Mate Dević

STROJEVI I UREĐAJIK O M EN T A R

PRAVILNIKA 0 MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA STROJEVIMA I UREĐAJIMA S TEHNIČKIM NORMATIVIMA I HRVATSKIM NORMAMA

H ž Ir š Z A V O D Z A I S T R A Ž I V A N J E I R A Z V O J S I G U R N O S T I d .d .

ZAVOD ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ SIGURNOSTI d.d. ZAGREB, Ulica grada Vukovara 68

Mate Dević, dipiMstroj.

STROJEVI I UREĐAJIKOMENTAR

PRAVILNIKA 0 MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA STROJEVIMA I UREĐAJIMA S TEHNIČKIM NORMATIVIMA I HRVATSKIM NORMAMA

S liB SZagreb, 1996.

PREDGOVOR

Komentar uz pojedine odredbe Pravilnika 6 mjerama i normativima zaštite na radu na oruđima za rad napisao sam u takvom opsegu da bi se dobila jedna cjelina o potrebnim informacijama koje se odnose na te odredbe. Da bi to postigao koristio sam, u prvome redu, propise ¡ hrvatske norme kojima se obrađuju odnosne pojedinosti o oruđima za rad, obvezno pozivajući se na te propise i norme da bi korisnici knjige mogli, prema potrebi, uočiti i ostale pojedinosti u tim propisima i normama. Osim toga, koristio sam informacije koje su napisane u stručnoj literaturi i prospektima proizvođača za odnosna oruđa ili njihove dijelove, kao i u pogledu pravila zaštite na radu u svezi s organiziranjem rada s oruđima za rad. U odgovarajućoj mjeri sadržaj komentara dopunio sam i vlastitim zapažanjima pri eksploataciji, održavanju i nadzoru oruđa za rad.

Ako se u komentaru uz pojedinu odredbu nisam pozivao na propise i hrvatske norme, znači da odgovarajući propisi ili hrvatske norme još nisu donesene. Iz pojedinih takvih slučajeva može se zaključiti u kolikoj mjeri nedostaju odgovarajući propisi i hrvatske norme.

Da bi se što bolje prihvatio komentar ili da bi bio razumljiviji, bilo je nužno potrebno umetnuti odgovarajući broj slika koje su, uglavnom, u obliku skica. Nastojao sam da jedan broj slika bude originalan, to jest u skladu s novijim dostignućima (npr. uređaji za blokade, oruđa na plinski pogon itd.), što bi davalo potpuniji pregled čitateljima. Pored toga postoji i jedan broj slika, do sada prikazanih u stručnoj literaturi, ali koje je trebalo unijeti u knjigu.

Komentar je napisan tako da će on moći koristiti inženjerima projektantima, proizvođačima oruđa za rad i njihovih dijelova, pogonskim inženjerima, kao i ostalim pogonskim rukovoditeljima koji rade na poslovima nadzora, upotrebe i održavanja oruđa za rad. Osim toga, napisani komentar može korisno poslužiti osoblju koje radi na osposobljavanju radnika za rad na siguran način u poduzećima ili drugim radnim asocijacijama i školama, a naročito može poslužiti posebnim službama za zaštitu na radu.

U prilogu ove knjige nalazi se propis za oruđa za rad koji je sredinom 1990. godine donijelo Vijeće Europske ekonomske zajednice (EEC). lako Hrvatska još nije članica te Zajednice, smatrao sam da to treba na ovaj način objaviti iz više razloga. Najvažniji razlog je da zainteresirane osobe saznaju na kojoj se razini nalazi zaštita na radu na oruđima za rad u industrijski razvijenoj Europi. Drugi dalji razlog je da se osobe u službama nabave ili prodaje pravodobno pripreme u trgovačkim transakcijama između naših i stranih poduzeća.

SADRŽAJ

PRAVILNIK O MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU NA ORUĐIMA ZA RAD

1. OPĆE ODREDBE.... ................................................................................................ 7

II. MJERE I NORMATIVI ZAŠTITE NA RADU*1. SMJEŠTAJ ORUĐA............................................................................................... 232. NATPISI I UPOZORENJA........ ............................................................................. 403. POGONSKA ENERGIJA S OSOBITOSTIMA ZAŠTITE....................................... 524. POREMEĆAJI, NESTANAK I PONOVNI POVRATAK ENERGIJE...................... 705. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE................................................................... ............. 726. ORUĐE ZA AUTOMATSKI RAD............................................................................. 1017. ZAŠTITNE NAPRAVE..................................................... 1058. ZAŠTITNI UREĐAJI............................................................:...................................1269. ZAŠTITNE BLOKADE..............................................................................................136

10. KONTROLNI INSTRUMENTI I SIGNALNI UREĐAJI............................................ 14311. ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA STATIČKI ELEKTRICITET...........................15312. ORUĐE KOD KOJEG SE STVARA I IZDVAJA PRAŠINA.................................... 15413. ORUĐE S OPASNIM TVARIMA................................................... 16014. ORUĐE KOD KOJEG NASTAJU VISOKE ILI NISKE TEMPERATURE.............. 19915. ORUĐE KOD KOJEG SE IZDVAJA VODENA PARA..........................................21116. ORUĐE KOJE STVARA BUKU ILI VIBRACIJE.................................................... 21317. ORUĐE S OPASNIM ZRAČENJIMA.....................................................................22218. RUČNI MEHANIZIRANI ALAT.............................................................................. 22619. OTKLANJANJE SMETNJI, ODRŽAVANJE I TRANSPORT ORUĐA................... 23520. UREĐIVANJE MJESTA RADA........................................................ 25421. POSEBNE ODREDBE........................................................................................... 269

III. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE................................................................275

PRILOZI

- UPUTA VIJEĆA EUROPSKE EKONOMSKE ZAJEDNICE......................................279- PRAVILNIK O OZNAČIVANJU OTROVA KOJI SE STAVLJAJU

U PROMET NA DOMAĆEM TRŽIŠTU.....................................................................301- ZAHTJEVI HRN-a ZA MINIMALNU RASVJETU NA STROJEVIMA I

UREĐAJIMA............................................................................................................... 307

PRAVILNIKO MJERAMA I NORMATIVIMA ZAŠTITE NA RADU

NA ORUĐIMA ZA^RAD*

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se pravilnikom propisuju mjere i normativi zaštite na radu na oruđu za /ad koje se upotrebljava ili je namijenjeno tehnološkom procesu ili je u njegovoj funkciji, bez obzira na to kojom je vrstom energije pogonjeno.

Kako se vidi iz odredbe ovog članka pravila zaštite na radu primjenjuju se na ove vrste oruđa:- na oruđima na kojima se neposredno obavlja prerada, obrada i drugi oblici izvedbe

tehnološkog procesa- na oruđima na kojima se ne obavlja nikakva prerada,.obrada a niti drugi oblici

izvedbe tehnološkog procesa, ali koji su u funkciji ovih prvih ili drugim riječima rečeno koji su potrebni radi obavljanja procesa proizvodnje, a to su npr.: ventilacijski uređaji i instalacije, transporteri za dovoz materijala s otvorenih ili zatvorenih skladišta, transporteri za odvoz otpadaka (strugotine i dr.), industrijski usisivači prašine i otpadaka, instalacije za električnu ili drugu rasvjetu, i dr. Ova druga vrsta oruđa koja su u funkciji neposredne proizvodnje su tzv. pomoćna proizvodna oruđa i bez njih se neposredna proizvodnja ne može obavljati ili se može obavljati, ali s poteškoćama. Pošto opasnosti na ovim oruđima mogu biti identične s onim na oruđima u neposrednoj proizvodnji, to je bilo logično i opravdano da se mjere inormativi zaštite na radu moraju primjenjivati i na ovu vrstu oruđa.

*Odredbom se određuje da se pravila zaštite na radu propisana ovim pravilnikom

primjenjuju na sve energije koje se koriste za pogon oruđa. Prema tome pravila sadržana u ovom pravilniku primjenjuju se na ova oruđa:- oruđa na elektromotorni pogon: oruđa sa svojim pogonskim elektromotorom ili

pogonjena transmisijom sa središnjeg pogonskog elektromotora; oruđa pogonjena s drugom energijom ali opremljena i s elektromotorom za pomoćne radove (elektropneumatska ili eiektrohidraulična oruđa) i oruđa s akumulatorima.

- oruđa s električnom opremom: oruđa koja nisu opskrbljena elektromotorom, ali se za njihov rad primjenjuje električna energija (industrijski grijači-rešoi, strojevi za električno zavarivanje otporom i za zavarivanje električnim lukom, peći za termičku obradu čelika (grijanje, žarenje, kaljenje, napuštanje, cementiranje, nitriranje ili dušičenje i dr.), sušionice i dr.

ii:

* Ovaj Pravilnik primjenjuje se u Republici Hrvatskoj kao republički zakon na osnovi članka 2. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti radnih odnosa i zapošljavanja koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni (N.N. br. 34/91.) i na osnovi članka 35. Zakona o izmjenama i dopunama zakonao radnim odnosima (N.N. br. 19/92.).

7

Pod pojmom "oruđa s električnom opremom” razumiju se, prema HRN-u N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) također i oruđa s elektronskom opremom. Elektronska oprema je dio električne opreme koju čine strujni krugovi kojima se elektroni provode kroz vakuum, plirr ili poluvodič. Primjeri elektronske opreme su: uređaji s poluvodičima ili elektronskim cijevima, indikatorski uređaji npr. za mjerenje i regulaciju statičke upravljačke jedinice i oprema, magnetni pojačivači i zasićene prigušnice, oprema za obradu podataka u industriji, oprema i jedinice električno i mehanički pridružene elektronskim strujnim krugovima (pretvarači, elektromagnetski releji, transformatori, otpornici, potenciometri, senzori položaja komponente za regulaciju itd.).- oruđa s motorom s unutarnjim izgaranjem: motor s unutarnjim izgaranjem,kao

pogonsko sredstvo na prometnim sredstvima; motor s unutarnjim izgaranjem kao pogonska jedinica oruđa za određenu namjenu npr. za betonske mješalice, motorne pile, teretne dizalice i vitlo, za mlinska postrojenja, generatore struje i dr. (motori mogu biti benzinski, dizelski i plinski).

- oruđa s pneumatskom energijom: oruđa za obradu metala bez skidanja strugotine (savijanje, tiskanje, obrubljivanje, lijevanje, kovanje, štancanje, duboko vučenje i dr.), oruđa za obradu drva (bušenje, stezanje, prešanje i dr.), oruđa za utiskivanje, hvatanje, dizanje, spajanje spojnicama, zakivanje, tlačno i vruće zavarivanje, transportiranje i dodavanje; pneumatski čekići i bušilice u građevinarstvu, vibratori i dr.

- oruđa s elektropneumatskom energijom: oruđa kombinirana s pojedinim uređajimas električnom ili pneumatskom energijom, oruđa s daljinskim upravljanjem kod i kojih se elektrika primjenjuje u informacijskom dijelu za pojačavanje i rad, a 7 pneumatika se koristi na oruđu za izvršne radove, i druga oruđa.

- oruđa s hidrauličnom energijom: oruđa na kojima tlak tekućine koji djeluje u f jednom smjeru ravnomjerno se prenosi na sve strane (hidraulične preše za prešanje limova i profila), te drugih materijala (drveta, prehrambenih proizvoda i si.) i druge kombinacije: parno ili zračno hidraulične preše, hidraulične preše i zračno- , ; hidraulične preše za zakivanje, hidraulične preše pri kemijsko-tehnološkim procesima, preše za guranje pri porinuću brodova i dr.; hidraulične dizalice u radionicama za popravak vozila, razni drugi uređaji za dizanje, građevinski strojevii dr. i

- oruđa s elektrohidrauličnom energijom: oruđa kombinirana s pojedinim uređajima s električnom ili hidrauličnom energijom. Kombinacije mogu biti da preše rade s direktno priključenom crpkom ili s naročitim elektrohidrauličnim pogonskim aparatom.

- oruđa s plinskim, tekućim i krutim gorivima: npr.: plinska trošila, peći centralnog grijanja, kotlovi, peći za taljenje čelika, visoke peći, peći za taljenje obojenih metala, peći u cementnoj, staklarskoj, keramičarskoj industriji i dr.

- oruđa s energijom na vjetar: oruđa koja koriste energiju vjetra za pogon oruđa tako npr. mlinova, generatora električne struje i dr.

- oruđa s vodenom energijom: oruđa koja koriste vodenu energiju (rijeke, jezera, mora) za pogon oruđa, tako npr. mlinova, generatora električne struje i dr.

- oruđa pogonjena ljudskom snagom: oruđa kao što su: uređaji za transport (vitla, lančanice, koloturnici i dr.), manja oruđa u radionicama i pogonima (preše u razne svrhe - za lijepljenje drveta, furnira i si., za utiskivanje i porubljivanje, postolarske potrebe odsijecanja kože, gume i dr.), oruđa u poljodjelstvu i dr.) .

Članak 2.

Oruđem se, prema ovom pravilniku, smatraju postrojenja, strojevi, uređaji, sredstva za prijenos tereta i mehanizirani r,učni,alat.

Mjere i normativi zaštite na radu, propisaniovim pravilnikom, primjenjuju se i na oruđe postavljeno na prometnim sredstvima željezničkoga, cestovnoga, pomorskoga, riječnoga, jezerskoga i zračnog prometa.

Mjere i normativi zaštite na radu propisane ovim pravilnikom, dužne su primjenjivati pravne i fizičke osobe koje projektiraju, izrađuju i rekonstruiraju oruđe (u nastavku teksta “proizvođači oruđa”) te pravne i fizičke osobe koji se tim oruđem koriste (u nastavku teksta “korisnici oruđa”).

Stavak 1.:

Odredbom se definira pojam oruđa u smislu ovog pravilnika, pa se u tu svrhu nabrajaju točno određene vrste: postrojenja, strojevi, uređaji, sredstva za prijenos tereta i mehanizirani ručni alati. Ovaj pojam o oruđima za rad bio je i dosad određen Zakonom o zaštiti na radu. %

Postrojenje je kompleks koji Čini tehnološku cjelinu, pa se mjere i normativi za zaštitu na radu odnosno za sigurnost pogona moraju provesti na cijelom postrojenju. Prema Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima (N.N., br, 108/95.) definirano je da je postrojenje za zapaljive tekućine ¡/¡li plinove sustav koji se sastoji od spremnika ili posuda te instalacija i uređaja za proizvodnju, preradu, prijenos, pretakanje i/ili uporabu zapaljivih tekućina i/ili plinova, sustava za upravljanje i nadziranje sigurne provedbe tehnološkog procesa, stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara i drugih instalacija i uređaja, što zajedno čine tehnološku cjelinu.

Ovim pravilnikom propisana su pravila zaštite na radu za ručne alate, ali samo za one koji su pogonjeni nekom energijom, ali ne ljudskom (električni, pneumatski i hidraulični i dr.); (vidjeti posebno poglavlje: “Ručni mehanizirani alati”).

Definicija o oruđima za rad nužna je kako bi se otklonila bilo kakva sumnja ili neodlučnost da li se na određeno sredstvo rada trebaju primijeniti mjere i normativi zaštite na radu propisani u ovome pravilniku. Za tipičan prim jer dosadašnjih neodređenosti spomenut će se ovdje osobna dizala za koja su do sada postojala različita mišljenja o primjeni odredaba iz zaštite na radu. Prema ovoj definiciji mjere i normativi zaštite na radu prema ovom pravilniku neće se primjenjivati na osobna dizala (liftove). Smatra se da je veći broj osobnih dizala postavljen u stambenim zgradama, te da su mjere i normativi zaštite ljudi inkorporirane u odredbama o sigurnosti pogona odnosno uređaja kojih su odredbe propisane hrvatskim normama i pravilnicima o tehničkim normativima. Za razliku od tih osobnih dizala mjere i normativi zaštite na radu prema ovom pravilniku primjenjuju se na sva teretna dizala (liftove) koji su postavljeni, uglavnom, u proizvodnim pogonima ili skladištima.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) određeno je da neka oruđa za rad ne podliježu propisima te Upute, tako npr. mobilni uređaji, uređaji za dizanje, oruđa na ručni pogon, neki uređaji za medicinsku upotrebu, specijalni uređaji za izložbene svrhe, parni kotlovi, tankovi i tlačne posude, oruđa za nuklearne potrebe; skladišni tankovi i cjevovodi za benzin, dizelsko gorivo, zapaljive tekućine i opasne tvari). Za ova oruđa EEC će izdati posebne propise. Takvo stajalište EEC-a nije u suprotnosti s našim propisima, kojima se također neka oruđa uređuju

9

posebnim propisima (parni kotlovi, tlačne posude, dizalice i dr.). U ovome pravilniku u nekoliko odredaba propisano je za pojedine stvari da ako postoje posebni propisi, da se odnosna građa uređuje prema tim posebnim propisima.

Stavak 2.:

Odredbom se regulira da se mjere i normativi zaštite na radu na oruđima prema ovom pravilniku primjenjuju i na oruđa postavljena na prometnim sredstvima (brodovima, željezničkim vagonima i lokomotivama i zrakoplovima). Primjerice to se odnosi na ova oruđa:- rfa brodovima: brodske dizalice, vitla za terete, vitla za sidra, vitla za vuču, vitla

za čamce, brodske pogonske strojeve i turbine, brodske kotlove, pomoćne brodske strojeve i uređaje u strojarnici, alatne strojeve na brodu (bušilice, brusilice, tokarske strojeve i dr.).

- na željezničkim vagonima i lokomotivama: pogonski strojevi, vagonske ili lokomotivske dizalice, vitla za terete i druga oruđa koja se mogu postaviti u specijalne svrhe.

- na cestovnim vozilima: motori s unutarnjim izgaranjem na vozilima, teretne dizalice i vitla, vitla za vuču i dr.

- na zrakoplovima: pogonski motori s daljinskim i drugim uređajima za upravljanje, vitla za podizanje i spuštanje rampi za teretni ukrcaj i iskrcaj i druga oruđa koja se mogu postaviti u specijalne svrhe bilo u svrhe prekrcaja tereta ili druge svrhe.

Stavak 3.:

Mjere i normativi zaštite na radu u ovome pravilniku su takvi da sadrže, među ostalim, zahtjeve u pogledu: opskrbljenosti oruđa zaštitnim napravama, zaštitnim uređajima i blokadama, smještaja oruđa, uređaja za ventilaciju i klimatizaciju, uređaja za upravljanje, mjernih i signalnih uređaja i konstrukcije oruđa s opasnim i drugim tvarima. S obzirom na to, ove mjere i normativi obvezuju projektante koji projektiraju oruđa, proizvođače oruđa ili njihovih dijelova, korisnike oruđa koji obavljaju rekonstrukcije, redovno ili povremeno održavanje na njima i koji ih koriste u proizvodnji.

Korisnici oruđa obvezno primjenjuju i mjere i normative zaštite na radu propisane ovim pravilnikom, a koje sadrže zahtjeve u pogledu: načina na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radne operacije na oruđima, upotrebe odgovarajućih osobnih zaštitnih sredstava, upotrebe zaštitnih naprava i uređaja od radnika, obveze postavljanja znakova upozorenja od određenih opasnosti i obveza u pogledu posebnih uvjeta rada.

Članak 3.

Rukovanjem oruđem, prema ovom pravilniku, smatra se upravljanje oruđem u procesu rada pomoću uređaja za upravljanje te nadziranje ispravnog rada oruđa.

Posluživanjem oruđa, prema ovom pravilniku, smatraju se prinošenje na oruđe i odnošenje s oruđa materijala ili izradaka te drugi pomoćni poslovi na oruđu.

Opasnim se mjestima odnosno prostorima na oruđu, prema ovom pravilniku, smatraju mjesta i prostori na kojima mogu zbog opasnih gibanja nastati prignječenja, uklještenja, zahvaćanja, rezovi, posjekotine, udarci te udari električne j druge energije, štetna djelovanja opasnih tyari (opekline, nagrizanja, ionizacijska i neionizacijska zračenja, trovanja i dr., djelovanja štetnih prašina i dr.).

Opasna gibanja, prema ovom pravilniku, jesu ona gibanja oruđa ili njegova dijela, alata, materijala, osovina, prijenosnika snage, zamašnjaka, transportnih elemenata i dr. koja mogu stvarati opasna mjesta odnosno opasne prostore.

Opasnim se tvarima, prema ovom pravilniku, smatraju tvari koje mogu štetno djelovati na život ili zdravlje zaposlenih radnika (eksplozivne tvari, stlačeni plinovi, zapaljive tekućine, zapaljive krute tvari, samozapaljive tvari, tvari koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove, organski peroksidi, otrovi, zarazne, radioaktivne i nagrizajuće tvari i si.).

Zaštitne naprave (ograde, zagrade, štitnici, poklopci, vratašca, oklopi, kućišta, kape, nape, branici, naprave za protupovratno djelovanje izradaka i dr.), prema ovom pravilniku, jesu naprave koje onemogućuju ulazak ruku ili drugih dijelova tijela radnika u opasno mjesto za vrijeme rada odnosno koje štite radnika do loma, odbacivanja, prskanja, izlijevanja, požara, eksplozije, trovanja, nagrizanja, opasnih zračenja ili drugih neželjenih djelovanja tvari.

Zaštitni uređaji ili uređaji sa zaštitnom funkcijom (sigurnosni uređaji), prema ovom pravilniku, jesu konstrukcijski elementi oruđa koji služe i za rad na oruđu i za zaštitu radnika od pojedinih opasnosti na ovaj način:

1) ograničuju ili onemogućuju pristup tijela ili dijelova tijela radnika opasnim mjestima (uređaj za dvoručno upravljanje, daljinsko vođenje odnosno upravljanje, uređaj kojim upravljaju dva radnika i dr.);

2) onemogućuju premašenje ili sniženje tlaka, temperature i drugih svojstava tvari (odušne cijevi, sigurnosni ventili, tlačne sklopke, kontaktni termometri i dr.);

3) onemogućuju preopterećenje oruđa (uređaji za detekciju preopterećenja - osjetila i dr.);

4) onemogućuju nekontroliran rad oruđa ili njegovih dijelova (regulacijsko- sigurnosni sklopovi, elektromagnetni ventil, bimetalni osigurači, uređaji za automatsku kontrolu i dr.);

5) zaštićuju oruđe i radnika od drugih opasnih pojava zbog zatajivanja normalnih fupkcija oruđa.

Zaštitni uređaji za blokiranje (zaštitne blokade), prema ovom pravilniku, jesu uređaji kojima se osigurava međuovisnost djelovanja zaštitnih naprava ili uređaja i oruđa odnosno njegovih dijelova te siguran rad odnosno zaustavljanje oruđa u slučaju kvara ili drugih neželjenih pojava u procesu rada (sprečavanje istodobnog toka različitih operacija, ograničenje hoda i okreta pokretnih oruđa - dizalica, ograničenja opterećenja i dr.).

Međuovisnost djelovanja zaštitnih naprava ili uređaja i oruđa odnosno njegovih dijelova zaštitnom blokadom osigurava se osobito u slučajevima kad se zahtijeva da se oruđe ili njegov dio ne može staviti u pogon dok se ne postavi ili dovede u ispravno stanje zaštitna naprava ili uređaj odnosno da se zaštitna naprava ili uređaj ne mogu skinuti dok se oruđe odnosno njegov dio ne zaustavi, kako bi se radnik zaštitio od opasnosti koje mogu nastati pokretanjem ili djelovanjem oruđa ili njegovih dijelova.

11

U ovome članku napisane su definicije o pojedinim pojmovnim značenjima izraza koji se koriste u ovome pravilniku. Ovi izrazi su važni jer se pomoću njih određuju mjere i normativi zaštite na radu na oruđima za rad

Stavci 1. i 2.: >

U ovim odredbama utvrđene su definicije riječi “rukovanje” i "posluživanje" oruđem. Takve definicije bile su potrebne da bi se moglo razlikovati ove radnje. Ako se pogleda u razne propise iz zaštite na radu i druge propise, vidi se da ne postoji točno određena podjela značenja izraza “rukovanja” i “posluživanja". Ova podjela nužna je kako bi se i sistematizacijom mjesta rada mogli razlikovati radnje “rukovanja” i “posluživanja” .

Rukovanje oruđem je posao radnika u smislu upravljanja tj. samostalnog rada s oruđem, da bi se obavljao tehnološki ili drugi proces. Na taj način je izraz “rukovanje oruđem” sličnoznačnica ili istoznačnica izraza “upravljanja oruđem” iz kojih proizlaze nazivi “rukovalac” i “upravljač” . Izrazi “upravljanje” odnosno “upravljač” obično se koriste za pokretna oruđa kao što su: viličar, dizalica i si.

Izraz “posluživanje oruđa” ima samo po sebi drugo značenje koje ne sadrži smisao upravljanja oruđem. Na pojedinim oruđima uz rukovaoca rade i pomoćni radnici kao dodavači ili odnosači materijala ili mazači (npr. brodskog stroja) ili ložači kotlova krutim gorivima (ugljenom i si.) ili signalisti (npr. kod dizalica i drugih oruđa).

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka definira se pojam "opasnog mjesta” na oruđu za rad. Određivanje ovog pojma veoma je važno jer je opasno mjesto, uglavnom, izvor ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti te s obzirom na to, većina pravila zaštite nđ radu su ciljana na to da bi se radnik zaštitio od uvijek mogućih iznenađenja.

Osim naziva “opasnog mjesta” postoje i sinonimi "opasni prostor” i “opasna zona” . Svi ti nazivi nalaze se u literaturi a i koriste se u govornoj praksi. U ekologiji, zaštiti od požara, zaštiti od elementarnih nepogoda i u obrambenoj strategiji koristi se naziv “opasna zona" i to u smislu većeg površinskog ili prostornog opsega. S obzirom na to, ovaj naziv dobio je i značenje manjeg ili većeg prostora. Kod oruđa za rad naziv “opasna zona” može određivati uski prostor na samome oruđu, ali isto tako i prostor oko oruđa u opsegu prema vrsti opasnosti.

Da bi se što bolje odredio pojam "opasnog mjesta” ili “opasnog prostora” , u odredbi su nabrojeni tipični načini ozljeda koje se događaju radnicima radeći na oruđima za rad.

U većem broju slučajeva opasna mjesta nalaze se baš neposredno na samome mjestu neposrednog procesa obrade ili prerade na oruđu i to obično tamo gdje su smješteni alati za obradu ili otvorena mjesta za preradu. Osim toga, opasna mjesta mogu se nalaziti i na drugim mjestima na oruđu ili pored oruđa, a naročito uz pokretne strojne dijelove, koji dijelovi stvaraju opasna gibanja.

12

Stavak 4.:

Opasna gibanja redovito stvaraju opasna mjesta ili prostore. Opasna gibanja su jedan od mnogih uzroka da se neko mjesto na oruđu ili oko oruđa može smatrati opasnim. Opasna gibanja su izvor tzv. mehaničkih Ozljeda. Zaštita od opasnih gibanja ili od opasnih mjesta, gdje se ta gibanja izvode, provodi se gotovo redovito zatvaranjem mjesta ili prostora, ili ograničavanjem pristupa takvom mjestu.

U nekim slučajevima nije moguće otkloniti opasna gibanja iz tehnoloških, konstrukcijskih ili drugih razloga. Pritom se primjenjuje zaštita radnika od tih opasnih gibanja na prikladan ili odgovarajući način (zabranjen pristup, ograničavanje pristupa u blizinu opasnog gibanja, ograđivanje, smještaj dijelova u gibanju na nepristupačno mjesto ili na visinu ili u dubinu itd.).

Stavak 5.:

Odredbom se definiraju opasne tvari koje se upotrebljavaju u radu s pojedinim oruđima, a iz čijeg načina rada mogu nastati ozljede, profesionalne ili druge bolesti na radu. Tvari nabrojene u ovoj odredbi su u skladu s odredbama Zakona o prijevozu opasnih tvari (N.N., 97/93.), kao i pojedinih međunarodnih propisa o transportu opasnih tvari, tako npr.:RID - Međunarodni propisi o transportu opasnih tvari željeznicom;ADR - Europski sporazum o međunarodnom transportu opasnih tvari u prometu na putevima;ADN - Europski sporazum o međunarodnom transportu opasnih tvari u unutrašnjoj plovidbi;IMDG - Međunarodni propisi o pomorskom transportu opasnih tvari;IATA (RAR) - Propisi o transportu dopustivih dobara u zračnom prometu.

Prilikom rada s opasnim tvarima na oruđima mogu nastati neželjene pojave kao što su: eksplozije, požari, nagrizanja, trovanja, zaraze, zračenja, gušenja i druge posredne i neposredne štetne posljedice za radnike.

Stavak 6.:

Odredbom ovog stavka utvrđena je definicija zaštitne naprave kao jednim od rješenja u smislu zaštite na radu radnika. Prema ovoj definiciji zaštitnom napravom smatra se svaka dodatna tehnička izvedba na oruđu koja služe za zaštitu od opasnog mjesta ili prostora da ne bi nastale ozljede radnika od tzv. mehaničkih ozljeda ili oštećivanja zdravlja radnika od različitih uzročnika. Zaštitnom napravom se zapravo zagrađuje, prekriva, ograđuje ili zatvara opasno mjesto ili prostor.

Zaštitna naprava, dakle, može biti veoma jednostavne konstrukcije kao što su: zagrade, ograde, štitnici, zaštitni prsteni, oklopi i si., ali može biti i složenije konstrukcije s električnim ili elektronskim upravljanjem kao što su uređaj s fotoćelijama ili drugi mehanizirani uređaji sa spomenutom funkcijom.

Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisani su uvjeti za konstrukciju i način djelovanja za tri vrste zaštitnih naprava: nepokretno učvršćene, pokretne i podesive naprave. Spomenuti nazivi triju vrsti

13

naprava naznačuju njihovu osnovnu karakteristiku, a ta je da:- nepokretno učvršćene naprave ostaju u zatvorenom položaju za cijelo vrijeme

rada na oruđu;- se pokretne naprave iz zatvorenog položaja postavljaju i u otvoreni položaj prema

potrebi ili nakon svakog radnog ciklusa;- se podesive naprave podešavaju prema potrebi za veličinu opsega opasnog

prostora, za razmak od otvora do strojnog elementa u gibanju i za druge veličine koje se ukažu nužne prema mjestu rada ili drugim mjestima na oruđu.

Stavak 7.:

* Odredbom ovog stavka definira se pojam "zaštitnog uređaja". Prema toj definiciji zaštitnim uređajem smatra se svaki uređaj na oruđu za rad koji uz pogonsku svrhu ima i svrhu zaštite na radu. Tipičan primjer za to je uređaj za dvoručno upravljanje, koji služi i za stavljanje oruđa u rad, ali i za zaštitu radnika tako da mu angažira obje ruke da bi ga onemogućio da za vrijeme aktiviranja stroja priđe jednom rukom opasnom mjestu ili prostoru na oruđu.

Ovakvu podjelu između "zaštitnih naprava” i “zaštitnih uređaja" imaju i neki inozemni propisi o zaštiti na radu (njemački) kojih je koncepciju zakonodavac prihvatio i primijenio u ovome pravilniku. Ova podjela nije bez značaja jer se zaštitni uređaji rješavaju neposrednim konstrukcijskim djelovanjem oruđa, dok je zaštitna naprava obično samo aplikacija na oruđu za rad.

U ovoj odredbi utvrđena su moguća djelovanja zaštitnih uređaja kako u pogledu sigurnosti i upravljanja pogonom, tako i u pogledu zaštite radnika.

U literaturi, a i u govornoj praksi nailazi se na sva tri naziva: zaštitni uređaji, uređaji sa zaštitnom funkcijom i sigurnosni uređaji. Pojedinac upotrebljava naziv obično promatrajući stajalište s kojega gleda na te pojedine uređaje, a i s obzirom na djelatnost u kojoj je zaposlen. Ako se radi o tlačnim posudama, pojedinac će koristiti naziv “sigurnosni uređaj” za sigurnosni ventil, odušnu cijev, membranu i uređaj za razinu vode. Kada pojedinac promatra oruđe za rad na osnovi zaštite na radu, tada će sve sigurnosne uređaje moći imenovati kao zaštitne uređaje.

Stavci 8. i 9.:

Odredbom ovih stavaka utvrđena je definicija uređaja za blokiranje. Prema toj definiciji uređajem za blokiranje smatra se svaki uređaj (mehanički, električni ili drugi) koji će postaviti u ovisnost puštanje u rad oruđa s ispravnošću i djelovanjem zaštitne naprave ili zaštitnog uređaja na oruđu. Ta ovisnost sastoji se u tome da se oruđe za rad ne može pustiti u pogon ako je zaštitna naprava ili zaštitni uređaj u neispravnom stanju ili ako oni nisu postavljeni na svoje mjesto. Ta ovisnost sastoji se još i u tome da se zaštitna naprava ili zaštitni uređaj ne mogli skinuti s oruđa dok je oruđe u pogonu, odnosno dok se on ne zaustavi.

Ranijih godina postojala su pravila zaštite na radu u pogledu obveznog postavljanja zaštitnih naprava prije početka rada na oruđu ili u pogledu zabrane skidanja tih naprava, ili zabrane istodobne provedbe različitih radnih operacija. Međutim, nisu postojala pravila kojima se na tehnički konstrukcijski način to mora izvoditi, pa se u pojedinim slučajevima radnici nisu toga držali. Posljedice takvog

14

radnog ponašanja bile su nepovoljne za radnike, a i općenito za društvo. Tehničkim napretkom i nastojanjima stručnih službi u svijetu i u nas sve više su se počeli instalirati zaštitni uređaji za blokiranje ili zaštitne blokade. Njihova funkcija je da spriječe rad oruđa ili njegovim zaustavljanjem, ako je pušten u rad, ili njegovim onemogućavanjem da ga se pusti u rad, pod1 uvjetom da na njemu postoji izvjestan nedostatak, koji bi mogao ugroziti radnika.

Članak 4.

Zaštita radnika na radu na opasnim mjestima odnosno prostorima na oruđu osigurava se, prije svega, konstrukcijskim rješenjima oruđa ili njegova dijela, i to:

. 1) izborom odgovarajućega konstrukcijskog materijala;2) prikladnim oblikovanjem oruđa;3) zatvaranjem u kućište dijelova u gibanju, električne opreme i drugih izvora

opasnosti;4) ugradnjom izolacijskog materijala za zaštitu od udara električne struje, za

toplinsku zaštitu, za zaštitu od buke i vibracija te zaštitu od ionizacijskog i neionizacijskog zračenja;

5) ugradnjom odgovarajuće mehaničke i električne opreme i instalacija (uređaji za zaštitno blokiranje, uređaji za zaštitu od električnog udara, zaštitu od preopterećenja i dr.);

6) hermetizacijom tehnološkog procesa;7) automatizacijom i daljinskim vođenjem procesa.

Odredbom ovog članka regulira se da se zaštita na radu na oruđu mora provoditi prvenstveno konstrukcijskim rješenjima. Ovo pravilo trebalo bi biti obvezno stajalište projektanata i proizvođača oruđa. Tek ako se zaštita na radu objektivno ne može osigurati konstrukcijskim rješenjima, tada se mora osigurati na druge dodatne načine tako npr. zaštitnim napravama i uređajima, blokadama i dr.

Konstrukcijska rješenja zaštite na radu na oruđima mogu biti različita te mogu obuhvatiti: izbor Ugrađenog materijala, oblikovanje oruđa, izradu kućišta odnosno stijena (pregrada) oruđa, izvedbu s izolacijskim materijalima, ugradbu zaštitne opreme (mehaničke, električne i dr.), hermetizaciju procesa, automatizaciju, daljinsko vođenje, kao i druge važne pojedinosti.

Točka 1.:

Izbor odgovarajućeg konstrukcijskog materijala je jedan od primarnih zadataka projektanta oruđa da bi oruđe bilo funkcionalno i sigurno za vrijeme radnog procesa. Projektant prilikom projektiranja treba, u prvome redu, računati na djelovanje sila u pogledu: izdržljivosti materijala, zatim u pogledu otpornosti prema koroziji, ako će takve pojave pri radu postojati; otpornosti prema visokim temperaturama te s obzirom na druge pojave koje mogu utjecati na izdržljivost konstrukcijskog materijala oruđa.

Prema točci 1.3.2. Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je:- različiti dijelovi stroja i njihove veze moraju izdržati naprezanja kojima su oni izvrgnuti

kada se koriste kako je predvidio proizvođač;

15

- postojanost upotrijebljenog materijala mora biti odgovarajuća prema uvjetima rada, a posebno u pogledu zamora, starenja, hrđanja i istrošenosti.

Gotovo sva proizvodna oruđa izrađuju se od čelični!} materijala (konstrukcijskih i alatnih čelika). U pretežnoj količini to su konstrukcijski čelici koji se izrađuju u različitim kvalitetama izrade od običnih do kvaliteta za najopterećenije dijelove.

Ugljični konstrukcijski čelici (HRN C.BO.500 od 1989. i HRN C.B2.020 od 1958.), koji imaju dobru zateznu čvrstoću, sa smanjenim izduženjem, koriste se u strojarstvu za izradu osovina, vratila, zupčanika i drugih normalno i visoko opterećenih dijelova oruđa a upotrebljavaju se i noseće čelične konstrukcije.

Čelicima za cementaciju (HRN C.B9.020 od 1989.) izrađuju se dijelovi oruđa, koji moraju imati tvrdu, na habanje otpornu površinu i žilavo jezgro, kao što su npr. osovine, vratila, zupčanici, dijelovi razvodnog mehanizma i drugi dijelovi izloženi habanju.

Čelici za poboljšanje (HRN C.B9.021 od 1989.), koji imaju visoku zateznu čvrstoću i visoku udarnu žilavost, pogodni su za dijelove koji su opterećeni promjenjivim i udarnim opterećenjima, kao što su koljenasta vratila, ekscentar vratila za preše, osovine za vozila, a osim toga i za manje konstruktivne dijelove kao što su osovinice, svorni vijci, cilindrični vijci sa šesterostranom rupom.

Čelici za opruge (HRN C.B0.551 od 1984.), koji su elastični i otporni na trajno izmjenično promjenjiva opterećenja i s visokom zateznom čvrstoćom, koriste se u strojarstvu kao legirani i nelegirani čelici za opruge. Čelici za ventilske opruge motora s unutarnjim izgaranjem redovno se izrađuju od legiranih čelika namijenjenih za rad na povišenim temperaturama.

Čelici za rad na povišenim temperaturama i vatrootporni čelici upotrebljavaju se za izradu parnih kotlova, pregrijača, lopatica za parne i plinske turbine, ispušne ventile motora s unutarnjim izgaranjem te za cjevovode pregrijane vodene pare.

Nehrđajući i kemijski postojani čelici (npr. Č. 4572 ili Č. 4583), s otpornošću na djelovanje korozije u dodiru s vlagom iz zraka, vodom i većinom kiselina i lužina, koriste se za izradu posuda, cjevovoda i svih vrsta strojnih dijelova u kemijskoj i prehrambenoj industriji.

Čelični limovi (tanki ispod 3 mm prema HRN C.B4.112 od 1962. i HRN C.B4.113 od 1978.); srednji od 3 do 4,75 mm po HRN C.B4.111 od 1956., iznad 4,75 mm prema HRN C.B4.110 od 1972.) koriste se za opću upotrebu u strojarstvu, a materijali od kojih su limovi izrađeni različiti su i ovise o vrsti dalje prerade i njihove namjene.

Kotlovski limovi (HRN C.B4.014 od 1977.) upotrebljavaju se za izradu posuda i cjevovoda za visoke tlakove. Posebna vrsta ovih limova (kvaliteta "d") su čelici otporni na djelovanje lužina.

Alatni čelici za rad u hladnom stanju koriste se za izradu tokarskih noževa, noževa za blanjalice, svrdla, glodala, alate za plastično oblikovanje.

Alatni čelici za rad u toplom stanju upotrebljavaju se za kalupe za kovanje, prešanje i lijevanje pod tlakom, matrice za kontinuirano prešanje, škare za odsijecanje toplo valjanih poluproizvoda.

Nelegirani alatni čelici (ugljični) koriste se za izradu turpija, pneumatskih i reznih alata (sjekači, noževi, škare i si.).

Niskolegirani alatni čelici upotrebljavaju se za izradu sjekaćeg alata za plastično oblikovanje na prešama, kalupa za kovanje, kalupa za lijevanje pod tlakom, kalupa za prešanje, za izradu mjernih alata, alata za rezanje navoja, sjekaćeg alata, svrdla, pneumatskog alata, alata za prosjecanje i probijanje.

16

1• r Visokolegirani alatni čelici koriste se ovisno o svojem kemijskom sastavu za

¡z ra d u kovačkih kalupa i sjekaćeg alata za probijanje i prosijecanje.

Točka 2.: . * -

Pod pogodnim oblikovanjem oruđa smatra se:a) Konstrukcija oruđa koja će se, s obzirom na njegovu nesimetričnost ili njegovu

visinu, osigurati ravnotežu i stabilnost i kod najnepovoljnijeg opterećenja oruđa prilikom izvedbe tehnološkog procesa;

р) konstrukcija oruđa koja odgovara ergonomskim načelima u odnosu na rukovanje i posluživanje oruđa. Komandni, regulacijski, mjerni i signalni uređaji trebaju biti smješteni tako da se. mogu dohvatiti s mjesta rada odnosno vidjeti s tog mjesta;

с) konstrukcija oruđa koja ne zahtijeva od radnika suvišne kretnje i rad te pretjerani napor i koncentraciju. Poželjno je da konstrukcija dopušta i sjedenje i stajanje radnika za vrijeme rada;

d) konstrukcija oruđa bez stršećih dijelova koji bi mogli uzrokovati pojavu ozljeda i otežanog kretanja;

e) konstrukcija oruđa s estetskim izgledom;f) konstrukcija s bojama na vanjskim površinama bez sjaja tako da ne budu blještave.

Poželjne boje su: metalno sive, svijetlozelene ili zelene, svijetloplave, plavosvijetlo zelene. Boje radne zone na oruđu trebaju biti kontrastne od onih na kućištu i moraju biti obojene svijetlijim bojama, da bi se privukli pogled i pozornost radnika na mjesto na koje radnik mora biti usmjeren.

Točka 3.:

Za dijelove u gibanju i sklopove električne opreme najbolja je zaštita za radnika ako se ti dijelovi zatvore u kućište oruđa ili u dodatna kućišta za pojedine prigone ili sklopove koji su na oruđu ili uz oruđe. Kod zatvorenih konstrukcija s plaštem s otvorima ili drukčijim otvorima mora se predvidjeti da se kroz te otvore ne može dotaknuti dio u gibanju ili dio pod naponom električne struje dijelovima tijela. Veličine tih otvora odnosno udaljenost od opasnog dijela do otvora na kućištu (stijeni ili pregradi) određene su pravilima u odredbama ovog pravilnika u poglavlju “Zaštitne naprave”.

Točka 4.:

a) Izolacijski materijali na oruđu za rad s pogonom na električnu struju trebaju spriječiti da se preko čovjeka premosti previsoki napon dodira prema nekom vodljivom dijelu koji je u spoju sa zemljom. Ovo zaštitno izoliranje može se izvesti na dva načina, i to:

zaštitnim izoliranjem oruđa, kojim se sprečava da se dodirne vodljivi dio koji bi- neposredno ili posredno mogao doći pod napon;

zaštitnim izoliranjem stajališta, kojim se sprečava da se, prilikom dodira dijela- oruđa pod naponom, zatvori strujni krug preko čovjeka.

17

Zaštitno izoliranje oruđa za rad može se izvesti na dva načina:- da se svi vodljivi dijelovi oruđa koji bi neposredno ili posredno mogli doći pod

napon pokriju trajno i čvrsto izolacijskim materijalom (prekrivanjem metalnih dijelova izolacijskim slojem ili se cijelo kućište izradi od izolacijskog materijala);

- da se svi vodljivi dijelovi oruđa koji su pristupačni" dodiru, odvoje dopunskom izolacijom, neovisno o pogonskoj izolaciji od svih onih vodljivih dijelova koji bi u slučaju kvara neposredno mogli doći pod napon. To se postiže izolacijskim umecima u prijenosnike i si. Kod elektromotornih pogona oruđa kao što su električni alati, zubarski i frizerski strojevi, ugrađuju se radi dodatne izolacije između pogonske osovine eletromotora i odnosnog oruđa - izolacijske spojke ili izolacijske osovine i drugi sastavni izolacijski dijelovi u prijenosnom mehanizmu.

Oruđa za rad sa zaštitnim izoliranjem ne moraju imati posebnu stezaljku za prikOučak zaštitnog vodiča. Kod ovih oruđa ne primjenjuju se nikakve druge mjere od previsokog napona dodira.

b) Termička zaštitna izolacija primjenjuje se na oruđima koja stvaraju visoke ili niske temperature. Termička zaštitna izolacija je samo jedna od mogućih zaštitnih mjera na ovim oruđima. Ako se termička zaštitna izolacija ne može primijeniti ili ako se njom postižu samo djelomični rezultati zaštite radnika, mogu se primijeniti druga zaštitna pravila kao što su: daljinsko upravljanje, hermetizacija, ekranizacija i si.

U pravilu termička zaštitna izolacija postavlja se neposredno na plašt (kućište) oruđa za rad. Izolacijski materijali mogu biti azbest, mineralna vuna ili drugi materijali kojima se zadržavaju toplinske zrake.

c) Pod izolacijskim materijalima za smanjenje buke i vibracija smatraju se svi materijali koji se postavljaju na oruđu za rad, a sa svrhom da se njihovom ugradbom postiže učinak. Ovdje se mogu ubrojiti ležajevi s elastičnim umecima i podmetačima, elastični podlagači u temeljima, prigušivači, upijači buke na plaštu odnosno konstrukciji oruđa.

d) Izolacijski materijali za zaštitu od ionizacijskih i neionizacijskih zračenja postavljaju se oko izvora zračenja na aparatu bilo da se izvede izolacijskim oblaganjem ili pak postavljanjem zaštitnih ekrana odnosno štitnika.

Točka 5.:

Oprema oruđa, s kojom se osigurava zaštita na radu, je samo djelomično propisana, npr.: sigurnosni ventili, manometri, vodokazi kod kotlova, mali napon za upravljanje kod dizalica upravljanih s poda, uzemljenje i nulovanje električne struje i dr. Proizvođači oruđa za rad ugrađuju danas u skladu s dostignućima tehnike, pored propisane opreme, i drugu opremu s kojom se unapređuje i racionalizira proizvodnja, ali s kojom se ujedno unapređuje i zaštita na radu ili se rad učini jednostavnijim i lakšim. S obzirom na to, danas se mogu vidjeti dva oruđa za istu obradu ili preradu, ali je na jednom rad brži, lakši i s većom zaštitom radnika nego na drugom oruđu. Razlozi su često u načinu opremanja oruđa s raznom odgovarajućom opremom na oruđima.

18

Točka 6.

Hermetizacija tehnološkog procesa na oruđima izvodi se na onim oruđima prilikom Čijeg rada bi se mogla osloboditi u radnu okolinu opasna prašina, plinovi i pare. Konstrukcijsko rješenje sastoji se u čvrsto zatvorenoj Izvedbi vanjskih dijelova oruđa j dovodnih i odvodnih cijevi ili drugih transportera tvari, tako da je ta izvedba pgpropusna. Rad čovjeka je nepotreban kod ovakvog načina rada za vrijeme opasnih radnih operacija tehnološkog procesa. Čovjek je nazočan samo pri početnoj i završnoj radnoj operaciji tehnološkog procesa za vrijeme kojih ne postoje opasnosti za nastanak ozljede ili bolesti.

Točka 7.:

Automatizacija i daljinsko vođenje oruđa za rad mogu se provesti zbog raznih tehničkih razloga, ali razlog može biti i u rješavanju zaštite na radu na nekom oruđu za rad, čijim radom u neposrednoj blizini radnika nastaju zdravstvene štetnosti npr. zbog prevelikog toplinskog zračenja, niske temperature, buke, ionizacijskog zračenja ¡li drugih neželjenih pojava.

Na najsuvremenijim automatskim alatnim oruđima koji su povezani automatskim transportom izradaka, tzv. transfer linijom, radnik uopće ne prilazi radnom prostoru na oruđu, čak ni prilikom izmjene alata, jer se to obavlja izvan radnog prostora oruđa. Ovakva alatna oruđa najčešće su tako izvedena da uvelike zaštićuju radnu okolinu od svojih štetnih nusproizvoda (pare, plinovi, prašine, strugotine, rashladne tekućine i dr.).

Članak 5.

Ako se zaštita na radu na opasnim mjestima odnosno prostorima na oruđu ne može osigurati konstrukcijskim rješenjima, mora se osigurati drugim tehničkim rješenjima: zaštitnim napravama, zaštitnim uređajima, zaštitnim blokadama te primjenom tehničkih rješenja uz koja je nepotrebno neposredno rukovanje radnika na opasnom mjestu.

Ovom odredbom upućuju se, uglavnom, projektanti i proizvođači oruđa za rad što trebaju učiniti u pogledu zaštite radnika ako se objektivno tehnički zaštita na radu ne može riješiti samom konstrukcijom oruđa za rad. Jedino rješenje je u tome da se projektiraju i konstruiraju tzv. dodatne zaštitne konstrukcije u obliku zaštitnih naprava, zaštitnih uređaja, zaštitnih blokada kao i rješenja kojima je neposredno rukovanje radnika na opasnome mjestu nepotrebno.

Članak 6.

Ako je zbog procesa rada potrebno rukom ili dijelovima tijela prilaziti opasnom mjestu ili pridržavati obrađivani materijal ili ga prinositi ili iz opasnog mjesta vaditi, moraju se koristiti pomoćni ručni alati ili mehanički držači za hvatanje odnosno ulaganje, okretanje, vođenje, izbacivanje, vađenje i si.

19

Kada se upotrebljavaju pomoćni ručni alati, moraju se uzeti u obzir svi elementi važni za procjenu da je takav način rada moguć bez opasnosti.

* ,

Stavak 1.:

U pojedinim slučajevima na oruđima za rad radnik sam intervenira u opasnom prostoru da bi podesio radni izradak na mjestu rada ili ga postavlja, vadi, okreće, vodi ili obavlja druge radne operacije. Ovom odredbom propisuje se da u tim slučajevima radnik mora upotrebljavati ručni ili neki mehanički alat. Dakle, neposredno golom rukom ili šakom to ne smije nipošto raditi. Iz prakse se zna da su se radnici ozljeđivali, često i s teškim ozljedama, ako su ulazili u opasno mjesto ili prostor neposredno golom šakom ili rukom.

Ako postoje oruđa za rad kod kojih radnik u opasnom prostoru ne može intervenirati pomoću zaštitnih naprava ili uređaja, pa niti pomoću ručnih ili mehaničkih alata, te ako se u skladu sa završnim odredbama ovog pravilnika ne mogu obaviti preinake i dogradnje, takva oruđa se moraju otpisati a za te radne operacije mora se nabaviti drugo odgovarajuće oruđe za rad.

U praksi pomoćni ručni ili mehanički alati za intervenciju pri izvedbi tehnološkog procesa nalaze se gotovo u svim proizvodnim djelatnostima. Na slici 1 pokazuje se obični pomoćni ručni alat za potiskivanje radnog komada na cirkularnoj pili.

Slika 1. Prikaz ručnog alata za potiskivanje obratka

U prikazanom primjeru obradak je relativno mala i uska gredica pa bi prilikom rezanja na cirkularu-kružnoj pili šaka radnika došla, bez ručnog alata za potiskivanje, u opasan prostor u kojem slučaju zbog najmanje pogreške radnika ili drugih nepredviđenih djelovanja (lom, puknuće i si.), može nastati teška ozljeda.

90

MM

■¿6

Stavak 2 .:

Pomoćni ručni i mehanički alati moraju u svakom posebnom slučaju odgovarati vrsti rada, težini i obliku radnih predmeta. Za umetanje hvađenje malih radnih predmeta koriste se mali alati, ali za velike i teške predmeti upotrebljavaju se veći alati. Na slici 2 prikazani su neki mali ručni alati različitog oblika i konstrukcije, koji se upotrebljavaju za manipulaciju u opasnom prostoru na prešama.

U nekim slučajevima ozlijedili su se radnici iako su koristili ručni alat. Razlozi mogu biti zato različiti, tako npr.:- ako je alat relativno kratak, šaka može udariti u neki dio oruđa u neposrednoj

blizini opasnog prostora;- ako alat prema obliku i dimenziji nije odgovarajući prema reznom, tlačnom ili

drugom alatu, može nastati udaranje ili zahvatanje pomoćnog ručnog alata, što može nepovoljno utjecati na šaku, ruku ili tijelo radnika;

- ako alat nije od odgovarajućeg materijala, on može puknuti i imati nepovoljne posljedice za radnika.

Kod dobre organizirane proizvodnje pomoćni ručni alati određuju se na osnovi nacrta, specifikacije ili na temelju naloga poslovođe ili druge odgovorne osobe. Pomoćni ručni alati se čuvaju ili u alatnici ili na radnome mjestu. Ako su ručni alati oštećeni, napukli ili s drugim greškama, mora se ocijeniti da li se mogu popraviti ili ih se, pak, mora baciti.

1. vakuum hvatač2. škare3. poluga s magnetom4. vakuum hvatač s pneumatskim

upravljanjem 5. podesiva kliješta

Slika 2. Mali ručni alati za rad na prešama

21

II.MJERE I NORMATIVI ZAŠTITE NA RADU

1. SMJEŠTAJ ORUĐAV fc

Članak 7.

Oruđe se u prostoru mora postaviti tako da pokretno oruđe ili njegovi dijelovi ne stvaraju opasna mjesta s čvrstim ili pokretnim dijelovima u zgradi, izvan zgrade ¡li u blizini glavnih i pomoćnih prolaza.

Ako se ne mogu primijeniti normativi iz stavka 1. ovoga članka, moraju se postaviti zaštitne naprave (zagrade, ograde, poklopci i dr.) ili, ako to nije moguće, postaviti znak zabrane prolaza izrađen u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama.

Stavak 1.:

Stavkom 1. ovog članka želi se osigurati slobodan prostor između najistaknutijeg pokretnog dijela oruđa za rad i čvrstog dijela građevinskog objekta (zid, stup, stubište i si.) ili nekog pokretnog dijela bilo građevinskog objekta ili opreme takvog objekta. Svrha slobodnog prostora je da se onemogući zahvatanje ilr gnječenje radnika koji bi se prilikom svog prolaza zatekao u tom slobodnom prostoru.

Propisima zaštite na radu a i drugim propisima nije utvrđen jedinstveni normativ za takav slobodni prostor za sva oruđa za rad. Samo za neka oruđa za rad utvrđen je razmak odnosno slobodni prostor između oruđa i drugih dijelova u okolini oruđa, tako npr.:- portalna, poluportalna i pretovarna dizalica:

između dizalice i nepokretnih dijelova u blizini obale, na visini do 2 m od poda, mora biti najmanja udaljenost od 0,5 m;

- građevinska dizalica:između dijelova dizalice i zidova zgrade mora biti najmanja udaljenost od 0,6 m;

- mosna dizalica:između najistaknutijeg dijela dizalice i stupa na pješačkom prolazu (platformi) mora biti najmanje 400 mm (HRN M.D1.030 od 1968.).

Stavak 2.:

U nekim slučajevima zbog raznih razloga ne može se osigurati odgovarajući slobodni prostor između pokretnih dijelova oruđa i čvrstih ili drugih pokretnih dijelova u okolini, pa se ovom odredbom dopuštaju i drukčija tehnička rješenja koja se sastoje u tome da se postave:- odgovarajuće zaštitne naprave (zagrade, ograde, poklopci i dr.) ili- propisani znakovi opasnosti za prolaz.

Prema redoslijedu prvenstvo imaju zaštitne naprave, koje su bolje zaštitno sredstvo prisile nego znakovi opasnosti koje radnik katkada iz raznih razloga može i ne vidjeti. Ako se zbog nekih razloga ne mogu postaviti niti odnosne zaštitne naprave, ne preostaje drugo nego postaviti znakove opasnosti. Dakle, znakovi opasnosti su samo sekundarna supstitucija zagrada, ograda, pregrada i si.

23

Za sve slučajeve zaštite radnika zaštitne naprave mogu biti s različitim izvedbama, a ovisno o vrsti opasnog mjesta, veličini dijela oruđa, ugibanju i mogućim drugim pojedinostima. Na slici 3 prikazana je kratkohodna blanjalica sa zaštitnom napravom/ u obliku zaštitnog lima. Zaštitni lim postavlja sa, taka da on seže do maksimalnog hoda klizne glave u smjeru obližnjeg zida ili stupa zgrade.

1. opasni radni prostor2. držač noža3. stol4. prijenosni elementi5. smještaj električne opreme6. klizna glava

Slika 3. Izgled zaštitne naprave (lima) na kratkohodnoj blanjalici u smjeru zida ili stupa zgrade

S prikazanom zaštitnom napravom na slici 3 može se postići ili da se onemogući prolaz radnika između blanjalice i zida ili, pak, da se zaštiti radnik koji bi tu mogao slobodno proći. Ovakvo tehničko rješenje je poželjno ako se takvo opasno mjesto nalazi na strani pomoćnog ili, pak, glavnog prolaza u pogonu.

Znak zabrane prolaza između pokretnog dijela oruđa i čvrstog dijela zgrade ili drugog nekog pokretnog dijela opreme u zgradi ima standardni likovni sadržaj (HRN Z.SO.002 od 1982.): silueta muškarca u kretanju, u kružnom okviru s kosom trakom.

24

Slika 4. Uzorak znaka za zabranu prolaza (model)

Rub i kosa traka su crvene boje, osnova znaka je bijele boje a lik muškarca je ćrne boje. Veličina znaka zabrane u ovom slučaju ovisi o potrebnoj daljini promatranja ¡li zapažanja znaka. Budući da je ovaj znak namijenjen promatranju ili zapažanju samo za radnike to jest pješake, smatra se da je dovoljno da se znak vidi na udaljenosti od 4 do 10 m, ovisno o pojedinom slučaju. Za te udaljenosti normom je propisan promjer znaka:- 100 mm za najveću daljinu promatranja od 4 m- 160 mm za najveću daljinu promatranja od 6 m- 250 mm za najveću daljinu promatranja od 10 m.

Članak 8.

Pri razmještaju oruđa moraju se predvidjeti slobodne površine za rukovanje i posluživanje oruđa te površine za odlaganje materijala (sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda).

Radi čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa, moraju se osigurati odgovarajući slobodni prolazi i pristupi oruđa s onih strana gdje se ti radovi obavjjaju.

Širina pristupa oruđu na kojem radnik obavlja poslove iz stavka 2. ovoga članka mora biti u skladu s potrebama rada i položaja tijela radnika pri obavljanju tih poslova.

Stavak 1.:

Slobodne površine za rukovaoca oruđa u svrhu upravljanja i manipulacije kao i za odlaganje materijala potrebno je odrediti unaprijed prije samog postavljanja oruđa za rad. Naknadnim rješavanjem u nekim slučajevima ne mogu se osigurati slobodne površine u odgovarajućim veličinama, a kao rezultat toga mogu nastati nepovoljnosti s obzirom na zakrčenost, sužavanja prostora za rad rukovaoca i drugih nepovoljnih pojedinosti koje iz toga proizlaze.

Po prirodi stvari rukovalac upravlja oruđem s odgovarajućim upravljačkim dijelovima koji mogu biti postavljeni na manjoj ali i na relativno većoj udaljenosti, a za što mu je potreban odgovarajući prostor odnosno slobodna površina za njegovo kretanje.

Prema pravilima zaštite na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore propisano je da se u radnim prostorijama moraju osigurati i posebno obilježiti slobodne površine potrebne za slaganje materijala, dijelova i proizvoda u fazi obrade. Obilježavanje

25

ovih površina obavlja se linijama postojane svijetle boje širine najmanje 5 cm ili metalnim klinovima, usađenim na razinu poda prostorije s promjerom glave od najmanje 5 cm. Metalni klinovi mogu imati različite međusobne razmake, ali se preporučuje međusobni razmak od 5 do 10 crp. k M

Veličina površine poda za odlaganje sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda ovisi o veličini i količini tog materijala. Relativno veći metalni dijelovi jesu limovi, profili, osovine, kućišta oruđa, veći odljevci i drugi dijelovi koji se obično obrađuju u tzv. pogonima teške obrade. U drvnoj djelatnosti takvi materijali su trupci, grede i montažni elementi.

Mali radni predmeti izrađuju se često u većim količinama, te se odlažu slobodno na podu, na paletama ili u kontejnerima različite konstrukcije. Za njihovo odlaganje je potreban i odgovarajući prostor odnosno slobodne površine.

' Prema postojećim propisima postoji jedan opći normativ prema kojem na svakog radnika treba postojati najmanje 2 m2 slobodne podne površine i najmanje 10 m3 zračnog prostora. Pod slobodnom površinom radnog poda razumije se površina poda koja nije zauzeta oruđima za rad, opremom radnog mjesta i radionice, te odloženim materijalom (sirovinama, poluproizvodima i gotovim proizvodima).

Stavci 2. i 3.:

Radne operacije čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa - bez obzira da li to obavljaju rukovaoci ili poslužitelji ili posebne službe za održavanje - zahtijevaju siguran i nesmetan rad, a za koji rad se zahtijevaju, među ostalim, odgovarajući slobodni prolazi i pristupi do mjesta rada i pored mjesta rada. Veličina slobodnih prolaza i pristupa nije propisana jer te veličine su ovisne, među ostalim, i o priborima i alatima koje radnici koriste prilikom čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa, kao i o položaju tijela u kojem se odnosni radovi obavljaju.

U ranijim propisima zaštite na radu bilo je utvrđeno da se radi lakog posluživanja i čišćenja oruđa za rad moraju osigurati prolazi širine najmanje 0,70 m. Ovaj normativ u ovom pravilniku nije se mogao prihvatiti univerzalno jer postoje veoma velike razlike u dimenzijama i osobitostima oruđa za rad.

Prema prijevodu knjige "Arhitektonsko projektiranje” Emesta Neuferta, od 1978. godine u poglavlju “Čovjek - mjere i potreban prostor”, na slijedećoj slici mogu se vidjeti pojedine dimenzije potrebne, širine pristupa oruđa za rad za nekoliko položaja tijela.

Slika 5. Potreban prostor pri različitim položajima tijela

26

Radnik prilikom čišćenja, podmazivanja i održavanja oruđa za rad ovisno o mjestu intervencije na oruđu (gore - dolje) zauzima i odgovarajući položaj tijela koji može biti u klečećem, sagnutom, poluuspravnom i uspravnom položaju. Ovisno o takvim realnim potrebama zahtijeva se, prema odredbi o^og* stavka, širina pristupa oruđu.

Članak 9.

Smještaj odnosno raspored oruđa mora biti takav da radnici koji njime rukuju ili ga poslužuju te radnici koji rade u neposrednoj blizini ne budu izloženi mogućim mehaničkim ozljedama (od dijelova koji strše, padaju i odlijeću), zdravstvenim oštećenjima (otrovne i agresvine tvari, zračenja, bliještanja svjetlosti i dr.) i drugim neželjenim pojavama.

Odredbom ovog članka želi se zaštititi kako rukovaoce i poslužitelje oruđa tako i ostale radnike koji rade neposredno u blizini oruđa za rad, bilo da rade na drugim oruđima ili, pak, da rade na drugim poslovima koji Se obavljaju u odnosnoj radnoj prostoriji.

U tekstu odredbe nabrojene su samo neke karakteristične opasnosti na kakve se inače najčešće nailazi u praksi:

- Stršeći ili istaknuti dijelovi pojedinih oruđa, a naročito pokretnih oruđa, su uvijek potencijalni izvori ozljeda na radu za prolaznike, pa prilikom smještaja oruđa mora se naći rješenje kako bi ti dijelovi bili što je moguće manji izvor opasnosti. Jedno od rješenja je da se stršeći ili istaknuti dio oruđa okrene na stranu, po kojoj strani radnici ne prolaze. Ako se radi o nepokretnom oruđu, rješenje može biti u zagrađivanju ispred tog dijela oruđa iza njega. Postoji li nemogućnost u iznalasku tehničkih rješenja da se otklone opasnosti od stršećih ili istaknutih dijelova, te dijelove mora se obojiti sigurnosnim bojama u skladu s propisima HRN Z.SO.001 od 1982. kako bi radnici u prolazu s neke udaljenosti mogli zapaziti stršeći ili istaknuti dio na oruđu. Poželjno je da se stršeći ili istaknuti dijelovi oboje kontrastnim bojama: žutom i crnom bojom. Žuta boja označava pozornost ili opasnost za prolaze i prepreke, a kontrastna boja žutoj je crna boja.

- Opasnosti od padajućih predmeta obično nastaju primjenom oruđa za rad postavljenih na povišenim mjestima (platformama, voznim stazama i si.). Ove opasnosti naročito su prisutne prilikom kemijsko-tehnoloških procesa i kod unutarnjeg transporta.

- Opasnosti od zdravstvenih oštećenja mogu nastati prilikom rada s oruđima za rad, naročito na kojima se radi s opasnim tvarima ili nastaju opasnosti za zdravstveno oštećenje (zračenje, plinovi prilikom zavarivanja; ispušni plinovi i dr.). Neki od oruđa s opasnim tvarima i rengenski aparati moraju biti u posebnoj prostoriji ili udaljeni od radnika u pogonu. Smještaj takvih oruđa je jednim dijelom propisan postojećim pravilima zaštite na radu, tako npr.:

27

Tablica 1. Prikaz nekih oruđa s posebnim smještajem

Djelatnost Naziv oruđa Smještaj1 2 « 3

Obrada i prerada metala

Jamske peći za taljenje

-U prostoriji koja je odvojena od ljevaonice željeza

Uređaji za čišćenje odljevaka (vibratori i dr.)

U posebnoj prostoriji koja je odvojena od ljevaonice)

Peći za termičku obradu

U posebnoj prostoriji

Uređaji za čišćenje metalnih površina (pjeskarenje i dr.)

U posebnoj prostoriji

Uređaji za čišćenje metalnih površina lužinama i kiselinama

U posebnoj prostoriji (zgradi)

Uređaji za kemijsku i elektrolitičku obradu (kromiranje.niklanje, bakrenje i eloksiranje)

U posebnoj prostoriji

Uređaji za bojenje i lakiranje

U posebnoj prostoriji odnosno u posebnoj zgradi kada se radi o većem opsegu posla

Obrada drvetaUređaji za lakiranje i bojenje

U pravilu u posebnoj prostoriji

Obrada kamenaStrojevi za brušenje i rezanje

U posebnim prostrijama

Grafička obrada

Stroj za nagrizanje (ecanje-jetkanje)

U posebnim prostorijama

Glodalica U posebnoj prostorijiStrojevi i uređaji za duboki tisak

U posebnoj prostoriji

Kožare

Uređaji (kotlovi) za kuhanje laka i masti

U posebnoj i dobro ventiliranoj prostoriji

Uređaji za rastapanje i redukciju kromne otopine

U posebnoj prostoriji ili na otvorenom prostoru

Uređaji za bojanje i lakiranje kože

U posebnim prostorijama

28

Članak 10.

Raspored oruđa u prostoriji prema izvoru dnevne svjetlosti (prozori, svjetlarnici j dr.) i električne rasvjete mora biti takav da je na oruđu osigurano dobro viđenje, tj. brzo i točno opažanje uz što manji zamor očfju,'bez bliještanja.

Ako se bliještanje svjetlosti i upadanje izravne sunčeve svjetlosti na mjesto rada radnika ne može spriječiti odgovarajućim smještajem oruđa u prostoriji, mora se primijeniti neka od metoda zasjenjivanja (zastori, premazivanje okana i dr.) ili osigurati rasipanje koncentrirane svjetlosti (difuzori).

Odredbom stavka 1. ovog članka želi se osigurati primjena pravila smještaja oruđa s obzirom na izvore danje i električne rasvjete. Glavna svrha je da se osigura dobro viđenje bez pojava prekomjerne refleksije, bliještanja i kontrasta.

Bliještanje oruđa zbog zraka sunca ili izvora električne rasvjete stvara nelagodu i smanjuje sposobnosti viđenja dijelova radnog predmeta ili dijelova oruđa zbog vrlo jakih luminancija ili kontrasta u vidnom polju radnika. Bliještanje može biti direktno, indirektno i kontrastno. Bliještanje može nastati direktno od izvora svijetlosti (sunca, električne žarulje), indirektno od svjetlosnog refleksa s glatke površine i vrlo jakih kontrasta.

Prilikom postavljanja oruđa treba izbjegavati direktan pad sunčevih zraka na radno mjesto radnika odnosno u oči radnika, te na dijelove oruđa koje radnik kontrolira ili kojim rukuje. Ako se takav smještaj oruđa ne može izbjeći, potrebno je tada primijeniti neku općepriznatu metodu zasjenjivanja, npr. bojenje stakla, zastori, širenje koncentrirane svjetlosti (difuzno), nadstrešnice ili dr.

Prema normi HRN U.C9.100 od 1962. utvrđeno je da se bliještanje električnog izvora rasvjete velike luminancije sprečava nastojanjem da luminancija svjetiljaka ne prekorači propisane granice.

Refleksno bliještanje zbog odbijanja svjetlosti od neke površine, prema istom standardu, sprečava se:- smanjenjem luminancije izvora rasvjete,- obradom refleksnih površina da budu bez sjaja (mat),- razmještajem izvora rasvjete i refleksnih površina tako da se smjerovi gledanja i

refleksi ne podudaraju.

Članak 11.

Razmještaj oruđa i položaj prema drugim objektima (građevinski i si.) u prostoriji ili prostoru mora biti takav da rukovatelj ima dobar pregled radne zone i svih dijelova oruđa, a ako to nije moguće, moraju se, prema potrebi, primijeniti dodatne zaštitne mjere.

Svrha ove odredbe je da se osigura rukovaocima oruđa dobra preglednost nad radnom zonom i svim dijelovima oruđa. Preglednost nad radnom zonom i svim dijelovima oruđa potrebna je rukovaocima, u. prvome redu, da nadziru izvedbu tehnološkog procesa u pogledu ispravnog toka rada, kao i u pogledu mogućih nedostataka i pojava koje bi mogle rezultirati nedovoljnu sigurnost pogona, svoju nesigurnost kao i nesigurnost ostalih radnika.

Ne smije se zaboraviti da je rukovalac oruđa osoba koja najneposrednije bdije nad sigurnošću pogona, pa i hrvatski nacionalni propisi iz zaštite na radu propisuju da je rukovalac dužan:- prijaviti svaki nedostatak ili kvar ili drugu promjpnu na oruđu za rad ako zbog toga

prijeti opasnost za život i zdravlje;- obavljati poslove u skladu s pravilima zaštite na radu dužnom pažnjom i rukovati s

oruđem u skladu s njegovom namjenom prema uputama proizvođača oruđa.

Usko u svezi s time je u članku 13. Upute Savjeta Europske ekonomske zajednice (broj 89/391/EEC od 12.6.1989.) propisano da je odgovornost svakog radnika što više brinuti se o vlastitoj sigurnosti i zdravlju kao i drugih radnika, na koje utječu njegovi postupci na poslu u skladu s osposobljavanjem i instrukcijama koje mu je pružio poslodavac.

Preglednost nad oruđima za rad traži se kako u pogledu međusobnog razmještaja u istoj prostoriji na istoj razini poda tako i u odnosu na druge objekte kao što su građevinski i instalacijski objekti. Neko oruđe može biti smješteno na dvije ili više razina građevinskog objekta.

Odredba ovog članka odnosi se i na oruđa veća prema dimenzijama,' koja su smještena relativno na većem prostoru. To se odnosi naročito na neke dizalice, transportere, neka oruđa u crnoj i obojenoj metalurgiji i neka oruđa u kemijsko-tehnolo- škim procesima. Mjesto rada dizaličara mosnih, građevinskih, portalnih, brodo- gradilišnih, lučkih i još nekih drugih dizalica nalazi se gotovo redovito u kabini na povišenom mjestu da bi se osigurao dobar pregled nad radnom zonom. U pojedinim slučajevima događa se da dizaličar objektivno ne može vidjeti teret prilikom njegovog vezivanja, odlaganja i razvezivanja zbog raznih mogućih prepreka (zid, paluba, jama i si.), pa se zbog dojavljivanja dizaličaru o potrebnim fazama rada postavlja signalista, koji dojavljivanje obavlja ili pomoću znakova rukom ili telekomunikacijom (toki-voki i dr.). Taj dodatni način dojavljivanja čini u stvari “dodatne zaštitne mjere” , koje su u ovoj odredbi propisane.

Članak 12.

Stabilno oruđe mora se postaviti na čvrstu podlogu, a, prema potrebi, i učvrstiti za podlogu ili druge temeljne oslonce (konzola, stol i si.) tako da se pri upotrebi ne može nepredviđeno i neželjeno promijeniti njegov položaj.

Učvršćenje oruđa za temeljnu podlogu mora se izvesti prema tehničkoj uputi ili posebnom projektu odnosno prema općepriznatim pravilima za temeljenje oruđa.

Stavak 1.:

Prema općepriznatim pravilima u svezi s temeljenjem utvrđeno je sljedeće:1. Oruđa s relativno malim silama djelovanja, koje prilikom rada ne stvaraju udare i

potrese, ne moraju biti učvršćena za pod, stol ili platformu ako se time ne stvara izvor odnosno uzrok opasnosti za radnika.

2. Nepokretna oruđa, s većim silama djelovanja, koje prilikom rada stvaraju udare i potrese, kao i pomicanja oruđa, moraju biti učvršćena za pod, stol ili drugu platformu na kojoj stoje.

30

U pogledu temeljenja oruđa prema ovoj odredbi istaknuto je da prilikom rada oruđa ne smije nastati nepredviđena i neželjena promjena položaja oruđa. Pomicanje oruđa nastaje zbog djelovanja statičkih i dinamičkih sila u horizontalnom smjeru.

U pravilu sva oruđa postavljaju se na podlogu -koja je ravna, čvrsta i dovoljno velika za odnosne dimenzije oruđa. * '

Kod nekih oruđa s relativno malim silama djelovanja objektivno nema potrebe da se ona učvrsti za temeljnu podlogu, tako npr.:

_ neka oruđa s relativno velikom masom su u odnosu na djelujuće sile, pa se ona zbog svoje veće mase ne mogu pomicati;

- ispod nekih oruđa (obično s manjim masama) dovoljno je postaviti neki materijal (gumeni, plastični, filcani ili drugi prostirao) koji stvara trenje i ne dopušta nikakvo pomicanje.

Postoje oruđa za rad (npr. visoka vertikalna bušilica) kod kojih se ne moraju stvarati veće sile djelovanja, ali se zbog veće stabilnosti (zaštite protiv prevrtanja) moraju učvrstiti za temelje. Kod ovih oruđa za rad težište mase nalazi se na povišenom mjestu i to može biti uzrok da se razmisli o učvršćenju za temelje da ne bi tijekom rada nastali prevrtanje oruđa i relativno velike opasnosti za radnika.

Propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od14.6.1989.) u točci 1.3.1. u svezi sa stabilnošću propisano je da strojevi moraju biti tako projektirani da su dovoljno stabilni za vrijeme rada u predviđenim uvjetima. Prema potrebi treba uzeti u obzir i klimatske uvjete (vjetar i dr.) kako bi se osigurao stroj od prevrtanja, pada ili neočekivanog pokreta.

Ako, pak, strojevi svojim oblikom ili prirodnim dijelovima ne nude dovoljnu stabilnost, moraju se učvrstiti za temelje, te to navesti u uputama za montažu.

Stavak 2.:

U stavku 2 ovog članka određeno je da se učvršćenje oruđa za temelje ili druge oslonce mora izvesti prema uputi proizvođača, koja mora biti napisana u tehničkom opisu proizvedenog oruđa ili u nekom drugom dijelu tehničke dokumentacije. Oruđe se mora učvrstiti na svim predviđenim mjestima i s određenim vezama, jer je njih proizvođač odredio na osnovi proračuna ili empirijskih podataka. Izostavi janje m nekih od predviđenih veza ili proizvoljnom promjenom vrste veza može oslabiti učvršćenje i nastati odgovarajuća opasnost za radnika.

Članak 13.

Oruđe koje pri radu stvara udarce i vibracije mora se pričvrstiti za temeljnu podlogu uz upotrebu amortizirajućih podloški (drveni, gumeni ili drugi elastični materijal, opruge i dr.) da bi se spriječilo stvaranje buke i prijenos vibracije iznad dopuštene veličine propisane mjerama i normativima zaštite na radu.

Odredbom se propisuju tehničke zaštitne mjere u svezi s temeljenjem oruđa koja prilikom rada stvaraju udarce i vibracije. Ova tehnička zaštitna mjera sastoji se u postavljanju odgovarajućih elastičnih podmetača na podlogu temelja, kako bi se time postiglo da rad oruđa bude što mirniji i tiši.

31

Dinamičke sile koje uvjetuju buku i vibracije u nekim slučajevima mogu biti veoma štetne za radnika, ali i za samo oruđe i građevinski objekt u kojem oruđe radi. Kod novoprojektiranih pogona utjecaji dinamičkih sila i vibracija uzimaju se u obzir u statičkim proračunima konstrukcije, pa se odgovarajućim-dimenzioniranjem i izvedbom rješavaju čvrstoća, otpornost i ostale osobine konstrukcije.

Kada se, pak, u stare ili postojeće građevinske objekte postavljaju naknadno predviđena oruđa za rad, potrebno je konzultirati projektante, koji će naknadnim proračunom moći utvrditi sposobnost građevinskog objekta da li će izdržati udarce i vibracije, te utvrditi druga naknadna rješenja kojima će se riješiti zaštita na radu i sigurnost građevinskog objekta.

Elastičnim osloncima i podlogama, kao što su: razne izvedbe spiralnih ili lisnih opruga, guma, pluto, filc ili podloge od plastične mase, postiže se uvijek mirni i tiši rad'oruđa u manjem ili većem opsegu. U pojedinim slučajevima amortizacija udarca i vibracije izvodi se u kombinaciji s dva različita materijala, tako npr. s metalom u elastičnoj izvedbi i gumenim dijelom.

Vrsta elastičnog materijala za oslonce ili elastične podmetače ovisi prvenstveno0 masi, odnosno o opterećenju oruđa na temelje i frekvenciji nastalih vibracija. U Tablici 2 vidi se ovisnost elastičnog podložnog materijala o specifičnom opterećenju1 frekvenciji vibracija.

Tablica 2. Ovisnost elastičnog podložnog materijala

Materijal Opterećenje (kg/cm2) Frekvencija ( Hz)

File 0,2 -

Plutene ploče 2,0 20

Prešane i plutene ploče 2,0 - 30,0 35

Guma 5,0 12

Guma - metal 5,0 15

Plastična masa ( talm isol)

4,0 Za sve frekvencije, a osobito za male

Čelične spirale Za sve težine (prema proračunu)

Za sve frekvencije, a osobito za 10 Hz

Spiralne opruge često se koriste za temeljne oslonce, jer su pogodne za amortizaciju malih i velikih frekvencija, a za koje frekvencije ostali elastični materijali nisu tako pogodni.

32

5 m

ax1. oslonac od elastičnog metala i gume

2. oslonac od gume i čeličnih papuča i umetaka

3. oslonac s jednom ili dvije spiralne opruge

4. oslonac-papuča izrađena od gume i čeličnog lima i to postupkom vulkanizacije

Slika 6. Neki elastični oslonci

33

Učvršćenja i izvedba temelja oruđa s većim dinamičkim silama i vibracijama obavljaju se na različite načine, ovisno o vrsti oruđa, proizvedenim vertikalnim i horizontalnim silama, vibracijama, buci, masi i o drugim bitnim utjecajima. Oruđa koja proizvode horizontalnu silu veću od 1/3 njihove težine postavljaju se na betonske temelje, učvršćena temeljnim vijcima s odgovarajućem izvedbom.

MATICA r nPODLOŽNA | ž; PLOČICA

BETON ODSITNOGAGREGATA /

/ .ČELIČNO / , SIDRO

/ Z

/m

/

T“V//

Slika 7. Temeljni vijci

1. način postavljanja temeljnog vijka

2. način postavljanja temeljnih vijaka za učvršćenje tračnica građevinskih ili drugih stupnih dizalica

34

Oruđa s izrazitim dinamičkim trzajima treba postaviti na temelje odgovarajuće teške mase. Kao teška masa najčešće se upotrebljava beton, i to kao armirani i pearmirani. Nearmirani beton se koristi kod većih masa odnosno većih debljina masa. n ubina temelja ovisna je i o nosivosti tla.

a. betonski nearmirani temelj na b. armirani betonski temeljelastičnom podmetaču

Slika 8. Temelji s betonskim masama

Članak 14.

Oruđe koje pri radu stvara povećane udarce i vibracije ne smije se postavljati na katove u objektima ili na druge povišene oslonce ako bi se zbog udarca i vibracija mogla oštetiti konstrukcija objekta odnosno oslonca ili bi to djelovalo na zdravlje radnika.

Ako se na oruđu postavljenom na katovima ili povišenim osloncima stvaraju udarci i vibracije, moraju se najprije poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere da bi se spriječio prijenos buke i vibracije na konstrukciju zgrade (elastični temelji, plutajući podovi i dr.).

Temelji na podu katova:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se zabrana postavljanja oruđa s povećanim udarima i vibracijama na katove zgrade ako bi zbog udara i vibracija mogla nastati oštećenja građevinskog objekta ili drugog oslonca oruđa, a time posredno i opasnosti za radnike ili, pak, ako bi se radom s takvim oruđima proizvela buka i vibracija da bi mogla nastati zdravstvena oštećenja radnika.

Izvedba katova industrijskih zgrada na kojima se postavljaju oruđa za rad može biti veoma različita s obzirom na vrste oruđa, vrste građevinskih materijala, dimenzije i način vezivanja pojedinih dijelova konstrukcije, veličinu opterećenja, veličinu stvorene buke i vibracije.

35

Slika 9. Katne konstrukcije za temeljenje lakših oruđa

Ako se na katnu konstrukciju postavljaju relativno veća i teža oruđa za rad, primjenjuje se i adekvatna katna konstrukcija, koja statički i dinamički odgovara određenim opterećenjima. U tim slučajevima izvode se masivnije armirano betonske konstrukcije. Takve armirane betonske konstrukcije mogu imati ploče različite debljine, ali ta debljina je obično veća od 8 cm, i to bilo da je ta ploča ojačana rebrima, bilo u obliku križno armirane ploče lijevane na samome mjestu ili na drugi način.

Za temeljenje lakših oruđa upotrebljavaju se rebraste katne konstrukcije lijevane na samome mjestu, polumontažne ili montažne.

Kada se mora spriječiti prijenos buke vibracija na susjedne gornje i donje katove, katna konstrukcija na koju su postavljena oruđa izvodi se s tzv. "plivajućim podom”. Osnovno obilježje plivajućeg poda sastoji se u tome što je dio podne konstrukcije

1. među katna betonska konstrukcija

2. mineralna vuna, tvrda pjena, umjetna masa i si.

3. podloga: cementni malter, gips, asfaltni mastiks (smola) i dr.

4. podna obloga: nalijepljena guma 4-6 mm, ploče od PVC 2-3 mm, vinaz ploče

5. traka profilirana od umjetne mase

Slika 10. Jedna od izvedbi “plivajućeg poda”

odvojen od ostale konstrukcije poda i zidova.

36

Izolacija između plivajućeg poda i ostale konstrukcije zgrade postiže se^s pomoću p^etnutih poroznih materijala (filc, mineralna vuna, plastična masa i dr.). Što je veća

debljina izolacijskog materijala, to je veće prigušenje buke i vibracija. Minimalna debljina izolacijskih materijala treba biti 10 mm, 14, stisnutom i opterećenom stanju, l<ada su na podu postavljena sva oruđa. Podna obloga je debljine od 2 do 4 cm, ovisno o materijalu od kojeg se podloga izrađuje, a ako je od betona, tada mora biti debela najmanje 4 cm.

Temelji na povišenom osloncu:

Neka oruđa za rad obično manjih veličina, ili, pak, dijelovi oruđa, postavljaju se na svoje temelje odnosno učvršćenja na zidu, stupu, stropu ili povišenoj platformi. Ako postoje vibracije i dinamičke sile, potrebno je predvidjeti amortizaciju tih vibracija i dinamičkih sila. Amortizaciju treba provesti ili putem elastičnih podmetača i izolacija ¡li na drugi način. U ovim slučajevima to se mora brižljivo učiniti, jer je širenje zvuka 1 vibracija veće ako je temeljenje na zidu, stupu ili stropu nego ako je na podu.

Na zid ili stup postavljaju se neka lakša radionička oruđa, kao što su: bravarske brusilice, bušilice, povlačne pile za drvo, transmisijski prigoni, ventilatori, kaloriferi i dr.

ANTIVIBRATOR

Temeljenje oruđa za rad ili njegovih prigona na stupovima obično se obavlja sa čeličnim pojasevima oko stupa, a koji se tako konstruiraju da se mogu dobro stegnuti pomoću steznih vijaka.

37

Članak 15.

Odredbe o smještaju oruđa prema ovom pravilniku ne primjenjuju se na oruđe za koje se to uređuje posebnim propisima o* zaštiti na radu, propisima o tehničkim normativima ili odgovarajućim hrvatskim normama.

Smještaj za neka oruđa'regulira se posebnim propisima ili hrvatskim normama (HRN) tako npr.:

1. Pravilnikom o tehničkim normativima za postavljanje kotlovnica na otvorenom prostoru (Službeni list, br. 12/85.) propisuju se uvjeti kojima moraju udovoljavati kotlovnice postavljene na otvorenom prostoru. Kotlovnice za male, srednje, velike parne i vrelovodne kotlove smiju se postavljati na otvorenom prostoru pod uvjetima odgovarajuće izolacije kotla, zaštite od smrzavanja i zaštite od oborina.

2. Pravilnikom o tehničkim propisima za izradu i upotrebu parnih kotlova i vrelovodnih kotlova, parnih posuda, pregrijača pare i zagrijača vode (Službeni list, br. 7/57., 22/57., 3/58., 56/72., 61/72.) propisano je:- mali kotlovi: radioničke prostorije mjesto gdje se postavljaju mali parni kotlovi

mora biti odvojeno i ograđeno sa svih strana nesagorivim ogradama visokim najmanje 2 m, s ulaznim vratima i prolazima oko kotlova;”“

- srednji kotlovi: mogu se postaviti u zgradama u kojima su radionice, ali ne u radnim prostorijama, već u posebnom odjelu; zgrada kotlovnice može se zidati neposredno pored susjednih zgrada i može imati s njima zajednički krov i strop;

- veliki kotlovi: zidovi i pod prostorije moraju biti od nezapaljivog materijala, izrada stropa nije dopuštena; krov se može pokrivati samo s limom, crijepom, eternitom, salonitom i si.; moraju postojati najmanje dva izlaza u različitim smjerovima od kojih bar jedan mora voditi u slobodni prostor; vrata na izlazima moraju se otvarati u smjeru izlaza, itd.

3. Pravilnikom o stavljanju u promet i upotrebi radioaktivnih tvari iznad određene granice aktivnosti rengenskih aparata i drugih aparata koji proizvode ionizirajuća zračenja te o zaštitnim mjerama od zračenja tih izvora (Službeni list, br. 40/86.) propisano je da se objekti i prostorije, u kojima će se upotrebljavati rengenski aparati, te drugi aparati i strojevi koji proizvode ili mogu prouzročiti ionizirajuća zračenja, lociraju, projektiraju, grade i opremaju ovisno o njihovoj namjeni i izloženosti zračenju osoba koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja i stanovništva.

U jednoj prostoriji može biti smješten samo jedan rengenski aparat s više rengenskih cijevi.

Rengenski aparati za industrijsku radiografiju moraju se postaviti najmanje u dvije prostorije. U jednu se postavljaju rengenska cijev i stol za ispitivanje materijala s uređajem za automatsko pomicanje predmeta koje se prozračuje, a u drugi komandni stol i ostali dijelovi aparata.

4. Pravilnikom o zaštiti na radu i o tehničkim mjerama za razvijače acetilena i acetilenske stanice (Službeni list, br. 6/67., 29/67. i 27/69.) propisan je posebni smještaj nepokretnih razvijača i to:

38

nepokretni razvijači kapaciteta do 10 m3/h smiju se postavljati samo u posebne prizemne prostorije s obujmom od najmanje 60 m3; takva prostorija može se nalaziti u sklopu ostalih radnih prostorija ili može biti izgrađena kao aneks; nepokretni razvijači kapaciteta preko 10 m3/h moraju se postavljati u prostorije smještene u posebnoj zgradi; zgrada mora biti izgršđena od nezapaljivog materijala i mora imati lagani krov, itd.

5. Pravilnikom o tehničkim normativima za Ijevaoničku industriju (Službeni list, br. 14/79. i 11/80.) propisan je razmještaj pojedinih odjela (odjeli za taljenje metala i legura, odjeli za pripremu pijeska i čišćenje odljevaka, odjeli za lijevanje, lomare i drugi) u kojima se postavljaju odgovarajuća oruđa za odnosne procese.

' 6. Pravilnikom o tehničkim normativima za uređaje u kojima se nanose i sušepremazna sredstva (Službeni list, br. 57/85.) propisani su tehnički normativi za uređaje u kojima se nanose i suše premazna sredstva. Među ostalim propisano je slijedeće:- prostorija lakirnice, u pravilu, se postavlja u posebno izgrađene prizemne objekte,

udaljene od drugih objekata najmanje 5 m;- u objektu s više katova ili prostorija lakirnice se postavljaju na najviši kat uz propisane

uvjete (ugrađen stabilni uređaj za gašenje požara i dr.);- kabine mogu biti zatvorene ili poluzatvorene.

7. Hrvatskom normom HRN M.E7.104. od 1969. propisane su smjernice za postavljanje rashladnih postrojenja i zahtjevi u pogledu prostorije strojarnice (vidjeti komentar uz odgovarajuću odredbu napisano u poglavlju “Oruđa s visokim i niskim temperaturama”).

8. Pravilnikom o tehničkim normativima za postavljanje stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (Službeni list, br. 39/88.) propisani su uvjeti kojima kod korisnika mora biti udovoljeno pri postavljanju stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (kisika, dušika i argona), obujma većeg od 500 I i tehničke mjere zaštite od požara.

Stabilne tlačne posude, u pravilu, se postavljaju nadzemno na mjestima koja su lako dostupna autocisternama za punjenje i posluživanje. Takve posude postavljaju se:- na otvorenom prostoru,- na zgradi koja je poseban građevinski objekt,- u zgradi (hali i si.) koja ima posebnu prostoriju.

Posude ne smiju biti postavljene iznad prostorija ni ispod prostorija koje služe za boravak ljudi, na katu, na krovu, iznad podrumskih prostorija, na prolazima, stubištima, u hodnicima, udubljenjima i sličnim mjestima.

9. Pravilnikom o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisano je da se generatori moraju postavljati u posebne prostorije i zaštititi odgovarajućim zaprekama, a ako to nije moguće, sredstva za upravljanje smiju biti pristupačna samo stručnim osobama.

39

2.NATPISI I UPOZORENJA

Članak 16.

Na oruđu se mora postaviti natpisna pločica s uočljivim dostupnim i trajnim natpisom i s podacima o proizvođaču, tipu, seriji, broju, godini proizvodnje te naznakama o tehničkim karakteristikama oruđa (npr. snaga, radni napon, frekvencija struje, broj okreta, radni tlak medija i dr.) ako taj natpis ili njegov dio nije utisnut na samom oruđu.

Ako je posebnim propisima određen sadržaj podataka u natpisnoj pločici oruđa, podaci na oruđu moraju biti u skladu s tim propisima.

Stavak 1.:

Odredbom ovog članka određuje se deklariranje oruđa za rad s odgovarajućim podacima kojima se identificiraju oruđa, njihova usklađenost s normama i propisima, karakteristike i proizvođač oruđa.

Ovim pravilnikom utvrđeno je da se to deklariranje obavi na pričvršćenoj natpisnoj pločici na oruđu. Ako je neki od podataka utisnut na kućištu oruđa, taj podatak se ne mora utisnuti ili napisati i na natpisnoj pločici.

Zakonom o standardizaciji (Službeni list, br. 80/91.);( pročišćeni tekst) propisano je deklariranje općenito svih proizvoda koje proizvođač ili neko poduzeće stavlja u promet na tržište. Tom odredbom propisano je da se deklariranje obavlja na: ambalaži, na originalnom pakiranju, na proizvodu, na naljepnici i privjesku na proizvodu ili uz proizvod. Budući da se za oruđa za rad ovim pravilnikom zahtijeva da podaci moraju biti trajni za cijelo vrijeme dok se oruđe koristi, deklariranje oruđa može se tehnički riješiti jedino tako ili da se podaci utisnu ili napišu na pločici ili da se utisnu neposredno na kućište oruđa.

Istim člankom, stavkom 2. Zakona o standardizaciji propisano je još i tzv. označivanje ili obilježavanje proizvoda. Pod označivanjem ili obilježavanjem proizvoda razumijeva se nanošenje neposredno na proizvode, ambalažu, pakiranje, naljepnice, privjeske ili na drugi odgovarajući način oznaka određenih tehničkih karakteristika, obilježja, simbola za opasnost, upozorenja, oznaka i simbola za način rukovanja prilikom transporta i rukovanja proizvodima prilikom skladištenja i čuvanja, a i opskrba proizvoda pločicama s napisima o karakteristikama, opasnostima, upozorenjima na opasnost i o postupku u slučaju nezgode.

Tehnička karakteristika nekog oruđa sadrži njegove glavne podatke za rad kao što su npr.: pogonska snaga, broj i brzina okretaja, tlak medija, tlak alata, hod alata, maksimalan broj udaraca ili broj hodova u minuti, težina čekića, veličina stola (dužina i širina), visina šiljka, najveći promjer radnog predmeta ili alata, broj stupnjeva glavnog vretena, najveća dužina struganja (glodanja, brušenja i dr.), najveći promjer svrdla, najveći hod vretena, itd. Sa stajališta zaštite na radu važni su oni podaci koji upozoravaju rukovaoca na ponašanje tijekom rada, da bi se omogućio siguran rad. Ako je npr. na brusilici istaknut podatak o najvećem dopuštenom promjeru brusa, taj podatak upozorava rukovaoca da ne postavlja brus s većim promjerom od dopuštenog, jer bi se zbog toga brus mogao rasprsnuti i izazvati opasnost za radnike.

40

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.) propisala pravila za označivanje oruđa za rad. Među ostalim je propisanogljedeće:_ sva oruđa moraju biti označena sa čitkimđ negbjisivim podacima: ime i adresa

proizvođača; EC-oznaka, koja sadrži i godinu proizvodnje; naznaku serije ili tipa, serijski broj;

_ ako će oruđe raditi u potencijalno eksplozivnoj atmosferi, proizvođač to mora naznačiti s podatkom na oruđu;

_ oruđe mora nositi oznaku za druge pojedinosti važne za sigurnost radnika (npr. maksimalna brzina izvjesnih okretnih dijelova, maksimalni promjer alata s kojima je opremljen, masa, itd.).

Stavak 2 .:

Nekim posebnim propisima su propisani podaci koji se moraju napisati na pločici na oruđu, tako npr.:•j. Na pumpama (sisaljkama, crpkama) prema Pravilniku o,tehničkim normativima za pumpe i kompresore (Službeni list, br. 32/74.) propisani podaci na pločici sadrže:1 . oznaka pumpe, 2. naziv proizvođača, 3. proizvodni broj i godina proizvodnje, 4. protok radnog fluida (m3/s) u nazivnoj radnoj točci ili interval promjene protoka odnosno protok radnog fluida sveden na jedan okretaj radnog vratila (l/o), 5. jedinični rad (J/kg) u nazivnoj radnoj točci, 6. broj okretaja ili interval promjene radnih brojeva okretaja (s-1).Pločica može sadržavati i ove podatke: 1. snaga pumpe (W), 2. stupanj iskorištenja (%), 3. vrsta radnog fluida (naziv), 4. gustoća radnog fluida (kg/m3), 5. kinematička viskoznost radnog fluida (m2/s), radna temperatura (°C).2. Na kompresorima, prema prethodno navedenom pravilniku, propisani su gotovo isti podaci s razlikom što se na pločici kompresora pod toč. 5. upisuje podatak o najvećem i nazivnom stupnju tlačenja.3. Na tlačnim posudama prema Pravilniku o tehničkim normativima za stabilne tlačne posude (Službeni list, br. 16/83.) natpisna pločica sadrži najmanje ove podatke:1. tvrtku ili ime proizvođača, 2. tvornički broj posude, 3. razred posude, 4. godinu proizvodnje, 5. najveći radni tlak u svakom radnom prostoru, u barima (MPa), 6. najveću temperaturu u svakom radnom prostoru u °C, 7. obujam svakog radnog prostora u dm3 ili m3, 8. oznaku toplinske obrade posude. Visina slova i brojki je najmanje 5 mm, a dubina ili izbočenje je 0,5 mm.4. Na pokretnim posudama za komprimirane, tekuće i pod tlakom otopljene plinoveprema Pravilniku o tehničkim normativima za pokretne zatvorene posude za stlačene, tekuće i pod tlakom otopljene plinove (Službeni list, br. 25/80. i 9/86.) moraju biti na pločici (ili na površini posude) ovi podaci: 1. tvrtka ili naziv ili registrirani znak proizvođača, 2. tvornički broj posude, 3. godina izrade, 4. naziv plina kojim se posuda puni, s tim da naziv plina ne smije biti označen samo kemijskom formulom, 5. masa prazne posude u kg, bez zaštitne kape, 6. obujam posude u dm3 (m3), 7. pokusni tlak u barima (MPa), 8. žig toplinske obrade utisnut iza tvorničkog broja posude, 9. žig nadležnog tijela s datumom posljednje kontrole.

Pored navedenih oznaka na posudi se moraju označiti: 1 . za komprimirane plinove: najveći dopušteni tlak punjenja u barima (MPa), 2. za tekuće plinove i za amonijak otopljen pod tlakom: najveća dopuštena masa punjenja u kg, 3. za posude za otopljeni

acetilen: oznaka porozne mase i otapala, žig proizvođača porozne mase, masa gotove boce s ventilom bez kape s poroznom masom i otapalom; najveći dopušteni tlak punjenja i žig nadležnog tijela s datumom pregleda nakon punjenja boce poroznom masom. y M5. Na oruđu za hlađenje s punjenjem iznad 1,5 kg prema HRN M.E7.106 od 1969. mora se postaviti natpisna pločica sa sljedećim podacima: 1. naziv i mjesto proizvođača, 2. oznaka tipa, 3. godina proizvodnje, 4. sredstvo za hlađenje, 5. najviši dopušteni radni tlak u barima.6. Na dizalicama prema Pravilniku o tehničkim normativima za dizalice (Službeni list, broj 65/91.) propisani podaci na pločici sadrže: 1. ime i sjedište ili registrirani znak proizvođača, 2. vrstu dizalice s oznakom tipa (ako se radi o serijskoj proizvodnji),3. nosivost dizalice u tonama, 4. godinu izrade, 5. tvornički broj, 6. pogonski razred dizalice.7. Na transporterima na površinskim otkopima prema Pravilniku o tehničkim normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73. i 12/74.) na svakoj pogonskoj glavi transportera mora biti istaknuta ploča s podacima o: dopuštenoj krupnoći materijala koji se prevozi, dopuštenoj brzini kretanja trake, kapacitetu, kutu ukrcaja, dopuštenoj najnižoj temperaturi i najmanjoj dopuštenoj udaljenosti od ruba etaže.8. Na električnim upravljačkim uređajima prema normi RRN N.S3.001 od 1987. natpisna pločica sadrži sljedeće podatke: 1. tvrtku odnosno naziv i sjedište proizvođača ili zaštitni znak, 2. nazivni radni napon s oznakom a.c. ako je izmjenična struja ili d.c. ako je jednosmjerna struja, nazivne frekvencije i broj faza ako se koristi izmjenična struja (za svako napajanje ako ih je više), 3. nazivne struje, 4. serijski broj opreme ili neka druga identifikacijska oznaka uređaja.9. Na kabinama za nanošenje premaznih sredstava na radne komade prema Pravilniku o tehničkim normativima za uređaje u kojima se nanose i suše premazna sredstva (Službeni list, br. 57/85.) mora se postaviti pločica od negoriva materijala na kojoj su ispisani sljedeći podaci: 1. podaci o proizvođaču, 2. tvornički broj, 3. godina proizvodnje, 4. oznaka kabine, 5. priključna električna snaga, 6. priključni napon i učestalost u V odnosno Hz, 7. obujam radnog prostora u m3, 8. najviša radna temperatura u °C, 9.količina svježeg zraka u m3/h 10. količina odsisnog zraka u m3/h.10. Na kućištu lasera na oruđima za rad prema Pravilniku o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) moraju biti trajno obilježeni ovi podaci: 1. tvrtka odnosno ime i sjedište proizvođača; 2. oznaka tipa; 3. energija i valna duljina ili energija i valna duljina laserskog zračenja; 4. nazivni napon, nazivna frekvencija i nazivna snaga napajanja; 5. grafički simboli upozorenja za opasnost od laserskog zračenja, električnog udara, a prema potrebi i od pregrijavanja, požara, eksplozije, implozije, ionizirajućeg zračenja, otrovnih i korozivnih supstancija; 6. obilježeni priključci za priključenja drugih uređaja u sustavu; 7. priključak za zaštitno uzemljenje.11. Na plinskim aparatima prema normama HRN J.G3.020 od 1982. propisano je da svaki plinski aparat velike kuhinje mora imati tablicu na kojoj su neizbrisivo napisani ovi podaci: 1. tvrtka odnosno naziv proizvođača, 2. tip plinskog aparata, 3. kategorija i vrsta plinskog aparata, 4. vrsta i nazivni tlak plina za koji je plinski aparat podešen,5. potrošnju plina u g/h pri maksimalnoj i minimalnoj potrošnji, 6. nazivnu snagu aparata u kW, 7. vrstu struje i nazivni napon (ako ima električni priključak, 8. tvornički broj.

42

Na posebnoj tablici postavljenoj na vidljivom i istaknutom mjestu mora biti na ^ajan način istaknuto: "Plinski aparat smije se koristiti samo u skladu s tehničkom uputom, posebno u pogledu provjetravanja i održavanja.”1 2 -Na kotlovima za tekuća i plinska goriva s #entilatorskim plamenikom i na l<otlovima za kruta goriva prema hrvatskim normama HRN M.E6.120 od 1987. i l_lpN M.E6.110 od 1987. na natpisnu tablicu upisuju se ovi podaci: 1. tvrtka odnosno naziv proizvođača i sjedište, 2. tip i vrsta kotla, 3. tvornički broj, 4. godina proizvodnje, 5 pazivna toplinska snaga kotla, odnosno područje regulacije, u kW, 6. vrsta predviđenog goriva i njegova ogrjevna moć u MJ/kg ili MJ/m3, 7. potrošnja goriva pri nazivnoj toplinskoj snazi u kg/h ili m3/h, 8. stupanj iskorištenja kotla pri nazivnoj snazi u %, 9. dopušteni pogonski predtlak u bar, 10. temperatura odvodnog voda za zagrijevni sustav (maksimalno 110 °C), 11. potreban propuh, 12. podaci o emisiji, 13. oznaka odgovarajuće hrvatske norme.

Na dodatnu natpisnu pločicu upisuju se podaci od 1 do 4, kao i tehničke karakteristike uređaja potrebne za siguran i ekonomičan rad (mjere, nazivna snaga, stupanj iskorištenja, radni tlak i temperatura, područje djelovanja itd.).

Podaci na natpisnoj pločici moraju biti uočljivi i trajni da bi mogli služiti svojoj svrsi. Radi toga je poželjno da se ti podaci postave na kućište na mjestu na kojem su uočljivi.

Na postojećim oruđima u pogonu - bez obzira na podrijetlo ili godinu proizvodnje - na kojima ne postoje propisani podaci, moraju se naknadno utvrditi te ih putem pločice postaviti na oruđe za rad. U nekim pogonima, a naročito kod obrtnika, koriste se stara pa i rekonstruirana oruđa bez propisanih podataka, pa čak i bez naznake proizvođača. U nekim takvim slučajevima bit će teško ili nemoguće ustanoviti proizvođača, seriju, broj i godinu proizvodnje, pa se po logici ne mogu ni tražiti odnosno napisati ti podaci. Ali, tehničke karakteristike se svakako moraju ustanoviti i napisati na pločicu. Naknadno utvrđivanje podataka postiže se računanjem, mjerenjem i ispitivanjem, te drugim načinima priznatim znanošću i tehnikom.

Članak 17.

Na odgovarajućim radnim elementima oruđa, pokraj kola, ručica, poluga, tipkala, tipki i dr., moraju biti oznake za pojedine funkcije, npr. za kretanja i brzine, oznake radnih elemenata, oznake za rukovanje i komande, oznake sigurnosti i si.

Odredbom se propisuje postavljanje odgovarajućih oznaka pored uređaja za upravljanje, bez obzira o vrsti tih uređaja, bilo da su oni u obliku kola, ručica, poluga, tipkala, tipki ili drugom obliku. Svrha je da te oznake daju potrebnu informaciju o funkciji uređaja za upravljanje kako bi se potpuno osigurala zaštita na radu prilikom rukovanja i održavanja oruđa za rad.

Na oruđa koja su u pogonu, a nemaju oznake, koje su važne za zaštitu na radu, morat će se u prijelaznom roku postaviti odgovarajuće propisane oznake u skladu s hrvatskim normama. Prema HRN-u M.GO.067 od 1969. sve oznake razvrstane su u Pet skupina: oznake za kretanje i brzine, oznake radnih elemenata, oznake za rukovanje i komande, oznake sigurnosti i ostale oznake.

43

- Pravocrtno kretanje u smjeru strelice

- Pravocrtno kretanje u oba smjera

- Kružno kretanje u oba smjera

- Okretaj/minbroj okretaja stavlja se ispred oznake ili u tablici uz oznaku

- Pasmik (pomak).

Neke propisane oznake za kretanje i brzine jesu:

m

Neke oznake radnih elemenata jesu:

- Pogon preko remena

- Pogon preko zupčanika ;

- Crpka, uopće uzevši.

Neke oznake za rukovanje i komande jesu:

- Automatsko obavljanje radnog ciklusa

- Ručica za uključivanje

- Mijenjati brzine samo pri radu oruđa.

Oznake sigurnosti jesu:

- Mehaničko osiguranje (putem smicanja) od preopterećenja

- PozorOznaka je obvezno žute boje

- Pozor električni napon!Strelica munje je obvezno crvene boje, odgovarajuće veličine i oblika prema HRN-u Z.SO.004 od 1982.

- Električni glavni prekidač (glavna sklopka)Strelica munje je obvezno crvene boje, ručica prekidača također je crvene boje.

<o0

a

44

Neke ostale oznake jesu:

„ Svjetlo na strojuOznaka se nalazi na kontaktnom tipkalu (tipki) ili pored prekidača svjetla • ' k

_ Težina tereta(x - dopuštena težina tereta)

_ Otvoreno

_ Zatvoreno.

Prema HRN-u N.K5.052 od 1982. oznake za raspoznavanje moraju se postaviti na pričvršćene pločice u okolini svake tipke ili u njezinoj neposrednoj blizini.

Svrha oznaka sigurnosti je da radnika upozori na odgovarajuće stanje oruđa ili njegovih dijelova prilikom priprema za obavljanje odgovarajućih radnji ili operacija s oruđem. Neki primjeri primijenjenih oznaka jesu sljedeći:

- Mehaničko osiguranje odrezanim zatikom protiv preopterećenja radnog stola prilikom uzdužnog kretanja

- Glavna sklopka (uključena - isključena)- Pozor!- Glavna sklopka je uključena ako kontrolna žarulja svijetli.

Osim navedenih ili hrvatskih normi, označavanje i obilježavanje uređaja, opreme i električnih instalacija, koje utječu na sigurnost i zaštitu života i zdravlja pri upotrebi električnih instalacija, propisani su i Pravilnikom o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.).

HRN-ima Z.SO.001, Z.SO.002, Z.SO.004 i Z.SO.005 od 1982. propisani su znakovi opasnosti, zabrane, obveze i obavijesni znakovi. Među tim znakovima ima takvih koji se koriste prilikom rada s oruđima za rad. Svi znakovi su u propisanim bojama i veličinama i to sa šest standardnih veličina, ovisno o daljini promatranja (4, 6, 10, 16, 25 i 40 m).

a) Znakovi zabrane

Znakovi zabrane su sigurnosni znakovi koji zabranjuju ponašanje ili postupak koji bi mogao izazvati opasnost.

Slika 12. Zabranjen rad motora s unutrašnjim izgaranjem

45

Znak o zabrani rada motora s unutrašnjim izgaranjem upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora gdje ispušni plinovi motora mogu ugroziti život i zdravlje radnika ili izazvati opasnost za materijale i građevinski objekt.

Slika 13. Zabranjen prilazZnak o zabrani prilaza primjenjuje se za označavanje mjesta ili prostora gdje se

prilaženjem dovodi u opasnost život ili zdravlje radnika, npr. prilikom rengenskog snimanja zavarenih spojeva u industriji.

Slika 14. Znak zabrane pušenja

Znak zabrane pušenja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje se prilikom rada oruđa upotrebljavaju lakozapaljive i gorive tvari, npr. kod pumpi na benzinskim crpkama i si.

Slika 15. Znak zabrane upotrebe otvorenog plamena i pušenjaZnak zabrane upotrebe otvorenog plamena i pušenja upotrebljava se na mjestima

ili prostorima gdje postoji opasnost od pojave požara.

46

Ijj Znakovi opasnosti

Znakovima opasnosti upozorava se radnik na pojavu neke moguće opasnosti.

Slika 16. Znak opasnosti od visećeg tereta

Znak opasnosti od visećeg tereta koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje postoji mogućnost pada ovješenog tereta, npr. prilikom rada dizalica.

Slika 17. Znak opasnosti od vozila unutrašnjeg transporta

Znak opasnosti od vozila unutrašnjeg transporta upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora gdje se kreću vozila unutrašnjeg transporta koja mogu ugroziti život ili zdravlje radnika i izazvati materijalne štete.

Slika 18. Znak opasnosti od oksidirajuće tvari

Znak opasnosti od oksidirajuće tvari primjenjuje se za označavanje mjesta gdje su prisutne tvari koje mogu izazvati koroziju, npr.prilikom rada oruđa u kemijsko-te- hnološkom procesu.

Slika 19. Znak opasnosti od nagrizan ja

47

Znak opasnosti od nagrizanja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje su prisutne nagrizajuće tvari koje mogu ugroziti život i zdravlje radnika.

Slika 20. Znak opasnosti od eksplozije' Znak opasnosti od eksplozije upotrebljava se za označavanje mjesta ili prostora

gdje može buknuti eksplozija zbog prisutnosti eksplozivnih materijala, npr. prilikom rada s oruđima kod kojih nastaju plinovi ili eksplozivna prašina.

Slika 21. Znak opasnosti od trovanjaZnak opasnosti od trovanja koristi se za označavanje mjesta ili prostora gdje

može nastati trovanje radnika prilikom posluživanja oruđa za rad kod kojih se radi s otrovnim susptancama ili kod kojih nastaju otrovni plinovi, pare i prašine.

Slika 22. Znak opasnosti od električnog udaraZnak opasnosti od električnog udara primjenjuje se za označavanje mjesta ili

prostora gdje postoji mogućnost izazivanja udara električnom strujom.

c) Znakovi obveze

Znakovi obveze jesu sigurnosni znakovi koji propisuju radniku određeno ponašanje ili radni postupak.

48

; I |•■Ii

Slika 23. Znak obvezne zaštite očiju

Znak obvezne zaštite očiju upotrebljava se na mjestu gdje je obvezno nositi zaštitne naočale jer postoji opasnost od ozljede očiju, npr. prilikom rada s oruđima za brušenje, mljevenje, drobljenje, pocinčavanje i dr.

Slika 24. Znak obvezne zaštite dišnih organa

Znak obvezne zaštite dišnih organa koristi se za označavanje mjesta gdje je obvezno nositi sredstva za zaštitu dišnih organa, jer koncentracije štetnih tvari mogu biti iznad dopuštenih, npr. prilikom lakiranja i štrcanja boja na metal, drvo, olovo, kožu, platno i dr.

Slika 25. Znak obvezne zaštite sluha

Znak obvezne zaštite sluha upotrebljava se za označavanje mjesta gdje je obvezno nositi štitnik za uši jer postoji opasnost oštećenja sluha, npr. prilikom rada s parnim turbinama i si.

Članak 18.

Ako pri rukovanju i održavanju oruđa, zbog složenosti i skrivenih opasnosti ili opasnih tvari koje se u procesu rada upotrebljavaju ili mogu nastati, postoje opasnosti za radnike, moraju se u neposrednoj blizini oruđa ili na njemu postaviti odgovarajuća trajna upozorenja ili upute.

Ako je oruđe iz stavka 1. ovoga članka postavljeno u posebnome građevins­kom objektu ili posebnoj zgradi ili prostoriji, odgovarajuće upozorenje treba

49

postaviti na vrata te zgrade ili prostorije ili na istaknuto mjesto na zidu u predjelu ulaznih vrata.

Upozorenja ili upute moraju na kratak i jasan način upozoravati radnika na obvezatnu ili nedopuštenu radnju ili opasnost koja može nastati.

k J*Stavak 1.:

Odredbom se propisuje da se neposredno na oruđu ili u njegovoj neposrednoj blizini postave upozorenja ili upute ako od načina rada radnika mogu postojati neke opasnosti po samog njega ili i druge radnike.

Takva upozorenja ili upute moraju se postaviti u ovim slučajevima:- kada se radi o složenijem oruđu za rad (to u ovome slučaju znači s više radnih

postupaka i određeno višom stručnom sposobnošću radnika, s mogućim mjernim i drugim pokaznim instrumentima) gdje bi izostanak neke radnje ili pogrešne radnje mogle uzrokovati pojavu opasnosti za rad oruđa i za radnika;

- kada su opasnosti teško prepoznatljive radniku s obzirom na tehnologiju i svojstva materijala koji se obrađuje i prerađuje. Radnik može biti dobar u svojem poslu na oruđu za rad, ali on ne mora biti tehnolog ili konstruktor. Proizvođač oruđa je prilikom projektiranja razrađivao sve mogućnosti rada, pa je predviđao i sve moguće opasnosti i mjere zaštite od njih. S obzirom na to, pretpostavlja se da će u nekim slučajevima proizvođač postaviti odgovarajuće upozorenje ili uputu. Može se dogoditi da korisnik naknadno uvede u tehnološki proces druge tehnološke tvari s drugim osobitostima i opasnostima, pa će pritom sam korisnik trebati postaviti odgovarajuće upozorenje odnosno upute;

- kada se u radu na oruđu upotrebljavaju tvari, koje su inače štetne po život i zdravlje radnika, pa je zbog toga potrebno upozoriti radnika na odgovarajuće radnje ili ponašanje da bi se spriječile opasnosti.

Upozorenje ili uputa moraju biti trajno čitljivi. Ako je napis s vremenom postao nečitljiv zbog istrošenosti uslijed korozije i nagrizajućeg djelovanja pojedinih tvari, upozorenje ili uputa mora se izraditi ponovno. Napis upozorenja ili uputa mora se održavati u čistom stanju od moguće prljavštine, prašine, masnoća i drugih nečistoća da bi tako mogla služiti svojoj svrsi.

Stavak 2.:

Iz prakse se zna da se za neka oruđa, koja su smještena u posebnoj zgradi ili prostoriji, postavljaju odgovarajuća upozorenja na ulaznim vratima ili zidu pored tih vratiju. Takva upozorenja imaju svrhu da upoznaju radnika o svojem ponašanju prije nego što bi ušao u takvi građevinski objekt, zgradu ili posebnu prostoriju.

Takva upozorenja postavljaju organizacije prema svojoj slobodnoj procjeni o njihovoj potrebi, ali i prema posebnim propisima u kojima se decidirano propisuje sadržaj takvih upozorenja. Navest će se samo primjerice neki od ovakvih propisanih slučajeva:

1. Objekt u kojem je postavljena posuda za ukapljeni kisik mora, prema članku 16. Pravilnika o tehničkim normativima za postavljanje stabilnih tlačnih posuda za ukapljene atmosferske plinove (Službeni list, br. 39/88.), imati ploče upozorenja s ovim natpisom:

50

"Stanica za ukapljeni kisik",^opasnost od požara i eksplozije!” ,

~~ »Zabranjeno pušenje i uporaba otvorene vatre” ,”” »Zabranjen rad sa zamašćenim rukama, odjećom i alatom!” ,^ »Zabranjen pristup nezaposlenim .osobama!1’,• * ’•

___ »Obvezna uporaba sredstava za osobnu zaštitu!” .

2. Objekt u kojem je postavljena posuda za ukapljeni dušik ili argon, prema navedenom pravilniku, mora imati ploče upozorenja s ovim natpisom:_ "Stanica za ukapljeni dušik” ili “Stanica za ukapljeni argon”,__ “Opasnost od eksplozije!",„ "Zabranjen pristup nezaposlenim osobama!”,_ '¿Obvezna uporaba sredstava za osobnu zaštitu!".

3. Na ulazu u električnu pogonsku prostoriju visokog napona mora, prema pravilniku o tehničkim normativima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list, br. 20/88. i 90/91.), biti natpis »Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama”.

Stavak 3.:

Odredbom se utvrđuju oblik i sadržaj upozorenja ili uputa. Obvezni oblik upozorenja ili uputa treba biti kratak i jasan.

Sadržaj upozorenja i uputa sadrži upozorenje radnika na: postupovnu radnju i opasnost koja može nastati.

Ako proizvođač oruđa nije postavio odgovarajuće upozorenje ili uputu, korisnik će sam naknadno utvrditi potrebu postavljanja odgovarajućeg upozorenja ili upute, a na osnovi svojih prilika u pogonu i broja zaposlenih.

Prema članku 10., točka 1. propisa Europske ekonomske zajednice (Uputa Savjeta broj 89/391/EEC od 12. lipnja 1989.) ustanovljeno je da poslodavac mora primijeniti odgovarajuće mjere da bi radnici dobili sve informacije koje se odnose na sigurnost i zdravlje općenito, kao i za svako radno mjesto.

Ranijih godina do 18.6.1988. bilo je propisano Zakonom o standardizaciji da se upute i drugi napisi za oruđa za rad moraju pisati na jeziku naroda koji upotrebljava to oruđe, a tada je takva odredba izostavljena. Sada će se Prijedlogom za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Zakona o standardizaciji ponovno propisati takva odredba, a što bi, ako se to učini, bilo u skladu s propisima Europske ekonomske zajednice.

Kako se vidi iž pojedinih odredaba ovog poglavlja, a također i iz ostalih odredaba ovog pravilnika, nisu propisane odredbe u svezi s uputama proizvođača o upotrebi, održavanju, montaži i demontaži oruđa za rad. Napominje se da je Europska ekonomska zajednica svojim Uputom Vijeća (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisala sadržaj tih uputa proizvođača (vidjeti točka 1.7.4. napisanog propisa u prilogu ove knjige).

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisuje se upotreba upitnika za izbor električne opreme industrijskih strojeva kojeg ispunjava kupac odnosno korisnik prilikom narudžbe stroja od proizvođača. Među ostalim, kupac odnosno korisnik treba odgovoriti na ova pitanja:

r'

- Natpisi na električnoj opremi trebaju biti na jeziku: ....- Tehnička dokumentacija treba biti na jeziku: ....

Prema toj normi utvrđuje se što sve treba biti na jeziku naroda na području na kojem se oruđe koristi.

Natpisi i upozorenja na električnoj opremi na industrijskim strojevima prema toj normi jesu:1. Znaci upozorenja na kućištu (ormaru ili kutiji montiranoj na stroju ili odvojeno od njega, zatvoreni prostor ili dio unutar stroja, zatvoreni prostor u zgradi): oznaka u obliku crno obrubljenog trokuta koji ima na žutoj podlozi upadljivu crnu strelicu (vidjeti odgovarajući članak u ovome poglavlju);2. Označavanje upravljačkih uređaja na natpisnoj pločici a koja sadrži sljedeće podatke: tvrtka odnosno naziv i sjedište proizvođača ili registrirani znak; nazivni radni napon s oznakom a.c. ili d.c., nazivne frekvencije i broj faza ako se koristi izmjenična struja (za svako napajanje ako ih je više); nazivne struje i serijski broj opreme ili neka druga identifikacijska oznaka uređaja;3. označavanje upravljačkih elemenata (dijela električne opreme određenog prema funkciji, ali upotrijebljenog u različitim primjenama, npr. otpornici, kondenzatori, tranzistori, integrirani krugovi, štampane ploče) koji na sebi moraju imati sljedeće podatke: tvrtka odnosno naziv i sjedište ili registrirani znak proizvođača; određen znak za identifikaciju tipa elementa; priroda i vrijednost radnog napona (i frekvencija ako je izmjenična struja).4. označavanje zamjenjivih elemenata, npr. označivanje otpornika bojama i drugim oznakama tako da se element može identificirati radi zamjene. Kada zbog malih dimenzija elemenata označivanje nije moguće, te oznake moraju se prikazati u odgovarajućim shemama ili priloženim popisima dijelova;5. obilježavanje elemenata, uređaja, priključaka, kabela i vodiča s oznakama koje moraju biti neizbrisive i u skladu s identifikacijskim oznakama i numeriranjem koje se upotrebljava u shemama.6. identifikacija funkcije uređaja za pokretanje stroja odnosno ručnih pokretnih mehanizama, kao što su pritisna tipkala, preklopnici itd., mora biti jasno i neizbrisivo označena s obzirom na njihovu funkciju i to tako da su oznake na njima ili u njihovoj blizini. Simboli se upotrebljavaju u skladu s odgovarajućim hrvatskim normama (vidjeti odgovarajući članak u ovome poglavlju).

3. POGONSKA ENERGIJA S OSOBITOSTIMA ZAŠTITE

Članak 19.

Zahtjevi u vezi s izvedbom i kakvoćom električne opreme industrijskoga i drugog oruđa i zaštite (napajanje, priključivanje na mrežu, zaštita od kratkog spoja, preopterećenja i pada napona i u slučaju kvara i smetnji, upravljačkih i signalnih strujnih krugova, razmještaj opreme, upravljačkih uređaja, kabla i vodiča, električnih razdjelnika električnih motora, priključivanje pribora i ispitivanje električne opreme), osiguravaju se u skladu s odgovarajućim hrvatskim nazivom za električnu opremu industrijskih strojeva.

52

Regulativa hrvatskih normi HRN-om N.S3.001 od 1987. (s djelomično obveznom ¡injenom) utvrđuju se opći tehnički zahtjevi za električnu i elektronsku opremu

industrijskih strojeva (za obradu metala, mehaničku obradu drveta, brizganje i Lkstrudiranje plastičnih masa, izradu proizvoda^ođ plastične mase, tekstilnu i konfekcijsku industriju, izradu proizvoda od kože, gume i papira, tiskanje, prehrambenu . s|jčne industrije, pakiranje, pokretne trake, druge i slične strojeve).1 2a električnu opremu strojeva koji upotrebljavaju ili proizvode eksplozivne tvari, nnr boju ili strugotinu, dodatni zahtjevi regulirani su hrvatskim normama s polja

rotueksplozijske zaštite. Ako je u radu oruđa prisutan poseban rizik, moraju se orimijeniti dodatne mjere sigurnosti (vidjeti komentar uz članak 82. ovog Pravilnika). ^ Spomenuta norma ne odnosi se na opremu koja se upotrebljava: u proizvodnji i distribuciji električne energije, u rudnicima, na otvorenom prostoru, u eksplozivnoj atmosferi, za strojeve koji proizvode bazične materijale (metle, cement, kemikalije, papir itd.), za postrojenje za valjanje metala, za dizalice, liftove, pokretne trake - ako nisu uključeni u proizvodni proces, za energetske strujne krugove gdje se električna snaga upotrebljava direktno, npr. zavarivanje, električno pražnjenje elektrokemijski procesi itd., ako za ta područja postoje posebne norme.

Opći uvjeti za električnu opremu na oruđima

Neka pravila iz HRN-a N.S3.001 od 1987. jesu slijedeća:a) Temperatura okoline: Električna oprema mora ispravno raditi pri temperaturi okoline između + 5 °C i +40 °C, a prosječna temperatura za vrijeme od 24 sata ne smije prijeći 35 °C. Ako temperatura prelazi + 40 °C (npr. talionice) ili se spusti ispod + 5 °C, električna oprema mora biti projektirana prema stvarnim temperaturnim uvjetima primjene.b) Atmosferski uvjeti: Električna oprema mora ispravno raditi u atmosferskim uvjetima, gdje relativna vlaga ne prelazi 50% pri 40 °C i 90% pri 20 °C i manje. Štetni utjecaji povremenih kondenzacija moraju se izvesti odgovarajućim projektom opreme i ako je potrebno posebnim dodatnim mjerama, npr. ugradnjom klimatizera.c) Nadmorska visina: Električna oprema mora ispravno raditi do 2.000 m nadmorske visine. Za elektronsku opremu granica je 1.000 m.Električna oprema za rad na većim visinama mora biti posebno projektirana, pri čemu se uzima u obzir smanjenje dielektrične čvrstoće i rashladni učinak zraka.d) Tehnička dokumentacija: Podaci potrebni za instaliranje, rad i održavanje električne opreme strojeva moraju biti dani u obliku crteža, dijagrama, shema, tablica i uputa. Za jednostavnu opremu podaci mogu biti dani u samo jednom dokumentu, koji prikazuje sve uređaje električne opreme i omogućava priključenje na električnu mrežu.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati sljedeće podatke:- plan električne instalacije,- blok shemu,- shemu strujnog kruga,- opis rada opreme,- shemu međusobnih veza koja olakšava pronalazak strujnih krugova u opremi,- popis električnih dijelova,~ upute za održavanje i podešavanje,- crtež ili tablicu za raspored elemenata,~~ popis rezervnih dijelova.

53

e) Zahtjevi i ograničenje upotrebe: Napon, struju, temperaturu, kao i zaštitu od vibracija, uljnih para, vlage itd. i zahtjeve za hlađenje elemenata i uređaja utvrđuje proizvođač.f) Napajanje: Električna oprema mora biti. projektirana za rad pod naponima i frekvencijom izvora napajanja na koji se oprema priključuje. Oprema mora ispravno raditi pod maksimalnim opterećenjem, kao i neopterećena u granicama nazivnog napona i frekvencije.g) Priključivanje na mrežu: Električna oprema stroja priključuje se na jedan izvor napajanja. Ako je potreban dodatni napon ili drugi naponski sustav za određene dijelove opreme (elektronsko upravljanje, elektromagnetske sklopke itd.), tada se taj drugi napon (ili sustav) mora osigurati iz uređaja kao što su transformatori, ispravljači, pretvarači itd., koji čine dio električne opreme stroja.

Neutralni vodič (N-vodič) koristi se samo ako za to postoje uvjeti. Ako se upotrijebi, to mora biti jasno navedeno u tehničkoj dokumentaciji, i to u crtežu za instaliranje i shemi strujnog kruga. Neutralni vodič (N-vodič) i zaštitni vodič (PE-vodič) unutar električne opreme ne smiju biti spojeni.

Ako utikač za priključenje na sustav napajanja nije isporučen zajedno sa strojem, obavlja se direktno spajanje vodiča od izvora napajanja na ulazne priključke glavnog prekidača.

Svi priključci za napajanje moraju biti jasno označeni prema HRN-u N.A9.002 od 1982.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisana je zaštita od električnog udara na industrijskim strojevima. Električna oprema mora osigurati zaštitu od električnog udara: pri normalnom radu i u slučaju kvara. Ta zaštita mora se primijeniti u svim strujnim krugovima ili dijelovima električne opreme. Upotreba “malog napona stroja" osigurava oba tipa zaštitnih mjera, tj. zaštitu od električnog udara pri normalnom radu i u slučaju kvara.

Zaštita od električnog udara pri normalnom radu obuhvaća zaštitu od opasnosti od direktnog dodira s dijelovima pod naponom. Za svaki strujni krug ili dio električne opreme moraju se primijeniti mjere zaštite kućištima i zaštita izoliranjem dijelova pod naponom.

Dijelovi pod naponom moraju biti smješteni u kućištima koja prema svojoj konstrukciji i stupnju zaštite zadovoljavaju zahtjeve prethodno navedene norme. Otvaranje kućišta (otvaranje vrata, poklopaca i slično) mora biti jedino moguće pod sljedećim uvjetima:- nužna je upotreba ključa ili alata, a ako su zatvoreni prostori, primjenjuju se

specijalni zahtjevi prema HRN-i N.B2.741 od 1989. (iz područja električnih instalacija u zgradama);

- treba isključiti sve dijelove pod naponom unutar kućišta prije nego što se kućište može otvoriti. Ovo se može postići blokadom vrata prekidačem, tako da mogu biti otvorena samo kada je prekidač otvoren, a prekidač se može zatvoriti samo kada su sva vrata zatvorena:

- unutar kućišta treba postaviti barijeru koja sprečava dodir s dijelovima pod naponom (provjerava se uz pomoć probnog prsta). Ako postoji odnosna barijera, kućište se može otvoriti bez upotrebe ključa ili alata i bez isključenja dijelova pod naponom.

54

Zaštita od električnog udara u slučaju kvara, koja se još i naziva "zaštita od indirektnog dodira”, namijenjena je zaštiti od električnog udara u slučaju kvara izolacije ¡zmeđu dijelova pod naponom i izloženih vodljivih dijelova. Za svaki strujni krug ili dio električne opreme primjenjuje se najmanje jeclpajod sljedećih mjera:_ zaštita automatskim isključenjem napajanja,_ zaštita uporabom opreme klase II ili ekvivalentnom izolacijom,_ zaštita uporabom “malog radnog napona" (FELV),__ zaštita električnim razdvajanjem.

Zaštitni strujni krug sastoji se od zaštitnih vodiča ili vodljivih dijelova kućišta ili s tro ja . On mora povezivati sve izložene vodljive dijelove električne opreme i stroja. Neprekidnost zaštitnog strujnog kruga mora se izvesti učinkovitim spojevima, tj. zaštitnim vodičima ili direktno mehaničkim dijelovima.

Kada se neprekidnost zaštitnog strujnog kruga može prekinuti pomoću konektora ii, utikača i utičnice, zaštitni strujni krug mora se prekinuti samo ako su vodiči pod naponom prekinuti. Metalna kućišta konektora ili utikača i utičnica uređaja moraju se spojiti sa zaštitnim krugom, osim kada se koriste za strujni krug s malim naponom.

Aktuatori električnih upravljačkih uređaja (tipkala, tipke, ručice, krugovi itd.) su:a) izrađeni od izolacijskog materijala ili opskrbljeni dodatnom izolacijom ili pojačanom izolacijom koja ih izolira od drugih vodljivih dijelova;b) električni spojeni, sigurno i permanentno, na zaštitni strujni krug.

Izloženi vodljivi dijelovi kao što su vijci, zakovice, natpisne pločice, dijelovi unutar kućišta, bez obzira na veličinu, kao što su elektromagneti kontaktora ili releja, mehanički dijelovi uređaja itd. ne pripadaju zaštitnom strujnom krugu ako su montirani tako da ne prouzrokuju opasnost za radnika.

Zaštita upotrebom opreme klase II ili ekvivalentnom izolacijom sprečava pojavu opasnih napona na pristupačnim dijelovima zbog kvara na osnovnoj izolaciji. Ova zaštita osigurava se upotrebom:- električnih uređaja ili aparata koji imaju dvostruku ili pojačanu izolaciju (oprema

klase II u skladu s HRN-om N.A9.001 od 1980. - Klasifikacija elektronskih i električnih uređaja s obzirom na zaštitu od električnih udara);

- tvorničkih izrađenih sklopova, ili- dodatne ili pojačane izolacije u skladu s HRN-om N.B2.741 od 1989. za električne

instalacije u zgradama odnosno zahtjevima za sigurnost od električnog udara.

Zaštita upotrebom "malog radnog napona” (FELV) sprečava pojavu opasnog napona na izloženim vodljivim dijelovima pri pojavi kvara u izolaciji strujnog kruga malog napona prema HRN-i N.B2.741 od 1989. Najviši napon u krugovima zaštićenim ovom mjerom ne smije prelaziti 50 V (efektivna vrijednost) a.c. ili 120 V d.c. uz maksimalnu valovitost od 10%.

Transformatori koji se koriste za takvo napajanje moraju biti prema HRN-u N.H8.010 od 1987. (transformatori za razdvajanje i sigurnosni transformatori za razdvajanje - opći tehnički uvjeti i ispitivanja).

Utikači i utičnice koji se primjenjuju u takvim strujnim krugovima moraju ispunjavati sljedeće uvjete:- utikači ne smiju ulaziti u utičnice strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom točkom, ~~ utičnice moraju isključivati utikače strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom točkom.

55

Električno razdvajanje pojedinačnog strujnog kruga sprečava udarne struje kroz kontakt s izloženim vodljivim dijelovima koji mogu doći pod napon greškom u funkcionalnoj izolaciji dijelova pod naponom u tom strujnom krugu. Za ovaj tip zaštite treba vidjeti HRN N.B2.741 od 1989. - za električna,instalacije u zgradama odnosno za zahtjeve za sigurnost od električnog udara.Zaštita od direktnog i indirektnog dodira “malim naponom stroja” (MELV)predviđena je za zaštitu od opasnosti direktnog dodira s dijelovima pod naponom, kao i od opasnosti kvara u izolaciji između dijelova pod naponom i izloženih vodljivih dijelova. Najviši napon u strujnom krugu ne smije prelaziti 25 V (efektivna vrijednost) izmjenične struje ili 60 V jednosmjerne struje, s tim da u posebnim uvjetima, npr. u vlažnom prostoru mogu biti potrebne manje vrijednosti napona. Utikači ne smiju ulaziti u utičnice strujnih krugova koji nisu u skladu s ovom zaštitom.

Regulativa pravilnika

Pravilnik o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisuje karakteristike, uvjete, zahtjeve, označivanje i obilježavanje uređaja i opreme, tehničke zaštitne mjere te postupak i način kontroliranja električnih instalacija i prilikom toga utvrđuje hrvatske norme na osnovi kojih se određuju pojedinosti. Međutim, prema članku 2. ovog pravilnika njegove odredbe se ne odnose na proizvodnu opremu u industriji, rudnike, prostorije ugrožene od eksplozija i opremu za medicinske svrhe.

Pravilnikom o zaštiti na radu pri korištenju električne energije (N.N., br. 9/87.) propisuju se pravila zaštite na radu za otklanjanje opasnosti od električne energije pri uporabi sredstava rada. Ova pravila sastoje se naročito u pogledu posluživanja električnim postrojenjima, organizacijskih uvjeta za siguran rad, internog nadzora i dr.

Hrvatskim normama N.A 0.826 od 1986. i N.A. 0.441 od 1985. utvrđuju se termini i definicije s polja električnih instalacija u zgradama i sklopnih aparatura. Neki termini i definicije koje se odnose posebno na zaštitu na radu jesu:- Isključivanje radi mehaničkog održavanja - znači djelovanje namijenjeno isključenju napajanja dijelova opreme napajane električnom energijom radi sprečavanja različitih opasnosti od električnog udara ili električnog luka za vrijeme neelektričkih radova na toj opremi.- Hitno isključivanje (isključivanje u slučaju opasnosti) znači djelovanje predviđeno za otklanjanje neočekivanih opasnosti u najkraćem mogućem vremenu.- Hitno zaustavljanje (zaustavljanje u slučaju opasnosti) - znači hitno isključivanje radi zaustavljanja pogona koji postaje opasan.

Članak 20.

Oruđe na električni pogon u prostorijama ili na mjestima s posebnim opasnostima, npr. u vlažnim prostorijama, vrućim prostorijama, prostorijama ugroženim od zapaljivih ili eksplozivnih smjesa, moraju udovoljavati posebnim uvjetima prema odgovarajućim hrvatskim normama i propisima o tehničkim normativima.

56

Protueksplozijska zaštita propisana je s više hrvatskih normi, a među njima mogu se istaknuti sljedeće:- HRN N.S8.010 od 1987.: Električni uređaji u prostorima ugroženim eksplozivima,- HRN N.S8.011 od 1981.: Opći zahtjevi za konstrukciju protiv eksplozijski zaštićenih

električnih uređaja namijenjenih za upotrebu u prostorima ugroženim od eksplozivne atmosfere,

- HRN N.S8.090 od 1982.: Zahtjevi za električne instalacije i uređaje u prostorima ugroženim od eksplozivne atmosfere (izuzev rudnika),

- HRN N.S8.201 od 1987.: “Povećana sigurnost’’. Opći tehnički uvjeti,- HRN N.S8.202 od 1987.: Telekomunikacijski uređaji i sastavni dijelovi za elektroniku

i vrstu zaštite “povećana sigurnost” ,- HRN N.S8.244 od 1987.: Posebni uvjeti za motore u “povećanoj sigurnosti”,- HRN N.S8.302 od 1987.: Kategorizirani strujni krugovi.

HRN N.S8.010 od 1987. utvrđuju se dodatni zahtjevi za izvedbu, izbor i upotrebu električnih uređaja industrijske izvedbe u prostorima u kojima se eksplozivi proizvode ¡li prerađuju. Eksplozivima se smatraju: privredni eksplozivi, sredstva za paljenje eksploziva, pirotehnički proizvodi, privredna municija, barut i sirovine eksplozivnog karaktera za proizvodnju eksploziva.

Pločica za označavanje električnih uređaja mora sadržavati sljedeće podatke: naziv proizvođača, oznaku tipa uređaja, oznaku “Eks”, tvornički broj, oznaku HRN N.S8.010 od 1987., broj tipskog ispitivanja.

Pravilnikom o tehničkim normativima za električna postrojenja i uređaje u rudnicima s površinskom eksploatacijom mineralnih sirovina (Službeni list, br. 66/ 87.) propisani su tehnički normativi za električne instalacije, postrojenja i uređaji koji čine galvansku cje linu s e lektričnom mrežom u rudnicim a s površinskom eksploatacijom odnosno površinskim kopovima. Odredbe ovog pravilnika ne odnose se na električne instalacije, postrojenja i uređaje u podzemnim dijelovima rudnika.

Tim pravilnikom određuju se pojedinosti za tzv. prijenosna pogonska sredstva (strojevi, uređaji, transformatori i dr. na etažama kopa ili radilištima) s aparatima za uključivanje, upravljanje i pokretanje tih uređaja, te uređaji za rasvjetu. Propisana je zaštita od izravnog dodira, zaštita od neizravnog dodira, zaštita od preopterećeja i kratkog spoja, posebni uvjeti za električne uređaje, kabeli i vodovi, električno paljenje mina; održavanje, ispitivanje, pregledi i popravci električnih uređaja i instalacija.

U poglavlju o posebnim zahtjevima propisano je da električni strojevi, transformatori, ispravljači i akumulatori moraju biti:- zaštićeni od prodora stranih tijela i prašine, kao i od ulaska vode u skladu s

hrvatskim normama,- osigurani od mehaničkih oštećenja i imati odgovarajuće hlađenje,- opterećeni na odgovarajuću vrijednost u prostoru s temperaturom okoline većom

od nazivne temperature,- otporni prema potresima na radilištima za otkop i pripremu.

Signalni uređaji moraju biti napajani iz izvora koji je galvanski odvojen od elektro­energetske mreže. U instalaciji signalnih uređaja pojedini strujni krugovi moraju se zaštititi od kratkog spoja, a izvori struje od preopterećenja.

Pravilnikom o tehničkim normtivima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list, br. 20/88. i 90/91.) utvrđeni

57

su uvjeti i zahtjevi kojima mora biti udovoljeno pri izvedbi električnih postrojenja, uređaja i instalacija. Prema ovom pravilniku propisani su zaštita ograničenjem napona^ zaštita ograničenjem energije izboja, zaštita od izravnog dodira, zaštita dijelova pod naponom - izoliranjem, zaštita od napona pogreške, sustavi zaštite mreže, zaštitno uzemljenje izoliranih sustava, nulovanje, zaštitni spoj na struju pogreške, zaštitni spoj na napon pogreške, zaštita od kratkog spoja, preopterećenja i nastanka napona, zaštita od preopterećenja, električni strojevi, transformatori, kondenzatori, ispravljači i akumulatori; sklopna postrojenja, razdjelna postrojenja i električne pogonske prostorije, aparati za sklapanje i zaštitu, rasvjeta, signalni uređaji, dojavni uređaji, prijenosna pogonska sredstva (uređaji, strojevi, transformatori i dr.), kabeli i vodovi, električno zavarivanje, električno paljenje mina, električna postrojenja, uređaji i instalacije u rudnicima ugroženim opasnim plinovima i prašinom; održavanje, pregledi, popravci i ispitivanje električnih postrojenja, uređaja i instalacija.

Članak 21.

Pri upotrebi oruđa pogonjenog motorima s unutarnjim izgaranjem (s tekućim ili plinskim gorivom) mora se, uz ostalo, osobito osigurati:

1) smještaj u posebnu prostoriju, ako je oruđe locirano na stalnome mjestu rada;

2) poseban način temeljenja, ako pri njegovoj upotrebi nastaju vibracije koje se prenose na građevinski objekt u kojem rade radnici;

3) odvod ispušnih plinova van objekta odnosno zone rada radnika i dovod svježeg zraka;

4) dovod pogonskih goriva iz spremnika nepropusnim i sigurno postavljenim cjevovodom, pripadnim armaturama i drugim sastavnim dijelovima.

Ovom odredbom utvrđene su osnovne i karakteristične zaštitne mjere prilikom uporabe s unutarnjim izgaranjem. Motori s unutarnjim izgaranjem (primjenjuju se u različite svrhe, ali uglavnom kao pogonski motori, npr. za pogon: kompresora, crpki, dizalica, vitla i drugih uređaja na brodovima, brodova; radnih strojeva za transport općenito, oruđa u poljodjelstvu, šumarstvu i građevinarstvu itd. Analogne mjere zaštite primjenjuju se i u ispitnim stanicama i remontnim radionicama, gdje se ispituju ili popravljaju motori s unutarnjim izgaranjem.

Motori s unutarnjim izgaranjem dijele se na lake i teške. Kod lakih motora (Ottovi motori) motor usisava smjesu zraka i goriva, a kod teških (Dieselovi motori) motor usisava čisti zrak, dok se gorivo ubrizgava u cilindar motora pomoću crpke za gorivo. Podjela na lake i teške motore proizlazi iz razmjera težine motora po jednom kilovatu, naime težina kod teških motora iznosi od 43 do 68 NAVk, a kod lakih motora 17,5 do 32,5 N/kW. Potrošnja goriva iznosi 2,1 do 2,5 N/kWh za teške i 2,6 do 3,4 N/kWh za lake motore.

Točka 1.:

Ovom odredbom određuje se smještaj motora s unutarnjim izgaranjem u posebnoj prostoriji ako pri njegovoj uporabi nastaje prekomjerna buka, što zapravo znači da se zahtijeva prostorna izolacija radi zaštite radnika od takve buke.

58

Razina buke pojedinih motora s unutarnjim izgaranjem je različita jer ovisi o tipu rnotora \ njegovoj snazi. Razine buke su od 80 do 115 decibela i to srednje visoke frekvencije. Radi bolje informacije navode se neki primjeri izmjerene buke kod nekih ovakvih motora: *_ motori nekih putničkih automobila (mjereno ispod poklopca):

84 decibela_ motor nekog teretnog automobila (mjereno ispod poklopca):

86 decibela__ motor nekog teretnog automobila, jačeg od 150 kW (mjereno ispod poklopca):

90 decibela_ brodski dizelski motor:

100-115 decibela

Realno rečeno, gotovo svi motori s unutarnjim izgaranjem stvaraju prekomjernu buku, jer se u znanstvenim krugovima smatra da je buka od 65 do 90 decibela štetna Za ljudski organizam. Stupanj buke više od 100 decibela izaziva jaku agresivnost bez obzira na individualni ljudski faktor.

Točka 2.:

Ovom odredbom utvrđuje se poseban način temeljenja ako se prilikom rada motora s unutarnjim izgaranjem prenose vibracije na građevinski objekt u kojem rade radnici. Smisao ove mjere zaštite je da se zaštite radnici od vibracija kojima bi oni mogli biti izloženi preko poda ili drugih dijelova građevinskog objekta.

Temeljenje motora s unutarnjim izgaranjem može biti s različitim izvedbama kako u pogledu ugradbe amortizera tako i u pogledu izvedbe poda za smještaj. Podloga na kojoj je smješteno oruđe s vibracijama može znatno utjecati na širenje vibracija po radnoj prostoriji ili zgradi, a može i uspješno spriječiti širenje vibracija ako se temeljni pod odvoji na odgovarajući način od ostalog poda u prostoriji. Ostale pojedinosti u svezi s ovim rješenjem vidjeti u poglavlju "Oruđa s bukom i vibracijama".

Točka 3.:

Ovom odredbom zahtijeva se odvod ispušnih plinova izvan objekta ako je motor s unutarnjim izgaranjem smješten u građevinskom objektu. Osim toga, zahtijeva se odvod ispušnih plinova izvan zone rada radnika bez obzira da li je motor smješten u građevinskom objektu ili vani na otvorenom prostoru.

Sastav ispušnih plinova je različit, a ovisi prvenstveno o upotrijebljenom motornom gorivu (benzin, nafta i dr.), zatim o kompresiji smjese (gorivo-zrak), vrsti motora (četverotaktni ili dvotaktni), radnoj temperaturi motora (hladni ili topli motor), održavanju motora i o iskorištenosti motora.

U ispušnim plinovima benzinskog motora s unutarnjim izgaranjem ima otrovnog bezmirisnog ugljičnog monoksida u razmjerno velikim količinama. U ispušnim plinovima dizelskog motora gotovo i nema ugljičnog monoksida, ali ima tvari, koje nadražuju i oštećuju sluznice dišnih organa i očiju. U tablici su prikazani rezultati mjerenja sadržaja opasnih tvari u ispušnim plinovima, za benzinsko i dizelsko gorivo, prilikom praznog hoda, srednje vožnje i maksimalne turaže motora.

59

Tablica 3. Sadržaji opasnih tvari u ispušnim plinovima motora

Sadržaj opasnih tvari u ispušnim plinovima

Prazan hod Srednja vožnja 5 0 do 6 0 km/h ^

Maksimalna turaža

g o r ~ i v : abenzin%

dizel%

benzin%

dizel____%

benzin%

dizei______

CO - ugljični monoksid 9 - 14 0,1 ' 3 - 5 0,1 1 - 3 0,2

C 02- ugljični dioksid

6,5 - 8 4,3 9-11 4,2 12 -13 7

Klitrozniplinovi

do 0,4 0,09 0,06 0,04 - -

Mjere opreza primjenjuju se prilikom rada dvotaktnih motora, jer ti motori stvaraju veće količine plinova i s većim postotkom otrovnih sastojaka.

Prostorija u kojoj radi motor s unutarnjim izgaranjem mora se umjetnim putem provjetravati, i to zagađeni zrak se mora isisavati i zamjenjivati istom količinom svježeg i čistog zraka.

Ispušni plinovi i benzinske pare su teže od zraka te se skupljaju iznad poda prostorije. S obzirom na to, usisna ušća ili otvori u zidu moraju biti postavljeni iznad poda prostorije.

Pravilnikom o tehničkim normativima za strojeve s dizelskim motorima koji se upotrebljavaju pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama (Službeni list, br. 66/78.) propisani su tehnički normativi za strojeve s dizelskim motorima koji se upotrebljavaju pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama. Među ostalim propisane su i ove pojedinosti:- pod dizelskim strojevima razumijevaju se sve vrste strojeva koji se upotrebljavaju .

pri izvedbi rudarskih podzemnih radova (osim dizelskih lokomotiva),- dizelski stroj ne može se upotrebljavati prije nego što se utvrdi da je prikladan za

upotrebu pri podzemnim rudarskim radovima u nemetanskim jamama i o tome izda potvrda o prikladnosti;

- za dizelske strojeve, u pravilu, upotrebljavaju se četverotaktni dizelski motori s indirektnim ubrizgavanjem goriva (dvostupanjskim izgaranjem) ili motori s direktnim ubrizgavanjem goriva,

- jame u kojima se upotrebljavaju dizelski strojevi moraju imati mehaničko provjetravanje s pomoću ventilatora, a slijepe prostorije moraju se posebno provjetravati kompresijskim ili kombiniranim načinom provjetravanja,

- sastav jam skog zraka mora u svemu odgovarati maksimalno dopustivim koncentracijama štetnih tvari (MDK), a uz to mora osigurati takvo provjetravanje da sadržaj kisika u zraku ne padne ispod 19 obujamskih postotaka,

- za opasne plinove koji se pojavljuju u zraku jamskih prostorija, gdje rade dizelski strojevi, maksimalno dopustive koncentracije pri kojima se može raditi bez posebnih zaštitnih sredstava iznose:

~ ugljičnog monoksida (C O )......................................... 0,005 obujamskih postotaka

60

_ ugljičnog dioksida (C02)............ ............. ..... 0,5_ dušičnog monoksida (NO).......... ................... 0,0025_ dušičnog dioksida (N02)............ ................... 0,0005_ sumpornog dioksida (S02)......... ................... 0,0004_ formaldehida.................................. ........ r.'..... * 0,00008

akroleina......................................... ................... 0,00001

obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka obujamskih postotaka

__ radilišta na kojima rade dizelski strojevi moraju se neprekidno provjetravati tijekom njihova rada na način predviđen odobrenim rudarskim projektom; dijelovi jame u kojima se upotrebljavaju dizelski strojevi čine posebne vjetrene odjele,

_ ako se indiciranjem utvrdi da je vrijednost CO = 0,12 % obujamskih u ispušnim plinovima dizelskog stroja, stroj se mora isključiti iz rada, svakih petnaest dana za vrijeme rada najvećeg broja dizelskih strojeva, mora se indicirati ugljični monoksid

- (CO) i ugljični diosid (C02) u zraku u jamskim prostorijama u kojima rade dizelski strojevi,

__ goriva za dizelske strojeve moraju biti u skladu s hrvatskim normama za dizelska goriva, uputom proizvođača stroja i ovim zahtjevima:— palište goriva u zatvorenoj posudi (po Abel-Penskom) mora biti iznad 60 °C

sadržaj sumpora u postotku mase mora biti ispod 0,5~ cetanski broj mora iznositi 45— gorivo ne smije sadržavati mehaničke nečistoće

- uređaji za pročišćavanje izlaznog plina (vodeni pročistači, katalitički pročistači i dr.) moraju se održavati prema uputi proizvođača.

Članak 22.

Ako na cijevima, priključnim cjevovodima i spojnim mjestima za hidraulične i parne uređaje postoji mogućnost da se tlak poveća iznad dopuštene veličine, moraju postojati uređaji koji će sniziti tlak unutar dopuštenih granica.

Vidjeti komentar o sigurnosnim ventilima uz članak 24.

Članak 23.

Oruđe koje se koristi plinovitim, tekućim ili krutim gorivima mora biti opremljeno zaštitnim uređajima tako da ne postoji mogućnost ispuštanja goriva i stvaranja požarno-eksplozivnih smjesa ili smjesa opasnih za zdravlje.

Karakteristične osnovne opasnosti od kotlova s plinskim gorivom (plinskih naprava za pripremu hrane, peći za grijanje prostorija, grijači vode, kotlovi, industrijske peći i dr.) jesu:- stvaranje eksplozivnih smjesa plina u zraku radne prostorije;- koncentracija plinskih proizvoda izgaranja u zraku radne prostorije.

Eksplozivne smjese plina u zraku radne prostorije mogu nastati ako plin propušta na spojevima cijevi, armaturama i pridodanim uređajima na cjevovodu za dovod plina. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je spojeve izvoditi ispravno i u skladu s propisima hrvatskih normi i općepriznatih pravila, kao i pvoremeno pregledati i ispitivati te spojeve s obzirom na potencijalnu propusnost. Osim toga, propuštanje plina moguće je i neposredno na plinskim plamenicima u slučaju kvara na njima, i to tijekom rada trošila ili oruđa, ili, pak, njihovog mirovanja.

61

Ako se plinski proizvodi ne odvode iz plinskih trošila ili oruđa na neki organizirani način (dimovodni kanali s prirodnim ili prisilnim propuhom i dr.) i to zbog nepravilnosti u izvedbi tih dimovodnih uređaja ili zbog toga što oni ne postoje ili što su začepljeni moguća su trovanja radnika s teškim posljedicama za život i zdravlje zbog njihovih koncentracija u radnoj prostoriji. - .

Karakteristične opasnosti od kotlova s tekućim gorivom (kotlovi, peći u industriji i dr.) jesu:- propuštanje tekućih goriva (etilizirani benzin, nafta i dr.) na spojevima cjevovoda,

armaturama, uređaja na cjevovodu i drugim mjestima, te stvaranje izvora za požar i eksploziju;

- koncentracija plinskih proizvoda izgaranja u zraku radne prostorije.

Hrvatskom normom HRN M.E6.120 od 1987. utvrđuju se zahtjevi za konstrukciju i kakvoću kotlova za centralno grijanje, u kojima izgara tekuće i plinsko gorivo prema klasifikaciji i nomenklaturi u skladu s HRN-om B.HO.500 od 1965. Za kotlove ložene plinom i tekućim gorivom zahtijeva se primjena odgovarajućih dimnjaka, ovisno o nazivnoj snazi kotla i s određenim dimenzijama.

Karakteristične opasnosti od kotlova s krutim gorivom su zagađenja prašinom, opasnosti od požara ili eksplozija na samom ložištu ili pred ložištem, kao i koncentracija proizvoda izgaranja u prostoriji kotlovnice. Hrvatskom normom HRN M.E6.110 od 1987. propisuje se o ložištu sljedeće: da ono može biti s ručnim ili mehaničkim ubacivanjem goriva, mora biti oblikovano da u njemu gorivo lako izgara do kraja, mora odgovarati vrsti goriva, mora imati dovod primarnog i sekudarnog zraka, kao i odvod dimnih plinova, potom da pri izgaranju ne nastaju proizvodi koji bi previše zagađivali zrak.

Osim toga, propisani su priključak na dimnjak, kao i zaštita od eksplozivnog izgaranja, otvor za punjenje, regulator izgaranja, temperatura dimnih plinova, nepropusnost za plinove izgaranja, emisija krutih čestica i dr.

Članak 24.

Na oruđu koje u svojem sastavu ima tlačnu posudu moraju biti postavljeni uređaji za zaštitu od porasta tlaka.

U ovoj odredbi govori se o “oruđima koja u svom sastavu imaju tlačnu posudu”, te je potrebno zauzeti stajalište o pojmu takvih oruđa, kako ne bi bilo različitih tumačenja. Prema definiciji stavka 1. članka 2. ovog pravilnika, pod oruđima se smatraju, među ostalim, i postrojenja, kod kojih (npr. kompresorsko postrojenje) ima tlačnu posudu odvojenu od kompresora, ali je u sastavu cjelokupnog postrojenja kao oruđa za rad. Prema tome, ovaj pojam "u svom sastavu" treba shvaćati kao funkcionalnu cjelinu. To znači da tlačna posuda može biti u istom kućištu ili kompleksu s ostalim dijelovima oruđa, ali može biti konstrukcijski odvojena, ali je u funkcionalnoj cjelini s ostalim dijelovima oruđa, te se smatra da je u sastavu oruđa za rad. Obje izvedbe pokazane su na slici 26.

62

a. kompresorski agregat u jednom kompleksu

Kompresor

T lačnaposuda

1-2% pad - . #

Sprem nik stlačenog zraka unutar jednog pneum atskog postrojenja

G arnitura za priprem anje zraka

p r \ #Posuda zasakupljanje kondenzata

Pipao za ispuštanje

b. postrojenje za komprimirani zrak

•¥

Slika 26. Oruđa s kompresorskim djelovanjem, koja u svojem sastavu imaju tlačnu posudu

HRN-om M.E2.170 od 1984. (tlačne posude) utvrđuju se tehnički zahtjevi za sigurnosne ventile i druge sigurnosne uređaje kojima se sprečava nedopušteno prekoračivanje tlaka otvaranjem sigurnosnih ventila ili zatvaranjem sigurnosno-zapornih ventila. Mjere i normativi za tlačne posude jednako se odnose i na cijevi odnosno priključne cjevovode.

Sigurnosni ventili moraju se tako dimenzionirati i podesiti da se njima ograničava prekoračivanje najvećeg dopuštenog radnog tlaka u posudi odnosno porast tlaka otvaranja najviše do:- 0,5 bar za posude s tlakom do 3 bar,- 15 % za posude s tlakom 3 do 60 bar,- 10 % za posude s tlakom većim od 60 bar.

HRN-om M.EO.060 od 1982. (termoenergetski uređaji i tlačne posude) utvrđuju se zahtjevi za sigurnosne ventile neovisno o fluidu za koji su namijenjeni. Prema ovoj normi utvrđene su sljedeće definicije i podjele:1. Sigurnosni ventil automatski ispušta određenu količinu radne tvari, bez udjela druge energije same radne tvari, na takav način da sprečava prekoračivanje unaprijed zadanog tlaka, tako predviđen da se zatvara kada tlak padne na vrijednost normalnih radnih uvjeta. Ventil može biti stavljen u pogon i pomoću nekog izvora energije koji je neovisan o energiji fluida, ako je to predviđeno hrvatskim normama za pojedine vrste opreme pod tlakom.

63

2. Sigurnosni ventil s neposrednim djelovanjem je ventil u kojem se sili koja djeluje na zaporno tijelo, zbog tlaka fluida, suprotstavlja sila koja nastaje djelovanjem kontrautega, poluge s kontrautegom ili opruge.3. Sigurnosni ventil s komandom je ventil kod kojeg zaporno tijelo može biti podignuto pomoćnim uređajem i pri nižim tlakovima od-’ zadanpg tlaka otvaranja, a koji i u slučaju otkazivanja ovog pomoćnog uređaja odgovara zahtjevima navedene norme4. Sigurnosni ventil s dodatnim opterećenjem je ventil kod kojeg je zaporno tijelo dodatno opterećeno, da bi se povećala nepropusnost do trenutka kada tlak na ulazu dostigne vrijednost tlaka početka otvaranja.5. Sigurnosni ventil s upravljanjem je ventil kojeg je funkcioniranje upravljano i kontrolirano preko fluida iz upravljačkog uređaja koji je, također, sigurnosni ventil s neposrednim djelovanjem.

S obzirom na zaštitu na radu, mogu se istaknuti ove pojedinosti u pogledu sigurnosnog ventila:- sigurnosni ventil i njihovi pomoćni uređaji moraju biti zaštićeni od mogućnosti

proizvoljne promjene podešavanja ventila ili načina funkcioniranja;- sigurnosni ventili moraju biti tako izvedeni da je u predviđenim temperaturnim

uvjetima moguće pomicati pokretne dijelove;- nepropusnost sigurnosnih ventila ne smije se ostvarivati primjenom sile;- sigurnosni ventili koji su opterećeni utegom preko poluge moraju imati uteg za

opterećenje iz jednog komada;- sigurnosni ventili s više zapornih tijela ventila moraju imati neovisna opterećenja

pojedinih zapornih tijela;- na kućištima sigurnosnih ventila, gdje se može skupljati kondenzat, postavljaju se

vodovi za njegovo skupljanje. Izdvojeni kondenzat mora se odvesti vodovima za ispust;

- za sigurnosne ventile s upravljanjem obvezna su redovna ispitivanja funkcionalnosti prema tehničkoj uputi proizvođača. Pri ispitivanju mora se provjeriti da li je ostvaren zahtjevni kriterij otvaranja, npr. veličina i vremenski porast sila opterećenja i rasterećenja, kao i besprijekoran rad do punog otvora glavnog ventila;

- na sigurnosnim ventilima moraju se postaviti ispušni vodovi ili drugi uređaji za zaštitu radnika radi istjecanja medija, ako postoji direktna ili indirektna opasnost za ljude i okolinu;

- kućište i vodovi moraju se osigurati protiv zamrzavanja ili očvršćavanja medija;- sigurnosni ventili moraju biti pristupačni za ispitivanje funkcionalne sposobnosti i

održavanje;- sigurnosni ventili moraju biti zaštićeni od štetnih vanjskih utjecaja;- sigurnosni ventili postavljaju se na tlačne posude u zoni plina ili pare, izvan mjesta

s kojeg može nastati povlačenje tekućine ili na cjevovod povezan s plinskim prostorom; kada se sigurnosni ventili koriste za tekućine, mjesto postavljanja ventila mora biti ispod razine tekućine;

- materijali (metali i nemetali) za sve dijelove, ovisno o mediju, moraju se birati tako da su primjenjivi za zadane tlakove i temperature i da su dovoljno postojani na koroziju,

- svi ventili moraju biti plombirani od proizvođača.

64

HPN-om M.EO.060 od 1982. propisano je označavanje sigurnosnih vetila. Na .. 10 ventila ili pločicu čvrsto postavljanu na tijelo moraju se staviti sljedeće oznake:

tlJnazivni ulazni promjer,"" oZnaka materijala tijela ventila,^ tvrtka odnosno naziv proizvođača, ; *

strelica koja označava smjer tečenja, ako su ulaz i izlaz istog promjera i istog pazivnog tlaka.

Na etiketi za identifikaciju, čvrsto postavljenoj na sigurnosnom ventilu moraju

l1

l i

biti sljedeći podaci:___ najveća dopuštena radna temperatura (°C),

tlak početka otvaranja (bar),I ©znaka HRN M.EO.060 od 1982.,__ Koeficijent protoka ili deklarirani protok,_ površina istjecanja (mm2),_ hod (mm) i odgovarajući nadtlak (%).

Članak 25.

Energetski vodovi oruđa moraju biti označeni odnosno obojeni odgovarajućim propisanim prepoznatljivim bojama, u skladu s propisima o tehničkim normativima, odgovarajućim hrvatskim normama i općepriznatim pravilima, ako ne postoje propisi.

Pravilnikom o tehničkim mjerama za pogon i održavanje elektroenergetskih postrojenja (Službeni list, br. 19/68.) propisano je da sve cjevovode elektroenergetskih postrojenja termoelektrana (doprema i priprema goriva, kotlovskih postrojenja parnih turbina, rashladnih uređaja, pripreme vode) treba radi boljeg raspoznavanja i pregleda označiti odgovarajućim bojama (Tablica 4.).

65

Tablica 4. Bojenje cjevovoda postrojenja termoelektrana

Namjena Osnovnaboja

Oznaka cjevovoda Namjena

para crvenaS :

crvenocrveno-bijelo-zelenocrveno-zeleno-crveno

zasićena para pregrijana para ispusna para

voda zelena zelenozeleno-bijelo-zeleno zeleno-crveno-zeleno svijetlo zeleno zeleno-žuto-zeleno

pitka voda topla voda napojna vođa bunarska voda kondenzirana voda

svijelozeleno-crveno-svljetlozelenozeleno-crno-zeleno

meka voda otopna voda

zrak plava plavoplavo-bijelo-plavoplavo-crveno-plavoplavo-crno-plavo

zrak-pahuljke topli zrak stlačeni zrak ugljena prašina

plin žutažutožuto-bijelo-žutožuto-plavo-žutožuto-zeleno-žuto

gradski plinacetilenvodikugljični dioksid

vakuum siva sivo vakuum

Ako su cjevovodi promjera do 50 mm, trebaju biti obojeni po cijeloj dužini. Kad su cjevovodi promjera iznad 50 mm, moraju se na prirubnicama označiti i strelicama, koje pokazuju smjer protjecanja, i to na određenim razmacima ovisno o dužini cjevovoda, položaju i boljem uočavanju.

Za ostale cjevovode ne postoje odgovarajuće norme. U inozemstvu pojedine države imaju različite boje za iste medije, a neke države nemaju odgovarajuće norme. U mnogim zemljama prihvaćene su boje za cjevovode kako prikazuje Tablica 5.

Neprihvaćanje da se cijevi za paru boje crvenom bojom (što je prema tradiciji prihvaćeno u normama mnogih zemalja) i njezina zamjena bojom aluminija objašnjeno je s više razloga. U prvome redu, time što su danas najpostojanije boje na toplini, u stvari, lakovi i emajli srebrnastih tonova. Očito su zbog toga za bojenje parnih vodova primijenjene aluminijske boje.

66

fabl>ca 5‘ Prec*ložene k°Je za cjevovode

Namjena Boja

1 Voda ‘ zelena2. Para aluminijska3 Zrak (uključujući stlačeni zrak i vakuum) bijela4 plinovi (uključujući tekućine i rezrijeđene plinove) otvoreno plava5. Kiseline narančasta6. Lužine ljubičasta7 proizvodi nafte,ulja i ostale zapaljive tekućine mrkag Tekući prehrambeni proizvodi bežg. Ostale nezapaljive tekućine 10.Protupožarni sastojci (voda za gašenje požara,

sprinkler sustav,ugljični monoksid,inertni plinovi i para

siva

za gašenje požara, uređaji za rastjerivanje pjene, itd.) crvena11 .Kanalizacija crna

Drugo, u skladu s međunarodnim pravilima, crvenom bojom treba obojiti protupožarne uređaje, što je i bilo uzeto u obzir pri izboru boje za obilježavanje cijevi sa sastojcima za gašenje požara. Treće, kao što pokazuje iskustvo, bojenje cjevovoda pare crvenom bojom stvara u nekim toplim pogonima (npr. u kotlovnicama i si.) nepoželjnu koncentraciju toplih tonova, u psihološkom smislu.

Uporaba bijele boje za zračne cjevovode objašnjavana je željom da se vidljivo rasterete ove komunikacije i da im se da najsvjetlija boja, koja najmanje upija svjetlost, uzimajući u obzir da one prolaze po gornjim dijelovima prostorije i da se često raspoređuju prema prozorima.

Za bojenje plinskih cjevovoda predložena je otvoreno plava boja, umjesto tradicionalnog bojenja žutom bojom u mnogim zemljama. U tom slučaju na izbor boja utjecala je okolnost što je žuta boja, u skladu s pravilima primjene boja, bila predložena za prstene upozorenja, koji se nanose na cijevi koje provode opasne tvari.

Odluku o prihvaćanju narančaste i Ijubičate boje za bojenje cijevi s kiselinama i lužinama nametnula je međunarodna praksa. Obje ove boje dovoljno su “aktivne” , “upadljive” i "opominjajuće” i odgovaraju agresivnim svojstvima onih tvari koje one označavaju. Mnoge se primjenjuju u inozemstvu za obilježavanje cijevi kojima se transportiraju kiseline i lužine.

Mrka boja za bojenje cijevi s naftnim proizvodima, uljima i zapaljivim tekućinama, također, je prihvaćena u svezi s njezinom širokom upotrebom za bojenje cjevovoda za ulje i benzin u mnogim stranim zemljama. Ona dobro asocira s mrkom bojom ulja, mazut i druge tamne proizvode nafte i odgovara boji koja je veoma postojana na dugotrajno djelovanje ulja i benzina.

Siva boja za cijevi s ostalim nesagorivim tekućinama prihvaćena je zato što dobro izražava neutralna svojstva tvari dane skupine.

Crna boja za kanalizacijske cijevi izabrana je zato što se obično za njihovo bojenje upotrebljavaju asfaltno-bitumenske i druge antikorozivne prevlake koje imaju cmu boju.

67

Uzimajući u obzir pozitivna i negativna svojstva postojećih načina, da bi s6 utvrdila svojstva sadržaja u cijevima, CNII za industrijske objekte predlaže sljedeći sustav zaštitnog bojenja cjevovoda:- crveni prstenovi za upozorenje na lakozapaljive požarne i eksplozivne tvari;- žuti prstenovi za obilježavanje opasnih i štetni h^vari za zdravlje ljudi (otrovnih

toksičnih, zagušljivih, koje izazivaju kemijske ili termičke opekline, pod visokim tlakom ili dubokim razrijeđenjem i si.);

- zeleni prstenovi za bezopasne i neutralne tvari.

a. pri posebno visokim parametrima, povećanoj agresivnosti i posebnoj opasnosti transportiranih tvari;

b. pri manje izraženim svojstvima transportiranih tvari

Slika 27. Preporučene veličine obojenih prstenova koji karakteriziraju svojstva transportnih tvari

Takav sustav odabira boja veoma je jednostavan i pogodan za praćenje i odgovara tradicionalnim predstavama ljudi o značenju danih boja.

Upozoravajuće prstenove crvene i žute boje treba nanositi u intervalima, ovisno o stupnju štetnosti ili agresivnosti tarnsportiranih tvari: gušće - pri veoma visokim parametrima, povećanoj agresivnosti ili opasnosti sadržaja u cijevima; rjeđe - kod manje opasno izraženih svojstava transportiranih proizvoda.

Prstenove zelene boje, koji upozoravaju na sigurnost ili neutralnost sadržaja cijevi, potrebno je nanositi samo u onim slučajevima kada transportirane tvari stječu ta svojstva zbog slabih koncentracija, niskih parametara i si., a u običnom obliku imaju druga svojstva.

Ako transportirane tvari imaju istodobno nekoliko svojstava, koja se obilježavaju raznim bojama, na cijevi se nanose prstenovi s nekoliko boja.

Tablica 6. Širina i razmak prstenova

Vanjski promjer cijevi(mm) Širina prstena (mm) a

Razmak među prstenovima(mm)b, b2

Do 150 50 1.000 2.000150-300 70 1.000 2.000

Više od 300 100 1.000 2.000

68

Širinu obojenih prstenova i među njima treba prihvatiti ovisno o vanjskom promjeru.Za dopunsko obilježavanje cijevi s posebno opasnim sadržajima za zdravlje

radnika, a također za konkretizaciju opasnosti, osim prstenova za upozorenje treba upotrebljavati znakove sa simboličnim crtežirna pr$ma hrvatskim normama.

Često se zahtijeva razlikovanje cjevovoda nekoliko proizvoda koji pripadaju istoj većoj skupini. Zato je najkorisnije upotrebljavati natpise na specijalnim pločicama ili direktno na cijevima.

Natpisi trebaju sadržavati prihvaćene nazive tvari koje se transportiraju, npr. “stlačeni zrak”, “kisik” , “sumporna kiselina” , itd., te nužne podatke o parametrima (pritisak temperature i dr.).

Obilježavanje vrste tvari s pomoću obojenih prstenova danas je prihvaćeno u normama velikog broja europskih zemalja.

Boja koja služi za raspoznavanje cijevi može se nanijeti po cijeloj dužini cijevi ili na posebnim mjestima, tj. na najvažnijim mjestima magistrale (ograncima, spojevima, kod ventila, zatvarača, kontrolnih pribora, na mjestima gdje cijev prolazi kroz zid, pregrade, podove i si.).

Članak 26.

Oruđe pokretano ljudskom snagom mora udovoljavati ovim ergonomskim pravilima:

1) najveća dopuštena sila radnika na rukohvatu ili pedalu uređaja za upravljanje mora biti u skladu s odredbama članka 30. stavka 2. i članka 39. stavka 4. ovoga pravilnika;

2) rukohvati moraju biti udešeni da oblikom, konstrukcijom i dimenzijama odgovaraju šaci radnika;

3) elementi za rukovanje (rukohvati) na kolima, kotačima, polugama i dr., a i pedali, moraju biti postavljeni tako da odgovaraju normalnom položaju tijela radnika za pokretanje tog oruđa.

Upotrijebljena sila radnika na rukohvatu (hvatište) uređaja za pokretanje može biti i veća od sile određene stavkom 1. točkom 1) ovoga članka ako radnik radi sam povremeno, a sila za pokretanje ne bi smjela biti veća od 250 N.

U ovoj odredbi utvrđena su samo neka ergonomska pravila koja su osobita za oruđa pogonjena ljudskom snagom, i to u pogledu: najveće dopuštene sile radnika, rukohvata za rukovanje oruđem i normalnog položaja tijela. Sva tri spomenuta ergonomska pravila rješavaju se odmah prilikom projektiranja i konstruiranja.

Kako se vidi iz same odredbe, na prvo mjesto ergonomskih pravila dolazi najveća dopuštena sila radnika proizvedena rukom ili nogom, a u svrhu pokretanja ili drugog nekog djelovanja na oruđu. Na osnovi rezultata ispitivanja, koja su obavljali znanstvenici fiziolozi, spoznale su se štetnosti za zdravlje radnika, ako se prilikom većih naprezanja troši energija u količini koja se ne može nadoknaditi. Kod radnika se stvaraju napori koji proizlaze iz statičkog, dinamičkog i psihičkog napora, kao i napora zbog djelovanja materijalne radne okoline.

Oblik, konstrukcija i dimenzije rukohvata uređaja za upravljanje moraju biti u skladu s ergonomskim pravilima kako bi se napor radnika učinio manjim. Na slici 27. prikazana je konstrukcija jednog ručnog vitla za dizanje, s po jednom ručicom sa svake strane, što znači za rad s dva, tri ili četiri radnika.

69

Slika 28. Ručno teretno vitlo s odgovarajućim ručicama

Jedna od osnovnih karakteristika ovog ručnog vitla je ppgon pomoću ručica na kojima su okretni rukohvati za jednog ili dva radnika. Dimenzije ručice odgovaraju namijenjenom teretu i broju radnika koji dižu odnosni teret. Dužina rukohvata na ručici za jednog radnika treba iznositi 250 do 350 mm za obuhvat s obje šake. Za dva radnika na istom rukohvatu dužina mora biti od 400 do 500 mm. Promjer rukohvata treba biti od 40 do 50 mm.

Obodna brzina ručice je od 0,5 do 1 m/sek, a snaga jednog radnika je do 100 N (10 kp). Osovina pokretnih ručica je oko 1.000 mm udaljena od poda na kojem stoji radnik. Ako se vitlo pogoni s dvije ručice, tada treba da su im međusobno postavljene osi rukohvata za 120° po opsegu kruga okretanja.

Oko čeličnog dijela ručice za upravljanje nalazi se rukohvat (šuplji valjak od drveta ili nekog drugog odgovarajućeg materijala) radi lakšeg okretanja ruke.

4. POREMEĆAJI, NESTANAK I PONOVNI POVRATAK ENERGIJE

Članak 27.

Kada na oruđu nastane poremećaj odnosno ako oruđe prestane raditi zbog nestanka i ponovna dolaska električne ili druge energije, oruđe mora djelovati:

1) tako da ne stvori opasna gibanja;2) tako da ne otpadnu i ne odlete dijelovi koji su bili učvršćeni djelovanjem

energije;3) tako da zaštitni uređaji i uređaji sa zaštitnom funkcijom ostanu djelotvorni;4) tako da se onemogući neželjeno automatsko ponovno puštanje u rad

motora ili drugih uređaja ako bi to bilo opasno.

Nastanak opasnog gibanja iz stava 1. točke 1) ovoga članka mora se spriječiti uređajem koji djeluje automatski, a ako to nije moguće, moraju postojati drugi uređaji kojima se radnici mogu zaštititi od opasnih gibanja.

70

Ako bi zbog poremećaja, nestanka i ponovna povratka energije mogla opasno djelovati zaostala ili povratna energija, potrebno je postaviti uočljiva upozorenja na oruđu ili u njegovoj neposrednoj blizini, u skladu s odredbom članka 17. ovoga pravilnika. - /

Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na oruđe koje nekontrolirano ponovnim početkom rada ne ugrožava radnike ni radni okoliš.

Odredbe ovog članka odnose se na sve vrste energije (osim ljudske), koje pogone oruđa, međutim postoje različitosti tehničkih izvedbi kod pojedinih vrsta energije da pj se ispunili svi ovi propisani zahtjevi.

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) propisane su odredbe o zaštiti od automatskog ponovnog puštanja u rad poslije prekida i ponovnog uspostavljanja napajanja. Ako automatsko ponovno puštanje u rad motora ili drugih uređaja poslije prekida i ponovnog uspostavljanja napajanja može biti opasno, takvo puštanje u rad mora se onemogućiti.

Ako se pri radu stroja može dopustiti prekid napona za dijelio sekunde, moraju se predvidjeti vremenski releji sa zatezanjem pri isključenju.

Kada se upotrebljavaju kontaktori, vremenski releji sa zatezanjem pri isključenju i ponovno uključivanje kontaktora nipošto ne smiju sprečavati trenutni prekid upravljačke opreme (indikatori položaja ili krajnji isključivao), releji, tipkala itd.).

Prekid dovoda električne struje za pogon stroja može nastati zbog raznih razloga, kao npr. kvara na napojnoj električnoj mreži ili u trafostanici, kvar na stroju, ali i drugih razloga. Istom normom propisane su odredbe i o zaštiti stroja od preopterećenja (zaštita vodiča i motora). Tamo gdje mogu nastati opasne situacije pri automatskom ponovnom puštanju u rad nekog motora poslije deblokiranja uređaja za zaštitu od preopterećenja, npr. poslije hlađenja termičkog okidačkog elementa, mora se onemogućiti automatsko ponovno uključivanje na odgovarajući način.

Člankom 166. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88). propisano je da se uređaji za zaštitu od nestanka napona moraju predvidjeti u krajnjim strujnim krugovima napajanja motora kojih ponovno pokretanje, nakon nastalog zaustavljanja, može biti opasno.

Člankom 64. Pravilnika o tehničkim normativima za električna postrojenja, uređaje i instalacije u rudnicima s podzemnom eksploatacijom (Službeni list br, 20/88.) propisano je da električni motor u slučaju nestanka napona, a nakon ponovnog dolaska napona ne smiju sami krenuti. Ova odredba ne odnosi se na automatske tehnološke procese, kod kojih strojevi funkcioniraju u tehnološkom nizu s odgovarajućim predradnjama i predviđenim mjerama sigurnosti.

Odredbe ovog članka su u skladu s propisima Upute Vijeća Europske ekonomske zajednice - točka 1.2.6. (89/392/EEC od 14.6.1989.) prema kojoj prekid energetske dobave i ponovna uspostava nakon prekida te energije ne smije prouzročiti opasnu situaciju. Prema tim propisima nakon prekida dobave energije stroj ne smije neočekivano startati; nijedan pokretni dio stroja ili pridržavani komad na stroju ne smije ispasti ili biti odbačen; zaštitni uređaji moraju i dalje ostati potpuno djelotvorni.

Kako se iz odredaba norme vidi onemogućavanje da se oruđe poslije prekida dovoda struje automatski ponovno pokrene, to je prepušteno procjeni stručnih osoba u poduzećima, korisnicima oruđa odnosno proizvođačima oruđa.

Opasnost od automatskog ponovnog puštanja u rad elektromotora nakon prekida struje može biti različit?, ovisno o vrsti i namjeni oruđa. Naročite opasnosti u tim

71

slučajevima prijete od: dijelova u gibanju i dijelova u stegama na oruđu.Jedan dio oruđa u Hrvatskoj nema instaliranu zaštitu od automatskog ponovnog

puštanja u rad poslije prekida struje i u prijelaznom roku to će se morati učiniti u pojedinim slučajevima. Do tada morat će se primjenjivati postupak zaštite da sami rukovaoci ručno aktiviraju uređaj za rastavljanje s napajanja struje, kako je to postojećim propisima zaštite na radu propisano.

Člankom 98. Pravilnika o zaštiti na radu pri korištenju električne energije (N.N., br. 9/87.) propisano je za gradilišta da je nakon isključenja napona glavnim prekidačem ili nakon nestanka napajanja, obvezno isključiti oruđa s povećanim opasnostima vlastitim prekidačima.

Ova mjera zaštite propisana je iz sigurnosnih razloga da ne bi nakon dovoda struje nastala iznenadna gibanja na oruđu ili odlijetanja pojedinih dijelova te ozljede raci ni ka.

Člankom 111. spomenutog pravilnika propisano je da pri nestanku napona za vrijeme rada s prijenosnim alatom ili pri duljem prekidu radnih operacija, kao i pri udaljavanju s mjesta rada, alat mora biti odvojen od električne instalacije.

I kod prvog i kod drugog slučaja odredbama se obvezuje radnik da isključi prekidače odnosno provede odvajanje od električne instalacije ako nestane električna energija.

5. UREĐAJI ZA UPRAVLJANJE

Članak 28.

Svako oruđe pogonjeno energijom mora imati uređaj za puštanje u pogon i zaustavljanje izgrađen tako da njegovim aktiviranjem preko aktuatora (tipkalo, ručica, kolo, pedal i dr.) može biti određen početak i kraj rada odnosno gibanja oruđa.

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i za postrojenja (liniju) koja su sastavljena od dvaju ili više oruđa i koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za svako od tog oruđa.

HRN-om N.A0.351 od 1983. definirano je daje ručno upravljanje ono koje zahtijeva direktno i indirektno djelovanje čovjeka na izvršni uređaj.

HRN-om N.S3.001 od 1987. definirano je da je aktuator dio uređaja za upravljanje na koji se djeluje vanjskom silom na kontakt. Aktuator može biti npr.: tipka, tipkalo, ručka, kolo, preklopnik, pedala, podnožnik i dr.

Odredbom ovog stavka utvrđeno je da radnik može upravljati oruđem samo pomoću aktuatora. Ako je aktuator uništen, slomljen, skinut, radnik ne može raditi i upravljati oruđem pomoću nekog provizorija ili još manje spajanjem i rastavljanjem električnih vodiča i na neki drugi nesiguran način. Odgovarajući aktuatori moraju postojati ne samo na uređajima za upravljanje, oruđima s električnim pogonom već i na svim oruđima s drugim energetskim pogonima.

Odredbom iz stavka 1. ovog članka određeno je da svako oruđe s opasnim gibanjem (osim s ručnim pogonom) mora imati uređaj za puštanje u pogon i zaustavljanje tako da radnik može odrediti početak i kraj rada s oruđem. Znači ne

72

može se raditi s nijednim oruđem ako na njemu nema uređaja za puštanje u pogon i zaustavljanje.

Ako su vanjski dijelovi uređaja za puštanje u pogon i zaustavljanje (na koje djeluje radnik pritiskom prsta, šake i nogev jli lučnim povlačenjem, okretanjem ili Kutnim pomicanjem) u kvaru ili su oštećeni ili ih nema, ne smije se raditi s oruđem za rad na kojima postoji taj nedostatak.

Oruđa s električnom opremom

Oruđa s električnom opremom u upravljačkom strujnom krugu, prema HRN-u N.S3.001 od 1987., imaju uređaj za puštanje u rad i zaustavljanje (START i STOP).

Pogone se pobuđivanjem odgovarajućeg strujnog kruga ili u slučaju elektronskih digitalnih elemenata, podešenim “set” stanjem (stanje 1).

Zaustavljaju se isključivanjem odgovarajućeg strujnog kruga ili u slučaju elektronskih digitalnih elemenata, povratom u “reset” stanje (stanje 0).

Zaustavljanje (STOP) je u prednosti prema puštanju u rad (START).Početak rada ili ciklusa oruđa mora biti moguć samo ako su ispunjene sve

tehničke mjere sigurnosti i ako uređaji rade za potrebe pomoćne funkcije.Moraju se predvidjeti odgovarajuće blokade da bi.se osigurao odgovarajući

tijek početka rada ili ciklusa. Mogu se predvidjeti način puštanja u rad koji dopuštaju pojedinačno funkcioniranje, ali se moraju predvidjeti i odgovarajuće blokade.

Hrvatskim normama propisani su uređaji za puštanje u pogon i zaustavljanje u obliku raznih vrsta tipkala, rotacijskih sklopki, nagibnih sklopki ili nožnih sklopki, te drugih sklopki. To su sljedeće norme:

HRN N.K5.051 od 1982.: niskonaponske upravljačke sklopke, opći tehnički uvjetii ispitivanja;

- HRN N.K5.052 od 1982.: posebni uvjeti za tipkala i analogne upravljačke sklopke( niskonaponske upravljačke sklopke);

- HRN N.A5.070 od 1982.: stupanj zaštite električne opreme ostvaren pomoćuzaštitnih kućišta, klasifikacija, označavanje i tipska ispitivanja;

HRN N.A9.003 od 1982.: elementi opreme i uređaja. Boje signalnih svjetala itipkala;

- HRN N.S3.001 od 1987.: električna oprema industrijskih strojeva.

- Označavanje tipkala simbolima obavlja se, prema HRN-u N.A3.451, od 1980.pored tipkala ili na samim tipkalima (slika 29. - START ili UKLJUČENO simbolom br 7.7 I- STOP ili ISKLJUČENO simbolom br 7.8 O- pritisna tipkala koja djeluju izmjenično kao tipkala simbolom br. 7.10 ©- pritisna tipkala koja prouzrokuju kretanje dok su

pritisnuta i zaustavljanje kretanja kada su otpuštena simbolom br. 7.11

Slika 29. Označavanje tipkala simbolima©

73

U sljedećem tekstu je izvadak iz HRN-a N.K5.52 od 1982. kojim se propisuju definicije i podjela aktuatora u obliku tipkala i analognih upravljačkih sklopki.

Osnovne definicije i podjela: ^- Tikala - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji čovjek djeluje silom,

obično prstom ili šakom, i koja ima akumuliranu energiju (opruge) za povrat.- Povlačno tipkalo - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji se djeluje

ručnim povlačenjem, i koja ima akumuliranu energiju (opruge) za povrat- Pritisno-povlačno tipkalo - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio na koji se

djeluje ručnim pritiskanjem i koja se vraća u prvobitni položaj ručnim povlačenje ili obrnuto.Napomena: Postoje također i pritisno-pritisna i pritisno-zaokretna tipkala.

- Rotacijska sklopka - upravljačka sklopka na čiji se upravljački dio djeluje ručnim okretanjem (npr.sklopka za biranje).Napomene: 1. Rotacijska sklopka može imati više od dva položaja, može i ne

mora imati oprugu za povrat.2. Rotacijske sklopke čine sastavni dio skupine tipka.

- Nagibna sklopka - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio sastavljen u obliku šipke, koja čini pravi kut s pločom ili kućištem dok se nalazi u jednom od svojih položaja, a predviđen je da se na njega djeluje kutnim pomakom.Napomene: 1. Nagibna sklopka može imati više od dva položaja s različitim

smjerovima pomaka poluge, tako da elementi kontakta različito funkcioniraju. Takva nagibna sklopka naziva se upravljačkom sklopkom za biranje s polugom. Nagibna sklopka koja pokreće sve elemente kontakta istog oblika, bez obzira na smjer pomaka, naziva se nagibno tipkalo.

2. Šipka može, ali ne mora imati oprugu za povrat.- Nožna sklopka (pedala) - upravljačka sklopka koja ima upravljački dio predviđen

da se na njega djeluje nogom.Definicije s polja djelovanja:- Tipkalo sa zapinjačem - tipkalo s oprugom za povrat koje ostaje u radnom položaju

dok se posebnim djelovanjem ne oslobodi zapinjač.- Zaporno tipkalo - tipkalo koje se može osigurati u jednom ili više svojih položaja

posebnim djelovanjem.Napomena: Blokiranje se može postići okretanjem tipke, okretanjem ključa,

djelovanjem na polugu itd.- Tikalo s ključem - tipkalo na koje se može djelovati samo dok je ključ unutra.

Napomena: Ključ je moguće izvlačiti u bilo kojem položaju.- Tipkalo s kašnjenjem povrata - tipkalo čiji se kontakti vraćaju u početni položaj,

tek poslije unaprijed određenog razdoblja potrebnog za oslobođenje sile upravljanja.- Tipkalo s kašnjenjem djelovanja - tipkalo koje ne uzrokuje uklapanje i ¡sklapanje

dok se djeluje silom na tipku tijekom unaprijed određenog razdoblja.- Svijetleće tipkalo - tipkalo u čijoj se tipki nalazi signalna žarulja.Definicije s polja vanjskih dijelova upravljačkih elemenata- Tipka - vanjski dio upravljačkog elementa tipkala na koji se djeluje silom upravljanja.- Duga tipka - tipka koja strši u početnom i radnom položaju.- Kratka tipka - tipka koja strši kad je u početnom položaju, ali ne strši kad je u

radnome položaju.

---------- Tipka (taster)

Poluga

<H a. razvodnih s automatskim nultim položajem, ventil je otvoren samo

tako dugo dok je pritisnuto tipkalo;

b. aktiviranje se provodi ručicom pri čemu se razvodni položaj zadržava tako dugo dok se ručica ne dovede u drugi položaj;

c. pritiskom papučice nogom ventil ostaje tako dugo uključen dok je papučica stisnuta,nakon otpuštanja papučice, papučica i ventilse postavljaju u nulti položaj;

d. pritiskivanjem papučica i ventili se postavljaju u 'nulti položaj (od a na b, od b na c).

Slika 30. Primjeri uređaja za upravljanje na oruđima s pneumatskim pogonom (ručnim putem)

Osim navedenih uređaja za ručno upravljanje, postoje i uređaji za upravljanje mehaničkim putem. Mehaničko aktiviranje nužno je svugdje gdje ventil treba aktivirati nekim dijelom oruđa (mehanički). Praktički, mehaničko aktiviranje ostvaruje se pomoću preusmjerivača na kliznoj stazi oruđa, krivuljne ploče, bregova na klipnjači cilindra i na još druge načine.

Ticalo

Ticalo s kotačićemU H

Zglobno ticalo s kotačićem

a. djelovanje slično kao i kod upravljanja ručnim putem

b. ticalo s kotačićem koristi se tamo gdje je potrebno aktivirati ventil s krlvuljnom pločom ili krivuljnom letvicom

c. slično djelovanje kao i kod b.

76

Slika 31. Primjeri uređaja za upravljanje na oruđima s pneumatskim pogonom (mehaničkim putem)

HRN-om L.N1.004 od 1980. utvrđeni su nazivi i simboli uređaja za upravljanje i regulaciju energije u hidrauličnim i pneumatskim sustavima.

Osim toga, hrvatskim normama utvrđene su još i ove pojedinosti za hidraulične ! pneumatske sustave: ̂ ^

~........... ' Nazivi i simboli Uređaja za aktiviranje (mehaničkisastavni dijelovi, način aktiviranja i dr.)Nazivi i simboli dopunskih uređaja (mjerni instrumenti manometar, termometar, mjerač protoka i dr.)Nazivni tlakovi Nazivni protoci tekućina Nazivni promjeri.

_ HRN L.N1.006 od 1980. -

- HRN L.N1.007 od 1980. -

- HRN L.N1.021 od 1987. -- HRN L.N1.022 od 1987. -- HRN L.N1.023 od 1987. -

Oruđa s elektropneumatskim upravljanjemElektropneumatsko upravljanje primjenjuje se, uglavnom, u ovim slučajevima:

kada postoji velika udaljenost od mjesta upravljanja do oruđa (daljinsko upravljanje) i kada je oruđe (postrojenje) složeno, tj. s velikim brojem međusobno povezanih upravljačkih lanaca.

Električna energija primjenjuje se samo u informacijskom dijelu za pojačavanje i rad na upravljačkim elementima pneumatike (razvod ni ka i dr.). Uređaji za upravljanje na dijelu elektrike su isti kako su opisani u dijelu za oruđa- na električni pogon.

Uređaji za upravljanje na pneumatici su s mehaničkim djelovanjem pomoću ticala kako je navedeno u točci za oruđa s pneumatskim upravljanjem.

Električni dio takvog upravljanja upotrebljava struju napona 12 ili 24 V, a samo u iznimnim slučajevima koristi se struja od 220 V.

Članak 29.

Za svaku vrstu energije oruđem mora biti opremljeno odgovarajućim uređajem za rastavljanje od napajanja iz električne mreže odnosno od izvora napajanja druge pogonske energije (utikač, glavni prekidač, rastavljao, rastavna sklopka, glavni zaporni ventil, blok-ventil i dr.).

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na postrojenja (liniju) koja su sastavljena od dvaju ili više oruđa i koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za svako od tog oruđa.

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.), također, propisala tzv. izolaciju energetskog izvora od oruđa za rad za možebitne potrebe koje se mogu ukazivati svakodnevno ili u povremenim slučajevima ili izvanrednim slučajevima, ovisno o vrsti oruđa za rad. Među ostalim, propisano je:- sva oruđa moraju biti opremljena sa zapornim sredstvima ili uređajima pomoću

kojih se oruđe može izolirati (isključiti) od svih energetskih izvora;- zaporna sredstva ili uređaji moraju biti jasno prepoznatljivi;- zaporna sredstva ili uređaji moraju uvijek biti sposobna da se daju zatvoriti, kako

bi se onemogućila opasnost za izložene osobe;- nakon što je energija isključena, mora postojati mogućnost da se oruđe rastereti

od bilo koje preostale energije i to bez rizika za izložene osobe.

77

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) od 1987. propisuje se da električna oprema stroja mora imati uređaj za rastavljanje električne opreme od napona napajanja.

Na stroju može biti samo ili uređaj za hitno zaustavljanje ili uređaj za rastavljanje s napajanja ako može poslužiti za obje funkcije. A

Uređaj za ručno rastavljanje s napajanja mora biti takav da se s njime rastavlja s napajanja cjelokupna električna oprema stroja za vrijeme: čišćenje stroja, održavanja i popravka te dugotrajnih prekida radi servisiranja.

Veliki strojevi s više različitih mehaničkih neovisnih radnih sekcija, od kojih je svaka sa svojom odvojenom električnom opremom, mogu biti opremljeni posebnim uređajima za rastavljanje s napajanja za svaku sekciju.

Ako ima više izvora napajanja, npr. kod primjene dodatnih napona ili drugih naponskih sustava za određene dijelove opreme (elektronsko upravljanje, elektromagnetske sklopke itd.), posebni uređaji za rastavljanje s napajanja mogu biti predviđeni za svaki izvor napajanja.

Uređaji za rastavljanje s napajanja moraju biti jedan od sljedećih:- rastavna sklopka prema HRN-u N.K5.012 od 1982. (niskonaponske sklopke,

rastavljači, rastavne sklopke i kombinacije s topljivim osiguračima - opći tehnički uvjeti i ispitivanje) za kategoriju upotrebe AC 23;

_ rastavljao koji ima specijalni pomoćni kontakt koji u svim-slučajevima uvjetuje da kontaktori isključe opterećenje prije otvaranja glavnih kontakata rastavljača;

- prekidač;- za male strojeve s vrijednošću struje koja ne prelazi 16 A može se koristiti utikač,

ako ukupna snaga motora ne prelazi 2 kW.Uređaj za rastavljanje s napajanja (rastavna sklopka, rastavljaš ili prekidač) mora

ispunjavati sljedeće zahtjeve:- mora imati samo položaje "isključen" i "uključen”, jasno označene s “O ” i "I”

(prema HRN-u N.A3.451 od 1980. - grafički simboli za primjenu na uređajima);- mora imati uočljiv proces ili pokazivač položaja koji ne smije pokazati položaj

“ isključen” sve dok svi kontakti nisu stvarno otvoreni i mora imati odgovarajući izolacijski razmak između svih kontakata;

- mora imati vanjsku radnu ručku (osim kod prekidača). Ako rastavljaš ne služi i kao uređaj za hitno zaustavljanje, njegova radna ručica ne smije biti crvena. Ona može biti crna ili siva;

- mora biti opremljen uređajem kojim ga je moguće blokirati samo kad je u položaju “ isključen”, npr. pomoću lokota;

Slika 32. Uređaji za rastavljanje s napajanja podešeni za zaključavanje

78

mora isključiti sve vodiče pod naponom strujnog kruga za napajanje, a za slučaj da je više izvora napajanja, sve vodiče pod naponom svih izvora napajanja. U TN sustavima neutralni vodič (N-vodič) može, ali i ne mora, biti prekinut.

Ručka uređaja za rastavljanje mora bifHakiJ pristupačna i postavljena između q 6 i 1,9 m iznad poda ili oko razine posluživanja oruđa.

Pomoću uređaja za rastavljanje s napajanja ne moraju se prekidati sljedeći strujni krugovi:__ strujni krugovi za rasvjetu potrebni za vrijeme održavanja ili popravaka;_ strujni krugovi priključnog pribora isključivo za priključivanje alata prilikom

održavanja i popravaka, npr. za ručnu bušilicu;_ podnaponska zaštita strujnog kruga koja se koristi samo za automatsko isključivanje

u slučaju ispada napajanja;- upravljački strujni krugovi koji se primjenjuju za unutrašnje blokade.

U svim navedenim primjerima upozorenje postavljeno blizu uređaja za rastavljanje s napajanja i uputa za održavanje moraju ukazati da određeni strujni krugovi mogu ostati spojeni na izvor napajanja. Takvi strujni krugovi moraju biti opremljeni vlastitim uređajem za rastavljanje.

Člankom 43. Pravilnika o tehničkim normativima za električne instalacije niskog napona (Službeni list, br. 53/88.) propisano je da za priključak prenosivih i neprenosivih aparata koji se pomiču radi priključenja, ili su tijekom normalnog rada izloženi ograničenom pomicanju, moraju se upotrebljavati savitljivi kabeli koji se priključuju utikačem i priključnicom ili kutijom za stalni priključak. S obzirom na to, kod tih aparata utikač se smatra uređajem za 'rastavljanje s napajanja.

Člankom 44. Pravilnika o tehničkim normtivima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) propisano je da kućište lasera na oruđima za rad mora biti tako konstruirano da se pomoću utikača može potpuno odvojiti od napojne mreže. Utikač mora biti takav da ne postoji rizik od električnog udara zbog pražnjenja kondenzatora, odnosno mora postojati naprava za prisilno zaustavljanje.

Laseri moraju imati napravu za rastavljanje s napojne mreže, koja izolira krugove od napojnog izvora i ima samo dva stabilna položaja (uključeno i isključeno). Naprava ima mogućnost da se zaključa u položaju "isključeno” (npr. lokotom za lasere razreda3. i 4.). Krugovi za rasvjetu lasera, koji nisu izolirani napravom za rastavljanje s napojne mreže, moraju imati svoj vlastiti prekidač na laseru ili napojnoj instalaciji.

Članak 30.

Oruđe mora biti konstruirano i izvedeno tako da se odgovarajućim uređajima za upravljanje rukuje spomoću odgovarajućih aktuatora u fiziološkom položaju tijela (bez kontinuiranog savijanja, čučanja, klečanja i si.).

Kontinuirano ručno rukovanje uređajima za upravljanje tijekom radne smjene ne smije zahtijevati upotrebu fizičke sile veće od 50 N.

Ako se oruđem rukuje spomoću odgovarajućih uređaja u sjedećem položaju, moraju se osigurati odgovarajuća sjedala u skladu s fiziološkim zahtjevima tijela.

79

Stavak 1. i 2.

Svako oruđe za rad mora biti projektirano i izvedeno u skladu s potrebama i mogućnostima radnika prilikom posluživanja, održavanja i nadzora nad oruđem za rad. Za posluživanje oruđa za rad postoje samo dva fiziološka ispravna položaja tijela: stojeći i sjedeći položaj. Oruđe se zato mora projektirati i izraditi tako da radnik ili stoji ili sjedi, mada su i ti kontinuirani položaji štetni za zdravlje radnika. Jer, dugotrajno i jednolično opterećuju koštano-mišićno-zglobni aparat. U stojećem položaju opterećuju se nožni mišići, nastaju promjene na kostima i zglobovima, ravna stopala i poremećaj u krvotoku.

Prilikom rada u sjedećem položaju, osobito s naprijed nagnutim položajem i stisnutim grudnim košem ograničava se slobodno širenje mišića prilikom disanja, a samim tim otežan je i normalan rad pluća, nastaju cirkulacijske smetnje, smetnje probavnih organa i bolesti hemeroida.

S obzirom na navedeno, najbolje rješenje je da radnik može i stajati i sjediti da bi povremeno mogao odmoriti opterećene dijelove tijela.

Klečanje, čučanje i savijanje smatraju se nenormalnim položajem tijela, a čovjek ih može primijeniti samo povremeno. Ako dugo traju, izazivaju osjećaj bola..

Odredbom je propisano da se prilikom ručnog upravljanja ne smije zahtijevati upotreba fizičke sile radnika veća od 50 N (5 kp). Taj nprmativ preuzet je iz dosadašnjeg pravilnika o zaštiti na radu na oruđima, a odnosi se naročito na oruđa na ručni pogon. Kod upravljanja s tipkalima na oruđima s električnim pogonom potrebna fizička sila radnika je mnogo manja. Kod upravljanja s tipkalima, sila ili moment upravljanja ovisna je o vrsti tipkala (dimenzije, vrste kućišta ili ploče, okoline, instalacije i upotrebe za koju je određeno). Neki podaci obrađeni na osnovi empirijskih istraživanja, prema stručnoj literaturi, ukazuju na ovakve iznose:- kod pritiskivanja na tipkala rukom ili prstom, maksimalni pritisak 8 N (0,8 kp),

optimalni pritisak 2 - 2,8 N ( 0,2 - 0,28 kp),- kod pritiskivanja na tipkala nogom

a) ako je stopalo naslonjeno na petu: 13-18 N (1,3 - 1,8 kp),b) ako se stopalo u cijelosti nalazi na tipkalu: 40-45 N (4 - 4,5 kp).

Prema HRN-u N.K5.052 od 1982. najmanja početna sila (ili momenat) mora biti dovoljne veličine da spriječi nenamjernu operaciju.

Kod rotacijskih sklopki i drugih obrtnih uređaja za upravljanje koji se pokreću s prstima odnosno šakom, optimalni obrtni moment iznosi 12,5 Ncm (1,25 kg cm). Ako obrtni moment nije veći od 25 Ncm (2,5 kg cm), ti uređaji mogu se upotrebljavati za fino reguliranje, a veći su od 25 Ncm (2,5 kg cm) koriste se za selektivnu promjenu komande. Trebaju li se primjenjivati veće sile, tada je ručicu ili jabučicu nužno postaviti sa strane uređaja za upravljanje, a ne sprijeda.

Maksimalna sila potrebna za premještaje obrtnog uređaja za upravljanje, s jedne na drugu poziciju, ne treba prelaziti 9 N (0,9 kg).

Stavak 3.:

Odredbom se utvrđuje uporaba higijenskog sjedala u slučajevima kada se upravlja ili poslužuje oruđe u sjedećem položaju. Takvo sjedalo prema svojoj konstrukciji mora odgovarati fiziološkim zahtjevima radnika, a ako na oruđu rade dvojica ili trojica radnika, konstrukcija mora biti takva da se ona može podešavati po visini, a prema

80

Higijenska načela ili fiziološki zahtjevi za radna sjedala jesu:- moraju omogućiti dobar sjedeći položaj;- moraju biti sigurna, čvrsta i primjerena za određeni posao;- moraju omogućavati sve položaje tijela koji se pri radu od radnika zahtijevaju;- ne smiju svojom izvedbom smetati muskularnonrfadu i radu unutarnjih organa;- visina sjedala treba biti prema visini radnika odnosno visini nogu;- bedra radnika trebaju ležati horizontalno na plohi sjedala, a potkoljenice moraju

biti postavljene malo naprijed;- trup i glava, po mogućnosti, trebaju biti uspravni za vrijeme rada, bez nepotrebnog

salgibanja;- noge ne smiju visiti, već se za noge moraju napraviti oslonci, koji moraju biti nešto

razmaknuti radi stabilnosti radnika za vrijeme sjedenja odnosno rađate radi slobode kretanja i držanja nogu; oslonci za noge trebaju biti pod nagibom od 12° do 15°;

SI. 34.0slonci za noge nepokretni i pokretni s mogućnošću dizanja i spuštanja prema potrebi

- ploha za sjedenje treba biti velika, širina mora iznositi 35-40 cm, a dubina 30-38 cm;

- ploha za sjedenje treba biti oblikovana prema obliku stražnjice tj. plohu treba lagano udubiti;

- rubovi plohe za sjedenje ne smiju biti oštri, već zaobljeni a osobito prema prednjoj strani;

- nagib sjedala može biti neznatno nagnut prema natrag;- naslon za leđa mora podupirati kralježnicu u srednjem dijelu, najbolje na granici

slabine i grudne kralježnice ili na slabinskoj kralježnici;- leđni naslon mora biti prilagođen obliku leđiju, a to znači da leđni naslon mora biti

zaobljen;- preporuča se da leđni naslon bude dug oko 25 cm i širok najmanje 10 cm.

Članak 31.

Kad se za upravljanje oruđem velikih dimenzija upotrebljavaju radne platformesa stepenicama, stabilnim Ijestvama ili penjalicama na visini većoj od 1 m iznadterena ili poda prostorije, platforme moraju biti ograđene čvrstim zaštitnimogradama visine najmanje 1 m.

82

trebi j prema dubini, za svakog od tih radnika. Osnovni zahtjev za sjedala je da peče izazivati deformacije tijela i da neće utjecati na povećani zamor radnika.

1. sjedala za stacionarna mjesta rada

Slika 33. Neke izvedbe ispravnih sjedala radnika

81

Zaštitna ograda iz stavka 1. ovoga članka, ako nije drugačije propisano, j^ora biti izvedena na ovaj način:

1) da svojim dimenzijama i elementima odgovara horizontalnom opterećenju na rukohvatu ograde od najmanje 700 N/m; ^

2) da slobodan razmak između prečki, akoIse'popuna zaštitne ograde izvodi 0d dužinskih međuprečki, mjereno okomito na tok prečki, ne bude veći od 30cm i

3) da na mjestima gdje postoji opasnost od padanja predmeta s visine ima, na svojemu donjem dijelu, punu rubnu zaštitu visine najmanje 15 cm.

Stubište za prilaz radnoj platformi iz stavka 1. ovoga članka mora biti izvedeno na ovaj način:

1) da visina između pojedinih gazišta stuba nije viša od 30 cm;- 2) da su gazišta stuba na otvorenom prostoru izvedena od materijala koji

sprečava klizanje (rebrasti lim i si.);3) da ima izvedenu zaštitnu ogradu visine najmanje 1 m, mjereno vertikalno

od sredine gazišta stuba;4) da je široko najmanje 60 cm odnosno prema širini opreme koju radnik

nosi.Stabilne metalne ljestve iz stavka 1. ovoga članka postavljene vertikalno ili

koso, s nagibom većim od 75° prema horizontali, za povremeni prilaz radnoj platformi, moraju biti izvedene na ovaj način;

1) da razmak između pojedinih prečki na Ijestvama nije veći od 30 cm;2) da su ljestve široke najmanje 45 cm;3) da ljestve više od 3 m imaju, počevši od sedme prečke (oko 2 m od

poda), čvrstu leđnu zaštitu od čeličnih traka postavljenih na međusobnim razmacima tako da je onemogućen pad radnika kroz otvore leđne zaštite.

Penjalice iz stavka 1. ovog članka, za povremeni prilaz radnoj platformi ili oruđu, moraju biti izvedene na ovaj način.

1) da su prečke penjalica od okruglog željeza promjera najmanje 16 mm i dobro ugrađene ili učvršćene za podlogu;

2) da je gazište prečki široko najmanje 35 cm, da su prečke postavljene na vertikalnom razmaku od najviše 30 cm i da su udaljene od površine stijene najmanje 15 cm.

Na Ijestvama ili penjalicama za pristup radnoj platformi moraju se, na udaljenosti od 6 m do 10 m, ugraditi odmorišta (platforme ili podesti).

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se primjena zaštitne ograde visine 1 m na povišenim platformama, podovima i stepenicama na kojima se nalazi oruđe ili se takve platforme (strojne platforme) i stepenice (strojne stepenice) nalaze na oruđu kao sastavni dio cjelokupne konstrukcije. Ova odredba je u skladu s pravilima zaštite na radu za zaštitne ograde, koja su propisana u članku 95. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/84.).

Ova odredba praktičnu primjenu nalazi na oruđima velikih dimenzija kao što su: kotlovi, transporteri, dizalice, valjački stanovi, Ijevaoničke peći, brodski pogonski nrjotori, oruđa u procesnim industrijama itd.

83

Europska ekonomska zajednica je svojom Uputom Vijeća (89/392/EEC od14.6.1989.) propisala pristupe radnome mjestu i mjestima za održavanje. Među ostalim, propisano je:- proizvođač oruđa mora predvidjeti sredstva za pristup*(stepenice, ljestve, penjalice

itd.) da bi se omogućio prilaz na siguran način it/im mjestima koja se koriste pr| radu ili mjestima za podešavanje, kontrolu i održavanje;

- dijelovi na kojima se osobe obvezno kreću ili stoje, moraju biti projektirani i konstruirani tako da se izbjegnu padovi.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se u osnovnim crtama konstrukcija zaštitne ograde, kao i čvrstoća u odnosu na moguća opterećenja.

Konstrukcija zaštitne ograde mora izdržati horizontalnu silu na rukohvatu od najmanje 700 N/m (cca 70 kp/m). Konstrukcija može-biti različite izvedbe, što se u praksi i radi. Ako se izrađuje postavljanjem dužinskih međuprečki, slobodan razmak između međuprečki, mjereno okomito na prečke, ne smije prelaziti visinu od 40 cm.

Odredbom se propisuje postavljanje rubne zaštite ili nogobrana da se spriječi pad predmeta ili materijala koji se na oruđu primjenjuje. U prvome redu, rubna zaštita nužna je ako se u procesu rada koriste neki materijali (sitni, manji komadi), koji bi mogli pasti s povišene platforme ili poda. Isto tako rubna zaštita ili nogobran služi zaštiti na radu za vrijeme popravka ili održavanja oruđa, jer se onemogućava pad nekog ručnog alata u dubinu, koji pad čini potencijalnu opasnost za radnike koji rade na nižim razinama.

Slika 35. Platforma s Ijestvama za posluživanje I nadzor na oruđima s većim visinama

'llllil84

Stavak 3.:

Odredbom ovoga stavka propisuje se u osnovnim crtama konstrukcija metalnih Ijestava kojima se radnik povremeno pen je j silazi -od povišene platforme (strojne ljestve). Ljestve mogu biti vertikalne ili kose, ali pod nagibom većim od 75o prema horizontali. U odredbi je naznačeno da su takva sredstva za penjanje i silaženje u obliku Ijestava samo za povremeni prilaz. To znači da se takvo prometno sredstvo za radnika ne može koristiti, ako je za upravljanje ili nadzor potrebno često penjanje i silaženje. Dizaličar takve ljestve koristi svega 3 - 5 puta u jednoj smjeni, pa se takve ljestve smatraju zadovoljavajućim sredstvom. Ljestve kao prometno sredstvo ne pružaju komfor, a niti sigurno sredstvo za jedan dio radnika s raznim fiziološkim nedostacima, a naročito ako su ljestve visoke s brojnim prečkama ili nogostupima. Radnik gubi prilikom penjanja po Ijestvama relativno veliku energiju, čak i ako ne nosi sa sobom teret u torbi preko ramena.

U točki 1. ovog stavka propisan je najveći vertikalni razmak između prečki (nogostupa) od 30 cm na strojnim Ijestvama, što je u skladu s odredbom članka 103. Pravilnika o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/ 1984.), kojim se pravilnikom utvrđuju pravila za vertikalne prilaze na građevinskim objektima. Iz literature se doznaje da se strojne ljestve rade s vertikalnim razmakom prečki ili nogostupa od 22,5 do najviše 30 cm. S većim razmakom prečki raskorak je veći, a penjanje je teže. Strojne ljestve izrađene su od čeličnog materijala, a prečke su obično od okruglih čeličnih šipki promjera najmanje 16 mm ili su od ravnih čeličnih traka, zaobljenih prema dolje s prednje strane gazišta. Širina takvih Ijestava između unutrašnjih strana vertikalnih nosača treba biti od 450 do 600 mm. Prečke Ijestava moraju biti udaljene od površine na kojoj su ljestve pričvršćene najmanje 160 mm, da bi radnik mogao nesmetano stati potplatom svojih cipela na prečku ili gazište.

U točki 2. ovog stavka propisuje se izvedba gazišta da ne nastane pokliznuće radnika, ako je strojarsko stepenište na otvorenom prostoru i nezaštićeno od oborina i leda. U praksi se najčešće za gazišta upotrebljavaju hrapavi čelični materijali, kao što su rebrasti lim ili lim s navarima na gornjoj površini gazišta.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se u osnovnim crtama konstrukcija stepeništa za prilaz na radnu platformu uz oruđe (strojarska stepeništa). Uz oruđa se izrađuju stepeništa najčešće od čeličnih materijala.

Pravila zaštite na radu propisana za unutarnja i vanjska stepeništa u Pravilniku o zaštiti na radu za radne i pomoćne prostorije i prostore (N.N., br. 6/1984.) analogno se mogu primijeniti i za strojarska stepeništa.

U točki 1. ovog stavka propisan je maksimalni razmak između gazišta od 30 cm, a što se bitno razlikuje od vertikalne visine gazišta u zgradama (13 -1 9 cm). U praksi se strojarska stepeništa izvode s vertikalnim razmakom između dva gazišta od 20 do 30 cm.

Karakteristično je za strojarska stepeništa da ona imaju veći kut nagiba prema horizontali (od 50 do 75°) za razliku od građevinskih stepeništa kojima je najpovoljniji kut nagiba prema horizontali od 30 do 35°, a u praksi s različitim kutom od 20 do 50°.

85

Članak 32.

Aktuatori uređaja za upravljanje oruđem (upravljačke poluge, ručice, ko| tipkala, pedali i dr.) moraju biti u zoni mjesta rada^razmješteni tako da se njinf’ može lako i brzo rukovati. *

Uređaji za upravljanje moraju biti tako izvedeni daše oruđem može pouzdan upravljati. 0

Ako se oruđem upravlja ručno u stojećem stavu, uređaji za upravljanje trebah biti postavljeni na visini od 0,70 do 1,60 m iznad razine poda s kojeg se rukuje, a za ručno upravljanje oruđem u sjedećem stavu - na visini od 0,60 do 1,20 m. ’

Ako su aktuatori uređaja za upravljanje smješteni na upravljačkoj ili komandnoj ploči, krajnji elementi za upravljanje moraju biti razmješteni na ploči odnosno stolu tako da nisu udaljeni više od 0,80 m od sredine ploče odnosno stola ako se radnik ne pomiče s mjesta rada odnosno upravljanja.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se razmještaj aktuatora uređaja za upravljanje koji mora biti takav da se s oruđem može lako i brzo rukovati. Ovdje se prvenstveno misli na: visinski razmak aktuatora uređaja za upravljanje od poda na kojem radnik stoji, na udaljenost tih uređaja u lijevom i desnom smjeru od stalnog mjesta rada i međusobni razmještaj uređaja za upravljanje.

HRN-om N.K5.052 od 1982. propisano je u svezi s položajem tipkala na upravljačkom mjestu sljedeće:- tipkala koja pripadaju istoj opremi ili operacijama koje se dopunjuju (npr. tipkala

kojima se oruđe pušta u pogon i zaustavlja) moraju biti postavljena jedno do drugoga;

- kada su tipkala “start” i “stop” postavljena zajedno, potrebno je da tipka “stop" bude postavljena tamo gdje je lakše za rukovanje.

HRN-om N.S3.001 određeno je da se pritisna tipkala START i STOP postavljaju jedno pored drugog. Tipkalo STOP mora biti ispod tipkala START ili lijevo od njega. Kada postoje dva tipkala START (ili dvije skupine tipkala START) za upravljanje u suprotnim smjerovima, tipkalo STOP može biti između njih.

Stavak 2.:

Odredbom ovog stavka propisana je sigurnost prilikom upravljanja s oruđem, a sa svrhom da radnik može upravljati pomoću odgovarajućih uređaja bez nepredviđenih pokreta ili zastoja. Osim toga, pouzdanost uređaja za upravljanje ogleda se i u njegovoj izvedbenoj prikladnosti u odnosu na potencijalne opasnosti, koje u nekoj radnoj okolini mogu nastati (požar, eksplozija i dr.).

HRN-om N.K5.052 od 1982. propisano je:- tipkala i analogne upravljačke sklopke moraju se birati za određenu okolinu,- upravljački elementi nepropusni za vodu, prašinu itd., moraju ispuniti uvjete dane

u normi HRN N.A5.070 od 1982.

86

Stavak 3.:

Odredbom ovog stavka propisane su maksimalne i minimalne visine uređaja za upravljanje od poda na kojem radnik stoji, aJ<ojejznose:_ kada je radnik u stojećem stavu: uređaji za "upravljanje trebaju biti, u pravilu,

postavljeni na visini od 70 do 160 cm;- kada je radnik u sjedećem položaju: uređaji za upravljanje trebaju biti postavljeni

na visini od 60 do 120 cm.

Ove propisane visine s ergonomskog stajališta nisu idealne, jer radnik kod većih dohvatnih visina (npr. 160 cm) mora podizati ruku iznad horizontlanih ravnina, a što je nepovoljno za niže muškarce, kao i za žene.

a. u stojećem položaju

b. u sjedećem položaju

Slika 36. Upravljanje oruđem s obzirom na položaj tijela

87

1:V

Niže visine (npr. 70 cm) prisiljavaju radnika da se priginje i iskrivljuje. Ako bi dohvati bili učestali tijekom rada, radnik bi se nepotrebno zamarao. Prema tome *• maksimalne i minimalne dohvate treba primijeniti samo za rjeđu upotrebu priliko’ ' rukovanja uređajima za upravljanje. Analogno već navedenom, vrijedi zaključak 01 minimalne i maksimalne dohvatne visine za sjedeSi položaj radnika.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka propisuje se razmještaj uređaja za upravljanje na upravljačkoj ili komandnoj ploči (stolu). Upravljačka ploča ili stol bila bi najpovoljnija kad bi radnik sa svojim vidnim poljem, s oba oka, bez njihova većeg pokretanja mogao promatrati sve upravljačke elemente te signalne i mjerne uređaje koji se nalaze na toj upravljačkoj ploči ili stolu.

a. prilikom stojećeg položaja

b. prilikom kombiniranog položaja tj. stojećeg i sjedećeg položaja

c. prilikom sjedećih položaja (obično kod manjih upravljačkih stolova)

Slika 37. Prosječne dimenzije upravljačkih stolova (u cm) za srednju visinu radnika od 175 cm

Kod ergonomskog rješavanja dohvata radnika rukom po visini treba razlikovati visine dohvata za žene i muškarce, a u skladu s mjerama prikazanim na slici 37. za srednje mjere radnika u stojećem i sjedećem položaju.

a. b.

Normalnavisinaradnogpolja

Ukupna visina Visina očiju;Vis. lopatica -j.

Vis, lakata

Ukupna visina

. Normalna \ Visina očiju i¡| Vis. lopatica i

| [ Vis. lakata IOVis. sjedišta fM<©

N

R Vis.

901

CNi

\kdjen^ 1 \

*o

Slika 38. Srednje dohvatne mjere radnika ( žena - Ž, muškaraca - MJ u stojećem i sjedećem položaju

Visine dohvata u većini primjera ovisne su o konstrukciji oruđa. U mnogim slučajevima pri radu s oruđima mogu se riješiti visine dohvata radnika tako da se postave odgovarajući podiji od čelične i drvene konstrukcije. Visinom podija postiže se najpovoljnija visina dohvata koja odgovara uzrastu žena ili muškaraca.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da aktuatori ručnih upravljačkih sklopki moraju biti postavljeni nadohvat ruke i ne smiju biti niže od 0,6 m iznad radne

88

ovršine. Tom odredbom norme nije određeno da li se ovaj normativ odnosi na gtojeći ili sjedeći položaj, pa se može smatrati da je to normativ za oba spomenuta položaja radnika.K Istom normom propisani su normativi visine ©d poda za ručice uređaja za sastavljanje s napona električne struje. Ručice moraju biti lako pristupačne i postavljene između 0,6 m i 1,9 m iznad poda ili oko razine posluživanja.

Kod ergonomskog rješenja dohvata radnika rukom, ali u vodoravnom smislu, također, treba razlikovati fizičke mogućnosti za žene i muškarce, kako se vidi na slici 39. u kojoj su mjere u zagradama za žene.

Kako se iz slike 38. vidi, pri najvećim dohvatnim mjerama radnik bi se morao tijelom micati i naprezati, pa to svakako ne bi bilo preporučljivo. Njegovi laktovi nalaze se na visini od 107 cm. U tom primjeru najkorisnija visina radnog polja je kada se pri savijenim rukama u laktu dlanovi nalaze za 7,5 cm niže od taktova. U tom slučaju visina upravljačkog stola iznosi 99,5 cm. Pri manjim visinama od naznačene nastaje statički zamor, koji se javlja u leđima i nogama, a pri većim visinama zamor se lokalizira u ramenima i leđima. Za drugi uzrast radnika potrebne su druge visine radnog polja. Za ostale uzraste radnika može se ponekad primijeniti ekstrapolacija, npr. porastom visine radnika za 5 cm, visina radnog polja pri sjedenju raste za 2 cm, a pri stajanju za 4 cm.

U odredbi ovog stavka propisano je da uređaj za upravljanje može biti udaljen najviše za 0,80 m od sredine upravljačke ploče ili stola, a koja udaljenost prelazi vidno polje radnika, pa je radnik prisiljen pomicati oči u lijevu i desnu stranu. Isto tako pri ovom polju rada radnik je prisiljen raditi s obje ruke i prisiljen je pomicati položaj svog tijela. S obzirom na to, smatra se da se takav razmještaj uređaja za upravljanje nalazi samo na velikim upravljačkim stolovima (pultovima) i za upravljačke stolove gdje se ne može primijeniti sjedeći položaj. Glede toga stolovi moraju se konstruirati za stojeći položaj radnika.

Članak 33.

Ručni aktuatori oruđa na električni pogon moraju biti izrađeni od izolacijskog materijala ili opskrbljeni dodatnom izolacijpm ilijDojačanom izolacijom koja ¡b izolira od drugih vodljivih dijelova ili električki spojeni, sigurno i permanentno zaštitni strujni krug.

Ručice uređaja za upravljanje oruđem (na polugama, kolima i dr.) moraju biti od materijala ili presvučene materijalom koji je toplinski izolator.

Odredbama ovog članka propisuju se konstrukcija ručnih aktuatora da bi zadovoljili zahtjeve zaštite na radu odnosno ergonomske zahtjeve.

HRN-om N.S3.001 od 1987. utvrđeno je da ručni aktuatori budu električni izolirani ili, pak, električki spojeni na zaštitni strujni krug. istom normom propisano je da dijelovi ručnog aktuatora, koji se normalno hvataju rukom, odgovaraju prema konstrukciji izvedbi od izolacijskog materijala ili su opskrbljeni dodatnom ili pojačanom izolacijom. Metalni dijelovi prekriveni slojem laka ili emajla ne mogu se smatrati dovoljno izoliranim.

Člankom 40. Pravilnika o tehničkim normativima za laserske uređaje i sisteme (Službeni list, br. 72/87.) propisano je da vanjske ručice, tipkala i si., ako su pričvršćeni na dijelove pod naponom moraju biti od izolacijskog materijala.

Odredbom stavka 2. ovog članka propisuje se konstrukcija ručica na polugama i kolima za upravljanje, a sadrži dvije važne pojedinosti, i to:- ručice moraju biti prilagođene obliku šake;- ručice moraju biti od materijala ili presvučene materijalom koji je toplinski izolator.

Prema literaturi, minimalne dimenzije ručice, namijenjene za prihvat jedne šake, moraju imati dužinu najmanje 100 mm i promjer 25 mm.

Ručica na poluzi dovoljno je postavljena ako se njezin kraj u vodoravnom smjeru nalazi u visini laktova.

Kada šaka pravi puni krug (kod kola), ručica se mora slobodno zakretati (okretna ručica).

Ručice oruđa za rad mogu imati različitu izvedbu prema stvarnoj potrebi. Tako je člankom 9. Pravilnika o tehničkim normativima za primjenu motornih lančanih pila u šumarstvu (Službeni list, br. 34/80.) propisano:- ručice moraju biti od materijala ili obložene materijalom koji sprečava klizanje

ruke po njima odnosno osigurava pouzdano držanje,- ručice mogu imati zagrijavanje, ali tada moraju imati i uređaj za isključivanje,- prednja ručica mora imati odgovarajući štitnik za ruku.

Članak 34.

Aktuatori uređaja za uključivanje oruđa u pogon moraju biti postavljeni i ugrađeni tako da ne postoji mogućnost slučajnog puštanja u pogon oruđa ili njegovih dijelova ako bi se time mogao izvrgnuti opasnosti radnik pri radu.

Ovom odredbom propisuju se položaj i konstrukcija uređaja za upravljanje da ne bi nastalo nehotično uključivanje oruđa u pogon. Ovo pravilo zaštite na radu odnosi se samo na ona oruđa na kojima bi mogla nastupiti opasnost za radnika prilikom njihovog nehotičnog puštanja u pogon.

90

Konstruktivna mogućnost od nehotičnog uključivanja uređaja za upravljanje izvodi se pa razne načine, tako npr.:-I posebnom konstrukcijom tipkala i sklopki (prema HRN N.K5.052 od 1982.):

tipkalo s ključem (tipkalom se može dje]pvatl samo dok je ključ unutra), skrivena tipka (tipka koja je ispod okolne "čvrste' podloge u početnom i radnom položaju),tipkalo sa zapinjačem (tipkalo s oprugom za povrat koje ostaje u radnom položaju dok se posebnim djelovanjem ne oslobodi zapinjač),tipkalo s relativno većom početnom silom (ili momentom) nužnom za pokretanje upravljačkog elementa, i to dovoljne veličine da spriječi nenamjernu operaciju.

2. Položajem poluge (ručice) nagibne sklopke postavljene na vertikalnoj podlozi (zidu, stupu i si.) i fiksiranje poluge u biranim položajima;

poluga za isključeno stanje nalazi se u donjem položaju a za uključena stanja u . gornjim položajima,

__ za sve birane položaje izvodi se fiksiranje (fiksatori), koje neće dopustiti promjenu položaja uređaja za upravljanje bez neposrednog djelovanja radnika,

_ zaključavanjem glavne sklopke ključem ili na drugi način,_ izradom zaštitne naprave ispred uređaja za upravljanje ili oko njega u obliku

branika, prstena i si.

Slika 40. Zaštitna naprava u obliku branika protiv nehotičnog uključivanja polužne sklopke

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisano je da aktuatori moraju biti konstruirani i postavljeni tako da opasnost od nenamjernog aktiviranja bude minimalna.

Članak 35.

Ako na oruđu postoji više pogonskih mehanizama za različite radne operacije odnosno pokrete, kojima prema uputi proizvođača oruđa radi zaštite na radu ne smiju biti istovremeni, mora se ugraditi zaštitna blokada kojom se ne dopušta istovremeno uključivanje tih mehanizama odnosno istovremeni rad različitih operacija.

Odredbom ovog članka propisuje se da se na uređajima za upravljanje za dva III više prlgona za različite radne operacije i pokrete ugradi zaštitna blokada, kako se ne bi mogle istodobno obaviti različite operacije ako je to uputama proizvođača tako određeno ili ako se to zbog sigurnosti pokaže potrebnim kasnije u praksi kod korisnika oruđa i ako zbog istodobnosti rada tih prigona nastaje opasnost za radnika.

91

Zbog istodobnosti rada pojedinih prigona, odnosno odgovarajućih radnih operacija i pokreta, na oruđu mogu nastati ove opasnosti:- opasnost od preopterećenja konstrukcije oruđa zbog sila koja mogu nastati od

dvije ili više radnih operacija ili kretanja, a zbog čega je moguće da nastane lom ili kvar na oruđu s nepovoljnim posljedicama*zđ^adnika;

- opasnost od netočnog rada i nemogućnosti praćenja istodobnog obavljanja više radnih operacija i kretanja, a zbog čega mogu nastati neželjeni događaji s nepovoljnim posljedicama za radnika. Opasnost od netočnog rada i nemogućnosti praćenja pojedinih operacija naročito se pojavljuje prilikom rada s oruđima za preradu i obradu opasnih tvari ili na kojima nastaju opasne tvari.

U članku 145. Pravilnika o tehničkim normativima za dizalice (Službeni list,' broj 65/91.) propisano je slijedeće:- dizaličaru je zabranjeno s opterećenom dizalicom istodobno obavljati više radnih

operacija nego što to dopušta upravljački sustav dizalice pri potpuno zauzetim rukama, ako to uputom proizvođača dizalice nije predviđeno;

- dizaličaru je zabranjeno dizati odnosno spuštati teret uz istodobno kretanje mačke na nosećem užetu kabela dizalice.

Ovo pravilo zaštitne blokade, u načelu, rješava se odmah prilikom projektiranja i izrade oruđa. Korisnik ne smije prilikom popravaka, adaptacija ili rekonstrukcija oruđa skinuti uređaj za blokiranje ili ga učiniti nedjelotvornim.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisana je primjena zaštitne blokade između različitih operacija. Prema toj odredbi odgovarajuće blokade moraju se predvidjeti da bi se spriječilo istodobno obavljanje različitih operacija ako bi takav rad mogao izazvati opasnosti.

Članak 36.

Aktuatori uređaja za upravljanje, prema potrebi, moraju biti opremljeni napravom za blokiranje koja, bez posredovanja radnika, ne dopušta promjenu položaja aktuatora tijekom rada.

Ovom odredbom propisuje se primjena zaštitne naprave za blokiranje (fiksator i si.) koja ne dopušta promjenu položaja uređaja za upravljanje tijekom rada, bez da radnik djeluje na taj uređaj.

U ranijem komentaru o konstrukciji i položaju uređaja za upravljanje protiv nehotičnog uključivanja navedene su neke pojedinosti u svezi sa zaštitnom napravom o kojoj je riječ i u ovoj odredbi.

Ovdje se prvenstveno misli na one uređaje za upravljanje, koji bi zbog vibracija ili nekih drugih pojava, mogli promijeniti svoj položaj i iznenaditi radnika neželjenom pojavom ili događajem.

Predmetna zaštitna naprava je uvijek neka konstrukcija na tipkalu, nagibnoj ili rotacijskoj sklopki, ručici, poluzi i drugim uređajima za upravljanje, koja ne dopušta pomicanje uređaja za upravljanje. Ta naprava može biti u obliku nekog zapinjača, ključa, grebena, upadanja klina ili kuglice u utor ili rupu, itd.

Predmetna naprava ili, u ovome slučaju, fiksator je naročito potreban kod nagibne ili rotacijske sklopke ili ručica i poluga s odabirom mjesta položaja na linijskom ili kružnom putu upravljanja.

92

Članak 37.

Uređaji za rastavljanje s napajanja bilo kojom vrstom energije moraju seaktivirati: ^

1 ) prije početka čišćenja oruđa; ^ '2) prije početka radova za održavanje i popravak oruđa;3) kad isključuju oruđe za dugotrajni prekid radi servisiranja;4) nakon prestanka dnevnog rada.Veliko oruđe s više različitih mehaničkih neovisnih radnih sekcija, od kojih je

svaka sa svojom odvojenom opremom, može biti opremljeno posebnim uređajima za rastavljanje s napajanja za svaku sekciju.

- Odredbom stavka 1. ovog članka nabrojena su četiri slučaja kada se moraju oruđa isključiti od napojnog energetskog izvora, s time što će se odgovarajući uređaji za rastavljanje s napajanja aktivirati odnosno postaviti u određeni položaj.

Prema HRN-u N.S3.001 od 1987. uređaj za rastavljanje s napajanjem mora biti jedan od sljedećih:_ rastavna sklopka prema HRN-u N.K5.012 od 1982. za kategoriju upotrebe AC 23, _ rastavljao koji ima specijalni pomoćni kontakt, koji u svim slučajevima uvjetuje da

kontaktori isključe opterećenje prije otvaranja glavnih kontakata rastavljača,- prekidač, ili- za male strojeve s vrijednošću struje koja ne prelazi 16 A može se koristiti utikač

ako ukupna snaga motora ne prelazi 2 kW.

Uređaj za rastavljanje (rastavna sklopka, rastavljao ili prekidač) mora ispunjavati sljedeće uvjete prema spomenutoj hrvatskoj normi:- mora imati samo jedan položaj “isključen” i samo jedan položaj “uključen”, jasno

označen s velikim slovima “O” i "I",- mora imati uočljiv prorez ili pokazivač položaja koji ne smije pokazati položaj

“isključen” sve dok svi kontakti nisu stvarno otvoreni i mora imati odgovarajuću izolacijsku udaljenost između svih kontakata u skladu s HRN-om N.K5.013 od 1982.,

- mora imati vanjsku radnu ručicu (osim prekidača koji se aktiviraju pomoću vanjske energije). Ako rastavljao ne služi i kao “uređaj za hitno zaustavljanje", njegova radna ručica ne smije biti obojena crvenom bojom, već ona može biti crna ili siva,

- mora biti opremljen uređajem kojim ga je moguće blokirati samo kad je u položaju "isključen”, npr. pomoću lokota,

- uređaj za rastavljanje s napajanja mora isključiti sve vodiče pod naponom strujnog kruga za napajanje, a za slučaj daje više izvora napajanja, sve vodiče pod naponom svih izvora napajanja. U TN sustavima neutralni vodič (N - vodič) može, a i ne mora biti prekinut.

Sljedeći strujni krugovi ne moraju se prekidati pomoću uređaja za rastavljanje s napajanja:- strujni krugovi za rasvjetu koji su potrebni za vrijeme održavanja ili popravaka,~ strujni krugovi priključnog pribora isključivo za priključivanje alata prilikom

održavanja i popravaka (npr. ručna bušilica),- podnaponska zaštita strujnog kruga koja se primjenjuje samo za automatsko

93

isključivanje u slučaju ispada napajanja,- upravljački strujni krugovi koji se upotrebljavaju za unutarnje blokade, a napajaju

se izvana.

Članak 38:

Aktuatori za nožno upravljanje oruđem u stojećem ili sjedećem položaju (podnožnici, pedali ili papučice i tipkala) kojima se može uključivati i isključivati pogon moraju biti postavljeni što bliže podu ili radnoj platformi na kojoj radnik stoji ili sjedi.

Tipkala, pedali i podnožnici, osim onih za hitno zaustavljanje, moraju biti zaštićeni prikladnim zaštitnim oklopom odnosno poklopcem iznad cijele površine tipkala, pedala i podnožnika da bi se spriječilo nehotično pokretanje oruđa.

Nožna tipkala, pedali i podnožnici moraju biti projektirani i izvedeni tako da se nakon isključenja vraćaju u polazni položaj.

Pokraj tipkala ili pedala mora biti izveden odgovarajući oslonac za nogu ili osiguran prostor za odmaranje stopala.

Stavak 1.:

Odredbom se propisuje položaj uređaja za nožno upravljanje, koji mora iz ergonomskih razloga biti što bliže podu ili platformi na kojem stoji ili sjedi radnik. Ako bi uređaj za nožno upravljanje (pedala, tipkalo i si.) bio dosta podignut iznad poda, radnik bi morao više dizati i savijati nogu, što bi ga više zamaralo, a osim toga u takvom položaju može djelovati s manjom fizičkom snagom.

Slika 41. Nožni uređaj za upravljanje u obliku podnožnika na strojnom čekiću

Stavak 2.:

Ovom odredbom propisana je primjena zaštitne naprave iznad cijele površine nožnog uređaja za upravljanje da bi se time spriječilo nehotično aktiviranje oruđa. Na slici 41. prikazana je jedna takva zaštitna naprava za natkrivanje nožne pedale.

94

Jz ..a. izgled pedale u odnosu

na zaštitnu napravu

b. prikaz položaja stopala noge na pedali, a unutar zaštitne naprave

Slika 42. Izgled zaštitne naprave iznad pedale

Analogno prikazanoj zaštitnoj napravi za pedalu ista ili slična može se napraviti i za nožno tipkalo. Za podnožnik bi trebala biti nešto drukčija zaštitna naprava s obzirom da je podnožnik veće dužine, pa bi zaštitna naprava trebala biti iznad cijelog podnožnika odgovarajuće konstrukcije tako da bi ta naprava bila i funkcionalna i estetskog izgleda.

Nehotično aktiviranje oruđa kod nožnog uređaja za upravljanje nastaje, uglavom,ako:- sam rukovalac nehotično nagazi na nožni uređaj;- drugi radnik nehotično nagazi na nožni uređaj;- na nožni uređaj nehotično padne teži radni predmet ili neki drugi teret.

Stavak 3.:

Povrat u polazni položaj postiže se obično pomoću spiralne opruge, ali može i na druge načine, npr. tlakom nekog medija u suprotnom smjeru djelovanja nogom radnika.

Stavak 4.:

Odredbom ovog stavka propisuje se primjena oslonca za nogu ili sigurnog prostora za mogućnost odmaranja noge za vrijeme dok se nogom ne pritišće uređaj za nožno upravljanje. Oslonci se izrađuju ili na okviru (kućištu) oruđa ili izvan konstrukcije oruđa. Oslonci, u pravilu, trebaju biti pod nagibom od 12 do 15° ako radnik radi u sjedećem položaju. Noge nipošto ne smiju visiti.

Kada radnik radi u stojećem položaju, veoma nepovoljno bi bilo za radnika ako bi on pretežno vrijeme stajao na jednoj nozi, a s drugom kontinuirano pritiskao uređaj za nožno upravljanje. Ako bi takav rad dulje trajao, znatno bi umarao radnika i Prouzročio fiziološke smetnje.

95

Kod rješavanja primjene oslonca za nogu u sjedećem položaju radnika, a racij odmaranja, potrebno je svaki slučaj razmotriti zasebno, s obzirom da uređaji 2a nožno upravljanje mogu biti postavljeni na različitim položajima u odnosu na tijelo (gore, dolje), zatim mogu biti izrađeni za različite sile pritiska, za vertikalno ili nagibno gibanje, s većom ili manjom pritisnom površinorrff za često ili samo povremeno aktiviranje.

Članak 39.

Nožni uređaji za upravljanje u obliku pedala moraju biti široki najmanje 1 oo mm i dugi najmanje 120 mm ako se pritiskaju potpeticom, a ako se pritiskaju cijelim stopalom, njihova duljina mora biti najmanje 200 mm.

Nožni uređaji za upravljanje u obliku tipkala moraju imati promjer od 50 mm do *80 mm i ispupčen gljivasti oblik.

U predjelu nožnih uređaja za upravljanje ne smiju postojati prepreke koje bi onemogućile radnika da djeluje svojim stopalom i upravlja cijelim hodom nožnog uređaja.

Nožni uređaji za mehanički rad trebaju biti izvedeni tako da sila pritiska nogom pri radu koji se kontinuirano ponavlja iznosi od 70 N do 90 N.

Odredbama ovog članka propisuju se dimenzije pedala s upotrebom sile, kao i najpovoljnije sile pritiska na pedalu.

Propisane dimenzije pedale su ergonomska rješenja za slučajeve kada se pritišće potplatom ili, pak, cijelim stopalom. Na taj način sila se prenosi preko cijelog potplata ili stopala na odgovarajuću površinu pedale, a osim toga postiže se i odgovarajuće trenje između dosjednih površina pedale i potplata, odnosno stopala, što može biti važno u pogonima s većim masnoćama po podu.

Najpovoljnija sila pritiska na pedalu pri radu, koji se ponavlja u ciklusima je za žene 70 N, a za muškarce 90 N.

Članak 40.

Oruđe kod kojeg postoji opasnost za radnika mora imati jedan uređaj ili više uređaja za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti kojima se može zaustaviti opasno gibanje ili otkloniti druga opasnost ili ga se može učiniti nedjelotvornim.

Pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na postrojenje (liniju) koje je sastavljeno od dvaju ili više oruđa koja rade u funkcionalnoj cjelini kao jedno oruđe.

Ako je postrojenje (linija) sastavljeno od dvaju ili više oruđa tako da se oruđe može pojedinačno upotrebljavati, pravilo iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na svako od tog oruđa.

Ako je na oruđu potreban samo jedan uređaj za zaustavljanje u slučaju opasnosti, njegovu zadaću može preuzeti glavni uređaj za zaustavljanje koji je postavljen na oruđe.

Stavak 1.:

HRN-om M.GO.067 od 1969. propisana je primjena uređaja za isključivanje (prekidač) u slučaju opasnosti, koji se raspoznaje i razlikuje od drugih prekidača odnosno isključivača u obliku tipki, a karakteristike su mu:

96

_ a|<o je tipka u obliku gljive, krupnija (ima povećan promjer) i ispupčena;„ tjp[<a (gljiva ili drugi oblik) je u cijelosti crvene boje;_ tipkom se potpuno isključuje dovod struje na oruđu i to istodobno.

Uređaj za hitno isključivanje obično se postavlja na većim oruđima i to na jednom ¡li više mjesta ovisno o različitim položajima radnika operatera tijekom rada kad obavlja nadzor ili druge poslove na oruđu. Ako radnik nadzire nad radom oruđa na udaljenom mjestu od upravljačkog stola i ako je to mjesto nadzora uobičajeno i tehnološki važno, može postojati potreba da se radi brzog zaustavljanja oruđa zbog opasnosti ili nužnog slučaja postavi na tom mjestu uređaj za isključivanje.

Na nekim oruđima na kojima postoji, pored glavnog mjesta upravljanja, i mjesto rada posluživanja tj. dodavanja ili preuzimanje materijala i izradaka, može postojati potreba da se na pojedinim mjestima postavi dodatni gljivasti ili drugi uređaj za hitno isključivanje oruđa.

Kod nekih oruđa gljivasti ili neki drugi isključivao za slučajeve opasnosti može se postaviti na obje suprotne strane oruđa.

Smisao postavljanja više isključivača je da se na najbrži mogući način isključi oruđe kako bi se spriječila ozljeda na radu ili havarija na oruđu, ili dalje posljedice takve havarije. U nekim slučajevima je postavljanje takvih isključivača isključivo potrebno i sa stajališta proizvodnih učinaka. Kada ne bi postojali takvi isključivači, radnik bi zbog brzine morao svaki put trčati do glavnog upravljačkog stola ako ne bi imao mogućnosti isključiti oruđe neposredno na samome mjestu zapažanja nepravilnog rada.

HRN-om N.S3.001 od 1987. propisane su odredbe u svezi s hitnim isključivanjem odnosno zaustavljanjem stroja. Prema tim odredbama električna oprema stroja mora sadržavati uređaje za zaustavljanje stroja u slučaju opasnosti, te ako je potrebno za promjenu smjera nekih kretanja, omogućiti mehaničko razdvajanje.

Uređaj za hitno zaustavljanje mora zaustaviti opasne elemente stroja ili cijeli stroj što je moguće brže. Uređaj za hitno zaustavljanje može biti na različitim načelima prekid napajanja strujnih krugova, uključivanje struje suprotnog smjera ili promjena smjera okretanja motora radi mehaničkog razdvajanja.

Rad uređaja za hitno zaustavljanje ne smije dovesti u opasnost radnika ili stroj niti prekinuti napajanje bilo koje pomoćne opreme, koja mora funkcionirati neprekidno i u iznimnim uvjetima (kao što je npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje). Ponovnim djelovanjem na uređaj za hitno zaustavljanje ne smije se ponovno uključiti ni jedan dio stroja.

Aktuatori za hitno zaustavljanje mogu biti:- ručka prekidača za hitno zaustavljanje,- jedan ili nekoliko pritisnih tipkala s "gljivastom glavom”,

uže (užad) uzduž zone koja se zaštićuje, koje aktivira hitno zaustavljanje kada se ̂povuče ili kada se prekine,

- poluga (poluge) ili pedale (bez mehaničkog zaštitnika),- bilo koji drugi uređaj pogodniji za tu svrhu.

Takvi aktuatori moraju se postaviti na vidljivo mjesto i pogodno za brzu intervenciju s mjesta rukovaoca strojem.

Ako je više radnih upravljačkih mjesta na jednom stroju ili drugih kritičnih mjesta, sa svakog od njih, taj aktuator za zaustavljanje mora biti lako dostupan ili se na svakom od takvih mjesta postavlja poseban element za brzo zaustavljanje. Svi ti

97

elementi moraju biti crveno obojeni. Površine iza ručki i pritisnih tipkala (ako ¡h i ili ispod njih moraju biti obojene žuto, tako da su elementi kontrastima boia''“^ uočljiviji. s*°

Ako je više elemenata na jednom stroju, mogućnost za ponovno uključiva • stroja mora postojati tek kada se svi elementi "koji ^prethodno bili aktiviranipodese, npr. kod daljinski upravljanih uređaja za hitno zaustavljanje, pošto se postav elementi s mehaničkim zaporom. 1

Stavak 2.:

r^ n 0

Odredbom se utvrđuje postojanje jednog ili više uređaja za zaustavljanje i postrojenje koje je sastavljeno od dvaju ili više oruđa i koje radi kao jedna cjelina Praktičan primjer za to može se vidjeti na transporterima na površinskim otkoplma koji mogu biti sastavljeni od više pojedinačnih transportera. Pravilnikom o tehničkim! normativima za prijevoz transporterima s trakom u rudarstvu (Službeni list, br. 5/73 j 12/74.) propisano je za transportere na površinskim otkopima da svaki transporter mora imati uređaj kojim se odmah i sigurno isključuje iz rada sa svakog mjesta uzduž transportera (uže za spašavanje). Ponovno pokretanje transportera nakon prisilnog zaustavljanja mora biti omogućeno tek kad se dobije izvještaj s mjesta zaustavljanja da je kvar popravljen ili da je opasnost otklonjena. Osim, toga, propisano je, da u sustavu transportera mora postojati telefonska ili radioveza između pojedinih rukovalaca na pogonskim glavama ili između pojedinih rukovalaca i dispečera.

Prema Uputi Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.) propisano je da sklopovi strojeva, koji rade zajedno kao jedna cjelina moraju biti tako projektirani i konstruirani da uređaji za zaustavljanje, uključujući i uređaje za zaustavljanje u slučaju opasnosti, mogu zaustaviti cijeli sklop strojeva koji rade zajedno.

Članak 41.

Uređaji za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti nisu potrebni u ovim slučajevima:

1) ako su na oruđu ugrađeni automatski uređaji za zaustavljanje koji se aktiviraju sami u slučaju nekog kvara, zastoja ili drugih neželjenih ili opasnih pojava;

2) ako se kvar, zastoj ili druge neželjene ili opasne pojave mogu nadzirati na glavnom mjestu upravljanja spomoću ekrana, signalnih i mjernih naprava ili na druge načine te ako se odgovarajućim upravljanjem rad oruđa može dovesti u ispravno stanje;

3) ako se na glavnom mjestu upravljanja može prekinuti dovod pogonskog goriva;

4) ako je oruđe takve vrste da ne postoje opasnosti od ozljede radnika;5) ako je oruđe na ručni pogon.

a) Vidjeti komentar uz članak 40. ovog pravilnika.b) Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.)

propisano je da uređaji za hitno zaustavljanje nisu potrebni u ovim slučajevima:- na strojevima na kojima uređaji za zaustavljanje u slučaju opasnosti ne bi smanjili

98

opasnost, ili jer oni ne bi smanjili zaustavno vrijeme stroja, ili jer to ne bi omogućiloprimjenu odgovarajućih posebnih mjera zaštite od opasnosti,na ručnim prijenosnim strojevima (alatima) i na strojevima na ručni pogon.

■***' ̂ ¿ a

Članak 42.

U slučaju opasnosti uređajem za hitno zaustavljanje oruđa (gljivasta tipka, ručka, poluge, uže i dr.) moraju se isključiti svi dovodi energije na oruđu ili na dijelu oruđa koji predstavljaju opasnost.

Uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju se razlikovati od drugih uređaja za uključenje i isključenje oruđa.

' Uređaji iz stavka 1. ovoga članka moraju biti postavljeni na prikladnome i pristupačnom mjestu na oruđu ili pokraj njega tako da se ono može lako, brzo i bezopasno koristiti.

Vidjeti komentar uz članak 40. ovog pravilnika.

Članak 43.

Aktiviranjem uređaja za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti ne smiju se prouzročiti nikakva opasna gibanja ni druge opasne pojave, ne smije se dezaktivirati djelovanje zaštitnih naprava i uređaja na oruđu tako dugo dok postoje opasna gibanja ili druge opasne pojave i ne smije se prekinuti napajanje nikoje pomoćne opreme koja mora neprekidno funkcionirati (npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje).

Kod većega i nepreglednog oruđa uključenje oruđa nakon isključenja u slučaju opasnosti moguće je nakon vraćanja uređaja za hitno zaustavljanje u prvotni položaj odnosno kad signali pokazuju da je uključenje moguće bez opasnosti ili kad se na drugi siguran način dojavi slobodno uključenje bez opasnosti.

Stavak 1.:

HRN N.S3.001 od 1987. propisuje da rad uređaja za hitno zaustavljanje ne smije dovesti u opasnost radnike koji rade kao operateri ili druge radnike u bližoj radnoj okolini, a tako isto ne smije dovesti u opasnost niti oruđe. Na oruđu mogu biti instalirane pomoćne opreme, koje aktiviranjem uređaja za hitno zaustavljanje ne smiju prekinuti svoj rad (npr. napajanje magnetnih ploča ili uređaja za kočenje, ili uređaja za pridržavanje radnog komada prilikom obrade, npr. stezača i si.).

Stavak 2.:

Odredba iz stavka 2. propisana je u ptvome redu, za veća i nepregledna oruđa (npr. veliki transporteri i si.) gdje zbog neke opasnosti oruđe može zaustaviti bilo koji od operatera na mjestu koje glavni operater ili rukovalac ne može vidjeti. Zbog toga je u tim slučajevima potrebno sporazumijevanje sve dok se nedostatak ne otkloni, a *ek onda se može nastaviti, i to da se:~ vrati uređaj za hitno zaustavljanje u prvobitni položaj po onom radniku koji je

inicirao prekid rada oruđa,- preko odgovarajućih (obično optičkih) signala da informacija glavnom operateru

da je nedostatak otklonjen i da može staviti oruđe u pogon,- na drugi pouzdani i siguran način operateri uvjere da še oruđe nakon zaustavljanja

može ponovno uputiti u rad. ‘ -Uputom Vijeća Europske ekonomske zajednice (89/392/EEC od 14.6.1989.)

propisano je da uređaj za hitno zaustavljanje u slučaju opasnosti mora isključiti strojeve i uređaje stalno nakon što je aktiviran, a stroj ili uređaj može se isključiti samo pomoću posebne operacije. Isključivanjem ili oslobađanjem uređaja za zaustavljanje u slučaju opasnosti oruđe ne smije ponovno stupiti u rad, već samo daje dopuštenje za ponovno puštanje u rad rukovaocu prema potrebi.

Članak 44.

Oruđe koje ima rotirajuće dijelove s velikim obodnim brzinama i zamašnim masama (zamašnjak, veće brusno kolo i dr.( koje treba u kratkom vremenu zaustaviti, mora imati odgovarajuće uređaje za kočenje (kočnice) ako bi se njima otklonila ili smanjila opasnost za radnike i ako kočenje nije riješeno na drugi način (npr. kočenje elektromotora povratnom strujom).

Kod oruđa iz stavka 1. ovog članka kod kojeg postoji opasnost za radnike pri razlijetanju dijelova, moraju se postaviti dva uređaja za upravljanje kočnicom, od kojih je jedan na oruđu, a drugi na mjestu izvan domašaja raspuknutih komada obrađivanog materijala ili alata.

Stavak 1.:

Odredbom ovog stavka utvrđuje se postavljanje uređaja za kočenje (kočnica) na oruđima s velikim obodnim brzinama i većim masama, a koje mase treba relativno brzo zaustaviti.Brzo zaustavljanje može biti zahtijevano uglavnom iz tri razloga:- ako je nastala havarija na oruđu, pa treba što brže zaustaviti oruđe da ne nastanu

još veće štetnosti i opasnosti za radnika;- ako se sumnja u neispravan rad oruđa, što se može ustanoviti kontrolnim

instrumentima, signalnim uređajima, po zvuku rada oruđa ili viđenjem rezultata procesa rada, pa treba što brže zaustaviti oruđe da ne nastane nesreća na radu;

- ako je povremeno tijekom rada potrebno zaustaviti rotacijske mase da bi se obavila kontrola rada, mjerenje ili drugi radni postupak. Na taj način učinilo bi se nepotrebnim da radnik zaustavlja rotacijsku masu rukom, polugom od raznog materijala, što je u praksi katkada ozlijedilo radnika.

Kao kriterij za procjenu nužnosti postavljanja kočnice za brzo zaustavljanje, postavlja se ovim pitanjima:- da li zbog rotacije i većih masa na oruđu i s velikim obodnim brzinama mogu doći

u opasnost rukovalac ili drugi radnici u blizini, ako nastane nezgoda ili havarija?- da li se opasnost za radnike može otkloniti ili smanjiti ako se ugradi kočnica?

Moguće je da će projektant ocijeniti u pojedinom slučaju da neće biti potrebno postaviti kočnicu za brzo zaustavljanje ako masa rotira u zatvorenom kućištu i u slučaju havarije (loma ili si.) kada odlomljeni komad ne može ugroziti radnika. Prilikom

rocjene svakak° treba razmotriti sve pojedinosti (radni postupak), ciklus obrade ili P ustavljanja, zaštitne naprave, veličinu mase i obodnih brzina i dr.) da bi se moglo Uključiti o nužnosti postojanja kočnice za brzo zaustavljanje.Z odredbom nije propisana konstrukcija kočnice, pa se podrazumijeva da se može

ostaviti bilo koja kočnica, koja zadovoljava uv je ti brzog zaustavljanja.P Također, odredbom nije propisano vrijeme potrebno za zaustavljanje jer to tehnički ne bi bilo ispravno. Vrijeme potrebno za zaustavljanje rotacijskih masa ovisno je o veličini mase i obodnoj brzini. Što su mase i obodne brzine veće, to je potrebno veće vrjjeme za zaustavljanje.

HRN-om N.S3.001 od 1987. (Električna oprema industrijskih strojeva) propisana je mogućnost kočenja elektromotora povratnom strujom kao tehničko rješenje u sustavu zaštitnih blokada. Među ostalim propisano je da kada se na motoru koči povratnom strujom, moraju se primijeniti odgovarajuće mjere da bi se izbjeglo puštanje motora u rad u suprotnom smjeru na kraju kočenja.

Stavak 2.:

Odredbom je propisano da se postave dva uređaja za upravljanje kočnicom za brzo zaustavljanje na oruđima, ako postoji opasnost od razlijetanja dijelova i ako postoji veća opasnost za radnike. Jedan uređaj za upravljanje kočnicom bio bi postavljen neposredno na oruđu, a drugi u blizini izvan domašaja rasprsnutih dijelova.

Ova pravila zaštite na radu praktično se primjenjuju na relativno malom broju oruđa, i to obično specijalne namjene, tako npr. kod: specijalnih pila za sječenje čeličnih cijevi (tarne pile) u čeličanama, specijalnih oruđa za ispitivanje uravnoteženosti masa rotirajućih dijelova, pokusnih stanica za ispitivanje rotora, generatora i si.

Kod ovih oruđa treba postaviti kriterij o nužnosti postavljanja kočnice, analogno onom što je navedeno u komentaru za 1 . stavak ovog članka.

Ako na postojećim oruđima iz stavaka 1. i 2. nema odgovarajuće kočnice, odnosno dvostrukog uređaja za upravljanje kočnicom, korisnici ih moraju ugraditi putem adaptacije ili rekonstrukcije u određenom prijelaznom roku kako je propisano u prijelaznim i završnim odredbama ovog pravilnika.

6. ORUĐE ZA AUTOMATSKI RAD

Članak 45.

Oruđem za automatski rad, prema ovom pravilniku, smatra se oruđe koje, nakon uključenja, automatski radi bez radnika odnosno bez njegovih upravljačkih zahvata.

Na ručne aktuatore (tipkala i dr.) koji su, radi uključenja, ispitivanja i ugađanja, postavljeni na oruđu za automatski rad, primjenjuju se mjere i normativi zaštite na radu propisani ovim pravilnikom.

Ni za koje intervencije radnika na oruđu iz stavka 1. ovoga članka ne smije postojati mogućnost počinjanja automatskog rada odnosno počinjanja nepredviđenoga radnog ciklusa.

101