SaZetakinsteinovi pristalice iskrivili su povijesne dinjenice. Albert Einstein (1879-1955), <Osoba stoljeio magazina Time, napisao je dugu raspravu o spe-cijalnoj teoriji relativnosti (zapravo se zvala <O elektrodinamici tijela ukretanju, 1905.), ne navodeii nikakve izvore. Mnoge od kljudnih ideja

koje je predstavio bile su poznate Lorentzu (na primjer, Lorentzova transformacija)i Poincardu prije nego Stoje Einstein 1905. napisao svoju slavnu raspravu.

Kao Sto je bilo tipidno za Einsteina, on nije otkrivao teorije; samo ih je prisva-jao. Uzeo je postojeii korpus znanja, izabrao ideje koje su mu se svidale, a zatimih umetnuo u pridu o svom doprinosu specijalnoj relativnosti. To je udinjeno uzpuno znanje i pristanak mnogih njegovih kolega, kao Sto su urednici Annalen derPhysik.

Najprepoznatljivija jednadZba svih vremena je E: mc2. Prema konvenciji, pripi-suje se iskljudivo Albertu Einsteinu (1905). Medutim, pretvaranje tvari u energiju i

energije u tvar bilo je poznato joS Sir Isaacu Newtonu (<Grubotvarna tijela i svje-tlost pretvorivi su jedno u drugo...>, 1104.). JednadZba se moZe pripisati S. TolveruPrestonu ( 1 875), Julesu Henriu Poincardu ( 1 900; prema Brownu, 1967 .) i Olintu DePrettou (1904.) prije Einsteina. Buduii da Einstein nikada nije ispravno izveo E :mc2 (Ives, 1952.), dini se da nema nidega Sto bi tu jednadlbu povezivalo s bilo dirneSto je izvorno Einsteinovo.

Selektivno predstavljaju6i podatke o pomrdini 1919. tako da navodno podrZavaju<Einsteinovu> opiu teoriju relativnosti, Afthur Eddington izveo je jednu od zasi-gurno najve6ih znanstvenih prijevara 20. stoljeia. Njegovo bezrezervno pruZanjepodr5ke Einsteinu iskrivilo je tok povijesti. Eddingtona nije toliko zanimalo provje-ravanje teorije, koliko je Zelio okruniti Einsteina kao kralja znanosti.

Zajednicafizilara, moLda i nesvjesno, upustila se u neku vrstu prijevare i tihe za-vjere; to je bio nusprodukt jednostavnog pasivnog promatranja hiperinflacije Ein-steinovih zasluga i reputacije. Ta Sutnja iSla je na korist svima koji su podrZavaliEinsteina.

UvodZnanost je, po samoj svojoj prirodi, uskih horizonata. Opdenito uzev5i, kemidari

ditaju i pi5u o kemiji, biolozi ditaju i piSu o biologiji, a fizidari ditaju i piSu o fizici.Ali moZda se svi natjedu za isti istraZivadki dolar (u najSirem smislu). Tako, kad biznanstvenici htjeli vi5e novcazasebe, mogli bi se odluditi natjecati na nesportski na-

din. To mogu postiii na nadin da uvjere agencije koje ih financiraju da su oni vaZnijiod bilo koje druge grane znanosti. Ako se agencije sloZe, to bi moglo stvoriti nevoljedrugim granama znanosti. Jedan od nadina da se dode do vi5e novca je stvaranjesuperjunaka- superjunaka kao Stoje bio Einstein.

Einsteinov ugled produkt je zajednice fizilara, njegovih sljedbenika i medija.Svaka od tih grupa imala je enormne koristi od uzdizanja Einsteina do statusa iko-ne. Zajednica fizidara dobila je milijarde u potporama za istraLivanja, Einsteinovi

VELIAEA-OZIj]|NXZOOS www nexusmasazrne. com NEXUS.65

sljedbenici obilno su nagraileni, a medijske korporacije poput

magazina Time prodavale su milijune primjeraka stavljajuiiEinsteina na naslovnicu kao <osobu stolje6u.

Kada izb ij e skandal, zajednica fizilar a, E i nstei no vi s lj edbe-

nici i mediji poku5at 6e ublaZiti negativne vijesti i dati im pozi-

tivniji prizvuk. Medutim, njihovi napori bit ie osujedeni kada

se Einsteinov rad, <O elektrodinamici i tijelima u ketanju>razotkrije u pravom svjetlu: kao vje5t plagijat 20. stolje6a.

Specijalna relativnostJules HenriPoincar6 (1854-1912.) bio je velik znanstvenik

kojije dao znalajan doprinos specijalnoj teoriji relativnosti.Web-lokacija Internetske enciklopedije filozofije kaLe da jePoincar6: (1) <skicirao preliminarnu verziju specijalne teorijerelativnosti>; (2) <ustvrdio daje brzina svjetlosti granidna br-

zino (u svom radu iz 1904. objavljenom u Bull. of Sci. Math.

28, Poincar6je ukazao na (potpuno novu mehaniku, u kojojbi inercija koja se pove6ava s brzinom svjetlosti postala grani-

ca koju nije moguie prijeii>); (3) iznio teoriju da <masa ovisio brzini>; (4) <formulirao princip relativnosti, prema kojojnijedan mehanidki ili elektromagnetski pokus ne moZe utvr-diti razliku izmedu stanja uniformnog kretanja i stanja miro-vanjo; i (5) <izveo Lorentzovu transformaciju>.

Odigledno je koliko je Poincar6 bio duboko umije5an uspecijalnu relativnost. iak je iKeswani (1965.) osjetio po-

trebu da kaLe da je <JoS 1895, Poincard, inovator, naslutio

da je nemogu6e utvrditi apsolutno kretanje>, i da je (1900.,

predstavio 'principe relativnog ketanja' koje je kasnije zvao

ekvivalentnim terminima 'zakon relativnosti' i 'princip rela-

tivnosti'u svojoj knjizi Science and Hypothesls, objavljenoj

1902.>. Einstein nije odao priznanje ovom ranijem teorijskomradu kadaje 1905. napisao svoju raspravu u kojoj nije naveo

izvore.Pored toga Sto je skicirao preliminarnu verziju relativnosti,

Poincar6 je dao i najvaZniji dio cijelog koncepta - todnije,njegov odnos prema lokalnom vremenu. On je takoder do5ao

na ideju sinkronizacije satova, kojaje od presudne vaLnosti za

specij alnu relativnost.Charles Norman je napisao, <Oni ie pokazati dazasluge za

veiinu stvari koje se trenutno pripisuju Einsteinu, pripadaju,

u stvari, Poincar6u>, i <...prema mi5ljenju relativista, mjerniStap stvara prostor, satovi stvaraju vrijeme. Sve to bilo je po-

znato Poincardu i drugima davno prije Einsteina, i onaj tko to

otkri6e pripisuje njemu dini nepravdu prema istini>.Drugi znanstvenici nisu bili toliko impresionirani <Einste-

inovom> specijalnom teorijom relativnosti kao Sto je to bilajavnost. <JoS jedna zanimljiva znatajka sada slavnog Ein-steinovog radaiz 1905. je odsutnost bilo kakvog spominjanjaPoincarda ili bilo koga drugog), napisao je Max Bom u Physics

in My Generation. <To ostavlja dojam da se radi o posve no-

vom otkriiu. Ali to, naravno, kao Sto sam poku5avao objasniti,nije istinu (Born, 1956.). G. Bumiston Brown (1967) istide,

<Bit 6e jasno da je, suprotno popularnom vjerovanju, Einste-in odigrao samo manju ulogu u izvodenju korisne formule uogranidenoj ili specijalnoj teoriji relativnosti, a Whittaker ju jenazv ao Poi ncardova i Lorentzova teorij a relativnosti... >

Albert Einstein, snimljen 1905. godine u vrijeme kada je radio u

patentnom uredu

Cinjenica da je Einsteinova specijalna teorija relativnosti u

nekim krugovima bila poznata kao Poincar6ova i Lorentzo-

va teorija relativnosti daje naslutiti da su Poincar6 i Lorentz

moZda imali nekakve veze s njenim nastankom. U vezi s Ein-

steinovom raspravom uznemiruje to Sto, iako je Poincard biovodeii svjetski strudnjak za relativnost,izgleda da Einstein za

njega nikada nije duo, ili nije smatrao da je on napisao ne5to

Sto bi bilo vrijedno spomenuti!Poincard je, u obradanju javnosti objavljenom 1904, iznio

neke vaZne komentare o specijalnoj teoriji relativnosti. <Iz

svih ovih rezultata, budu li oni potvrdeni, nastala bi jedna pot-

puno nova mehanika... bila bi, prije svega, obiljeZena dinje-

nicom da nikakva brzina ne bi mogla nadma5iti brzinu svje-

tlosti... zato Sto bi se tijelima suprotstavljala sve veia inercija

koja bi se opirala onome Sto ubrzava njihovo kretanje; a ta

inercija postala bi beskonadna s pribliZavanjem brzini svje-

tlosti... Promatrad koji sam putuje ne bi sumnjao da bilo kojaprividna brzinamoLe prijedi brzinu svjetlosti: i to bi onda bila

kontradikcija, sjetimo li se da taj promatrad ne bi koristio iste

satove kao nepokretni promatrad, vei satove koji pokazuju

'lokalno vrijeme'.> (Poincar6, I 905)

Einstein, plagijatorSada je vrijeme da izravno govorimo o tome Sto je bio

Einstein: on je, prije svega, bio plagijator. Nije se ustezao od

krade tudih radova i njihovog predstavljanja pod svojim ime-

nom. iini se odiglednim da je to bilo namjerno.

66.NEXUS www. nexusm agazi ne. com VELJAeA-OzVl1'KZOO'

Uzmimo ovaj odlomak iz knjige Ronalda W. Clerka Eir-stein: The Lfe i Times (ovdje se ne spominje Poincard; samo

nekoliko besmislenih citata). Evo Sto pi3e na stranici 101: <'O

elektrodinamici tijela u pokretu'... je po mnogo 6emu jedan

od najizvanrednijih znanstvenih radova koji su ikada napisa-

ni. Bio je neobidan dak i po stilu i formi, bez napomena iin,ora koji daju teiinu vecini ozbiljnih izlaganja.-.> (naglasak

dodan).Zasto Einstein, sa svojim iskustvom dinovnika na paten-

tnom zavodu, ne bi vidio potrebu da u svom dlanku o specijal-

noj relativnosti navede izvore? Moglo bise pomisliti da bi Einstein, kao novajlija,trebao navesti previie izvora, a ne prema-

lo.

Ne bi li takoder trebalo odekivati ne5to

vi5e standarde od urednika koji je primiodug rukopis u kojem se odigledno ne oda-je priznanje izvorima? iini se da nije bilopokusaja kontrole kvalitete prije nego Sto

ga je objavio u Annalen der Physik. Veiinakompetentnih urednika odbila bi dlanak i

bez titanja. Ako ni5ta drugo, moglo bi se

odekivati da 6e urednik pregledati literatu-ru kako bi utvrdio jesu li Einsteinovetvrdnje o autorstYu todne.

Max Born je ustvrdio, <Zapanjuju-6e je to Sto se u njemu nigdje ne spo-

minje prethodna literatura> (naglasak

dodan) (Born, 1956.). On odiglednoZeli reii da nedostatak popisa izvoranije normalna pojava, i da je to, dak ipo standardima s podetka 20. stoljeia,vrlo dudno, dak i neprofesionalno.

Einstein je uvijao i izvrdavao kako

bi izbjegao optuZbe za plagiranie, alito je bilo odigledno.

Od Bjerknesa (2002.) doznajemo za

sljedeie rijedi Jamesa MacKayea: <Einsteinovo objaSnjenjeje dirnerrzionalna krinka za Lorentzovo... Tako Einsteinova

teorija nije pobijanje. niti alternativa Lorentzovoj. To je samo

duplikat i rnaska za nju... Einstein neprestano tvrdi da je Lo-rentzova teorija u pravLl, samo se ne slaZe s njenom'inter-pretacijom'. Nije li. stoga, jasno da je u ovom [sludaju], kao

i u dmgirn sludajevirna, Einsteinova teorija samo maska za

Lorentzovu, dok je prividrro neslaganje oko 'interpretacije'

sarno pitanje rijeci?>Poincar6 je rrapisao 30 knjiga i preko 500 radova o filozo-

fiji, maternatici i fizici. Einstein je pisao o rnatematici, fizicii filozofiji, ali je tvrdio da nikada nije procitao Poincardov

doprinos fizici.Pa ipak, mnoge od Poincar6ovih ideja - na primjer, da je

brzirra svjetlosti granica i da se masa poveiava s brzinom

- naile su se u Eir.rsteinovorn radtt, <O elektrodinanrici tijelar.r pol<retu> bez navodenja njihovog izvora.

E,ir.rsteinova krada skoro svega Sto su napisali Lorentz iPoincard pri pisanju svog rada podigla je granicu tolerancije

prema plagiranju. U eri informacija, takvo plagijatorstvo ne

bise moglo skrivatiunedogled, pa ipak zajednicafizidara jo5

uvijek nije ispravila ovu nepravdu.U svom radu iz I 907, Einstein se izjasnio o svom stavu

prema plagiranju: <Meni se dini da je u prirodi posla da su

ono 5to slijedi dijelom vei ranije rije5ili drugi autori. Usprkos

toj dinjenici, budu6i da su bitna pitanja ovdje obrailena s dru-

ge todke glediSta, dajem si za praYo izostaviti detaljan popis

literature...>Ovom je izjavom Einstein objavio da je plagiranje, ako se

dobro zapakira, prihvatljivo istraZivadko

orude.Evo kako je <plagiranje> definirano u

jednom besprijekornom izvoru, Webste-

rovom novom medunarodnom rieinikuengleskog j ezika, drugo izdanje, nekra6e-

no,1947, str. 1.878: <Ukrasti ili posuditi

tude i prikazivati kao svoje (ideje, rijedi,umjetnidka djela, itd.); koristiti bez odgo-

varajuteg navodenja izvora tude ideje,

izrqze ili djela. Utiniti plagijab> (nagla-

sak dodan). Nije li to upravo ono Sto jedinio Einstein?

Odgovaraju6e navodenje izvora

sastoji se od dva aspekta: pravovre-

menosti i umjesnosti. Re6isvijetu da

jeLorenlz dao osnovu za specijalnuteoriju relativnosti 30 godina nakon

dina nije pravovremeno (vidi dolje),nije umjesno i ne predstavlja odgova-rajude davanje priznanja. Ni5ta Sto jeEinstein napisao ex post facto u vezi

s Lorentzovim doprinosom ne moZe

ispraviti osnovni din plagiranja.Prava priroda Einsteinovog plagi-

ranja obja5njenaje u njegovom radu

iz 1935., <Elementarne derivacijejednakosti mase i energije>, gdje je, raspravljaju6i o Maxwe-llu, napisao, <Pitanje o nezavisnosti tih odnosa prirodno je,

budu6i da Lorentzova transformacija, prava osnova speciial-ne teorije relativnosti...> (naglasak dodan)

Tako je Einstein dak i priznao da je Lorentzova transfor-

macija bila prava osnova njegovog radaiz 1905. Svatko tko

sumnja u dinjenicu da je on bio plagijator morao bi postavitijedno jednostavno pitanje, <Sto .je Einstein znao i kad je toznao?>> Einstein se uspio izvu6i s planiranim plagiranjem, a

ne sludajnim plagiranjem koje je uobidajeno (Moody, 2001 .).

Povijest formule E: mc2

Tko je prvi doiao do koncepta transformacije tvari u ener-

giju i obrnuto? Taj koncept datira barem joS od Sir Isaaca

Newtona (1704.). Brown (1967.) je izjavio sljede6e: <Tako

je postupno nastala formula E : mc2, koju je bez opienitog

dokaza iznio Poincard 1900.).

Jadna stvar koju moZerno reii sa sigumo56u je da Einstein

nije tvorac jednadZbe E : mc2.

VELJACA_OZUIAK 2006 www. nexusmapazine.com NEXUS .67

Tada narn ostaje pitanje: <Tko jest?>

Bjerkens (2002.) je kao moguieg kandidata naveo S. Tol-vera Prestona, kojije <fonrulirao atomsku energiju, atomskubombu i supervodljivost jo5 1870-ih, na temelju formule E :mc:>.

Pored Prestona, valna osoba u povijesti E : mc2 koja za-sluZuje veliko priznanje je Olinto De Pretto (1904.). Ovo vre-mensko poklapanje posebno je sumnjivo zato Sto je Einsteindobro govorio talijanski, pregledavao je dokumente koje su

napisali talijanski fizilari, i njegov najbolji prijatelj bio jeMichele Besso, Svicarski Talijan. Odigledno je da je Einstein(1905.) imao pristup literaturi i da ju je bio u stanju ditati.U <Einsteinovo E : mc2 'bila je talijanova ideja'> (Carroll,1999.), vidimo jasne dokaze da je De Pretto bio ispred Einste-ina u vezi s formulom E: mc2.

Sto se tide njegovog uvidanja da se go-lema kolidina energije moZe osloboditi izmale kolidine tvari, Prestonu (1875.) trebapriznati da je to znao prije Einsteinovogrodenja. Jasno je da je Preston u svomradu koristio formulu E : mc2, zato Sto

vrijednosti koje je utvrdio - tj. da jedangrain (0,064 grama) moZe podiii predmetod 100.000 tona do visine od 1.9 milja

- daju jednadZbu E : mc2.

Prema Ivesu (l 9 52.),Einsteinov poku5aj

izvodenja formule E : mc2 bio je fatalnopogreSan zato Sto se Einstein upustio u do-kazivanje onoga Sto je pretpostavljao.To je slidno nepaZljivom baratanjujednadZbama za radioaktivni raspadkoje je Einstein izveo. Pokazalo se

da je Einstein pomije5ao kinematiku imehaniku, i ispao je neutrino.

Neutrino bi rnogao biti mitska de-

stica koju je sludajno stvorio Einstein

lCarezani. 1999.). U vezi s neutrinomirnamo dva izbora: ili ih ima barem 40razliditih vrsta ili ih ima nula. Ovdjevalja primijeniti Occamovu o5tricu.

PomrEina 1919.

Ne moZe biti jasnije definicije znanstvene prijevare od ono-ga Sto se 29. svibnja 1919. dogodilo u tropima. Posebno jejasno da je Edington krivotvorio podatke o pomrdini Suncakako bi rezultati bili u skladu s <Einsteinovim> radom o op-6oj relativnosti. Poor (1930.), Brown (1967.), Clark (1984.) i

McCausland (200 I .) bavili su se problemima vezanim uz ovupomrdinu.

Ono Sto ekspediciju u Sobral i Principe dini sumnjivom jeEddingtonova gorljiva podrika Einsteinu, koja je vidljiva iznjegove izjave, <Time Sto je bila prva u testiranju, i konadnott potvrilivanjir 'neprijateljske' teorije, na5a nacionalna zvjez-darrrica odrLalaje na Zivotu najvrednije znaltstvene tradici-je...> (naglasak dodan) (Clark, 1984.). Iz ovih rijedi moZe se

zakljuciti da Eddington nije bio upoznat s osnovnirn znan-

stvenim nadelima. Njegov posao bio je da prikuplja podatke

- ane da potvrtluje Einsteinove teorije.Daljnji dokazi prijevare mogu se pronaci u samim Ed-

dingtonovim izjavama i Clarkovom uvodu u njih (ibid, str.

285.): <29. svibnja podeo je s jakom kiSom, koja je prestala

tek oko podneva. Sve do l:30 popodne, kadaje pomrdina ve6

bila podela, grupa nije ni vidjela Sunce: 'Morali smo provestina5 program fotografiranja na temelju poujerenja...'> (nagla-sak dodan). Eddington otkriva svoje prave predrasude: biojespreman na bilo Sto kako bi potvrdio da je Einstein u pravu.

Ali Eddingtona niSta nije moglo omesti: uiinilo se kao da

bi napori, Sto se tide ekspedicije u Principeu, mogli biti ne-

uspjeSni>; <Razvili smo fotografije, po dvije svake noii tije-kom Sest noii nakon pomrdine... Obladno vrijeme poremetiloje moje planove i morao sam tretirati mjerenja na drugaiiji

naiin nego ito sam namjeravao; zbogtoga nisam bio u mogutnosti objoviti bilokakve preliminarne rezultate>> (naglasak

dodan) (Clark, ibid.).Eddingtonove rijedi zapravo govore

jako puno o rezultatima. ilm .ie prona-

Sao i najmanji djelii dokaza koji je biou skladu s <Einsteinovom> opiom teori-jom relativnosti, smjesta ga je proglasiopotvrdom teorije. Je li to znanost?

Gdje su bili astronomi kada je Eddin-gton predstavio svoja otkri6a? Je li itkoosim Eddingtona uop6e pogledao fotogra-

fije pomrdine? Poor ih je pogledao,

i potpuno je odbacio Eddingtonovezakljudke. To je ne5to zbog dega bi

se svaki etidni znanstvenik zamislio.Evo nekoliko citata iz Poorovog

saZetka: <Matematidka formula po

kojoj je Einstein izradunao svoj ot-klon od 1,75 sekundi za svjetlosnezrake koje prelaze rub Sunca dobroje poznata i jednostavna formula fi-zikalne optike>; <<l{ijedan od funda-mentalnih koncepata promjenjivostivremena, iskrivljenosti prostora,

simultanosti ili relativnosti kretanja

nije na bilo koji naiin ukljuien u Einsteinovo predvidanje iliformule za otklon sujetlosti>>; <Brojnim i pomno planiranim

ekspedicijama s ciljem promatranja pomrdine pripisivana je,

stoga, fiktivna vaZnost. Njihovi rezultati nisu mogli ni potvr-diti ni osporiti teoriju relativnosti...> (naglasci dodani) (Poor,

1e30.).

Od Browna (1967.) doznajemo da Eddington nije mogao

dodekati da svjetskoj javnosti objavi kakoje Einsteinova teo-

rija potvrdena. Eddington je te tvrdnje terneljio na preuranje-

nim zakljudcima iz fotografskih ploda. U podetku se stvarno

<dirrilo> da se zvijezde iskrivljuju kako bi trebalo, u skladu

s Einsteinovirn predvidanjima, ali onda se, prema Brownu,

dogodilo ne5to neodekivano: prirnijeieno je da se nekolikozvijezda iskrivljuje r.r poprednom smjeru od odekivanog, a

68 .NEXUS www. nexusmasazine.com vELlAeA-OzUJ1.rc ZOO'

neke druge iskrivile su se u smjeru suprotnom od onog kojipredvida teorija relativnosti.

Na apsurdnost podataka prikupljenih tijekom pomrdine

1919. ukazaoje Poor (1930.), kojije istaknuo daje 85% po-

dataka o juZnoameridkoj pomrdini odbadeno zbog <sludajne

pogreSke>, tj. nisu bile u skladu s Einsteinovim predvida-

njem. Zahvaljuju6i nekoj neobidnojsludajnosti, l5% <dobrih> podata-ka bilo je u skladu s Einsteinovompredvidenom konstantom. lzgledada su zvijezde koje se nisu pokora-vale Einsteinovoj teoriji na zgodannadin privremeno ostavljene po stra-

ni - i tako je roden mit.I tako, na temelju Sadice dvosmis-

lenih podataka, 200 godina teorija,eksperimentiranja i promatranja gur-nutoje u stranu kako bi se napravilomjesta za Einsteina. Pa ipak, Ste-phen Hawking (1999) jo5 uvijekcitira diskreditirani Eddingtonovpokus kao daje evandelje. Te5ko jerazumjeti kako Hawking moZe ko-mentirati, <Nova teorija zakrivljenogprostor-vremena zvala se opda relativnost... Potvrdena je na

spektakularan nadin 1919., kadaje britanska ekspedicija u za-

padnoj Africi opazilalagan pomak u poloZaju zvijezdal<ra1Sunca za vrijeme pomrdine.

Njihova svjetlost, kao Sto je Einstein ranije predvidio, za-

krivila se dok je prolazila kraj Sunca. To je bio izravandokazda su vrijeme i prostor bili iskrivljeni>. Da li to Hawking zai-sta vjeruje da Sadica podataka, izmasirana vi5e od Snicla, diniosnovu za svrgavanje paradigme koja je preZivjela vi5e od

dva stoljeia bespo5tednog provjeravanja?Medutim, pravo je pitanje: <Gdje je bio

Einstein u svemu ovome?> Do vreme-na kada je 1935. napisao svoju raspravusigurno je vei znao za Poorov rad: <Po-

micanje zvijezda, ako stvarno postoji, ne

pokazuje ni najmanje slidnosti s otklonimakoje je predvidio Einstein: ne podudarajuse u smjeru, velidini, ili u stupnju smanje-nja s udaljeno5du od Sunca>. ZaSto se nijejavno izjasnio o spisu koji je bio u izrav-noj kontradikciji s njegovim radom? Za5toEinsteinovi sljedbenici nisu pokuSali obja-vitiistinu o laZnim podacima i21919.?

Posebno je surnnjivo to Sto ni instru-menti ni fizidki uvjeti nisu bili priktadniza mjerenja visoke preciznosti. Kao Stoje istaknuto u internetskom dlanku kojegje 2002. objavio Britanski institut za pre-ciznu fiziku, kamere s poklopcem koje jekoristila ekspedicija bile su precizne samodo 1125 stupnja. To znadi da su samo zbogmjerne nesigumosti kamera vrijednosti

VELIACA-OzVleX ZOoe

kojeje Eddington oditao bile preko 200 puta preciznije nego

Sto je to bilo moguie.McCausland (200 I ) citira biv5eg urednika Easopisa Nature,

Sir Johna Maddoxa, <Oni [Crommelin i Edington] su ivrsloodluiili da 6e izmjeriti otklon svjetlosti...>; <Ono Sto nije takodobro dokumentirano jest dinjenica da 1919. mjerenja nisu

bila posebno precizna>>; <Usprkosdinjenici da su eksperimentalni do-kazi relativnosti iz 1919. bili vrlonepouzdani, Einsteinova enormnaslava ostalaje netaknuta, i njegovateorija do dana"Snjeg dana slovi kaojedno od najve6ih postignuia ljud-ske misli> (naglasci dodani).

Jasno je da od samog podetka

Eddingtona nipo5to nije zanima-la proujera <Einsteinove> teorije;zanimalo ga je samo da je potvr-di. Jedan od motivacijskih faktorau Eddingtonovoj odluci da uzvisiEinsteina bilo je i to Sto su obojicadijelili ista politidka uvjerenja: pa-

cifizam. Zelimo li mislitida politikanije igrala ulogu u Eddingtonovoj

oduSevljenoj podr5ci Einsteinu, moramo postaviti samo jednopitanje: <Bi li Eddington bio tako spreman podrZati Einsteinada je Einstein bio 'jastreb'? To nije neutemeljeno zapaLanje.

Eddington je svoju ulogu velikog mirotvorca shvaiao vrloozbiljno.

Zelio je ujediniti britanske i njemadke znanstvenike nakon

Prvog svjetskog rata. Je li bilo boljeg nadina da se neprija-teljskog teoretidara Einsteina uzdigne na pijedestal? U svojojgorljivoj Lelji da postane mirotvorac, Eddington je izgubioosnovnu objektivnost kojaje esencijalna osobina svakog do-

U centru painje - Einstein u Berlinu okruien politiaarima i uglednim javnim osobama

www. nexusmagazlne. com NEXUS.69

brog znanstvenika. Eddington je prestao biti znanstvenik, i

umjesto toga, postao je Einsteirlov zagovornik.Odigledno friziranje podataka u koje su se upustili Eddin-

gton i drugi bezodnaje subverzija znanstvenog procesa i mo-gnie je da je odgovoma za krivu usmjerenost znanstvenog

istraZivanja tijekom veieg dijela stoljeia. Vjerojatno nadma-

Suje <dovjeka iz Piltdowna> u konkurenciji za najveiu prije-varu 20. stoljeia. Britanski institut zapreciznu fiziku upitaoje, <Je li ovo prijevara stoljeda?>, i ustvrdio <lzvje5taj Kra-ljevskog dru5tva iz1919. o pomrdini koja potkrepljuje relativ-rrost obmanjivao je svijet 80 godina!> McCausland je izjavioda <Prema miSljenju autora, samopouzdana objava o defi-nitivnoj potvrdi Einsteinove teorije relativnosti u studenom

1919. nije bila trijumf znanosti, kakvom se desto prikazuje,negojedan od najZalosnijih incidenata u znanstvenoj povijesti20. stolje6u.

Ne moZe se dovoljno naglasiti da je pomrdina iz 1919.udinila Einsteina Einsteinom. Ona mu je preko noii donijelamedunarodnu slavu, usprkos dinjenici da su podaci bili falsi-ficirani i da za op6u teoriju relativnosti nije bilo ba5 nikakvihdokaza. Ovo iskrivljavanje povijesti poznato je vei vi5e od

80 godina, a jo5 uvijek ga podrZavaju ljudi poput Stephena

Hawkinga i Davida Levya.

Rezime i zakljuEciSira javnost sklona je vjerovati da su znanstvenici najve-

ii branitelji etike, da je znanstvena strogost mjera istinitosti.Ljudima je slabo poznato na koji se nadin provodi znanost

kada je prisutna lidnost.

Cini se da je Einsteirr vjerovao da je iznad znanstvenog pro-

tokola. Mislio je da moZe natezati pravila kako mu se svida iizvuii se s tim; ostati tamo dovoljno dugo da njegovi nepri-jatelji odurnru, a njegovi sljedbenici zavladaju. U znanosti,

posljednji preZivjeli sljedbenik pobjerluje - i piSe povijest.

U Einsteinovom sludaju, njegovo bezodno i opetovano poi-gravanje s plagiranjem nipo5to nije zaboravljeno, a njegovi

sljedbenici su uvijek iznova posudivali otkriia drugih znan-

stvenika i koristili ih za kiienje Einsteinove aureole.

Einsteinova reputacija stoji na tronoScu. Jedna noga je Ein-

steinovo navodno plagiranje. Je li bio plagijator? Druga nogaje zajednica fizilara. Sto su oni znali o Einsteinu i kad su to

znali? Tre(,a noga su mediji. Jesu li oni instrument istine iliobmane kada je rijed o Einsteinu? Vrijeme ie pokazati.

Zajednicafizltara takoder stoji na trono5cu. Prva noga jeEinsteinova fizika. Druga noga je hladna fuzija. Tre6a noga je

autodinamika. Najvedi problem s trono5cem je to Sto se ruSi

ako se otpili samo jedna noga. Postoje barem tri vrlo ozbiljne

discipline kod kojih se moZe predvidjeti mogu6 kolaps fizike.

Znanost je stolica s vi5e nogu. Jedna noga je fizika; druga

noga su znanosti o Zemlji; tre6a noga je biologija; a detvrta

kernija (npr. hladna fuzija). Sto 6" t. dogoditi ako, primjeraradi, kolabira fizika? Hoie li znanost pasti?

O autoru:Richard Moody mladi magistrirao je geologiju, autor je

triju knjiga o teoriji iaha, a pisao je iza Mensa Bulletin.Prote-kle ietiri godine intenzivno je istra2ivao o Albertu Einsteinu.

Mo2e ga se kontaktirati e-mailom na Slmrea@aol.com.

Utgrn,tttra:.., ' ::: :-,::::::r. .::. Bjerknes,,.,C,l'' Coli),. Albeii Einsteihl-The Incorrigible Plagiarist, XTX inc.,Dowers Grove.. Born, M. (1956), Physics in My Genera-fion, Peigamon Press, London, str. 193.. Brown, G., Burniston :(1"967),"What is

wrong with relativity?", BuIL of the Inst,

of Physics and Physical Soc., str.7l-77.

' Carezani, R. (1999), Autodynamics: Fun-dameni'tal Basis for a New Relativistic Me-chanics, SAA, Drultvo za unapredenjeautodinamike.. Carroli, R., "Einstein's E = mc2 'was

Italian's td.ea"\ The Guardian; 11; listo.pada I999.. Clarh R.W. (1984), Einstein: The'Ltfeand Times,Avon Books, New York.. De Pretto, O. (1904), "lpotesi dell'eterenella vita dell'universo', Reale IstitutoVeneto di Scienze, Lett€re ed Arti, Feb.

1904, svezak LXIII, dio II, str.439-500.. Einstein, A. (1905a), "Zur Elektrody-namik bewegter Korper" ("On the Elec-trodynamics of Moving Bodies"), Ar-nalen der Physik 17:37 -65.

' i.r::.' ':'.::r , IIl:, l

; Einstein,A, (i905b);f!Does the:Ineitia of a

Body Depend on its Energy Content?", Ar-qglen der Plrysrft tr8:639-641. ,:

. Einstein, A. (1907), "Uber die vom Re-

lativitiitspringzip geforderte Tiiigheit derEn-ergi e'l Aa[ a tb n' der, Phy s ik 23\4\ :51I-l t 4(citat na str. 373),

' Einstein, A. (1935),llElementary Deriva-tion of the Equivalence of Mass and Ener-gy",BuII. Amer, Moth. Soc.61:223-230 (prviput izneseno kao Jedanaesto predavanje

Josiaha Willarda Gibisa na' zajednigkomsastanku Ameiiikog fizikalnog dru5tva i

AAAS-ove Sekcije A, Pittsburgh, Decem-

ber 28, 1934).. Hawking, S., t'Person of the Century",Time Magazihe,3l. prosinca; 1999;. kes, Hs. (I952),"Derivation of the Mass-En-ergy Relation';y' ,Opt. Soc. Amer.42:540:543,. Keswani, G.H. (I965), "Origin and Con-cept of Relativity'l Brit. I. PhiJ. Soc, l5:286-306.. Mackaye, j. (1931), The Dynamic [Jniverse,

Charles Scribner's Sons, New York, str. 42-

43.. Maddox, 1. (1995), "More Precise Solar-

timU lilnt-Uending'i Nature 377:ll.. Moody, R., Jr (r001), "Plagiarism Per-

sonifi ed", Mensa BuIl. 442(Feb):5.. Newton, Sir Isaac (1704), Opticks,Do'ver Publications, Inc., New York, str. cxv.. Nordman, C .(1921),Einstein etI'uniiers,

,.pra+i;'io4h' M.e;ue kao'"Einstiinand the Universe", Henry Holt and Co.,

New York, str. l0-1 l, 16 (od Bjerknes,

2002).. Poincar6, J.H. (1905), "The Principlesof Mathematical Physics"; The Monist,

svezak XV, br. 1, sijeinja 1905;iz govora

na Medunarodnom kongresu o umjet-nosti i znanosti, rujan 1904. : ,

. Poor, C.L. (1930),'The Deflection ofLight as Observ.gd at To.tal Solar Eclips-e{', J. Opt. Soc' Aarcr 20tI73-2IL,. Internetska enciklopedija filozofije,

Jules Henri Poincar6 (1854-1912), na

http : //www'utm.edu/re sea r ch I iep I p Ipoincare.htm.. Webster, N. (1947), Webster's New In-ternational Dictionary of the English

Language, drugo izdanje, nekraieno, str.

r878.

TO.NEXUS vrr'ww n exus m a gazi n e. com vELlAeA-OzVInrc zOOA