STJEPAN KLJUIĆ: FERHATOVIĆ MAJSTOR DRIBLINGA

udbal, ta mađija XX stoljeća, mobiliše sve ljude naše planete; bijeli i crni, žuti i melezi — svi do-broćudno po poljanama svih kontinenata guraju okrugli predmet od obične krpenjače do najmoder-

nije plastične lopte sa piknama. Fudbal je učinio ljude bli-skim. Možemo slobodno reći da je fudbal srušio uske gra-nice domovina, pa čak i više...

Danas u jednom timu igraju zajedno Amarildo, De Sani, Altafini i Maldini... Ljudi različitih doba, pripadnosti, boje, političkih ubjeđenja, a ipak igraju u istom timu, ispunja-vaju iste taktičke zadatke i zajedno oduševljavaju fudbal-sku publiku. A publika — ona ih prima samo po jednom mjerilu — a taj je, vještina baratanja loptom. I svugdje gdje se igra fudbal postoji publika, koja se razlikuje odpozorišne, filmske i svih ostalih. Jer fudbalski navijači su unikat našeg vremena. Daljine, kilometri, napori ili bilo kakve žrtve, u stanju su da podnesu fudbalski navijači ako su u pitanju njihovi ljubimci. Navijača ima različitih. Od najistaknutijih, u isto vrijeme i najskromnijih, koji sa u stanju prekinuti nedjeljni vikend i pješice doći na utak-micu, pa do onih ekscentričnih bogataša i poslovnih ljudi, koji su u mogućnosti da avionskim letovima prate nastupe svojih timova. Ovim posljednjim najčešće snobovskim, tipo-vima ni relacija Pariz—Mančester, Stokholm—Beograd ili Madrid—Milano ne izgledaju daleko. No, oni ne predstav-ljaju pravu fudbalsku publiku. To su ekstremni slučajevi, koji na sreću nisu brojni. Pravu fudbalsku publiku pred-stavlja onaj ogromni dio građanstva, koji je u stanju da ostavi juhu nedjeljnog ručka, kako bi što prije stigao nautakmicu. To su oni ljudi koji su u stanju svojim navija-njem, pa makar klubu i ne ide, da učine preokret, to su

oni koji cijelo svoje slobodno vrijeme provedu gledajući ili prepričavajući fudbalske događaje.

Navijači imaju svoje ljubimce. Na svakom stadionu po-stoje oni koji oduševljavaju publiku. I, dok na Vembliju oduševljavaju Grivs i Smit, na »Parku prinčeva« Rejmon Kopa, velikim stadionima Španije Di Stefano, Ferenc Puškaš, Santamarija, na San Siru Rivera, Macola, Maldini, Amarildo, Korso i ostale zvijezde najjače profesionalne lige svijeta i naši domaći stadioni imaju svoje velikane. Na Maksimiru publiku oduševljava Belin, Kobeščak i Jerković. U Beogradu to isto čine Kovačević, Galić, Šoškić i Šekularac, a u našem Sarajevu, bez obzira gdje se igralo, na Grbavici ili Koševu, blista iznad sviju jedno ime — Asim Ferhatović.

Tvrdimo da Asim Ferhatović predstavlja jednu od naj-markantnijih fudbalskih figura poslije rata. A ako neko pokuša da ospori ovu tvrdnju motivacijom da Ferhatovićnije doživio reprezentativnu afirmaciju, odmah ćemo odgo-voriti da to ni u kom pogledu ne bi smjelo da bude mjerilo određivanja pojedinih kvaliteta fudbalera. Asim istina nije uživao mnogo selektorskog povjerenja, ali fudbalski struč-njaci će s pravom potvrditi da je Ferhatović kvalitetniji fud-baler od dvije trećine onih koji su uživali povjerenje i sim-patije selektora. Zar su imena Roganovića (7), Sombolca (5), Kneza (14), R. Ognjanovića (5), Br. Mihailovića (8), Mara-vića (7), Cokića (3), Jocića (5), Ankovića (8), Antića (6), itd, dala našem fudbalu više nego Asim Ferhatović. (U zagra-dama je navedeno koliko je koji igrač imao nastupa u dresu s nacionalnim grbom).

Ne želimo da nam neko prebaci neobjektivnost ili čak subjektivnost. Zato ističemo da Asim nije jedini bio zapo-stavljen. Još težu sudbinu, na primjer, doživio je Tihomir Ognjanov, desno krilo olimpijskog tima. Ognjanov je jedini od naših olimpijaca iz 1952. koji nije odigrao 50 utakmica za nacoinalni tim. Tirnanić je forsirao Petakovića. Ipak, ostaje činjenica da je prema Ognjanovu učinjena nepravda. Sličnu sudbinu su doživjeli Ivan Toplak, Vladimir Čonč,Franjo Lovrić i drugi.

Ako pažljivije sagledamo sve ono što nam je Asim dao za ovih 15 takmičarskih sezona, koliko lijepog fudbala, maj-storskih golova i uspjeha FK Sarajeva (s napomenom da su razni igrači kao Bolfek, Ribar, Spajić, Miličević, Režek, Čop, Matić, Jerolimov i toliki drugi ostavljali svoje »nogograme«po njegovim nogama), onda će nam ljudska i sportska uri-

2

jednost ovog jedinstvenog asa postati zaista velika, vrijedna poštovanja, pažnje i divljenja.

Istina, možda će biti i onih koji će Ferhatoviću osporiti primat i u samom gradu na Miljacki, jer Sarajevo je i do sada imalo niz vrsnih fudbalera kao što su: Rajlić, Domo-rocki, Franjo Lovrić, Mantula, Pašić i konačno najmlađi — Smajlović. Osim i Vujović. No, ipak prepustimo sve stvari ukusa.

Asim Ferhatović za svoju popularnost treba da zahvali i svojim ljudskim kvalitetima, koje su uvijek bile primjerne.

Nikada nikakvih zakulisanih svađa, intriga ili sličnih negativnosti nije bilo kod Asima. O tome ćemo kasnije čuti najbliže pratioce Asimove

Novac nije predstavljao motiv Asimovog fudbalskog uspona. Kako drukčije objasniti njegovu vjernost za prote-klih 18 godina timu sa Koševa? Asim je uvijek igrao iz ljubavi. Nikada nije pitao kolika je premija, a pobjede i poraze je preživljavao duboko u sebi i često, poslije izgub-ljene utakmice, izbjegavao je da se pojavljuje na javnim mjestima. I njegov put u Tursku ne možemo tretirati kao neku vrstu pečalbe. Asima je savjetovala grupa prijatelja da novcem turskih menadžera obezbijedi nesmetanu buduć-nost, ali Asim nije iskoristio šansu. Nakon neuspjele aklima-tizacije, sam u tuđini, bez društva, koje je sastavni dio Asi-mova života, on se zahvalio na svemu carigradskim očima i hitro se vratio nazad, u svoje Sarajevo. Nostalgija za rodnim gradom nadjačala je primamljive dolarske čekove.

Ovim pokušavamo da osvježimo uspomene na minule igre velikog asa, koje su oduševljavale i koje još uvijek odu-ševljavaju fudbalske gurmane. Šta o Asimu Ferhatoviću misle njegovi suigrači, treneri, protivnici, selektori i funk-cioneri — bez kurtoazije, iskreno i spontano, drugarski, iz poštovanja prema ovom fudbalskom velikanu, moći ćete pročitati na narednim stranicama. A potom ćemo »vreme-plovom« poći sa Asimom od poljane na Kovačima, do Beča, Budimpešte, Beograda, Hongkonga, Džakarte, Pariza, Var-šave...

3

R E K L I SU O F E R H A T O V I Ć U . . .

»Prvi put upoznao sam Asima jošdok smo trčali »malim igrališti-ma« u Sarajevu. Mnogi dječacipostali su pravi fudbaleri zahva-ljujući svom talentu, upornomtreningu i savjetima istaknutihtrenera. Asim je bio izuzetak. Je-dinstven stil igre rođen je u nje-mu. Tu nije trebalo šta savjeto-vati i mijenjati. Vremenom nje-govo dječačko tijelo postalo ječvrsto i dovoljno jako da ispolji

sve fudbalske kvalitete. Publiku očarava njegov dribling, pakao da na igralištu i ne primjećuje, da uz pomoć veomabrzog sprinta, preciznog i jakog udarca postiže golove, a timei pobjede.

Njegova popularnost postaje još veća, kada se zna da jevan sportskog borilišta omiljen kao dobar drug i prijatelj.Velik je kao sportaš — velik je kao čovjek...

Prije izvjesnog vremena ponovo sam sreo Asima. Nije sepromijenio. Ostao je isti, kao nekada kada se borio za prestižsvoje ulice. Danas se on s velikim uspjehom bori za svojklub, za ugled svog lijepog grada.

Kada jednog dana godine učine svoje, publika neće imatipriliku da se divi velikom majstoru driblinga, ali će ostatisamo nada da će se pojaviti novi Asim«.

Insbruk, 16. IV 1964.Ilijas PAŠIĆ

4

»Izuzetno mi je drago što ovomprilikom moga da kažem nešto o Asimu kao čovjeku i igraču. Po-znavajući ga sa sportskih terenamogu reći, da je za mene, Asimoduvijek predstavljao igrača naj-većeg formata. Do sada smo sečesto susretali i uvijek bi Asim zamoj Dinamo bio najteža prepre-ka. Ferhatović je omiljen i vansportskih borilišta kao dobardrug i korektan suigrač. Prilikom

reprezentativnih utakmica imao sam mogućnost da se s njimupoznam. Asim je na mene ostavio upečatljiv utisak svojomiskrenošću i neposrednošću. A takav je i na terenu i u pri-vatnom životu«.

Insbruk, 16. IV 1964.Josip ŠlKlĆ

»Sve što sam mogao čuti o Ferhatoviću kao fudbaleru jenajljepše. Drug van terena, prijatelj i dobar suborac, a poonome što je Asim dao za svoj klub — on je jedinstven. Nepostoji nijedan igrač koji je od Ferhatovića dao više svomtimu.

Kao fudbaler Asim je nešto specifično; on je našao origi-nalna rješenja za pojedine situacije na terenu.

Njemu niko nije bio uzor. On je samouk. Ali, tu je i njegova genijalnost i slabost. Genijalnost što se Ferhatovićrazvijao pod vrlo teškim fudbalskim uslovima i postao velikifudbaler, a slabost, jer se sa njegovim fudbalskim predispo-zicijama moglo učiniti još mnogo više. Zamislite Ferhatovića

5

koji se svih 90 minuta kreće i predstavlja stalnu opasnostza protivnički gol! Takav bi Asim bio da se našao u većemklubu, među boljim suigračima, trenerima, gdje bi izmijeniosvoj način igre i pogled na fudbal.

Ali, Ferhatović je ipak trebao da igra više puta u držav-nom timu, čak i po cijenu da se trenutno sistem igre podredinjemu.«

Sarajevo, 28. V 1964.Florijan MATEKALO

»Glavna njegova osobina jeskromnost. Takav je ostao i kadaje postao veliki fudbaler. Istotako Asim nikada nije igrao fud-bal iz bilo kakvih novčanih inte-resa, nego čisto iz ličnog zadovolj-stva. A to se odrazilo na njegovfudbalski razvoj. Što se tiče fud-balskog znanja, Ferhatović jeigrao posebnog stila, koji se za-sniva na dobrom igranju objemanogama, fantastičnim driblingom,

odličnim zagrađivanjem i što je rijetkost za izvanrednogtehničara, on posjeduje jaku fizičku konstituciju. No, sve dodolaska Abdulaha Gegića on je možda igrao pogrešno. Asimje primao loptu na centru, a ponekad na svojoj polovici, paišao do gola, umjesto da je bio isturen. Tek je Gegić našaopravo mjesto Asimu i njegov današnji bilans golova to naj-bolje potvrđuje. Asim je uz Mujića i Franju Lovrića uistinunajbolji bosansko-hercegovački igrač poslije rata«.

Sarajevo, 20. V 1964.Marsel ŽIGANTE

6

»Ferhatović je izvanredan drug.On ima mnogo osobina našeg na-rodnog čovjeka i to onih najpo-zitivnijih. Baš zbog toga sam če-šće želio da ga vidim u svojojsredini. I, ne samo ja, gotovo svifudbaleri Partizana dijele mojemišljenje. A, ta mi se želja ispu-nila samo jednom. Pred susret saKorejom, sedam dana sam proveosa Ferhatovićem. Bio je divan,prisan, iskren, pošten, oličenjepravog sportiste.

Kao fudbaler, Ferhatović je jedan od najboljih Jugo-slovena uopšte. Fizički jak, s dobrim pregledom igre, naj-bolji jugoslovenski dribier, i, evo, najbolji strijelac. Kadadribla Asim to čini tako da igrač koga pređe više ne možedoći pred njega. To je igrač u kojem su sjedinjene sve kom-ponente velikog fudbalera. On je u stanju da zadovolji i najveće gurmane i najveće stručnjake.

To je igrač koji se rađa jednom u 20—30 godina i pravaje šteta što ga selektori nisu češće pozivali u nacionalnuekipu.

Dalje, štampa nije bila naklonjena Asimu. Rijetko sunaši novinari poklanjali dovoljnu pažnju ovom fudbalskomasu. Dok se iz života pojedinih fudbalera velikim slovima pi-salo te »skinuo gips« te »nije skinuo gips«, dotle se o fud-balskom velikanu — Ferhatoviću uglavnom ćutalo. Asim jeizuzetna sportska figura. Njegovi udarci upućeni nama gol-manima su veoma nezgodni: uvijek »felšavi« i precizni. Zatoće ličnost Asima Ferhatovića ostati kao izuzetna fudbalskaveličina, koja je u sebi sjedinila sve odlike vrsnog fudbalerai divnog čovjeka«.

Sarajevo, 28. V 1964.Milutin ŠOŠKIĆ

7

»Na jednoj azijskoj turneji pro-veo sam s Asimom više od mje-sec dana. Tom prilikom imao samzadovoljstvo da se upoznam sazaista velikim drugom i čovje-kom i da se uvjerim u njegovefudbalske kvalitete. Već na sa-mom početku puta uvidio sam daje Asim neograničeno velikodu-šan i pošten i da ima duha zavedro raspoloženje.

Što se tiče fudbalskih osobina, čini mi se da njegovi pravikvaliteti nisu došli do punog izražaja. On je u stvari, fud-baler mnogo većeg formata nego što je postigao. Možda jeuzrok u tome što je svu svoju slavu i svoje fudbalske maj-storije posvetio voljenom gradu.

Stalno pratim fudbalsko prvenstvo Jugoslavije i ubije-đen sam da Sarajevo za visok plasman na prvenstvenoj ta-beli treba da zahvali Asimu. To govori i sama činjenica štoja Asim najbolji strijelac. On je u toku prvenstva donosio u odlučujućim momentima svome timu dragocjene pobjede«.

Beograd, 16. V 1964.Todor VESELINOVIĆ

»To je svakako najbolji poslijeratni fudbaler u BiH.Pratio sam mu razvoj još dok je bio junior i mogu reći da jeprošao sve filtere do prvog tima. Da je imao potpuni sportskiživot i samoodricanje jednog Ibre Biogradlića, mislim da biAsim postao fudbaler evropskog značaja. U privatnom životuglavna crta njegovog karaktera je humanost. Tom osobi-

8

nom u pravom smislu riječi, malo koji fadbaler bi se mogaopohvaliti.

Što se tiče njegovih fudbalskih mogućnosti, one su neo-graničene. Kada se založi, može sam da porazi protivnika.Takvog Asima, u akciji, poželjeli bi gotovo svi evropskitimovi«.

Sarajevo, 20. V 1964.Safet ALAJBEGOVIĆ

»Još iz djetinjstva igramo zajed-no. Asim je naročiti tip čovjeka,igrača, nešto posebno, gdje pore-đenje nikako ne možemo naći.Njegov prvi dodir s loptom, za-tim njegov dolazak u klub, nago-vještavali su o kakvom se mate-rijalu radi. Asim je postao jedanod naših najvećih majstora fud-bala.

S Asimom provodim ovihpetnaest fudbalskih godina; s

njim dijelim dobro i zlo, poraze i pobjede na našim fudbal-skim terenima. Za njega me veže veliko prijateljstvo, te gasmatram kao brata. Svaki njegov uspjeh i meni je malaradost, jer ga je postigao moj odlični drug. Možda mi je samožao što Asim u danima najvećeg fudhalskog dometa nije pod-redio sve za fudbal, za reprezentaciju. Tada bi postao jošveći, još poznatiji.

Divno je imati takvog fudbalera, takvog druga, koji niu najvećim danima krize nije ni pomišljao da napusti Sara-jevo. Tu je i veličina njegovog izuzetnog karaktera«.

Sarajevo, 28. V 1964.Ibro BIOGRADLIĆ

9

»Ime Asima Ferhatovića vezanoje uz naše najkvalitetnije fudba-lere poslije rata. Godinama samigrao protiv njega. Odličan je tofudbaler, fer borac i divan drugvan fudbalskog terena. S pravommogu reći da su selektori najvišeoštetili Asima. Nije samo štetaza njega. Šteta je to za naš fud-bal, možda i za Evropu, koja nijeimala prilike da u više mahovavidi istinskog majstora fudbalskelopte. Asim je ljubimac publike,jer je i van terena skroman čo-vjek i drug. U isto vrijeme, onje odličan primjer kako su igračiiz Bosne i Hercegovine stalnozapostavljeni kada je riječ o re-prezentaciji«.

Mostar, 4. VI 1964.Zejnil SELIMOTIĆ

Neću se prevariti ako istaknemda se ime Asima Ferhatovića mo-že ubrojiti u najuži krug našihnajpoznatijih asova, koji su pro-nijeli slavu našeg fudbala dalekovan granica naše domovine.Ugodno je sjećati se tako čestihsusreta s velikih putovanja, sautakmica »B« i mlade reprezen-tacije ili pak klubskih susreta.Asim me je uvijek impresioniraosvojom neposrednošću, skromno-

10

šću i stalno je bio centralna figura u svim našim kontaktima.Na utakmicama bio je veliki igrač, ali u isto vrijeme pošteni korektan borac. Njegovo ime je pojam majstorskog dri-blinga, koji je ostao neriješiv za sve one koji su ga željelizaustaviti«.

Insbruk, 16. IV 1964.Ivica ŠANTEK

»Ferhatović je jedan od najvećihtalenata — samouka našeg fud-bala. Razvio se u vanrednog indi-vidualistu. Izgleda da nije u svojevrijeme imao trenera koji bi pra-vilno regulisao njegov fudbalskipotencijal. I pored ovoga, Ferha-tović je sam razvio svoj stil igre.On je odličan i inteligentan fud-baler i igrati s njim, pravo je zadovoljstvo. Nije potrebnonikakvo uigravanje. S njim se odmah može uklopiti u igru.

Što se tiče reprezentacije, mislim da je Asim svakako biozapostavljen. U isto vrijeme, on bi u odnosu na reprezentacijutrebao izmijeniti način igre. Šteta što nije igrao u Beogradu,jer bi kao fudbaler doživio mnogo veću afirmaciju«.

Sarajevo, 20. V 1964.Ivica OSIM

11

»Mislim da je Ferhatović jedanod najboljih, ako ne i najboljifudbaler iz Bosne i Hercegovine.Odličan dribler, šuter, dobroograđuje loptu, fizički jak i s do-brim pregledom igre. Kakav je tokvaiitet vidi se što već od 1951.godine neprekidno nastupa u liga-škim takmičenjima, a uvijek jeizložen posebnim čuvarima, kojičesto u borbi s nama napadači-ma, ne biraju sredstva.

Selektori su bili i suviše daleko da vide pravog asa Fer-hatovića na djelu. Suditi po njegovim utakmicama protivBeograda, Zvezde i Partizana nije mjerilo. Na Koševu, gdjeAsim igra slobodno i improvizatorski, tu ga je trebalo gle-dati, a tek potom donijeti sud. Želim da Asim još dugo na-stavi ovako uspješnu fudbalsku karijeru«.

Sarajevo, 28. V 1964.Zvezdan ČEBINAC

»Ferhatović je vanredna sportska figura na terenu i vanterena. Da je igrao u nekom beogradskom timu, postigao bimnogo veću fudbalsku afirmaciju. Odličan tehničar, kom-pletan borac i fudbaler sa naglašenom psihološkom labil-nošću, Ferhatović se razvio u idola fudbalskih gurmana, ljudikoji vole i uživaju u finesama fudbalske igre. Da je Ferha-

12

tović imao bolje suigrače i da je igrao u »većem« klubu, biobi to fudbaler evropskog kalibra. I ovako Asimu treba česti-tati što je iz ljubavi prema svom timu, gradu i ljudima, ostaovjeran Sarajevu«.

Sarajevo, 28. V 1964.Branislav MIHAILOVIĆ

»Ime Asima Ferhatovića treba dase upiše zlatnim slovima u isto-riju našeg fudbala. Fudbalskimajstor najvećeg formata, igračkoji je bezbroj puta sam riješiosusret, napadač koga godinamabeskrupulozno zaustavljaju po-sebni čuvari i ostavljaju svojetragove po njegovim nogama. I,kada pod takvim uslovima Asimu svojoj 31. godini postane naj-bolji strijelac i po opštoj ocjeni

najbolji fudbaler godine kod nas, onda to graniči sa feno-menalnošću.

Kao čovjek Asim je divan. Tih, miran, skroman — natreningu, na utakmici, van sportskog polja, svugdje. On od-lično umije da podstiče mlađe, da nas ohrabri, uputi i naj-bolje posavjetuje. Takav čovjek i sportista rijetko se rađa«.

Sarajevo, 28. V 1964.Svetozar VUJOVIĆ

13

»Kao fudbaler — jedanje od najboljih koje smoikada imali. Kada je u formi, onda je svakakotrebao igrati u reprezen-taciji. To je igrač kojimože sam da riješi ne je-dan susret, nego da do-nese svome timu cijeluseriju pobjeda. Kako o-bjasniti da je Asim zareprezentaciju odigraosamo jednu utakmicu, a Mujić, koji uopšte nijebolji od Ferhatovića,čak 35.

Asim posjeduje speci-fičan dribling i u sta-nju je da varkom tijelapređe i više odbrambe-nih igrača redom. Uz toje odličan šuter objemanogama.

A van terena, Asim je oličenje druga i prijatelja.«Sarajevo, 28. V 1964.

Jovan MILADINOVIĆ

14

POČETAK — U ZNAKU KRPENJAČE

sim je počeo kao i sva djeca pvoga svijeta. Uz đačkutorbu bila je i krpenjača, koju je brižno čuvao, pone-kad brižnije od svake teke i olovke. Na odmorima u

školi odmah bi započela igra. Asim se još tada isticao međusvojim vršnjacima. Bio je najbolji i to mu je davalo pravoda sastavlja tim. Bio je to već uspjeh. Fudbalska lopta i njena magična moć toliko su zaokupljale pažnju mališana, dasu često kasnili u školu. Uvijek bi pao mali dogovor da sutra,sat prije početka nastave, dođu svi u »greblje« i da igrajuutakmicu. Ulica protiv ulice, rivalstvo najvećeg formata. I,dok su se mališani svim srcem borili za prestiž ulice, dotlesu i stariji isprva diskretno, a potom otvoreno, pratili na-stupe svoje djece i bodrili ih. Bile su to divne utakmice.Ljudi su polazili kući, vraćajući se sa posla, ali bi zastali,posmatrali »malu utakmicu« i nisu ni primjećivali kako satiprolaze. »Ja sam Rajlić, ja Frane Matošić, pucajte Mons i -deru«, uzvikivala su djeca. Svaki je mališan našao sebi lju-bimca u imenima naših fudbalskih velikana.

S loptom je dijelio tugu i radostA tu, na Kovačima, gdje se Asim rodio 24. januara 1933.

godine, bilo je dosta livada. Djeca su stalno igrala i nije čudošto je baš s tih livada regrutovan dobar dio poznatih fudba-lera. Asim je rastao. Lopta, iz dana u dan, preuzima glavnomjesto u njegovom životu. Ona mu je poslužila da njomeizrazi sve ono što osjeća, da s njom dijeli tugu i radost. A

15

Asim je jako osjećajan. Njegove emocije uvijek dolaze doizražaja. Tako je poslije pobjede bio neizmjerno radostan i obratno, poraze je teško preživljavao. Uskoro je za svojevršnjake postao »pravi« fudbaler. Naime, kada je FK Sara-jevo pozvalo sve dječake koji žele da igraju u njihovom pod-mlatku, okupilo ih se oko stotinjak. Trener je svakom bacaoloptu, a ovaj je trebao da pokaže šta zna. Asim je bio međuprvima koji je primljen. Bio je tu još jedan dječak, koji ćesljedećih petnaest godina provesti sa Asimom skupa, u istomdresu. To je Ibro Biogradlić.

Veselju nije bilo kraja. »Sada ću igrati pravom kožnatomloptom, kažu da će nam dati i tene, a možda i kopačke«, —-radovao se Asim. »Kopačke su, Selime, ono što pravi igračiigraju u njima« — objašnjavao bi Asim dječaku, koji je upi-jao svaku njegovu riječ. A i cijela ulica je brujala. Vele, hoćeonaj mali u »prave fudbalere«. Nakon treninga, uslijedili sui prvi susreti. U svemu tome odlučujuću, riječ je imao velikisportski pedagog i entuzijasta pokojni Mića Ruždić.

Trener je osjetio . . . Asim, iako jedan od najmlađih, izborio je odmah mjesto

u timu. A potom su došla i prva putovanja. Istina ne daleko,samo do Visokog, Kiseljaka, Zenice, ali ipak putovanja nautakmice, odlazak i povratak. Kada bi Asim polazio na putcijela je ulica govorila. »Gle ti onog Haseta, gdje će on sveotići«. A djeca, njegovi vršnjaci iz škole i komšije, silazili bina ulicu i pratili Asima sve do tramvaja, izljubili ga, posa-vjetovali, a potom se tužno vraćali kući. »Kad se Hase vrati,rekao je da će prvo kod mene svratiti«, govorio bi Selim.»Nije nego kod mene«, reče Bećir. I tako bi djeca u pričibrzo došla ponovo u svoju ulicu. A tu bi ih dočekao nekostariji, koji nije htio da javno pita za tog dječačića — Ha-seta, ali kojem urođena, ljudska znatiželja ipak nije dalamira. »Velite djeco ode Hase u Zenicu«. — »Ode, ode, jaštanego ode«, odgovarala bi djeca. »E, vidi ti njega. Ja ovolikičovjek, pa nisam vidio Zenice, a on juče svijet ugled'o ...«»Nije to ništa — dodade jedan mališan — kažu da će Haseubrzo ići u Zagreb«. »Ma da se mene pita, ja bih zabraniodjetetu toliko da putuje«.

A Asim? Bio je neizmjerno srećan, jer je svoje idole,prave igrače mogao gledati izbliza. Često je ostajao da po-

16

smatra trening seniora. Kao igrač brzo se razvijao i već u podmlatku stekao glas najboljeg, iako je tu bilo još dje-čaka, pravih talenata. Trener Miroslav Brozović, koji je ruti-nerski osjetio kakav se materijal krije u Asimu, posebno muje davao uputstva: do pravog i velikog fudbalera može sedoći samo upornim radom. Asim je bio poslušan učenik. Zajuniore je odigrao oko 70 utakmica i postigao 52 gola. Alitada Asim još nije bio golgeter; on je više volio da izvedeneku vragoliju s loptom, da prevari protivničkog igrača, a posebno golmana, nego dati zgoditak. Od najmlađeg fudbal-skog doba, Ferhatović se razvio u toliko specifičnog fudba-lera da je potpuno izradio i oformio svoj stil igre. To je zaprotivničke igrače bilo najteže. Kako zaustaviti Haseta? Ne,za to nema recepta. Ivica Šantek, jedan od naših najboljihhalfova, rekao je jednom: »Asimov dribling, to je savršen-stvo, fintiranje ravno najvećim košarkaškim majstorima.Dobro zagrađena lopta i pregled igre, to su sve elementi kojenas, Asimove čuvare, dovode u bezizlaznu situaciju«.

Istina je: za Asima Ferhatovića ne možemo reći da naspodsjeća na ovog ili onog, nego da je potpuno individualankao fudbaler. No, ne smijemo reći da pojedine Asimove oso-bine nemaju i ostali, čak šta v i še . . .

Svojim igrama Asim se vrlo rano nametnuo treneruBrozoviću kao kandidat za prvi tim. Sarajevo je tada bilopeto u prvenstvu države, upravo odmah poslije »velike če-tvorke«. I bila je prava čast za jednog osamnaestogodišnjakada igra u društvu Konjevoda, braće Lovrića, Glavočevića,Mantule, sve samih poznatih fudbalskih imena širom našezemlje. Asim je to uistinu i zaslužio.

Na pomolu je novo, veliko fudbalsko ime

Prvi ligaški debi Asim je imao protiv ekipe Zagreba. Natu utakmicu došla je cijela Asimova ulica. Kada biprolazio ulicom ljudi su izlazili iz svojih radnji da bi

vidjeli mladića iz njihovog komšiluka o kome već novinepišu, a često ima i preko radija nešto o njihovom »Hasetu«.Čak i žene iz patrijarhalnih porodica, koje uzgred rečenonisu imale nikakve veze s fudbalom, kroz prozore bi gledalemladića o kome »cio dunjaluk« priča. Već na prvoj velikojutakmici Asim je osvojio simpatije publike, koje će se zadr-

17

18

žati ne samo u Sarajevu,nego širom zemlje, gdje godje Asim nastupao. Asimovčuvar, odlični half ZagrebaJoksimović, teško je izlaziona kraj s vještim Asimom.Da nastup bude potpunouspješan, Asim je postigaoi pobjedonosni zgoditak zaSarajevo. Kakav uspjeh!Štampa je brujala. Na po-molu je novo, veliko fud-balsko ime! Asim je primaočestitke sa svih strana, alito je ujedno bila i obavezada i dalje dobro sluša sa-vjete trenera i da nastavida marljivo trenira. Asimje to činio. Kako drukčijeobjasniti, pored prirodnepredodređenosti, njegov o-vako dugi sportski vijek.

Šta je vrlo značajno. A-sima slava nije opila. On jepored prvenstvenih utak-mica i treninga, uvijek na-šao vremena za »divlje«utakmice sa svojim drugo-vima, na »greblju«, tamogdje je i započeo svoju fud-balsku karijeru.

To mu je davalo snage i podrške. Drugovi su mu se di-vili i hrabrili ga, a Asim je igrao. A tada je došla obavezaprema zajednici. Odsluženje vojnog roka i dvije godine da-leko od Sarajeva, od voljenog tima.

Fudbalski artista: lopta je odredila njegov životni put

19

Povratak iz armijeAsimov povratak iz vojske svi su željno očekivali.Kvalitet našeg fudbala bio je na zavidnoj visini. Repre-

zentacija, uglavnom ona »olimpijska« s Milutinovićem, Dvor-nićem i zvijezdama Vojvodine — Rajkovom, Veselinovićem,poslije svjetskog prvenstva u Švajcarskoj 1954. godine, igralaje značajnu ulogu u evropskom fudbalu. Ali, ipak najvažnijei u isto vrijeme najinteresantnije takmičenje, uvijek je pred-stavljao domaći šampionat. Zato se s velikim interesovanjempratila forma pojedinih timova pred početak prvenstva. Sa-rajevo, koje je u tom periodu igralo značajnu ulogu u nacio-nalnim okvirima, odigralo je nekoliko prijateljskih utakmicas nižerazrednim klubovima, koje je glatko pobjeđivalo viso-kim rezultatima. Između jačih protivnika pobijeđen je Boraciz Banja Luke — uvjerljivo s 3:0. Asim je odigrao svih osamprijateljskih susreta i postigao 11 golova. U isto vrijeme predpočetak prvenstva igralo se i za kup — to najmasovnije tak-mičenje, puno draži za fudbalske gurmane, u kome nemavelikih i malih. Tačno 4. avgusta, u okviru republičkog pred-takmičenja, Sarajevo je u Kaknju savladalo Rudara sa 4:2,Ni sedam dana kasnije u Sarajevu domaći tim nije imaovećeg napora, jer je savladao Zenicu s 5:1. Put u osminu fi-nala bio je otvoren. No, prvenstveni susreti prekinuli su kup.Sarajevo je svoju prvu utakmicu u sezoni 1955/56. igraloprotiv jednog od favorita prvenstva — splitskog Hajduka.Vruć splitski teren i jak domaći tim nanijeli su jedan odnajtežih poraza Sarajevu uopšte — 6:0. Hajduk je tada imaojednu od najjačih ekipa u zemlji u kojoj su igrali: Vulić,Davor Grčić, Broketa, Lenko Grčić, Krstulović, Luštica, Re-bac, Vukas, Matošić, Vidošević i Radović. Ipak, ako pogle-damo sastav Sarajeva vidjećemo da je to bio isto tako soli-dan tim. Jer, Pejak, Stipić, Biogradlić, Savinić, Svraka, Dže-midžić, Novo, Ferhatović, Jusufbegović, Franjo Lovrić i Živ-kov, su samo u jednom izuzetnom momentu indisponiranostimogli dozvoliti ovakvu katastrofu.

Katastrofa u Splitu brzo je zaboravljena. To je najboljepokazao sljedeći prvenstveni susret protiv Spartaka, tima u kojem su bili igrači formata Tomaševića, Takača i Ognja-nova. Pa i tako renomiran tim nije uspio da se suprotstavirazigranom Sarajevu. Doživio je pravi vatromet na Koševu

— 7:1. U timu Sarajeva pored Franje Lovrića i Jusufbegovićanajzapaženiji je bio Ferhatović. Tako je Sarajevo za svegasedam dana od veoma loše gol-diferencije — 0:6, postigloizjednačenje — 7:7.

Protiv Zvezde — najboljiA onda je prekinuto prvenstvo da bi se nastavile borbe

za kup. U Sarajevu je gostovala Crvena zvezda. Pred 18.000gledalaca na Koševu su timovi izveli ove sastave:

CRVENA ZVEZDA: Krivokuća, Nešović, Zeković, V. Po-pović, Spaić, Miljanić, Šekularac, Toplak, Mitić, Cokić i Kostić.

SARAJEVO: Pejak, Stipić, Biogradlić, Agošton, Svraka,Halimić, Novo, Ferhatović, Jusufbegović, F. Lovrić i Živkov.

Utakmicu je vodio zagrebački sudija Stjepan Varaždi-nac. Utakmica je bila prava fudbalska poslastica. Igrači sudali sve od sebe. Srčano su se borili i . . .

Gosti su greškom golmana Pejaka u 46. minuti došli u neočekivano vodstvo. Sarajevo je vršilo snažan pritisak. GolKrivokuće je visio u zraku; publika je očekivala izjedna-čenje. I u 59. minutu nakon što je Ferhatović, u sebi svoj-stvenom stilu prešao odbranu Zvezde, Nešoviću nije ništadrugo preostalo nego da ga obori. Sadašnji kapiten Sarajeva— Biogradlić, sigurno je izveo penal. Drama je bila na po-molu. Izjednačenje. I, u produžetku Sarajevo je stalno napa-dalo u želji da dođe u vodstvo, ali desilo se suprotno. U 95.minuti izvanredni Mitić doveo je goste u vodstvo od 2:1.Tačno u stotoj minuti Toplak je doveo Zvezdu u još ubjed-ljivije vodstvo od 3:1. Sarajevo, iako je poraz bio na pomolu,nije popuštalo. Zagrebački sudija je dozvoljavao oštru igru.Ipak, Ferhatović je na pas F. Lovrića uspio smanjiti rezultatna 2:3. Sarajevo napada cijelim timom. Svi žele izjednačenje.Ali, minut prije kraja Toplak okončava dramu. Zvezda po-bjeđuje s 4:2. Domaćem timu je sportska sreća okrenulaleđa. Samo za jedan korak — poraz je bio daleko od pobjede.Takav je kup i sport uopšte. Sedam dana poslije nesrećnogporaza sa Zvezdom, Sarajevo je imalo još jedan derbi. Bio jeto susret sa Željezničarom za bodove. Borbe lokalnih rivalauvijek su pobuđivale veliko interesovanje i imale posebnudraž za gledaoce. Na Grbavici, pod vodstvom zagrebačkogsudije Mikulana, timovi su izveli ove ekipe:

20

Šut i — gol je bio neodbranjiv

SARAJEVO: Pejak, Džemidžić, Biogradlić, Agošton, Sti-pić, Halimić, Jusufbegović, Ferhatović, Šehović, F. Lovrići Živkov.

ŽELJEZNIČAR: Vrebac II, Kranjc, Handžić, Imamović,Vrebac I, Ubović, Kurtović, Radonjić, Kulović, Trbić i Pašić.

Utakmica je imala sve osobine pravog derbija. U tomsusretu bio je i Šehovićev prvoligaški nastup. Robusni Jusuf-begović doveo je Sarajevo u 20. minuti u vodstvo. Sarajevoje bilo bolje, ali odlična polutka Željezničara — Trbić dvijeminute prije kraja prvog poluvremena izjednačuje na 1:1. U nastavku utakmice jedan od najboljih igrača na terenu — Ferhatović, postiže pobjedonosni gol za tim sa Koševa.

21

U dresu sa državnim grbomSarajevo je ulazilo u vrlo dobru formu. Tako 1955. go-

dine, uoči olimpijske 1956, selektori nisu mogli da zaobiđukvalitete Asima Ferhatovića. On odlazi na veliku turnejumladog tima po Aziji. Na ovoj turneji gdje rezultati nisuimali naročiti značaj, Ferhatović je bio najatraktivniji.Izvrstan dribler, umješan u baratanju loptom, on se čak ista-kao i kao strijelac. Štampa i stručnjaci su proricali blistavukarijeru. Ponude su dolazile sa svih strana, ali Ferhatovićnije ni pokušao da odgovori na laskavosti domaćih mena-džera. Pored novčanih ponuda, neki su mu čak obećavali i — dres s nacionalnim grbom.

Poslije povratka ponovo je nastavljen nacionalni šam-pionat. Vojvodina, tim reprezentativaca, igrala je neriješenona Koševu — 0:0. A potom je Sarajevo zabilježilo uspjeh u Beogradu, savladavši domaćeg Radničkog sa 2:1. Koliki je tobio uspjeh dovoljno je napomenuti da je Radnički na krajuove sezone zauzeo treće mjesto i da je njegovu navalu sači-njavalo ovih pet igrača: Petaković, Rade Ognjanović, Jezer-kić, Prljinčević i Ljuba Ognjanović. Jedna od najboljih klub-skih navalnih formacija.

Poslije uspjeha u Beogradu savladan je Velež. Istinadosta teško sa 2:1, ali su dva boda ipak ostala na Koševu.

Odbrana BSK-a bila je nemoćnaI tada, 16. septembra 1955. godine, Sarajevo je još jed-

nom putovalo u Beograd i ne samo da je ponovo uspjelo,nego je istinski trijumfovalo. Tadašnji BSK igrao je vrloznačajnu ulogu u šampionatu. Bio je već tada pobjednikKupa, a na svom terenu je postao pravi fudbalski bauk. No,Sarajevo mu je održalo pravu lekciju. Bio je to veliki spek-takl, poslastica za one koji uživaju u fudbalskoj igri. Naterenu je postojao samo jedan veliki tim i jedan još većiigrač: Ferhatović. Sarajevo koje je igralo u sastavu: Ančić,Džemidžić. Biogradlić, Agošton, Stipić, Halaimić, Šehović,Ferhatović, Novo, Franjo Lovrić i Živkov, potpuno je dekla-siralo domaći tim. Da neko ne bi pomislio da je BSK bioslab dovoljno je evidentirati sastav: Cvetković, Stojanović,Begovac, Davidović, Juričko, Đorđević, Jošić, Antić, Marko-vić, Jelisavčić i Sijaković.

22

Oči

u oči

s g

olm

anom

. O

dbra

na j

e os

tala

iza

nje

govi

h leđa

Na toj utakmici Ferhatović je zaista briljirao. Radio jegotovo šta je htio. Dao je oduška svom fudbalskom entuzi-jazmu. Ni Juričko ni Davidović ni Mita Stojanović niti cijelaodbrana, nisu mogli ništa učiniti. Prelazio je sve, pa čak i golmana, a potom vraćao loptu svojim suigračima. Prvi golkojeg je postigao, pravo je remek djelo. Primivši loptu odsvog kapitena Lovrića negdje na sredini terena, Asim je pre-šao Davidovića, Jur ička . . . Cvetkovića i dao izvanredan gol.Sljedeća dva zgoditka za Sarajevo postigli su Novo u 71. i Biogradlić u 76. minuti. Cio tim Sarajeva igrao je odlično.Preko 15.000 gledalaca koji su došli na stadion Zvezde nisupožalili. Vidjeli su igrača koji je imao istovremeno neke od-like Puškaša, Bobeka, Dinsta, Vukasa. Koliko je god Sara-jevo dalo dobrih igara, ovo je ipak jedna od najboljih.

Diskusije o AsimuO Asimu kao fudbaleru razvila se široka diskusija. Neki

su odmah i bez rezerve postavili njegovu kandidaturu zanacionalni tim. Zajednički kraj svih polemika bio je da je našfudbal dobio istinskog velemajstora. Vojvodina je oduzelaSarajevu bod na Koševu, a potom je Sarajevo pošlo na dvateška putovanja u Osijek i Beograd. U Osijeku je utakmicabila veoma žustra i dinamična. Vekić je poveo u 6. minuti,ali je Ferhatović izjednačio u 16. minuti. Onda ponovo nascenu stupa Vekić u 40. i Abadžić u 47. minuti. Sarajevonije iskoristilo brojne šanse. F. Lovrić je tek u pretposljed-noj minuti uspio smanjiti rezultat na 2:3. Sarajevo ni nagostovanju u Beogradu protiv Zvezde nije bilo bolje sreće.U potpuno izjednačenoj igri, Rudinski je postigao u 42. mi-nuti zgoditak i do kraja se ništa nije promijenilo. Na objeutakmice Asim Ferhatović je igrao u velikom stilu. Naročitou Beogradu. Tasić, odlični Laza, vrlo teško je izlazio na krajs »Hasetom«. Beogradska štampa je zabilježila da je Ferha-tović bio opet najzapaženiji igrač gostujućeg tima.

Prvenstvo je već ulazilo u jesenji kraj. Sarajevo je svo-jim igrama održalo visok plasman. Naredna utakmica odi-grana je na Koševu. Savladan je solidni tim Zagreba sa 3:1.Zatim dolazi polovičan uspjeh na gostovanju u Titogradu.Naime, mladi napadač Sarajeva — Salih Šehović doveo jesvoj tim u vodstvo od 1:0, ali su Titograđani uspjeli u dru-

24

gom poluvreme-nu preko lijevogkrila Vasovića daizjednače rezultat.

Posljednji je-senjski susret odi-grao je Partizanu Sarajevu. Kadase očekivalo daće Sarajevo cjelo-kupni napor jed-ne sezone kruni-sati uspjehom protiv šampionske e-kipe — nade senisu ispunile. NaKoševski stadion,pod vodstvom no-vosadskog sudijeTerzića, timovi suizveli ove sastave:

PARTIZAN: Sto-janović, Belin, Čo-lić, Mihajlović, Zebec, Pajević, Jo-cić, Bobek, Milu-tinović, Kalopero-vić i Herceg.

SARAJEVO:An-čić, Džemidžić, Bi-ogradlić, Agošton,Karajica, Halimić,Višnjevac, Ferha-tović, Šehović, Novo i Živkov.

nije se mogao suprotstaviti timu Bobeka, Zebeca i drugova.Bilo kako bilo, Sarajevo je vrlo dobrom igrom, predvo-

đeno Ferhatovićem, glavnom udarnom snagom, postiglo zna-čajan uspjeh u nacionalnom šampionatu.

25

Doajeni sarajevskog fudbala:

Oslabljeni tim Sarajeva bez Svrake, Stipića i F. Lovrića

Ferhatović i Biogradlič

Želja za revanšomProljetni nastavak prvenstva Sarajevo je dočekalo u

želji da se revanšira Splićanima za visok poraz od 0:6. Veću prvoj minuti Novo je na pas Ferhatovića postigao jedinizgoditak utakmice.

I, onda na stadionu Koševo — opet domaći derbi. Sara-jevo — Željezničar 2:0. Junak i glavni akter utakmice opetje bio »Hase«. Na teškom terenu, pokrivenom snijegom, Fer-hatović je još jednom potvrdio sve odlike velikog majstora.Igrao je bez greške, a dva puta je efektno savladao golmanaVrebca.

Timovi:SARAJEVO: Ančić, Džemidžić, Biogradlić, Živkov, Jusuf-

begović, Halimić, Stipić, Novo, Ferhatović, F. Lovrić i Ra-dičević.

ŽELJEZNIČAR: Vrebac II, Kranjc, Kočan, Imamović,Vrebac I, Sofradžija, Bukvić, Kurtović, Kulović, Tucakovići Pašić.

Prvog aprila 1956. godine Koševski stadion bio je popri-šte nove drame. Gostovao je beogradski Radnički — tim od-ličnog kolektiva s naročito opasnim napadačima. U samompočetku, lukavi Prljinčević već u 3. minuti dovodi svoj tim u vodstvo od 1:0. Uzaludni su bili svi napori Ferhatovića i dru-gova, odbrambeni bedem gostiju nije popuštao. Sarajevo jevršilo strahovit pritisak i tek je Biogradlić vrlo efektno u 58. minuti izjednačio rezultat. No, to je bilo tek izjednačenje.Trebalo je pobijediti.

I sreća se osmjehnula Sarajevu. Dobrivoje Živkov, neu-moran kao krtica, u 82. i konačno Radičević u 90. minutiobezbijedili su pobjedu. Ferhatović nikada nije bio takoumoran kao poslije ove utakmice.

Nakon neuspjeha u Mostaru 0:3 protiv Veleža, u Sara-jevu je gostovala ekipa BSK, koja je bila jača nego u jese-njem dijelu. BSK je imao velike ambicije da se revanširaSarajevu za proljetnu katastrofu u Beogradu. No, premda jeBSK bio jak, ipak je glatko izgubio sa 4:1. Gosti su izveliovaj tim: Radenković, Stojanović, Hamović, Kranjčić, Ju-ričko, Đorđević, Antić, Marić, Marković, Josić i Šenauer. Do-

26

maći su postavili sljedeće igrače: Ančić, Stipić, Biogradlić,Džemidžić, Svraka, Halimić, Novo, Jusufbegović, Ferhatović,Lovrić i Živkov.

Utakmica je imala dva junaka — Ančića i Ferhatovića.Dok je Ferhatović stvarao haos u redovima BSK-a, Ančić jei ono malo šuteva koji su išli prema golu sigurno zaustav-ljao. Nakon vodstva od 4:0 (golove su postigli Ferhatović 2,Lovrić 1 i Jusufbegović 1), Sarajevo je priredilo malu egzi-biciju. Tek pod konac utakmice, u 83. minuti, Marković jeuspio postići počasni pogodak za goste. Ferhatović je ponovooduševio gledaoce. Dugo poslije utakmice na stadionu seskandiralo »Hase«, »Hase«. Bio je to potpuni trijumf.

Plasmanom na 6. mjesto na kraju fudbalskog prvenstva,Sarajevo je postiglo značajan uspjeh. Iza Sarajeva su seredali klubovi kao što su BSK, Zagreb i trostruki šampionHajduk. U timu Sarajeva pored Lovrića i Biogradlića sva-kako najzapaženiji je bio Ferhatović. On je pored Biograd-lića bio jedini igrač Sarajeva koji je nastupio u svih 26 na-pornih prvenstvenih utakmica. Pored toga Ferhatović je do-bio naziv najboljeg strijelca kluba — sa 11 postignutih golovau prvenstvu. Bila je to potpuna afirmacija Asima kao igrača— majstora lopte.

Evo kako je izgledala tablica na kraju ligaškog prven-stva 1955/56. godine:

Crvena zvezda 26 16 8 2 62:29 40Partizan 26 14 7 5 65:35 35Radnički 26 13 5 8 54:45 31Dinamo 26 12 4 10 42:47 28Vojvodina 26 9 9 8 57:41 27Sarajevo 26 12 3 11 47:48 27Velež 26 8 9 9 42:41 25Zagreb 26 10 4 12 45:39 24BSK 26 8 8 10 41:45 24Budućnost 26 10 4 12 46:58 24Hajduk 26 9 5 12 52:39 23Željezničar 26 7 7 12 33:45 21Proleter 26 5 1 20 30:44 11

27

OPROŠTAJ S LOVRIĆEMoliko god to neko ne želio, ipak kraj mora doći. Takoje bilo i sa karijerom Franje Lovrića. Klub je znaoda će odlazak ovog veterana ostaviti posljedice, ali go-

dine su učinile svoje. Na utakmici između vječitih rivala — Sarajeva i Željezničara, koja je odigrana 18. oktobra 1939.godine na Koševskom stadionu, dugogodišnji kapiten se opro-stio s fudbalom. Bio je to kraj jedne tako blistave fudbalskekarijere. Odrastao na livadama Novog Sarajeva u društvusvoga pokojnog brata Đure, Vlatka Konjevoda, Drage Ančića,Ivice Glavočevića i drugih, Franjo Lovrić je mnogo, kao i cijela njegova generacija, zadužio nogometnim majstorstvomrodni grad. Zato su tom prilikom svi ljubitelji sporta u na-šem gradu spontanim aplauzom pozdravili popularnog Fran-cu, bez obzira za koji su klub navijali, jer je Lovrić i u Že-ljezničaru i u Sarajevu bio primjer druga i sportiste. Inače,sama utakmica je bila na visini. Ovoga puta pobijedio jeŽeljezničar sa 3:1. Golove su postigli Kulović, Dizdarević i Kokot, a počasni pogodak za Sarajevo postigao je Ivica Mioč.

Gledaocima se na toj utakmici pružila prilika da videgotovo sve domaće igrače, jer je u toku utakmice nastupilo i nekoliko rezervi.

SARAJEVO: Ančić (Đurić), Stipić, Džemidžić (Biograd-lić), Svraka, Škaro, Markušević, Kurtović, Ferhatović, Mioč(Arslanagić), F. Lovrić i Živkov.

ŽELJEZNIČAR: Vrebac (Babić), F. Fazlagić, Radojčić,Kokot, Vujnović, Matić, Gašić, D. Smajlović, Kulović, Diz-darević i Bukvić.

Mađari u SarajevuDa sve nisu bili nikakvi slučajni uspjesi FK Sarajeva,

vidi se i po tome što je 1956. godine Sarajevo postiglo najvećemeđunarodne uspjehe.

Sa višegodišnjim belgijskim prvakom »Rasingom« po-stignut je neriješen rezultat — 1:1. A potom dolaze dvijepobjede, dva bisera u međunarodnim uspjesima Sarajeva.U jesen 1956. godine nakon poznatih događaja u Mađarskoji naš grad imao je priliku da vidi dva renomirana mađarskatima u kojima je prodefilovalo više poznatih imena, kao štosu: Gelei, Susa, Matrai, Buzanski, Fenjveši, Viležal, Dalnoki,Varga . . .

28

Prvo je na stadionu Grbavici poražena ekipa »Ujpešta«sa 4:3. Sarajevo je nastupilo u ovom sastavu: Pejak, Stipić,Džemidžić, Markušević, Svraka, Halimić, Radićević, Ferha-tović, Jusufbegović, Lovrić i Živkov.

Utakmica je bila veoma lijepa. Privukla je veliki brojgledalaca, iako je snijeg prekrivao naš grad. Od sedam lije-pih golova, ipak je najljepši bio onaj koji je postigao napa-dač gostiju Susa iz slobodnog udarca. Golove za Sarajevopostigli su: Radićević, Ferhatović, Jusufbegović i Milinković,koji je zamijenio Živkova. Na cijeloj utakmici najbolji je biotrio Ferhatović, Jusufbegović i Lovrić, koji je oduševio pu-bliku, a mađarsku odbranu doveo mnogo puta pred nerješiveprobleme.

Radost se nije ni stišala među ljubiteljima fudbala, a Sarajlije su imale priliku da vide najpopularniji mađarskiklub Ferencvaroš. U slavnoj istoriji ovog kluba nastupili su i fudbaleri kao što su Tot i Šaroši.

Trideset prvog decembra 1956. godine na stadion Grba-vica timovi su pod rukovodstvom sarajevskog arbitra Zdrav-ka Pavlića izveli ove igrače:

FERENCVAROŠ: Gujaš (Ilku), Matrai, Kišpetar (Bu-zanski), Dalnoki, Ombodi, Gerenter, Kerteš, Viležal, Varga,Sigeti i Fenjveši. Utakmica je počela u strahovitom tempu i Mađari su preko Fenjvešija, koji je danas nezamjenjivi člannacionalne ekipe (62 puta), već u desetoj minuti poveli s 1:0.Sarajevo stalno napada na gol Gujaša i pred sam kraj polu-vremena u 42. minuti na pas Lovrića, Jusufbegović postižegol i 1:1. U drugom poluvremenu Sarajevo je nadigralo reno-mirane goste i u jednom napadu oštra mađarska odbranapravi penal nad Asimom, kojeg Jusufbegović rezantnimudarcem realizuje u 2:1. Poslije ovog gola sudija Pavlić jemorao da isključi Dalnokija zbog grube igre. Interesantnoje da se i tada potvrdila tradicija da su Mađari veliki džentl-meni kada dobivaju i suprotno kad gube, da ne znaju sport-ski podnijeti poraz.

Sljedeća sezona — 1956/57. bila je kobna za igrače saKoševa. Sarajevo je moralo napustiti prvu ligu. Prosto jenevjerovatno da jedan tim gotovo sa istim kadrom igračamože toliko oscilirati u formi kao što je to bio slučaj saSarajevom. Ova sezona i za Asima Ferhatovića isto kao i zaSarajevo, nije blistava. I, kao uvijek ako je tim van formeonda ga i sreća, ona sportska, ne prati, a sudije ga ošte-

29

ćuju. Te sezone, Ferhatović zbog povreda koje su tada bileučestale, nije igrao 7 utakmica. Naime, pred svaku utakmicutrener protivnika bi posebno zadužio jednog igrača da pazina Ferhatovića. »Ne volim te flastere« — uvijek je govorioAsim. »Oni naprosto ne daju da se igra razvije. Meni jeod svih flastera bio najneugodniji half Radničkog Ristić. Nisekunde me ne ostavlja samog«.

Odlučujući penalTimu ništa nije polazilo za rukom. Na strani visoki po-

razi, a kod kuće tijesni, ali opet porazi. Presudni momenat jebio 14. oktobra 1956. godine. Na stadionu Koševo gostovao jeskopski Vardar, direktni protivnik za ispadanje. I, kao što toobično biva, gosti igraju zatvoreno, a domaći napadaju go-tovo cijelim timom. Što se utakmica bližila kraju igrači supostajali nervozniji. U 60. minuti, nakon jedne akcije Fer-hatovića i Nove, ovaj posljednji postiže gol. Na stadionu odu-ševljenje. Igrači se grle. Ali samo za trenutak. Beogradskisudija Sveto Nikolić poništava potpuno regularan gol. Igračiprotestuju. Uzalud. U jednom od rijetkih ali uvijek opasnihprotivnapada, Dončevski u 67. minuti postiže 1:0 za Vardar.Umjesto pobjede — poraz. Gubitak četiri boda. Sudija ner-vira igrače. No u 81. minuti kada je Sarajevo napadalo cije-lim timom, oštra odbrana Vardara ruši Ferhatovića. Penal.Zatim jedna mala nedoumica. Ko će izvesti udarac? Loptikonačno prilazi Biogradlić. Šut i — promašaj. Nesmotrenostili slaba koncentracija: dva dragocjena boda odlaze u Skoplje.Bilo je tužno gledati igrače Sarajeva kako pognutih glavanapuštaju stadion. Oni su 80 minuta imali loptu u svojimnogama, nadigrali protivnika potpuno, a l i . . . Sreća u odsud-nim momentima, ona sportska sreća, koja je u stanju da odtrijumfa načini katastrofu i obratno, potpuno je napustilaSarajevo. Ipak najteže je bilo Biogradliću. Indirektno se osje-ćao krivcem za poraz, iako je navala imala i idealnijih šansiod penala. Poslije nesrećnog poraza od Vardara, Sarajevo jesa još većim elanom u igri protiv BSK u Beogradu izboriloremi. Nakon vodstva domaćih od 2:0, na scenu stupa raspo-loženi Ferhatović i jednim solo prodorom smanjuje rezultatna 2:1, a Pejak u 80. minuti brani jedanaesterac, kojeg jeizveo Jošić. Odbrana penala povratila je samopouzdanjeigračima Sarajeva i Jusufbegović golom u 86. minuti izjed-načuje na 2:2.

30

Tri

gene

raci

je u

ist

om d

resu

Zatim opet težak susret na Koševu. Sarajevo — Radnički2:2. Radnički je preko Markovića poveo sa 1:0, ali »Hase«izjednačuje na 1:1. Zatim Rade Ognjanović povisuje na 2:1za Radnički i konačno Jusufbegović opet pred kraj utakmiceizjednačuje na 2:2.

Igračima postaje teško. Svaki susret predstavlja »biti iline biti«. Sarajevo se i iz Splita vratilo s podjelom bodova, jerje Ferhatović izjednačio na 1:1.

I, konačno 5:3, protiv Lokomotive. Pobjeda je trebalaubrizgati dozu samopovjerenja pred meč sa Veležom. No, u Mostaru poraz — 4:2.

I, onda na Koševu gostuje Zvezda. Šampioni su igraliodlično, a naročito Kostić. Poraz od 0:4 bio je ipak previsok.

Jesenji dio sa svega 7 bodova, Sarajevo je završilo naposljednjem mjestu. Pripreme za proljećni nastavak su u klubu shvaćene najozbiljnije. Proljeće je bilo velika, šansakoja se morala iskoristiti.

Na utakmici u Beogradu protiv Partizana 1:3, Ferhatovićje teže povrijeđen, te sljedeće utakmice protiv Spartaka 2:2nije igrao. Sarajevo ulazi u formu. Postoje realne mogućnostida ostane u ligi, ali tada na scenu stupaju zakulisne spletke,koje su bile uhvatile korijena u našem fudbalu. Počinju na-mještanja, radi kojih će Sarajevo na kraju da napusti ligu.

Na utakmici protiv Budućnosti u Titogradu isključenasu dva igrača Sarajeva — Biogradlić i Stipić. Bio je to mini-malan poraz od 0:1.

A zatim dolazi serija uspjeha. Prvo je golom Džemidžićaiz penala savladan solidni tim Zagreba sa 2:1. Poslije togagolom Živkova pobijeđen je Dinamo u Zagrebu. Ferhatovićsve više postaje problem za cijelu protivničku odbranu. Svakitim mu postavlja po dvojicu čuvara. Navalni igrači Sarajevaimaju više slobodnog prostora za manevrisanje i akciju.

Ni pobjede ne pomažuSarajevo je u sljedećem susretu dočekalo Vojvodinu. U

to doba Vojvodina je vodila borbu sa Zvezdom za prvo mje-sto i nagovještavala svoju pobjedu na Koševu. Gosti su go-lom Lazića došli u vodstvo od 1:0. Sarajevo je imalo teren-sku premoć i u 35. minuti preko Šehovića izjednačuje na 1:1.

32

»Biti ili ne biti«

U periodu opšteg pritiska Sarajeva, sudija je dosudio penal.Ko će ga izvesti? Poslije promašaja Biogradlića na utakmicis Vardarom, Ibro se zakleo da više nikada neće pucati naj-oštriju kaznu. Lopti prilazi Kemo Džemidžić, koji je nekolikokola ranije postigao pobjedonosni gol protiv Zagreba upravoiz penala. Opet promašaj. Na igralištu tajac. Igra se nastav-lja u velikoj nervozi. Ferhatović je u 67. minuti, njemu svoj-stvenim stilom prešao Nikolića i Roganovića i prišao gol-manu. Bila je to dosta teška situacija, iz kosa. U tom mo-mentu i najbolji majstori pucali bi po šablonu, u suprotnigornji ugao. Ferhatović to ne čini. On šutira u golmanov bližiugao i postiže gol pored iznenađenog Vereša. Stadion je punzapaljenih baklji. Ljubimac publike je na rukama navijača.Sarajevo je u potpuno fer i sportskoj borbi savladalo kan-didata za prvaka i dokazalo da mu je mjesto među prvo-ligašima.

Sad su sve snage ujedinjene. Nikada navijači, pa ni u danima najvećih uspjeha, nisu bili tako bliski fudbalerimakao tada. Put u Skoplje i susret s direktnim konkurentomVardarom. Ko pobijedi — realno bi trebao da ostane u dru-štvu najboljih. Gosti su sve napade izvodili preko Ferhato-vića. Asim je bio u naponu snage. Igrač pun mašte i fintikoje su odbrambene igrače svraćale na stramputicu, a njegavodile ravno ka golu. Tako je bilo i u Skoplju. Golom Ferha-tovića Sarajevo se vraća u rodni grad s dva boda više. NaNovoj željezničkoj stanici preko tri hiljade navijača dočekaloje sa cvijećem pobjednike.

Poslije uspjeha u Skoplju, na Koševu je gostovala »staramušterija« ekipa BSK-a. Tradicija nije iznevjerena i 4:0 jebio pokušaj da se slaba gol-razlika Sarajeva unekoliko po-pravi.

Najmarkantnija figura na terenu je opet bio Ferhatović,koji istina nije postigao nijedan zgoditak, ali je nanio tolikozbrke u redove gostujuće odbrane da su drugi mogli lakšedavati golove. Golove su postigli: Biogradlić 2 (igrao je cen-tarfora), Višnjevac 1 i Živkov 1.

I, zatim slijedi poraz od 1:3 u Beogradu sa Radničkim.Da je Sarajevo uzelo samo jedan bod, ono bi samo sopstve-nim utakmicama rješavalo opstanak u ligi. Ovako je sudbinabila prepuštena beogradskoj Zvezdi, koja je igrajući sa Var-darom 2:2 u Beogradu, indirektno izbacila Sarajevo iz lige.

33

Uzaludna je bila pobjeda nad Hajdukom 3:1. U posljednjemkolu desio se još jedan obrt. Lokomotiva, kojoj je bio i neri-ješen rezultat dovoljan da ostane u daljem takmičenju prvo-ligaša, katastrofalno (0:8) je poražena u Zagrebu od Radnič-kog. Tako su sticajem okolnosti — umjesto Vardara i Rad-ničkog, ligu napustili Sarajevo i Lokomotiva.

Tabela na kraju fudbalskog prvenstva 1956/57. godine:

Crvena zvezda 26 17 5 4 66:23 39Vojvodina 26 16 3 7 64:38 35Hajduk 26 12 6 8 45:31 30Partizan 26 10 6 10 54:45 26Dinamo 26 10 6 10 51:51 26BSK 26 9 7 10 41:47 25Zagreb 26 9 7 10 39:45 25Radnički 26 8 7 11 41:47 23Budućnost 26 9 5 12 38:47 23Velež 26 9 5 12 44:57 23Vardar 26 9 5 12 30:44 23Spartak 26 7 8 11 44:46 22Sarajevo 26 9 4 13 38:52 22

Ispadanje Sarajeva iz lige teško je pogodilo cijeli klub,navijače i naš grad. Ali, svi su vjerovali da će se tim kakavje Sarajevo odmah iduće sezone vratiti tamo gdje mu jemjesto, u prvu ligu.

U zoni — bez konkurencijeU zoni Sarajevo je daleko ispred sviju bilo prvo sa ubjed-

ljivom razlikom u bodovima. S kolikom superiornošću jenastupalo, vidi se i po tome što je svog najvećeg rivala sav-ladalo sa 13:0.

Uz Ferhatovića u ovom periodu naročito se razvijaju gol-geteri Šehović i Arslanagić.

Poslije povratka u ligu Sarajevo je održalo deseto mje-sto, što ni u kom slučaju nije prava vrijednost ovog tima.Tada se već vidjelo da neki igrači zbog starosti nisu više u stanju da izdrže jak napor ligaškog natjecanja.

Sarajevo je istina na Koševu porazilo: Dinama, Parti-zana, C. zvezdu, Hajduka, Vardara, Rijeku i Radničkog, ali

34

Lokomotiva 26 10 2 14 44:63 22

je zato sa gostovanja donijelo samo jedan bod i to iz Beo-grada u igri s Partizanom.

Tabela za 1958/59. godinu.

Crvena zvezda 22 14 3 5 50:19 31Partizan 22 14 3 5 39:29 31Vojvodina 22 13 4 5 47:24 30Radnički 22 9 4 9 35:27 22Dinamo 22 9 4 9 35:28 22Velež 22 10 2 10 35:38 22Hajduk 22 7 7 8 33:35 21

Budućnost 22 7 5 10 25:41 19Sarajevo 22 7 4 11 24:36 18Željezničar 22 7 3 12 26:35 17Vardar 22 4 3 15 23:47 11

Beara je dobro zapamtio Ferhatovića

Usezoni 1959/60. Sarajevo je ponovo stalo na »čvrstenoge«. Šesto mjesto je realan plasman za ekipu ova-kvih kvaliteta. U toj sezoni glavnu borbu za prvo mje-

sto vodili su Dinamo i C. zvezda. Najteži proljetni susret C.zvezda je imala na Koševu. Ferhatović i drugovi obećali suda će svoju vrijednost potvrditi u borbi sa šampionom.Pod vodstvom Bože Gugića timovi su izašli na teren. C.ZVEZDA: Beara, Durković, Zeković, Maravić, Spaić, Tasić,Stipić, Toplak, Milošević, Šekularac i Kostić.

SARAJEVO: Planinić, Banjac, Biogradlić, Ijačić, Stipić,Markušević, Mioč, Ferhatović, Šehović, Arslanagić i Radi-čević.

Za ovu utakmicu vladalo je ogromno interesovanje. Čakje i radio Zagreb prenosio cijeli tok utakmice.

Asim je žarko želio pobjedu. Zarekao se. U početku igre,Sarajevo je silovito napadalo. Stalan pritisak na gol »veli-kog Beare«. U petnaestoj minuti Markušević dodaje loptuFerhatoviću. Asimu polazi u susret Laza Tasić, taj dobri stariLaza, ali Asim ide naprijed. Evo i Spaića. Grub start, aliAsim ipak ide dalje. Durković trči sa suprotne strane. Fer-hatović naglo zaustavlja loptu, a Durković protrčava. Asim s loptom odlazi malo udesno. Svi su očekivali da će poći ko-rak-dva u sredinu, a zatim šutirati. No, majstor to ne čini.

35

Rijeka 22 8 4 10 29:44 20

Uzaludan pokušaj Partizanove odbrane — Šoškić je savladan

On puca sasvim drukčije. Tog momenta svi iskusni golmanibi očekivali udarac u suprotni gornji ugao. To je očekivao i Beara. Ali, Ferhatović ne bi bio ono što jeste — veliki umjet-nik fudbalske lopte, kada bi pucao po šablonu. On je šuti-rao u bliži ugao, poluvisoko. Gol! Na stadionu oduševljenje.»Veliki Vladimir« je tužan. Asim se nalazi u zagrljaju su-igrača.

36

C. Zvezda se sređuje i počinje organizovanije napadati,U 29. minuti Kostić izjednačuje na 1:1. S tim rezultatom seodlazi na odmor. U početku drugog poluvremena Zvezda od-mah golovima — Kostića u 52. i Miloševića u 58. minuti rje-šava susret. Uzaludni su bili napori Ferhatovića. On je jošjednom prešao cijelu odbranu Zvezde i ponovo savladaoBearu na isti način, kao i kod prvog gola. Toplak je u 80,minuti postavio konačan rezultat od 4:2.

Prilikom izlaska sa terena Šekularac je prišao i čestitaoFerhatoviću na izvrsnoj igri.

I, zaista da je Asim imao samo malo bolje suigrače,tog nedjeljnog popodneva, Zvezda bi poražena napustila sta-dion. A time bi šampionska titula dobila drugog vlasnika.

Novembarski spektakl

Sportsko je pravilo da se dvije loše ili dobre partije neponavljaju odmah jedna za drugom. Pa ipak, građaniSarajeva imali su pri kraju novembra 1960. godine pri-

liku da vide dvije izvanredne utakmice u razmaku od tridana. Prva violina i ovog puta bio je Ferhatović. Partizan,tim koji će to prvenstvo izgubiti zbog lošeg količnika datihi primljenih golova, gostovao je na Koševu. Kao i uvijek,kada gostuju »crno-bijeli«, interesovanje sarajevske publikebilo je veliko. Na stadionu je bilo oko 20.000 gledalaca. Su-dija dr Gugić iz Beograda.

Prije početka utakmice trener Partizana — Bobek, po-vjerio je Jončiću poseban zadatak: »Paralisati Ferhatovića«.Jončić je zadatak bukvalno shvatio i jurio Asima po terenu.Nakon nekoliko smiješnih slika, koje je publika vidjela, Bo-bek odlučuje da Asima »povjeri« Jusufiju. Asim rutinerskiograđuje loptu, mijenja ritam igre, uspavljuje protivnika.Mladi reprezentativni bek grubim faulovima pokušava daobavi zadatak. Ali, gotovo svaki njegov nasrtaj ide u prazno.U jednom momentu, Ferhatović prima loptu i vješto zaobi-lazi Jusufija i Vasovića. Jončića, koji mu je pošao u susret,zadesiila je ista sudbina. Slijedi rezantan udarac i mladi re-prezentativni vratar Šoškić morao je da vadi loptu iz mreže.Nikada nismo vidjeli publiku tako oduševljenu. Uskoro do-lazi poluvrijeme. Boba Mihajlović, rukovodilac Partizanapropisuje dozu od pola decilitra soka svojim igračima zaosvježenje. Na drugom dijelu svlačionice, Asim se umiva i

37

pije hladnu vodu. Boba dobacuje: »Pogledajte, opet će bitinajbolji u drugom poluvremenu«. Za vrijeme odmora pala jeodluka da Ferhatovića »preuzme« Vasović. No, ono što sedesilo u drugom poluvremenu, rijetko se viđa na fudbal-skom terenu. Ferhatović je driblao Vasovića kako je htio.Proturao mu loptu kroz noge i vraćao je istim putem. Vaso-vić je tražio da napusti teren, jer nije mogao podnijeti onošto mu je pričinjavao Asim.

Ferhatović je svojim majstorijama oduševio publiku.Jednom je prešao redom Pajevića, Jončića, Jusufija i Vaso-vića, a potom slobodni Arslanagić, na njegov pas, postižegol. Rezultat od 2:0 za Sarajevo ne odgovara stvarnom od-nosu snaga na terenu.

Tri dana kasnije i Hajduka je zadesila ista sudbina. Po-ražen je sa 3:0. Opet je Ferhatović dao »partiju života« i po-stigao 2 gola. Treći gol dao je Arslanagić. HAJDUK: Jurić,Kuci, Ilić, Žanetić, Garov, Kozlina, Šenauer, Vukas, Anko-vić, Papec i Bego.

Sarajevo je nastupilo u istom sastavu kao i protiv Par-tizana.

Privremeni oproštaj

Fudbalska sezona 1962/63. — Sarajevo ponovo ima lokal-nog konkurenta u prvoj saveznoj ligi. Željezničar jenapravio meteorski prodor. Iz druge lige probija se na

treće mjesto prve lige. To je poslije sezone 1922/23, kada jesarajevski SAŠK zauzeo drugo mjesto, odmah iza šampionaGrađanskog, rezultatski najveći uspjeh sarajevskog fudbala.

Pa, ipak baš na terenu Željezničara, u najvećoj njegovojformi, tim sa Koševa mu je nanio poraz. To je bila Asimovaoproštajna utakmica pred odlazak u Tursku. Asim se rastaood kluba, od svojih navijača, onako kako on samo umije.Bio je najbolji igrač utakmice. Postigao je gol, kojom prili-kom je pukla i stativa. Doprinio je da Sarajevo zauzme so-lidno deveto mjesto na kraju prvenstva. Sama utakmica bilaje vrlo lijepa. Kolika je bila nervoza vidi se po tome što se-kretar Sarajeva prosto nije smio doći na utakmicu. Tek kadaje preko radija čuo da Sarajevo golovima Ferhatovića, Bla-ževića i Biogradlića vodi sa 3:0 Budimir Vuković je pošao naGrbavicu. Rezultat je već tada bio 3:2! Klub i grad su se

38

Trad

icija

je

saču

vana

: pr

otiv

BS

K-a

Fe

rhat

ović

je

bi

o ne

zadr

živ

lijepo oprostili od Asima. Ali, malo je bilo onih koji su vje-rovali da će on dugo izdržati van rodnog grada. Tako je i bilo.

Tabela Prve lige 1962/63:Partizan 26 16 8 2 58:22 40Dinamo 26 14 7 5 52:35 35Željezničar 26 11 7 8 49:31 29Velež 26 10 8 8 33:31 28OFK Beograd 26 10 8 8 42:40 28Radnički 26 10 6 10 43:33 26Crvena zvezda 26 7 11 8 21:26 25Novi Sad 26 7 10 9 29:37 24Sarajevo 26 9 5 12 28:40 23Rijeka 26 10 3 13 28:41 23Hajduk 26 9 5 12 26:43 23Vojvodina 26 9 4 12 43:40 22Sloboda 26 8 4 14 29:43 20Budućnost 26 5 8 13 19:38 18

Konačno-golgeterPovratak Asima iz Turske izazvao je mnoge diskusije.

Neki su čak savjetovali Asimu da prestane igrati, jer jenavodno ostario. U samom timu nije bilo većih promjena,izuzev što je umjesto Čabrića za trenera došao Abdulah Ge-gić. Bio je to veliki preokret. Odlični stručnjak je osjetio štatreba učiniti da se postignu što veći uspjesi. Sarajevo je odkluba koji se borio za ispadanje iz lige, postalo kandidat zašampiona. Jesen je donijela veliku formu Sarajeva, a po-sebno velike igre Ferhatovića. Igre Asima protiv Željezni-

čara, Rijeke, Veleža, Trešnjevke, Novog Sada i druge, bilesu partije kojima je Asim gotovo sam pobjeđivao protivnika.Ferhatović je nakon niza godina našao svoje pravo mjestou timu. Gegić je osjetio da Asim može najbolje igrati samoako je isturen, a ne povučen. Tada uvijek i bez mnogo na-pora predstavlja stalnu opasnost za svakog golmana. No, nesamo kvalitetom Ferhatovića, nego kvalitetom cijelog kolek-tiva možemo objasniti najveći uspjeh Sarajeva u njegovojistoriji. Tim Sarajeva osvojio je četvrto mjesto.

40

Takva fudbalska ekipa je dugovremena bila kandidat za prva-ka države i na kraju osvojila ječetvrto mjesto. Asim Ferhatovićje svakako bio najbolji igrač Sa-rajeva i ne samo Sarajeva. Pi-tanje fudbalera godine je neiz-vjesno. Svakako jedan od naj-ozbiljnijih kandidata je Ferhato-vić. Ferhatović je ušao u istorijujugoslovenskog fudbala, jer jepored odličnih igara ove sezonepostao i najbolji strijelac prven-stva. I to tri gola ispred svogavelikog konkurenta — VladiceKovačevića.

Asim je savladao sve naše naj-bolje golmane: Šoškića, Ćurkovi-ća, Škorića, Radovića, Stojanovi-ća. Jarića . . .

Abdulah Gegić je zahtijevao golove

Posebno su lijepi golovi koje je Ferhatović dao Škorićuu Zagrebu. Iako je Sarajevo izgubilo sa 2:3, Ferhatović je bionajbolji igrač na terenu. Marković ga uopšte nije mogaočuvati. Benco i Kasumović, osim fauliranja, takođe nisumogli ništa više da učine. Toliko je Asim driblao odbranuDinama da ga je jednom Kasumović zamolio da ide u drugustranu: »Bolan Hase gdje si došao, idi lijevo, idi lijevo«.

Štampa je pisala: »Fenomenalni Ferhatović«, »Asim sav-ladao protivnika«, »Asim golgeter« i tome slično. Kakav tri-jumf! Ferhatović u 31. godini života najbolji je strijelac fud-balskog prvenstva Jugoslavije!

Svakako da je četvrto mjesto Sarajeva jedan od najve-ćih uspjeha fudbalskog sporta Bosne i Hercegovine. Ovajuspjeh izborili su igrači tri generacije. U prvu generacijuspadaju samo Biogradlić i golgeter Ferhatović. U srednjojgeneraciji su Šehović, Arslanagić, Crnogorac, Markušević,dok u najmlađu generaciju spadaju Sirćo, Fazlagić, Vujović,Mušović i Blažević.

41

Kada je Asim Ferhatović od 1955. godine počeo svojuseriju velikih igara, svi su mislili da će on dati i svojdoprinos nacionalnom timu. Selektori su ga poveli na

veliku turneju po Dalekom istoku 1955. godine. Tada je Fer-hatović odigrao nekoliko utakmica u velikom stilu i mnogisu ga vidjeli kao sigurnog putnika za Melburn. Šantek serado sjeća te turneje i uvijek ističe da ga je Ferhatović tolikooduševio svojim driblingom i fintom iz mjesta da je nemo-guće naći sličnog. I, poslije povratka s turneje, Asim je odi-grao dvije utakmice za mladu reprezentaciju. Prva 30. X 1955. u Beogradu: Jugoslavija — Austrija 0:0.

Ferhatović je dao zadovoljavajuću igru, ali oštri austrij-ski odbrambeni igrači nisu dozvolili da pruži sve ono što znai može. Naš tim je igrao u sljedećem sastavu:

Vereš, Čokić, Radović, Popović, Banožić, Borozan, Kurto-vić, Ferhatović, R. Ognjanović, Prljinčević i Rudinski.

U revanš-susretu koji je odigran u proljeće 1956. godine,Ferhatović je ponovo zapažen. On postiže jedini gol za Jugo-slaviju. Naši su poraženi s 3:1. Ferhatović je zbog grube igredomaće odbrane bio povrijeđen i morao je napustiti teren.Ipak je to bio osjetan napredak Ferhatovića. On u isto vri-jeme — u proljeće 1956. godine, oblači dres i »B« reprezen-tacije. U Sarajevu je odigran susret »B« reprezentacija Ma-đarska — Jugoslavija. Interesovanje je bilo veliko, jer je u timu bilo igrača iz Bosne i Hercegovine. Naša reprezenta-cija je nastupila u ovom sastavu: Radenković, Biogradlić,Šijaković, Šantek, Spajić, Pajević, Rajkov, Jošić, Toplak,Lovrić (Ferhatović), Pašić (Radiljević). Junak utakmice bioje igrač BSK-a Jošić, koji je postigao dva gola, ali najomilje-niji bio je Asim. Kada je ušao u igru, stadion je oduševljenoaplaudirao. Publika je skandirala »Hase«, »Hase«. A Asim,da im se oduži, izveo je nekoliko divnih driblinga. Zato gaje njegov čuvar Dalnoki stalno faulirao.

Sljedeći period bio je dosta mukotrpan. Selektori Asimanisu pozivali. Jedan dio štampe je pisao kako je on »klubski«igrač i u reprezentaciji mu nema mjesta. I, dok su ovakookarakterisali Ferhatovića, dotle su mnogi sasvim prosječniigrači igrali u državnom timu. Ferhatović je bio zapostav-ljen i uvrijeđen, ljudski uvrijeđen. Svakome je čast da brani

42

Publika je stalno skandirala...

boje svoje zemlje. Boriti se s državnim grbom na grudima jenajveća želja svakog fudbalera.

Ferhatović je čekao svoj trenutak. U Sarajevu je 1958.godine ponovo održan susret »B« reprezentacija Mađarske i Jugoslavije. Među našim izabranicima nije bilo Asima. Dvadana prije zvanične utakmice, na Grbavici je odigran treningsusret Sarajevo — Reprezentacija 4:2. Ferhatović je kao ra-njeni lav, koga su namjerno izostavili, na djelu demantovaoselektore. Njihovi izabranici — Milutinović II, Kaloperovići Dacevski nisu mogli do lopte doći pored Ferhatovića. Fer-hatović je bio odmah uvršten u tim. Jugoslavija je izgubilasa 2:3.

»B« reprezentacija Jugoslavije: . Irović, Šikić, Čokić, Kaloperović, Milutinović, Dacevski,

Ivoš, R. Ognjanović, Ferhatović, Vidošević i Tonković.Iste godine Ferhatović ponovo nastupa u »B« reprezen-

taciji u Ljubljani protiv Austrije. Naši gube sa 3:5. Junakutakmice je Vlado Zelenika koji je postigao het-trik.

Naš tim je igrao u ovom sastavu:Irović, Šikić, Koščak, Ljubenović, Nikolić, Pajević, Ru-

dinski, Ferhatović, Zelenika, Matuš i Ognjanović.Dakle, prije šest godina Asim je odigrao posljednju utak-

micu za »B« tim. Sjetimo se šta je on za ovih šest godinadao fudbalu.

Bez obzira što Ferhatović nije zapaženo igrao u repre-zentaciji, on je jedna od najmarkantnijih figura našeg posli-jeratnog fudbala. On je izgradio svoj poseban stil igre. Fi-zički je jak, ima dobar pregled igre i pun je mašte. Asim bise i bez ovih osobina dobro snašao, jer je i gol igrač. On nijeod onih strijelaca poput Matošića, Jerkovića i Kostića, kojisnažnim udarcima daju golove. Nije ni od onih kao Prljin-čević, koji lopte koje se odbijaju od stative i golmana, spro-vode u mrežu. Asim je sasvim drugi tip golgetera. Svaki nje-gov gol je malo remek djelo. On primi loptu pa onda naj-češće prevari jednog ili dvojicu, nekad i više igrača, izvučegolmana i tek onda postiže gol. Moramo priznati da su ova-kvi golovi i najteži, najljepši i najefektniji. Istina, Asim jenastupio i u »A« timu. Ali bila je to »Pirova pobjeda« nadselektorima, koji su pod presijom objektivnog stanja konačnostavili Ferhatovića u tim protiv Koreje — fudbalskih anal-fabeta. Asim na ovoj utakmici nije mogao ništa dobiti. Pro-tivnik je bio isuviše slab. Svi su igrali na svoj način, vukli

43

loptu, a desio se i jedan paradoks. Šekularac, od kako igrafudbal, izuzev te utakmice, nije bio najbolji golgeter na te-renu. Tada je postigao 2 gola. Po jedan su dali Čebinac,Radaković i Galić.

Naš tim igrao je u ovom sastavu: Šoškić, Durković, Ju -sufi, Radaković, Nikolić, Vasović, Čebinac, Šekularac, Ferha-tović, Mujić i Galić.

Poslije ove utakmice, oni koji su godinama zapostavljaliFerhatovića, bili su više nego zadovoljni, jer se po njihovompokazalo kako Asim nije za reprezentaciju, kako je tipičanklupski igrač i si.

Ferhatović kao selektor

Zamolili smo ga da za trenutak bude selektor i odgovorikoji tim Sarajeva je najbolji. Asim se malo zamislio,a potom izdiktirao imena:

Drago Ančić ili Stipo Pejak stajali bi na golu, MiroslavBrozović i Svetozar Vujović su najbolji bekovi koje je Sara-jevo imalo. Srednji red: Lelo Mantula, Suad Svraka i po-kojni Đuro Lovrić, a navalni: Zijo Arslanagić, Vlatko Konje-vod, Salih Šehović, Franjo Lovrić i Dobrivoje Živkov.

Kada smo mu selektorske kompetencije prenijeli na re-prezentaciju Bosne i Hercegovine, njegov tim je izgledao ova-ko: Ivica Ćurković, Miroslav Brozović, Svetozar Vujović, LeloMantula, Suad Svraka, Đuro Lovrić, Sulejman Rebac (Va-hid Kurtović), Muhamed Mujić, Ivica Osim (Drago Smajlo-vić), Franjo Lovrić i Ilijas Pašić.

Inače, Asim od svih igrača najviše cijeni svog bivšegkapitena Franju Lovrića. »Prava je šteta — ističe Asim, — što je Franco igrao u vrijeme jednog Bobeka i Željka Čaj-kovskog, pa nije mogao doživjeti čast da oblači dres s nacio-nalnim grbom. Danas, igrač Lovrićevih kvaliteta bio bi ne-zamjenjiv član reprezentacije Jugoslavije«.

Asim nastavlja: »Od svih fudbalera Miloš Milutinović daje ostao zdrav, doživio bi svakako najveći domet. Ovako, sa-gorio je. Proletio kao meteor. Bolest ga je skrhala i nije daofudbalu ono što smo od njega očekivali. Bernard Vukas, IvicaHorvat, Stjepan Bobek i Rajko Mitić su ipak najviše dali.Posebno Ivica Horvat«. Ferhatović ističe da Ivica Horvatnikada nije upotrebio nesportske elemente da bi zadržao na-

44

padača. Bio je to najveći džentlmen naše fudbalske arene.Nasuprot Horvatu bilo ih je koji su koristili nesportska sred-stva da bi zadržali protivnike. Izrazit je primjer LjubaSpajić. Uh, taj Ljuba!«. . .

Najbolji jugoslovenski tim poslije rata Ferhatović jesastavio ovako: Beara, Brozović, Crnković, Čajkovski, Hor-vat, Boškov, Mitić, Milutinović, Vukas, Bobek i Zebec.Dakle, kompletan olimpijski tim upotpunjen Brozovićemi Milutinovićem.

Ferhatović je gledao i mnoge svjetske fudbalere, aliipak da sastavi »svjetski tim«, teško se odlučio. Na svijetudanas ima toliko odličnih fudbalera da je izbor jedanae-storice samo stvar ukusa:

Ovakav je Asimov izbor: Jašin, Armfild, Faketi, Miler,Maldini, Bekster, Garinča, Puškaš, Pele, Rivera i Lou.

Trijumf u PoljskojOd svih internacionalnih utakmica, pored onih protiv

Ujpešta i Ferencvaroša, Asim smatra da je Sarajevo naj-bolje igralo na turneji po Poljskoj. Nakon vrlo uspješneturneje po Francuskoj, gdje je Sarajevo imalo dvije visokepobjede i jedan minimalan poraz, u jesen su slijedile utak-mice u Katovicama i Varšavi.

Poljaci igraju jednostavan, brz i oštar fudbal. Na prvojutakmici Sarajevo je protiv Katovica izborilo neriješen re-zultat — 2:2. Tim Sarajeva je bio sljedeći: Ančić, Stipić,Biogradlić, Džemidžić, Svraka, Markušević, Radičević, Fer-hatović, Lovrić i Živkov. Golove za Sarajevo su postigliLovrić i Radičević.

U drugom susretu poražena je repezentacija oblastiKatovica sa 5:4. Asim misli da je to najbolja internacio-nalna utakmica Sarajeva. Pred oko 90.000 gledalaca, kojisu pored ove utakmice očekivali i finiš biciklističke trkePrag — Berlin — Varšava, bilo je teško igrati. Ipak, Saraj-lije su dali sve od sebe i zasluženo pobijedili sa 5:4. Od tihpet golova dva je dao Ferhatović, dva Živkov i jedan Ra-dičević, a za Poljake reprezentativac Keslik sva četiri. Naovoj utakmici naročito su se istakli Ferhatović i Živkov.Sarajevo je igralo brzo, duhovito i što je vrlo važno — efikasno.

45

Idealni trio: Osim, Ferhatović i SmajlovićKod nas je napuštena jedna lijepa praksa: održavanje

međugradskih utakmica. Tom prilikom sugrađani bi imalimogućnost da vide igrače iz oba ili više klubova u istomdresu gradske reprezentacije. Ali, Sarajlije su prilikom go-stovanja olimpijske reprezentacije Rumunije ipak imalepriliku da vide Osima i Smajlovića u dresu Sarajeva. S Asimom su sačinjavali sigurno jednu od najboljih navalnihtrojki koju smo ikada imali. Rezultat igre bio je 3:0 zaSarajevo. Postignut je pod vrlo teškim vremenskim uslo-vima i za svega pola sata prave igre.

Na toj utakmici, Ivica Osim i Drago Smajlović su tolikoupošljavali protivničkog golmana da je ovaj bio najboljiigrač u svom timu.

Mnogi posmatrači ove vrlo zanimljive utakmice su kon-statovali: »Kada bi se Sarajevo i Željezničar fuzionisali,bio bi to sigurno šampionski tim. Zamislite ovakav sastavPlaninić, Fazlagić, Vujović, Prljača, Biogradlić, Šehović, Du-spara, Osim, Ferhatović, Smajlović i Blažević.

On i Sarajevo su jednoNadamo se da je sada sportski i ljudski lik Asima Fer-

hatovića postao malo jasniji i da možemo još dublje da sagle-damo i neke druge vrijednosti ove izuzetne sportske ličnosti.Ferhatović je za proteklih sedamnaest godina koliko se na-lazi u redovima svoga kluba, dao veliki doprinos razvojusporta, posebno fudbala.

Za protekli period on je odigrao ukupno 656 utakmica i postigao 378 golova. U istoriji fudbalskog kluba Sarajevo je-dino je Ibro Biogradlić odigrao više utakmica. A golova?Niko ih nije više dao, premda golovi nisu njegov specijalitet.On je prefinjeni tehničar, koji je fudbalsku abecedu savla-dao još na poljanama. Malo je takvih fudbalera koji u sebiimaju toliko kvalitetnih komponenata. Ferhatović je sigurnonajbolji dribler u zemlji. Prividno, na igralištu i s loptommeđu nogama, on se sporo kreće, pokatkad čak i umorno, alipitajte protivničke igrače da li je to tako. Svi će vam od-govoriti: Ne! A kao šuter? Eto, u 31. godini postao je pravitopdžija.

46

U krugu porodice

Ferhatović je, bez sumnje, svojevrsna iznimka našeg fud-bala sa svestranim mogućnostima pravog majstora, a naro-čito majstora-virtuoza driblinga.

O njegovoj renesansi u »zlatnoj fudbalskoj sezoni«, po-znati sportski novinar Ljuba Vukadinović piše (Politika — 7. juli 1964):

»U analima sarajevskog fudbala, koji je našem najomi-ljenijem sportu dao ne mali broj reprezentativaca i asovaime Asima Ferhatovića biće upisano krupnim slovima. Međuonima koji su odrasli na sarajevskim poljanama i ostaliverni dresu koji su izabrali i u danima svog punog razvitka,Ferhatović je svakako igrač broj jedan. On je nadmašio beka

47

Zagorca, diva u fudbalskimcipelama, i prodornog, neu-strašivog, tipičnog centarforadublve-em sistema MilanaRajlića, koji je nepravednobio u senci nekih asova ondakad je bio najbolji u toj ulo-zi i kad uopšte nije imao do-stojnog rivala.

Ferhatović se isto kao i Rajlić kalio u timu čiji je hendi-kep bio u tome što se nalazina glavnoj fudbalskoj pozor-nici. On u sebi sjedinjuje prefinjenost Miloša MilutinovićaBobekovu tehniku, prodornosti efikasnost Ivana Hitreca i ferplej Rajka Mitića. Ako i pored svih tih odlika nije za-koračio na fudbalski Olimp,onda je to samo zato, što je isuviše voleo svoj grad i dres koji

U časovima odmora — nosi od malih nogu. On i Sara-

su disali istim dahom. Ko--evo je bilo njegov dom i on je samo na svojoj zelenoj po-ljani nalazio samog sebe i blistao punim sjajem. On je umeoda očara, oduševi, zadivi majstorstvom driblinga, nezaborav-nim golovima, podvizima kakvi se retko viđaju na fudbal-skim terenima. Sarajevo ga poznaje takvog kad je u glavnojulozi najprivlačnijih predstava bio razigran, nezadrživ u pro-dorima. Njega je publika umela da ponese i on i stadion suse u tim trenucima nadahnuća stapali u jednu celinu, a toje najviše što se može doživeti u fudbalu, najlepše, najpri-snije«.

Ljubović. Štampa NP »Oslobođenje«. — Odgovara Pero Grinfelder.Izdavač: NIP »Zadrugar«, Sarajevo. — Za izdavača: Miralem

šah je njegov hobi jevo bili su kao jedno, u vek