DJEJI VRTI PO MJERI DJETETA

Struni ispit za odgojitelje

Pismeni dio ispita

A.K.

97SADRAJ:

1. DJEJI VRTI KAO DJEJA KUA22. OBILJEJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDKOLSKE DJECE43. TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAE U RADU S DJECOM PREDKOLSKE DOBI54. RAZVOJNI INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU, PROGRAMIRANJU, PRAENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA U DJEJEM VRTIU85. POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA IVOTA U VRTIU106. KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOKOG RAZVOJA PREDKOLSKOG DJETETA137. NEODVOJIVOST NJEGE, ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMA158. ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA, MATERIJALA I VREMENA ZA DJEJE AKTIVNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVI179. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECE1910. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I LANOVA STRUNO RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVI2111. RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGAJATELJA2312. EKOLOKI ODGOJ U PREDKOLSKOJ USTANOVI ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJU2513. DJEJI PROJEKTI U ODGOJNO OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA2814. INTEGRACIJSKI PRISTUP UENJU3015. ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI PREDKOLSKE DJECE3216. DJELOVANJE ODGAJATELJA NA SOCIO EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA3417. PRIMJENA INTEGRALNE METODE U PREDKOLSKOJ USTANOVI3618. PROMATRANJE I PRAENJE DJEJEG RAZVOJA U SVAKIDANJIM AKTIVNOSTIMA DJECE3819. ULOGE I POSTUPCI ODGAJATELJA U AKTIVNOSTIMA DJECE4020. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA4221. OSOBINE SUVREMENOG, KVALITETNOG ODGAJATELJA4422. ODGAJATELJ- REFLEKSIVNI PRAKTIAR4723. RAZVOJ SOCIJALNE KOMPETENCIJE PREDKOLSKE DJECE4924. POSJETI S DJECOM PREDKOLSKE DOBI5125. ETNJE I IZLETI DJECE5226. POSTUPCI ODGAJATELJA U RAZVOJU DJEJE KOMPETENCIJE5427. ODGOJ DJECE ZA SAMOPOMO U PREDKOLSKOJ USTANOVI5528. DIJETE I SLIKOVNICA5629. POTICANJE RAZVOJA DAROVITE DJECE U SKUPINI5830. DIJETE I LUTKA6131. ODGAJATELJ I POVUENO DIJETE6332. ULOGA IGRE U RAZVOJU DJETETA6533. ADAPTACIJA DJETETA U NOVOJ SREDINI JASLICA/VRTIA I POSTUPCI ODGOJITELJA I RODITELJA6834. POSTUPCI ODGOJITELJA U POSTUPNOM PRIJELAZU DJETETA IZ DJEJIH JASLICA U DJEJI VRTI7135. ODGAJATELJ I AGRESIVNO DIJETE7236. ODGAJATELJ I RJEAVANJE SUKOBA7437. BLAGDANI I SVEANOSTI U DJEJEM VRTIU7638. LJETOVANJE I ZIMOVANJE PREDKOLSKE DJECE7839. DIJETE, KREATIVNOST, ODGOJITELJ8040. ODGOJNO- NAOBRAZBENI RAD ODGOJITELJA U UVJETIMA MJEOVITE DJEJE SKUPINE8141. ULOGA ODGAJATELJA U PROVOENJU PROGRAMA PREDKOLE8442. PREDKOLSKO DIJETE I VJERONAUK8543. ODGOJITELJ I UBLAAVANJE STRESA U DJECE8744. TIMSKI RAD ODGOJITELJA8945. AKCIJSKO ISTRAIVANJE ODGAJATELJA U FUNKCIJI UNAPRIJEIVANJA ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA U SKUPINI9146. SUVREMENA KONCEPCIJA STRUNOG USAVRAVANJA ODGAJATELJA9447. KOMUNIKACIJSKA UMIJEA ODGAJATELJA9648. AKTIVNOSTI IZRAAVANJA OSJEAJA I ULOGA ODGAJATELJA U TOME97

1. DJEJI VRTI KAO DJEJA KUA

Dananji svijet obiljeen je brzim ritmom ivota, zaposlenou oba roditelja i nedostatkom vremena, to se sve odraava na duljinu I uestalost djetetetova boravka u djejem vrtiu. Tako vrti postaje djetetov drugi dom, a cilj odgojno obrazovne djelatnosti stvaranje vrtia po mjeri djeteta.Kako bi odgajatelj postigao stvaranje takvog vrtia, potrebno je da najprije upozna dijete, da s djetetom ispostavi prisan odnos pun povjerenja, potovanja I suradnje. Odgajatelj se prema djetetu treba odnositi kao prema razboritoj osobi, prihvatiti njegovu osobnost, zadovoljiti mu potrebe te mu omoguiti prirodan nain uenja u svim podrujima djetetova razvoja. Takav prirodan nain uenja proizlazi iz djetetove aktivne interakcije sa njegovim fizikim I socijalnim okruenjem. Stoga je u djejoj kui kvalitetno okruenje od iznimne vanosti. Ono alje poruku djeci to odgajatelj o njima misli, koliko vjeruje u njih I njihove sposobnosti ili ih, naprotiv, smatra malima I nesamostalnima. Takvu poruku djeca vrlo dobro razumiju I u skladu s njom se I ponaaju. Upravo zato okruenje mora biti bogato brojnim poticajima, koji su u skladu s interesima djece, kako bi ona to manje osjetila nedostatak roditeljskog doma te gradila pozitivnu sliku o sebi. Poseban se naglasak stavlja na pedagoki neoblikovan materijal. Za kvalitetno, poticajno I djeci zanimljivo okruenje nema pravila koje e rei odgajateljima to I kako uiniti, ve odgajatelj okruenje stvara I izgrauje isprobavajui u praksi I raspravljajui s djecom I drugim odgajateljima. Dijete bi trebalo aktivno sudjelovati u konkretnim aktivnostima, initi, raspravljati, graditi, rjeavati pred njega postavljene zadatke, a sve u skladu s vlastitim tempom I strategijom uenja, te sa ranije steenim iskustvima I znanjima. Isto tako, izbjegavati treba davanje gotovih rjeenja djetetu, a njegove pogreke shvaati kao stupanj postignutog razvoja, kao nove mogunosti uenja, koje odgajatelj ne ispravlja verbalnim putem, ve doputa djetetu da ih samo istrai I ispravi. Raspored prostora u sdb djeluje na cjelokupno ozraje u skupini I na ponaanje pojedinog djeteta. Stoga, kada odgajatelj pokua promijeniti raspored u sdb, kako bi prostor vie odgovarao djeci, relativno brzo mijenja I sliku o djetetu, jer se I djeje ponaanje mijenja, ako su promjene u rasporedu dobre. Vano je promjene prilagoditi svakoj skupini I kontekstu zasebno, jer nije mogue dobar raspored I poticaje prenijeti iz jedne prostorije sdb u drugu. Svakako djeci treba omoguiti to vie samostalnosti, igre, druenja, uenja, suradnje putem poticaja I raznih aktivnosti. Djetetu valja dopustiti da aktivno sudjeluje u svom razvoju I odgoju, a esto i sebe odraslog staviti u djetetov poloaj. Kako bi se postigla to bolja socijalizacija I suivot u skupini, ona bi se trebala formirati od djece razliite dobi. Na taj se nain postie osjeaj proirene obitelji, to je najslinije prirodnoj zajednici s kojom se djeca susreu izvan djejeg vrtia. Isto tako, ovaj nain formiranja skupina je koristan I potreban zato to postoji veliki broj obitelji samo s jednim djetetom. U ovakvim skupinama odgajatelj treba posebno paziti na dobne I individualne posebnosti djeteta. U mjeovitim skupinama sva su djeca na dobitku, mlaa jer mogu uiti od starijih (vie no to to mogu u istoj skupini vrnjaka), a starija jer svakodnevno mogu vjebati socijalne vjetine I graditi vlastitu kompetenciju. Pri sastavljanju mjeovitih skupina treba pripaziti na optimalni dobni raspon te na dobar omjer starije I mlae djece. Od velike je vanosti uspostaviti I svakodnevno odravati dobre odnose sa svakim roditeljem, radi dobrobiti djece. Djeji vrti po mjeri djeteta se ne postie upotrebom neke stalne, ve isprobane teorije kojom emo lako uspostaviti dobar odnos s djecom ili organizirati poticajno okruenje. Zato se u ovoj koncepciji spominje gradbena teorija, koja nastaje promatranjem, istraivanjem I mijenjanjem odgojne prakse, na temelju ega svaki odgajatelj ispravlja svoje pogreke I gradi nove spoznaje. U tome mu uvelike mogu pomoi uspostavljeni dobri meuljudski odnosi meu svim zaposlenicima u djejem vrtiu. Dakle, ovakva teorija nije zavrena I nepromjenjiva, ve se stvara I razvija na temelju mijenjanja vlastite odgojne prakse u vlastitim jedinstvenim uvjetima svake skupine I odgajatelja. Stoga zaetnice ovakvog naina rada smatraju da je vrlo korisno vriti snimanje stanja u skupini, a zatim snimku pomno analizirati I objektivno o njoj razgovarati. Provodei akcijska istraivanja vlastite prakse I mijenjajui je, svaki odgajatelj stvara vlastito iskustveno znanje, vlastitu gradbenu teoriju. Struno usavravanje odgajatelja u ovakvoj koncepciji rada odnosi se upravo na istraivanje I mijenjanje odgojne prakse, uz dobrovoljni angaman odgajatelja I strunog tima, a manje na uobiajeno pohaanje seminara I strunih skupova. Takvo usavravanje je suradniko, potie uoavanje I rjeavanje problema te uenje u akciji.I djeca mogu graditi takvo iskustveno znanje u svojoj igri I radu, ako im ga pruimo na njima pristupaan nain. Tako izgraeno znanje (I djece I odgajatelja) otvara prostor za otkrivanje novog znanja, te udara temelje za, svima nama potrebno, cjeloivotno uenje. Odgajatelj I djeca ue kako uiti, a ne primaju gotova znanja od onih koji misle da znaju to je za njih najbolje. Odgajatelji ne moraju prihvatiti ovakav nain rada, jer svatko od nas pronalazi sebe u neem drugom. Ipak, uz poticanje raznolikosti, pluralizma, demokracije u ustanovama, vano je da prije svega potujemo dijete I njegovu prirodu, te da mu omoguimo da bude ono to jest. Iako je ovo veliki izazov za svakog odgajatelja, uz veliki trud, volju I ljubav prema djeci I ovom poslu, moemo se tom idealu makar pribliiti te ga I dalje stvarati.

Vujii I Miljak, Djeji vrti djeja kua- obje knjige

2. OBILJEJA PROGRAMSKOG USMJERENJA ODGOJA I OBRAZOVANJA PREDKOLSKE DJECEProgramsko usmjerenje odgoja I obrazovanja predkolske djece temelji se na Koncepciji razvoja predkolskog odgoja, a oba su dokumenta razmatrana na sjednici Programskog savjeta za prosvjetu Ministarstva prosvjete I kulture Republike Hrvatske I doneena 1991. godine. Tada je Hrvatska doivjela demokratske promjene I priklonila se europskom duhovnom usmjerenju, pa su domai strunjaci u ovom podruju prihvatili I pokuali uvesti mnoga naela, sadraje I vrijednosti europskih vrtia. Ovaj dokument je temelj za provoenje razliitih programa odgoja I naobrazbe djece rane I predkolske dobi u izvanobiteljskim uvjetima, a napisan je u vidu smjernica za rad.Ovaj se dokument, kao I odgoj predkolske djece temelji na humanistiko razvojnoj koncepciji, koju ine ideja humanizma, spoznaje o osobinama I zakonitostima razvoja djeteta predkolske dobi te one o znaajkama izvanobiteljskog odgoja predkolske djece. Prema humanistiko razvojnoj koncepciji, u odgojno obrazovnom procesu valja naglasiti usmjerenost na dijete, a ne na sadraje obrazovanja. Dakle, odgajatelj treba potivati individualne razlike, odgajati I razvijati individualnost (razliitost), autonomiju I slobodu svakog djeteta, preferirajui individualne I grupne oblike rada s veim brojem razliitih aktivnosti. U takvim uvjetima dijete moe samostalno odluivati u svim podrujima ivota I rada u vrtiu, u granicama vlastitih mogunosti I kompetencija. Razvoj autonomije potie I razvoj kreativnosti, koja se moe izraavati na nebrojeno mnogo naina kod djece, a odgajatelj treba te naine prepoznati I dalje razvijati u svakodnevnom radu.Nadalje, Programsko usmjerenje polazi od potivanja pluralizma I slobode u primjeni pedagokih ideja I koncepcija, koji se ostvaruju razliitim alternativnim programima; potivanja razliitosti u vrstama I oblicima provoenja programa te demokratizacije drutva prema nositeljima programa. Dakle, ovim dokumentom potie se sloboda izvritelja programa u planiranju I ostvarivanju odgojno obrazovnog rada s predkolskom djecom. Njime se afirmira pravo na razliitost, pravo na izbor I samostalno odluivanje. Za odgoj predkolskog djeteta bitne su spoznaje da je ono kvalitativno razliito bie od odrasla ovjeka, da mu je priroda aktivna I kreativna, te da na njegov razvoj odluujue utjee kvaliteta (demokratskog, partnerskog) odnosa odgajatelja prema njemu. !!Svako dijete ima svoje tjelesne potrebe koje mu valja zadovoljiti, iskazuje svoje stvaralake osobine te radoznao I aktivan odnos prema svijetu, a komuniciranjem s okolinom, materijalnom I socijalnom, nadograuje I prerauje svoja iskustva I znanja. Odgoj je, prije svega, meuljudski, sustvaralaki odnos djeteta I odgajatelja. Cjelokupnim svojim ponaanjem odgajatelj utjee na dijete I obratno. On otkriva I slijedi interese djeteta, ali ih I proiruje I potie razliitim aktivnostima. Stoga je vano da odgajatelj u radu koristi individualni pristup, da bude to vie nedirektivan, da ima jednu posrednu ulogu. Ta se uloga oituje i u ureenju materijalne sredine tako da ona bude u funkciji razvoja, uenja I aktivnosti djece, a u skladu s djejim potrebama I mogunostima. Djeca trebaju imati mogunost fleksibilnog koritenja prostora, bavljenja odreenim aktivnostima u skladu s njihovim interesom I koncentracijom, individualno, u manjim ili veim skupinama, a odgajatelj je taj koji im to treba I omoguiti. Dakle, (barem deklarativno, ovim dokumentom) naputa se frontalni rad, transakcijski pristup I miljenje da su sva djeca ista. Svakom djetetu pristupa se individualno, s povjerenjem, a cjelokupni ivot I rad u vrtiu prilagoava se potrebama djece, a ne potrebama odraslihSvaki odgajatelj treba istraivanjem svoje prakse stei uvid u vlastiti nain rada s djecom. U tome e mu uvelike pomoi konstruktivna rasprava I kritike primjedbe drugih odgajatelja I strunog tima. Samorefleksija I refleksija bitne su za konstruiranje I planiranje promjena u vlastitoj odgojnoj praksi. U tome odgajatelju pomae propisana pedagoka dokumentacija, te ona koju odgajatelj sam vodi jer je smatra potrebnom. Odgajatelj treba, radi poboljanja uvjeta razvoja I odgoja djece, to vie suraivati s roditeljima te im omoguiti sudjelovanje u ivotu I aktivnostima djeteta u svim oblicima izvanobiteljskog odgoja. Ovim dokumentom otvaraju se mogunosti unapreivanja kvalitete djetetova ivota u cjelini, a njegovim prihvaanjem od strane odgajatelja djeji vrti doista postaje mjesto ivljenje, igre I uenja djece predkolske dobi.

Programsko usmjerenjeOdgojitelj neizravni voditelj odgojno obrazovnog procesa, B. Petrovi SooKoje su promjene nastale u izgraivanju linosti odgojitelja u odg obr procesu od Programskog usmjerenja da danas iz ugla odgojitelja praktiara, Hajra BubniHumanistiki pristup teoriji I praksi predkolskog odgoja, A. MiljakNajee pogreke odgajatelja u organizaciji I realizaciji odg obr procesa, A. Miljak,akovec 92.

3. TEMELJNE PROGRAMSKE ZADAE U RADU S DJECOM PREDKOLSKE DOBIOtvorenost, fleksibilnost i dinaminost kljune su rijei koje se vezuju uz odgojno - obrazovni proces. No, temelj za otvorenost, istraivanje i mijenjanje prakse je dobro poznavanje i potivanje osnovnih zadaa, ciljeva i naela rada s predkolskom djecom. Tome u prilog kazuju i osnovne zadae programskog usmjerenja koje odgajatelje potiu na potivanje naela pluralizma i slobode u primjeni pedagokih ideja i koncepcija.U djejem vrtiu trebaju se razvijati demokratski odnosi meu odraslima, ali I meu odraslima I djecom. Na djetetov razvoj uvelike utjee kvaliteta odnosa odgajatelja prema njemu. Osnovna uloga predkolskog odgoja I obrazovanja je da pridonosi povoljnom cjelovitom razvoju osobnosti djeteta I kvaliteti njegova ivota. Osnovne zadae djelatnosti predkolskog odgoja za svoj cilj imaju ouvanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djeteta, poticanje cjelovitog razvoja svih funkcija, sposobnosti i mogunosti u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama, zakonitostima djetetova razvoja i djetetovim stvarnim mogunostima. To bi konkretnije znailo: ouvanje zdravlja, razvoj emocionalne stabilnosti, poticanje socijalne interakcije, razvoj samostalnosti i kompetencije, razvoj pozitivne slike o sebi, poticanje komunikacije, radoznalosti, stvaralatva i kreativnosti, razvoj intelektualnih sposobnosti, razvoj samokontrole, izgradnja sustava vrijednosti, te izgraivanje to bogatije i preglednije slike svijeta. U djejem vrtiu potrebno je svakodnevno zadovoljavati potrebe svakog djeteta ponaosob. Tu se ponajprije radi o zadovoljavanju fiziolokih potreba, zatim potrebe za sigurnou te za pripadanjem I ljubavlju. Dijete ima takoer I potrebu za samopotovanjem I uvaavanjem od strane drugih osoba te potrebu za samoostvarenjem. Odgajatelj treba biti sposoban kod svakog djeteta prepoznati odreenu potrebu, te razliitim aktivnostima utjecati na njeno zadovoljavanje. U praksi to znai da djetetu treba osigurati razmjerno stalan dnevni ritam, higijenske uvjete za ivot i rad, kvalitetnu prehranu, boravak na vanjskom prostoru i poticanje motorikih aktivnosti. Osim toga treba omoguiti i poticati djetetovo spontano i stvaralako ponaanje, te uvaavati interese i potrebe djece pri odabiru sadraja, uz raznoliku stimulaciju I uzajamnu komunikaciju. Odgajatelj treba svakodnevno pokazivati djetetu da je voljeno i prihvaeno, te da se rado i s puno ljubavi brine o njemu.Na dijete i njegovu aktivnost takoer djeluje i cjelokupno oblikovanje prostora u kojem boravi. Dijete iz okruenja prima vane poruke o sebi i drugima, poticaje i ogranienja za svoje aktivnosti i djelovanja. Stvaranje poticajne materijalne sredine u funkciji razvoja, uenja i aktivnosti djeteta bitan je aspekt programiranja, ostvarivanja, praenja i vrednovanja svakog oblika institucionalnog odgoja. Okruenje, predmete I materijale valja strukturirati uz to vee uvaavanje djejih potreba I mogunosti. Djeci treba omoguiti to fleksibilnije koritenje prostora te aktivno sudjelovanje u njegovu oblikovanju. Organizacija prostora trebala bi omoguavati spontano stvaralako ponaanje djece, strukturiranje I obogaivanje djejeg iskustva, uenje razliitih naina rjeavanja problema I zadaa te prikladnu interakciju I komunikaciju djeteta s odgajateljem, odraslim osobama I drugom djecom. Aktivnosti kojima se djeca bave trebaju biti prilagoene njihovu stupnju razvoja te njihovim interesima. Oblikovanje prostora je ujedno i jedna od najbitnijih uloga odgajatelja. U predkolsko doba igra ima veliku razvojnu vrijednost, pa je potrebno djeji vrti uiniti mjestom za igru djece. Igrajui se, dijete istrauje, eksperimentira s razliitim sredstvima I materijalima, kombinira, te tako razvija razliite sposobnosti. Odgajatelj preteno posredno utjee na djeju igru oblikovanjem materijalne sredine te rasporedom materijala u prostoru I vremenu. Utjecanje odgajatelja na igru djeteta temelji se na dobrom poznavanju igre I razvojnog stupnja svakog djeteta. Odgojno je vrlo vano omoguavanje djetetove spontane igre, naroito simbolike. Za dijete u djejem vrtiu osobito je vano da ima mogunost za uspjeno uspostavljanje i proirivanje emocionalnih i socijalnih veza, kvalitetnih odnosa s odraslima i djecom u poticajnoj okolini. U takvoj interakciji dijete se razvija kroz razliite vrste djelatnosti kao to su ivotno - praktine i radne aktivnosti, raznovrsne igre, aktivnosti raznovrsnog izraavanja i stvaranja, aktivnosti umjetnikog promatranja i doivljavanja, istraivako spoznajne i drutveno - zabavne aktivnosti te specifine aktivnosti s kretanjem. Odgajatelj treba to je vie mogue u radu koristiti individualni pristup djetetu, omoguavajui djetetu proirivanje iskustva I znanja, uvaavajui njegove interese. Vana programska zadaa je omoguiti roditeljima uvid i sudjelovanje u izvanobiteljskom odgoju i obrazovanju djece. Roditelji su partneri odgajatelju te su direktno ukljueni u institucionalni odgoj. Roditelje treba upoznati sa nainom rada u vrtiu, jer oni su djeci najblii I za njihov razvoj najzainteresiraniji. Vano je uspostaviti vrstu suradnju I meusobno povjerenje izmeu odgajatelja I roditelja, te roditeljima omoguiti direktno sudjelovanje u radu s djecom. Na taj se nain najbolje moe povezati obiteljsko I izvanobiteljsko iskustvo djeteta, a sve u cilju njegova to boljeg razvoja i odgoja.Promiljanje odgoja I akcije odgajatelja moraju biti usmjerene na traenje pedagokih rjeenja kako bi svaka situacija u vrtiu bila ostvarena kao odgojna. Odgajatelju je posebno vano struno znanje, osjetljivost za potrebe djeteta, njegova slika o djetetu kako bi mogao planirati, ostvariti I vrednovati izvanobiteljske oblike odgoja. Fleksibilan program mogue je ostvariti samo ako je odgajatelj sposoban vriti samouvid u vlastitu praksu, istraivati je I mijenjati u elji za boljom I kvalitetnijom. Svaki odgajatelj treba stjecati nove znanstvene spoznaje o odgoju I razvoju djece, suraivati s roditeljima I strunjacima u vrtiu I izvan njega, promiljati I mijenjati vlastitu praksu te voditi pedagoku dokumentaciju. U djejem vrtiu svakodnevno se dogaa uzajamni proces uenja izmeu djece, roditelja I odgajatelja. Temeljni programski zadaci za odgajatelja su osnovne smjernice na putu poticanja povoljnog cjelovitog razvoja osobnosti djeteta I podizanja kvalitete njegova ivota.

Programsko usmjerenje za rad s predkolskom djecom, Glasnik 7 / 8, Ministarstvo prosvjete i porta, Zagreb, 1991.

4. RAZVOJNI INTEGRACIJSKI PRISTUP U PLANIRANJU, PROGRAMIRANJU, PRAENJU I VREDNOVANJU ODGOJNO OBRAZOVNOG PROCESA U DJEJEM VRTIUKurikulum u djejem vrtiu nije sadraj, ve pristup sadraju. U njemu je proces cjelovitog razvoja djeteta proet sadrajima koji su odabrani na temelju promatranja interesa, mogunosti I stilova uenja pojedinog djeteta. Dakle, kurikulum nije mogue isplanirati nekoliko mjeseci unaprijed I zatim ga striktno ispunjavati, ve je potrebno pratiti djecu I na temelju toga osmiljavati aktivnosti I ponudu materijala kojima bi se mogao poticati njihov cjeloviti razvoj. Odgajatelj oblikuje ozraje za uenje te pronalazi sadraje koji doprinose aktualizaciji prepoznatih potencijala djeteta.Uenje I razvoj predkolskog djeteta ne odvijaju se u usko odreenim predmetnim podrujima, odnosno podrujima razvoja, ve objedinjeno. Isto tako, iako se djeji razvoj odvija po predvidljivim fazama, postoje individualne razlike meu djecom. Poznavanje tipinog djejeg razvoja I individualnog razvoja svakog pojedinog djeteta (I djelovanje u skladu s njima) nazivamo dobnom I individualnom primjerenou. U razmiljanju o radu s djecom, odgajatelj se treba voditi poznavanjem aktualne razine djetetova razvoja, ali I poznavanjem razvojnog slijeda sve djece. Poticanjem jedne dimenzije razvoja, potiemo I sve druge. Iz tog razloga odgajatelj ne bi trebao planirati aktivnost tako da izvjeba odreenu vjetinu ili da djecu neemu poui, ve bi trebao razmiljati kako da, na djetetu zanimljiv I razumljiv nain, utjee na itavo njegovo bie. Osnovna postavka integriranog kurikuluma podrava objedinjavanje razliitih podruja znanja povezujui ih temom koja je u aktualnom interesu djeteta. Samo tako dijete moe uiti u za njega svrhovitom kontekstu, nakon ega e njegovo znanje postati trajno, s mogunou primjene u svakodnevnom ivotu I daljnje nadogradnje u budunosti. Odgajatelj stvara uvjete u kojima dijete ima priliku uiti kako se ui (prema Slunjski, 200), odnosno razvijati najdjelotvornije strategije vlastitog uenja. Te strategije uenja djetetu e pomoi da, u najrazliitijim ivotnim situacijama, samostalno pribavlja potrebne informacije sluei se razliitim izvorima znanja. Ove e strategije biti vea garancija uspjeha djeteta u kasnijem ivotu I radu, nego uenje sadraja I znanja koje je odgajatelj namijenio djetetu u skladu s njegovom dobi. Sadraji uenja tako ostaju u funkciji procesa uenja kako se ui, a uenje postaje stalno aktivno stjecanje, interpretiranje, izgradnja novog iskustva I znanja, u kontekstu djetetova predznanja I ve postojeih iskustava. (dio projekta kako doi do potrebnih informacija)Uloga odgajatelja se mijenja, pa tako on od planera I realizatora uenja djece postaje stvaratelj uvjeta za to uenje. Odgajatelj pronalazi teme koje zanimaju djecu te priprema okruenje u kojem ona istrauju probleme vrijedne njihove pozornosti, interesa I razumijevanja. Odgajatelj prati dijete kroz aktivnost te mu pribavlja mogunosti za stjecanje novih uvida I dolaenja do novih otkria, za produbljivanje I proirivanje razumijevanja odreenog problema. Dakle, uloga odgajatelja proizlazi neposredno iz aktivnosti djeteta I iz njegove aktualne faze razvoja. Odgajatelj se, na temelju promatranja djeteta, usklauje s njegovim aktivnostima. (kongruentno djelovanje) Jedino promatranjem djeteta, njegovih postupaka I ponaanja, moemo dijete doista razumijeti. Osim to odgajatelj treba obratiti pozornost na individualne mogunosti svakog djeteta, treba I poticati suradniko, kooperativno uenje djece. Znanje djece se izgrauje u socijalnoj interakciji, jer su stjecanje znanja I komunikacija meuovisni I nerazdvojni (Bruner, 2000., prema Slunjski, 2001.), to odgajatelj treba imati na umu u radu s djecom. Uenje djece dogaa se u situacijama koje stimuliraju pregovaranje, izlaganje vlastitog I suprostavljanje tuem miljenju, nakon ega dijete moe ponovno formulirati I revidirati svoje poetne pretpostavke. Neki autori dre da je uenje djeteta proces sudjelovanja djeteta u kooperativnom dijalogu s kompetentnijim partnerom, to se podudara s idejom Vygotskog o zoni sljedeeg razvoja. Do sada je kompetentiji partner bio odgajatelj koji je prenosio gotovo znanje djetetu, a sada to postaje I drugo dijete koje mu pomae u izgradnji znanja. Nakon ponude odreenih materijala I aktivnosti, odgajatelj prati djecu I njihov rad, te na osnovi promatranog vrednuje vlastite poticaje na djetetov razvoj, koliko su oni bili zanimljivi, dovoljni, kvalitetni. Tada ponovno osmiljava I dalje oplemenjuje okruenje za uenje. Jedan od osnovnih kriterija procjenjivanja kvalitete odgoja I obrazovanja djeteta trebala bi biti mogunost djeteta da ono to je nauilo u vrtiu moe povezati s razliitim ivotno praktinim situacijama s kojima se susree u vrtiu I izvan njega. Tako uenje djece nikada ne zavrava, ve se njihova iskustva uvijek iznova nadograuju. Nije vano koliko je stihova pjesmice dijete upamtilo, nego koliko je samostalnosti steklo, te kako e svoja znanja moi primijeniti u svom ivotu danas I sutra. Vano je da I odgajatelj nastavi uiti I razvijati se u svom profesionalnom ivotu, kako bi to mogla initi I njegova djeca. esto se pristup integriranju kurikuluma javlja pod nazivom rad na projektu, koji najbolje udovoljava kriterijima kvalitetnog uenja. U takvim sklopovima aktivnosti djeca dublje prouavaju neku temu, koristei sve svoje mogunosti jer u tome imaju osjeaj svrhovitosti. Uloga odgajatelja jest da djeci omogui stupanje u interakciju s fizikom I socijalnom okolinom, I to na nain koji za djecu ima smisla.Kako svaki odgajatelj ima u svojoj skupini djecu razliitih dispozicija, predznanja I socio kulturne pozadine, tako I isti tretman prema svima svakako ima I razliite ishode. Zato na cilj ne bio trebao biti uiniti svu djecu istom I prosjenom, ve uvaiti razliitosti interesa I sposobnosti djece, te u skladu s njima osmiljavati vlastitu praksu.

Slunjski, E. Integrirani predkolski kurikulum- rad djece na projektu5. POTREBE DJETETA I ORGANIZACIJA IVOTA U VRTIUTermin ''potreba'' u psihologiji oznaava nedostatak neega o emu ovisi opa dobrobit ili neki aspekt dobrobiti jedinke, odnosno stanje disfunkcije izazvano tim nedostatkom (prema Integralna metoda, str.41). Svako ivo bie je bie potreba, jer su one nune za njegovo nastajanje, opstanak i razvoj. Potrebe izazivaju unutarnji procesi u ovjeku ili zbivanja u okolini, na temelju kojih se u ovjeku organiziraju opaanje, intelektualizacija potrebe i akcija, te se nezadovoljavajuu situaciju nastoji transformirati u smjeru realizacije odreene potrebe. Organizmom vladaju i njegovo ponaanje organiziraju samo nezadovoljene potrebe. Potrebe se, prema nainu nastanka mogu podijeliti na uroene ili steene, odnosno primarne ili sekundarne, a prema dominantnim regulacijskim mehanizmima na organske, psihike i socijalne. Kada se govori o ljudskim potrebama, nije mogue ne spomenuti dva vana teoretiara s tog podruja: Abrahama Harolda Maslowa i Williama Glassera.Maslow smatra da su ovjekove potrebe pozitivne, motivacija za ponaanje, sredstvo za dosezanje odreenog cilja. Problem nastaje kada ljudsko bie, na putu zadovoljenja njegovih potreba, ometaju reakcije sredine. Postupno zadovoljavanje potreba vodi do pune realizacije vlastitih potencijala, to je cilj svakog zdravog ljudskog bia. Potrebe su zajednike svim ljudskim biima, te nikada ne nestaju, ve podmirivanje jedne pokree drugu. U klasifikaciji potreba, Maslow im pridaje hijerarhijsku vanost, te smatra da se potrebe organiziraju prema kriteriju prioriteta ili snage. Njegovu hijerarhiju potreba ine fizioloke potrebe, potrebe za sigurnou, potrebe za pripadanjem i ljubavlju, potrebe za potovanjem, samopotovanjem i uvaavanjem od drugih te potrebe za samoostvarenjem, gdje pripadaju kognitivne i estetske potrebe. Iako hijerarhija ima vlastiti redoslijed, on nije nepromijenjiv, ve se razlikuje od ovjeka do ovjeka, ovisno o njegovim potencijalima, dobi i spolu. U veine ljudi su sve osnovne potrebe jednim dijelom istodobno zadovoljene, a drugim dijelom nezadovoljene. !!Stupanj zadovoljenja potreba se smanjuje kako se penjemo prema vrhu hijerarhije. Tijekom razvoja linosti, mijenja se struktura i jaina potreba, pa one postaju brojnije, jasnije odreene te se vre povezuju u jedinstvenu cjelinu.Glasserova teorija izbora polazi od postavke da je svako ljudsko bie kontrolni sustav koji sve to radi, ini kako bi zadovoljio svoje potrebe. Potrebe su snane sile koje nas gone, a istodobno su motivacija za ponaanje. Glasser potrebe klasificira u dvije skupine: prvu skupinu ine potrebe za preivljavanjem i produljenjem vrste, a drugu ine etiri psihike potrebe: potrebe za ljubavlju, moi, slobodom i zabavom. Prvoj skupini potreba Glasser ne pridaje veliku vanost, jer se one zadovoljavaju automatizmom, ve mnogo vanijom smatra skupinu psihikih potreba. Te potrebe su genetski uvjetovane, a zadovoljavaju se preteno kroz odnose s drugima. Prema Programskom usmjerenju odgoja i obrazovanja predkolske djece, odnosno prema humanistikoj razvojnoj koncepciji, svako dijete ima osnovne potrebe koje podrazumijevaju tjelesne potrebe, stvaralake osobine koje dijete spontano pokazuje, radoznalost i potrebu za aktivnim, stvaralakim odnosom prema svijetu te potrebu za komuniciranjem. Kod pojedine djece mogu se javiti i posebne potrebe, koje zahtijevaju dodatnu panju odgajatelja. Posebne potrebe mogu biti potencijalne, koje moe imati dijete koje je u svom razvoju doivjelo odreene rizine faktore, zatim prolazne, koje moe imati svako dijete zbog razvojno prirodnih raskoraka izmeu djetetovih potreba i mogunosti u pojedinim fazama razvoja te trajnije posebne potrebe, koje ima dijete s tekoama u razvoju. Kod svakog djeteta s posebnom potrebom potreban je naglaeni individualni pristup.Konvencija o pravima djeteta (UN, 1989.) je dokument koji nalae optimalnu skrb za dijete na svim razinama odgovornosti (osobnoj, strunoj, drutvenoj i dravnoj) u svim podrujima i razdobljima djetetova ivota. U optimalnu skrb ubraja se, izmeu ostalog, pravovremeno prepoznavanje i zadovoljavanje djetetovih potreba. !!Ve je malo dijete motivirano na odreena ponaanja da bi zadovoljilo svoje uroene potrebe. U poetku su to potrebe za preivljevanjem, na ubrzo se javljaju i one za pripadanjem, ljubavlju, sigurnou, zabavom, slobodom i moi. Djeca neprestano usvajaju ponaanja koja ih dovode do zadovoljenja potreba. Kada je zadovoljenje potrebe onemogueno, djeca osjeaju bol i nezadovoljstvo, a kada je potreba zadovoljena osjeaju zadovoljstvo. To je temelj na kojem dijete ui. (integralna metoda, 2005.)Dijete veinu svojih potreba mora zadovoljiti odmah. Potrebe tjeraju dijete na akciju te ine jaku motivacijsku silu. Djeji vrti trebao bi biti organiziran tako da dijete u njemu moe zadovoljiti svoje potrebe. Ozraje u djejem vrtiu treba biti naklonjeno djetetu kako bi ono moglo spontano i na vrijeme iskazati svoje potrebe. Odgajatelj treba podupirati dijete, pomoi mu kada je potrebno i omoguiti mu aktivnosti kojima e zadovoljiti svoju potrebu. Dijete tijekom prvih godina ivota ne bi imalo nikakve mogunosti za preivljavanje, ukoliko bi ono ovisilo iskljuivo o vlastitim sposobnostima i instinktima. Ve od roenja, djetetovo ponaanje je usmjereno ka postizanju zadovoljstva, odnosno zadovoljavanju potreba. Ono se ponaa tako da iskae nedostatak koji osjea i to ini dok ne dobije ono to mu je potrebno. Hoe li i kada djetetova potreba biti zadovoljena, ovisi iskljuivo o odraslim osobama koje ga okruuju. U odgojno obrazovnom procesu za dijete je posebno vano koliko e njemu bliske odrasle osobe razumijeti i potivati njegove potrebe, te koliko e raditi na zadovoljavanju istih. Odgajateljeva znanja i vjetine vanije su to je dijete mlae i ovisnije o odraslima. Svaki odgajatelj treba stei i stalno proirivati znanja o kvalitetnoj prehrani, o zatiti djetetova zdravlja, o optimalnim uvjetima sna, kretanja i igre, te o djetetovim emocionalnim potrebama. Upravo odgajatelj treba osigurati okruenje u kojem e djeca zadovoljavati svoje potrebe, kako one fizioloke, tako i sve ostale. Posebno mjesto u djetetovu ivotu ima potreba za zabavom. Zabava je najblia smijehu, igri, razonodi. Dijete u igri ui mnoge vane stvari, uiva otkrivajui, te mu uenje priinja veliko zadovoljstvo. Naravno, to je mogue samo ako dijete samo izabire to e raditi i uiti, ako osjea pripadnost grupi i prijateljske odnose, te ako ima podrku odgajatelja. (Integralna metoda, 2005.). Poticajno, dinamino okruenje bogato dostupnim poticajima i materijalima, okruenje koje omoguuje interakciju s drugom djecom i odraslima, s oznakom relevantnosti za ivotna iskustva djeteta, zadovoljava razliite potrebe djece. Vremenska organizacija rada treba odgovarati individualnim potrebama djece, tako da ona svoje aktivnosti mogu uskladiti s vlastitim potrebama za snom, jelom, igrom, maenjem. Iako je dobro poznavanje individualnih potreba svakog djeteta u skupini vaan preduvjet djejeg razvoja, potrebno je da odgajatelj poznaje vlastite potrebe. U protivnom, odgajatelj bi mogao svojim postupcima nesvjesno zadovoljavati vlastite potrebe, racionalizirajui ih potrebama djece. Tako se moe dogoditi da odgajatelj potencira neke aktivnosti za koje on ima vie afiniteta, objanjavajui djeje bavljenje tim aktivnostima djejom eljom i voljom. Ipak, malo je vjerojatno da itava jedna skupina, koja broji dvadesetak ili vie djece, preferira jednu odreenu vrstu aktivnosti. Djeca imaju vrlo razliite interese, potrebe i sklonosti, te se u skladu s njima treba osmiljavati prostor i ponuda materijala, kojima bi ih djeca zadovoljavala i proirivala. Potrebno je da odgajatelj prepozna vlastite potrebe i razlikuje ih od potreba djece, ali i da doznaje od svakog djeteta ponaosob njegove potrebe te trai naine njihova zadovoljavanja. (Slunjski, E., 2003.,)U cjelokupnom odgojno obrazovnom radu odgajatelji trebaju imati na umu da nijedan njihov profesionalni cilj (uvjebana pjesmica, prazan tanjur ili estitka za mamu) nije vrijedniji i vaniji od djetetova prava, odnosno zadovoljavanja potreba djeteta da bude naspavano, sito, zdravo, zadovoljno i sigurno, te da se osjea voljeno i prihvaeno.

Bai, Koller Trbovi, iak: Integralna metoda u radu s predkolskom djecom i njihovim roditeljima, Alinea, Zagreb, 2005.Slunjski, E.: Devet lica jednog odgajatelja / roditelja, Mali profesor, Zagreb, 2003.Kamenov, E. : Predkolska pedagogija, knjiga prva, Zavod za udbenike i javna sredstva, Beograd, 2002.

6. KRITERIJI I UVJETI PSIHOLOKOG RAZVOJA PREDKOLSKOG DJETETAOdgajatelj treba poznavati kriterije i uvjete psiholokog razvoja djeteta, kako bi mogao pratiti djecu u aktivnostima te planirati niz odgovarajuih aktivnosti za razvoj svakog pojedinog djeteta.Razvoj zapoinje prije roenja, te ima vie meusobno povezanih dimenzija. Pod terminom ''razvoj'' podrazumijevamo promjene koje se dogaaju u osobinama, sposobnostima i ponaanju djeteta zbog kojih se dijete mijenja te postaje kompetentnije, drutvenije, vee itd. Djeji razvoj uvjetuju nasljedni utjecaji te interakcija sa fizikom i socijalnom okolinom. (prema Starc, Obradovi, Plea, Profaca i Letica).Poznavanje karakteristika psiholokog razvoja djeteta odreene dobi pomae odgajatelju razumijeti gdje se dijete nalazi u odreenom trenutku svoga razvoja i koji utjecaji tome pridonose. Tako odgajatelj moe lake promatrati i procjenjivati stanje djeteta, te odabrati prikladnu aktivnost, obzirom na sadraj i vrijeme trajanja. Odgajatelj kompetentnije unosi promjene u ivot djeteta i rjeava probleme koje djetinjstvo nosi. (Kriteriji su formirani prema dobi djece i oni uglavnom opisuju njihove mogunosti.) Vano je znati koje se sposobnosti u nekom uzrastu upravo razvijaju te prvenstveno njih poticati, jer se na taj nain postiu najbolji rezultati i osigurava zainteresiranost djeteta za sudjelovanje u aktivnostima. Pri koritenju podataka o razvoju djece treba znati da oni predstavljaju prosjene vrijednosti. Naime, sva djeca prolaze kroz predvidljive razvojne stupnjeve ili faze. Redosljed tih faza je nepromijenjiv i jednak je za svu djecu, meutim, postoje individualne razlike u brzini i dosegu razvoja pojedinih sposobnosti, koje ovisi o potencijalima i osobinama linosti djeteta. Drugim rijeima, svako dijete ima svoj individualni tempo razvoja kojim prelazi iz faze u fazu, to u radu s djecom treba potivati. Neka se djeca razvijaju bre, neka sporije, neka idu postepeno, a neka u veim skokovima. Razlikujemo tjelesni, spoznajni, emocionalni i socijalni razvoj, koji se razvijaju paralelno, meusobno su povezani i utjeu jedan na drugoga. Svaka aktivnost koju dijete provodi utjee na sva podruja razvoja, tako da nije mogue odreenom aktivnou poticati samo jedno podruje. ak ni sva podruja razvoja kod istog djeteta nemaju isti tempo, pa su podjele na podruja razvoja zapravo umjetne, ali potrebne radi lakeg uvida u djetetovo stanje. Neminovno je da faza ubrzanog razvoja u jednom podruju, rezultira zastojem u nekom drugom. (prema Starc, Obradovi, Plea, Profaca i Letica). Odgajatelj mora poznavati karakteristike razvoja djece kako bi mogao stvarati optimalne uvjete za razvoj u okolini djeteta. To znai da materijalni okoli koji okruuje dijete (prostor, igrake, materijali, poticajna zbivanja, glazba) treba biti u skladu s djetetovim razvojnim stupnjem. Isto tako, svakom djetetu potrebna je nazonost i dostupnost odrasle osobe, dobra komunikacija, drutvo vrnjaka i odraslih za igru.Karakteristike djejeg razvoja pratimo kroz aspekte razvoja: razvoj motorike, socio-emocionalni razvoj, spoznajni razvoj, govorni razvoj, zrelost u igri. Razvoj motorike u jaslikoj dobi odnosi se na razvoj osnovnih oblika kretanja (hodanje, tranje, svladavanje prepreka, bacanje, hvatanje), za razliku od djece starije dobi kod kojih se karakteristike odnose na usavravanje tih istih oblika aktivnosti. U starijoj dobi vie se razvija i fina motorika prstiju i ake. Socioemocionalni razvoj kod djece jaslike dobi temelji se na poticanju osjeaja sigurnosti, dok e se kod djece starije dobi vie poticati razvoj drutvenosti, samokontrola, suradnja. Spoznajni se razvoj kree unutar Pigetovih stadija, pri emu je vrlo vano osigurati toplu emocionalnu klimu te ponuditi djetetu niz prilika za proizvodnju razliitih uinaka u okolini. Iako ogranienja miljenja u predkolskom razdoblju onemoguuju djetetu zrelo i logino miljenje, stalnim poticanjem putem bogate sredine odgajatelj mu omoguava laki prijelaz u period konkretnih operacija. Dijete samim roenjem ima predispozicije za razvoj govora, koji se razvija predvidljivim redoslijedom. Osjetljivo razdoblje za usvajanje govora je u ranom djetinjstvu, pri emu je izrazito vana adekvatna socijalna stimulacija i dobar govorni model. Igra je temeljna aktivnost djetinjstva, kojom dijete raste i razvija se, iskuavajui i usavravajui razliite aspekte svih podruja razvoja. Spoznajna sloenost igre mijenja se s dobi djeteta, ali prijelaz iz jedne faze u drugu nije za svu djecu jednak, kao to moe postajati i vie razliitih naina igranja u odreenom razdoblju ivota djeteta. (funkcionalna, simbolika, igra s pravilima)Za odgajatelja je vano i poznavanje uvjeta psiholokog razvoja djeteta. Uvjeti koji utjeu na djeji psiholoki razvoj su nasljee, okolina i sama djetova aktivnost. Za razvoj djeteta jednako su vana sva tri uvjeta. Nasljedne osobine odnosno predispozicije dijete stjee roenjem. One se definiraju kao ponaanje bez prisile, ali nad kojim ipak postoji svjesna kontrola. Pod okolinom podrazumijevamo sve vanjske poticaje i imbenike koji utjeu na djetetov razvoj, a to su obitelj, vrti, kola i drugi. Vrlo je vano koliko e samo dijete biti zainteresirano i motivirano za odreenu aktivnost i kako e utjecati na vlastiti psiholoki razvoj.Poznavanje osobina razvoja djeteta moe odgajatelju posluiti kao temelj za planiranje utjecaja na razvoj. Svaki primjereni utjecaj mora se temeljiti na poznavanju djetetova razvoja, kako razvoja uope, tako i aktualne razvojne razine svakog pojedinog djeteta. Kako bi odgajatelj mogao pratiti djeje napredovanje te primijetiti ako neko dijete brza ili kasni u razvoju, takoer mu je potrebno poznavanje karakteristika odreene dobi. Jedino poznavajui svako dijete ponaosob, odgajatelj moe odluiti o svom vlastitom utjecaju na dijete, te ga pravilno dozirati u pravom trenutku.

Branka Starc, Mira udina Obradovi, Ana Plea, Bruna Profaca i Marija Letica: Osobine i psiholoki uvjeti razvoja djeteta predkolske dobi, Golden marketing, Zagreb, 2004.7. NEODVOJIVOST NJEGE, ODGOJA I OBRAZOVANJA DJECE U JASLICAMAPravilna, adekvatna, fleksibilna izmjena odreenih postupaka odgajatelja prema djeci temelj je realizacije njege, odgoja i obrazovanja djece u djejim jaslicama. Dolaskom djeteta u odgojnu skupinu jaslica mijenja se nain njegova ivljenja to najee izaziva emocionalne tekoe I frustracije. Prilagodba djeteta novim uvjetima ovisi o individualnim karakteristikama djeteta i o objektivnim i subjektivnim uvjetima u grupi. Vano je da dijete ima trajno uspostavljenu socijalno - emocionalnu vezu s odgajateljem koji ima razumijevanja za njegove potrebe i mogunosti, koji podrava njegove odgovore, zahtjeve i reakcije. Za optimalan razvoj svakog djeteta potrebna je odgovarajua koliina I raznovrsnost poticaja koji dolaze iz sredine, a oni trebaju biti prilagoeni djetetovim individualnim potrebama I mogunostima. Cijeli se proces organizacije njege, odgoja i obrazovanja treba usmjeriti i prilagoditi djetetu, njegovim potrebama, psihofizikim karakteristikama, iskustvu ve steenom u obitelji i njegovom individualnom ritmu. U dobi kada dijete polazi u jaslice, jako je vano za svako dijete osigurati najprimjereniji ritam smjenjivanja budnog stanja i sna, trajanje i vrstu ostalih aktivnosti, trajanje i vrstu aktivnosti na otvorenom prostoru. Mora se potivati princip individualnog rasporeda dnevnih aktivnosti (dijete moe spavati ako je pospano, jesti ako je gladno, igrati se kada mu odgovara I sl.). Pravilna njega odvija se onda kada je to djetetu potrebno, a ne prema nekom unaprijed odreenom rasporedu. U vrijeme kada su prisutna dva odgajatelja rad se odvija u manjim skupinama I individualno radi pruanja vee mogunosti odnosa dijete-odgajatelj. Takoer, tijekom boravka djece u grupi vano je osigurati stalnost odgajatelja, kako bi se zadovoljila djetetova potreba za emocionalnom sigurnou. Stabilnost odgojne grupe, u kojoj su okupljena uvijek ista djeca, omoguava djetetu kontakt s poznatim osobama, to poveava njegov osjeaj sigurnosti, zatienosti I zadovoljstva. !!U jaslicama djeca se navikavaju na pranje ruku prije i poslije jela te na samostalno uzimanje hrane. Odvikavanje od pelena kod djece odgajatelji I roditelji, u pravilu, zapoinju meusobno se dogovarajui. Pri tome odgajatelj mora biti strpljiv, postupno privikavati I uporno hvaliti dijete ukoliko postigne oekivan rezultat. U sobi dnevnog boravka treba osigurati provjetravanje i spavanje djece uz otvorene prozore. Za vrijeme spavanja djece, prisutnost odgajatelja u sobi je nuna. Ritam budnosti I sna odreuje se na osnovi fiziolokih zahtjeva svakog pojedinog djeteta, u skladu s obiteljskim rasporedom. Boravak na zraku potrebno je uklopiti u dnevni raspored za djecu jaslike, ali I vrtike dobi. U jaslicama se provode one aktivnosti u kojima dijete moe ostvarivati najvei stupanj samostalnosti, kako bi steklo vlastito iskustvo. Dijete ove dobi istrauje i manipulira, ali je vano da ga odgajatelj potakne i ne prekida u igri. Razvoj djeteta ostvaruje se u jedinstvenoj senzomotornoj aktivnosti, motiviranoj djetetovom potrebom da upozna I istrai vlastitu okolinu. Tjelesni I psihiki razvoj tijesno su povezani, pa se namee I zahtjev jedinstva njege I odgojnih utjecaja. U jaslicama se najee moe primijetiti individualna igra, s najveim naglaskom na istraivakoj manipulaciji razliitih predmeta. Neka djeca nee prihvatiti sve to im je odgajatelj pripremio, ali ne treba ih na to ni prisiljavati. Dijete koje se zaigralo, odgajatelj ne smije prekidati u igri, jer je djetetova unutarnja motivacija od velike vanosti za kognitivni razvoj. Zato se pripremljene aktivnosti i igre nude vie puta, s nekim dodatkom ili zamjenom. Djeci treba ponuditi raznovrsni neoblikovani materijal, kao I gotove igrake. Krajem druge godine djeca su zrelija pa je potrebno manje vremena za njegu, jelo i spavanje, a ostaje vie vremena za aktivnosti i igre. Djeca u treoj godini ve sama peru ruke, odijevaju se I obuvaju, spretnija su. Odgajatelj, naravno, prua pomo onoj djeci kojoj je ona potrebna. Djeci ove dobi najavljuje se jelo, trebaju pospremiti igrake i pripremiti se za obrok. Pri uzimanju hrane samostalna su i jedu bre. Djeca spavaju na lealjkama, a ne u dubokim krevetiima. Kada se dijete probudi, odijeva se i obavlja fizioloke potrebe, jede, omoguuje mu se igra i miran odlazak kui.Aktivnosti i igre djece u treoj godini odvijaju se u grupicama I individualno, a povremeno se organizira i rad s veinom djece u grupi. U toj dobi zajednike aktivnosti nisu dugotrajne. Pojedino dijete ostat e izvan aktivnosti. U toj dobi postoji snana potreba za imitiranjem te je ponaanje odgajatelja iznimno vano jer ono stvara pozitivno i dobro ozraje u skupini. Pravilnim stavom odrasle osobe dijete stjee pozitivna iskustva i stvara kod sebe osjeaj zadovoljstva i ponosa zbog vlastitog iskustva.Raspored namjetaja I igraaka u prostoriji trebao bi biti stalan, kako bi djeca mogla znati gdje to stoji I kako bi to mogla slobodno I samostalno upotrebljavati. I prostor I oprema moraju odgovarati dobi djeteta, a svi materijali I igrake koje dijete koristi trebaju biti na niskim policama ili u posudama i kutijama, njemu nadohvat ruke. Boje zidova I namjetaja treba da budu svjetle, vedre I harmonino rasporeene, a na zidovima se trebaju nalaziti razliite slike, fotografije, dijelovi jednostavnih slikovnica I slino. !!Situacije koje se svakodnevno dogaaju u grupi za vrijeme njege I odgoja, kao to su obroci, mijenjanje pelena, igranje, odijevanje, zapravo su prilike koje treba iskoristiti u svrhu cjelovitog razvoja djeteta. Svaku ivotnu situaciju potrebno je iskoristiti u odgojno obrazovnom procesu, jer za dijete su to vrlo vana ivotna iskustva. Da bi to doista bila, odgajatelj tijekom obavljanja svih radnji treba pokazati spremnost na reagiranje, ohrabrivati djecu, poticati samostalnost i iskazivati bliskost.Dnevni ritam je uvjetovan dobi i brojem djece u skupini, njihovom razvojnom razinom i individualnim potrebama, a odrednice njegove kvalitete su fleksibilnost, uravnoteenost, I ustaljen slijed aktivnosti bez previe pourivanja i sa to manje ekanja. Uspjean odgajatelj u jaslicama usvaja i proiruje ono to djeca nagonski ine, proiruje njihove interese, ne ograniava i ne zabranjuje neprekidno, istovremeno postavljajui vrste primjerene granice ponaanja. Svaki njegov utjecaj na neki aspekt djetetova razvoja, utjee na cjelokupnu linost djeteta, I zato su procesi njege I odgoja u jaslicama neodvojivi.

Miljak, A. Odgoj I njega djece u drugoj I treoj godini ivota, kolske Novine, 1990, Zg.

8. ORGANIZACIJA POTICAJNOG PROSTORA, MATERIJALA I VREMENA ZA DJEJE AKTIVNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVIDjeji vrti je mjesto gdje djeca provode veliki dio svoga dana. On je ivotni prostor za djecu. Iz tog razloga organizacija prostora trebala bi biti prilagoena djetetu i njegovim potrebama. Fiziki kontekst, odnosno raspored, struktura, namjena i organizacija prostora i opreme, namjetaja, materijala i igraaka djeluju na ukupno ozraje u kojem djeca ive. Dobro organiziran, strukturiran i pripremljen prostor, tzv. je trei odgajatelj u skupini. (Petrovi Soo). Primjereno araniranje okruenja vie utjee na odgojno obrazovni proces nego intencije slubenog programa, jer dijete ui kroz vlastitu praksu, inei, u interakciji sa svojim fizikim i socijalnim okruenjem. (Miljak, 1996.)Okruenje u djejem vrtiu treba djeci osiguravati svakodnevne kontakte i mogunost komunikacije, emocionalnu povezanost i sigurnost, osjeaj gostoljubivosti i povjerenja u djetetove mogunosti. Iako je djeci potrebna sigurnost u odgajatelja i prostor, okruenje mora nuditi i odreenu neizvjesnost u otkrivanju novih znanja i razliitih stilova uenja. Ureenje prostora ukljuuje odgajateljevo razmiljanje o odgoju, obrazovanju, uenju i pouavanju, kao i njegovu sliku o djetetu, to struno oko moe odmah primijetiti. Meutim, i djecu valja ukljuivati u odluivanje o organizaciji prostora, rasporedu sredstava i materijala jer su upravo ona pokretai i aktivni sudionici cjelokupnog procesa odgoja i obrazovanja. Djeca vole esto mijenjati prostor, seliti sebe i materijale iz prostora u prostor, a vole kreirati i prostor u prostoru. Ona u vrtiu ive ivot i zbog toga trebaju svoja podruja za igru, za razgovor, za osamljivanje... Djeca trebaju slobodu da bi mogla odluivati, istraivati, rasti, a djeji vrti im to treba omoguiti. Okruenje u kojem djeca borave treba biti stimulativno, s mnogo igraaka i razliitog materijala. Prostor u kojemu djeca provode veliki dio vremena treba imati i podruja u koje e se dijete moi povui i izdvojiti kada se osjea umorno.Suvremena koncepcija odgoja i obrazovanja promovira i potie organizaciju prostora koja je podreena potrebama, mogunostima i interesima djece, njihovom ivljenju i uenju. !!Vrti mora biti mjesto smislenog, kvalitetnog ivljenja i uenja djece, ispunjeno kutiima i radionicama za igru i uenje, mjestima za individualno i grupno uenje. Soba djejeg boravka i ostali prostori u vrtiu moraju biti ispunjeni raznovrsnim materijalima, sredstvima i alatima koji su dostupni djeci i koje ona slobodno biraju, s njima barataju, istrauju, igraju se. Dakle, svi prostori moraju biti u funkciji uenja djece. Soba dnevnog boravka najee se dijeli na sljedee centre (kutie): centar dramsko- obiteljskih aktivnosti, centar graenja i konstruiranja, centar poetnog itanja i pisanja, centar likovnih aktivnosti, centar stolno- manipulativnih igara, istraivaki centar, centar za osamljivanje i dr. Centri su privremenog karaktera i ovise o interesu i potrebama djece. Ovisno o namjeni, centri sadre razliita sredstva i materijale (zdjelice, odjeu, ambalau, ogledala, kocke, autie, knjige, slikovnice, pribor za likovne aktivnosti, stolne igre, poveala, mikroskope). Igrake i materijali trebaju biti grupirani po kutiima u razini djejih oiju i na dohvat ruke. Poseban naglasak treba staviti na razliiti pedagoki neoblikovan materijal, kojim se djeca trebaju to ee igrati i njime manipulirati, graditi, stvarati. Na taj se nain moe smanjiti koliina gotovih, kupljenih igraaka u sobi. Ponuda novih materijala osvjeava igru i potie djecu na istraivanje. Uvijek je bolje koristiti stvarne, konkretne predmete, vane za ivot djece (npr. pravi alat umjesto plastinih ekia, razliiti plodovi prirode umjesto plastinog voa nerealnog izgleda i slino). Privlanosti prostora trebaju pridonijeti i svjetle, vedre i harmonino rasporeene boje zidova i namjetaja, te ugodni, ali ne prejaki mirisi.Vano je da odgajatelj istrauje materijale za igru, da istrauje organizaciju konteksta koji podrava bogatu i cjelovitu socijalnu igru djece istovremeno omoguujui prilike za individualnu i paralelnu igru. Odgajateljeva najvanija uloga u tom smislu je praenje interesa djece i promjena ili nadopuna materijala. Za cjelokupni razvoj djeteta potrebno je u odgojnoj grupi i vrtiu ostvariti relaksirajue, oputajue i podravajue ozraje, omoguiti izbor aktivnosti, sadraje koji zaokupljaju dijete u cjelini i ine ga bogatijim. Vano je poticati suradnju meu djecom, kao i suradnju s drugim skupinama u vrtiu.Dnevni raspored aktivnosti i organizacija vremena osiguravaju strukturu aktivnosti, rada i igre svaki dan. Raspored osigurava navike koje djeca stjeu i pomou kojih se osjeaju oputeno i sigurno. Raspored treba biti prilagoen djeci i to ovisno o njihovom uzrastu. On nam slui kao vremenska orijentacija, ali treba naglasiti da raspored nije tono odreen. On mora biti fleksibilan, kako bi omoguio zadovoljavanje djejih potreba, dovravanje zapoete aktivnosti svakom pojedinom djetetu te razvoj djeteta prema vlastitim zakonitostima. Odgajatelj treba voditi rauna o boravku djece na vanjskom prostoru, uz odreene aktivnosti.Kvalitetnom organizacijom prostora i vremena moe se uinkovito djelovati na proces razvitka drutvene komunikacije meu djecom. Meutim, promjene rasporeda u prostoru i materijala za igru dati e bolje rezultate uz adekvatnog odgajatelja kao bitnog odgojnog imbenika.Nema recepta za ureenje i raspored prostora u vrtiu za postizanje pozitivnog ozraja, jer to ovisi o konkretnim uvjetima i mogunostima, ljudima, ali i o interesima i potrebama djece. Neki uspjeno ureen prostor ne moe se jednostavno prenijeti u drugu odgojnu skupinu. Nudei djeci mnotvo materijala, aktivnosti, prostora i, to je najvanije, izbora doputamo im da svoju posebnost, razliitost i kreativnost iskau, te da je dalje razvijaju i usavravaju. Takva e djeca uvrstiti svoj identitet, autonomiju i sigurnost, znati da je njihova osobnost potovana, istraivati i otkrivati te razvijati vlastite stotine jezika.

Predavanja metodika drutvoslovlja i prirodoslovlja, metodiki praktikumPetrovi Soo, B. Kontekst ustanove za rani odgoj i obrazovanje, poglavlje 4., dimenzije konteksta ustanove za rani odgoj i obrazovanje djece. Humanistiki pristup teoriji I praksi predkolskog odgoja, A. Miljak

9. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I RODITELJA U ODGOJU I RAZVOJU DJECEObitelj je primarna djetetova zajednica. U toj zajednici zapoinje odgoj djeteta, u njoj dijete dobiva prve "upute" za ivot. Dijete se u obitelji osjea sigurno, a taj njegov osjeaj sigurnosti se naruava kada je ono primorano dio svog vremena provoditi izvan dobro poznatog obiteljskog okruenja. To se najee dogaa pri polasku djeteta u jaslice ili djeji vrti.Dolaskom u vrti dijete dolazi u novu sredinu u kojoj mu je sve nepoznato, te se susree sa osobama koje mu nisu bliske, to za njega predstavlja veliki stres. Treba proi malo vremena da dijete stekne sigurnost u odgajatelja, novo okruenje i drugu djecu. Upravo iz toga razloga, iznimno je vana suradnja odgajatelja i roditelja, kako bi prilagodba djeteta na ivot skupine bila to uspjenija, odnosno kako bi odrasli to pozitivnije zajedniki utjecali na razvoj djeteta. Izvanobiteljski odgoj predkolske djece treba imati to vie osobina dobrog obiteljskog odgoja, ostvarivati pozitivnu emocionalnu klimu, slobodnu komunikaciju, prisnost. Raditi s djecom i suraivati s roditeljima dva su razliita dijela odgajateljske profesionalne uloge koja se meusobno ne iskljuuju. Ve i sama humanistiko-razvojna koncepcija predkolskog odgoja istie obvezu povezivanja predkolske ustanove i roditelja. Obitelj, a zatim i djeji vrti, predstavljaju djetetove primarne sredine odgoja i imaju presudan znaaj za pravilan psihofiziki i psihosocijalni razvoj djeteta. Iz tog je razloga bitno uskladiti ciljeve i interese u svrhu nadopunjavanja obiteljskog odgoja za dobrobit djeteta. Roditelji i odgajatelji su suradnici, ravnopravni partneri u odgojno-obrazovnom procesu. Oni se moraju dobro upoznati i izgraditi povjerenje, koje je temelj budue suradnje. Uvjet za stvaranje povjerenja izmeu odgajatelja i roditelja ine otvorenost, razumijevanje i potivanje, te zajednika briga za potrebe djeteta. To znai da se suradnja odgajatelja i roditelja treba temeljiti na principu meusobnog uvaavanja. Odgajatelj e najlake i najbre stvoriti osjeaj sigurnosti i povjerenja, ako u razgovoru s roditeljima bude prirodan, spontan i nenametljiv. !!Odgajatelj treba roditelju dopustiti iskazivanje stavova, miljenja i osjeaja i potivati ih. Nakon toga odgajatelj treba djelovati na odgovarajui nain u odnosu na iskazane potrebe i probleme. Svaki put kada odgajatelj komunicira s roditeljima, on treba izii iz svoje primarne odgajateljske uloge i objektivno predoavati ona zbivanja, one djetetove oblike ponaanja koji su roditelju dragocjen podatak. Suradnja roditelja i odgajatelja ima viestruke koristi za svakog sudionika u odgojno obrazovnom procesu: dijete, obitelj i odgajatelja. Dobra suradnja odgajatelja i roditelja jaa kod djeteta osjeaj sigurnosti, pripadnosti i vlastite vrijednosti. Djeca su stvarni pobjednici dobre suradnje odraslih. Osjeaju da su lanovi njihove obitelji istinski prihvaeni od strane odgajatelja. Korist za obitelj ogleda se u osjeaju pripadnosti predkolskoj ustanovi, mogunosti promatranja svog djeteta izvan obiteljskog doma, boljem razumijevanju djejeg razvoja, usvajanju primjerenijih odgojnih postupaka, prijateljstvu s drugim roditeljima i dr. Korist za odgajatelje temelji se na razmjeni informacija o djetetovom ponaanju, odnosno o njegovim interesima i navikama u obiteljskom domu. Na taj nain roditelj pomae odgajatelju da bolje upozna dijete, kako bi se kvalitetnije pripremio, odnosno pronaao primjerenije naine zadovoljavanja djetetovih potreba i proirivanja djetetovih interesa. Oblici komunikacije s roditeljima dijele se na pismeni i direktni oblik. U pismeni oblik komunikacije spadaju: broure, informacije na oglasnoj ploi, ''putujue'' biljenice i kutije s prijedlozima. U direktnu komunikaciju sa roditeljima spadaju: roditeljski sastanci, posjeti obiteljskom domu i individualni razgovori. Takoer, oblici suradnje s roditeljima mogu biti: individualni (informativni razgovori, posjeti obitelji, pismene informacije), skupni (roditeljski sastanci, predavanja, priredbe) i frontalni (otvoreni dani vrtia). Odgajatelj moe i pozvati roditelje u skupinu, kako bi sudjelovali u radu s djecom i vrtikim aktivnostima. To e takoer doprinijeti upoznavanju i meusobnom odnosu odgajatelja i roditelja, a djeca e se tomu jako veseliti.Suradnja s roditeljima je kontinuirani proces koji se temelji na meusobnom povjerenju. Pozitivna interakcija izmeu roditelja i odgajatelja moe djeci pruiti kvalitetnije i raznovrsnije poticaje, te izmeu ostalog biti model za kvalitetniju komunikaciju i interakciju meu njima samima. Partnerstvo roditelja i odgajatelja mora odraavati aktivno sudjelovanje i jedne i druge strane. Od takvog partnerstva najvie koristi e imati dijete, no i roditelj i odgajatelj profitiraju kroz partnerski odnos. Odgajatelj moe pomoi roditelju svojim strunim znanjem, te e roditelj moi kvalitetnije izai u susret djetetu, njegovim potrebama i interesima. Odgajatelji e dobiti cjelovitiju sliku o djetetu, te e na taj nain takoer moi kvalitetnije zadovoljiti djetetove potrebe.Suradnja s roditeljima toliko je vana da je i zakonski ureena. Ta naela nuno je ugraivati u svakodnevnu praksu, te stvarno, a ne samo deklarativno, na njima graditi sustav odgoja i obrazovanja predkolske djece.

Prijedlog koncepcije ranog odgoja i obrazovanja u RH i Programsko usmjerenjeMilanovi: Pomozimo im rastiJuul: Razgovori s obiteljima- perspektive i procesiPotonjak: Uloga roditelja u odgoju djeceMiljak: Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgojaFilipovi: Kako biti bolji roditelj

10. PARTNERSTVO ODGAJATELJA I LANOVA STRUNO RAZVOJNE DJELATNOSTI U PREDKOLSKOJ USTANOVIPredkolska ustanova je mjesto radosnog ivljenja, igre i cjelokupnog razvoja djece. Uz ostale imbenike, na razvoj djece utjee i ope vrtiko ozraje koje ine odnosi koji u njemu vladaju. To su odnosi meu djecom, odnos odgajatelja i djece, odnos odgajatelja i roditelja, te odnos odgajatelja i drugih odgajatelja te lanova struno-razvojne djelatnosti.U svakoj organizaciji rada postoji odreena hijerarhija odnosa. Ona u velikoj mjeri odreuje razine odgovornosti za odnose meu ljudima. Ravnatelj djejeg vrtia je osoba koja nosi veliki dio odgovornosti za ope vrtiko ozraje i za odnose koji vladaju meu djelatnicima vrtia. Ravnateljeve obveze su osiguravanje materijalnih i organizacijskih uvjeta za rad u djejem vrtiu, omoguavanje timskog rada i pozitivne radne atmosfere, te informiranje i edukacija svih zaposlenika.lanovi struno-razvojne djelatnosti su: pedagog, psiholog, defektolog i zdravstveni voditelj (via medicinska sestra, socijalni radnik, lijenik). Zadaa pedagoga jest uspostavljanje zajednikog razumijevanja svih sudionika o svemu to se dogaa u vrtiu, te osiguravanje uvjeta za kvalitetno ivljenje djece i odraslih. On prati djecu i odgajatelje u razliitim aktivnostima, prenosi informacije i znanja o razvoju i odgoju djece, te promilja naine provoenja razliitih strategija rada i odgoja. Zadae psihologa su opaanje, praenje i reagiranje na svaki sluaj naruavanja djetetova integriteta, te senzibiliziranje i educiranje odgajatelja i roditelja za djeje potrebe i prava. Zadaa defektologa je osigurati i omoguiti djetetu s posebnim potrebama pravo na mjesto u vrtiu, odgovarajui program, zadovoljavanje primarnih potreba, te pravo na druenje s vrnjacima. Od zdravstvenog djelatnika se oekuje da osigura djeci zadovoljenje primarnih potreba, da senzibilizira i educira sve sudionike u odgojnom procesu promiui zdrave stilove ivljenja. Uz ope zadae, svi se struni suradnici moraju usmjeriti na poslove istraivanja odgojne prakse, uvoenje i promoviranje inovacija, podizanje kvalitete rada i dr.Struni tim svojim zajednikim djelovanjem mora pridonositi ostvarenju svih funkcija djejeg vrtia planiranja, praenja, vrednovanja odgojno obrazovne prakse te ostvarivanja strunog napredovanja i usavravanja svih djelatnika. U skladu sa humanistiko - razvojnom koncepcijom odgajatelji trebaju suraivati sa lanovima strunog tima radi osiguravanja i poboljavanja uvjeta razvoja i odgoja djeteta. Odgajateljsko vijee takoer je za vrtiko ozraje vana i utjecajna formalna skupina koju ine svi odgajatelji vrtia i lanovi strunog tima.Najpogodniji oblici razvijanja odnosa meu djelatnicima vrtia su radionice i supervizije. Radionica je oblik iskustvenog uenja u grupi tijekom kojeg sudionici i voditelji ostvaruju mnoge osobne i profesionalne dobitke. Radionica je oblik uenja koji polazi od okolnog doivljaja, a njezina je funkcija omoguiti sudionicima proces doivljajnog uenja, proces pruanja i dobivanja potpore, te razmjenu iskustava. Supervizija predstavlja profesionalan dijalog izmeu strunih suradnika i odgajatelja. U njoj svi sudionici imaju priliku uiti jedni od drugih. Njezine su funkcije pouavanje, potpora i nadzor. Nadzor, kao dio supervizije provodi se radi osiguravanja kvalitete rada, no vano je napomenuti da je potrebno voditi rauna o ravnotei izmeu pouavajuih, podupiruih i nadzornih funkcija supervizije.Odnos izmeu odgajatelja i struno-razvojnih djelatnika trebao bi imati odreene kvalitete kao to su: uzajamno potivanje stavova i miljenja, otvorenost u komunikaciji, iskrenost, meusobna pomo, izraavanje podrke i iskazivanje povjerenja. Svi odnosi meu djelatnicima utjeu na ope ozraje objekta, na organizacijsko i materijalno okruenje, a samim time (to je najvanije) i na razvoj djeteta.Da bi se ostvario pozitivan suradniki odnos izmeu odgajatelja i lanova struno-razvojne djelatnosti potrebno je razvijati vjetine za uspjeno komuniciranje. Kroz ovu interakciju ostvaruje se rad na sebi, izgradnja partnerskih odnosa, uspostava pozitivne radne atmosfere, rjeavanje problemskih situacija, donoenje zajednikih odluka i zajedniko unapreivanje odgojno-obrazovne prakse.

XXX: Uiti i ivjeti prava

11. RAZVOJ SLIKE O SEBI KOD PREDKOLSKOG DJETETA I POSTUPCI ODGAJATELJATo kako vidimo sebe, kako opisujemo sebe i svoja unutranja stanja zove se slika o sebi ili spoznaja sebe. Stvaranje slike o sebi proces je koji traje cijeli ivot i u njegovom razvoju najveu ulogu u prvom redu imaju roditelji. Nain na koji se roditelji ponaaju prema djetetu, rijei koje mu upuuju, pohvale, kritike, znatno utjee na djetetovo doivljavanje sebe kao vrijedne ili manje vrijedne osobe. Dijete poinje spoznavati sebe ve u prvim mjesecima ivota kada postepeno u igri, istraivanjem vlastitog tijela koristi ruke kao instrument aktivnosti. Na taj nain dijete dodirom ui gdje zavrava ''ja'', a gdje poinje ''ti'', pomalo sve vie shvaa stalnost svoga lika, da bi na kraju druge godine ivota postalo sposobno sebe razlikovati od drugih i formirati svijest o vlastitom ''ja''. Dijete samo sebe imenuje koristei tree lice jednine (pa kae: Stela papa), dok u treoj godini otkriva da govorom moe djelovati i po prvi put poinje za sebe koristiti prvo lice jednine.!!Dijete se osjea dobro i zadovoljno kada sebe doivljava kao vrijednu osobu, prihvaenu od drugih, sposobnu, sigurnu, voljenu, to se oituje djetetovim sretnim izrazom lica, ivahnim poloajem tijela, toplim glasom, dobrim izraavanjem i prihvaanjem sebe i drugih. Dijete je svjesno svojih mana i vrlina, zna to moe, a to ne moe uiniti, ono prihvaa sebe takvim kakvo jest. Pozitivna slika o sebi pridonosi djetetovu samopouzdanju, njegovoj sigurnosti u sebe, skladnijim odnosima s drugima i povjerenju u druge te razvoju emocionalne stabilnosti. Djeca s pozitivnom slikom o sebi imaju veu vjerojatnost uspjenog suoavanja i noenja sa stresom u svakodnevnim ivotnim situacijama. !!Dijete se ne osjea se dobro kada sebe doivljava kao osobu koja je neprihvaena od drugih, nesposobna, nesigurna, nevoljena. Takvo dijete moe se prepoznati po nesretnom izrazu lica, tihom govornom izraavanju, nervoznim kretnjama, estom iskazivanju da ne moe napraviti ono to se od njega zahtijeva, estom osamljivanju i samostalnoj igri, loim navikama poput igranja s kosom, grienja noktiju i slino. Isto tako, ponaanja kao to su varanje u igrama, asocijalnost, stidljivost, prebacivanje krivnje na druge, nepovjerenje prema drugima takoer pokazuju djetetovu lou sliku o sebi.Danas je, naalost, vrlo esta pojava da zbog brzog naina ivota, roditelji nedovoljno vremena provode sa svojim djetetom i premalo ulau u njegovo samopouzdanje. Takva djeca imaju osjeaj da nisu prihvaena, da su odbaena od strane roditelja, jer su nesposobna, bezvrijedna, te o sebi misle sve najgore. (u tekim sluajevima)Drugim rijeima, roditeljska preokupiranost osobnim problemima, loe ponaanje prema djetetu ili zanemarivanje djeteta, rezultira djetetovim osjeajem krivnje. Dijete alje odreene signale da je nesretno, koje odrasli esto protumae kao sredstvo za privlaenje panje, te se usmjere na njih, umjesto na dijete. Ono tada, zapravo, samo eli da ga se vidi onakvim kakvo doista jest i kako se zaista osjea, to nije u mogunosti izraziti govorom (Jull, J., 1995.).Osjeaj krajnje bezvrijednosti u kasnijoj dobi moe dovesti do tekog prihvaanja odgovornosti, straha, apatije, ak i do pojave maloljetne delikvencije i zloupotrebe alkohola i droge. Odgajatelj mora biti upoznat s moguim posljedicama stvaranja loe slike o sebi kod djeteta te pravovremeno i adekvatno reagirati. U tom smislu, odgajateljeva zadaa jest prepoznati taj problem, upozoriti roditelje i pouiti ih postupcima kojima e promijeniti trenutnu situaciju.Polazei od znaenja koje za predkolsko dijete ima njegovo okruenje, osim roditeljske panje, od izuzetne je vanosti i uloga odgajatelja, kao i cjelokupnog vrtikog ozraja. Odgajatelj e razvijati djetetovu pozitivnu sliku o sebi, stvarajui okruenje ljubavi, topline, osjeaja prihvaenosti, sigurnosti, podrke, uvaavanja i prijateljstva. Od izuzetne je vanosti prihvatiti djeje osjeaje i potrebe, dopustiti njihovo slobodno iskazivanje, te ih pravovremeno prepoznati i omoguavati njihovo zadovoljenje. Isto tako, odgajatelj treba potivati djetetovu osobnost, voljeti ga takvo kako jest i to mu stalno pokazivati dodirom, rijeima, osmjesima. Odgajatelj bi trebao i ohrabrivati djeju inicijativu rijeima ti to moe, kao i prihvaati djetetove poruke s razumijevanjem, a ne vrednovanjem. Djeca trebaju biti ono to jesu, a odrasli trebaju ozbiljno shvatiti djeje potrebe i elje. (Jull, J., 1995) Iako su djetetu potrebna i pravila i nadzor, ono treba i nezavisnost i slobodu izbora. Svako dijete je jedinstveno i dobronamjerno, i onda kada odudara od odgajateljeve vizije ''poeljnog djeteta''. Odgajatelj ne smije nikada u djetetu stvarati osjeaj manje vrijednosti i nesigurnosti posramljivanjem, usporeivanjem, upozoravanjem samo na njegove loe strane ili izgovaranjem razliitih reenica koje podrivaju razvoj djetetove pozitivne slike o sebi. Dakle, kreiranjem pozitivne atmosfere u grupi, odgajatelj ulijeva djetetu osjeaj sigurnosti te postepeno osigurava djetetovo spoznavanje vlastitih mogunosti i vrijednosti. Na taj nain jaa se djetetova pozitivna slika o sebi, dijete je emotivno stabilnije, prihvaa sebe i druge, ima skladnije odnose s drugima, povjerenja u druge i uvaava tue osjeaje i potrebe. Takvo meusobno uvaavanje je preduvjet za usvajanje mnogobrojnih socijalnih vjetina. Iako u izgradnji pozitivne slike o sebi kod djeteta najveu ulogu ima roditeljska ljubav i prihvaanje, i odgajatelj mora odigrati svoju ulogu u procesu stvaranja kvalitetne, produktivne i sretne osobe.

Jesper Jull: Vae kompetentno dijete, Zagreb, Educa,1998.Ivanka Juki: Razvoj slike o sebi kod djece predkolske dobi, Zagreb,prosinac,1991.

12. EKOLOKI ODGOJ U PREDKOLSKOJ USTANOVI ODGOJ ZA MIR I TOLERANCIJUOd poetka ivljenja, ovjek je dio prirode sa svim njezinim ritmovima i djelatnostima, civilizacijama i kulturama, ali je i dio i zaviaja i domovine. Ekologija jest odgoj za ivot. Razvijanje ekoloke svijesti kod djece je dugotrajan i sloen proces, proces koji obuhvaa cjelokupan razvoj djetetove osobnosti. Kroz ekoloku osjetljivost djeca ue o ivotu, socijalnim odnosima, komunikaciji, miru i toleranciji.Djeca se ukljuuju u ekoloke aktivnosti ve u predkolskoj dobi, u obitelji I vrtiu. Dijete je usmjereno na ope doivljavanje prirode, ime se pokree emocionalna osjetljivost, spoznajni I drugi procesi. Za taj rani poetak razumijevanja prirode potreban je djeji susret, iskustvo aktivnog odnosa s prirodom, pri emu treba uzeti u obzir nain djejeg razmiljanja I osjeanja. Pri susretu s prirodom, kod djece treba poticati sve mogue naine percipiranja, te im dopustiti sve mogue naine izraavanja o vlastitim iskustvima. (Uzelac, 1999.)Cilj ekolokog odgoja mora biti razumijevanje prirodnih procesa, te izgradnja stavova i pozitivnog odnosa prema okoliu u praksi, akciji i ivljenju (Petrovi-Soo, B., 1999.g.). Eko odgoj u predkolskim ustanovama, provlai se kroz sve vrste djelatnosti od ivotno-praktinih i radnih (briga o sebi, drugima, okolini), raznovrsnih igara, kroz drutvene, drutveno zabavne aktivnosti (etnje, sveanosti, druenja), umjetnike sadraje (slikovnice, likovna, knjievna, filmska djela,), raznovrsno izraavanje i stvaranje djeteta (pjevanje, modeliranje, graenje, konstruiranje, crtanje, slikanje, ) do istraivako spoznajnih (promatranje, posjeti, susreti s ljudima razliitih profesija) te razliitih specifinih aktivnosti s kretanjem. U sve te segmente ukljuena je briga i ljubav za okoli.!!Dijete ui aktivno istraujui svoju fiziku i socijalnu okolinu, samostalno ili na osnovi indirektnog poticanja od odgajatelja. Ono eli samo, aktivno doivjeti i otkriti svijet. Dijete treba poticati na samostalno uenje, odnosno da ono samo ispituje, te na osnovu svojih promatranja, donosi rjeenja.Posrednik u odgoju I obrazovanju djece za okoli svakako je igra. Igrom dijete prihvaa prirodu kao poetni izvor interesa, doivljaja, spoznaja, stavova I ponaanja. Ukljuivanje igara I eko aktivnosti u predkolsku ustanovu znai stvaranja osnova za razumijevanje okolia I buenje djejeg interesa za daljnje ekoloke aktivnosti. To je dobar preduvjet, ali ne I jamstvo da e dijete postati ekoloki osvijeteno. Odgajanje ekoloki osvijetenog pojedinca dugotrajan je proces, koji samo zapoinje u djejem vrtiu, a nastavlja se I u koli I kroz itav ivot. Dakle, odgajatelj treba stvoriti okruenje koje omoguava djetetu uenje aktivnim istraivanjem i interakcijom s odraslima, djecom i materijalima. Na to upozorava i Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predkolske djece koje govori da na dijete i njegov razvoj utjee oblikovanost prostora u kojem dijete boravi, te se zbog toga prostor to vie prilagoava potrebama djetetova razvoja. Odgajatelj treba organizirati prostor, odnosno centre aktivnosti u kojima su rasporeeni mnogobrojni materijali i poticaji koji izazivaju interes djeteta, te potiu djeju igru i stvaralatvo. Odgajatelj e mijenjati centre aktivnosti unoenjem novih materijala, ovisno o interesu i potrebama djece. Materijali za ekoloke aktivnosti lako se mogu pronai, dostupni su svima. To nije neka skupa, gotova oprema jer prirodni materijal poput drva, spuve, kamena, sjemenki, pijeska moe posluiti djetetu za manipuliranje, istraivanje, eksperimentiranje, transformiranje. Za to bolje upoznavanje djece s okoliem, dobro je u sobi djejeg boravka organizirati kuti prirode. Ponekad e taj centar biti vei, sa vie materijala, ponekad oskudniji, no pruati e djeci neprocijenjivo bogatstvo iskustva. Centar prirode ispuniti e svoju svrhu ako djeca aktivno sudjeluju, samostalno rade I istrauju. !!U kutiu trebaju biti svi prirodni materijali, koje su prikupili djeca, odgajatelji I roditelji, a treba ga stalno obogaivati I mijenjati. Svima treba biti jasno da prikupljanje ne znai samo trganje bobica, lia I grana, gljiva I razliitog bilja, ve sakupljanje istog, ve otpalog sa zemlje. Djeca se esto najradije igraju s onime to su ona sama prikupila I donijela u vrti. Kuti prirode treba obilovati razliitim prirodninama, plodovima, liem I granama, kamenjem, koljkama I spuvama, I mnogim drugima materijalima koji se mogu pronai u prirodi. Isto tako, u kutiu moe biti I ivotinja za koju se brine skupina, razliite biljke, kojih treba biti I drugdje u prostoriji. To moe biti dobra prilika za dogovor I suradnju meu djecom, oko toga tko e nahraniti ribicu, zalijevati koju biljku I slino. Osim toga, u kutiu su potrebni razni predmeti I alati za istraivanje, kao to su mikroskop, povealo, vaga, ljepilo, noii I slino. Odgajatelj treba esto ponuditi igre I likovne aktivnosti, te aktivnosti konstruiranja I mnoge druge, u kojima e djeca koristiti materijale iz prirode. Vanjski prostor vrtia treba djeci davati mnotvo prilika za podizanje ekoloke svijesti. Odgajatelj, djeca I roditelji trebaju zajedno ureivati igralite I vrt, kako bi u njemu moglo rasti voe, povre i razliito cvijee, za koje se svi trebaju brinuti. Takva briga djecu omoguuje bogatstvo novog iskustva I razvijanje radnih navika. Ve je u ranoj dobi korisno poduiti djecu o tome to je otpad, gdje on zavrava, to se sve moe reciklirati I ponovno upotrijebiti. Tako se esto u skupinama prikuplja papir, organiziraju se prostori za prikupljanje biolokog otpada, razumno se koristi grijanje I provjetravanje prostora. Prikupljeni otpadni materijal moe biti veoma koristan u svakodnevnom radu s djecom, jer se od njega mogu izraivati igrake, ukrasi za prostoriju I hodnike, pokloni za roditelje I slino. Otpad se moe koristiti u razliitim igrama, likovnim aktivnostima, igrama graenja. Tako obini tuljci od papirnatih runika postaju stabla, cvijee I semafori, kartonske kutije garae I penice, epovi ukrasi za bor, a najljepa maketa grada ili ulice moe se izraditi od obinih malih kartonskih kutijica. Iako je, naravno, potrebno djeci ponuditi kola papir, u mnogim se prilikama moe iskoristiti novinski ili uredski papir. Djeci se moe ponuditi I papir ve ispisan s jedne strane, ili ih se moe potaknuti da crtaju s obje strane papira. Time e utedjeti papir I spasiti makar granicu iz neke dragocjene ume. Vanost istog zraka, vode I tla za zdravlje ovjeka djeca mogu razumijeti kroz razliita istraivanja I eksperimentiranja. Odgajatelj treba poduiti djecu vanosti zdrave prehrane, te im u tom smislu biti dobar primjer. Djeca mogu kroz etnje, izlete I posjete upoznati floru vlastitog podneblja, te ugroene I druge ivotinjske vrste, te shvatiti ulogu ovjeka u ouvanju vlastitog okolia. Odgoj za okoli podrazumijeva I ouvanje tradicionalnih obiaja, znanja I povijesnih vrijednosti. Odgajatelj I djeca kroz brigu za okoli senzibiliziraju se za uoavanje, pepoznavanje I prihvaanje razliitosti kao pozitivne osobine svijeta u kojem ive. U djejem vrtiu potrebno je svakodnevno razvijati svijest o tome da smo svi vrijedni I zasluujemo potovanje, da zajednitvom I suradnjom svi dobivamo. Odgoj za mir I toleranciju ukljuen je u proces socijalizacije, te se treba provoditi u predkolskim ustanovama, pogotovo zato to esto nema svoje mjesto u obiteljima. On omoguuje da suradnja I komunikacija meu djecom zauzme mjesto nasilju I natjecanju. Dijete treba nauiti kako otkriti opasnost, suoiti se s njome te izai kao pobjednik, jo bogatije I uspjenije, zajedno sa suradnicima u odreenom inu. Ukljuivanje drugih I suradnja obogauje svako dijete, dok bespredmetni sukobi oduzimaju njihovu energiju I pridonose looj atmosferi u skupini. Ukoliko elimo sretnu djecu, moramo im omoguiti da se drue, komuniciraju, surauju, izraavaju se, kako bi I oni mogli dati svoj doprinos vlastitoj okolini, kako sada, tako I kao odrasli ljudi.

Vinka Uzelac:Djelatnosti u razvoju ekoloke osjetljivosti djeceEkologija, korak blie djetetu-zbornik radova struno znanstvenog skupaUzelac, V. I Starevi, I. Djeca I okoli, Rijeka, Adami, 1999.

13. DJEJI PROJEKTI U ODGOJNO OBRAZOVNOM RADU ODGOJITELJA Osiguravajui pozitivno I stimulirajue okruenje, odnosno omoguavajui aktivnosti koje e zaokupiti dijete u cjelini, podrava se cjelokupan djetetov razvoj, to je ostvarivo u radu na djejim projektima.Svako dijete je bogato potencijalima, ima svoje specifine interese, razvojne mogunosti, ranije steena iskustva i znanja, osobnu strategiju i tempo uenja. Ono je prirodno motivirano za istraivanje svijeta koji ga okruuje I nije ga potrebno izvana motivirati za odreenu aktivnost, ve je potrebno prepoznati postojei djetetov interes i omoguiti sudjelovanje u aktivnosti za koje je unutarnje motivirano.Rad na projektu je jedan od oblika integriranog kurikuluma, koji zahtijeva objedinjavanje razliitih podruja znanja povezanih zajednikom temom vrijednom interesa djeteta, kako bi dijete uilo u za njega svrhovitom kontekstu. Znanje steeno na takav nain ima veu trajnost I veu mogunost primjene u svakodnevnom ivotu. Rad na projektu podrazumijeva sklop aktivnosti u kojima jedno ili vie djece prouava neku temu koja odraava djeji specifini interes koji je odgajatelj prepoznao. Trajanje projekta ovisi o dobi I interesu djece te prirodi teme. Zainteresirajui se za odreeni problem, djeca maksimalno koriste svoje dispozicije, ue neovisno od odgajatelja, oslanjajui se na meusobnu suradnju, odnosno na suradniko uenje. Povezujui niz praktinih i intelektualnih aktivnosti, potiu se sva podruja djetetova razvoja, te takva vrsta uenja djeci omoguuje uenje na prirodan nain. Uloga odgajatelja je da potie djecu da stupaju u interakcije s ljudima I okruenjem, na nain koji za djecu ima smisla. Cilj rada na projektu je pomoi djetetu da produbljuje razumijevanje vlastitog iskustva I okruenja u kojem ivi. U projektu se djeci nudi mogunost izbora to e raditi, kako e istraivati s obzirom na osobnu strategiju I tempo uenja, te ranija steena iskustva I znanja. Takoer, djeca odabiru kada e se u aktivnost ukljuiti kao I koliko dugo e u njoj ostati, gdje e I s kim aktivnost provoditi. U literaturi se najee opisuju dvije vrste rada na projektima, ona autorica Lilian G. Katz I S. (provjeriti kako se zove chard) Chard, te Reggio koncepcija rada na projektu. U Reggio pedagogiji, ideje za projekte dolaze prvenstveno od djece, tj. od njihove prirodne zainteresiranosti za odreenu pojavu ili predmet. U vezi s odabranom temom odgajatelji pripremaju pitanja koja e postaviti djeci te pretpostavljaju to bi djecu moglo zanimati. Oni ne odreuju specifine ciljeve I sadraje aktivnosti za svaki projekt unaprijed, ve ih formuliraju fleksibilno, stalno ih prilagoavajui interesima I potrebama djece. Zato u Reggio pristupu rije projekt ima veze sa rjeju projicirati, to znai da odgajatelji postavljaju openite ciljeve I stvaraju hipoteze o moguem smjeru aktivnosti I projekata, a nikako se ne pridravaju plana kojeg su za djecu unaprijed postavili. Dakle, odgajatelj promatra djecu, zatim s kolegama usporeuje, diskutira I interpretira svoja zapaanja te zajedniki odluuju to e ponuditi djeci. Svaka aktivnost ili ideja moe utjecati na daljnji razvoj projekta. Umjesto plana odgajatelji izrauju poetnu shemu s mogunostima koje su si oni meusobno iznijeli prije susreta s djecom te hipotezama koje potjeu od djece, a dobivene su putem razgovora ili analiziranjem njihovih crtea. !!Vrlo je vano poticati djecu da na razliite naine izraavaju nain na koji neto znaju I razumiju o temi projekta prije nego to on zapone. Sve aktivnosti odgajatelja za vrijeme rada na projektu temelje se na poticanju samostalnosti djece u svim podrujima njihova djelovanja. !!Odgajatelj je suradnik, posrednik koji ohrabruje djecu da vode vlastite rasprave, promatra I refleksivni interpretator, osoba uvijek spremna I sama uiti I istraivati. Autorica Katz rad na projektu odreuje kao temu koja se s djecom izuava dublje I potpunije kako bi ona to bolje upoznala I snalazila se u svom okruenju. Odabrana tema projekta predstavlja dio unaprijed odreenog programa iako se doputa fleksibilnost u izboru teme, u emu mogu sudjelovati I djeca. Postoji devet kategorija tema, u okviru kojih e se odabrati neka za rad na projektu, prema kriteriju relevantnosti za ivot djece, raspoloivosti I dostupnosti materijala potrebnih za njen razvoj. U radu na projektu posebno se istie vanost prava djeteta na izbore na vie razina, ukljuujui biranje djeteta to, gdje, kako, kada, s kim I s im e raditi. Rad na projektu mogue je podijeliti u tri etape, a to su planiranje I zapoinjanje projekta, njegov razvoj I refleksija s evaluacijom. Prva etapa odnosi se na odabir teme (djeca, odgajatelj ili dogovor obje strane), izraivanje plana istraivanja te provjeru sadanjih znanja I razumijevanja problema kod djece pribavljanjem razliitog materijala I obogaivanjem prostora te promatranjem djece. U ovoj etapi naglaena je vanost ukljuivanja roditelja koje se poziva da razgovaraju s djecom o temi te da pomognu u pribavljanju potrebnih materijala. U drugoj etapi odgajatelj I djeca pribavljaju I istrauju nove informacije, pri emu djeca prepoznavaju I revidiraju svoje pogrene pretpostavke kroz interakciju s odgajateljem I drugom djecom. Odgajatelj potie djeje daljnje razumijevanje problema te im nudi mogunosti da svoje novo znanje praktino koriste, razgovara s djecom I potie ih na postavljanje novih pitanja, nudi im konkretna iskustva I sadraje te stalno osnauje istraivaka, kooperativna I neovisna ponaanja djeteta. Slijedi etapa refleksije I evaluacije, gdje se posebno vrednuje praktina primjenjivost novih znanja djece, koja odgajatelj moe prepoznati promatranjem djeje spontane igre, putem izlobi i u njihovim kasnijim raznovrsnim aktivnostima. Zajedniko prisjeanje procesa rada razvija osjeaj bliskosti I zajednitva kod djece, podrava interes djece za daljnje istraivanje te razvija svjesnost djece o vlastitim stalno rastuim kompetencijama. Sudjelovanje djece u radu na projektu treba djeci omoguiti razumijevanje vlastitog iskustva, kao I svijeta koji ih okruuje. Rad na projektu potie djecu da trae vlastite odgovore I rjeenja, ali I da u suradnji s drugom djecom razvijaju socijalnu kompetenciju, ue pomagati jedni drugima te kako uiti jedni od drugih. Rad na projektu djecu osposobljava I za daljnje uenje, izvan konteksta vrtia, ime zapoinje, svima nama toliko potrebno, cjeloivotno uenje.

Slunjski, E. Integrirani predkolski kurikulum rad djece na projektima, Mali profesor, 2001, Zg.

14. INTEGRACIJSKI PRISTUP UENJU

Redoslijed kvalitetnog odgojno obrazovnog rada sve donedavno bio je planiranje, programiranje, praenje i vrednovanje. Ako krenemo od spoznaje da svako dijete ima svoje specifine interese, razvojne mogunosti, ranije steena iskustva i znanja, osobnu strategiju i tempo uenja, takav pristup podrava zadovoljenje plana i programa, a ne uenje djece.Svaka aktivnost mora se temeljiti na poznavanju djetetova razvoja, kako razvoja uope, tako i aktualne razvojne razine, odnosno na poznavanju potreba, interesa i mogunosti svakog pojedinog djeteta. Umjesto da unaprijed odreuje sadraje koji su u skladu sa djejom dobi, odgajatelj pratei dijete u aktivnostima, prepoznaje njegove interese i razvojni stupanj te u skladu s njima planira nove aktivnosti. Dakle, djeca iste kronoloke dobi, imaju razliite interese i razliite razvojne mogunosti zbog ega se kronoloka I razvojna dob uope se ne moraju poklapati (prema Slunjski, 2001).Odgajatelj treba biti svjestan da je jedna od djetetovih prirodnih potreba istraivanje i otkrivanje svijeta koji ga okruuje, odnosno potreba da samo postavlja pitanja i probleme te na njih pronalazi odgovore i rjeenja. Dakle, dijete je prirodno motivirano za istraivanje, i nije ga potrebno izvana motivirati za odreenu aktivnost, ve je potrebno prepoznati postojei djetetov interes i omoguiti sudjelovanje u aktivnosti za koje je prirodno motivirano (Slunjski, 2001.).Dijete ui inei i raspravljajui, na temelju vlastitog, neposrednog iskustva, te na osnovi tog iskustva svoje znanje razvija tj. konstruira, uz pomo i podrku odgajatelja I druge djece. (Slunjski, 2001.). Ne zanimajui se za naa znanja, ono eli samo, aktivno doivjeti i otkriti svijet. Drugim rijeima, ono ui aktivno istraujuu svoju fiziku i socijalnu okolinu, samostalno ili na osnovi indirektnog poticanja od odgajatelja, a ne na temelju prenoenja gotovih informacija ili znanja. Ono svoje znanje konstruira, novo znanje ugrauje u ve postojee znanje i prerauje ga, te u suradnji s drugom djecom i odraslima usporeuje, provjerava i sukonstruira svoja znanja, u onim aktivnostima za koje je zainteresirano, na nain i u vrijeme koje je za njega optimalno. Umjetno potkrepljivanje djece, koje za svrhu ima postizanje odreenih rezultata njihovih aktivnosti, koje su rascjepkane onako kako odrasli misle da je najbolje, za dijete I njegovo uenje nema nikakvog smisla . Odgajatelj treba stvoriti okruenje koje omoguava uenje aktivnim istraivanjem i interakcijom s odraslima, djecom i materijalima. Takvo okruenje poticajno za samostalno uenje, treba omoguiti djetetu da rjeava probleme, pri emu odgajatelj pomae djetetu postavljajui pitanja na koje e dijete samo traiti odgovore. Odgajatelj treba paziti da ne prekida djetetovo traenje odgovora ili rjeenja, kako bi mu ponudio gotovo rjeenje. Za vrijeme istraivanje problema valja usmjeravati panju na dublje istraivanje problema, poticati na iznoenje i usporeivanje miljenja i ideja, s obzirom da je uenje i socijalni proces koji se temelji na suradnikoj konstrukciji znanja, to znai da se znanje djece izgrauje u socijalnoj interakciji. Dakle, odgajatelj bi trebao stvarati situacije koje podravaju suradniko uenje u kojem konflikti I pregovaranje djece predstavljaju silu koja potie njihov cjelovit razvoj.(Slunjski, 2001). Od osobite je vanosti da su materijali konkretni, stvarni kako bi dijete njima manipuliralo i ekperimentiralo, tj. neposredno istraivalo svojstva tih materijala.Nadalje, razvojna podruja se razvijaju paralelno i utjeu jedno na drugo, tako da svaka aktivnost kojom se dijete bavi utjee na sva podruja razvoja. Dijete se razvija i ui objedinjeno, a ne u usko odreenim predmetnim podrujima. Aktivnosti se ne bi trebale organizirati kako bi imale utjecaj samo na jedno podruje razvoja. Aktivnosti bi trebale objediniti razliita podruja znanja povezujui ih zajednikom temom koja izaziva djeji interes, kako bi djeca razvijala svoje mnogobrojne potencijale i razumjela ono to ue. Dakle, valja odabrati temu prema interesu djece, te voditi istraivanje tako da ono za djecu ima smisla, tj. organizirati aktivnosti koje su meusobno povezane jer aktivnosti djeteta prirodno i jesu takve, a ne podijeljene po predmetnim ili podrujima razvoja. (prema Slunjski, 2001) Povratnu informaciju dijete bi trebalo dobivati na osnovi vlastitog osjeaja zadovoljstva zbog sudjelovanja u odreenoj aktivnosti I zbog stalno rastueg osjeaja kompetencije, a ne od strane odgajatelja. Rad na projektu se smatra najprimjerenijim pristupom u integriranom uenju djece. Projekt podrazumijeva sklop aktivnosti u kojima jedno ili vie djece istrauju neku temu, a koja odraava djeji specifini interes koj je odgajatelj prepoznao, te traje dok taj interes postoji. Zainteresirajui se za odreeni problem, djeca maksimalno koriste svoje dispozicije, ue neovisno od odgajatelja, oslanjajui se na meusobnu suradnju, odnosno na suradniko uenje. Povezujui niz praktinih i intelektualnih aktivnosti, potiu se sva podruja djetetova razvoja, te takva vrsta uenja djeci omoguuje uenje na prirodan nain, omoguuje im bolje razumijevanje svijeta u kojem ive. U tom smislu, osnovni ciljevi rada na projektu su stjecanje odreenih spoznaja, razvijanje potencijala, sposobnosti I vjetina, te uspjeniji socio emocionalni odnos djece. Odgajatelj treba osigurati mnogo stvarnih ivotnih iskustava za djecu, kako bi ona mogla sama djelujui I razmiljajui otkrivati razlike izmeu svijeta kako ga ona razumiju I onoga koji ih zaista okruuje. Uenje je kontinuirani proces koji zahtijeva mijenjanje I obogaivanje okruenja u kojem e djeca stalno stjecati nova iskustva, gradei ih na onima ve postojeima. Osmisliti i ostvariti okruenje koje podrava uenje, veliki je izazov, meutim, ako se odgajatelj pokae dobrim promatraem, organizatorom, evaluatorom i poticateljem djece, te omogui djeci prirodni put dobivanja informacija, konstruiranja znanja i rjeavanja problema, svako pojedino dijete u skupini moi e svakodnevno razvijati svoje brojne potencijale.

Edita Slunjski: Integrirani predkolski kurikulum,Mali profesor , Zagreb, 2001.

15. ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI PREDKOLSKE DJECEDjeca stvaranjem, istraivanjem i eksperimentiranjem ue. Igrom kockicama djeca ue kako napraviti strukture koje e biti stabilne, vodenim bojama ue kako se mijeaju boje, okusom ue to je slano, a to slatko i tako dalje. Ali na ovaj bismo nain mogli uiti ne samo u djetinjstvu, ve i cijeli ivot. U suvremenom svijetu koji se neprekidno razvija ljudi trebaju kontinuirano uiti i razmiljati kreativno jer se svakodnevno susreu s nepredvidivim situacijama i problemima koje moraju rjeavati. Dijete poinje istraivati ve u prvim danima svoga postojanja. Ukljuivanjem svojih osjetila opipa, okusa, sluha, vida, njuha, poinje prikupljati informacije o sebi i o svijetu u kojem ivi. Rani istraivaki doivljaji dovode do prve selekcije na osnovi upoznate ugode i traenja da se ona ponovi ili produi. Kako dijete raste i razvija se, rastu i njegove istraivake sposobnosti, s obzirom na meuodnose, instrumentalno koritenje ruku i dijelova tijela, kao predmeta kojim djeluje na druge predmete. Logikom samog ivljenja, djetetu je predodreeno da istrauje, otkriva, eksperimentira. Nepoznato ili nedovoljno poznato okruenje trai od djeteta aktivan, agresivan