

Izvire u podnožju planine Majevice, na lokalitetu Ravni Liještak, na nadmorskoj visini

728 m. Ovaj vodotok protiče kroz naselje Gornja Tuzla i Simin Han, zatim teče prema

zapadu kroz široku dolinu, kroz gradski dio i tuzlansku industrijsku zonu. U neposrednoj

blizini industrijskog kombinata Lukavac, rijeka Jala se ulijeva u rijeku Spreču na

nadmorskoj visini 181 m.n.m. Površina sliva rijeke Jale iznosi 237,9 km2.

Cijela slivna površina je smještena između planinske morfostrukture Majevice na

sjeveroistoku i Sprečkog polja na jugu. Ova rijeka je usjekla Tuzlansku kotlinu i njeno

slivno područje se nalazi na južno eksponiranim padinama Majevice.

Složeni geološki odnosi u području sliva rijeke Spreče i šireg područja Tuzlanskog

bazena, uslovljavaju isto tako i složene hidrogeološke odnose. Sa aspekta

hidrogeološke funkcije stijena koje sudjeluju u gradnji terena, prisutne su kolektorske i

izolatorske stijene. Vrlo često su u takvoj međusobnoj izmjeni, da se mogu tretirati samo

kao hidrogeološki kompleksi sa pretežno kolektorskom ili pretežno izolatorskom

funkcijom.

U globalnom pogledu, na razmatranom području, prisutni su određeni kolektori, odnosno

značajnije akumulacije podzemnih voda. Svaka od ovih akumulacija ima specifične

hidrogeološke odnose i karakteristike i neke su visokog stepena istraženosti (krekanski

bazen, Sprečko polje i dr.), dok su druge manje definisane kao potencijalni izvori

vodosnabdjevanja ili općenito, sastavni dijelovi vodnog sistema regije. Stoga će u

pretstojećem izlaganju biti dat hidrogeološki opis i izdašnost pojedinih izvorišta, za koju

je zainteresiran krajnji korisnik, sa naglašavanjem važnosti očuvanja ovog resursa.

Pukotinsko-karstni kompleks južnog oboda sliva rijeke Spreče

Pukotinsko-karstni kompleks južnog oboda sliva rijeke Spreče je značajan kako po

izvorima koji se javljaju u ovom području (Toplica, Gračanička rijeka i dr.), tako i po

rasprostiranju kolektora u širem zaleđu i po dubini.

Kaptirani kapacitet Toplice je Qmax = 200 l/sek, a u hidrološkom minimumu opada do Q

= 140 l/sek.

Stajaće vode - prirodna i vještačka jezera, akumulacije

Na području Grada Tuzla nema značajnijih prirodnih jezera. Takođe nema, u pravom

smislu, izgrađenih hidroakumulacija koje bi po svojoj namjeni odgovorile bilo kojoj

vodoprivrednoj namjeni, izuzev akumulacije Modrac, koja se sa 1,40% površine

(projektovano stanje) nalazi na području Grada Tuzla. Obzirom da je osnovna namjena

akumulacije obezbjeđenje tehnološkom vodom krupnih privrednih kapaciteta Tuzle i

Lukavca, a od kraja 2006. godine i za obezbjeđenje pitkom vodom stanovništva i

privrede (koja koristi vodu kvaliteta pitke vode) Tuzle, u nastavku daje se kratak osvrt na

vještačka jezera-akumulacije, koje u sadašnjim, ali i u perspektivnim uslovima

predstavljaju resurs značajan za obavljanje određenih vodoprivrednih namjena-

djelatnosti.

Akumulacija – jezero Modrac

Akumulacija – jezero Modrac, formirana 1964. godine sa prvenstvenom namjenom

obezbjeđenja tehnološke vode za krupne privredne kapacitete Tuzle i Lukavca i

obezbjeđenje vodoprivrednog (hidrobiološkog) minimuma za razblaženje otpadnih voda

koje se ispuštaju u rijeku Spreču, nizvodno. Od kraja 2006. koristi se i kao izvorište vode

za piće stanovništva Grada Tuzla.

Akumulacija – jezero Šički Brod

Kao posljedica površinske eksloatacije uglja na PK „Šički Brod“ ostao je krater u kome

se formirala akumulacija vode kao značajan vodni resurs, odnosno značajna vodna

površina. Akumulacija bi, prije svega, mogla biti namijenjena za: snabdjevanje vodom

lokalnog stanovništva ili sportsko ribarenje i komercijalni uzgoj ribe, te rekreaciju i

sportove na vodi i dr.

Akumulacija „Kovačica“ na rijeci Kovačici

Sa ciljem da se povećaju minimalni proticaji rijeke Jale kroz urbano područje Tuzla grad

u ljetnim mjesecima, analizirana je mogućnost izgradnje brane na rijeci Kovačici i

formiranje istoimene akumulacije. Pored navedene, osnovne namjene akumulacije, ista

bi se mogla koristiti i za sportsko ribarenje, rekreaciju i sportove na vodi i drugo.

Tekuće vode

Rijeke

Rijeka Jala, čija se slivna površina od 245,50 km2 najvećim dijelom nalazi na teritoriji

Grada Tuzla, ima ukupnu dužinu toka od 37 km. Izvire u području planine Majevice

(700,00 m.n.m.), a ulijeva se u rijeku Spreču u Lukavcu (186,00 m.n.m.). Hidrografska

mreža sliva je nepravilno razvijena. Prosječna širina desne riječne doline iznosi do 10

km, a lijeve svega 2 km. Koeficijent oblika sliva iznosi A = 0,46 ukazuje da su uslovi za

nagle koncentracije poplavnog vala sa svih strana ovog sliva dosta nepovoljne. Sve

važnije pritoke rijeke Jale, ima ih ukupno 13 (trinaest), ulijevaju se u rijeku Jalu sa njene

desne strane. Jedina veća pritoka, od kupno 6 (šest), sa lijeve strane je Požarnička Jala.

Najznačajnije pritoke rijeke Jale su: Požarnička Jala sa Kovačicom, Solina, Mramorski

potok i Potok Joševica, te Grabov, Tušanjski i Moluški potok.

Mineralne, termalne i ljekovite vode

Na području Grada Tuzla evidentan je znatan broj različitih vrsta mineralnih, termalnih i

termomineralnih voda. Samo su neke ispitane do određenog nivoa, a ostale su

uglavnom samo registrovane.

Slanica – slana voda

Tokom 1887. godine E. Ludwig uradio je 2 hemijske analize slane vode iz Tuzle, a njen

obećavajući kvalitet potvrđen je i analizama koje su potom provedene u Beču.

Eksploatacija slanice-slane vode u okviru Rudnika soli i sonih bunara „Tušanj“ u Tuzla

(sada Rudnik soli „Tuzla“ u Tuzli) i Rudnika soli „Tetima“ u Tuzli, već decenijama služi

kao osnov za razvoj hemijske industrije Tuzle i Lukavca.

Dragunja – kiseljak (kisela voda)

Kiseljak se nalazi u selu Dragunja (zaseok Glasinčani) koje leži sjeverozapadno od

Tuzle, na južnoj strani Majevice. Prvu hemijsku analizu ovog kiseljaka uradio je E.

Ludwig. Po svom sastavu ubraja se u alkalno-murijatične kiseljake.

Kiseljak u Ševaru kod Tuzle

Kiseljak se nalazi kod sela Ševara, jugozapadno od Tuzle. Prvu hemijsku analizu ovog

kiseljaka uradio je E. Ludwig. Geološke prilike uz kratak opis izvorišta obradio je F.

Katzer (1919. god.). Tuzlanski kiseljak – (Glavni kiseljak) Nalazi se u naselju Kiseljak

kod Tuzle. Radi se o bunaru dubine preko 3 m. Kapaciteta je oko 0,7 l/sek, a ističe iz

jako silifikovanog serpentinita. Ovdje su vršena i istražna bušenja do dubina: 36, 40 i 90

metara. Na lokalitetima „Novi izvor“ i Mali kiseljak“, u neposrednoj blizini „Glavnog

kiseljaka“, dobijena je znatno kiselija mineralna voda, i sa više CO2. Svi izvori ove

mineralne vode spadaju u grupu hladnih mineralnih ugljično-dioksidnih (kiselih) voda

magnezijsko-hidrokaebonatnog tipa.

Termo-mineralna voda „Slavinovići“

U naselju Slavinovići, u blizini starog željeznog mosta preko rijeke Jale, nalazi se izvor

termo-mineralne vode. Procijenjeni kapacitet izvorišta (bušotina S1-1)10 iznosi 100

l/min, sa trajanjem erupcije 12-24 sata i periodom mirovanja 24-30 sati. Temperatura

vode je promjenjiva i raste od 25oC do 34oC sa mineralizacijom od 4297 mg/l. Pored

upotrebe u banjsko – rekreacione svrhe potencijalno se može utvrditi i mogućnost

upotrebe ove vode za zagrijavanje određenog broja objekata ukoliko se pronađu prirodni

akviferi (a postoje realne šanse), čija temperatura se kreće od 60oC do 90oC.

Vode za piće – izvori za snabdijevanje vodom

Izvori snabdijevanja vodom u širem smislu (ne izvorišta) i sa aspekta prirodnih resursa,

za područje Grada Tuzla su slijedeći:

Izvorišta „Stupari“ i „Toplica“;

Podzemni vodni resursi (intergranularni);

„Sprečko polje“;

Akumulacija – jezero „Modrac“;

Izvori lokalnog značaja;

Bunari.

U sadašnjoj strukturi obezbjeđenja pitkih voda prisutni su svi nabrojani izvori, a

dominantno je učešće zahvata iz podzemnih voda. Obzirom na ograničenost podzemnih

resursa, u budućoj strukturi vodosnabdjevanja će se izvjesno povećati učešće zahvata iz

površinskih akumulacija („Modrac“, „Mačkovac“ i dr.). Generalno se može ustvrditi da

područje Grada Tuzla ne obiluje značajnim akviferima i podzemnim vodnim tijelima, što

se ogleda i u činjenici da niti jedno od izvorišta tuzlanskog sistema vodosnabdijevanja

(osim dijelom akumulacija „Modrac“) nije locirano na ovom području, nego se nalaze na

području općina Kladanj i Živinice.

Zemljište

Šumsko zemljište

Šume i šumsko zemljište u Gradu Tuzla zauzimaju površinu od 11.068 hektara, a što

iznosi 36,6% ukupne površine Grada. U strukturi ovih površina, izdvajaju se: visoke

šume bukve, visoke šume hrasta kitnjaka, šumske kulture na staništima bukve, šumske

kulture na staništima hrasta kitnjaka, izdanačke šume bukve, izdanačke šume hrasta,

šibljaci, goleti. Dominiraju izdanačke šume sa 76 % u ukupnoj šumskoj površini, visoke

šume 16 % te ostale šume zastupljene su sa oko 8%. Šume u državnom vlasništvu

zauzimaju površinu od 2889 ha, dok površina šuma u privatnom vlasništvu iznosi 8.179

ha.

Poljoprivredno zemljište

Poljoprivredno zemljište zahvata najveću površinu i čini oko 40,2% ukupne površine

Grada Tuzla, ne računajući okućnice u ruralnim naseljima. Da bi uopšte mogli meritorno

analizirati ovu oblast i donositi validne zaključke, nužno je pethodno definirati ovaj medij

koji obezbjeđuje životne aktivnosti složenog fitodiverziteta na planeti. Odmah treba istaći

da je teško i gotovo nemoguće jednoznačno definisati tlo, jer to zavisi od niza aspekata

iz kojih se posmatra problematika zemljišta.

Kategorizacija zemljišta vrši se po raznim osnovama, kako bi se objektivno utvrdila

proizvodna sposobnost tla na određenom prostoru. Zavisno od uslova i položaja tla u

prostoru postoji niz klasifikacija, a za područje Grada Tuzla, iz aspekta plodnosti tla,

relevantne su tri klasifikacije zemljišta:

Pedološka klasifikacija ili tipološka struktura tla,

Katastarska klasifikacija ili katastarsko bonitiranje i

Bonitiranje tla kao relativna ocjena njegovog kvaliteta.

Klimatske karakteristike područja

Šire područje grada Tuzle se nalazi u sjeveroistočnom dijelu zemlje, na prelazu između

masiva planine Majevice, Tuzlanskog bazena i sa jugozapadne strane planinske oblasti

masiva Ozrena i Konjuha. Ovo obilježeno općim karakteristikama umjereno

kontinentalne ili srednjevropske klime, sa određenim specifičnostima izazvanim lokalnim

reljefom i položajem u odnosu na dominantne regije u okolini (bosanski planinski masivi

sa jedne i Panonska nizija sa druge strane). To su peripanonski predjeli, doline rijeka sa

smanjenim nizijskim utjecajem sa sjevera brdovitošću i vegetacijom te pod čestim

prodorima ciklona sa zapada.

Područje Tuzlanskog kantona, po svom geografskom položaju ima umjereno-

kontinentalnu klimu, sa određenim specifičnostima izazvanim lokalnim reljefom i

položajem u odnosu na dominantne regije u okolini. Odlike umjereno-kontinentalne

klime su oštre zime i topla ljeta.

Klimatološki parametri se prate dugi niz godina na KS Tuzla (φ=44°33'; λ=18°42':

Hs=232 m n.m) u sistemu Hidrometerološkog zavoda FBiH.

Za analizu klimatoloških karakteristika područja Tuzlanskog kantona korišteni su podaci

sa meteorološke stanice Tuzla za višegodišnji niz 1961-1990. godina, kao i niz 1971-

2000. godina.

Srednja godišnja temperatura se kreće od 9,0 oC do 10,6 oC, a godišnja suma padavina

od 830 l/m2. Temperaturne amplitude su znatne, a četiri godišnja doba su jasno

izražena. U ovom tipu klime relativna vlažnost i oblačnost imaju ljetni minimum i zimski

maksimum. U pogledu padavina nema izrazitog sušnog razdoblja. Maksimum padavina

je početkom ljeta, a minimum u oktobru i januaru.

Slika 3.1 Klimatska karta BiH

Temperatura zraka

Srednja godišnja temperatura zraka na području Tuzle, za niz podataka od 30 godina

(1961. – 1991.), je 10,2°C. Najhladniji mjesec je januar (-1,1°C), a najtopliji juli (19,6°C)

sa godišnjom amplitudom od oko 21°C. Prema godišnjim izmjenama temperature,

tuzlansko područje je umjereno kontinentalno, ali se osjeća i maritimni utjecaj koji se

ogleda u tendenciji pomjeranja temperaturnog minimuma na februar, a maksimuma na

august, kao i u činjenici da je jesen toplija od proljeća. Temperaturni prijelaz od ljeta ka

zimi je sporiji nego od zime ka ljetu.

Srednji temperaturni maksimum u augustu je 26,9°C, a najmanji u januaru 3,4°C.

Srednji temperaturi minimum ima najnižu vrijednost u januaru (-4,9°C), a najvišu u julu

(13,4°C). Apsolutna maksimalna temperatura za raspoloživi niz podataka je iznosila

39,5 °C (juli 1988.g.), a apsolutna minimalna -25,8 °C (januar 1963.g.).

Negativne temperature se nisu javljale samo u 3 mjeseca godišnje: juli, juni i avgust, dok

istovremeno samo u januaru temperatura nije nikad prešla 20 °C, što takođe govori o

izraženim amplitudama.

Srednji prvi dan sa pojavom mraza (Tsr ≤ 0 °C) je 21.X, a srednji posljednji dan sa

pojavom mraza 23.IV. U tom periodu mraznih dana ima prosječno 97. Srednja dužina

perioda vegetacije (Tsr ≥ 5 °C) je 256 dana. Srednji broj dana sa maksimalnom

temperaturom manjom od 0°C je 20, toplijih dana (Tmax ≥ 25 °C) ima 80, jako toplih (Tmax

≥ 30 °C) ima 19, dok zasad se nije dogodilo da je minimalna temperatura bila veća od

20°C. Iako na području Tuzle nema izrazito dubokih kotlina, pojava temperaturnih

inverzija u zimskom periodu nije zanemarljiva.

Relativna vlažnost zraka

Na osnovu podataka o relativnoj vlazi zraka, ona bi po godišnjem obimu iznosila:

proljeće 75%;

ljeto 74%;

jesen 82%;

zima 81%.

Prosječna godišnja relativna vlažnost zraka je oko 77% i veća je od aprilske vlažnosti

(70%). Jesen i zima su godišnja doba (naročito hladni mjeseci) sa najvećom relativnom

vlažnošću zraka od 81% do 86%. Ovo ne znači da u toku zime ima više vodene pare u

zraku nego ljeti, jer niske temperature tokom zime zasićuju zrak vodenom parom.

Smatra se da sva područja koja imaju prosječnu godišnju relativnu vlažnost od 70 – 75%

su umjerene vlažnosti zraka. Prema kriterijima za procjenu relativne vlažnosti, ovo

područje je sa osrednjom do povećanom vlažnošću zraka. Kolebanje relativne vlažnosti

je relativno veliko. U najvlažnijem mjesecu (decembar 86%), relativna vlažnost se može

spustiti do 36%, a u aprilu i maju i do 13%.

Oblačnost

Godišnji tok oblačnosti odgovara u izvjesnoj mjeri godišnjem toku relativne vlažnosti

zraka, ali nije proporcionalan godišnjem rasporedu padavina, a obrnuto je

proporcionalan sa temperaturom zraka. Vedrim mjesecima smatraju se svi oni čija je

srednja mjesečna oblačnost manja od 50%. Taj period za ovo područje iznosi u prosjeku

3 do 5 mjeseci, pa se može smatrati dosta oblačno područje, pogotovo što u toku godine

ne postoji niti jedan mjesec sa oblačnošću na granici 25% (sunčani mjeseci).

Analizom godišnjeg toka oblačnosti može se reći da je najniža oblačnost u augustu (3,7

desetina odnosno 37 %) dok je najveća u decembru (76 %). Prosječna oblačnost je

najveća u toku zime (71 %), zatim, u proljeće (59 %), u jesen je 56 % dok je u toku ljeta

samo 44%. Za ocjenu oblačnosti, kao klimatološkog elementa, neophodno je poznavati

prosječan broj vedrih dana tokom godine po mjesecima i godišnjim dobima. Vedri dani

se smatraju svi oni čija je oblačnost ispod 20%, dok dani sa oblačnošću većom od 80%

se smatraju mutnim danima. Ovo područje dakle ima oko 18 % vedrih dana u toku

godine i oko 35 % mutnih dana. Najvedriji mjesec je august, a najoblačniji je decembar.

Maglovitost

Magla je vrlo važna meteorološka pojava obzirom da kao prizemni oblak danju sprečava

osunčavanje, a noću radijaciju. Takođe, pojava magle je značajna kao izvor atmosferske

vlage.

Godišnja kolebanja učestalosti pojave magle je vrlo velika. Od godina u kojima je

zabilježeno samo 18 dana sa maglom do godina u kojima je zabilježeno 80 i više dana

sa pojavom magle. Najveći broj maglovitih dana pada u periodu najhladnijeg godišnjeg

doba decembra i januara (prosječno 8,1 i 8,4 dana sa maglom). Maglovitost ova dva

mjeseca predstavlja preko 30% ukupne godišnje maglovitosti. Najmanji broj maglovitih

dana ima mjesec juli (u prosjeku 1,6 dana). Pomiješana sa izduvnim gasovima,

polutantima i drugim primjesama kao što su čađ i dim, magla može da izazove teška

stanja za život ljudi. Ovo se naročito dešava u većim gradskim anglomeratima i

industrijskim zonama koji su smješteni u kotlinama. Teška stanja zagađenosti se

naročito dešavaju za vrijeme djelovanja anticiklone (polja visokog vazdušnog pritiska) u

zimskom periodu. Prema stepenu maglovitosti ovo područje se smatra maglovitim

područjem (ako je broj dana od 50 do 75). Praktično nema mjeseca u toku godine bez

pojave magle.

Padavine

Prosječna godišnja količina padavina se kreće oko 858 l/m2. Najviše padavina ima u

proljeće I ljeto, tako je juni mjesec sa najvećom prosječnom količinom padavina.

Najmanje padavina ima u hladnijem dijelu godine, a mjeseci sa najmanjom prosječnom

količinom padavina je januar. Pljuskovite padavine u ljetnim mjesecima su jedna od

karakteristika klime ovog područja, kao I ljetnje nepogode, pradene pljuskom kiše i

pojavom grada.

Najveće godišnje sume padavina su evidentirane 2001. godine (1325 l/m2), 2010.

godine (1261 l/m2) i 1970. godine (1233 l/m2). Velike suše su evidentirane dva puta u

toku posljednjih pedeset godina i to u periodu april-avgust 1971. i 2000. godine.

Najmanje godišnje sume padavina su evidentirane 1947. godine (554 l/m2), 2000.

godine (569 l/m2) i 1971. godine (599,9 l/m2).

Prosječan godišnji broj dana sa kišom kao pojavom je 132 dana u Tuzli. Dnevne količine

padavina veće od 50 l/m2 zabilježe se u prosjeku svake treće godine. Maksimalna

količina padavina na području TK u jednom danu dogodila se 05.08.2014. godine i

iznosila je 118,3 l/m2 (HA Modrac), a u Tuzli 15.05.2014. godine 94,6 l/m2 sušnije oblasti

se nalaze u sjeveroistočnom dijelu TK. Velike suše su evidentirane pet puta u toku

posljednih pedeset godina, i to 1971., 2000., 2011., 2012. i 2013. godine. Prosječan

godišnji broj dana sa snijegom kao pojavom je u Tuzli 41. Januar je mjesec sa prosječno

najviše snježnih dana (11). Prosječno prvi dan sa snježnim pokrivačem u Tuzli je 21.

novembar, a prosječno posljednji dan sa snježnim pokrivačem 19. mart. Sa snježnim

pokrivačem ≥ 10 cm prosječno se godišnje zabilježi 24 dana, najviše u januaru (10

dana). Sa snježnim pokrivačem ≥ 30 cm prosječno se godišnje javlja 5 dana, najviše u

februaru (8 dana). Prethodna statistika se odnosi na Tuzlu, a broj dana sa sniježnim

pokrivačem zakonito raste sa nadmorskom visinom.

Slika 3.2 Karta prosječne količina padavina u [mm] BiH

Osunčanost (insolacija) i globalno zračenje

Godišnja suma sati sa sijanjem sunca (insolacija) iznosi 1789,5 sati. Tokom godine

postoji pravilna distribucija, tj. postepeno povećanje broja sati od decembra do jula, a

zatim postepeno smanjenje. Tako je najsunčaniji mjesec juli sa 252,7 sati (ili 53,8 % od

potencijalnog osunčanja), a najmanje sunca ima u decembru 54,6 sati (ili svega 20% od

potencijalnog osunčanjaastronomske vrijednosti).

Globalno zračenje kao suma direktnog i difuznog sunčevog zračenja je veoma složen

parametar, koji pored insolacije zavisi od drugih mnogobrojnih parametara: oblačnosti,

prozračnosti atmosfere, nagiba terena, karakteristika reljefa (horizonta) datog područja,

atmosferskih parametara, kao i ugla pada sunčevih zraka zavisno od doba dana i

godišnjeg doba. U priloženoj tabeli date su mjesečne sume zračenja izražene u kwh/m2,

odnosno u J/cm2, svedeno na horizontalnu plohu. Ovaj parametar također pokazuje

logične godišnje promjene, pa je najveća vrijednost u julu mjesecu (153,6 kwh/m2) a

najmanja vrijednost u decembru (24,6 kwh/m2).

Vjetrovitost

Područje Tuzle, sa zabilježenom maksimalnom godišnjom brzinom vjetra od 20,5 m/s

(oktobar), ne spada u izrazito vjetrovita područja. Prosječni godišnji period bez vjetra

iznosi 30,6% vremena, a distribucija vjetrovitosti po brzinama je ujednačena u svim

pravcima.

Postojeća materijalna dobra, kulturno – historijsko arheološko nasljeđe

Nacionalni spomenici

Spisak nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Tuzli je popis nacionalnih

spomenika koji se nalaze na području općine Tuzla. Na listi nacionalnih spomenika

Bosne i Hercegovine za općinu Tuzla se nalaze sljedeći spomenici:

Dvor „Srpskopravoslavne zvorničko-tuzlanske eparhije“ sa pokretnim naslijeđem

(historijska građevina),

Fondovi i zbirke JU „Arhiv Tuzanskog kantona u Tuzli″ (pokretno dobro),

„Hastahana“ (prva javna bolnica) (historijski spomenik),

„Kino Centar″ (historijska građevina),

Nekropola sa stećcima u Starim kućama Donje Breške (historijsko područje),

„Poljska“ (Turalibegova) džamija sa grebljem i turbetom (graditeljska cjelina),

Pravoslavna crkva svetog velikomučenika „Georgija“ sa grobljem na Trnovcu

(graditeljska cjelina),

Pravoslavna crkva „Vaznesenja Gospodnjeg“ u Požarnici sa starim hrastom

(prirodno-graditeljska cjelina),

Spomenici „Proizvodnja soli″ koji čine: muzeji u staroj solani „Kreka“ u krugu

Fabrike Soli Tuzla, pumpna stanica i slani bunari na brdu Borić, te solmni bunar iz

osmanskog perioda u centru grada na „Solnom“ trgu (industrijsko naslijeđe);

Saborni hram „Uspenja Presvete Bogorodice“ sa pokretnim naslijeđem

(historijska građevina);

Samostan „eestara Kćeri Božje ljubavi“ Josipovac (historijski spomenik);

Zbirka slika Ismeta Mujezinovića u „Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla″

(pokretno dobro);

Zbirka Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije u „Međunarodnoj galeriji

portreta Tuzla″ pokretno dobro);

„Šarena (Časna, Atik, Gradska, Behram-begova)“ džamija sa haremom, ulazni

portal i mjesto „Behram-begove medrese″ graditeljska cjelina);

Kapela „Gospe Lipničke“ u Srednjoj Lipnici (graditeljska cjelina).

Književnost

Tuzla je grad velike književne tradicije. Odavde potječe Meša Selimović (1910 - 1982),

jedan od najvećih pisaca jugoistoka Evrope, kao i Derviš Sušić, Stjepan Matijević, Matija

Divković, Muhamed Hevai Uskufi, Šimo Ešić i Jasmin Imamović.

Slikarstvo

Iz Tuzle potiču prvi školovani bosanskohercegovački slikari, Đorđe Mihajlović

(Akademija u Minhenu) i Adela Ber (Akademija u Beču). Sredinom treće decenije

prošlog stoljeća u likovni život se uključuju Franjo Leder, Ismet Mujezinović i Dragiša

Trifković, čije stvaralaštvo postaje dominantan činilac duhovnosti grada. Iz Tuzle potiču

James Haim Pinto, jedan od vodećih američko-meksičkih muralista, i Kristijan Kreković,

slavni peruanski slikar. Historičari umjetnosti kao značajnu pojavu likovnog života Tuzle

izdvajaju djelo Mensura Derviševića. Međunarodna galerija portreta u Tuzli je osnovana

1964. godine. Danas je Tuzla sa jednom od najvećih galerija portreta na Balkanu, važan

grad za likovnu umjetnost. Već deset godina u Tuzli djeluje udruženje likovnih umjetnika

pod nazivom Udruženje likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona - ULUTK koje je u

decembru 2006. godine obilježilo 10 godina od svog osnivanja, a okuplja preko 50

članova kao i Udruženje mladih autora iz Tuzle.

Biblioteke

Pretpostavlja se da su prve biblioteke postojale u 17. vijeku, pri Behrambegovoj medresi

i pri franjevačkim samostanima. Današnja Narodna i univerzitetska biblioteka opslužuje

oko 100.000 korisnika, i ima preko 200.000 bibliotečkih jedinica.

Muzeji

Muzej Istočne Bosne posjeduje arheološku, etnološku, historijsku, biološku,

numizmatičku i umjetničku zbirku. Među 50.000 eksponata sačuvani su tragovi

kontinuiteta od 6500 godina života u tuzlanskom kraju.

Muzej solarstva, koji postoji u okviru Solane, baštini foto-dokumentacionu građu o

historijatu solarstva.

Arhiv

Historijski arhiv Tuzla posjeduje 102 fonda i 22 zbirke, a ukupna količina građe iznosi

1500 dužinskih metara. Najstarija arhivska građa potiče iz 17. vijeka.

Muzika

U Tuzli je 1886. osnovano prvo bosanskohercegovačko pjevačko društvo. Početkom

vijeka djelovalo je više kamernih grupa, te limeni orkestri Kreke i Vatrogasnog društva.

Državna niža muzička škola otvorena je 1949., a Srednja muzička škola 1957. godine.

Pedesetih godina je osnovan i Veliki jazz orkestar. Među kulturno-umjetničkim društvima

koja baštine folklornu tradiciju izdvajaju se KUD Bosna i UKUD Zvonko Cerić.

Pozorište

U Tuzli je 17. aprila 1898. osnovano prvo bosanskohercegovačko pozorište. Trenutno u

Tuzli postoje dvije institucije kojima je primarna djelatnost pozorišni projekti.

Narodno pozorište Tuzla u kontinuitetu radi od marta 1949. godine. 1960-ih su pod

krovom ove kuće djelovali pionirsko pozorište, baletna škola i sinfonijski orkestar.

Časopis "Pozorište", kao jedinstvena teatarska revija u BiH, pokrenut je 1953. godine.

Druga pozorišna kuća je Teatar Kabare Tuzla koji je nastao je na Svjetski dan pozorišta,

27. marta 2002. godine. Po svom organizacionom i programskom konceptu ovaj Teatar

je kamerni i moderni pozorisni mehanizam. Posebno mjesto u produkcijskoj i

repertoarskoj profilaciji Teatra Kabare zauzima festival TKT fest, koji se organizuje

svakog proljeća od 2003. godine.

Školstvo

Prvi organizirani oblici školstva datiraju iz 17. vijeka, i vezani su za Behrambegovu

medresu. Danas postoje 23 osnovne škole i 17 srednjih škola, sa oko 25.000

učenika. Univerzitet u Tuzli je osnovan 1976., iako prvi oblici visokog školstva datiraju iz

1950-tih godina. Članice Univerziteta su sljedeći fakulteti: Tehnološki, Edukacijsko-

rehabilitacijski, Ekonomski, Fakultet elektrotehnike, Fakultet za tjelesni odgoj i sport,

Farmaceutski fakultet, Filozofski fakultet, Mašinski fakultet, Medicinski fakultet sa

Visokom zdravstvenom školom, Pravni fakultet, Prirodno matematički fakultet, Rudarsko

geološko građevinski fakultet i Akademija Dramskih Umjetnosti, te više instituta. Na

Univerzitetu se obrazuje oko 15.000 studenata.

Na samoj lokaciji, kao ni u neposrednoj blizini Zahvata ne postoje arheološka nalazišta,

spomenici kulture, spomenici prirode na koji bi sam Zahvat mogao imati negativan

utjecaj.

Opis pejzaža

Lokacija na kojoj se nalazi sanitarna deponija „Desetine“ se nalazi van urbanog područja

grada Tuzla. Površina za odlaganje se nalazi na uzivišenju i okruženo je brdskim i

šumovitim krajolikom. Naročito sa istoka i zapada loakcije prostire se šumoviti dio, koji

ujedino činu i prirodnu barijeru od negativnog utjecaja na okolicu. Glavni pristup je

omogućen preko asfaltirane saobraćajnice koja se nadovezuje na tzv. sjevernu

saobraćajnicu XVIII hrvatske brigade. Sporedni pristup je omogućen preko makadamske

saobraćajnice u sjevernom dijelu parcele, koja vodi u naselje Rasovac. Parcele deponije

su ograđene ogradom radi sprečavanja pristupa neovlaštenim licima, te životinjama i

ostalim štetočinama. Na lokaciji su izvedeni sistemi prikuljučaka za vodovod i električnu

energiju. Oborinske vode se procjeđuju u sistem kanalizacije grada. Najbliži stambeni

objekat se nalazi na udaljenosti od 150 m, ali je izoliran slojem šume.

Specifični elementi utvrđeni prethodnom procjenom utjecaja na okoliš

Prethodna procjena utjecana ja okoliš nije rađena za predmetnu lokaciju.

OPIS MOGUĆIH ZNAČAJNIH UTJECAJA PROJEKTA NA OKOLIŠ, KOJI SU

POSLJEDICA POSTOJANJA DATOG PROJEKTA, UPORABE PRIRODNIH

RESURSA, EMISIJE ZAGAĐUJUĆIH MATERIJA I STVARANJA I UKLANJANJA

OTPADA

Utjecaj na stanovništvo

Utjecaj na stanovništvo se prije svega ogleda kao psihološki utjecaj koji predstavlja skup

socioloških, psiho-fizičkih i okolinskih činilaca koji mogu imati pozitivan ili negativan

utjecaj na stanovništvo u blizini zahvata.

Najbliži stambeni objekat se nalazi na udaljenosti od cca 150 m od istočne granice

parcele, te isti je zaklonjen šumskim rastinjem. Svojom izoliranošću od naselja,

odvijanjem selekcije otpada sa deponovanjem i praćeno prekrivanjem inertnom

pokrivkom mjere za zaštitu stanovništva su ispunjene u vidu smanjena utjecaja

okolinske buke, rasprostiranja mirisa i gasova iz otpada, dizanje prašine, rasipanje

sitnog otpada i sl.

Dalje, otpadne procjedne vode iz slojeva ne dopiru u zemljište, već se prikupljaju sa dna,

izrađenog od nepropusnog sloja, kroz sistem cjevovoda i odvode dalje u recipijent.

Ograđenost parcele i stalno prekrivanje doprinose nenakupljanju životinja (ptica, glodara

i drugih štetočina) koja mogu širiti u okolicu otpad i bolesti.

Vozila (autosmećari) koja su istresla svoj prikupljeni otpad na deponiji i vraćaju se u

reone grada, se dezinficiraju radi sprečavanje širenja zaprljanja i potencionalnih izvora

bolesti.

Utjecaja na postojeću infrastrukturu ne postoje, jer prilazni put deponiji je asfaltirana

mjesna saobraćajnica, te lokacija je izolirana i nema utjecaj na odvijanje saobraćaja i

života u okolnim naseljima i gradu.

Utjecaj na floru, faunu, vodu, zrak, zemljište

Utjecaj na floru i faunu

Deponije i slična odlagališta otpada su privlačna za razne vrste iz životinjskog svijeta.

Ptice, glodari, lisice i dr. štetočine na deponijama nalaze hranu. Također neke vrste na

deponijama prave svoja staništa. Uslijed pogodnog tla za razvoj bakterija, koje sitni

glodari, kukci, šišmiši i drugi mogu širi u okolicu, tj. prenositi zarazne bolesti. Ovo se

naročito odnosi na deponije gdje se nepravovremeno prekriva odloženi i sabijeni otpad.

Redovno prekrivanje otpada nepropusnim materijalom, kao i deratizacija, znatno

onemogućuju pojavljivanje navedenih vrsta na deponiji prilikom njenog rada.

Lokacija deponije je u potpunosti ograđena, te u skladu sa time spriječen pristup

kopnenim životinjskim vrstama.

Po pitanju obližnje flore, manipulativni dio nije u dodiru sa šumovitim predjelom.

Procjedne vode se odvode sistemima, tako da iste ne dospijevaju u tlo, iz koje okolna

flora ne upija unutar sebe.

Prilikom zatvaranja deponije, biti će potrebno izraditi projekt rekultivacije kojim će se

definirati vrsta, količina i razmještaj biljnih vrsta na deponiji. Sa time deponija će se

zatvoriti i urediti, te stvoriti uslove za rast biljnog svijeta koji eventualno će postati

stanište životinjskim vrstama, od kojih prvi će biti ptice.

Utjecaj na zrak

Očekivani su gasovi koji nastaju prilikom aerobne i anaerobne razgradnje organskih

materija su: CH4 i CO2, dok u manjoj H2S, NH3, N2, razni merkaptani, niži ugljikovodici i

dr. Ovi gasovi mogu posredno ili neposredno imati utjecaj na okoliš. Sastav gasova ovisi

do faza razgradnje otpad, ispunjenosti otpada i sastavu otpada na deponiji. Od prisutnih

gasova najveći problem može stvoriti metan (koji se javlja u nekom prosjeku na

deponijama između 35 i 65 vol.%). Metan je znatno lakši od zraka, te se kreće kroz

slojeve, tražeći mjesto gdje će se akumulirati. Takve akumulacije mogu rezultirati u

nastanku eksplozija, jer isti u koncetracijama 5 – 15 vol.% u smjesi sa zrakom stvara

eksplozivne smjese.

Pored eksplozivnih karakteristika, metan koji dospije do biljaka ima tendenciju

nakupljanja u zoni korijena, te na taj način ometa dovod kisika i prouzrokuje odumiranje i

eventualno uginuće biljaka. Sumporvodonik i ugljik dioksid također mogu dovesti do

sličnih utjecaja.

Neugodan mirisi koji se širi u okolicu je prateći svih procesa odlaganja otpada i njegovog

razlaganja. Nosioci mirisa su hlapljivi organski spojevi i sumporvodonik u tragovima.

Uklanjanje, tačnije smanjene širenja mirisa se postiže stalnim i potpunim prekrivanjem

sabijenog otpada, dok u nekim slučajevim i spaljivanjem nastalih gasova.

Ugljen dioksid utiče prvobitno na okolno tlo deponije, pa tek onda na užu okolicu.

Kretanje ovog gasa je rezervirano za prizemni dio gdje se lako vrši njegova absorpcija i

otapavanje, što dovodi do povećanja kiselosti tla.

Prašina na lokaciji nastala dijelom od pokrivke i dijelom od deponovane materije se

može uslijed nepogodnih klimatskih uslova, a manje pod utjecajem kretaja vozila, šiti u

okolicu. Kontrolu prašenja potrebno je regulirati prometnim rješenjem, kretanjem vozila

uređenim prometnim površinama. Prašenje je moguće smanjiti i polijevanjem prometno-

manipulativnih površina vodom.

Utjecaj na vode i tlo

Očekivane otpadne vode sa deponije, sa svojim utjecajima su:

Oborinske vode su nezaobilazne da nastaju sa krovova objekata na deponiji.

Vode s tih lokacija se smatraju čistim, iako u nekim količinama mogu sadržavati

suspendirane materije sa krovova i sl. Ove vode se lokaciji sistemom odvoda

prikupljaju i ispuštaju u recipijent.

Drugi vid oborinskih voda koje se javljaju su vode koje su bile u kontaktu sa

trasama kretanja, mjestima održavanja vozila, manipulativnim prostorom deponije

i dr. Ove vode su nečiste, jer sadrže zaprljanja sa prostora istresanja otpada, ulja

i slične materije od održavanja vozila, nanose od vjetra. Tako su one opterećene

suspendiranim organskim i neorganskim materijama, organizmima, uljima,

mazivima i ostalim materijama koja mogu doprinjeti zagađenju voda, u ovom

slučaju recipijenta.

Procjedne vode nastale u deponiji se prikupljanju na dnu iste. Ove vode sadrže

veliku količinu zagađujućih i opasnih materija (npr. teški metali, bakterije), ako

dospiju u okolno zemljište mogu trajno narušiti ekosistem tla i organizama koji

ovise od istog. Ove vode se moraju prikuplajati i odvoditi sistemom cjevovoda

prema uređajima za tretman prije ispuštanja u recipijent. Uz ove vode nastale

odležavanjem i razgradnjom materija, oborinske vode koje padnu na

manipulativnu površinu se procjeđuju kroz slojeve i dospijevaju na dno. U tom

putu do dna se miješaju sa zaprljanjima, česticama i organizmima. Prednost

postojanosti ovih voda leži u činjenici da mogu doprinjeti razređivanju procjednih

voda otpada sa dna prije ispuštanja. Deponija „Desetine“ je građena sa nabijenim

nepropusnim dnom i sa drenažnim sistemom za kontrolirani odvod procjedne

vode ispod tijela deponije. Prikupljena procjedna voda se ispušta u šaht ispod

brane deponije i posebnim kolektorom zajedno sa fekalnim vodama i lokalnim

priključcima odvodi u rijeku Jalu koja je udaljena oko 4 km.

Potencijalno zauljene otpadne vode su vode koje nastaju na parking površinama,

površinama za opravku vozila, te kretanja isti, pri ispiranju tih površina uslijed

atmosferskih padavina ili prilikom pranja vozila. Potencijalno zauljene otpadne

vode se kontrolirano prikupljaju i odvode na tretman u separator ulja i masti.

Nakon tretmana u separatoru ulja i masti, pročišćena voda se ispušta u prirodni

recipijent preko revizionog okna za monitoring.

Sanitarno-fekalne otpadne vode nastaju u sanitarnim čvorovima objekata i iste se prikupljaju sistemom cijevoda, te se ispuštaju vode u recipijent na lokaciji, koji dalje odvodi ove otpadne vode gradskom recipijentu otpadnih voda, rijeka Jala.

Vode od dezinfekcije vozila se nalaze unutar bazena pri svakom izlasku, autosmećara i druga vozila koja prilaze manipulativnoj površini su obavezna kroz nj. proći.

Deponija „Desetine“ posjeduje neophodne vodne dozvole izdate od „Ministarstva

poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede“ Tuzlanskog kantona (broj 04/1-13-25-37399/17

od 24.01.2018. godine) i od „Agencije za vodno područje rijeke Save“ Sarajevo (br. UP-

I/25-3-40-727-8/17 od 05.02.2018. godine). Obje dozvole su date u prilogu Studije.

Utjecaji na zemljište se ogledaju u vidu:

Procjedne vode nastale u slojevima otpada sa svim svojim onečišćenjima i

opasnostima mogu dospjeti u zemljište oko deponije ako se pravovremeno ne

odvode sa dna deponije. Također veća količina ovih voda može dospjeti putem

recipijenta u vodotoke i preko njih se absorbirati u poljoprivredna zemljišta.

Otpadne vode sa površina (oborinske, od pranja i sl.) koje se ne uspiju prikupiti

putem sistema odvoda se procjeđuju sa svojim sadržajem u zemljište.

Infekcija zemljišta podrazumijeva dospijevanje u štetnih mikroorganizama

(bakterije, virusi) koji kasnije mogu izazvati infekcije kod ljudi i životinja. Ovakve

pojave se dešavaju u urbanim i suburbanim područjima, gdje se kreću zaražene

životinje ili zakopavaju njihovi leševi.

Kontaminacija zemljišta je unošenje u zemljište različitih polutanata kao što su

teški metali, pesticidi, biocidi, kancerogeni ugljovodonici koji u dospijevaju u tlo

odlaganjem čvrstog otpada i medikamenata i čije prisustvo u zemljištu dovodi do

promjena njegovih hemijskih i bioloških osobina.

Takođe, fizički utjecaji otpada na zemljište se ogledaju u pritisku na tlo pa do

obrušavanja visokih slojeva odloženog otpada.

Utjecaji na okolno zemljište se mogu ispoljavati kroz taloženje prašine, gasova i

aerosolova uslijed raznošenja vjetrom. Ovaj utjecaj zavisi o ruži i brzini vjetrova

kao i veličini odlagališta. Ovi utjecaji, za ovaj slučaj odlaganja inertnog i

komunalnog otpada, svedeni su na minimum.

Utjecaj buke na okolinu

Buku na deponiji izaziva rad mehanizacije buldožera i utovarivača, kao i kretanje vozila

koja dovoze otpad. Lokacija deponije „Desetine” se prostire na potezu sjevero-istok,

jugo-zapad sa najvećom učestalosti vjetrova u pravcu sjeveroistoka tako da se može

očekivati da će se i buka rasprostirati u istom pravcu. Obodi područja naselja Rasovac

se prostiru u istom pravcu. Međutim, obzirom na zeleni pojas i udaljenost prvih

individualnih kuća od 150 do 750 m kao i na udaljenost naselja Moluhe od oko 3 km,

utjecaj buke sa deponije će biti sveden na minimum. Područje u kome je locirana

deponija može se svrstati u industriju – građevinsku zonu (zona VI). Dozvoljeni nivoi

vanjske buke prema Zakonu o zaštiti buke ("Službene novine FBiH", broj 110/12) u ovoj

zoni je 70 dB (dan) i 70 dB (noć). Radno vrijeme društva je u prosjeku od 07:00 do 16:00

sati.

Tabela 4.1 Dozvoljeni nivoi vanjske buke

Zona Namjena područja

Najviše dozvoljeni nivoi vanjske

buke (dB) Ekvivalentni nivoi Vršni nivoi dan noć L1

I bolničko, lječilišno 45 40 60 II turističko, rekreacijsko, oporavilišno 50 40 65

III čisto stambeno, vaspitno-obrazovne i

zdravstvene institucije, javne zelene i

rekreacione površine 55 45 70

IV trgovačko, poslovno-stambeno i

stambeno uz saobraćajne koridore,

skladišta bez teškog transporta 60 50 75

V poslovno, upravno, trgovačko, zanatsko,

servisno komunalni servis 65 60 80

VI industrijsko, skladišno, servisno i

saobraćajno područje bez stanova 70 70 85

Utjecaj na klimatske faktore

Lokacijski deponija je izolirana od urbanog dijela, uzimajući u obzir tu činjenicu otpadni

tokovi (miris, gasovi, ocjedne vode i sl.) ne bi trebali imati utjecaj na lokalnu klimu i njene

faktore.

Utjecaj na materijalna dobra, uključujući kulturno - historijsko i arheološko

naslijeđe

S obzirom da lokalitet predmetnog objekta, nalazi se na velikoj udaljenosti od područja

zaštićenog krajolika, materijalnih dobara, kulturno – historijskog naslijeđa i arheoloških

nasljeđa, shodno tome ne postoji mogućnost negativnih utjecaja.

Utjecaj na pejzaž

Lokacija deponije je smještena na brdu i okružena je šumovitom krajolikom. Od

izgradnje iste nije došlo do promjene krajolika, jer je deponovanje ograničeno na

centralni dio površine. Zatvarenjem deponije i rekultivacijom iste rast biljnih vrsta (trava,

nisko i visoko rastinje) će uveliko doprinjeti poboljšanju u odnosu na trenutno stanje i

stopiti će se sa okolicom.

Slijeganje deponije je rezultat konsolidacije odloženih otpadaka uzorkovano različitim

procesima koji se odvijaju unutar tijela deponije, te uslijed nehomogenosti različitih vrsta

otpada i materijala. Javljaju se zbog zbijenosti izazvane težinom gornjih slojeva

otpadaka, te smanjenjem zapremine izazvane biološkom razgradnjom otpadaka

Međuodnos gore navedenih faktora

Analizirajući moguće značajne utjecaje projekta na okoliš, svaki pojedinačno i

komparirajući ih međusobno može se izvesti zaključak da je međuodnos navedenih

utjecaja takav da isti neće proizvesti negativne utjecaje na životnu sredinu pri

normalnom radu i pridržavanju radnih procedura za provođenje aktivnosti.

Specifični utjecaji projekta na okoliš utvrđeni procjenom utjecaja na okoliš

U slučaju ekoloških nesreća kao što su požari može doći do onečišćenja okoliša dimom i

do zagađenja zraka. Elementi koji su neophodni za nastanak požara su goriva/zapaljiva

materija, kiseonik i izvor paljenja. Generalno posmatrajući deponije, one obiluju

gorivom/zapaljivom materijom (nrp. isušena organska materija, pojava i nakupljanje

metana). Zrak je radi odvijanja procesa vani opšteprisutan. Na drugu stranu, izvor

paljenja nije postojan na deponijama, tako da požari tu mogu biti izazvani namjerno ili

nenamjerno.

Moguća je pojava samozapaljenja određenih materija pri visokom isušenju i

neodvođenju toplote. Dalji primjeri nenamjenog zapaljenja jesu fokusiranja sunčeve

svjetlosti pomoću komadića stakla na materiju, udari groma, trenje prilikom sljeganja

nasipa. Požari na deponijama se mogu javiti na njenoj površini ili u njenoj dubini. Razlika

u ovim požarima jeste mogućnost gašenja. Površinski požar se može lako gasiti, jer mu

vatrogasne brigade i zaposlenici deponije sa opremom za gašenje mogu pristupiti.

Požar iz dubine, tj. iz slojeva nastaje pri zapaljenju ili samozapaljenju gasova

anaerobnog razlaganja materije ili osušenje materije, i kao takav teži je za gasiti, jer ga

je teško lokalizovati i pristupiti opremom za gašenje.

OPIS MJERA ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH EFEKATA

Mjere zaštite okoliša tokom izgradnje

Predmetna lokacija je već izgrađena, shodno tome ne propisuju se mjere za zaštitu

okoliša tokom izgradnje.

Mjere za smanjenje negativnog utjecaja tokom korištenja objekta

Opće mjere zaštite tokom provođenja aktivnosti:

Ulazak na lokaciju dozvoljen je samo ovlaštenim zaposlenicima;

Obućenost zaposlenika;

Pridržavanje plana (za izvođenje faza) deponovanja otpada;

Održavanje reciklažnog postrojenja;

Održavanje radne opreme i vozile ispravnim;

Održavanje infrastrukture (saobraćajnice, kanali, rigoli), ograde i objekata;

Redovna održavanje radnih i manipulativnih površina;

Zabranjeno je držanje životinja unutar kruga deponije.

Mjere za sprečavanje emisija u zrak

Na lokaciji su već primjene mjere zaštite zraka koje se ogledaju u slijedećem:

Sprečavanje širenja mirisa putem prekrivanja deponovane količine. Na deponiji

se u potpunosti količina sabijenog otpada prekriva sa pokrivkom od inertnog

građevinskog materijala. Ovim načinim nastali mirisi većim dijelom ostaju

zarobljeni unutar tijela deponije;

Na deponiji se ne odlažu zapaljive materije, koje pri svojoj oksidaciji, tj. gorenju

mogu stvoriti velike količine dima i nesagorivih organskih i neorganskih spojeva

koji se šire u okolni zrak;

Emisija prašine otpada je umanjena također prekrivanjem sabijene količine

otpada. U suhom periodu vrši se vlaženje manipulativne površine. Također,

autosmećari i slična vozila prolaze kroz bazen za dezinfekciju, što umanjuje

dizanje prašine sa trasa kretanja tokom toplog perioda.

Emisija gasova nastalih anaerobnim (i aerobnim) razlaganjem organske materije

je nezaobilazna. Radi prečavanja mogućeg nakupljanja zapaljivih i/ili ekplozivnih

gasova, oni se putem sistema cjevovoda emituju u okolicu, gdje se u odnosu na

količinu zraka nad deponijom razređuju.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje čvrstog otpada

Osnovna sirovina sa kojom se manipulira na lokaciji jeste miješani komunalni otpad.

Nezaobilazna je pojava miješanog komunalnog otpada koju čine ostaci hrane,

prehrambena ambalaža i kancelarijski otpad uslijed boravka radnika. Taj otpad se

selektuju po iskoristivosti kao sekundarna sirovina, a ostatak direktno otprema na

deponiju.

Pored miješanog otpada od zaposlenika, javlja se i otpad od održavanja vozila u vidu,

metalnih otpadaka, staro i istrošeno ulje, razni apsorbirajući materijali (radna odijela,

krpe i sl.). Iz ovog otpada, metal odlazi prema reciklažnom postrojenju, dok ostali se

moraju uslijed ulaska u kategoriju opasnog otpada, prikuplja na mjestu nastanka i dalje

zbrinjavanje se vrši od strane ovlaštenog specijaliziranog preduzeća.

Čvrsti otpad koji nastaje jeste mulj iz separatora ulje i masti, koji se po ispunjenu

kapaciteta zbrinjava od strane ovlašenog specijalizoranog preduzeća.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje otpadne vode

Na lokaciji su već primjene mjere za sprečavaju i minimiziranje otpadnih voda se

ogledaju u slijedećem:

Oborinske vode sa objekata i površina kretanja se sistemom vodova odvode

prema recipijentu i na njihovu količinu se direktno ne može utjecati.

Otpadne voda od pranja vozila, sa manipulativnih, parking i sličnih površina, te

oborinske vode sa istih površina, se prikupljaju sistemom vodova i odvode na

tehnološki tretman (u separator ulja i masti). Nakon tretmana prečišćene odlaze u

revizionog okna, iz kojeg dalje prema kanalu kanalizacije grada, tj. recipijentu.

Voda od pranja i dezinfekcija vozila se odvodi prema supertaložniku, iz kojeg

nakon taloženje se vrši povrat vode u sistem.

Otpadna tehnološka voda iz objekta reciklažnog postrojenja nastala pranjem istog

se prikuplja (putem sistema slivnika) u spremnik (V = 30 m3), te se dalje zbrinjava

od strane ovlašenog specijalizoranog preduzeća.

Tretman sanitarno-fekalnih voda nije prisutan, već se direktno izlijevaju u sistem

recipijenta grada.

Održavanje obodnih kanala (od betonskih korita) oko manipulativne površine

deponije, čime se spriječava slijevanje oborinskih (atmosferskih) voda u tijelo

deponije.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje emisije u tlo

Na lokaciji su već primjene mjere za sprečavaju i minimiziranje emisija u tlo se ogledaju

u slijedećem:

Postojeće dno deponije gdje se prikupljaju procjedne vode od otpada je od

nepropusnog sloja koje sprečava absorpciju iste u zemljište ispod.

Prikupljanje i pravovremeno odlaganje svih otpada koji mogu s naći na trasama

kretanja vozila. Potpuno prekrivanje istresenog i sabijenog sloja otpada

pokrivkom od inertnog materijala, čime se sprečava širenje čestica (prašine)

otpada koje mogu nositi spojeve, bakterije i druge zagađujuće komponente.

Infekcija zemljišta podrazumijeva dospijevanje u nj. štetnih mikroorganizama

(bakterije, virusi) koji kasnije mogu izazvati infekcije kod ljudi i životinja. Ovakve

pojave se dešavaju u urbanim i suburbanim područjima, gdje se kreću zaražene

životinje ili zakopavaju njihovi leševi.

Kontaminacija zemljišta je unošenje u zemljište različitih polutanata kao što su

teški metali, pesticidi, biocidi, kancerogeni ugljovodonici koji u dospijevaju u tlo

odlaganjem čvrstog otpada i medikamenata i čije prisustvo u zemljištu dovodi do

promjena njegovih hemijskih i bioloških osobina.

Takođe, fizički utjecaji otpada na zemljište se ogledaju u pritisku na tlo pa do

obrušavanja visokih slojeva odloženog otpada.

Utjecaji na okolno zemljište se mogu ispoljavati kroz taloženje prašine, para i

aerosolova uslijed raznošenja vjetrom. Ovaj utjecaj zavisi o ruži i brzini vjetrova

kao i veličini odlagališta. S obzirom da u krugu dominantnih rasprostiranja dimnih

produkata i drugih frakcija nema obradivih površina, to ne postoji mogućnost

zagađenja obradivog tla. Kompleks deponije „Desetine” kontaktira ruralni predio

sjevero i sjeveroistočno od lokaliteta i isti se nalazi na krajnjoj granici

rasprostiranja štetnih utjecaja. Međutim sanitarno deponovanje na ovoj deponiji

smanjuje mogućnost emisije laganih frakcija. Ovi utjecaji, za ovaj slučaj odlaganja

inertnog i komunalnog otpada, svedeni su na minimum.

Mjere za sprečavanje buke

Dodatne mjere za smanjenje buke na lokaciji deponije nije potrebno poduzeti, jer je ista

izolirana od okolnih naselja šumovitim krajolikom.

Mjere zaštite stanovništva u naseljima

Najbliži stambeni objekat se nalazi na udaljenosti od cca 150 m od istočne granice

parcele. Svojom izoliranošću, tj. okruženost šumovitim krajolikom, te odvijanjem

selekcije, sabijanja i prekrvivanja otpada umanjuje širenje mirisa, prašine, aerosola i

pristup štetočinama.

Drugi vid zaštite u naseljima se odvija u dezinfekciji vozila (prvobitno autosmećara) koja

napuštaju loakciju. Dezinfekcija se vrši prolaskom kroz bazen u kome se nalazi rastvor

gašenog kreča (Ca(OH)2, rastvor kalcijevog hlorida (CaCl2) ili pripremljenih

dezinfekcionih sredstava za komercijalnu sanitarnu zaštitu (Izosan i dr). Također

dodatna funkcija bazena jeste za smanjenje pojave prašine u ljetnom/toplom periodu.

Mjere nakon prestanka rada

Na osnovu procjene i kretanju otpada na deponiji očekiva se ispunjenje projektovanog

kapaciteta iste do 2024. godine. Pri zatvaranju Investitor, JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla

će biti dužan da izvrši saniranje, inertizaciju i rekultivacije površine deponije. Za

izvršenje ovih radnji Investitor će trebati priremiti Studiju uticaja na okoliš sanacije

deponije i Projekat sanacije sa pojedinačno opisanim fazama. Faze pri zatvaranju i

sanaciji deponije se sastoje od (debljine su prijedlozi):

Posuti i izravnati sloj od homogenog materijala (prašinasti materijal frakcije 0/16,

mješani materijal kao kamena sitnjež, glina, pijesak), debljine 20 cm;

Postaviti mineralni britveni sloj od zaglinjenog pijeska i šljunka sa dodatkom

bentonita;

Ugraditi ventilaciono-drenažni sloj (šljunak frakcije 4/31,5 za skupljanje gasova),

debljine d = 20 cm;

Postaviti rekultivirajući sloj od homogenog materijala (prašinasto pijeskoviti

materijal) koji se postavlja na drenažni sloj za vanjske vode, a služi kao podloga

za rast biljaka debljine 70 cm. Uz ovo moraju se ugraditi u dva sloja: 40 cm

temeljni sloj i 30 cm prašinasto pijeskoviti humus;

Izvršiti postepeno ozelenjavanje (trava i djetelina za početak, kasnije grmlje i

visoko rastinje).

Prilikom izbora debljine pojedinih slojeva, uz primjenu postojećih zakonskih propisa ili

najboljih raspoloživih tehnika (B.A.T.), treba se voditi računa o mogućnosti pojave

klizanja tla, količini vlažnosti koja se može održati radi ozeljenjavanja i sprečavanju

nastanka pukotina, pri javljanju isušivanja. Adekvatna vlažnost, prisustvo (pristup)

hranjivoj materije i debljina slojeva omogućuju pravilan rast vegetacije.

Uz bujnu vegetaciju posljedice procjeđivanja i erozija su umanjene, te se onemogućuje

prodiranje životinja i korjenja kroz prekrivni sloj.

Svi slojevi se moraju postaviti tako da budu ravni, ne store depresije u kojima bi se

mogla skupljati voda. To se postiže izveđenjem poprečnih i uzdužnih padova, a sve u

svrhu osiguranja odvodnje oborinske vode. Trapezni rigoli (preporučljivo od glinenih

slojeva) se izvode nakon postavljanja završnog prekrivnog sloja. Svrha ovih rigola jeste

da spriječi eroziju tla.

Ozelenjavanje

Završna faza, tj. aktivnost pri zatvaranju svake deponije jeste sadnja bilja niskog i

visokog rastinja. Generalno, izvođenje ovih radova je prilično skupo, ali čini dobru

investiciju u odnosu na okolinu i javnost. Iz očiju javnosti vrši se iz estetskih razloga, radi

okolice vrši se radi sprečavanja erozije, zbog površinskog oticaja i smanjenja nastajanja

količine procjedne vode. Prije sadnje, rasijavanja treba izvršiti probnu sadnju čime se

provjerava da li su odabrane prihvatljive vrste, te da se vidi njihova razvoje i rast. Prvi

sloj koji se postavlja jeste humus ili kompost, te se odmah sije trava. Preporuke su da se

siju mješavine trave (hibridi), koje se sastoje od: Festuca Rubra Genuina, Festuca

Ovina, Festuca Ovina Capillata, Agrostis Tenuis, Poa Pratensis i Lolium Perenne. Na taj

način se stvaraju jaki travnjaci otporni na sušu, zahtijevaju minimalnu brigu i nemaju

duboko korjenje. Daje se prednost sijanju sjemena, nego presađivanju zelenih tepiha.

Iste preporuke se odnose na sijanje djeteline. Sadnju izvršiti uz primjenu aditiva u vidu

organskih i neorganskih gnojiva, slame i piljevine, te po potrebi komercijalnih sredstava

za stabilizaciju sadnje. U početku prilikom košenja trave, istu treba ostaviti i ne uklanjati.

Nakon primanja trave na lokaciji može se započeti sađenje grmova i drveća.

Postepeno ozelenjavanje kao krajnji rezultat ima stvaranje staništa za životinje,

prvobitno ptice, potom voluharice. Također narušeni pejsaž nakon višegodišnje

eksploatacije poprima izgled okolice, tj. proplanka između šume.

Mjere za sprečavanje akcidenta (ekološke nesreće)

Nesreće koje su moguće su: nastanak požara i eksplozija, urušavanje tla, tj. slojeva

otpada, širenje infekcija i zaraza, izlijevanje prekomjerne količine procjednih i drugih

otpadnih voda u recipijente, zagađenje tla otpadnim vodama i otpadom uslijed pucanja

ili urušavanja tla.

Mjere zaštite od požara su:

Ne odlagati zapaljive i eksplozivne materije;

Otplinjavati gasove (metan, sumporvodonik) iz tijela deponije;

Ne odlagati otpad koji je topao ili tinja (u zimskom periodu se to odnosi naročiti na

pepeo iz induvidualnih ložišta);

Obezbjeđen je pristup vatrogasnom tehnikom sa strane koja nije ukopana u

zemljište;

Osigurati dovoljne količine vode za gašenje požara;

Osigurati dostupnost vatrogasne tehnike do svih dijelova deponije.

Mjere za sprečavanje urušavaja tla (slojeva otpada):

Vršiti postepeni i planirano odlaganje i sabijanje otpada nakon reciklažnog

postrojenja, čime se spriječava preovladavanje mase na određeni dio deponije.

Mjere zaštite od širenja zaraza i infekcija:

Obavezna dezinfekcija vozila (autosmećara) koji napuštaju lokalitet deponije i

kreću se u naseljeno područje (naselje Moluhe, dalje u grad Tuzlu);

Potpuno prekrivanje odloženog i sabijenog otpada inertnom pokrivkom. Ovim se

onemogućuje širenje sitnog otpada u vidu prašine zračnim strujama, prisutnost

pticama i štetočinama otpadu;

Održavanje ograde koja onemogućuje pristup štetočinama, postavljanje izvora

zvučnih signala koji tjeraju ptice sa lokacije;

Onemogućiti miješanje otpada sa vodama sa asfaltnih površina i mjesta parkinga,

održavanja vozila i sl.;

Redovno čišćenje reciklažnog postrojenja.

Mjere zaštite za spriječavanje izlijevanja otpadnih voda u vodotoke i tla:

Održavati prihvatne rigole i kanale čistim;

Nedopustiti dospijeće otpada u rigore i kanala za oborinske vode;

Vode od pranja (platoa, parkinga, mjesta održavanja vozila) odvoditi prema

separatoru;

Vode od pranja reciklažnog postrojenja ne ispuštati u kanale, već zadržavati u

rezervoaru do dolaska ovlaštenog specijaliziranog preduzeća;

Čišćenje mulja iz separatora, također od strane ovlaštenog specijaliziranog

preduzeća;

Prečišćavanje bazena za dezinfekciju vozila i obnavljanje rastvora dezinficijensa;

Održavanje sistema odvoda sanitarno-fekalnih voda.

Mjere zaštite za spriječavanje zagađenja tla:

Potpuno prekrivanje odloženog i sabijenog otpada inertnom pokrivkom. Ovim se

onemogućuje širenje sitnog otpada u vidu prašine zračnim strujama;

Plansko odlaganje i sabijanje otpad čime se onemogućuje pucanje i probijanje tla

lokacije deponije;

Čišćenje kanala i rigola, čime se sprečava plavljenje u zemljište.

NACRT OSNOVNIH ALTERNATIVA

Predviđena lokacija i tehnička rješenja deponije miješanog komunalnog otpada prema

originalnom projektu („Unioninvest“ Sarajevo 1985. godine) imala je vijek trajanja

deponije 20 godina od njenog puštanja u rad. Od početka rada 1990. godine, uzimajući

u obzir ratna dešavanja na teritoriji Bosne i Hercegovine, kapacitet nije ispunjen. Kako bi

se produžio radni vijek deponije desetine primjenjeno je alternativno rješenje u vidu

izgradnje reciklažnog postrojenje. Postrojenje je izgrađeno i pušteno u rad u septembru

2010. godine. Postrojenje se sastoji od niza segmenata (postrojenje za prijem otpada,

komunalni separator, linija za sortiranje, oprema za reciklažu elektroničkog otpada,

postrojenje za presanje otpada, vertikalna presa za metal, komposter). Radom

postrojenja se znatno produžio radni vijek rada deponije. Poslijednjim Geodetskim

elaboratom – stanje deponije „Desetine“ (mart. 2018. godine izrađen od strane Hogić

Nusret, dipl. ing.geod.) projecirano je ispunjenje deponije do 2025. godine.

NETEHNIČKI REZIME

Opis projekta

Sanitarna deponija grada Tuzla „Desetine“ JKP „Komunalac“ d.o.o. Tuzla se nalazi u

sjevernom/sjeverozapadnom dijelu terotorije grada. Najbliža mjesna zajednica deponije

jeste naselje Rasovac, iako je istoj pritup omogućen kroz naselje Moluhe i Moluška

rijeka preko mjesnih saobraćajnica, ulica Fikreta Salihovića Fikre i Admira Dedića koje

se nadovezuju na gradsku sjevernu saobaćajnicu XVIII hrvatske brigade. Oznake, tj.

katastarske čestice parcela na kojoj je smještena deponija date su u prilogu studije.

Deponija zauzima ukupnu površinu od cca. 180.000 m2, od čega 13.532 m2 se odnosi

na površinu gdje se nalazi postrojenje za reciklažu. Užu okolicu čini brdski predio sa

šumovitim krajolikom.

Poniže od lokacije, tačnije uz prevoj prije ulaza, nalazi se mjesni potok Moluška rijeka.

Najbliži stambeni objekti su udaljeni zračnom linijom: cca. 150 m prema istoku, cca. 310

m prema sjeveru, cca. 350 m prema zapadu i prema jugu cca. 500 m, odnosno 700 m.

Širu okolicu čini urbani dio grada Tuzle prema jugu i jugoistoku, naselja Brđani i Solina

prema istoku. Zapadno se nalaze naselja Lipnica, Lipnica Donja i Rapače, a na sjeveru

Tisovac i Dokanj. Radni prostor deponije je ograđen žičanom prožetom ogradom u

dužini cca. 2.200 m, kojom je onemogućen pristup trećim licima i životinjama na premise

deponije.

Sanitarna deponija „Desetine“

Sanitarna deponija za komunalni otpad je puštena u rad 1990. godine. Projekat o radu

deponije izrađen je 1985. godine od strane „Unioninvest“. Kapacetet deponije iznosi 2,9

miliona m3 i predviđeno je prema projektu njen vijek trajanja do ispunjena kapaciteta 20

godina. Do 2008. godine, uzimajući u obzir ratna dešavanja u BiH, ispunjenost nakon

dvije faze rada pogona iznosi cca. 60 %. Trenutno prisutno sabijanje otpada je 1:2. Radi

povećanja kapaciteta i vijeka rada, nabavljena je dodatna mehanizacija (buldužderi,

kompaktori i sl.), te je izgrađeno i u septembru 2010. godine pušteno u rad reciklažno

postrojenje za odvajanje sekundarnih sirovina iz otpada. Prisutna mehanizacija na

deponiji sastoji se od: kombinovanih mašina za iskop i utovar, kamiona sa podizačem za

rolo kontejnere, viljuškara, kompaktor (težine 20 tona) i buldozera (težine 20 tona). Na

deponiji su postavljene cijevi za otplinjavanje, čime se uklanjaju iz tijela i u okolicu

razrjeđuju zapaljivi i eksplozivni gasovi (metan, sumporvodonik).

Reciklažno postrojenje

Reciklažno postrojenje je izgrađeno i pušteno u rad u septembru 2010. godine unutar

hale površine 3.000 m2. Postrojenje se sastoji od segmenata: uređaji za prijem otpada,

komunalni separator, linija za sortiranje, oprema za reciklažu elektroničkog i

elektronskog otpada, postrojenja za presanje otpada, vertikalna presa za komunalni

otpad i kompostera. Projektovani kapacitet iznosi 8 tona/h, dok u praksi postrojenje

prema podacima od Investitora radi sa kapacitetom od 5 do 6 tona/h. Najnovija

informacija o rada postrojenja iz 2017. godine govori o izdvojenoj količini otpada od 465

tona sekundarnih sirovina, od čega 265 tona papira i kartonske ambalaže, 180 tona

plastične ambalaže i 20 tona metalne ambalaže.

Mehanizacija

Obavljanje radnji na deponovnju, od prikupljanja, rastresanja, sabijanja i konačnog

prekrivanja otpada se vrši pomoću raznovrsne mehanizacije.

Prisutna mehanizacija koja djeluje po teritoriji grada (prikupljanje) i deponiji sastoji se od:

autosmećari (18 kom.), autopodizači (3 kom.), autocisterne (5 kom.), kiperi (3 kom.),

teretna vozila (18 kom.), viljuškar (1 kom.), buldozderi (2 kom), kompaktor (1 kom.),

utovarivač (1 kom.), čistilice (3 kom.), traktori (6 kom.), te ostali uređaji: vozili TANA (1

kom.), prikolica (2 kom.), radna mašina JBC (1 kom.) i navlakač (1 kom.).

Mogući utjecaji projekta na okolinu

Tokom ustaljenog upravljanja otpadom, od prikupljanja, dovoženja do deponije, procesa

selekcije na sekundarne sirovina, deponovanja i sabijanja na tijelo deponij, sa

prekrivanjem ne bi trebalo biti utjecaja, naročito na okoliš. Gledajući u poslijednjih

nekoliko godina pri radu deponije „Desetine“ nije bilo ekcesnih situacija.

Negativni utjecaji koji se mogu očekivati samo u ekscesnim slučajevima i slučajevima ne

pridržavanja mjera koja su već na snazi:

Neugodan mirisi;

Emisija prašine (od otpada i pokrivke), gasova i aerosola;

Nakupljanje zapaljivih i eksplozivnih materija u tijelu deponije koje mogu dovesti

do nastanka požara i eksplozija u tijelu i na površini deponije;

Kontaminacija vodotoka i tla uslijed ekcesnih situacija nedovođenja otpadnih

procjednih voda iz deponije, pucanja vodonepropusnog dna u osnovi tijela

deponije:

Mogućnost pojave infekcija, oboljenja i zaraza u naseljima, ako se ne vrši

dezinfekcija vozila koja napuštaju lokaciju deponije.

Opis mjera za ublažavanje negativnih utjecaja projekta na okolinu

Osnovne mjere za ublažavanje mogućih negativnih uticaja rada deponije „Desetine“

započinje od:

Ulazak na lokaciju dozvoljen je samo ovlaštenim zaposlenicima;

Obućenost zaposlenika;

Pridržavanje plana (za izvođenje faza) deponovanja otpada;

Održavanje reciklažnog postrojenja;

Održavanje radne opreme i vozile ispravnim;

Održavanje infrastrukture (saobraćajnice, kanali, rigoli), ograde i objekata;

Redovna održavanje radnih i manipulativnih površina;

Zabranjeno je držanje životinja unutar kruga deponije.

Mjere za sprečavanje emisija u zrak se ogledaju u slijedećem:

Sprečavanje širenja mirisa putem prekrivanja deponovane količine inertnim

materijalima.

Zabranjeno odlaganje zapaljivih materija, koje mogu dovesti do požara i stvoriti

velike količine dima i nesagorivih organskih i neorganskih spojeva koji se šire u

okolni zrak;

Emisija prašine, aerosola i gasova iz/od otpada je umanjena također

prekrivanjem sabijene količine otpada.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje čvrstog otpada se ogledaju u slijedećem:

Miješani komunalni otpad nastao boravkom radnika se selektuje po iskoristivosti

kao sekundarna sirovina, a ostatak direktno otprema na deponiju.

Otpad od održavanja vozila u vidu, metalnih otpadaka, staro i istrošeno ulje, razni

apsorbirajući materijali (radna odijela, krpe i sl.) prema iskoristivosti se odnosi u

reciklažno postrojenja, a opasni se zbrinjava od strane ovlaštenog

specijaliziranog preduzeća.

Čvrsti otpad koji nastaje jeste mulj iz separatora ulje i masti, koji se po ispunjenu

kapaciteta zbrinjavati od strane ovlašenog specijalizoranog preduzeća.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje otpadne vode se ogledaju u slijedećem:

Oborinske vode sa objekata i površina kretanja se sistemom vodova odvode se

prema recipijentu.

Otpadne voda od pranja vozila, sa manipulativnih, parking i sličnih površina, te

oborinske vode sa istih površina, prikupljaju se sistemom vodova i odvode na

tehnološki tretman (u separator ulja i masti).

Voda od pranja i dezinfekcija vozila se odvodi prema supertaložniku, iz kojeg

nakon taloženje se vrši povrat vode u sistem.

Otpadna tehnološka voda iz objekta reciklažnog postrojenja nastala pranjem istog

se prikuplja u spremnik i zbrinjava od strane ovlašenog specijalizoranog

preduzeća.

Održavanje obodnih kanala (od betonskih korita) oko manipulativne površine

deponije, čime se spriječava slijevanje oborinskih (atmosferskih) voda u tijelo

deponije.

Mjere za sprečavanje i minimiziranje emisije u tlo ogledaju u slijedećem

Postojeće dno deponije gdje se prikupljaju procjedne vode od otpada je od

nepropusnog sloja koje sprečava absorpciju iste u zemljište ispod.

Potpuno prekrivanje istresenog i sabijenog sloja otpada pokrivkom od inertnog

materijala, čime se sprečava širenje čestica (prašine, aerosoli i sl.) otpada koje

mogu nositi spojeve, bakterije i druge zagađujuće komponentem te divesti do

kontaminacije tla i širenja infekcija.

Plansko odlaganje čime se spriječava negativan uticaj pritiska ili obrušavanje

visokih slojeva odloženog otpada.

Mjere za sprečavanje buke nije potrebno poduzeti uslijed izoliranosti lokacije šumovitim

krajolikom.

Mjere zaštite stanovništva u naseljima se ogleda prvenstveno u tome što najbliži

stambeni objekat se nalazi na udaljenosti od cca 150 m od istočne granice parcele.

Svojom izoliranošću, tj. okruženost šumovitim krajolikom, te odvijanjem selekcije,

sabijanja i prekrvivanja otpada umanjuje širenje mirisa, prašine, aerosola i pristup

štetočinama.

Drugi vid zaštite u naseljima se odvija u dezinfekciji vozila (prvobitno autosmećara) koja

napuštaju loakciju. Dezinfekcija se vrši prolaskom kroz bazen u kome se nalazi rastvor

gašenog kreča (Ca(OH)2, rastvor kalcijevog hlorida (CaCl2) ili pripremljenih

dezinfekcionih sredstava za komercijalnu sanitarnu zaštitu (Izosan i dr). Također

dodatna funkcija bazena jeste za smanjenje pojave prašine u ljetnom/toplom periodu.

Sistem monitoringa

Obzirom na aktivnosti koje se odvijaju na lokaciji deponije „Desetine“, predlaže se pored

obaveznog monitoringa praćenja količine dopremljenog otpada na deponiju, vršenje

slijedećeg:

Monitoring otpadnih voda u skladu sa parametrima propisanom Uredbom i na

osnovu zahtjeva Vodnih dozvola;

Monitoring taložne prašine na rubovima parcele deponije;

Monitoring sastava zemljišta na rubovima parcele u skladu sa Pravilnicima;

Praćenje imisije gasova iz tijela deponije (metan, sumporvodonik, ugljik dioksid,

monoksid, amonijak, azotni oksidi, VOC) u okolici deponije;

Izvršiti mjerenje nivoa okolinske buke, radi utvrđivanja stanja i ponoviti ispitivanja

prilikom sanacije deponije.

Na osnovu izloženog u studiji može se konstatirati da predmetna aktivnost

upravljanja otpadom na lokalitetu deponije „Desetine“ JKP „Komunalac“ d.o.o.

Tuzla uz daljno pridržavanje prisutnih i propisanih mjera pri normalnom radu neće

imati negativan utjecaj na okolinu.

NAZNAKA POTEŠKOĆA

Prilikom izrade Studije o utjecaju na okoliš za deponiju „Desetine“ JKP „Komunalac“

d.o.o. Tuzla, u gradu Tuzla, saradnja sa Investitorom je bila na zadovoljavajućem i

profesionalnom nivou. Investitor je za izradu Studije obezbjedio sve potrebne informacije

i dokumentaciju za izradu.

SISTEM MONITORINGA, UČESTALOST MJERENJA

U narednoj tabeli je dat prijedlog monitoring plana sa učestalostima mjerenja.

Tabela 9.1 Monitoring plan

Parametar Mjesto praćenja Učestalost mjerenja

Nivo uticaja buke na

okolicu Obodi parcele deponije

Jednom u toku trajanja okolinske dozvole, po potrebi

i nalogu inspekcije, te prilikom sanacije

Taložna prašina Obodi parcele deponije 2 puta u periodu važenja okolinske dozvole

Lebdeća prašina

PM10 Obodi parcele deponije 2 puta u periodu važenja okolinske dozvole

Ukupna lebdeća

prašina Obodi parcele deponije 2 puta u periodu važenja okolinske dozvole

Kvalitet zraka -

Imisija gasova

(metan,

sumporvodonik,

ugljik dioksid,

monoksid, amonijak,

azotni oksidi, VOC)

Obodi parcele deponije Jednom godišnje

Kvalitet tla

(metali: kadmij Cd,

olovo Pb, kobalt Co,

nikal Ni, bakar Cu,

hrom Cr, cink Zn,

živa Hg, željezo Fe,

magnezij Mg, ukupni

azot, sadržaj vode,

pH vrijednost tla,

VOC i PAH, ulja i

masti, sadržaj

organske materije)

Obodi parcele deponije 2 puta u periodu važenja okolinske dozvole

Otpadna voda Reviziono okno / ispust u

recipijent U skladi sa važećim Zakonom o zaštiti voda i

važećim Podzakonskim aktima.

Sva mjerenja predložena prema monitoring planu trebaju se izvršiti od strane ovlaštenih

preduzeća ili institucija koja posjeduju akreditaciju, tj. akreditovane metode za mjerenje

parametara.