UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK ZA SOCIJALNI RAD

STARATELJSTVO NAD OSOBAMA KOJIMA JE ODUZETA ILI OGRANIČENA POSLOVNA SPOSOBNOST

(PRAKSA JU „KANTONALNI CENTAR ZA SOCIJALNI RAD SARAJEVO“)

-Magistarski rad-

Kanditatkinja: Mentorica:

Almira Tabaković Doc. dr. Borjana Miković

Broj indeksa: 635/II-SW

Sarajevo, juli 2019. godine

Sadržaj:

Skraćenice : ........................................................................................................................................2

Popis tabela i slika : .............................................................................................................................3

Metodološki okvir rada ......................................................................................................................4

1. Problem istraživanja ....................................................................................................................4

2. Predmet istraživanja ...................................................................................................................6

2.1. Osnovni pojmovi .................................................................................................................7

4. Ciljevi istraživanja ........................................................................................................................7

4.1. Naučni ciljevi .......................................................................................................................7

4.2. Društveni ciljevi ...................................................................................................................8

5. Sistem hipoteza ...........................................................................................................................8

5.1. Generalna hipoteza .............................................................................................................8

5.2. Posebne hipoteze ................................................................................................................8

6. Način istraživanja ........................................................................................................................9

7. Vremensko i prostorno određenje predmeta istraživanja ................................................................9

PRVI DIO ........................................................................................................................................... 10

ODREĐENJE I SVRHA STARATELJSTVA NAD PUNOLJETNIM OSOBAMA ............................................ 10

1. HISTORIJSKI RAZVOJ STARATELJSTVA ........................................................................................ 11

2. ODREĐENJE I SVRHA STARATELJSTVA NAD PUNOLJETNIM OSOBAMA ....................................... 14

3. PRAVNI IZVORI STARATELJSTVA U BiH i FBiH ............................................................................. 15

DRUGI DIO........................................................................................................................................ 17

NADLEŽNOST I POSLOVI CENTARA ZA SOCIJALNI RAD KAO ORGANA STARATELJSTVA U OBLASTI STARATELJSKE ZAŠTITE ..................................................................................................................... 17

1. Nadležnost i poslovi centara za socijalni rad kao organa starateljstva u oblasti starateljske zaštite ........................................................................................................................................... 18

1.1. Stvarna nadležnost ............................................................................................................ 18

1.2. Mjesna nadležnost ............................................................................................................ 18

1.3. Poslovi organa starateljstva u oblasti starateljske zaštite osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost .................................................................................................. 19

1.4. Izbor i imenovanje staratelja.............................................................................................. 20

1.5. Vrste staratelja .................................................................................................................. 22

1.6. Imenovanje, dužnosti, prava i odgovornosti staratelja ....................................................... 23

1.7. Prestanak starateljstva nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost 26

TREĆI DIO ......................................................................................................................................... 27

ODUZIMANJE I OGRANIČENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI ............................................................. 27

1. Razlozi za oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti ................................................... 28

1.1. Postupak oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti ............................................... 30

1.2. Posljedice oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti .............................................. 31

1.3. Vraćanje oduzete ili ograničene poslovne sposobnosti ...................................................... 33

ČETVRTI DIO ..................................................................................................................................... 35

REZULTATI ISTRAŽIVANJA ................................................................................................................ 35

ZAKLJUČCI ......................................................................................................................................... 53

Literatura .......................................................................................................................................... 55

2

Skraćenice :

BiH – Bosna i Hercegovina

FBiH – Federacija Bosne i Hercegovine

CRPD – UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom

JU – Javna ustanova

KCSR – Kantonalni centar za socijalni rad

KS – Kanton Sarajevo

OSI – Osobe sa invaliditetom

O.S – Organ starateljstva

PZ FBiH – Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine

R. Br. – Redni broj

RS – Republika Srpska

SHS/Jugoslavija –Kraljevina Jugoslavija (Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca)

SOC.ZAŠTITA – Socijalna zaštita

UN – Ujedinjene Nacije

3

Popis tabela i slika :

Tabela i grafikon broj 1. Struktura ispitanika u odnosu na spol (str.37.)

Tabela i grafikon broj 2. Struktura ispitanika u odnosu na dob (str. 38.)

Tabela i grafikon broj 3. Struktura ispitanika u odnosu na radno iskustvo u struci (str. 39.)

Tabela i grafikon broj 4. Najčešći uzrok oduzimanja/ograničenja poslovne sposobnosti (str.

40.)

Tabela i grafikon broj 5. Oduzimanjem/ograničenjem poslovne sposobnosti krše se osnovna

ljudska prava (str. 41.)

Tabela i grafikon broj 6. Ukidanje zakonskog normiranja mogućnosti oduzimanja poslovne

sposobnosti (str. 42.)

Tabela i grafikon broj 7. Prisilni smještaj osoba kojima je oduzeta/ograničena poslovna

sposobnost u ustanove soc.zaštite je česta pojava u praksi organa starateljstva (str. 43.)

Tabela i grafikon broj 8. Institucionalni smještaj osoba kojima je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost (str. 44. i 45.)

Tabela i grafikon broj 9. Zajedničko odlučivanje staratelja i štićenika prilikom donošenja

odluka (str. 45. i 46.)

Tabela i grafikon broj 10. Struktura staratelja (str. 46. i 47.)

Tabela i grafikon broj 11. Učestalost dostavljanja izvještaja o vršenju starateljske dužnosti

centru za socijalni rad od strane staratelja (str. 47. i 48.)

Tabela i grafikon broj 12. Posjete staratelja štićeniku na institucionalnom smještaju (str. 48. i

49.)

Tabela i grafikon broj 13. Usklađivanje PZFBiH sa UN Konvencijom o pravima osoba sa

invaliditetom( str. 49. i 50.)

Tabela i grafikon broj 14. Edukacije staratelja (str. 50. i 51.)

4

Metodološki okvir rada

Poslovna sposobnost je sposobnost samostalnog odlučivanja o pravima i obavezama.

Svaka osoba punoljetstvom stiče poslovnu sposobnost, što znači da samostalno štiti svoja

prava i interese, preuzima svoje obaveze i za njih odgovara. Međutim, tokom života, osobi se

može iz različitih razloga (utvrđenim zakonom) oduzeti ili ograničiti poslovna sposobnost.

Samostalno donošenje odluka i zaštita prava i interesa jesu od ključnog značaja za

kontrolu nad vlastitim životom ali i učešće u društvu, zajedno sa drugima ljudima. Imati

poslovnu sposobnost znači, između ostalog i da odlučujmo gdje i sa kime želimo da živimo,

da glasamo na izborima, da ostvarujemo pravo na brak i roditeljsko staranje, da se poštuju

naše odluke vezane za zdravlje i liječenje, da kontrolišemo vlastitu imovinu, finansije, itd.

Bez mogućnosti ostvarivanja ovih prava smo u očima zakona nepostojeće ličnosti, a naše

odluke nemaju nikakvu pravnu snagu. I to je stvarnost za nekoliko hiljada ljudi u Bosni i

Hercegovini sa intelektualnim i/ili psihosocijalnim invaliditetom posebno onih kojima je

oduzeta poslovna sposobnost, odnosno koje su pod starateljstvom.

1. Problem istraživanja

Porodični zakon FBiH starateljstvo definiše kao oblik zaštite maloljetnih osoba bez

roditeljskog staranja i punoljetnih osoba koje nisu sposobne, ili koje nisu u mogućnosti starati

se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama (čl.160. PZFBiH). Na osnovu odredaba

zakona, možemo zaključiti da se oduzimanjem poslovne sposobnosti i stavljanjem osobe pod

starateljstvo toj osoba pruža zaštita, međutim, praksa govori drugačije.

„Nemogućnost pravnog djelovanja zbog oduzete poslovne sposobnosti punoljetnu

osobu dovodi u takvo bezizlazje da pojedine njezine radnje koje objektivno može poduzeti

budu pravno nepriznate. Jednostavno, osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost gotovo i da

ne postoji kao ljudsko biće. Ona je pred zakonom nevidljiva, čak i kad želi ostvariti neko od

najelementarnijih prava ili samostalno dati izjavu koja se tiče osobnih stanja. U takvim

uslovima ljudsko dostojanstvo osobe s oduzetom poslovnom sposobnošću se ne poštuje, ona

5

je diskriminirana i gotovo se sa sigurnošću može reći da od svih ljudskih prava jedino

ostvaruje pravo na život i preživljavanje trpeći razne oblike poniženja i nipodaštavanja.“1

Zasigurno da je u ovakvim uslovima osoba „zarobljena“ na način da ne može donositi

vlastite odluke nego odluke umjesto nje donosi staratelj.„Aktuelni porodični zakoni u BiH

normiraju dva nivoa oduzimanja poslovne sposobnosti: oduzimanje poslovne sposobnosti i

ograničenje poslovne sposobnosti. Razlika između navedena dva oblika ogleda se u tome što

osobe s oduzetom poslovnom sposobnošću ne mogu svojevoljno poduzimati nikakve radnje,

dok osobe s ograničenom poslovnom sposobnošću mogu upravljati i raspolagati određenim

opsegom prava. One prema odredbama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine

mogu samostalno davati izjave koje se tiču osobnih stanja, osim ako zakonom ili odlukom

organa starateljstva nije drugačije određeno“.2

„Za razliku od osoba kod kojih je poslovna sposobnost ograničena, osobe s oduzetom

poslovnom sposobnošću, shodno odredbama koje su normirane u različitim zakonima

Federacije Bosne i Hercegovine, ne mogu:

- sklopiti brak

- učestvovati u postupku posredovanja prije razvoda braka

- usvojiti dijete

- vršiti roditeljsko staranje

- samostalno obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost)

- glasati

- donijeti odluku o medicinskim mjerama

- osnovati radnju“.3

Kako možemo vidjeti iz navedenih zakonskih odredaba, posljedice oduzimanja

poslovne sposobnosti utiču na sve sfere kako javnog tako i privatnog života osobe kojoj je

poslovna sposobnost oduzeta ili ograničena. Stoga je jedan od ključnih problema kod

oduzimanja poslovne sposobnosti kršenje osnovnih ljudskih prava osoba kojima je oduzeta ili

ograničena poslovna sposobnost.

Drugi problem jeste problem diskriminacije ovih osoba i nemogućnost da same donose

odluke o sopstvenom životu. S tim u vezi PZFBiHstaratelje osoba kojima je oduzeta ili

ograničena poslovna sposobnost izjednačuje sa starateljima maloljetnika. Staratelj osobe kojoj

1 B. Miković, „Podrška u ostvarivanju poslovne sposobnosti umjesto zamjenskog odlučivanja“, Zbornik radova, Četvrti međunarodni naučni skup, Dani porodičnog prava: „Pravna zaštita odraslih osoba“, Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“, Mostar, 2016, str. 169 2B. Miković, „Podrška u ostvarivanju poslovne sposobnosti umjesto zamjenskog odlučivanja“, Zbornik radova, Četvrti međunarodni naučni skup, Dani porodičnog prava: „Pravna zaštita odraslih osoba“, Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“, Mostar, 2016, str. 169 3Ibid, str.170.

6

je oduzeta poslovna sposobnost u dužnostima i pravima izjednačen je sa starateljem

maloljetne osobe koja nije navršila 14. godina života (čl. 194. st. 1.).

Staratelj osobe kojoj je ograničena poslovna sposobnost ima dužnosti i prava staratelja

maloljetne osobe koja je navršila 14. godina života, ali organ starateljstva može, kad je to

potrebno, odrediti poslove koje osoba sa ograničenom poslovnom sposobnošću može

poduzimati samostalno tokom života. (čl. 194. st. 2.).Izjedanačavanje odraslih osoba sa

maloljetnicima, samo po sebi je diskiriminirajuće.

Nadalje, neophodno je da kada govorimo o osobama kojima je oduzeta poslovna

sposobnost spomenemo i Konvenciju za zaštitu prava osoba sa invaliditetom, (u daljem tekstu

Konvencija OSI) kao prvi pravno obavezujući dokument za sve državepotpisnice, odnosno

države koje su ratificirale ovaj dokument. Konvencija OSI prilikom određenja pojma osobe sa

invaliditetom, nabraja i osobe sa duševnim smetnjama (a duševna smetnja je jedan od razloga

zbog kojeg se oduzima ili ograničava poslovna sposobnost). Takođe, Konvencija u čl.12

propisuje pravo svih osoba na jednakost pred zakonom, jasno afirmirajući uživanje svih osoba

sa invaliditetom na poslovnu sposobnost ravnopravno sa drugim osobama. Iz navedenog

zaključujemo da se u BiH osobama s invaliditetom uskraćuju osnovna ljudska prava koja su

im garantovana Ustavom, Konvencijom ali i mnogim drugim međunarodnim dokumentima.

Dodatni problem sa kojima se susreću osobe kojima je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost jeste to da imenovani staratelj postaje zakonski zastupnik osobe, koji istovremeno

odlučuju u ime te osobe a ne zajedno sa njom. Dodatni problem je i to što se ove osobe

smještaju u instituciju bez njihovog pristanka jer je dovoljan samo pristanak staratelja da bi se

osoba smjestila u neku od ustanova socijalne zaštite.

2. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja jeste starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost s posebnim osvrtom na kršenje prava ovih osoba nakon oduzimanja ili

ograničenja poslovne sposobnosti i problemi sa kojima se suočavaju.

Takođe, predmet istraživanja jeste i nepoštivanje UN Konvencije o pravima osoba sa

invaliditetom u BiH.

7

Predmet istraživanja jeste i praksa JU „Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo“ u

pogledu oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti i imenovanje staratelja tim osobama

ali i prisilni smještaj ovih osoba u ustanove socijalne zaštite.

2.1.Osnovni pojmovi

Osnovni pojmovi koji će se koristiti u ovom radu su:

Starateljstvo – „oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskog staranja i punoljetnih

osoba koje nisu sposobne, ili koje nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima,

interesima i obavezama.“4

Poslovna sposobnost – „Poslovna sposobnost je sposobnost samostalnog odlučivanja o

pravima i obavezama. Potpuno poslovno sposobna osoba može sopstvenim izjavama volje da

preuzima prava, prihvata obaveze i ulazi u različite pravne odnose“5.

Osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost – „Punoljetnoj osobi koja zbog duševne

bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih droga,

senilnosti ili drugih uzroka nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima i interesima

oduzima se poslovna sposobnost.“.6

Osobe kojima je ograničena poslovna sposobnost – „Punoljetnoj osobi koja zbog

duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih

droga, senilnosti ili drugih uzroka neposredno ugrožava svoja prava i interese ili prava i

interese drugih osoba ograničava se poslovna sposobnost.“7

3. Ciljevi istraživanja

4.1.Naučni ciljevi

Ovim istraživanjem ćemo što je moguće više sagledati postupak i posljedice oduzimanja

ili ograničavanja poslovne sposobnosti kao i stavljanja punoljetnih osoba pod starateljstvo

teimenovanje staratelja. Takođe, utvrdit ćemo deskripciju trenutnog stanja i položaja osoba 4Porodični zakon FBiH, čl. 160 5https://www.mdri-s.org/wp-content/uploads/2013/03/Lisenje-poslovne-sposobnosti.pdf, pristup: 15.04 2018.godine. 6Čl. 192. st. 1. Porodičnog zakona FBiH 7Čl. 192. st. 2. Porodičnog zakona FBiH

https://www.mdri-s.org/wp-content/uploads/2013/03/Lisenje-poslovne-sposobnosti.pdf

8

kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, problemi sa kojima se ove osobe

svakodnevno susreću kao i kršenje osnovnih ljudskih prava. Rezultati ovog istraživanja

predstavljati će određena saznanja koja mogu poslužiti za komparativnu analizu u drugim

sličnim istraživanjima ali i svima koji se bave ovom problematikom.

4.2.Društveni ciljevi

Društveni cilj istraživanja ogleda se prije svega u ukazivanju na problem oduzimanja ili

ograničavanja poslovne sposobnosti i stavljanja punoljetnih osoba pod starateljstvo i

imenovanja staratelja, zatim neusklađensot domaćeg i evropskog zakonodavstva. Pored

navedenog, cilj nam je ukazati na broj osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost na području Kantona Sarajevo.

Imajući u vidu zakonske odredbe kojima su regulisani uslovi za oduzimanje ili ograničenje

poslovne sposobnosti, evidentno je da su u skupu osoba sa invaliditetom u najvećem riziku da

im poslovna sposobnost bude oduzeta ili ograničena osobe sa intelektualnim teškoćama i

duševnim smetnjama što dodatno ove osobe izlaže stigmatizaciji i neprihvatanju u društvu.

5. Sistem hipoteza

5.1.Generalna hipoteza

Potpunim oduzimanjem poslovne sposobnosti i stavljanjem osobe pod starateljstvo, krše se

osnovna ljudska prava tih osoba.

5.2.Posebne hipoteze

1. Duševno oboljenje i intelektualne poteškoće su najčešći razlog zbog kojeg se osobama

oduzima ili ograničava poslovna sposobnost.

2. Staratelj je najčešće osoba koja odlučuje u ime osobe kojoj je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost a ne odlučuje zajedno sa njom.

3. Neophodna je izmjena Porodičnog zakona FBiH i usklađivanje sa međunarodnim

dokumentima.

9

4. Potrebno je omogućiti zabranu prisilnog smještaja osoba kojima je oduzeta ili

ograničena poslovna sposobnost u ustanove socijalne zaštite.

5. Neophodno je stvoriti pretpostavke za primjenu UN Konvencije o pravima osoba sa

invaliditetom u BiH.

6. Smještaj osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost u ustanove

socijalne zaštite je najčešći primjenjivani oblik „zbrinjavanja“ ovih osoba.

6. Način istraživanja

Istraživanje na temu „Starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost (Praksa JU “Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo“) je teorijsko empirijsko,

pri čemu se u empirijskom istraživanju koristiti sljedeće metode istraživanja: historijska

metoda, metoda analize, metoda intervjua (ankete) i statistička metoda.

7. Vremensko i prostorno određenje predmeta istraživanja

Istraživanje na temu „Starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost – praksa „JU Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo“ obuhvatit će period od

2015. do 2018. godine. Prostorno određenje odnosi se na Kanton Sarajevo.

10

PRVI DIO

ODREĐENJE I SVRHA STARATELJSTVA NAD PUNOLJETNIM OSOBAMA

11

1. HISTORIJSKI RAZVOJ STARATELJSTVA

Starateljstvo je kroz historiju prošlo nekoliko faza razvoja. Na početku, staranje o

pojedincima koji nisu bili u stanju da se sami brinu o sebi, preuzimala je porodica, danas je

ono institut porodičnog prava i jasno je uređeno zakonskim normama.

„U rimskom pravu starateljstvo je već preraslo iz ustanove običajnog prava starog

gentilnog društva u pravno - tehnički razrađenu ustanovu. Pravljena je razlika između

tutorstva (tutela) i kuratorstva (cura). Tutorstvo se javljalo u dva oblika: tutorstvo nad

maloljetnim licima (tutela inpuberum) i tutorstvo nad ženama (tutela mulierum). Pod

kuratorstvo su stavljena punoljetna lica koja nisu bila u stanju da se sama staraju o sebi iz

određenih razloga. Razlikovale su se tri vrste skrbništva: nad duševno bolesnim licima (cura

furiosi); nad rasipnicima (cura prodigi); i nad imovinom odsutnog lica (cura absentis)“.8

Dakle, i tutorstvom i kuratorstvom se pružala zaštita određenim osobama koje nisu bile

u stanju da se same brinu o sebi i svojoj imovini. Razlika je u tome što su se pod kuratorstvom

nalazila punoljetna lica poput rasipnika, duševno bolesnih osoba kao i kuratorstvo nad

imovinom odsutnog lica a pod tutorstvom maloljetna lica i žene.

U feudalnom društvu starateljstvo je bilo u skladu sa shvatanjima i razumijevanjima

tadašnjeg društva. Kako je feudalizam počivao na staleškoj organizaciji društva, onda je sve

bilo povezano i prilagođeno u skladu sa tim. Tako da je starateljstvo bilo povezano sa

vršenjem javnih funkcija ali i sa odnosima između staleža.

Primjera radi, kada bi umro vazal, staranje o njegovoj djeci (ukoliko ih je imao) preuzeo

bi tzv. sizeren, tj. feudalac koji je bio na višem staležu od njega (na višem društvenom

stepenu).

Iako nema tačnih podataka, ovakav odnos između staleža i preuzimanje brige o djeci

koja su ostala bez oca nije uvijek bilo humanog karaktera posebno kada je bila riječ o djeci

nižeg staleža. Tako, možemo reći da je starateljstvo u ovom periodu bilo najviše povezano sa

društvenim položajem i materijalnom situacijom.

„Ustanova starateljstva u kapitalizmu počiva na principima postavljenim još u rimskom

pravu. Naravno da su neki principi rimskog prava ublaženi i prilagođeni kapitalističkom

društvu. Međutim, i u kapitalizmu porodica počiva na patrijarhalnim osnovama i privatnoj

svojini, bar u početnom periodu razvitka ove porodice“.9

8Mladenović, M. : Porodično pravo, knjiga II, 1980. god., Privredna štampa Beograd, str. 424. 9Ibid.

12

Iako se patrijarhalno shvatanje dugo zadržalo u kapitalizmu, postepenom

socijalizacijom društva i miješanjem države u porodične odnose, polako se mijenjalo i

shvatanje starateljstva u savremenim kapitalističkim zemljama.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini i historijskom razvoju starateljstva, bitno je

naglasiti da se dolaskom Osmanlija u BiH počelo primjenjivati šerijatsko pravo kao

personalno pravo muslimana. Šerijatsko pravo regulisalo je porodične, nasljedne, bračne i

vakufske odnose. Ovo pravo je zadržano i u periodu austrougarske vladavine ali i za vrijeme

vladavine SHS/Jugoslavije.

U šerijatskom pravu u BiH starateljstvo se tada dijelilo natestamentalno i sudsko.

Testamentalnog staratelja (Vasi muhtar) određivao je ostavilac i to je imalo jače pravno

dejstvo. Ukoliko pak nije ostavljen testament ili u testamentu nije imenovan staratelj, sud je

postavaljao u određenim slučajevima tzv. sudskog staratelja (Vasiji kodi).

Naprimjer, otac je putem testamenta mogao imenovati staratelja svome maloljetnom

djetetu ili punoljetnom ukoliko nije bio u stanju da se brine sam o sebi i to je bio validniji i

jači osnov za vršenje starateljske funkcije a u slučaju da nije postajao testament odnosno da

otac nije imenovao staratelja, onda je sud bio ovlašten da sam imenuje staratelja.

„U šerijatskom pravu starateljstvo se označava dvama pojmovima: wilāya i waṣāya.

Prvi se veže za štićenikove srodnike koji vrše nad njim starateljstvo, a drugi za osobe koje

srodnici imenuju starateljima u oporuci, odnosno za osobu koju imenuje sudija za obavljanje

starateljske dužnosti. Staratelj se označava terminom waliyy, odnosno waṣiyy, a štićenik

terminom al-mawlā ‘alayhi, te pojmom qāṣir koji, u užem smislu, označava maloljetnika, a u

širem smislu lice koje je poslovno nesposobno ili ima ograničenu poslovnu sposobnost.“10

Ovdje je bitno za naglasiti da se u starateljsku zaštitu ubraja i roditeljstvo, odnosno

roditeljsko staranje ako je otac živ i tzv. starateljsko staranje ako otac nije živ.

„Zakon o sudskom vanparničnom postupku od 1934. unio je bitne izmjene i na

jedinstven način uredio ovu materiju, ali gotovo uopće nije primjenjivan u praksi.

On je uveo starateljskog sudiju kao starateljskog organa, ali je zanimljivo da je

predvidio i porodične savjete kao fakultativne organe umjesto starateljskog sudije“11

U šerijatskom pravu ustanova starateljstva je bila porodičnog karaktera, takva je ostala i

danas, s tim da je dozvoljeno miješanje odnosno intervencija države u ovu oblast a zbog

zaštite osoba koje su stavljene pod starateljstvo.

10Begović, Nedim, Koncept, priroda i mjesto ustanove strateljstva u šerijatskom pravu i porodičnom pravu BiH, Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 2017., br. 20. str. 5. 11Mladenović, M. : Porodično pravo, knjiga II, 1980. god., Privredna štampa Beograd, str.446

13

„Po završetku Drugog svjetskog rata 1945. godine, u novoj Jugoslaviji uveden je model

sekularne države koju karakterizira odvojenost vjerskih zajednica od države, proglašenje vjere

za privatnu stvar svakog čovjeka i uživanje građanskih prava neovisno o pripadnosti ili

nepripadnosti nekoj vjerskoj zajednici ili ispovijedanju neke religije“.12

Nakon usvajanja ovog modela, šerijatsko pravo u BiH gubi pravnu snagu, nakon toga

ukidaju se i šerijatski sudovi 1946. godine. Svi predmeti koji su spadali u njihovu nadležnost,

stavljeni su u nadležnost narodnih odnosno građanskih sudova.

Starateljstvo je takođe prošlo kroz nekoliko faza razvoja odnosno preobražaja, tako je u

Ustavu iz 1946. godine normirano da lica pod starateljstvom uživaju naročitu zaštitu države.

Ovime je starateljstvo postala ustanova društvenog karaktera a ne porodičnog ili privatnog

kako je bilo do tada.„U novoj Jugoslaviji u periodu od 1946.do ustavnih amandmana

napuštena je praksa pravnog partikularizma u određivanju organa starateljstva. To pitanje

riješeno je jedinstveno za cijelu teritoriju Jugoslavije i to je prvo opšte obilježje ovog perioda.

Drugo obilježje ogleda se u napuštanju ideje o sudovima kao organima starateljstva. Osnovni

zakon o starateljstvu povjerio je ove zakone tadašnjim narodnim odborima“. 13

Dakle, nakon ukidanja sudova kao organa starateljstva, poslove iz oblasti starateljstva

obavljali su narodni odbori sve do osnivanja centara za socijalni rad 1961.

Prije osnivanja centara za socijalni rad, postojalo je nekoliko prijedloga za reformu

organa starateljstva.

Tako je prvi prijedlog bio da organ starateljstva treba da ostane u nadležnosti narodnih

odbora. Drugi prijedlog je bio da organ starateljstva treba da bude sud, s tim da bi trebalo

formirati posebne starateljske sudove ili starateljska vijeća pri redovnim sudovima.

Treći prijedlog je bio da organ starateljstva treba da bude posebna stručna služba.

Konačno, ovo pitanje je riješeno preporukom Savezne skupštinete na taj način dolazi do

mogućnosti osnivanja centara za socijalni rad.

Svaka republika i pokrajina u Jugoslaviji je imala mogućnost da svojim zakonima

odrede organa starateljstva.

„Ovo je učinjeno čl. 54. Osnovnog zakona o starateljstvu od 1965. godine a takođe i

ustavnim amandmanima na osnovu kojih je cjelokupna zakonodavna nadležnost u ovoj

oblasti prenijeta na republike i pokrajine. Polazeći od samoupravnog opredjeljenja, republike

i pokrajine su svojim zakonima ostavile općinama izvjesnu slobodu odlučivanja u pogledu

12Durmišević, E. : Prestanak važenja šerijatkog prava kao pozitivnog prava 1945. u Bosni i Hercegovini, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu (1953. – 2017.god.) Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2007. god., str. 1055. 13Mladenović, M. : Porodično pravo, knjiga II, 1980. god., Privredna štampa Beograd, str.446

14

izbora organa starateljstva između dva moguća organa: centra za socijalni rad ili upravnog

organa skupštine općine (osim u SR Sloveniji)“14.

S obzirom da je republikama i pokrajinama ostavljena mogućnost da sami odrede ko će

vršiti poslove starateljstva, u SR BiH je odlučeno da će te poslove obavljati općinski organ

uprave nadležan za poslove socijalne zaštite.

Prema PZ SR BiH poslove zaštite i pomoći porodici i druge poslove (uključujući i

staranje o licima pod starateljstvom), vrši općinski organ uprave nadležan za poslove

socijalne zaštite, ako odlukom skupštine općine vršenje ovih poslova nije povjereno drugom

organu, organizaciji odnosno zajednici (član 15, st. 1 i čl. 172.).

2. ODREĐENJE I SVRHA STARATELJSTVA NAD PUNOLJETNIM OSOBAMA

Svrha starateljstva prema odredbama Porodičnog zakona FBiH je prvenstveno zaštita

ličnosti štićenika. Obzirom da je štićenik osoba koja se ne može starati o sebi, svojim

pravima, interesima i obavezama neophodna mu je pomoć drugih osoba, tačnije staratelja koji

bi mu pružio pomoć te bi se tako navodno, starateljstvom obezbjedila zaštita štićenikove

ličnosti, zaštita njegovih prava i interesa ali i liječenje i osposobljavanje za život i rad i

zaštita štićenikove imovine ukoliko je posjeduje.

„Osobe čija se zaštita ostvaruje starateljstvom su: 1. maloljetnici bez roditeljskog

staranja (koji nemaju roditelje ili se oni ne staraju o njima), 2. punoljetne osobe koje nisu

sposobne starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama, kojima je zbog toga

oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost i 3. punoljetne osobe koje nisu, iz bilo kojih

razloga u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama. U ovom

posljednjem slučaju se ne radi o nesposobnosti, već o nemogućnosti, odnosno spriječenosti

poslovno sposobne osobe da se stara o svojim pravima i interesima.

Prema razlozima zbog kojih se osoba stavlja pod starateljstvo, razlikuju se tri vrste

starateljstva: starateljstvo nad maloljetnim osobama, starateljstvo nad punoljetnim osobama

kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost i starateljstvo u posebnim

slučajevima“.15

14Ibid, str.449. 15Traljić N. Bubić S. - Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2007. , str. 236.

15

Međutim, oduzimanje poslovne sposobnosti i stavljanje punoljetne osobe pod

starateljstvo uzrokuje niz posljedica i nažalost, donosi više štete nego koristi, pa se čini da je

osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost pred zakonom „nepostojeća ličnost“.

Drugim riječima, osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost ne mogu ostvariti

elementarna ljudska prava koja su im zagarantovana Ustavom BiH ali i Konvencijom OSI kao

i mnogim drugim međunarodnim dokumentima. Ove osobe su stavljene u situaciju da su

zavisne od drugih lica, (i to ne svojom voljom) da drugi u njihovo ime donose odluke koje se

tiču njihovog privatnog života.

Nažalost, one su prepuštene na milost i nemilost svojim starateljima, koji odlučuju

umjesto njih i koji nerijetko znaju zloupotrijebiti svoju ulogu i time umjesto koristi nanijeti

samo štetu ovim osobama.

3. PRAVNI IZVORI STARATELJSTVA U BiH i FBiH

Izvore starateljskog prava možemo podijeliti na dvije skupine: direktne izvore

starateljskog prava i supsidijarne odnosno dopunske izvore. Direktni izvori starateljskog

prava jesu pisana pravna pravila koja uređuju ustanovu starateljstva i tu ubrajamo: ustav,

međunarodne ugovore, zakone i podzakonske akte. U dopunske, odnosno supsidijarne izvore

starateljskog prava ubrajamo: sudsku praksu i pravnu nauku.

Običaji odnosno običajna pravila se u nekim pravima takođe smatraju supsidijarnim

izvorom prava. Kod nas je to bio slučaj sve do donošenja Porodičnog zakona iz 1979. godine,

nakon čega običaji prestaju važiti kao supsidijarni izvor prava.

Ustav BiH je najviši pravno politički dokument. Kao takav ima najveću pravnu snagu i

dužni su ga poštovati svi građani ove države. Ustav BiH kao i Ustav FBiH smatraju se

izvorom starateljskog prava. Iako ovi ustavine normiraju odredbe koje se direktno tiču

ustanove starateljstva, ipak u Ustavu BiH (član II stav 1. i 2) stoji da će Bosna i Hercegovina

osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda te da prava i

slobode predviđeni u Evropskoj Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i

u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

Dakle,na ustanovu starateljstva se odnose i međunarodni ugovori čije odredbe imaju

snagu ustavnih odredaba i BiH je dužna primjenjivati i poštovati sve međunarodne ugovore

koje je potpisala i ratifikovala.

16

Zakone kao izvore starateljskog prava možemo podijeliti na osnovne i dopunske.

Osnovni izvor starateljskog prava jeste Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine i u

on u potpunosti uređuje ustanovu starateljstva.

Dopunski izvori uređuju nekoliko aspekata starateljskog prava. U dopunske izvore

starateljskog prava ubrajamo sljedeće zakone:

- Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa

djecom16

- Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama17

- Zakon o upravnom postupku18

- Zakon o parničnom postupku19

- Zakon o vanparničnom postupku20

- Zakon o obligacionim odnosima21

- Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.22

Podzakonski akti se takođe smatraju izvorom starateljskog prava, i oni moraju biti

uređeni u skladu sa zakonom, u ovom slučaju ih donosi federalni ministar rada i socijalne

politike. Podzakonski akti koji se direktno tiču starateljstva u BiH su:

- Uputstvo o vođenju evidencije i dokumentacije o osobama stavljenim pod starateljstvo i

o imovini štićenika23

- Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate mjesečne novčane naknade za rad staratelja i

osobe imenovane za vršenje dužnosti staratelja u organu starateljstva24

16Službene novine FBiH, broj 36/1999, 54/2004 i 39/2006, 14/2009. 17Službene novine FBiH, broj 37/2001. 18Službene novine FBiH, broj 2/1998, 48/1999. 19Službene novine FBiH, broj 53/2003, 73/2005, 19/2006, 98/2015. 20Službene novine FBiH, broj 1/1998, 39/2004 i 73/2005, 80/2014. 21Službeni list RBiH, br. 2/1992, 13/1993, 13/1994. 22Službeni list RBiH, broj 2/1992-5, 13/1994-189. 23Službene novine FBiH, broj 17/2006 24Službene novine FBiH, broj 18/ 2006

17

DRUGI DIO

NADLEŽNOST I POSLOVI CENTARA ZA SOCIJALNI RAD KAO ORGANA STARATELJSTVA U OBLASTI STARATELJSKE ZAŠTITE

18

1. Nadležnost i poslovi centara za socijalni rad kao organa starateljstva u oblasti

starateljske zaštite

„Pitanje organa koji će vršiti poslove organa starateljstva izuzetno je važno i osjetljivo.

Od njegovog pravilnog rješenja zavisi uspješnost i efikasnost ostvarivanja brojnih zadataka

ovog organa u oblasti starateljstva, u ostalim oblastima porodičnog prava i u drugim granama

prava.“25Kao što je u ovom radu već rečeno kroz historiju starateljstva, obavljanje poslova

starateljstva bilo je povjeravano različitim organima vlasti sve do donošenje odluke o

formiranju centara za socijalni rad 1961. godine.

Danas, u BiH za organ starateljstva određen je nadležni centar za socijalni rad a

nadležnost ovog organa možemo podijeliti na stvarnu i mjesnu nadležnost.

1.1.Stvarna nadležnost

Prema Porodičnom zakonu FBiH za organ starateljstva je određen centar za socijalni

rada, a u općinama gdje centar za socijalni rad nije osnovan, općinska služba će obavljati

poslove starateljstva.Obzirom da su poslovi organa starateljstva brojni i složeni te da je zbog

toga organu starateljstva potrebna pomoći drugih stručnjaka, PZFBiH u (čl. 164. st. 3.)

normira mogućnost da organ starateljstva osnuje stručno tijelo sastavljeno od ljekara,

pedagoga, psihologa, pravnika, socijalnog radnika i drugih stručnjaka. Ovaj tim ima zadatak

da razmatra stručna pitanja i predlaže organu starateljstva preduzimanje pojedinih mjera

starateljstva.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je u ovoj oblasti imenovan kao drugostepeni

organ. Kada je riječ o kantonu Sarajevo, svaka općina posjeduje službu socijalne zaštite koja

je stvarno nadležno tijelo na području te općine i koja obavlja poslove starateljstva.

1.2.Mjesna nadležnost

Zakonska odredba koja uređuje mjesnu nadležnost organa starateljstva normira da se

mjesna nadležnost organa starateljstva u poslovima starateljstva određuje prema prebivalištu

osobe koja treba da se stavi pod starateljstvo, a ako se prebivalište ne može utvrditi onda

25Traljić N. Bubić S. - Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2007. , str. 239

19

prema njenom boravištu. Ukoliko štićenik promijeni mjesto prebivališta, u tom slučaju se

mijenja i mjesna nadležnost organa starateljstva pa stvarno nadležan postaje organ

starateljstva utvrđen prema novom prebivalištu štićenika.

1.3.Poslovi organa starateljstva u oblasti starateljske zaštite osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost

Organ starateljstva poslove starateljstva može vršiti na dva načina: posrednokada

poslove starateljstva dodjeljuje staratelju koji će se vršiti funkciju staratelja i to pod

kontrolom organa starateljstva i neposredno kada će poslove starateljstva obavljati osoba koja

je zaposlena u organu starateljstva, odnosno centru za socijalni rad ili službi socijalne zaštite.

Kako se navodi u PZFBiH u čl. 165. stav 4. organ starateljstva dužnost staratelja vrši

neposredno ako to zahtijeva interes štićenika i okolnosti slučaja. Za vršenje dužnosti staratelja

imenuje se osoba zaposlena u organu starateljstva.Neposredno vršenje poslova starateljstva u

praksi se najčešće primjenjuje onda kada osoba koja se stavlja pod starateljstvo nema

srodnika ili neke druge osobe koja bi obavljala funkciju staratelja pa se iz tog razloga za

staratelja imenuje osoba koja je zaposlena u centru za socijalni rad.

„Poslovi u oblasti starateljstva se mogu podijeliti u tri grupe:

- neposredni poslovi,

- poslovi rukovođenja i

- poslovi nadzora i pomoći.“26

Neposredni poslovi su oni poslovi koje obavlja neposredno sam organ starateljstva, tj.

neposredno vrši dužnosti staratelja i obavlja poslove koje bi inače obavljao staratelj koji se

imenuje štićeniku stavljanjem pod starateljstvo.

Poslovi rukovođenja su oni poslovi koje organ starateljstva obavlja u vezi sa

stavljanjem pod starateljstvo, imenovanjem staratelja kao i vršenjem i prestankom njegove

dužnosti. Poslovi rukovođenja prema PZFBiH su: poduzimanje potrebnih mjera da se na

najbolji način ostvari svrha starateljstva (čl. 164 stav 1.), donošenje rješenja o stavljanju pod

starateljstvo i imenovanje staratelja (članovi 168. i 205.), davanje odobrenja staratelju za

preduzimanje poslova čije zaključenje zakon uslovljava ovim odobrenjem (članovi 177., 178.,

189., 194.), preduzimanje mjera da se imovina štićenika popiše, procijeni i preda staratelju na

upravljanje (čl. 173.), određivanje mjesečne naknade, nagrade i naknade opravdanih troškova

staratelju (čl. 181.), vođenje evidencije i dokumentacije o štićenicima o preduzetim mjerama i

26Ibid, str. 243.

20

imovini štićenika (čl. 212.), donošenje rješenja o prestanku starateljstva i o prestanku dužnosti

staratelja (članovi 205. i 184.).

Poslovi nadzora i pomoći su poslovi organa starateljstva u obezbjeđenju zaštite interesa

štićenika kao i pravilno vršenje funkcije staratelja. Tu ubrajamo poslove: razmatranja

izvještaja i računa o radu staratelja i preduzimanje odgovarajućih mjera radi zaštite interesa

štićenika, te kontrola rada staratelja ličnim uvidom (čl. 180. st. 4 i 5), preduzimanje mjera radi

naknade štete koju je staratelj prouzrokovao štićeniku (čl. 182.), ispitivanje prigovora na rad

staratelja i određivanje mjera koje će se poduzeti (čl. 211.), nadzor nad privremenim

smještajem maloljetnog štićenika u odgojno obrazovnu ili zdravstvenu ustanovu ili kod osobe

kojoj je povjeren na čuvanje i odgoj. (čl. 187).

1.4.Izbor i imenovanje staratelja

Organ starateljstva koji imenuje štićeniku staratelja, ima obavezu da prije imenovanja

staratelja provjeri ispunjava li određena osoba zakonske uslove da bude staratelj te da imenuje

starateljem osobu koja će na najbolji način štititi prava i interese štićenika. S tim u vezi,

„staratelj se određuje kao poslovno sposobno fizičko lice koji ima određena lična svojstva i

sposobnosti, postavljeno od strane organa starateljstva ili po sili zakona, po svom prethodnom

pristanku, da se pod nadzorom organa starateljstva samostalno i savjesno stara o ličnosti ,

pravima, interesima i imovini štićenika“.27

Na osnovu navedenog, staratelj mora biti poslovno sposobna osoba, koja mora imati

određena lična svojstva i sposobnosti (od staratelja se očekuje da bude odgovorna i savjesna

osoba koja će uspješno obavljati poslove starateljstva). Staratelja mora imenovati organ

starateljstva, uslov je da osoba dobrovoljno prihvati ulogu staratelja te da se kao što smo već

spomenuli odgovorno i savjesno stara o ličnosti, pravima, interesima i imovini štićenika.

Porodični zakon FBiH u članu 169.normira da se za staratelja ne može imenovati osoba:

a) kojoj je oduzeto roditeljsko staranje; (naravno, ukoliko osoba nije na ispravan način

izvršavala ulogu roditelja, onda ne možemo očekivati ni da će biti uspješan staratelji te da

će se adekvatno brinuti o štićeniku),

b) kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost; (osobi kojoj je oduzeta poslovna

sposobnost se svakako imenuje staratelj tako da je nemoguće da takva osoba (kojoj je i

samoj potreban staratelj) bude staratelj drugoj osobi, dakle, za staratelja se može imenovati

samo punoljetna, poslovno sposobna osoba), 27Ibid, str. 246.

21

c) čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika; (dakle, ukoliko dođe do sukoba

interesa između štićenika i osobe koju bi trebalo imenovati za staratelja, u tom slučaju

sukob interesa je zakonska prepreka zbog koje ta osoba neće moći biti imenovana za

staratelja, suprotnost interesa može biti iz različitih razloga, npr. zbog određenog spora koji

se vodi između ove dvije osobe ili iz nekih drugih razloga),

d) od koje se, s obzirom na njeno ranije i sadašnje vladanje, osobna svojstva i odnose sa

štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnosti

staratelja; (staratelj mora biti osoba koja će odgovorno i savjesno izvršavati funkciju

starateljstva, ukoliko je osoba nesavjesna i neodgovorna ne možemo očekivati da će

uspješno izvršavati ulogu staratelja),

e) sa kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom izdržavanju.(„ovim se ugovorom jedna

strana obavezuje doživotno izdržavati drugu, a ova svoju imovinu ili njen dio u nasljeđe

prvoj. Kako je interes davaoca izdržavanja da što manje plati na ime izdržavanja, a što više

dobije imovine primaoca izdržavanja, očito je da su njihovi interesi u sukobu, zbog čega ne

postoji dovoljna garancija da će staratelj štititi interese štićenika“).28

Pored navedenih uslova, zadnji, ali ne i manje važan uslov, pri imenovanju staratelja je

da organ starateljstva uzima u obzir i mišljenje samog štićenika ukoliko je on sposoban

shvatiti o čemu se radi kao i mišljenja bliskih štićenikovih srodnika (čl.165. st. 3. PZFBiH).

Mišljenje štićenika bi trebalo biti jedno od najvažnijih uslova kod imenovanja staratelja,

što se u praksi uvijek ne poštuje.

Prema odredbama člana 205. PZFBiH postupak za stavljanje pod starateljstvo se vodi

po načelu oficijelnosti i hitnosti. Nakon što organ starateljstva dobije saznanje o slučaju u

kojem osoba treba da se stavi pod starateljstvo od subjekata sa kojima sarađuje ili to utvrdi

sam, pokreće postupak za stavljanje pod starateljstvo. Organ starateljstva je takođe

obavezanpoduzeti potrebne mjere radi zaštite ličnosti, prava i interesa osobe za koju treba

pokrenuti postupak za stavljanje pod starateljstvo.Organ starateljstva je dužan prije nego što

imenuje određenu osobu za staratelja, upoznati ga sa samim značajem starateljstva te sa

pravima i obavezama koje mora izvršavati u obavljanju uloge staratelja.

Tako, prema odredbama PZFBiH (član 168. stav 4.) organ starateljstva prije donošenja

rješenja o imenovanju staratelja, upoznaje osobu koju namjerava imenovati za staratelja sa

značajem starateljstva, sa pravima i dužnostima staratelja i sa drugim važnim podacima

potrebnim za vršenje dužnosti staratelja. Istim zakonom je normirana i obaveza organa

starateljstva da obavijestit nadležnog matičara u roku od 15. dana od pravosnažnosti rješenja o

28Ibid, str. 249.

22

stavljanju pod starateljstvo, a ako štićenik ima nepokretnu imovinu, potrebno je i obavijestiti

zemljišnoknjižni ured mjesno nadležnog suda radi upisa u zemljišnu knjigu.

1.5.Vrste staratelja

U pravnoj teoriji, vrste staratelja , odnosno klasifikacija staratelja određuje se prema

nekoliko kriterijuma, kao što su:

1. Prema broju štićenika prema kojima staratelj vrši starateljsku dužnost gdjerazlikujemo

individualne i kolektivne staratelje.Individualnistaratelj obavlja poslove nad jednim

štićenikom ili u nekim slučajevima nad više štićenika ukoliko je to doneseno

posebnim rješenjima organa starateljstva.Kolektivni staratelj obavlja starateljsku

funkciju nad više štićenika između kojih postoji neka veza. Drugim riječima, štićenici

su zbog istih razloga stavljeni pod starateljstvo, dakle osnov starateljstva je isti kod

svih štićenika pa se ono vrši kao jedna cjelina. Takođe, kolektivni staratelj može biti

zavodski i zajednički. Tako, štićenici koji su smješteni u jednoj ustanovi mogu imati

jednog zavodskog staratelja koji će obavljati funkciju staratelja prema svim

štićenicima u ustanovi, tu funkciju obavlja rukovodilac ustanove stupanjem na mjesto

rukovodioca, a kada prestane obavljati funkciju rukovodioca, prestaje obavljati

poslove staratelja.„Zajednički starateljobavlja dužnost staratelja nad štićenicima koji

imaju zajedničku, nepodijeljenu imovinu. Prema Zakonu o nasljeđivanju (čl.132. u

vezi sa čl.181.) ako nijedan od nasljednika nije sposoban upravljati zaostavštinom, a

nema zakonskog zastupnika, sud postavlja privremenog staraoca zaostavštine, o čemu

obavještava organ starateljstva koji može postaviti drugog staratelja, ovaj staratelj

zastupa sve nasljednike“29.

2. Prema prirodi i obimu ovlaštenja razlikuju se matični, staratelj imovine i naročiti

staratelj. Matični starateljse imenuje svakom štićeniku pa se može nazvati i osnovni

staratelj. Njegova osnovna dužnost jeste da se stara o štićeniku, odnosno njegovoj

ličnosti.Staratelj imovinese imenuje pored matičnog, odnosno pored zavodskog

stratelja i to u slučaju kada za tim postoji potreba. Npr. kada štićenik ima imovinu o

kojoj se staratelj ne može brinuti zbog prostorne udaljenosti imovine i ustanove u

kojoj je štićenik smješten, tako da imovina nije u području nadležnosti organa

starateljstva. U tom slučaju seimenuje staratelj čija je dužnost da se stara o zaštiti

29Ibid, str.251.

23

imovinskih interesa štićenika.Posebni (kolizioni ili naročiti)staratelj se imenuje

štićeniku u slučaju kada između staratelja i štićenika nastane sukob interesa.

3. Prema trajanju starateljske funkcije staratelji se mogu podijeliti na trajne i privremene.

Trajni (stalni) je staratelj se imenuje štićeniku bez prethodnog određivanja dužine

trajanja njegove funkcije. Dakle, poslove staratelja obavlja dok postoji potreba za

starateljstvom ili dok se ne razriješi dužnosti.Privremeni staratelj se imenuje za

određeno vrijeme osobi koja učestvuje u postupku, ukoliko sama nije u stanju

zastupati svoje interese. Privremeni staratelj se imenuje osobi u toku postupka za

oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti, ako je to potrebno.

1.6.Imenovanje, dužnosti, prava i odgovornosti staratelja

Prije imenovanja staratelja, organ starateljstva, kako smo već navodili vrši provjeru

potencijalnog staratelja, odnosno provjerava da li ispunjava zakonske uslove. Nakon što se

utvrdi da osoba ispunjava zakonske uslove, organ starateljstva istu imenuje za obavljanje

starateljske funkcije.

U praksi, nerijetko se uloga staratelja zna i zloupotrijebiti zbog pretjerane „slobode“

staratelja koji iskorištava štićenika ali mu i ne daje priliku da učestvuje u odlukama koje se

tiču njegovog života već staratelj odlučuje u njegovo ime.

Naime, problem jeste pretjerano „uplitanje“ staratelja u život štićenika i nemogućnost

da staratelj bude osoba koja će odlučivati zajedno sa štićenikom a ne u ime štićenika. Istina,

da u zakonu stoji da staratelj mora da se posavjetuje sa štićenikom kada treba da donese

određenu odluku i da se treba poštovati i uvažiti mišljenje štićenika ako je ovaj u stanju

razumjeti o čemu se radi. Međutim, u praksi često nije tako.

Na ovaj način štićenik gubi svoja najelementarnija prava, jer bez obzira na njegove želje

i preferencije, staratelj može odlučiti drugačije a štićenik nije u mogućnosti da to promijeni.

„Oduzimanjem poslovne sposobnosti osoba gubi mogućnost kontrole nad sopstvenim

životom, ne može ga planirati, ali ni donositi odluke i preuzimati odgovornost. Umjesto nje

sve odluke donosi zamjenski odlučitelj, odnosno staratelj koji svoju moć može zloupotrijebiti

i nanijeti štetu osobi kojoj je poslovna sposobnost oduzeta“.30

Primjer iz literature možda to najslikovitije potvrđuje:

30Miković, B „Podrška u ostvarivanju poslovne sposobnosti umjesto zamjenskog odlučivanja“, Zbornik radova, Četvrti međunarodni naučni skup, Dani porodičnog prava: „Pravna zaštita odraslih osoba“, Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“, Mostar, 2016, str. 169.

24

„U vrijeme posljednjih Općih izbora u BiH, 2014. godine, kao član općinske izborne

komisije, svjedočili smo sljedećem: U matični ured žurno je ušla uposlenica centra za

socijalni rad da prijavi smrt majke punoljetne osobe čiji je staratelj. Nakon upisa podataka

matičarka zadužena za dio poslova oko uspostave centralnog biračkog spiska ispričala je da je

kćerka umrle neposredno poslije majčine smrti došla u matični ured prijaviti smrt u porodici.

Bila je to mlada, lijepa, pristojna i vrlo uredna djevojka. U razgovoru s njom matičarka ni na

koji način nije mogla niti pretpostaviti da je to osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost.

Budući da su prema zakonu prvenstveno članovi domaćinstva umrle osobe dužni

prijaviti smrt u porodici, matičarka je obavezna provjeriti srodstvo i osobne podatke osobe

koja prijavljuje smrtni slučaj. Ove podatke dužna je upisati u matičnu knjigu umrlih. Kako bi

utvrdila tačnost podataka matičarka je neposrednim uvidom u rodni list djevojke ustanovila da

je pod starateljstvom, a potom joj objasnila da ona po zakonu zbog oduzete poslovne

sposobnosti ne može prijaviti smrt sopstvene majke. To mora uraditi njezin staratelj. Djevojka

je ostala „nijema“. Uplakana i ponižena bez ijedne izgovorene riječi napustila je matični ured.

Matičarka je obavijestila centar za socijalni rad o neophodnosti dolaska staratelja u matični

ured kako bi prijavio smrt majke štićenice.

Kako je zakonski rok za prijavu 30 dana od dana kada je smrt nastupila, matičarka je

istakla da je tokom proteklih sedmica često mislila na djevojku. Također, po njenim riječima,

brinula se i da li će staratelj blagovremeno prijaviti smrt štićeničine majke, što je starateljica i

uradila zadnji dan zakonskog roka“. 31

Koliko god da nas zakon uvjerava da je oduzimanje ili ograničenje poslovne

sposobnosti za dobrobit osobe, to nažalost, često nije tako i svjedoci smo svakodnevnog

kršenja ljudskih prava ovih osoba i nemogućnosti njihovog djelovanja da bilo šta poduzmu.

Prema odredbama člana 193. PZFBiH staratelj osobe kojoj je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost dužan je naročito se starati o njenoj osobnosti, vodeći računa o

uzrocima zbog koje je oduzeta odnosno ograničena poslovna sposobnost. Uz to je dužan

nastojati da se svi ovi uzroci otklone i da se štićenik osposobi za samostalan rad.

Dakle, starateljeva dužnost jeste prije svega da se brine o ličnosti štićenika odnosno da

vodi računa o njegovom zdravlju, liječenju, kvaliteti smještaja ali i na integraciji u društvo,

odnosno njegovom osposobljavanju za samostalan život i rad u onoj mjeri koliko je to

moguće i u zavisnosti od razloga zbog kojeg mu je oduzeta odnosno ograničena poslovna

sposobnost.

U Porodičnom zakonu FBiH (čl. 194. st. 1. i 2.) se navodi da je staratelj osobe kojoj je

oduzeta poslovna sposobnost u dužnostima i pravima izjednačen sa starateljem maloljetne 31Ibid,str. 171.

25

osobe koja nije navršila 14. godina života a staratelj osobe kojoj je ograničena poslovna

sposobnost ima dužnosti i prava staratelja maloljetne osobe koja je navršila 14. godina života,

ali organ starateljstva može, kad je to potrebno, odrediti poslove koje osoba sa ograničenom

poslovnom sposobnošću može poduzimati samostalno tokom života.

Kako možemo primijetiti iz navedenog člana, staratelj osobe kojoj je oduzeta poslovna

sposobnost u pravima i obavezama izjednačen je sa starateljem maloljetnika koji nije navršio

14. godina života, dok je staratelj osobe kojoj je ograničena poslovna sposobnost izjednačen

sa starateljem maloljetnika koji je navršio 14. godina života, ovakvo izjednačavanje i

upoređivanje odraslih osoba sa maloljetnicima samo po sebi je diskiriminirajuće.

Staratelj, pored dužnosti koje mora izvršavati u skladu sa odredbama čl. 181. PZ FBiH

ima i određena prava a to su: pravo staratelja na mjesečnu naknadu, pravo staratelja na

naknadu opravdanih troškova te mogućnost određivanja nagrade staratelju ukoliko se on

znatno zalagao i uložio dodatni trud i rad sa štićenikom. Staratelj, takođe za svoj rad odgovara

građanski, krivično i administrativno.

Ukoliko nije obavljao dužnost staratelja savjesno i odgovorno i time samo naštetio

štićeniku, za to će i odgovarati i snositi eventualne posljedice.

Prigovor na rad staratelja može podnijeti sam štićenik ukoliko je svjestan shvatiti o

čemu se radi, zatim osobe koje su bliske štićeniku poput bračnog partnera ili srodnika ali i

svaki građanin dužan je obavijestiti organ starateljstva na sve nepravilnosti ukoliko ih

primijeti. Dakle, prigovor se podnosi organu starateljstva.

A kada je riječ o prigovoru koji sepodnosi na rad organa starateljstva, u tom slučaju se

prigovor podnosi organu nadležnom u upravnim stvarima starateljstva za drugostepeni

postupak.

Ovi organi su dužni odgovorno ispitati prigovor i ukoliko je prigovor osnovan,

preduzeti zakonske mjere.

26

1.7.Prestanak starateljstva nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost

Prema odredbama Porodičnog zakona FBiH (čl. 185, 186, 187.) prestanak dužnosti

staratelja će se desiti u četiri slučaja:

- smrću staratelja,

- razrješenje staratelja po službenoj dužnosti(ukoliko organ starateljstva utvrdi da

staratelj ne izvršava svoju ulogu savjesno i odgovorno, ili ukoliko na neki način

ugrožava štićenika ili ukoliko se iz nekih razloga utvrdi da je u interesu štićenika da

imenuje drugog staratelja),

- razrješenje po zahtjevu staratelja (obzirom da je staratelj ovu ulogu prihvatio

dobrovoljno, tako isto može odustati od uloge staratelja kada on to odluči),

- prestanak starateljstva(kada prestane potreba za starateljstvom, npr. zbog vraćene

poslovne sposobnosti, organ starateljstva donosi rješenje o prestanku starateljstva i o

razrješenju staratelja dužnosti).

Starateljstvo prestaje kada se odlukom suda donesenom u vanparničnom postupku

štićeniku vrati poslovna sposobnost (član 196.stav 1.). Pravosnažnu odluku o vraćanju

poslovne sposobnosti sud odmah dostavlja organu starateljstva. (član 196. stav 2.).

Kada prestanu razlozi zbog kojih je oduzeta poslovna sposobnost, štićeniku se poslovna

sposobnost vraća i time prestaje potreba za starateljstvom.

„Do prestanaka dolazi kada ova sudska odluka postane pravosnažna, tako da je rješenje

o prestanku starateljstva deklarativne a ne konstitutivne prirode. Konstitutivnog je karaktera

navedeno sudsko rješenje, jer ono stvara promjene koje organ starateljstva svojim rješenjem

samo deklariše“.32

Kada odluka postane pravosnažna, odnosno kada prestane starateljstvo, staratelj je

dužan da organu starateljstva podnese izvještaj o svome radu kao i o stanju štićenikove

imovine koju je dužan predati štićeniku.

Nakon prestanka starateljstva, organ starateljstva poziva staratelja da u određenom roku

podnese izvještaj o svom radu i o stanju štićenikove imovine i da preda svu imovinu na

upravljanje štićeniku, odnosno roditelju. Predaja imovine vrši se u prisustvu staratelja,

štićenika, odnosno roditelja i predstavnika organa starateljstva o čemu se sastavlja zapisnik.

(član 185.stav 1. i 2.PZ FBiH).

32Traljić N. Bubić S. - Roditeljsko i starateljsko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2007. , str. 287.

27

TREĆI DIO

ODUZIMANJE I OGRANIČENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI

28

1. Razlozi za oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti

Osoba stiče poslovnu sposobnost punoljetstvom a tokom života joj može biti oduzeta ili

ograničena ukoliko sud utvrdi da postoje razlozi za to.

Čini se da nismo u potpunosti svjesni značaja poslovne sposobnosti, smatrajući je

pravom koje se u potpunosti podrazumijeva. Poslovna sposobnost se automatski stiče sa

navršenih 18. godina. Nažalost, tokom života,shodno zakonu, odnosno odlukama suda

pojedinim osobama se poslovna sposobnost oduzima, čime se te osobe dovode u stanjeda nisu

u mogućnosti ostvariti osnovna ljudska prava.

„Aktuelni porodični zakoni u BiH normiraju dva nivoa oduzimanja poslovne

sposobnosti: oduzimanje poslovne sposobnosti i ograničenje poslovne sposobnosti.

Razlika između navedena dva oblika ogleda se u tome što osobe s oduzetom poslovnom

sposobnošću ne mogu svojevoljno poduzimati nikakve radnje, dok osobe s ograničenom

poslovnom sposobnošću mogu upravljati i raspolagati određenim opsegom prava.

One prema odredbama Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine mogu

samostalno davati izjave koje se tiču osobnih stanja, osim ako zakonom ili odlukom organa

starateljstva nije drugačije određeno.Navedena mogućnost, iako na prvi pogled upućuje na

primjenu načela individualizacije, uvjetovanjem prava autonomije volje odlukom organa

starateljstva vezano za davanje izjava koje se tiču osobnih stvari u suprotnosti je s odredbama

Konvencije.

Za razliku od osoba kod kojih je poslovna sposobnost ograničena, osobe s oduzetom

poslovnom sposobnošću, shodno odredbama koje su normirane u različitim zakonima

Federacije Bosne i Hercegovine, ne mogu:

- učestvovati u postupku posredovanja prije razvoda braka

- usvojiti dijete

- vršiti roditeljsko staranje

- samostalno obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost)

- glasati

- sklopiti brak

- donijeti odluku o medicinskim mjerama

- osnovati radnju“33

33B. Miković, „Podrška u ostvarivanju poslovne sposobnosti umjesto zamjenskog odlučivanja“, Zbornik radova, Četvrti međunarodni naučni skup, Dani porodičnog prava: „Pravna zaštita odraslih osoba“, Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“, Mostar, 2016, str. 169 i 170.

29

U zakonu je stavljen naglasak na zaštitu prava i interesa osoba kojima je oduzeta ili

ograničena poslovna sposobnost te da se oduzimanjem poslovne sposobnosti i imenovanjem

staratelja osoba štiti, tj. štite se prava i interesi osobe.

Međutim, u navedenim zakonskim odredbama vidljivo je kršenje osnovnih ljudskih

prava, kao i neusklađenost naših zakona sa Ustavom BiH ali i UN Konvencijom o pravima

OSI.

UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ima svrhu unapređenje, zaštita i

osiguranje punog i ravnopravnog uživanja svih ljudskih prava i osnovnih sloboda osoba sa

invaliditetom i unapređenje poštivanja njihovog urođenog dostojanstva (član 1. stav 1.).

Ipak, bez obzira što bi prava zagarantovana Konvencijom osobe sa invaliditetom trebale

uživati, nažalost, one nerijetko doživljavaju kršenje tih istih prava ali se susreću i sa

preprekama zbog kojih nisu u mogućnosti da realizuju i ostvare ta prava. Zbog toga je

neophodno uskladiti domaće zakonodavstvo sa UN Konvencijom o pravima osoba sa

invaliditetom, posebno vodeći računa o postupku odlučivanja o poslovnoj sposobnosti i

starateljstvu nad ovim osobama kako bi se osiguralo dostojanstvo osoba kojima je oduzeta ili

ograničena poslovna sposobnost i uživanje njihovih ljudskih prava.

Porodični zakon FBiH, u čl. 192. st. 1. normira moguće razloge za oduzimanja poslovne

sposobnosti: punoljetnoj osobi koja zbog duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja ili

prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih droga, senilnosti ili drugih uzroka nije sposobna

sama brinuti se o svojim pravima i interesima oduzima poslovna sposobnost.

U istom članu st. 2. stoji da punoljetnoj osobi koja zbog uzroka iz stava 1. ovog člana

neposredno ugrožava svoja prava i interese ili prava i interese drugih osoba ograničava se

poslovna sposobnost.

Dakle, kao razlozi oduzimanja poslovne sposobnosti PZFBiH navodi: duševnu bolest,

zaostali duševni razvoj, prekomjerno uživanje alkohola ili opojnih droga i senilnost, i drugi

uzroci zbog kojih osoba nije u stanju da se sama brine o svojim pravima i interesima.

Ovakvim zakonskim normiranjem čini se sa da nije teško pronaći „dijagnozu“ i osobu lišiti

poslovne sposobnosti. To posebno što sud kod donošenja odluke gotovo isključivo oslanja na

mišljenje vještaka neuropsihijatra.Dakle, ne provjerava drugi uslov koji je mnogo važniji od

prvog, a to je da se najčešće ne poštuju želje i preferencije same osobe. Stoga se čini da se

olako pristupa ovom postupku te da se ne provode konkretnije provjere prije donošenja

odluke o oduzimanju ili ograničavanju poslovne sposobnosti.

„Dodamo li ovakvoj praksi notu predrasuda i činjenice da se tradicionalno tako radi u

uvjerenju da je to u interesu takve osobe, da je za nju najbolje, onda je sasvim jasno da je riječ

30

o „sistemskom zanemarivanju subjektiviteta i sposobnosti bez da se pruži podrška za

korištenje preostalih sposobnosti34“.

2. Postupak za oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti

Stvarnu nadležnost za postupak oduzimanja i ograničenja poslovne sposobnosti ima

općinski sud dok je mjesno nadležan sud na čijem području osoba kojoj se oduzima ili

ograničava poslovna sposobnost ima prebivalište odnosno boravište. Kao što smo već ranije

navodili, neophodno je da prije oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti sud provjeri

da li postoje razlozi za oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti.

Prema PZFBiH prijedlog za pokretanje postupka sudu predaje organ starateljstva a

takođe sud može pokrenuti postupak poslužbenoj dužnosti. Postupak može pokrenuti i bračni

partner osobe kojoj se oduzima poslovna sposobnost, zatim njezini krvni srodnici u pravoj

liniji, a u pobočnoj do drugog stepena. Navedeni srodnici mogu pokrenuti postupak ukoliko

žive zajedno sa tom osobom u domaćinstvu a razlog zbog kojeg mogu pokrenuti postupak

jeste njihovo mišljenje i uvjerenje da osoba nije u stanju da se sama brine o sebi, svojim

pravima i interesima a što moraju potkrijepiti i određenim dokazima.

Ukoliko je osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost vlasnik nekretnina, sud je

dužan da obavijesti zemljišnoknjižni ured nadležnog suda radi zabilježbe vođenja postupka.

Takođe, o pokretanju postupka se obavještava i općinska služba nadležna za poslove vođenja

matičnih knjiga u koju je upisana osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost (čl. 328. i 329.

PZ FBiH).

Takođe, sud je dužan da po prijemu prijedloga, imenuje privremenog staratelja osobi za

koju je pokrenut postupak.Porodičnim zakonom FBiH normirano je da se na ročišta za

raspravljanje o prijedlogu pozivaju predlagač, staratelj osobe kojoj se oduzima poslovna

sposobnost, odnosno njen privremeni zastupnik, organ starateljstva, i osoba kojoj se oduzima

ili ograničava poslovna sposobnost, osim ako ta osoba nije svjesna značenja samog postupka

ili bi to moglo biti štetno za njezino zdravstveno stanje.

Ukoliko je osoba kojoj se oduzima ili ograničava poslovna sposobnost smještena u

ustanovu socijalne zaštite ili zdravstvenu ustanovu, sud će je saslušati u toj ustanovi (čl. 330.

PZ FBiH). Da bi se dokazalo da li osoba kojoj se oduzima poslovna sposobnost zaista nije u

34U. Habul, „Institucionalna zaštita osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost – nemogućnost ostvarivanja prava normiranih u Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom“, Zbornik radova, Četvrti međunarodni naučni skup, Dani porodičnog prava: „Pravna zaštita odraslih osoba“, Pravni fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“, Mostar, 2016, str. 121.

31

stanju da se brine o sebi, svojim pravima i interesima, mora pregledati vještak ljekar

odgovarajuće specijalnosti, koji će dati pisani nalaz i mišljenje o njenom psihičkom stanju.

Nakon što se iznesu svi dokazi na ročištu, sud utvrđuje da li postoje razlozi za

oduzimanje ili ograničenje poslovne sposobnosti, te nakon toga donosi odluku o potpunom ili

djelomičnom oduzimanju poslovne sposobnosti.

Sud može da odloži donošenje rješenja o ograničenju poslovne sposobnosti zbog

upotrebe alkohola ili drugih sredstava zavisnosti, ako se ta osoba podvrgne liječenju u

zdravstvenoj ustanovi(član 334.). A ukoliko se desi da osobanapusti zdravstvenu ustanovu ili

ne želi da se liječi, odnosno izbjegava liječenje, sud može opozvati rješenje o odlaganju.

Nakon donošenja rješenje o oduzimanju ili ograničenju poslovne sposobnosti, sud to

rješenje dostavlja osobi koja je podnijela prijedlog za pokretanje postupka, osobi kojoj se

oduzima poslovna sposobnost, njenom privremenom staratelju i organu starateljstva.

Pravo na žalbu na rješenje imaju osobe koje su učestvovale u postupku, dakle i osoba

kojoj je oduzeta poslovna sposobnost i predlagač i to u zakonskom roku od tri dana od dana

prijema rješenja. Prvostepeni sud će zatim žalbu sa spisima, odmah, bez odlaganja dostaviti

drugostepenom sudu koji donosi odluku uroku od 15.dana od dana prijema žalbe.

Pravosnažno rješenje sud će zatim dostaviti i općinskoj službi koja je nadležna za poslove

vođenja matičnih knjiga, tj. matičaru, radi upisa u matičnu knjiguali i zemljišnoknjižnom

uredu radi evidencije o imovini osobe kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.

3. Posljedice oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti

Posljedice oduzimanja poslovne sposobnosti utiču na sve sfere kako javnog tako i

privatnog života osobe kojoj je poslovna sposobnost oduzeta ili ograničena. Posljedice

nastupaju momentalno, od trenutka oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti.

Nakon što sud nekoj osobi oduzme ili ograniči poslovnu sposobnost, organ starateljstva

joj imenuje staratelja i već tu nastaju prvi problemi.

„U praksi svjedočimo da su subjekti odlučivanja – staratelji, a osobe kojima je oduzeta

poslovna sposobnost – objekti zaštite. Pravo čovjeka na samostalno odlučivanje o pitanjima

koja se tiču samo njega samoga, ovim putem, može biti oduzeto ako po ocjeni suda postoje

razlozi za to“.35 Imenovanjem staratelja, osoba kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost više nije u mogućnosti da sama donosi odluke, (iako se te odluke tiču njezinog

života) već za nju odlučuje imenovani staratelj koji postaje zamjenski odlučitelj toj osobi. 35Ibid.

32

Na ovaj način osoba kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost gubi

mogućnost da svojom voljom i svojom vlastitom aktivnošću ostvari i realizuje bilo kakva

prava i da preuzima bilo kakve obaveze. „Kad se poslovna sposobnost oduzme, jedna u nizu

posljedica, reflektira se na socijalnu isključenost i mogućnost smještaja u institucije socijalne

zaštite bez pristanka, jer pristanak nije ni potreban za osobe oduzete poslovne sposobnosti.

Tako, oduzeta poslovno sposobnost znači istovremeno i oduzimanje ljudskih prava tim

osobama, koje su onda kada budu smještene u instituciju gotovo obespravljene“.

Nažalost, česti su i članovi porodica osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna

sposobnost koji ističu da je sasvim opravdano tim osobama oduzeti poslovnu sposobnost, jer ,

navodno nisu u stanju da se uključe u društvo, da se zaposle i osamostale i slijedom toga je za

njih bolje rješenje da se smjeste u ustanove socijalne zaštite.

Zasigurno ovakvo mišljenje srodnika dodatno doprinosi nemogućnosti uključivanja u

društvo osoba kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost a bez sumnje ide u prilog

institucionalizaciji ovih osoba. Sve dok srodnicima ali i socijalnim radnicima bude sasvim

opravdano i poželjno smjestiti osobu kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost u

instituciju, bez prethodnog traženja boljeg i za osobe kojima je poslovna sposobnost oduzeta

prihvatljivijeg rješenja proces deinstitucionalizacije u BiH će ići veoma sporo.

„Zakonom je neophodno uvesti druge, alternativne oblike zaštite i pomoći koji će

istovremeno uvažavati druge pristupe u vezi sa ostvarivanjem poslovne sposobnosti. Tu se,

prije svega, misli na neophodnost uvođenja sistema potpomognutog/asistiranog odlučivanja,

kao ključnog u tretmanu sposobnosti osoba sa duševnim smetnjama.

Drugim riječima, donošenje odluka u ime osobe na koju se pravo na smještaj odnosi,

treba zamijeniti uvođenjem različitih oblika zaštite i pomoći kojima će se afirmirati njihovo

pravo na život u zajednici odnosno pravo na dostojanstven život. Fizičko odvajanje tih osoba

od zajednice i porodice dodatno doprinosi njihovoj stigmatizaciji i diskriminaciji, pa samim

tim i marginalizaciji u društvu“.36

Smještaj osobe kojoj je oduzeta poslovna sposobnost u ustanovu socijalne zaštite, može

inicirati staratelj i to u ime osobe kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, dok centar za

socijalni rad donosi odluku o smještaju i zaključuje ugovor sa ustanovom socijalne zaštite u

koju se osoba smješta, dakle nije potreban pristanak osobe kojoj je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost. Sve ovo je ništa drugo nego kršenje ljudskih prava, kršenje prava na

slobodu i u potpunosti je u suprotnosti sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.

„Danas sve više dolazi do izražaja pravo i mogućnost osoba da o vlastitom životu i

pravima odlučuju unaprijed, dok još imaju sposobnost odlučivanja. Slijedom toga, mnoga 36Ibid,, str.129.

33

zakonodavstva, naročito unutar common law sistema normiraju naredbe za slučaj buduće

nesposobnosti očitovanja volje najčešće nazvane advance directives ili anticipirane

naredbe“.37

Tako, osoba može, za vrijeme dok je poslovno sposobna odrediti drugu osobu da joj

bude imenovana za staratelja u slučaju oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti. Na

ovaj način će se uvažavati i poštovati želje i preferencije osobe u trenucima kada neće biti u

stanju da se sama brine o svojim pravima, interesima i obavezama nego će to za nju obavljati

neko drugi.

4. Vraćanje oduzete ili ograničene poslovne sposobnosti

Ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je poslovna sposobnost oduzeta ili ograničena,

(razlozi zbog kojih se oduzima ili ograničava poslovna sposobnost najčešće nisu trajne

prirode) PZFBiH normira i vraćanje oduzete poslovne sposobnosti bilo u potpunosti ili

djelomično onda kada dođe do poboljšanja stanja kod osobe kojoj je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost. Sve zakonske odredbe koje regulišu oduzimanje, na odgovarajući način

se primjenjuju i u postupku vraćanja poslovne sposobnosti (čl. 336 st. 4. PZFBiH).

Sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog organa starateljstva, bračnog partnera

osobe kojoj je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, njegovih krvnih srodnika u pravoj

liniji i do drugog stepena u pobočnoj liniji, njenog staratelja uz odobrenje organa starateljstva,

te osobe kojoj se vraća poslovna sposobnost donijeti rješenje o potpunom ili djelomičnom

vraćanju poslovne sposobnosti osobi kojoj je ona bila oduzeta odnosno ograničena (čl. 326. st.

1. PZFBiH).Ukoliko više ne postoji razlog zbog kojeg je poslovna sposobnost oduzeta, osobi

će se u potpunosti vratiti poslovna sposobnost,a ukoliko je došlo do poboljšanja njenog

zdravstvenog stanja ali nije došlo do potpunog oporavka, odnosno izlječenja tada se

djelomično vraća poslovna sposobnost.

Dakle, kada se osobi jednom oduzme poslovna sposobnost, moguće je tu poslovnu

sposobnost i vratiti ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je poslovna sposobnost oduzeta, tada

prestaje i starateljstvo nad njom.

Iako UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom u čl.12. propisuje pravo svih

osoba s invaliditetom na jednakost pred zakonom, uključujući i osobe kojima je oduzeta ili

37I. Milas – Klarić, „Pravni status skrbnika kao jamstvo zaštite ljudskih prava odraslih“, Pravni fakultet u Zagrebu, Zavod za građanskopravne znanosti i obiteljskopravnu znanost, Zagreb 2010., str. 233.

34

ograničena poslovna sposobnost, nažalost, praksa nam potvrđuje da je mali postotak onih

osoba kojima je potpuno vraćena poslovna sposobnost u BiH.

U članu 12. se dalje navodi da osobe sa invaliditetom imaju pravo svuda na priznanje

pravne i poslovne sposobnosti, zatim da osobe sa invaliditetom u svim područjima života

uživaju pravnu i poslovnu sposobnost ravnopravno s drugim ljudima.

Dakle, osobe kojima je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost trebaju biti

ravnopravne sa ostalim ljudima, ravnopravan dio društva a ne dio segregacijskih skupina

kojima su oduzeta najosnovnija ljudska prava. Iako su ovim osobama priznata i

zagarantovana prava Ustavom, UN Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom i mnogim

drugim međunarodnim dokumentima, ipak su u BiH svakodnevna kršenja ovih prava.

UN Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom, kao prvi pravno obavezujući

dokument za sve države koje su ratifikovale ovu Konvenciju koji se odnosi na osobe sa

invaliditetom, Bosna i Hercegovina je usvojila 2009.godine a ratifikovala 2010. godine, ali,

nažalost, Porodični zakon FBiH ni 10. godina od usvajanja i ratifikovanja Konvencije nije

revidiran i usklađen sa ovim dokumentom. Bez sumnje bi provođenje odredaba Konvencije u

praksi doprinijele boljem položaju ove skupine osoba sa invaliditetom.

35

ČETVRTI DIO

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

36

Rezultati istraživanja

Istraživanje na temu „Starateljstvo nad osobama kojima je oduzeta ili ograničena

poslovna sposobnost (praksa JU „Kantonalni centar za socijalni rad Sarajevo“)“ provedeno je

ukupno u pet sarajevskih općina, odnosno službi socijalne zaštite i to: Stari Grad, Centar,

Novo Sarajevo, NoviGrad i Vogošća. Planirano je da istraživanje bude provedeno u svih

devet službi socijalne zaštite koje djeluju u okviru JU „Kantonalni centar za socijalni rad

Sarajevo“, međutim, za saradnju je bilo otvoreno ukupno pet već pomenutih službi, tri službe

nisu dale pozitivan odgovor da žele učestvovati u istraživanju (službe socijalne zaštite općine

Ilidža, Ilijaš i Trnovo) a dok je služba socijalne zaštite Hadžići odbila da učestvuje u

anketiranju.

U istraživanju je korištena metoda analize sadržaja dokumenata i metoda ispitivanja

odnosno anketa.

U istraživanju je anketiran ukupno 21. staratelj, 19. socijalnih radnika i 2. pedagoga, od

toga3. socijalna radnika staratelja iz službe socijalne zaštite općine Stari Grad, 2. socijalna

radnika staratelja iz općine Centar, 1. socijalni radnik staratelj iz službe socijalne zaštite

općine Novo Sarajevo, 8. socijalnih radnika staratelja i 2. pedagoga koji obavljaju funkciju

staratelja iz službe socijalne zaštite Novi Gradte 5. socijalnih radnika staratelja iz službe

socijalne zaštite općine Vogošća.

37

a) Sociodemografski podaci o ispitanicima

Tabela broj 1:Spolna struktura ispitanika

Muškarci Žene Ukupno

3 18 21

Grafikon broj 1:Spolna struktura ispitanika

Prema dobivenim podacima vidljivo je da su pripadnice ženskog spola u odnosu na

muški, zastupljenije u obavljanju poslova starateljstva ali i općenito u poslovima socijalnog

rada. U istraživanju je učestvovalo ukupno 21. staratelj a od toga su 18. bile žene (ili 86%) što

dovodi do zaključka da žene zadržavaju brojnost kada je u pitanju ova profesija i to već dugi

niz godina. Iako danas skoro više i ne postoje zanimanja u kojima nisu zastupljena oba spola,

socijalni rad je zasigurno jedna od profesija u kojoj su u vrlo malom broju zastupljeni

muškarci.

M14%

Ž86%

0%0%

M Ž

38

U prilog tome ide i to da su žene više spremne na angažman u međuljudskim odnosima pa

samim tim imaju i više empatije prema drugim ljudima.

Tabela broj 2:Struktura ispitanika u odnosu na dob

Dob ispitanika Muškarci Žene Ukupno

29 –39 2 6 8

40 – 50 0 9 9

51 – 61 1 3 4

Ukupno 3 18 21

Grafikon broj 2:Struktura ispitanika u odnosu na dob

Podaci prezentirani u tabeli broj 2. pokazuju da je u strukturi ispitanika najveći broj

onih koji su u starosnoj dobi iznad 40. godina, njih 13. od ukupno 21. što upućuje na

zaključak da se u službama socijalne zaštite većinom imenuju staratelji sa dugim radnim

iskustvom.

29 - 3038%

40 - 5043%

51 - 6119%

0%

29 - 30 40 - 50 51 - 61

39

Tabela broj 3:Struktura ispitanika u odnosu na radno iskustvo u struci

Godine radnog iskustva u struci

Ispitanici

1 - 5 8

6 - 11 3

12 - 17 7

18 - 23 3

Grafikon broj 3:Struktura ispitanika u odnosu na radno iskustvo u struci

Kako možemo primijetiti iz prezentiranih podataka, najviše je ispitanika do pet godina

radnog iskustva, ukupno njih osam ili (38%). Iako je u istraživanju najveći broj ispitanika koji

imaju do petgodina radnog iskustva, ipak ne možemo reći da su mladi zastupljeniji u

službama socijalne zaštite Sarajevo, naprotiv, prema podacima iz tabele br. 2. vidljivo je da je

najveći broj ispitanika iznad 40. godina što bi moglo da upućuje na zaključak da su ispitanici

prije zaposlenja u CSR obavljali poslove koji nisu bili u opisu njihove profesije.

1 - 538%

6 - 1114%

12 - 1734%

18 -2314%

1 - 5 6 - 11 12 - 17 18 -23

40

b) Stavovi ispitanika

Tabela broj 4:Uzrok oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti

Najčešći uzrok oduzimanja/ograničenja poslovne sposobnosti su?

Intelektualne poteškoće 4

Duševne smetnje 17

Grafikon broj 4:Uzrok oduzimanja ili ograničenja poslovne sposobnosti

Prema odredbama PZ FBiH duševne smetnje su jedan od uzroka oduzimanja ili

ograničenja poslovne sposobnosti. Na osnovu prezentiranih podataka u tabeli i grafikonu broj

5. vidljivo je da su duševne smetnje ujedno i najčešći uzrok oduzimanja ili ograničenja

poslovne sposobnosti.Mogući razlog ovakvog stanja je da su osobe sa duševnim smetnjamaza

Intelektualne poteškoće

19%

Duševne smetnje81%

0%0%

Intelektualne poteškoće Duševne smetnje

41

razliku od osoba sa intelektualnim poteškoćama sklonije ugrožavanju kako svojih prava i

interesa tako i prava i interesa drugih osoba uključujući i njihovu sigurnost, stoga možemo

reći da je i to jedan od mogućih razloga zbog kojeg se ovim osobama, češće oduzima

odnosno ograničava poslovna sposobnost.

Tabela broj 5:Oduzimanjem/ograničenjem poslovne sposobnosti se krše osnovna ljudska

prava

Da li se oduzimanjem/ograničenjem poslovne sposobnosti krše osnovna ljudska prava?

DA 0

NE 9

DJELOMIČNO 12

Grafikon broj 5:Oduzimanjem/ograničenjem poslovne sposobnosti se krše osnovna ljudska

prava

Na postavljeno anketno pitanje: da li se oduzimanjem/ograničenjem poslovne

sposobnosti krše osnovna ljudska prava, čak 70% ispitanika smatra da se oduzimanjem ili

ograničenjem poslovne sposobnosti ne krše osnovna ljudsk