Sretan Uskrs - grad-krk.hr · Denis Lešić j.d.o.o. Zagreb, L. Ružičke 46 j.d.o.o. Zagreb KRČKI val IMPRESUM ISSN 18487297 [travanj 2020.] KRČKI val 3 valKRČKI Pretplata →

Časopis za kulturu življenja na otoku Krku

#ostanidoma

Godina IX. - izvanredan broj - Krk, travanj 2020.

Sretan Uskrs

S A D R Ž A JDenis Lešić Loša vijest omotana proteinom... . . . . . . . . . . . . . .4Nedo Pinezić Posljedice izostanka prihoda od turizma

za „nevidljive“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6Ljiljana Kordić Kognitivni trening . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8Marija Prihoda Perišić i Dina Valković Šestaši u Kraljevici

povezali tehničku kulturu i povijest . . . . . . . . .12Tvrtko Božić In memoriam Tomislav Lovrić . . . . . . . . . . . . . .14Radmila Borović Na spomen Slavko Kosić Kosar . . . . . . . . .15Željka Dobrinčić razgovor Ivan Volarić . . . . . . . . . . . . . . . . . .16Razgovor i memoari Klonimir Seršić (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . .22Marija Randić Ojovica Tempus fugit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Ljiljana BorovečkiVoska i Berislav Horvatić Zimske rožice

ka je ča/ca/čo/če . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40Rado Žic Mikulin ŠPANJOLA (Španska gripa) . . . . . . . . . . . . . .46Marica Stašić Milić Poezija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Marija Bonifačić PoezijaMarija Gračaković Puntape zabljenih besed . . . . . . . . . . . . . .49Marija Bonifačić Poezija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50Marija Gračaković „Oj Korniću, ni selo ni grade...“ . . . . . . . . .52Silvana Jelušić Poezija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Josip Seršić Ivìca Ja san Peré Kòrona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53Hrabrić Ivan Gaudencio Zasjedanje Skupštine Društva . . . . .54Rado Žic Mikulin Jizbina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56Josip Seršić Ivìca MUSEOLUM MARITIMUM KRK (17) . . . . . .58Mario Šebetovsky Afganistan [5] . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62Stjepan Janeković Mala ušara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64Marija Randić Ojovica Martin zbrojen Martin s brojem . . .66U bespućima interneta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70

Uredništvo: Marija Gračaković, Anđelo Žic Pokrivić,Stjepan Janeković

Suradnici:Igor Gržetić, dr. Marija Randić, dr. Branko Randić,dr. Rado Žic Mikulin, Marica Stašić Milić, RadmilaBorović, Milovan Kirinčić, Nedo Pinezić, Ivica BrusićBrujo, dr.sc. Tomislav Galović, dr.sc. BerislavHorvatić, Ranko Starac

U suradnji s Jedinicama lokalne samouprave:Grad Krk, Općina Dobrinj,Općina MalinskaDubašnica, Općina Punat, Općina Vrbnik

E-adresa: [email protected]: 098/353589 www.arvalis.hr

Nakladnik:

Izvršni urednik:Petar Kopanica(098/259782)

Grafičko oblikovanje:

Za nakladnika iglavni urednik:Denis Lešić

j.d.o.o. Zagreb, L. Ružičke 46

j.d.o.o. Zagreb

KRČKI val I M P R E S U M

ISSN 18487297

3KRČKI val[travanj 2020.]

valK R Č K I

Pretplata → → 12 brojeva Krčkog vala

(11 brojeva + 1 broj gratis)

220 kuna

[email protected]: 098/353589

naslovna fotografija:

Etno kuća Kornićfoto:

Denis Lešić

Vrijeme je Uskrsa. Uz vjerskiznačaj koji prvenstveno ima,već se neko vrijeme ovaj blag-

dan u našoj zemlji povezuje i s turiz-mom. Dolazak lijepog vremena označa-va buđenje iz hibernacije, kako u priro-di tako i u turističkim aktivnostima.Apartmani su sređeni, hoteli otva rajuvrata, očekuju se prvi gosti. No ne i ovegodine, nažalost.

Svijet je naprosto stao pred izazovomkojeg nije u stanju riješiti, što je bilonezamislivo još do prije koji mjesec.Uzrok - koronavirus koji uzrokuje bo -lest Covid-19.

Naslov ovoga teksta preuzet je iz član-ka kojeg je objavio The New YorkTimes, a koji je pak citirao biologe Jeani Petera Medawara koji su 1977. godineopisali viruse kao “lošu vijest omotanuproteinima”. Ove nam je godine stiglajako loša vijest. Zašto je značajan upra-vo ovaj naslov spomenut ću neštokasnije.

Većina svijeta našla se u izolaciji pata ko i otok Krk, uz svima već poznato“#ostani doma”, iako neki očito nisushvatili značenje tih riječi. Nije teško zashvatiti, no i o tome ću se nešto kasnije.

S obzirom na specifičnost otoka,Koordinacija gradonačelnika i načenikaproglasila je otok jedinstvenom zonomkako bi se ljudima olakšalo osnovnoodvijanje života. To u prvom pokušajunije prošlo kod Nacionalnog stožera, nonešto kasnije ipak je uvažena specifič-nost i otokom je moguće kretanje bezpropusnica.

Što se samog uzročnika i bolesti tiče,internet “trpi” svašta. Kako bih ipakneke osnovne stvari spomenuo, odlučiosam se konzultirati sa “stručnjakom”.Sasvim slučajno (zapravo namjerno) umom je domaćinstvu doktorica znano-sti iz područja molekularne biologije.Na postavljeno pitanje odgovara s -nisam virolog, epidemiolog niti infekto-log kako bih nešto kompetentno rekla.Ona nije, ali su zato internet i društvenemreže krcati mudrostima raznih znanihi neznanih “stručnjaka”. Zapravo, možese čuti i ozbiljne znan stvenike od kojihmediji traže mišljenje, no kada i dajusvoj sud, uvijek nagla šavaju da to nijenjihova uža specijalnost. Zato u dvade-set minuta na Facebooku možete pro-naći i mnoštvo teorija zavjere raznihsamoproglašenih gurua. Čemu ondauopće dugogodišnje školovanje pa jošvišegodišnje specijalističko usavršava-nje, kada se riješenje nalazi tu, na do -mak ruke. Na Facebooku!

Jedan je pak me dicinski tehničaruvjeren kako se to lako riješava vitami-nom C, ako ne, možemo i bez onih sta-rijih jer je zbog nečijeg djeda zemljabezrazložno stala. Dok je većina medi-cinskog osoblja pod velikim pritiskom,ovaj je pripadnik te struke - saborski za -stupnik! Može nam i biti, kakav na rod,takvi i predstavnici.

Nije on jedini. I lider slobodnoga svi-jeta, kako se američkog predsjednikavoli oslovljavati (doduše, možda ovogabaš i ne), davao je izjave kako će to svelagano proći poput gripe, s toplijim vre-

menom. Na južnoj je polutci (JužnaAmerika, Afrika, Australija...) ljeto prikraju, temperature su visoke, no koro-navirus niti tamo ne pokazuje slabost. Au njegovom kraju, u trenutku pisanjaovog teksta, u protekla 24 sata preko2.000 umrlih.

Na početku ove krize neki su govorilida je to poput gripe i da nema razloga zadrastične mjere, no većina se uvjerila nanesretnom primjeru Italije pa Špa njol -ske, Francuske... I gripa godišnje odnosimnogo života. Nema potrebe uspoređi-vati i kalkulirati s brojevima, no za raz-

4 KRČKI val [travanj 2020.]

Loša vijestomotana proteinom...

liku od gripe, ovaj se virus dvostrukolakše prenosi, a onda s tim uvećanimbrojem dolazi do kolapsa zdravstvenogsustava, što smo imali prilike vidjeti uspomenutim državama.

Kako djeluje koronavirus, kako “pre -uzima” infrastrukturu odabrane stanicedomaćina da bi se umnožio, kako...mogao bih možda i o to me nešto napi-sati u ovom tekstu (dio mi je pojasnilaspomenuta supruga), no to stvarno nebi imalo smisla, niti bi nam pomoglo.Kao što rekoše pametniji - nisam kom-petentan!

Maske, ne maske... rukavice, ne ruka-vice... puno je dvojbenih savjeta, nodvije stvari možemo sa sigurnošću reći itreba ih opetovano naglašavati.

Treba održavati socijalnu distancu jerse jedino tako može spriječiti/usporitiprijenos virusa što zdravstvenom susta-vu daje vremena i resursa za reagiranje.Treba prati i dezinficirati ruke jer se nataj način otapaju proteini s virusa(poanta iz naslova) i on se bez njih jed-nostavno dezitegrira.

I treba slušati vijesti i provoditi mjerestožera civilne zaštite jer oni promišlja-

ju borbu protiv ove nepogode. U pro-tivnom, imamo kaos.

Zbog cjelokupne situacije Krčki valnije moguće tiskati i distribuirati te smose odlučili na ovakav oblik koji, naža-lost, možda neće biti dostupan nekimnašim čitateljima i pretplatnicima jer ganeće imati mogućnosti preuzeti.

U ovom izvanrednom elektroničkomizdanju, bez naknade smo objavili i svenaše višegodišnje partnere koji su ogla-šavanjem potpomagali izlaženje Krčkogvala, a i njima će u ovom vremenu inakon njega biti potrebna pomoć.

Dio priloga nastao je u neka normal-nija vremena te će biti objavljen i utiskanom izdanju kada se jednom stek-nu uvjeti za to. Na ta “normalnija vre-mena” sada možemo pomisliti samo sasjetom, i iako svijet više nikada neće bitiisti, treba se nadati opet nekim “obič-nim” vremenima. Nekom običnomljetu u kojem smo bombardirani poda-cima o broju gostiju, broju noćenja...

Iskoristili smo i priliku (s obzirom dau ovom obliku nismo ograničeni bro-jem stranica) dodati dio vrlo zanimlji-vih memoara Klonimira Seršića, o raz-doblju njegova djetinjstva i rata, dijelunjegova života o kojem je smo razgova-rali i koji je objavljen u prošlom broju.

Na samom kraju nalazi se jedan manjiizbor vedrije strane interneta koji u ovateška vremena donosi malo smijeha ipozitive.

Čuvajte se i vidimo se nekim normal-nijim okolnostima.

Sretan Vam Uskrs!


napisao > Denis Lešić

Ilustracija: The New York Times

ONI KOJI SU SE DO SADASAMI BRINULI O SEBI TREBATI ĆE POMOĆ

Kako pandemija korona virusa ne posu-staje tako se pojačavaju i ekonomski pro-blemi. Prvi evidentirani problemi uzrokovanisu prekidom opskrbnih lanaca u mnogimindustrijama a sektor transporta putnika go-tovo je potpuno stao. Turistička putovanjasu se prva našla pred bezdanom krize. Ho-telijeri i ugostitelji također. Tu su i turističkeagencije i mnogi drugi …. Na te pojave sepromptno ukazalo i prilično brzo reagiralo.Prvi cilj je očuvanje radnih mjesta uz mjerunadoknade minimalne plaće za one koji suonemogućeni u poslovanju. Uz to idu i mjereodgode, odnosno oprosta poreznih davanja,davanja na plaću. Paušalistima je umanjenaturistička pristojba za 50%, ukinuta ona napomoćne krevete. Još se razrješuje „gordijskičvor“ sa porezom na dohodak i čekaju semjere olakšica od strane jedinica lokalne sa-mouprave.

„NEVIDLJIVI“ LJUDI – NEVIDLJIV PROBLEM

„Iznajmljivači“, kako se naziva građaneRepublike Hrvatske i EU zemalja kao i EEPkoji pružaju usluge smještaja turistima u svo-

jim nekretninama nisu do sada percipiranikao populacija potrebna pomoći. Prema evi-denciji Hrvatske turističke zajednice ovomuslugom se bavi nešto više od 100.000 nosi-telja odobrenja za rad koji raspolažu sa neštoviše od 600.000 postelja i ostvaruju oko 50%svih noćenja u Republici Hrvatskoj. Ne rije-tko se „od stabla ne vidi šuma“, pa je poslje-dnjih nekoliko godina sva sila medija podu-prtih članovima akademske zajednice„upirala prstom“ u te „kulake“ koji se bezo-brazno bogate sa „mizernim poreznim ob-vezama“.

Obično ljudi koji paušalno donose ocjene,primjere svojih tvrdnji nalaze u svojoj ne-posrednoj okolini. Vjerovatno znajući po-jedince koji su investirali ne mali novac umondene vile a da zapravo i nisu stalni sta-novnici turističkih mjesta, taj su primjer „na-padači na iznajmljivače“ koristili kao glavnimotiv potpuno promašene teorije. Velikavećina skromnih ali bitnih „iznajmljivača“ostala je nevidljiva.

KRIZA RAZOTKRIVA ISTINU

Zahvaljujući upornosti Martine NimacKalcina, predsjednice Zajednice obiteljskogturizma HGK, HGK je, po pri puta napravilaozbiljniju anketu strukture „iznajmljivača“ iutjecaja „korona krize“ na njihov život.Prema anketi objavljenoj 30.3. na uzorku od

2.200 ispitanika 90% „iznajmljivača“ većosjeća posljedice „korona krize“. 60% njihštetu procijenjuje na 50.000 kn. To se po-klapa sa prosječnim primanjima na godišnjojrazini domaćinstva koja pružaju uslugusmještaja turistima . 42% ispitanika posjedujesamo jednu smještajnu jedinicu a 20% njihima kategorizirane 4 stalne postelje. Opetblizu hrvatskog prosjeka koji iznosi 6 posteljapo rješenju.

Ono o čemu smo u više navrata pisali i našto smo upozoravali, pokazalo se i u rezulta-tima ove ankete. 47% svih ispitanika su umi-rovljenici a 40% ispitanika je izjavilo da beznavedenih prihoda neće moći „sastaviti karajs krajem“.

PRELAZAK GRANICE SIROMAŠTVA

Zašto je to tako ? Prema podacima za 2018.godinu prosječna mirovina je iznosila2.500,00 kuna, međutim čak 50% umirov-ljenika ima mirovinu do 2.000,00 kn. Akouzmemo vrijednost prosječne mirovine od2.500,00 kn pomnoženu sa 12 mjeseci dobitićemo godišnji prihod od 30.000 kn. Prido-damo li tome onaj prosječni godišnji prihodod „iznajmljivanja“ u iznosu od 45.000,00kn dobiti ćemo ukupan prihod umirovlje-nika od 75.000,00 kn za godinu dana. To jemjesečni prihod od 6.250,00 kn što je neštomanji iznos od prosječne neto plaće u Re-publici Hrvatskoj (6.448,00kn). Kada uspo-redimo cijenu osnovne mjesečne „potrošačkekošarice“ koja je za 2018. iznosila 7.533,31kn, vidimo da se i sa navedenim primanjimatreba naviknuti na odricanja za preživljava-nje. No što se događa kada mjesečni prihodiostanu na razini 2.500,00 kn ili manje ? Pragza „ulazak u zonu siromaštva“ je 2018. izno-sio godišnji prihod od 29.820,00 kn. Značiumirovljenici koji ostvaruju mirovinu od2.500,00 i manje kuna, žive na granici ili usiromaštvu.

Do sada su upravo umirovljenici na Ja-dranu ali i svi oni u gradovima i na kontine-ntu koji su se posljednjih godina počeli baviti„iznajmljivanjem“, „popravljali“ svoje miro-vine prihodima od turizma.

IZOSTANKOM PRIHODA ODTURIZMA NAJMANJE NOVIH50.000 DOMAĆINSTAVAULAZI U SIROMAŠTVO

I dok 1/3 anketiranih iskazuje, osim „iz-najmljivanja“ i poslovanje i kroz obrt ili tr-


5. T R A V N J A 2020. N E D O P I N E Z I Ćturizam

POSLJEDICE IZOSTANKA PRIHODA

govačko društvo, također povezano sa tur-izmom, pa sa tog naslova može koristiti do-nijete posebne mjere Vlade Republike Hr-vatske, umirovljenici-„iznajmljivači senemaju čemu nadati. Oni su i do sada bili„nevidljivi“.

Kod umirovljeničkih domaćinstava čak ikada dva člana primaju prosječnu mirovinu,taj je prihod također niži od prosječne „po-trošačke košarice“ i od jedne prosječne netoplaće. To je porazna činjenica koja je već do-bro poznata. Međutim do sada se ignoriralačinjenica da je oko 50.000 umirovljeničkihdomaćinstava i gotovo 100.000 umirovlje-nika bilo samoodrživo zahvaljujući upravoprihodima od turizma. To nije sve. “Iznaj-mljivanjem” su se “pomagali” i brojni sezon-ski radnici, oni u invalidskim i prijevreme-nim mirovinama pa i oni bez ikakvih drugihprihoda. Ti će ljudi bez prihoda od turizmatrebati pomoć za preživljavanje.

HRANA, VODA, ENERGIJA –OSNOVNI ŽIVOTNI RESURSI

U vremenima krize poduzimaju se pose-bne mjere. Osjećamo ih svakodnevno krozuvjete života propisane od strane naciona-lnog stožera civilne zaštite i stožera nižih ra-

zina. To se za sada odnosi na borbu sa eide-mijom korona virusa. Slično se može očeki-vati za par mjeseci kada nastupi žestokaborba sa ekonomskim posljedicama epide-mije. Svaka odgovorna vlast već sada sagle-dava i taj problem. Velikom postotku od 19%ljudi koji žive u siromaštvu u Hrvatskoj, pri-družiti će se, vjerovatno, i „nevidljivi iznaj-mljivači“.

DRŽAVA NA ISPITU

Hoće li svima biti dostupne osnovne žive-žne namirnice , energija, pitka voda ? S čimeće to platiti ? Kako osigurati samodostatnost? Može li Hrvatska uposliti sve što joj stojina raspolaganju za osiguranje osnovnih re-sursa svakom svom stanovniku u predstoje-ćem teškom razdoblju ? Mora li Hrvatska50% hrane uvoziti ? Tko upravlja izvorimavode ? Da li je “tinjajuća ideja” privatizacijeHrvatske elektro privrede pametna ideja ?To su osnovna pitanja koja se nameću ovihdana .

Za sve socijalno ugrožene slojeve stano-vništva u narednom će razdoblju trebati osi-gurati temeljne resurse za život. Energija,voda i hrana od strateškog su značaja za op-

stojnost stanovništva . To su resursi koji mo-raju biti pod kontrolom od naroda izabranevlasti. Svakom stanovniku Republike Hrvat-ske u kriznim vremenima ove resurse trebaučiniti dostupnima. Nitko ne smije biti gla-dan, žedan i bez energije. Zato i imamo dr-žavne monopole, državne rezerve, u kriznimrazdobljima i sustav bonova za „plaćanje“ovih resursa. Ovi resursi moraju biti osigu-rani na vrijeme, vlastitim snagama i u do-statnim količinama. Njihova dostupnost nesmije ovisiti o uvozu niti o volji i cijeni pri-vatnog sektora.

BRIGA ZA “NEVIDLJIVE”

Pitate se kakve veze ovo ima sa turizmom? Turizam je godinama omogućavao izba-lansiranu socio-ekonomsku sliku zemlje sadovoljno prihoda za minimum socijalnihprava svakom građaninu Republike Hrvat-ske. Turizam nose tisuće malih „nevidljivih“sudionika na svim razinama usluge. Ti suljudi radili za sebe i za zajednicu dok god suto mogli. Govorimo o desetljećima. Sada jevrijeme da se misli i na te ljude.

nedopinezic.com


OD TURIZMA ZA „NEVIDLJIVE“

Kao stručna suradnica - terapeut uDomu za starije osobe „MaliKartec“ čitateljima predstavljam

Program kognitivnog treninga. Dvomje-sečni Program kreirala sam na osnovi su-vremenih znanstvenih i stručnih spoznajas područja psihologije i neurologije.Provedba programskih vježbi osnažujementalne kapacitete korisnika i prevenirademenciju tako što obnavlja i održava nji-

hove saznajno - opažajne mentalne pro-cese.

Mozak je najvažniji organ ne samo zaprocese razmišljanja, pamćenja i pažnjenego i za osjećaje i volju. Mozak je našnajmoćniji alat za rješavanje problema.Pomoću mozga zamišljamo, volimo isanjamo. On kontrolira naše vitalnefunkcije: tjelesnu temperaturu, krvni tlak,disanje, spavanje... Prima, obrađuje, spaja

i tumači informacije koje dobiva putemčula vida, sluha, okusa, dodira i mirisa.Kontrolira naše kretanje i držanje: hoda-nje, trčanje, sjedenje, stajanje.

Kako starimo tako se i mozak mijenja,uključujući smanjenje tkiva mozga, sma-njenje protoka krvi i komunikacije izme-đu moždanih stanica. Sve te promjenemogu ometati intelektualno funkcionira-nje, posebno učenje i pamćenje. No, kaošto vježbanje s utezima pomaže boljemmišićnom tonusu tako vođenje zdravognačina života i redovite ciljane vježbemozga pomažu povećanju spoznajne pri-čuve mozga. Mozak trebamo držati u štoboljoj mentalnoj kondiciji jer takoneuralne mreže stvaraju nove putove zastizanje od točke A do točke B.

Upravo je spoznajna pričuva ta koja seaktivira kad smo u kriznoj situaciji ipomaže nam u bržem i kvalitetnijem opo-ravku. Ovo je ponekad od životne važno-sti, osobito u starijoj dobi jer su često pri-sutne razne neurološke i kardio-vaskular-ne bolesti. Konačno, kvaliteta i brzinaoporavka bitna je za kvalitetu života inaše odnose s drugima.

Treninge u Domu održavamo dva puttjedno po jedan sat. Svaki od 16 terminačini kratko uvodno predavanje o značajumozga i preporuke za održavanje dobrementalne kondicije. Slijede neurobičkevježbe utemeljene na ne-rutinskim nači-nima razmišljanja i kretanja i njihovu dje-lovanju na mozak. Svaki trening sadržavai po jednu do dvije vježbe opažanja i pam-ćenja, vježbe s riječima, vježbe pozornostii vježbe logičkog zaključivanja.

Izraz „neurobik” prvi je put prije 10godina uveo neurobiolog, dr. sc.Lawrence C. Katz, s hipotezom da men-talne vježbe, posebno one koje na novinačin opterećuju mozak, mogu potaknutirast novih dendrita i neurona. Teorija jeda većina ljudi obavlja mnoge radnjerutinski, poput uvijek istog jutarnjegrituala. Te aktivnosti postaju toliko auto-matske da od mozga zahtijevaju sve manjiangažman. Međutim, da bi mozak ostaovitalan, on ne treba rutinu, nego nove iza-zove. Izvanredne aktivnosti pak proizvo-de više neuroprijenosnika i snažnije utje-ču na mijenjanje i jačanje neurona i sina-psi (mjesto komunikacije između dvajuneurona).

Evo primjera neurobičke vježbe: potre-bno je pisati nedominantnom rukom!Ako ste dešnjak, cijeli dan ili čak cijeli tje-


D O M Z A S T A R I J E O S O B E „ M A L I K A R T E C “ K R Kzlatno doba

Kognitivni trening

dan, kad god trebate nešto zapisati, učinite to lijevom rukomodnosno desnom ako ste ljevoruk. Pokušajte i četkati zubenedominantnom rukom. Ovom ćete vježbom aktivirati onedijelove mozga koje inače ne uključujete u obavljanje svakodne-vnih aktivnosti.

Drugoj neurobičkoj vježbi je svrha potaknuti mozak da raz-mišlja o alternativama svakodnevnim stvarima. Potrebno jeodabrati neki uobičajeni predmet kao što je spajalica za papir,čačkalica ili škare. Nastojte osmisliti što više mogućih uporabanavedenog predmeta.

Evo primjera za što se sve može upotrebiti spajalica: pista zamikro autiće, lemilica (zalijepi se za upaljač i dobijemo jednosta-vnu i uspješnu mogućnost topljenja plastike), mini postolje zaram za sličice, zamjena za figurice u društvenim igrama; iglica zagraviranje na drvetu ili plastici, bušenje rupe u ljepilu koje sezačepilo, vježbanje „pincetnog hvata“ kod djece s teškoćama urazvoju, odvezivanje čvorova, odvijač, mnogo spajalica u nekojposudi kao glazbeni instrument!

Evo primjera i jedne vježbe iz Programa, čija je svrha osnaži-vanje pažnje i poticanje povezanosti među moždanim polutka-ma.

Pred Vama je spisak riječi koje su napisane raznim bojama.Krenite redom, od prve riječi tako da izgovarate naglas boju

kojom je napisan tekst. Dođite do kraja, a onda u obrnutomsmjeru ponovite to isto.

Jedna od najvažnijih i najviše ponavljanih preporuka za kori-snike Programa je: „Smijte se!“ Preporuka ima svoju znanstvenopotvrđenu osnovu jer smijeh višestruko pozitivno utječe na tije-lo: temperatura tijela raste i toplije Vam je, a bilo i krvni tlak sesmanjuju. Dok se smijete, mišići se napinju, a zatim opuštaju.Disanje postaje dublje. Razina kisika se podiže, što pogodujekardiovaskularnom sustavu, podiže energiju i smanjuje nape-tost. Konačno, smijeh jača imunološki sustav! Sukladno ovojpreporuci, svaki trening završavamo pričanjem šala. Međusudionicima prvog ciklusa treninga je najomiljenija bila sljedeća- Govori tata malom Ivici: „Ako danas iz matematike dobiješjedinicu, ja i ti se više ne poznajemo!“ Kad se Ivica vratio izškole, tata ga je upitao: „Što si dobio iz matematike?“ A Ivica ćena to: „Tko si ti!?“

U vedrom raspoloženju prvi ciklus kognitivnog treninga jezavršen 6. ožujka. Najmlađa sudionica imala je 73, a najstarija 95godina. Vrjednovanje treninga putem skupnog intervjua poka-zalo je da su im neke vježbe bile lakše, a neke teže, ali da nitijedna nije bila preteška. Najlakše su im bile osmosmjerke koje surješavali kao „domaću zadaću“ van termina treninga. Najteže jebilo stajanje na jednoj nozi i jedna od neurobičkih vježbi kontra-lateralnih pokreta. Kontralateralni pokreti su istovremenipokreti suprotnih strana tijela – lijeve ruke i desne noge na pri-mjer. Ovi pokreti spajaju lijevu i desnu stranu tijela te tako poti-ču vezu između moždanih polutki i tako razvijaju motoričkesposobnosti.

Sve sudionice i sudionici koji su redovito pohađali trening,dobili su potvrde i izrazili zadovoljstvo i ponos što su bili aktivniu održavanju svoje mentalne kondicije.

Ljiljana Kordić, dipl. psiholog


Učenici su u Kraljevici najprije po-sjetili Nacionalni centar tehničkekulture koji ostvaruje programe

Hrvatske zajednice tehničke kulture s ci-ljem nadopunjavanja redovne nastave teh-ničke kulture, pružanja mogućnosti ma-terijalnog oblikovanja i stvaranja tepopularizacije praktičnog rada u nastavitehničke kulture aktivnim sudjelovanjemučenika u izradi ukrasno-uporabnih pred-meta u neposrednoj stvarnosti. Naglasakje na tehničkim radionicama (modelar-stvo, robotika, strojarstvo, elektrotehnika,obrada materijala) koje su uvijek u kore-laciji s ostalim nastavnim predmetima. Ra-dionice su poticajne, razvijaju kreativnost,maštu i motoriku, razvoj kritičkog mišlje-nja i promatranja, lakše pamćenje, lakšuprimjenu naučenog te samostalnost uistraživanju i zaključivanju. Učenici su seokušali u modelarskoj radionici u izradipraktičnog rada „Košarice za pisanice“.Nakon upoznavanja s pravilima i načinomrada na stroju UNIMAT Basic 1 uz men-torstvo vrlo susretljivih djelatnika Centra,učenici su započeli s izradom uporabnogpredmeta. Nakon izrezivanja potrebnihdijelova, učenici su pobrusili sve potrebnedijelove, zalijepili i konačno spojili sve ufunkcionalnu košaricu koja će itekako po-služiti za vrijeme uskršnjih blagdana.

U drugom dijelu terenske nastave uče-nici su se upoznali s povijesnim lokalite-tima Kraljevice koji podsjećaju na neka-dašnju važnost ovog grada kao lučkog,trgovačkog, ali i brodograditeljskog sre-dišta. Prošetali smo gradom prema Bro-dogradilištu Kraljevica koje je kao prvobrodogradilište na istočnoj strani Jadrana1729. osnovao habsburški car Karlo VI.U njemu su se gradili jedrenjaci i paro-brodi, a nakon obnove u II. svjetskom ratubombardiranog brodogradilišta, od 1946.do stečaja 2012. u njemu je bilo naprav-ljeno 197 brodova; od trgovačkih, putni-čkih i vojnih do trajekata. Učenici su u iz-ložbenoj dvorani brodogradilištarazgledali 30-ak maketa, slika, crteža, fo-tografija i nacrta sagrađenih brodova tesačuvanog starinskog brodograditeljskogalata. Pažnju učenika privukao je i jedanuz rivu privezani veliki ruzinavi brod, ne-kad legendarni brod - Titov Galeb oko či-jeg se obnavljanja u posljednje vrijeme di-gnulo puno medijske prašine, a koji bi usklopu velikog projekta Rijeka 2020 Eu-ropska prijestolnica kulture trebao postatinova gradska atrakcija i plutajući povijesnimuzej.


škola

Šestaši u Kraljevici povezali U Kraljevici je 3. ožujka 2020. održana terenska nastavaza učenike 6. a i 6. b razreda OŠ „Fran Krsto Frankopan“MŠ Krk iz tehničke kulture i povijesti u pratnji učiteljicaMarije Prihode Perišić i Dine Valković.

Ime Kraljevica potječe od tal. Porto Rešto znači kraljevska luka, naime u sre-dnjem vijeku bila je najprije luka gradaHreljina pa ugarskih kraljeva, a potom iugledne plemićke obitelji Zrinskih koji suse ženidbenim vezama povezali i sa kne-zovima Krčkim Frankopanima. O slavnimvelikaškim rodovima šestaši uče na nastavipovijesti stoga smo ovaj posjet Kraljeviciiskoristili i kako bi razgledali jedan od nji-hovih najpoznatijih posjeda. To je DvoracNova Kraljevica koji je doživio neslavnusudbinu i pljačkanje nakon Urote zrinsko-frankopanske u kojoj su ubijeni Petar Zrin-ski i Fran Krsto Frankopan po kojem našaškola nosi ime. Dvorac je obnovljen uokviru velikog projekta Primorsko-goran-ske županije pod nazivom Putovima Fran-kopana te je postao jedan od interpreta-cijskih središta frankopanske povijesti. Uzstručno vodstvo učenici su se upoznali sbogatom ostavštinom Frankopana pro-dubljujući i proširujući znanja o slavnimFrankopanima i Zrinskim koje su stekli ti-jekom nastavnih sati povijesti.

U Kraljevici su šestaši na zanimljiv načinspojili sadržaje nastave tehničke kulture izavičajne povijesti što je podržao i naš ra-vnatelj Serđo Samblić te Grad Krk koji jefinancirao troškove realizacije ove terenskenastave na čemu najljepše zahvaljujemo uime učenika i roditelja.

Marija Prihoda Perišić, učiteljica tehničke kulture

Dina Valković, učiteljica povijesti


tehničku kulturu i povijest

Uponedjeljak, 2. ožujka 2020. godi-ne umro je u Zagrebu, u 95. godi-ni života, Tomislav Lovrić, pro-

fessor emeritus zagrebačkog Sveučilišta.Tomislav Lovrić rođen je u Baški 10.

prosinca 1925. godine u obitelji Blaženke(r. Barbalić) i Klementa Lovrića. U rod-nom mjestu pohađao je osnovnu školukoju je naposljetku završio u Crikvenici.Srednjoškolsko gimnazijsko obrazovanjedobivao je u Krku, Šibeniku, Zagrebu i naSušaku gdje je 1946. godine maturirao. Utim srednjoškolskim danima počeo sebaviti sportom, naročito tenisom i nogo-metom. Ta strast ispoljila se igranjem ubašćanskom Nogometnom klubu Vihorčiji je bio dugogodišnji kapetan.

Visoko obrazovanje polazio je uZagrebu na Poljoprivredno-šumarskomfakultetu na kojem je diplomirao 1952.godine. Nakon završenog studija vratio seu Bašku i sudjelovao u realizaciji izgra-dnje Tvornice za preradu rajčica„Bodulka“ u Jurandvoru, u kojoj je biotehnički rukovoditelj i upravitelj. U istomrazdoblju, od 1952. do 1957. godine,radio je u riječkim tvornicama „Mirna“ i„Tvornici ambalaže“. Zanimljivo je daupravo tada počinje njegov prosvjetni radi to u bašćanskoj osnovnoj školi u kojoj jedržao nastavu iz kemije, glazbene kulture,likovne kulture, tjelesnog odgoja, apovremeno i njemačkog jezika. Glazbenoobrazovanje i ljubav prema glazbi prenioje u bašćansku sredinu vođenjem škol-skog Dječjeg i Mješovitog zbora koji jeimao zapažene rezultate i uspjehe o čemugovori rukopis skladbe Mantinjada itanac koju je poznati kompozitor IvanMatečić Ronjgov, uz posvetu, poslaoMješovitom zboru kao priznanje kvalite-tne suradnje.

Angažman i uspješan rad protezao je nasva područja bašćanskog društvenog igospodarskog života. Na osnivačkojskupštini Turističkog društva Baška, odr-žanoj 1952. godine, izabran je u njegovUpravni odbor. Ne zanemarujući daljnješkolovanje, upisao je 1959. godine posli-jediplomski studij na Prehrambenomodjelu Tehnološkog fakulteta u Zagrebu.Doktorirao je 1964. godine radom izpodručja biotehnologije pod nazivom„Utjecaj fizikalnih i kemijskih faktora naobojenost i stabilnost nativne boje kodproizvodnje i skladištenja sokova višnje ikupine”. Na istom fakultetu, izabran je zaasistenta na kolegiju Opća tehnologija

živežnih namirnica, a potom 1960. godinei za stalnog predavača na novom kolegijuTehnologija voća i povrća. Bili su to poče-ci izučavanja prehrambene tehnologije nanašem prostoru, a profesor Lovrić vodioje nastavu na Tehnološkom fakultetu kaopionir navedene struke, usavršavajući seu talijanskoj Parmi.

Svoje teoretsko i praktično znanje širioje izvan Zagreba. Utemeljio je i predavaonekoliko kolegija na fakultetima uOsijeku, Ljubljani i Tuzli. ProrektorSveučilišta u Zagrebu postao je 1972.godine i na toj funkciji ostao je narednečetiri godine. Nakon toga odlazi u Osijekgdje do 1980. godine obnaša funkcijuprvog dekana Prehrambeno-tehnološkogfakulteta. Dekansku funkciju nastavlja uZagrebu na Prehrambeno-biotehnolo-škom fakultetu do 1984. godine kada pre-lazi na Prehrambeno-biotehnički institutkojim će ravnati u petogodišnjem manda-tu. Na fakultetima u Osijeku i Zagrebuosnovao je nekoliko znanstveno-istraži-vačkih laboratorija.

Impozantna znanstvena i stručnabibliografija Tomislava Lovrića sadrži135 objavljenih radova, dvije stručneknjige, studijske udžbenike, brojne studi-je i ekspertize. Također, brojni su projektikoje je vodio ili sudjelovao u njihovimizradama. Rad na projektiranju i izgra-dnji pogona za preradu voća, povrća ilako pripremljive hrane odveo ga je u

Italiju, Alžir, Njemačku, Dansku, Švedskui Venezuelu. Za svoj pedagoški i znan-stveni rad primio je brojne nagrade i priz-nanja od kojih su najvrjednije:Republička nagrada za znanost NikolaTesla (1982.), Certificate of Appreciatonza znanstveno-tehničku suradnju(SAD,1988.), Odličje za znanstvena dosti-gnuća: Red zvijezde Danice s likomRuđera Boškovića (1995.), NagradaHAZU-a za znanstvena dostignuća izpodručja biotehničkih znanosti (1997.),Priznanja za rad u visokoškolskoj nastaviSveučilišta u Zagrebu, Osijeku (2001.) iLjubljani, Državna godišnja nagrada zaznanost za životno djelo (u području bio-tehničkih znanosti, 2007.), Zlatna kunaza životno djelo Hrvatske gospodarskekomore (2007.).

Nakon dugogodišnjeg rada umirovljenje kao redoviti sveučilišni profesor 1996.godine. Za doprinos u razvoju biotehni-čkih znanosti Sveučilište u Zagrebunagradilo ga je dodijelivši mu 1998. godi-ne počasno zvanje professor emeritus. Bioje redoviti član Odbora za proizvodneznanosti Razreda za tehničke znanostiHAZU-a, Znanstvenog vijeća za poljopri-vredu i šumarstvo, Sekcije za preradupoljoprivrednih proizvoda, Hrvatskogdruštva prehrambenih tehnologa, bioteh-nologa i nutricionista, Institute of FoodTehnologists (Chicago, SAD). UMeđunarodnu akademiju znanosti i teh-nologije (IAFoST, Fellow of TheInternational Academy of Science andTechnology) primljen je 2009. godine nasvečanosti održanoj u Republici JužnojAfrici.

Tomislav Lovrić bio je avangarda bio-tehničke znanosti na hrvatskom prostorui utirao je put generacijama koje su slije-dile. Njegov prvi asistent, Dr. MarijanBošković napisao je: „Profesor Lovrić i javrlo smo slično sagledavali dovršenogdiplomiranog stručnjaka kao nekog tkose odlikuje sposobnošću vođenja i možepovesti druge za sobom.“

Generacije negdašnjih studenata, rad-nih kolega, prijatelja i znanaca oprostilisu se od prof. Lovrića 5. ožujka na zagre-bačkom groblju Mirogoj. Dva dana posli-je i Bašćani su se oprostili od svog profe-sora na mjesnom groblju sv. Ivana.

Počivao u miru!

Tvrtko Božić


in memoriam

Tomislav Lovrić10.12.1925. – 2.3.2020.

Kad umire čovjek,umire dio svijeta.I zemlja postaje teža,iskusnija i ljudskija.I veća za jednu ranu, i dublja za jednu jamu.

J. Franičević

Teško nam je suočiti se sa stvarnošću i rećiSlavku „zauvijek Bog“. I kada je otokom pro-hujala vijest, da nas je ovaj dragi i plemenitičovjek napustio, ostali smo zatečeni, tim višešto je do zadnjih dana, kao i cijelog životaoko sebe širio veselje i vedrinu. Ali „čovjeksnuje, a Bog određuje“ ili kako pjesnik kaže„preko modre rijeke valja svima proći“, ne-kome prije nekome kasnije.

Slavko Kosić rođen je u Vrhu 8.8.1948. uvelikoj obitelji od oca pok. Josipa i majkepok. Antice rođ. Mrakovčić. Bila su to teškavremena, pa je Slavko govorio: „Kako dite imladić više san bil lačan, nego sit. Va našojkući ni jedino falilo kumpanije i veselja. Ivavik se kantalo: ja san z mala kantival prvoz babu, onput z ocen, z brati Osipon i Ivon izi sestru Tonicu. Otac je znal sopit va sopelu,pak mi se je to zapježalo. Sam san se počelučit sopit, a onput je prišal brat Ive, ki je većznal dobro sopit. Rekal je da mora poć sopitna Košljun, na pir jenomu paru zi Punta, danima kumpanja da gren ja šnjin sopit. Kakokada ja neznan dobro sopit. Tri četiri večerismo sopili i to nan je šlo jako dobro. To jebil moj “prvi nastup“, a od toga pira krozsve leta neznan broja od piri kadi san sopil,a ni mesta neznan zbrojit kadi san zi sopelubil.“

I zaista nema mjesta na otoku i šire, gdjeSlavko ni sopil: na svim Krčkim festivalima,Smotrama mladih kantura i sopaca u Pine-zićima, danima Ivana Matetića u Ronjgima,na Skupštinama udruge kantura i sopaca, čijije bio aktivni član, na raznim obljetnicama,susretima i manifestacijama…

Slavko je uz „Mantinjadu“ mnogo parovapratio na vjenčanje, ali i mnoge otpratio naposljednje putovanje.

„Zahvaljujuć sopnji“ priča Slavko:“našpa-ral san dinari za kupit veštid“, a onda se

Slavko i oženio. Sa suprugom Marom dobioje šestero djece: četiri kćeri i dva sina. Zapo-slio se u HEP-u, ali jedna plaća nije bila do-voljna za tako veliku obitelj. Po završetkuradnog vremena, čekalo je Slavka „drugo ra-dno vrijeme“, teže od prvoga, do duboko unoć. Zajedno sa svojom marljivom ženomMarom bavili su se poljoprivredom i uzgajaliveći broj krava i ovaca. Djeca su odrasla ipoženila se. Slavko i njegova Mare mogli sukonačno malo odmoriti u njegovoj mirovini.Uskoro Slavka pogađa težak udarac, pred trigodine iznenada mu umire supruga Mare,njegova suputnica, s kojom je kroz život di-jelio dobro i zlo. Govorio je Slavko: „Ne mo-reš niš prepravit u život, aš ti je sve sujenood Onoga odozgora.“ Bio je uzoran vjernik ina svoje nevolje odgovarao:“Hvala Bogu,moramo naprvo“. Iako Slavko nije imao neke„velike škole“ imao je tu svoju jednostavnu„mudru filozofiju“, po kojoj je pošteno živio,uzornim životom, po kršćanskim načelima.Za svakoga je imao lijepu riječ, zračio je po-

sebnom vedrinom i zato je imao bezbroj pri-jatelja i znanaca, koji su ga u velikom brojuispratili na njegov posljednji put, i stari imladi iz svih mjesta našega otoka.

„Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno jesrce naše, dok se ne skrasi u Tebi …“ (sv.Augustin)

Za sve dobro koje je Slavko za života činionagrađen je i sada se skrasio u beskraju rajskeljepote i mira, zajedno sa svojim dragima,koji su tamo prije njega pošli. A mi koji smoovdje uvijek ćemo ga se sa zahvalnošću sje-ćati i spominjati.

Radmila Borović


Slavko KosićKosar

8.8.1948. – 29.2.2020.

N A S P O M E N

ZAHVALA

Pok. Slavku Kosiću –Kosaru

Dužni smo se posebno zahvaliti pok.Slavku Kosiću – Kosaru. On je bio„naš“ iz Krasa. A on se u Krasu osjećao„doma“. Dugi je niz godina, svake ned-jelje dolazio u naš Društveni dom igratikarte. Znali smo ga svi i u svaku je našukuću dobro došao. Dvadeset godinabio je sopac naše folklorne grupe KD„Sv. Juraj“ Kras, pa smo ga 2001.g. pro-glasili „počasnim članom“. Svake jeAntonje (zaštitnik Krasa je sv. AntunPadovanski) bio nazočan na sv. Misi ipučkoj fešti, a tako i na svim kulturnimdogađanjima u Krasu. Našu je folk-lornu grupu pratio na Krčkim festival-ima i na putovanjima. Uvijek je našaovremena da otprati i mnoge naše poko-jne.

Osjećao se Slavko naš, a mi smo muzato duboko zahvalni. Uz dužno poš-tovanje, veliko mu hvala za sve. Ostajeu našim lijepim sjećanjima i uspome-nama.

Krasani i članovi KD „Sv. Juraj“ Kras

Zaroniti u morske dubine, osluhnuti ti-šinu i vidjeti neviđeno. Zvuči kao poziv naturističko ronjenje. Ovaj put, međutim,ronimo s gospodinom Ivanom Volarićemkoji je cijeli svoj radni vijek proveo obav-ljajući zahtjevne pothvate pod morem.

Rođen je 1936.g. u velikoj obitelji. Pro-veo je djetinjstvo u Vrbniku, sa šesterobraće. Nakon četiri razreda osnovne školeroditelji su htjeli da ostane doma. Ali svisu išli dalje u školu, pa je i on odlučio daide, makar u internat na Košljun, za fratra.Ma ki bi nan ondat denes ovu štoriju pravil!Međutim, školu u Košljunu su zatvorili ipreko krčkog internata, završava u školi uRijeci, na Kozali. I tako svisoka, more jezvalo. S prijateljem je dalekozorom pro-matrao brodove u luci pred Rijekom.Znalo ih je biti i sedamdesetak. Bilježili suoznake na ciminjerima i crtali zastave kojesu se vijorile na brodovima. Tako su se ot-vorila prostranstva i možda je to bio prvikorak prema moru koji će postati njegovživot.

Nakon kratkog povratka doma moralose u vojsku, duge tri godine. Tamo je za-počeo svoj životni poziv i reći će: „I ondatsen šel tamo kamo sen šel. I mislin da sendobro udelal. Va vojskoj sen počel ronit.“

S Brodospasom kreće velika životnaavantura: Aleksandrija, Grčka, kanaliSueza, Port Said, Iran, Perzijski zaljev, Me-sina… I nešto bliže: Bakar, Punat, Valbi-ska, Omišalj, Voz, Krčki most, Kraljevica,Pag, Šibenski most, Lora, Župa Dubrova-čka, Boka, rijeka Drina, Bajina Bašta, avjerni su mu pratioci svjetski proslavljenaBrodospasova plovna dizalica Veli Jože ibrza brodica Junak. Rezidbe brodova, rud-nici, vojna pošta, hidrocentale, trajektninavozi, osiguranje probnih vježbi podmor-nica, raščišćavanje plovnih kanala, izvla-čenja potonulih i nasukanih brodova…

„Jer če moreš pod moren vidit ne morešsvuda vidit. Greš Krasi ćeš čudo vidit. Vidišod gori sve, al pod morem to je nič nevjero-jatno, posve drugačije. Ali ne bit pod moreni delat ovaj naš posel. Pod moren je lipo,divota. Nigdir ni lipje. Razbiješ kamičić,malo se zmekneš, veće pride ribica i morešju ćapat. Drugačiji je doli svit. Al toga sedajviše ni. Niki ne voli roštanju. Gorika rošta


Razgovarala Željka Dobrinčićrazgovor

Pod moren je istinaIvan Volarić

kompresor, agregati delaju. Seki oće svojmir. Sekomu bin preporučil ronit samol nedelat ono če sen ja delal. To neka gredu oniki su za to, ko če sen ja bil. Drugi nekagredu onako za sport aš ni ti bojega sportai neka uživaju va lipoti mora. Denes imašmoderna odijela, sve. Nećeš nanci oćutithladnoću. Samol moraš pazit aš dubinaubije čovika. Čovik oće na dubje, na dubjei ondat ga zeme.“

A bilo je tu velikih brojki. Ponajprijeviše od 40 godina ronilačkog staža. Ive jeronio je od 1956.g. do 1992.g. do porinućaraketne korvete Petar Krešimir IV. u Kra-ljevici. U tom je brodogradilištu radio naporinuću 73 broda. Niti jedno porinućenisu htjeli obaviti bez njega. Na rijeciDrini, u Bajinoj Bašti, kada se gradila hi-droelektrana temperatura je vani bila 17ispod nule, a voda 1 ispod nule. A za iz-vlačenje brodova će reći: „A promisli onigambet, seki oni peran ki gre nuter od 90

kil, cilindri od 300 t. Kad si šoto broda, nito bilo lehko, težek posel. Pod moren se biloonoliko koliko je ki mogel. Ovisilo je o du-bini. Do deset metar neograničeno kolikomoreš, već od deset na deje je bilo ograni-čeno. Ako se delalo stalno na 40 m, šlo sena 50 metar postepeno, dan po dan, da setelo nauči na pritisak. Držal sen 5-6 let naj-dubju bragu provelčenu pod brodon na 79m, a inače sen ronil na 85 metar.“

Intervencije su bile zahtjevne. Moralose mudro pristupati svakom poslu. Nijebilo bitno samo napraviti posao nego pro-cijeniti i sigurnost posla. Dolazila bi na-redba, kada se podmornica ne bi moglasama dignuti mora se intervenirati. „PrideVeli Jože, hite se manti na tu dubinu i svemora biti inbragano va roku za dignut ju.Ako to nisi mogel udelat… otpadaš. Kadsmo kasirali brodi, seka naša ekipa je imelanormu koliko železa mora dignut na leto.Veli Jože to je dvizal, drugi su to prihivali

spejat i skrcat va rezalište. Koliko puti gje-daš sve si zrizal, sto puti si po rezu pasal,imaš sve obrizano, a ne popušća, nigdiredrži. Blato je držalo i dok ne popusti nećepoć komad ven. Kapetan je zijal ze diza-lice… nećemo više dica, dica nič ne vaja, niriskiral dizalicu. A mi čekamo napeti dase ne bi grana odlomila. Če ni pasal jedentorpedni brod, malo su udelali vali, VeliJože je udelal livo desno… i poredili smoposel.“

Sanacija i osposobljavanje za rad poplav-ljenog rudnika Podpićan u Istri posebnomu se urezala u sjećanje jer je od njega ži-vjelo 600 rudara sa svojim obiteljima. Ljudisu bili dobri, zahvalni, a teško je to kadashvatiš da ako se to ne napravi, uzet im jekruh. Rudnik je poplavio, rudari su bježalikako su mogli, a voda za njima. Napunilaje i blokirala transportne hodnike, vagonetisu se razletjeli svuda. „Morali smo potpisatda gremo dobrovoljno, a mogli smo doli


ostat ko mačići. Spušćali smo se skroz ru-darsko okno 500 m. Dok nisi udelal prvadva tri ronjenja bilo je teško. Spumpivalase sekcija po sekcija.“ A sjeća se Ive i jedneanegdote. „Mali buldožerić tegejac ni mogelni dvi naše ronilačke boce gori spejat i prišelje jeden Istrijan ze jednin volon i kravicun.Ukrcal je četire naše boce, a živo je hodeloza njin, ni ni osjetilo. I tu sen se spametil…Ive, pe ti ko da si doma z volmi. A blata…a joj… Duralo je misec dan. I ja kad se togasad spametin, to mi je bil najteži posel. Masmo bili srićni da smo juden pomogli damoru nastavit delat i živit.“

Jedan od velikih poslova bio je i sanacijazapaljenog tankera u Perzijskom zaljevu.„Va Labinu smo udelali vize i kartoni zacijepljenje. Dizalica Veli Jože i Junak partilisu tegleć prema Perzijskom zaljevu. Mi smoleteli tamo ze avijonon. Nakrcal sen bavulze ronilačkin odijelon, kacigun, vlnenimimajami. Tamo hrani ni falilo. Sve smo

imeli… i nove agregati za rizat pod moren.A delo je bilo Bogu za plakat. More se dizalopo nikoliko metri. Posel smo skoro finili iče ni jeden kraj zapel za dno, motor je obr-nul pumpnu stanicu, šel je zrak ven, poti-snul se na bragi Veloga Joža. To je bilopriko 1000 ton. Bragi su pucali ko da jegrom opalil, kako je to iskralo. Bubanj ješel na dizalici... Jedva smo spasili kolegu.“

Posla je bilo i na osiguranjima. Kada jeNaser došao u Dubrovnik, došao je s po-zlaćenom jahtom. „Kad su nas pozvali, odi-jela su nan još bila mokra od prvog danaal moralo se poć na osiguranje. Celi Gruž,koliko god ga je smo pasali, dan i noć, akad se počelo danit smo šli ven… a oni sutepihi načinjali. A če da ti rečen koliko senputi pasal Brijuni vokolo naokolo, a nisnogu na Brijuni dal.“ A prisjetio se i planada je trebao s Titom ići na Galebu za In-diju, u osiguranju. Dugo su vježbali i pri-premali se ali na kraju nisu otišli. Nisu

smjeli kao civili. „A kada je Titova jahtaPodgorka morala poć na kraj na malo većiremont… E tu se moralo jako pazit. To segjedalo kadi će leć!“

Temelje Krčkog mosta polagao je kaosamostalni ronilac sa svojim brodom kojegje kupio od Torpeda. Opremio ga je naj-modernijom opremom na ovom području.Bio je na svakoj bušotini, na strani Krčkogmosta, na otočiću Sveton Marku i na kop-nenoj strani. Osiguranje je bilo sve do Ja-dranova, sve zatvoreno. Kontrole su čestodolazile. Al Ive je uvijek govorio: „Nekapridu, neka vide. Ja ću njin pomoć, sve ćunjin pokazat. I kad bin rekel da je sad sve uredu znali bi pitat dal moru poć kontrolatze svojimi judi. Ja bin se bil za glavu ćapal.Hvala Bogu, hote! Lehko će se popraviitprije nesriće, a kad se nesrića dogodi višeni pomoći, niki štetu mora podnosit. Morase stručno delat. Ono gori će ostat, ćeš lehkozakrpat kada god te je voja, al rabi nać


I V A N V O L A R I Ćrazgovor

kuda more probija. Propeli delaju, velebrodi ne bi smeli prit bliže da ze propelunpodkopaju školjeru i rivu. Ako ni dobro -popravi. Ako lažeš pod moren boje da tenanka ni. Pod moren je najveći neprijateljlaž. Lagat je najveća krađa, najveća ne-vjera. Moraš bit iskren, pe ćeš živit. I pomoćkoliko moreš i više nego če moreš. Mordaće bit teško reć al moraš imit force reć istinui imit odgovornost. Kada smo rizali brodpod moren bi priši mladi, da su zrizal tolikemetri. A nisu zrizali nanki meter. Morašbit iskren i moraš bit snalažljiv. Delat jedenza drugoga. Živit jeden za dugoga. Al ne-ćemo od toga. To da ti pravin… Lehko kadpride voda od doli, al zrak ima vavik in-tenciju da gre gori… Ma ni ti to… to da tipravin… ne bin. Drugih bin prestršil, al de-nes je sve drugačije. Sve je to život. Samoodgovornost i znanje i sve je legje.“

I ne govori samo o svojim zaslugama.Više puta naglašava da je to bio snažankolektiv, da je vladala nevjerojatna ljubavmeđu kolegama, zajedništvo. Ne može topojedinac sam. „To biš bil skočil za čo-vika… Va ovon poslu ne more drugačije.Moraš mislit na drugih.“ I kako priča idedalje… Zastaje kada treba govoriti detaljeo ovom poslu, i zasuzi oko. „Ovo sen timogel reć, a drugo od posla…“ Nije bilolako. Težak je to kruh.

Kako se ronilac može lako razboljeti, li-ječničke kontrole su bile svaka tri mjeseca.Dobivali su 18 mjeseci za godinu danastaža. Ako se išlo na velike dubine doktorje bio s njima. Uvijek su im liječnici govori:Vi djeco griješite, morate malo stat, tražitza sebe bolji komfor na brodu, boriti se zabolji standard. Šta će vam novac ako izgu-bite zdravlje. „Ma bivala je potriba i rivalismo. Imali smo treninge, vježbe. Položilismo seki i nike druge ispiti. Naučili smo zatimunjera, niki za makinu, signalistu… zakešnje kad prestaneš ronit… Čudo jih je šlokešnje navigat. Oprema je denas moderna,more se čudo deje bit pod moren. Ni takoopasno da ćeš dobit kesonsku bolest. A de-lalo se i ze golimi rukami, a naučiš se. Mismo imeli klasičnu opremu, telefoni za spo-razumit se gori i jeden ze drugin, kacigi zadubinsko ronjenje, jednu za plitko, druguza dubje. Odijelo je bilo od gumiranogaplatna, rukavice pod morem nisu duraliniš. Kad sen prišel doli va drugu klimu, nateplo da če ću ja oblić za ronit? A da mi jedosta samol jedna vlnena maja odozdolaodijela. Kad se to kondenziralo, teplo, mo-kar si ves kot va pećnici. A ako gredu trimaje, jedna ti drži telo, prva je potezalatako da si bil suh znači moral si se oblićisto kot da si va hladnoj Drini. A rukavicesmo više koristili kad smo bili va vodi. Ovalegja oprema je bila diverzantska oprema.To je nuternji krug disanja. Ni ono kad di-

šeš pe gredu brombuli ven. Ide se samo do12 m. A ako si va podmornici moreš i do100 m al moraš brzo izronit ven. Uf… Adeneska mi je najgori ovi misec, ove velepromini, to me ubija.“

A posao na Punti Kaprije bio je presu-dan za susret sa suprugom Cvitom koja jerodom s Murtera, iz Jezera, a koja je većprava Vrbenka, budući da živi u našemVrbniku već više 50 godina.

„Ja bin Vas Ive habala još na ure madoma veće manovraju i stari i mladi.“ Sveono što nije rekao nama reći će Vama. Pe-tra i Stjepane, zapisujte. Duge su zimskevečeri. Ova životna priča zaslužuje više oddvije-tri stranice Vrbničkih vidika. Nije

ovo samo posao od kojeg se živi, ovo jestil života, način razmišljanja… i velikodivljenje i poštovanje prema moru. Nada-sve duboka životna priča koja nosi sa so-bom i radost i tugu, upravo sve ono što ježivot i kakav on ustvari mora biti. Bitno jeiznad svega da nosi poruku… rad, trud,odgovornost, istina, zajedništvo…

A moj kumpanj Božo nikad se ni poh-valil da ga je otec počel učit ronit… „Božopravi nan malo od toga kada budemo nadrugoj proslavi godišnjice osnovne školi.“Puni dojmova ostavljamo Iva koji bi namjoš mnogo toga, sigurni smo, imao za reći.Godinama čovjek više ne može biti aktivanonoliko koliko bi htio i baviti se onime što


najviše voli, što je u samu njegovu bit ut-kano i dio čega ostaje zauvijek. Ivova po-vezanost s morem dio je njegova bića. Ikao da je nekako logično da živi Pod keštel,na strmoj kamenoj litici iznad mora jer natom mjestu čovjek može osjetiti trajnu po-vezanost s plavim prostranstvom, moremkoje život znači. I kako je Ivu more značiloživot kada je s poštovanjem ronio u nje-gove dubine, tako i povezanost s moremostaje zauvijek. Bit šototajer, to je njegovo„ja“… On svoje more voli gledajući ga sadaodozgo, s prozora svoje kuće i ostaje nje-govim čuvarem, a kada ove predivne uspo-mene opet ožive u sadašnjosti drago namje da smo na ovaj način postali dio njih. Irekla bi njegova supruga Cvita: „On je že-lio... gjedat more dokla ji i da mu morešumi dokla spi.„ A rekla bi i „…ma on je imalo tvrdoglav…“ A mi bi rekli: „Ma če jeteta Cvita malo tvrdoglavosti prema svemuče je pasal?!“ Hvala Vam, Ive, na ovomdojmljivom razgovoru i puno zdravlja,svako dobro Vam želimo…. i mirno morei podmorje.

Razgovarala Željka Dobrinčić


I V A N V O L A R I Ćrazgovor

Kuća KRČKOG PRŠUTA

telefon: 051/686-098BOK OD BROZIĆA 40,Vrh

Vrhwww.kuca-krckog-prsuta.com

Drugi dio našeg razgovora s gospodinomKlonimirom Seršićem odnosi se na razdobljenakon rata u kojem je najstajalo civilnozrakoplovstvo. Kako je ovo posebno izdanjeu posebnim vremenima nakon razgovoradonosimo i dio memoara koje je gospodinSeršić zapisao, a odnose se na razdoblje nje-govog djetinjstva i rata.

Sada se vratimo na pitanje kako je počelos njegovom civilnom zrakoplovnom karije-rom (op. ur.).

- Tako sam sa svojom radio stanicom po-slije rata stigao i do Beograda. Tada su skupilisve telegrfiste na dopunski tečaj u Zemun.Nakon nekih mjesec dana počelo se naslući-vati da bi se ponovno moglo letjeti. Dodije-ljeni smo u jednu vojnu jedinicu koja je odr-žavala veze vojnim avionima, a kojima suletjeli i civili.

Živio sam i radio u Zemunu. Igrao sam istolni tenis, a poslije rata u Jugoslaviji nedo-stajalo je mnogih stvari. Kako sam ja letio zaPrag, onda sam donosio svega, među ostalimi stolnoteniske loptice jer je tamo bilo svega.Onda su pak došli Rusi i od tada u Praguviše nije bilo ništa.

Nakon nekih dvije godine od kada samponovno počeo letjeti, još smo bili u vojnimuniformama pa su zaključili da bi treba neštopromijeniti. Odredili su nas pet posada iosnovali JAT.

Imam svoje letačke knjižice u kojima susvi moji letovi zapisani. 10.000 letova je utim knjižicama.

Koliko ste vremena imali dolaziti u Ba-šku?

- Što se Baške tiče, dok sam bio u Beo-gradu bilo mi je daleko. Samo na godišnjiodmor. Poslije kad sam prešao u Ljubljanu,bilo je autom čas posla.

U JAT-u sam proveo 15 godina. Kada sudobili ruske avione onda su se i piloti i mimorali doškolovati. U jednom bi mi se danupisalo 40 letova. To su bila vježbanja, sletite,dodirnete tlo i odmah uzletite, engleski ter-min je “touch and go”. Bila su to neka drugavremena. Ako kotači nisu izišli za slijetanje,ja sam ih “kurblom” izbacivao. Danas je tovjerojatno smiješno.

Poslije su došli veliki avioni pa se letjelo iu Ameriku. 600 puta sam preletjeo Atlantik.Dva puta sam išao u Ameriku i vratio se uistom danu. Kada telegrafija više nije bilapotrebna, završio sam tečaj za navigatora iprešao u Adriu u Ljubljanu. Dolaskom mlaz-nih aviona navigatori više nisu bili potrebni


razgovarao > Denis Lešićrazgovor

Klonimir

pa sam završio za letačkog inžinjera i do krajasvog radnog vijeka 1985. godine radio kao.

Kako je bilo s raspadom Jugoslavije i sproblemima nakon osamostaljivanja Slo-venije, jeste li imali problema?

- U Ljubljani sam nakon prelaska dobio inekakvu malu garsonjeru, što u JAT-u za 18godina nije bilo moguće jer sam bio samac.1990. stižu problemi. Oni su izbrisali svakogatko se nije htio odreći svoga državljanstva, aja se hrvatskoga nisam htio odreći pa 3 i polgodine nisam primao mirovinu. Sada su na-kon skoro dvadeset godine bili prisiljeniisplatiti te mirovine.

Kada ste već sletali svuda po svijetu, jesteli sletjeli kada na Krčki aerodrom?

- Kako ne, imam taj članak i iz novina:“Sletio avion na novi Krčki aerodrom” Kadasu stizale djevojke koje će raditi u Haludovu,piše i da je telegrafist aviona bio iz Baške.Od oko 180 zračnih luka na koje sam sletiobila je i krčka. Ona je pak posebna po boč-nom vjetru. Pred nekoliko godine je došaoavion Ryan aira, a zbog tog vjetra se vratioprazan, a putnici su ostali. To je problem iDubrovnika, 500 puta sam sletio na taj ae-rodrom i znam ga vrlo dobro, ali nemamovremena sada o svim pojedinostima koje jaznam. Svaki aerodrom ima svoje posebnostii minimalne uvijete koji moraju biti zado-voljeni. Mojih je 20 kolega poginulo. Pozna-vao sam pilota koji je bio u zrakoplovnoj ne-sreći koja se dogodila na Krku, i letio sam snjime.

(nastavlja se)


Seršić (2)


K L O N I M I R S E R Š I Ćrazgovor




















n e z a v i s n i p o r t a lo t o k a K r k a

www.otok-krk.org


Foto: Marija Randić Ojovica tempus fugit

Placa 1953. – razglednicaPlaca 12. travnja 2019. Placa 16. srpnja 2019.


zeleni otok

mađarski mrazovac (Colchicum hungaricum)proljetna dugovača (Romulea bulbocodium)

Koje rožice cvatu po Krku zimi i upretproljeće? Nećemo o visibaba-ma, njih ionako znade baš svatko,

a i nisu posebno vezane za sredozemnopodručje. Ima na Krku u to doba godine ipuno zanimljivijih, a manje poznatihrožica, koje vrijedi upoznati i uz koje jelakše prebroditi to uglavnom tmurno raz-doblje.

Sezonu otvara mađarski mrazovac(Colchicum hungaricum), već u siječnju, aponekad (npr. 2019.) već i krajem prosin-ca. On se zaista ne može podvesti pod“prve vjesnike proljeća�, jer je u njegovodoba zima još u punom jeku, ili tek poči-nje. I ne, nije to neki šafran (Crocus),nego upravo mrazovac (Colchicum).Zaboravite “pravilo na prste� da je onošto cvate u proljeće nužno šafran, a onojesensko mrazovac, pa da ih se po tomedade lako razlikovati. Jer stvarna situacijaje puno složenija od toga: u Hrvatskojraste 11 vrsta šafrana i 6 vrsta mrazovaca,a cvatu kad koji... A otkuda i kako upravomađarski mrazovac na Boduliji, to će bititema zasebnog članka.

U veljači mu se pridružuje i šafran, aline neki od onih kontinentalnih, nego iša-rani šafran (Crocus variegatus), karakte-rističan za sredozemno podneblje.

Otprilike istodobno ili malo kasnije odšafrana procvate i proljetna dugovača(Romulea bulbocodium). Kako nam služ-beni hrvatski naziv vrste nikako ne prista-je uz tako predivan cvijet, i nikako da gazapamtimo, intimno je zovemo romulea,pa ćemo tako i ovdje. To je, doduše, znan-stveni naziv roda, a ne vrste, ali kako uHrvatskoj dolaze samo dvije vrste togroda, a na Krku samo jedna od njih, zabu-ne neće biti.

Romulea se uglavnom drži blizinemora, dok šafrana ima posvuda. Često ihnalazimo zajedno na istom staništu, npr.po pašnjacima na poluotoku Sulinj ili paku maslinicima iznad uvale Sv. Juraj.Išarani šafran susreće se i s mađarskimmrazovcem kojega ima puno po kame-njarskim visoravnima jugoistočnog dijelaotoka, a sjeverno doseže do jugoistočnihpadina Zmine. Naime, dosad najsjevernijilokalitet s mađarskim mrazovcem na


napisali i letratali: Ljiljana BorovečkiVoska i Berislav Horvatić

Zimske rožice- ka je ča/ca/čo/če

išarani šafran (Crocus variegatus)

Weldenov šafran (Crocus biflorus ssp. weldenii)


zeleni otok

romulea i išarani šafran

otoku Krku jest oko lokve na grebenuOrlje i tu su njegovi cvjetovi pomiješanisa šafranima. Dosada jedino još romuleui mađarskog mrazovca nismo našli skupa,ali izglednih lokaliteta za ovaj par bi semoglo naći oko Baške.

Kada smo već bili pomislili da su tojedina tri po formi slična zimska cvijetana otoku, naletjeli smo u drugoj poloviciveljače 2020., nedaleko slapa Curak naVeloj riki, na stvarno “neočekivanoggosta” dosad nezabilježenog na Krku –

Weldenov šafran, Crocus biflorus ssp.weldenii. Taj je šafran krajem zime čest natravnjacima i kamenjarama po Velebitute na južnijim našim otocima. Na kvarne-rskim otocima ovo je zasada jedini nalaz,a na susjednom kopnu nije potvrđen jošod davnih dana s kraja 19. odnosno poče-tka 20. stoljeća, kada su to područje istra-živali Dragutin Hirc, Ljudevit Rossi iÁrpád von Degen.

A kako ove slične rožice razlikovati? Kaje ča/ca/čo/če?

E pa, pomoći ćemo vam:Prebrojati prašnike i pogledati listo-

ve! Ako je prašnika 6, onda se radi o mra-zovcu, a ako su samo 3, onda je šafran ilipak romulea – vidi priložene slike. Poredtoga, mrazovac ima dva relativno širokalista s trepavičavo dlakavim rubovima,dok su listovi šafrana i romulee puno užii bez dlaka.

Romuleu i šafrane lako je razlikovatipo listovima. Romulea ima duge i uske,najčešće savinute i uz tlo polegle listove,


išarani šafran i mađarski mrazovac

dok su listovi šafrana ravni, uspravljenioko cvijeta te uzduž središnje lisne žileimaju bijelu prugu. Pored toga, kodromulee se puno jače nego kod šafranaveć izdaleka ističe široko, jarko žuto ždri-jelo cvijeta.

Išarani i Weldenov šafran pak se bitnorazlikuju po obojenosti cvijeta. Išarani jei dobio ime po tome što su mu latice vanj-skog kruga izvana upadljivo išarane tam-nim prugama. Osnovna boja latica pak jeod gotovo bijele, preko svijetlo do tamno

lila. Weldenovi su cvjetovi u osnovi bijeli,no cijev cvijeta i vanjska strana latica jeslabije ili jače ljubičasto nahukana.

Doba cvatnje (na Boduliji!):Mađarski mrazovac: siječanj i veljača,

no za blažih zima cvjetovi se mogu naćiveć oko Božića;

Išarani šafran: od početka veljače dopočetka travnja (ovisno o sezoni inadmorskoj visini);

Weldenov šafran: od sredine veljače dosredine ožujka;

Romulea: od sredine veljače do poče-tka travnja.

Nadamo se da ćete uz pomoć ovog štivai fotografija ubuduće znati prepoznatizimske ružičaste i lila cvjetiće koji niču izkamena ili crvenice te pritom uživati ušetnjama za kratkih ali lijepih zimskihdana. Ako koji puta i promašite, nemamjesta za pretjeranu brigu – nađe se brka-nja tih rožic i u stručnijoj botaničkoj lite-raturi.

Ove zime smo se vero liberali, ma ćesikuro prit nova, zato ne hitajte “Val” vakontejner za hartu, aš bi van mogal rabit...


zeleni otok

mađarski mrazovac

išarani šafran

romulea

AUTO SERVIS

V.V.V.ANĐELKO

Busilak 39, VRH - Krk

091/505-2900 [email protected]

VRH

Krk

BrusićKosić

Servis zasve tipoveautomobilapouzdano/povoljno

Moj otac Miko Žic Mikulin je jenuvečer , kada san ga pital, kako ikada je umrla njegova pokojna

mat , a moja baba Franica, rekal: „sinkoza nas je to bilo strašno“! Još i seda se sanaježin, kada se toga spomenen i kada kireče samo besidu ŠPANJOLA.

Na Punat su prišle prve novitadi (obavi-jesti), kako po svitu jizdi (jaše) niki beteg(bolest), nigdi v leti 1918 godišća. Tu novitadje prnesal niki čovik ki je prišal, kako invalidzi rata. Judi su to čuli i nijedan ni mislil, kakobi to moglo prit i do nas.

Ontrat je poznova prišla novitad zi Trsta,va kon je tada bilo čudo naših judi. Tamo sujimili oštarije (gostionice) skladišća i butige.Kako je nikomu jižulanu umrla žena od togabetega. Niki je rekal na to, kako gre kuntranan. Ma mi smo na otoku, malo dricani(odmaknjeni) od sega. Neće, ne prit do nas.Niki naš pop ki je bil plovan va Istri je napisalbratu, kako jima skoro saki dan sprovod ikako mu judi umiru kako muhe. Poznovato ni nikoga prestrašilo. Ontra je nigdi naotoku umrl niki čovik, a brzo za njin i nje-gova žena.

Nakon nikoliko dan je umrl jedan čovikna Punti. Judi su se malo prestrašili. Po misisu knan prišle četire sestre od maje mater.Sidile su za stolon i ćakulale. Moja mat jin jedala liker od krušav. Saka je popila bićerin(čašicu). Rekle su mojoj materi, kako je mužod tete Kate, ki je bil korban (kapitan) i paronod broda Miko Harabajić Trojanić i ki jenavigal do Trsta i tamo va skladišća pejal

vino, rekal, kako je čul od nikoga, ki je to čulod likara, neka se peru ruke dva tri puti nadan zi vodu va koj je rakija i neka se pereobraz istešo zi vodu va koj je rakija, ali ocat,aš se tako čuva od betega. Nika od tete se jenasmela i rekla vajda je ontrat dobro popit iki god bićerin rakije, ako to čuva od betega(bolesti).

Kada su šle tete ća, doma, je moja matklala va kadin (lavor) dvi litre vode i nutarklala žmujić (deci) rakije. Rekla je meni, ašja san jimil tada trinaes godišć, neka si per-emo ruke i obraz zi rakiju i neka peren i mla-jih brati, aš oni ćeju to pozabit. Pop je rekalva crikvi, neka se si mole doma, i neka negredu crikvu, aš, kako bi se, ondi kadi jih jeviše skupa, si inpeštali (zarazili). Nakonnikoliko dan su zaprli školu.

Moja suseda Jakovićeva je prišla k nan irekla mojoj materi, kako po jižuli umirajujudi i kako se si boje. Moja mat njoj je reklača su njoj rekle sestre i ča se mora delat, pa ,kako se beteg neće ćapat. Nato je susedaJakovićeva rekla:“ AMAMO, OVO BIMOGLO BIT, KAKO KOLERA, pred pedestlet, tada je samo na Punti umrlo skoro stojudi“! Ja san habal i pital , ma kako je to takobrzo umrlo toliko judi? Nato je susida rekla,kako su umirali, kako muhe i kako su jih pi-cigamorti (pogrebnici) vozili na karetu ikladali va skupne jame, aš ni bil ki kopatjamu za sakoga. Savili bi bili mrtvih va lan-cun, i ga položil jenoga na drugoga ali jenogakraj drugoga. Ontrat bi jih bili posipali žiživin japnon. Pokrili bi jih bili zi malo zemje

i raku pustili otprtu. Pop Jivica, ki je bil tadaplovan je bil pripovidal (zabranil) hoditcrikvu i poručil sin neka piju tenperano(žmuj osta va 2 litre vode), neka se mošuniceza živo i kolo kuće posipju zi živin japnon.On je činil pripejat dva voza živoga japna naplacu i rekal, neka saki zimje koliko mu rabi.Kraj gušeterne od POTOPULA je dal nasipatživo japno (vapno). Si su hodili tamo povodu za pit i kuhat. Nijedan ni smil kalat(vadit) vodu zi svojin sugjen leh je moral ra-bit sigaj od rama (bakra) ki je bil na verugi.Klal je tamo jenoga čovika ki je kalal vodu ipulicijota ki je čuval, kako, ki nebi rabil drugisigaj.

Ki su ga habali su škapulali, a oni ki nisu,su šli va Svetoga Andriju. Franica moramodelat ča su ti rekle sestre je rekla susidaJakovićeva i šla je z kuće. Moja mat je nasčinila (zahtijevala) prat ruke i obraz i kladalanan je va vodu , ku smo pili, bićerin rakije.Sama ni pila, vajda je mislila, kako nju neće.Moguće je bila i malo škrta, aš za rakiju se jemoglo vavik niš prominit, jaja, sir ali robu.Prije smo si hodili na nediju na velu misu,seda više nismo hodili. Držali smo se kolokuće. Naše tete više nisu hodile knan, nitimi knjin. Maja mat je bila na butigi kupitniš robe (platno) za zašit nan košuje. Ja sanzi dedon Peran, tendil živo i hodil šnjin, vakanpanju.

Baba Marija bi bila, kada san prišal sfrigalasakomu jaje. Ded bi bil nato popil bićerinrakije i pojil dvi suhe smokve. Rekal bi bilpopij i ti bićerin, jimit ćeš više force (snage).Meni je rakija bila jaka i ja bin ju bil klal vamalo vode. Jedanu večer, kada san prišaldoma, je mat rekla , kako se ne ćuti (osjeća)dobro. Klala je na stol pijati i nan dala vičeru.Ona ni jila. meni je rekla neka gremo spatva drugu kamaru, kako se nebimo inpeštali,aš bi i ona mogla jimit ta beteg. Ja san se stalrano. Mat, ka je običajno već bila stanjena ipomlzla koze, je bila va postiji. Rekla mi jesinko, hodi pomlis koze i daj živu jis. Petehje rano kukurikal, vajda su kokoše lačne.Prišal san kuću zi poton mlika. Udelal sanoganj na komini i steplil mliko. Prnesal sannjoj ćikaru teploga mlika. Popila je par šluki(gutljaja) i rekla kladi ćikaru na škabelin.Potlik ću. Rekla je ne pejaj brati va moju ka-maru. Perite ruke i obraz zi rakiju, ne špara-jte. Prnesal san njoj bićerin rakije. Popila je inato popila malo mlika. Obrnula se je kuntrazidu i pričela molit. Šal san dedu i babi irekal, kako je mat slaba. Baba je šla va kop-uneru (kokošinjac) i zaklala peteha. Očupalaga je i meni dala plovicu. Rekla je skuhaj do-


Rado Žic Mikulinzačarkal

ŠPANJOLA (Španska gripa)

bru juhu. Neka mat poji malo šuštance paće ozdravit. To će ju okripit. Pojila je paržlic juhe. Rekla mi je , kadi jima šoldi i kadijima robu. Šal san zi kamare i zaplakal. Večerje umrla. Drugi dan je bil sprovod. Picig-amorto i još desetak judi. Položili smo ju vanašu grobnicu va Sveton Andriji. Ustal sansam zi dvimi mlajimi brati jedan osan a drugičetire leta. Se je ustalo na meni. Otac va ratu.Nismo niš znali o njemu.

Večer smo prozračili su kuću, prominililancuni na postiji, pomolili se za pokojnumater i šli spat. Prali smo ruke i obraz varakiji. Pili smo vodu zi rakiju. Srića, kako sukoze bile dobre mlzice a i kokoše su nesle pojeno ali dva jaja na dan. Ja san kuhal, pral,skrbil za brati i hodil pomagat dedu, ašmoralo se je orat i sijat za drugo leto. Po-mogal san mu obrizat trsje i skrbil kolo živa.Brat Anton mi je pomogal, koliko je mogal.Suseda Jakovićeva nan je zašila na ruke,sakomu jenu košuju, od robe ku je bila matkupila prije leh je umrla.

Čekal san novitadi od oca. Ni jih bilo. Ni-jedan ni vil, kadi je i ko je živ. Moje tete,nisu prišle nunkis na sprovod. Bojale su se .Jimile su svoje fameje i skrb za nje. Ded ibaba su bili zitruci (strci) i pomogli su mikoliko su mogli. Ded me je naučil delu, zivoli, luši (konji) i ofcami. Otac je prišal doma

dva leta po finjenon ratu. Si oni ki su seborili i ličili zi rakiju su ustali živi. Jedan putpo II. Svitskon ratu, je bil u nas jedan zorman

Frane Žic Dunižarić i nikako je prišla besedana ŠPANJOLU. Rekal je, kako se je on i si vafameji pral zi rakiju i kako su si pili vodu vakoj je bilo fanj rakije, bili su na pol pijani,ma su intanto (ipak) si ustali živi. Oni, ki tonisu delali, su poumirali. Špasnjola, španjolaje rekal, ta je pričela nigdi va Merikah, a drugigovore va Indijah, ma nas ovuda je jako os-abatala (uništila, potukla), retke su bilefameje va koj ni niki umrl, ako ne va prvonvalu ontra va drugon, aš ona je trajala se od1918 pa do 1920 leta, Va to vrime je pomorilapol Merike i Europe, a ča je bilo po drugudane vin, o tomu ni nijedan govoril.

Jedan put san bil u zormana ing. BaraMrakovčića Pavlića , tamo je bil i dohtorPakušić. Prišla je besida i na ŠPANJOLU.Dohtor je rekal, kako je pomorila više od 60milijuni judi i kako je bilo inpeštano naj-manje 500 milijuni judi, samo po Merikah iEuropi, a kako se za Aziju nunkis ne vi. Do-htor je rekal, kako je vajda ta bolest osjetljivana alkohol. Kada god je koga pitao o ŠPAN-JOLI, uvijek su mu odgovarali, kako su ostaliživi zahvaljujuć rakiji. Bare je na to rekal:vajda je i ona proverbija „PIJTRAVARUŠU,KA LIČI I TULO I DUŠU“!od tada. Dohtor je na to rekal i ona druga jedobra „RAKIJA, KA BETEG UBIJA“! značidržmo se rakije i sih higijenskih naputki, kenaš stožer i naš ministra prof. Beroš pri-poručuje, pa ćemo pasat zbrišo (proći ćemimo) za ov put. Začarkal po spominu Prim.

Dr. sci. Rado Žic Mikulin dr. med.Univ. spec. ORL i CFK.



Marica Stašić Milić

Marija Bonifačić

poezijaStoji t' meni VerbniškaStoji t' meni Verbniška, pod njom t' mi je vodniška,V leti je studena.Čerpala ju je ljuba ma, s nje prebelima rukamaMladjehnaj Verbenka.Doli tum vodum ni num (tri) Verbenčani jahahuMladjehni tri mladi.Kamo to vi gredeta, vi tri junaci vojniciMladjahni tri mladi?Evo ti mi gredema – mladjehna si ti momuja!V onu vojsku Jankovu.Ako l' vi vidite, vi tri junaci vojnici,Moj mojega gospodina!Ako ga i vidima – mlajehna si ti momuja!Mi ga poznat ne ćemo.Spir…. Spirvir mu je na šćitu, a bel kraguj na sulici.Njegovi su dvorani svi… svi zelenimi klobuki.

(Vrbnički pučki pjevači smatraju pjesmu „Stoji t' meni Verbniška“najstarijom vrbničkom pjesmom.)

Jutros je jedan fazan sletio u naš masliniktražeći novi stan.Gazda sretan biožurno "mobićem" reagiraopotražio odabranu hranuza ovakvu posjetu sjajnu

Iz kućne zalihe sjemenkiodabran lan, sezam, kikiali i druge ptičje delicijekako bi fazan osjetioda je baš tu njegov novi stan.Posudu s vodom ponudiliudaljili se, promatrali gosta,šaptali – da li je ranjen?On stajao mirno kao da je doma -lagano mahnuo krilom -Kakva je to ponuda boja bila!!Taj je ljepotan uljepšao naš dan!Cijeli svijet užasnut koronom(slušamo, gledamo, strepimo)a fazan nudi istinu pravu –Život se ne zaustavlja!Kad ljudi nemaju izlaza ni znanjaživot biljaka i životinja nudirješenje jednostavno –još od postanka svijeta provjereno:Ne stati, ne jaukati, oči otvoriti,strah i nemoć otjerati –u prirodu krenuti i s travama šaptati,rukama koru masline milovatii tako svoju VJERU u dobro ojačati.

Tko je zapravo ovaj fazan,tako smiren tako stabilan?Lagano je krilima mahnuo,sletio na prvu mladu maslinu,kljunom sredio perje kao da će tamo ostati i prespavati.Hoćemo li ga i sutra vidjeti?Kakvu poruku je donio?Što je u našu misao usadio?Da li nas je ohrabrio?Nešto važno pokazao?Odakle je došao? PITANJE JE ŠTO ĆE KORONINA SVOJEM PUTOVANJU POKAZATITE POBJEDU IZVOJEVATI?!

DA, U IME ČOVJEKAZA ČOVJEKAU TO IME – IME ……

Izabrala Marica Stašić Milić. Na fotografiji s odanim pri-jateljem Krčkim knezom Mikulom IV. (Petrom Kopanicom).

Iz knjige: Marije Kraljić „Vila s Hlama“, Vrbnik 2007., priređene zahvaljujući rukopisnoj ostavštini Osipa Antona Petriša (1787. – 1868.)

PROLJEĆE 21.03.2020.

„Ljubav ka daje/Vaviki vikon/durâ i traje“Tea Matejčić Jerić

Pjesnikinja Tea nan je i ne oteć, išćuć rimu, „prevela“ glavnudanašnju besedu durât, ča će reć trajat. Donke, dvi su bande odkih je beseda durât u naš govor prit mogla (durare, tal.= trajati;dauern, njem. (istešo) trajati).

Jena poslovica gre ovako: „Pir malo durâ – pride, kako burapasa.“

U sagdanji govori moremo čut: „Danaska niš više ne durâ, sveje „bofl roba“.

A lipi spomeni porivaju se i zagnjetu u dušu i duraju, duraju.Ne daju se potirat. Kadagod i za dešpet.

I seda: lipo bi bilo da nan ljubav, mladost, forca, lipi život,tepli dani puni sunca…. poduraju. Dokle je čovik mlad, namu-ran – moli Boga da mladost i ljubav zavavik durâju. Ma znateono moje (Dragičino): „Će pasat!“

***Istešo, od svega ča tako brzo pasuje i pušćuje

žuhki okus u usta i na dušu, ja jiman jenu lju-bav ka durâ odkad zase znan, a to je ljubav za,najlipče od svih štajoni, – protuleće.

I sve ako niki šaldo tvrde da „proljeća nisu konekad“, zame je sako protuleće vela ljubav kadura i dura i nosi čudo ufanja, radosti, smiha,lipote. Protuleće je: radost novoga života, njež-nost, to su rožice, koluri…

A i ovo se protuleće zbudilo, kako mladadivojka, u kuću od štajoni. Ta divojka je pasalazo ruku priko snenih oči, otrla je tu istu ruku uzelenu traversu i vidila na nju nikoliko šarihcvetići.

Ma, napokon, zakantala je na sva glas.Ča napokon, pital ju je beli oblačić ki se je

namestil jušto zgor nje glave.Napokon rožičice i mlada travica. Bilo je i

doba. Prišlo je moje vrime! Dosadna i gobava ištortava zima more poć spat. Ja san nova kralji-ca!

Eko, ta lipa divojka, zo oči pune sunca, smihai rožic, koj je Protuleće jime, moja je ljubȁv kadurâ.

Dosti je da jutrin razgrnen kultrinu na pune-štru i vidin ju u saku rožicu u moj vrtal.Pozdravin on par kosi kin san vodu i hranu jošsinoć prontala, a oni još čagod išću po friškoskopanoj zemlji, švikule i spravljaju se za njazlodelat, pa samo ča ne zaplačen od sriće.

A vrtal mi je rožic pun. Najviše od svih pija-žaju mi se: nikoliki metri visoko i široko beloboke od procvetaloga amula (cibora) ko mi uovo rano protuleće daje kuraj, veselje i mir udušu, magnolija ka još nima pera, a pozdravlja

zo svolji njade boje cveti (kih je malo ranilanoćašnja bura) i najdraže buke drvenastogaroza božura. Već me je strah kako će svi tribrzo ocvast i da ću samo latice po zemljispravljat.

Amul ni rabilo sadit, sam je zrasal. Samaod sebe je pošpijala jena mladica, a ja san jupustila i sama zase rekla: neka raste, ću viditča je, ako mi se ne bude pijažalo, ću ga lahkohitit ća. Ma mladica je, kako zi vode, rasla adrugo rano protuleće pozdravila me je zočudo, čudo belih cvetići.

Male sadnice od magnolije i božura prne-sal mi je moj pokojni sused Matija ziZagreba i rekal:

Nemojte mi niš zahvaljivat, ove rožice će„vječno“ podurat. I spominjat će vas namekada me više na ov svit ne bude.

Jušto tako i je. Sako protuleće me pozdra-ve i domisle kako smo, ne tako zdavno, lipošesno, susedski i ljudski živili.

***Protuleće nan je prišlo. Ono je ovdeka za

sakoga od nas komu rabi prijatelska ruka,ovizuje da zabimo sve stare boli, ma ovo letomora još čudo više posla obavit, dat nankuraja, aš ta prokljeta korona sve više širisvoje košćate ručine. Ufajmo se da će protu-leće jimit force za potirat ju.

Protuleće moremo vidit u saku rožicu.Ono je ljubȁv ka durâ.

Marač, 2020.


Ma ri ja Grača ko vić

LJUBȀV KA DURÂ

“ČA” – LIPI NAŠ “Ča”

NE SMIN POZABIT DA UMINPO DOMAĆU PISAT I GOVORIT.VA GLAVI MI JE SVE JEDNA MATASAZBOG PRAVOGA BOGATSTVALIPIH ČAKAVSKIH BESEDKE SU Z NAŠIMI PRECIKAD SU PARTILI VA TUJINU“TRBUHON ZA KRUHON”,OSTALE TAMO NIGDIR POD TUJIN KROVON.A KAKO BLIZU NI BILO MATERE IL’ ŽENEKE BI JIH ČUVALE VRTEĆ VRETENO,OSTALE SU I NAKON PARTENCENA DRUGI DEL EVROPE IL MERIKELEŽAT NA TUJEN PODU KAKO DA SU MRTVE!

MUŽI SU VA TUJEN SVITU ŽIVELI I DELALI KAKO BLAGO!ONO ČA NJIN JE NAJVIŠE FALILOBILA JE ŽERAVICA DOMAĆEGA KOMINA,ČRNA I ŠALDA KOMOŠTRA Z DIMNJAKA,KANTUN OD BANČIĆA,VONJ Z BRUNČIĆAKADI SE DVIZALA PARA DOMAĆEGA ZELJA.

MISLEL BI K VEČERU TRUDAN ČOVIKNA ONO PASANO VRIME KAD BI VIČERU POJIL I PIPU ZI DRAŠĆICU ZAPALIL,PUHNUL PRVI DIM ZGORU- SPRAM KROVUI TAKO HITIL ZA PLEĆA DNEVNU MORU.POGJEDAL BI SVOJU DIČINUSVE OD UHA DO UHA JEDAN DRUGOMU,I PO MOTU SVAKOGA ŠUBITO ZNALKI JE ČA KROZ DAN OFEŠTAL!NI RABILO PITAT NI KI - NI ČA -SVE JE BILO “ŠĆETO-NETO” - NA CITO!

MAT JE STRPLJIVO SPRAVJALALUG VA KANTUN KOMINA,ZADNJI DIM JE GRIZAL OČI,DALA BI DICI SINJAL ZI POGLEDON:ALA, FINIL JE DAN, PARTITE ZGORU NA POD -SAN VAS ČEKA POD ODELON!NE PRESKOČITE PREKRIŽIT SE I POMOLIT SE!

DA,VA MERIKE JE ŽELEL SVAKI,AŠ TAMO DA DOLARI ČEKAJUI BODULSKU TEŽAČKU RUKU.NIKI NI GOVOREL ČA JE ZI MUKUČOVIKU NA DUŠI I SRCU,KAD PRED OČI VA SNU PRIDU REDON ONI KI SU DOMA OSTALI, RETKO PISALI,AŠ VRIME JE PASIVALO, NI SE UMELO KROZ BESEDE LJUBAV OTKRIT,REĆ - “MISLIMO NATEBE ĆAĆO SVAKI DANI NE MOREMO TE POZABIT”.

Punat, 15. srpnja 2012.


Marija Bonifačićpoezija

MRAVLJI RADNI DAN

ŽNJUTIĆ SMOKVEMI JE PAL- MRAVINAC PRIŠAL I GA ĆAPAL.NATEZAL SE ŠNJIN CELI DANFINALMENTE GA KLALNA MRAVLJI SINJAL!

12.2017.

“PUK”ONA SKOČILA – PRVA MISAL BILA- PLIN!A ONO- BUTILJICA ULJA SE NAŠALILAPUKNULA PO SREDINIAŠ JE GOSPODARDO VRHA JU NAKRCAL!

ULJE SE RAZLELOPO BANČIĆU I ŠPAHERURASTEGLO ČA JE VIŠE ARIVALOI DOBRO ŠPAHER ZAMERDALO!

(OSIGURAN MOJ RADNI DAN!)

RAT 1944. LETANoć, škuro i črno – 1944. je – rat,A rat je vragu brat!Malo, pospano dite i mat,Punćale, more, bracera –čeka još od čera. Teta Marija na rivi ostala Maloj mahala – pupicu joj obećala. A mala je jednu maljahnu Od krpic udelanu, v rukah držala.Vapor armižan, morebit parti kad pride dan –Ako dobi besedu njemačke komande –Tuja vojska urdini dela! Žene zi šijalon pokrijene Side na bukaporti, Noge pokrivaju bodulski kamižoti (da ni rat – bile bi za žurnal!)Doli je štiva, “nutar se more” – govore –kad ne bi vonjala po onon ča je čera pripejala!Barba je kabinu dal ditetu – oči su joj bolne. Glas – “ala barba partimo, svi su na broju”. Motor kašlje, vonj nafte, Bracera se deštakuje, sve drhće – i drvo i putnice. V rukah su krunice – mrmlja se “zdravo Marijo...” Ali strah dešvuje ženski dah.Gori, pod črnin svodon čuje se avion.Sve oči i uši ga prate –Gre za svojin “poslon”! Već nakon Veje mornar na provi motuje – MINE! Barba motor fermuje – niš se ne čuje!Prez glasa i motor i ljudi.Valići glade bok bracere “imajte vjere”! Hvala Bogu, dite je zaspalo, niš dalje ni znalo dok se pred Riku jutro ni pokazalo. Va ono vrime Fijume se pisalo – Tako su Talijani grad krstili Aš su Riku sanjali I va njoj se zavavek videli!Kraj morskoga puta!Počel je onaj drugiki je ditetu dani pokvarilNovin strahon ju obavil –Morala je va bolnici prez matere ustat –Celi dan preplakatI tako redon dan po dan!Sama, zgubljena, zdrhnjena. (Pupica krpena je bila ona nat ka ju je tješila kako mat!)

Očni odjel krcat starih i mladih,Dice, muških va uniformi, s okon povijenin – svi govore “šoto glasa”.Dica su uživo učila da je rat jačiOd ljubavi diteta od četire leta,Da je rat vragu brat! Kad bi va sred noći sirene pustile glas Stari i mladi s dokumenti v rukah Tekli su zdolu do “rifugia”, A osoblje z boršicu prve pomoći v rukah.Filipe bi malu zel v ruke(Tako je materi obećal)I tekal sve brže do zdrhnjenih ljudiBosih i slabo obučenih, starih i mladih. Dičina pod šaldin stolon sidela, Na kupčiću stišnjena, Uši pokrivala kad bi puknulo, Pa se čekalo, čekalo, ni se ni plakalo! Strah je bil gospodar života i smrti.A vrag i rat dakordi bili,Ordenu se ufali,Mrtve brojili i delali plan za novi dan! Koliko let je pasalo od ‘45. leta, Kad je na vrata MIRA zabatil onaj ili sličan vrag, Užival kako još vavek more mahat Na bilo kon delu svita zapovidat, Fameje, staro, mlado va kolone slagat I put zapada ih slat? Pokazat in put prez povratka, Priko brda, šuma, potoka, mora, Kroz žicu ubojicu – a vragu su more i žica poslastica! Zna vrag da je more sigurna grobnica – Od tamo se niki neće tornat – Ni ono maleno na putu kroz šumu rojeno, Ni ono staro ko je s gumenjaka va more palo i tamo ostalo.Sredozemno more je najveća grobnicaNakon 2. Svjetskog rata.Tamo ne triba križ s imenon zapisat. A gdje žive civilizacija i humanost zapada? Ne znaju što učiniti, kako mir na istoku postići, Što ponuditi kao rješenje za ovu muku i nemoć jadnika bez adrese? Ljudi nisu brojevi!Ne zatvarajmo oči – djeca su najveće žrtveOvih očajnih pothvata, Ljudi su prestali biti ljudi!A RAT JE I DALJE VRAGU BRAT.

siječanj 2020.


Zadnjeg dana mjeseca veljače oveprestupne godine održana je u Etnokući Kornić, u organizaciji Katedre

Čakavskog sabora Kornić, zanimljiva,kreativna večer, naslovljena „Se uža reć“.Glavna zamisao i zadaća večeri bila je obi-lježavanje Dana materinskoga jezika po-svećenog svim jezicima svijeta, jer svaki jejezik svom izvornom govorniku – mate-rinski. Također je večer bila posvećenaMjesecu hrvatskoga jezika (21. II. – 17.III.), a iza naslova „Se uža reć“ skrivena ježelja i nastojanje da se ne zalupe vrata ma-terinskom kornićarskom čakavskomidiomu koji je sačuvan kao nešto toplo,kao riječ koja živi zapretana u nama, kaonaše jezično blago.

Na početku programa odana je počast,lani preminulom, Lakmartincu Ivanu Kra-ljiću, sopcu, koji je sopnjom na sopeli pra-tio i uveličao brojna kulturna zbivanja Ka-tedre, a koji je također bio vrhunskigraditelj „pisaka“ jednog od četiri osnovnadijela sopele. U ovoj smo prigodi takođertoplo pozdravili i zahvalili njegovoj supruziMarici koja je obogatila etno-zbirku po-klonom alata za izradu pisaka kojim se slu-žio njezin suprug. Darko Dujmović je, uzzahvalu, naglasio koliko su ta djelatnost iumijeće sopcima važni i kako nam silnonedostaje Kraljićeva umješnost.

Damir Kremenić, predsjednik Katedrepredstavio je novu hartulinu (razglednicu)Kornića na kojoj je prikazan motiv Zdencaiz1862. godine. Izdavač iste je Katedra, atiskana je uz potporu Grada Krka.

Potom su naslovom „Se uža reć“ („Uo-bičajeno je reći“) odškrinuta vrata korni-ćarske frazeologije i jezičnoga blaga u stihui prozi. Rečeno je da su te sačuvane „kratkeforme“: pjesme, poslovice zagonetke, ru-galice… odraz narodnoga života i da suvećinom nastajale u vremenu kada su seljudi više poštivali, družili, jedni drugima

pomagali, a ako je bilo potrebno i narugali.U svakom slučaju nisu „sprid televizijevrime zgubljali“.

U ovom dijelu programa sudjelovali suMarica Stašić Milić, Marija Gračaković iDamir Kremenić koji je predstavio „tri pi-sanke“ tete Danice Kremenić koja je svo-jom rukom zapisivala ono što je u Kornićuživjelo u usmenoj narodnoj predaji. Takoje brojna publika radosno pozdravila i sa-čuvane stihove:

„Oj Korniću, ni selo ni gradeU tebi su sve divojke mlade.Oj Korniću, pokrilo te cvećePo tebi se moje drago šeće,Šeće, šeće govoriti nećeS manu spava, okrenut se neće.“Marica Stašić Milić pročitala je nekoliko

pjesama i rugalica koje se temom odnosena Kornić, kao:

„Kornićarke male vereNa petak su meso jeleNa subotu tancaleNa nedilju plakale.“Marija Gračaković se prisjetila brojnih

poslovica i uzrečica, primjenjivih u raznim

životnim situacijama, koje možda i nisuizvorno nastale u Korniću, ali smo ih „po-našili“ davši im intonaciju i jezične ele-mente kornićarskog čakavskog idioma.Npr.

Ne tanca bela košulja, leh sita guzica. Bolje se ciganski vozit, leh gosposki ho-

dit.Kad se pas na žrna navadi, al je žrna

razbit, al pasa ubit.Niš ne reci, niš ni.Na kraju je Damir Kremenić predstavio

rukopisnu knjižicu „molitvic križarice Lu-cije Dujmović zi Vantačići“ i najavio noveplanirane aktivnosti Katedre.

Ni ova večer u Etno kući nije prošla bezugodnog druženja brojnih posjetitelja, raz-govora o iznesenom, novih domišljanja na„se uža reć“, ugodnog pucketanja vatre nakominu ispod nape i, zahvaljujući uvijekdragim domaćinima Ani i Darku Dujmo-viću, zakuske s toplim kruhom iz krušnepeći.

Marija Gračaković


P R O G R A M „ S E U Ž A R E Ć “ U E T N O K U Ć I K O R N I Ćetno kuća

„OJ KORNIĆU, NI SELO NI GRADE...“

MOJA BABAMOJA BABA JE BILA MATILDAA NEKI SU JU ZVALI TILDA.BILA JE FANJSKA MA ŠESNA STARIJA ŽENSKA.RANO JE UDOVICA OSTALA I VANKA RETKO POĆ JE ZNALA.ZI TETU SLAVU NA PULJANI JE ŽIVELAI NIKAD NIKOGA ZI NICIN NI UVRIDELA.NA NEDILJU I BLAGDANI CRIKVU JE HODELAA KOD JOŽEPINE VA DVORU ŠTACIJU IMELA.TUTU JE TOMBULU IGRALAKI PUT SE NASMELA KI PUT ŠTUFALA.TO JE JEDINO BILO KAMO JE HODELAKO NE ,JE KUHALA,CISTILA I MOLELA.KAKO SU LETA PASIVALABABA SE SVE VIŠE SPRIGNJEVALA,I NOGE SU JU TRADILEPA SU NJOJ ŠKALE TEŠKE BILE.VIŠE VAN NI, NI HODELAOBRNJEVALA JE OCENAŠIĆI I MOLELA.KADAGOD BI FACOL KOLO CELA DRŽALATO JE BIL SINJAL DA SE ZI TETU SLAVU POKARALA.LIPA LETA JE BABA DOŽIVELAMA NI NIŠ UŽIVALA.TETA SLAVA JE SAMA VA KUĆI OSTALAMA NI, NI ONA,DUGO DURALA.KI PUT HITIN OKO VA DVOR JOŽEPINEMA NI CUT NI TOMBULE NI CINKVINE.NA PULJANI POGLEDAN PUNEŠTRICU OD BABENI TAMO NI VIŠE NI TILDE NI SLAVE .

„Ja san Peré Kòrona“

Tako bi se nekada, prije više od sto godina ponosno pred-stavio Petar Dorčić Korona u Rijeci i u Baški /kazivač:moj otac Vinko, rođen u Rijeci 1902. godine/. Pere i nje-

gov rod su nadimak vjerojatno dobili zato što je on novac„kruna“ izgovarao na mađarski način uz odgovarajući naglasakkao „kórona“ (slično se je izgovarala i talijanska forma, ali sadrugačijim naglaskom: la coròna). Naime, Rijeka je poslijeRiječke krpice 1868. godine postala gradom (i kotarom) Krunesv. Stjepana te je u njoj vrijedio mađarski novac. Ispočetka je tobio forint (fjorin) - njemački: Gulden. Onda je 1892. godineuvedena austrijska i ugarska kruna kao odvojene kovanice, jerje Ugarska imala na novcu svoje insignije i natpise na mađar-skom jeziku; inače su umjesto vrijednosti jednog forinta sadabile dvije krune. Banknote su bile zajedničke te je jedna stranebila austrijska sa svojim oznakama i natpisima, a druga stranaje bila mađarska s odgovarajućim oznakama i natpisima. Noforint je bio u opticaju sve do 1900. godine.

Bašćanski nadimak Korona zabilježio je (pored mnogih dru-gih nadimaka) Vinko Bogdešić, a njihov dugi popis objavljen jeu knjizi BAŠĆANSKE BESEDE Mauricija Magašića (2003.).- Danas se Pere Korona ne bi mogao tako lako predstaviti, jerbi morao naglasiti da nema veze sa korona-virusom.

Josip Seršić Ivìca


Silvana JELUŠIĆ

Umaloj dvorani Matice Hrvatske, 9.ožujka 2020., sa početkom u 17,00sati održana je IX. izborna

skupština Društva.Nazočnim članovima, uz pozdrave,

obratio se je predsjednik Društva, JurajMužina, te podsjetio da Društvo djelujesukladno ciljevima na području odgoja iobrazovanja, znanosti, umjetnosti, kulture,knjižničko nakladničke djelatnosti kao ikulturne baštine. Osnovni cilj Društva jepoticanje na okupljanje građana podrijet-lom s otoka Krka i onih koji su kao pri-jatelji otoka vezani za njegovu tradiciju injegov suvremeni život, te predstaviodnevni red skupštine.

Nakon izbora radnih tijela i usvajanjaZapisnika sa osme Skupštine, nazočničlanovi upoznati su sa radom Društva u

2019. godini, koji su se sastojali oddruštvenih sastanaka i putovanja. Tijekom2019. godine održani su slijedeći društvenisastanci sa predavanjima:

31. siječnja u knjižnici “Bogdan Ogri-zović” akademik Josip Bratulić i dr. sc.Tomislav Galović predstavili su knjigu“Krčka kulturna baština” autora AntonaBozanića, Tomislava Galovića i Igora Žica.

Desetog travnja u velikoj dvorani MaticeHrvatske, prof. Nikola Albaneže, povjes-ničar umjetnosti, podsjetio nas je na životi djelo akademske slikarice iz Omišlja, MileKumbatović.

Devetog svibnja u knjižnici “BogdanOgrizović” Tihomir Šicel i Tonica Flegargovorili su o nekim davnim pješačkim po-hodima po otoku Krku, kao i o otokugledanog s mora.

23. rujna u knjižnici “Bogdan Ogrizović”Juraj Mužina prezentirao je “Glavotok –datja i prijatja 1842/1843.” gdje je govorioo životu i radu u samostanu i okolnim se-lima sredinom XIX. stoljeća.

5. 11. u velikoj dvorani Matice Hrvatskemr. sc. Tvrtko Božić predstavio je knjigu“Otok Krk u velikom ratu” u kojoj je opisaoživot stanovnika otoka Krka za vrijeme Pr-vog svjetskog rata.

5. 12. u knjižnici “Bogdan Ogrizović”Robert Anton Kraljić govorio je o “Naklad-ništvu u okrilju Općine Malinska-Dubašnica”, a dr. sc. Tomislav Galovićpredstavio je svoju upravo izašlu druguknjigu “O Dubašnici i njezinim ljudima”.

Tijekom 2019. godine organizirana sutri društvena putovanja i to:

21. veljače studijsko putovanje u Rijeku


D R U Š T V O K R Č A N A I P R I J A T E L J A O T O K A K R K A :skupštinaDEVETO REDOVNO IZVJEŠTAJNO ZASJEDANJE SKUPŠTINE DRUŠTVA I IZBORNA SKUPŠTINA DRUŠTVA KRČANA

sa obilaskom Sveučilišne knjižnice i izložbeBranka Fučića “Glagoljica”, te posjetdrevnom frankopanskom kaštelu Trsat.

25. svibnja organiziran je izlet podnazivom “Brodom oko Krka”, sa po-laskom, vožnjom broda oko otoka ipovratkom u Crikvenicu.

5. listopada bili smo na izletu u Sloveniji,gdje smo u mjestu Godešič u crkvi Sv.Nikolaja razgledali glagoljske grafite i po-tom obišli Škofju Loku.

Od ostalih događaja 18. ožujka 2019.održana je VIII. Redovna skupština umaloj dvorani Matice Hrvatske, a 4. pros-inca sastali smo se u restoranu“Frankopan” i obilježili 16-ti rođendanDruštva.

Nakon izvještaja glavne tajnice, godišn-

jeg poslovanja u 2019., Nadzornog odborai Suda časti, prezentiran je financijski planza 2020. kao i plan rada, u kojem se plani-raju ove godine izleti u Omišalj / JANAF,Istru i Bašku za Slucinju, te se tijekom go-dine planira održavanje pet društvenih sas-tanaka sa predavanjima, od kojih su dosada održana dva: 7. siječnja “Tri dobrin-jske darovnice”, predavanje je održao JosipJustinić, te 18. veljače “Biljni pokrov otokaKrka” Zdravka Furlana.

Jednoglasnom odlukom, na prijedlognazočnih članova Društva, za predsjednikaje izabran Juraj Mužina, a za potpredsjed-nike Željko Ždrilić i Tihomir Šicel, a u Pred-sjedništvo izabrani su: Gordana MarciušCar, Srečko Fleischer, Božena Pavlić i JosipJustinić.

Na mjesto glavnog tajnika izabrana jeNada Jagetić, a za tajnika i rizničara IvanHrabrić Gaudencio.

Tonica Flegar Ilijić izabrana je za pred-sjednika Nadzornog odbora, a za članoveDubravka Kocijan Hercigonja i Jerko Žic.

U Časni sud, umjesto pokojnogakademika Petra Strčića, na mjesto pred-sjednika izabran je Željko Bonefačić, tečlanovi Miljenko Pajalić i Josip Udina.

Za likvidatora izabrana je Jadranka Pon-gračić.

Po završetku skupštine druženje članovanastavljeno je uz domjenjak.

Hrabrić Ivan Gaudencio


Prišal san na Punat . Maj (svibac, alisvibanj) lipjan (mjalipši) misec vagodišću. Šal san Namore. Fanj mojih

premci ( vršnjaci) je bilo tamo. Pozdravilismo se. Pital san kako je? Niki je rekal do-bro, drugi je niš mlcal i rekal kom ši, komša (tako,tako). Niki su rekli, kako bi moglobit boje. Jeno par njih je reklo, kako bi,ako jiman vrimena prišlo do mene, sepogovorit. Nakon nikoliko dan je prišaljedan i mi rekal, kako jima raka na debelonolitu (debelom crijevu) i kako su mu pri-poručili operaciju. Svitoval san mu nekagre ča prije na operaciju. Nakon nikolikodan je prišal drugi rekal mi je kako su muzneli štumig (želudac) i seda zimje sakidan tablete, za probavu. Rekal je kako jetoga zlića (raka) po Puntu, ma i po otokujako čudo. Rekal san jenomu i drugomuneka se drže onoga ča jin govore likari.Neka se drže njohovih naputki. Fanj judimi je prišlo zi ovimi ali onimi poteškoćami.Pričel san mislit, ča se ovo dogaja, naPuntu i po otoku. Pital san kolege. Reklisu mi, kako ne viju žač to prokjestvo jizdii nijedan to ne more fermat. Jedan mi jerekal, kako je moguće kriva industrijal-izacija i sve ča šnju pride po ajeru (zraku)do nas. Drugi mije rekal, kako se seda jičudo više mesa leh se je jilo prije. Prije seje jilo bokunić mesa jedan put na šeti-manu, običajno zvacet zi njoki alimakaruni, a druge dnevi riba ali niko jaje. To mi je dalo malo mislit. Rekal mi jekako raka prije ni bilo, tu i tamo bi bil kigod umrl od raka, ma ovako, kako ča jeseda, saki drugi umira zi zlićen, ni nikadabilo. Ti diškorši su mi dali mislit.Spomenul san se ča smo jili i pili prije.Meso se je jilo jedan put na šetimanu, dvaali tri puti se je jilo ribu, frišku ali slanu zipalentu. Za marendu, ko god jaje, ali feticusira. Južinu se je preskakalo. Saki dan se jejilo kiselicu, kiselu ripu i kiselo zeje alifrišku vrduru, zeje, mrlin, ripu, kunpir, rižii špijac. Zalivalo se je zi žmujen vina, do-bre črne rožete. Jutrak bićerin rakije i dvismokve.

Malo san proučil zeje, ripu, kiselicu i prišalsan do toga, kako meso jima va sebi tvari, kezi svoju nazočnostju uspore oksidaciju, značikoče procesi va kih ne žejenii produkti,stvaraju proste radikali, ki ontrat prouzročeprominu va stanicah, ke su ontrat uzrok zastvaranje toga prokjestva, raka (zlića) i jošnikih drugih betegi, kako ča je CUKARICA(šećerna bolest, diabetes), povišen tlak i stinmožganski i srcani udar (infarkt i inzult).

Antioksidanti, kako ča je C, A i E vitaminsu va vrduri (povrću) frutju (voću), ki jate(brane) tulo od prije spominjenih betegi(bolesti). Najviše jih je va zeju, blitvi, ripi,fažolu, salati, radiću i kunpiru. Još su va njihINDOLI , ki brane od raka debeloga olita(debeloga crijeva). LIKOPEN, ki je va pomi-dorih, Q 10, ki je va srdelah, lokardah idrugih ribah. E vitamin va uju ud ulik. Zitin, kako smo prominili fin (način) jizbine ise priklonili drugin navadan (navikama) ,smo poremetili način zaštite tula (tijela) istin omogućili razvoj sih betegi i sih oblicizlića.

Ni bilo boje prehrane od one, ku su rabilinaši stari. Ta jizbina jih je čuvala od betegi(bolesti) ke seda haraju po naših bodih (oto-cih) i po kiriji (kontinentu). Čuvala jih je, uzteško delo, i od vele peze, ka je sada diventala

opća pojava ne samo u nas, leh i po cilonMIRU /svijetu/.

Prije su naši judi bili suliti (vitki) i žilavi iritko ki je bil debel. Seda je toga jako, jakočudo.

Moguće bi se bilo dobro tornat (vratit), nastari fin (način) jizbine, ako ne za nas, a on-trat makar za naših dicu. Govore , kako je tastara jizbina bila kriva i za to, da su starefameje jimile čudo dice, aš je dvizala micul(sladostrašje) i ženan i mužen.

KISELICA, bojan (najbolja) maneštra nasvitu. Delalo se ju je ovako. Po strni se jeposadilo prisad od broskve. Broskva je raslado predzimja (jeseni) ontrat se ju je posikloi pripejalo doma. Koreni (stabalašca) za-kopalo va vrtu na prisoju (sunčanoj strani),i jih tamo pustilo. Na protuliće se je jilo nji-hove opančići. Posičenu broskvu se je opar-


Rado Žic Mikulinzačarkal

JIZBINA

ilo va kipućoj vodi. Klalo na dasku neka seocidi. Va brentu (bačvicu) se je klalo na dnogjidu (sloj) prekuhanih dropin, od kih se jeskuhako rakiju. Nato se je kalo gjidu oparenebroskve, pokrilo zi gjidu dropin, ontral gjidulipo posložene oparene broskve i tako se jegjidalo do vrha. Nato se je se pokrilo za dašći-cami i se pustilo jedan dan na miru. Nato seje pregjedalo i ako ni bilo dosti tekućine, seje nadolilo zi vinon ali zi slanu vodu i ontratklalo na daske pezu (težinu). Hranilo (ču-valo) se ju je va hladnon. Znimalo se je jenuali dvi kiselice, lipo jih opralo i pripravilo zakuhat. Seda ju delaju zi oston (kvasinu) iisto je dobra a manje je dela , aš je čista, kadase ju zneme zi kisa.

Kuhalo se je: Kilo kiselice,Pol kila fažola (graha),Pol kila kunpira,solNajprije se je klalo kuhat fažol, koga se je

priko noći namočilo va vodi. Kada je bil fažolna pol kuhan se je nutara hitilo (stavilo,bacilo) kunpir narizan na landice (male ko-madiće). Kiselica se je narizala no kolca ( ko-lutići) i nato pokrižala, da nebi bila duga,kada se je jilo. Klalo se ju je na uje ud ulik ,šufigat (dinstat) i dva puta nalilo zi juhu odfažola. Kada je bila šufigana, se ju je hitilo valonac zi fažolon i kunpiron. Kuhalo se ju jejoš pol ure i ontrat znelo neka počine. Oniki su ju delali zi ZAPEŠTON ( /slanina, česan

i petrasumin/ skupa stučeni nožem u kašu)su njoj dodali zapešt.

Niki su ju kuhali zi slanin meson od prascaali kaštradinu (suho ovčje meso). Niki sunjoj va pijatu dodali žlicu mrzloga uja odulik.

Slično se je kuhalo kiselu ripu i slani(kiseli) kapuc.

Običajno se je na nediju kuhalo zvacet zinjoki, pondijak KISELICU, utorak frišku alislanu ribu zi palentu, sredu KISELU RIPU,četrtak kiseli kapuc a petak Ribu na bruditzi riži ali palentu i subotu Poznova kiselicu,ali zeje na padelu.

Vavik se je govorilo, kako su te se maneštreboje “KADA PRASAC DOBRO ZAGAZINUTAR“!

Slane lebra od prasca, ali nogice, ke se jeodsiklo, kada se je delalo pršuti, slaneuporine ali olita . To je bilo šekondo gušti !

Buduć, kiselica i se naše maneštre jimajutoliko dobrih svojstav i čudo šuštance ( hran-jivosti) , bimo jih morali čudo više štimat(cijenit) i jih ča više rabit i promovirat nesamo kolo nas leh i po svoj Hrvaskoj a i vaEuropi.

Moguće ne bi bilo slabo, prominit navade(običaji), pa bimo poznova bili zdraviji i nebinas trle toliko te BETEGI, ke nas va zadnjevrime, spravjaju tamo,“KAMO ZA VAZDAGRE SE“! čudo prije leh bi rabilo.

Začarkal prim. Dr. sci Rado Žic Mikulindr. med. univ. Spec ORL i CFK.


Formularbeginn

Pored postojećeg krčkog CENTRA iz-niče “na rate” i malinskarski:

Interpretativni centar maritimne baš-tine

(Dom) ”…budućeg muzejsko-izložbe-nog i društvenog, odnosno sportskogkompleksa… bi se uskoro trebao početigraditi na samoj obali... A /taj/ velebnikompleks /će nastati/ na lokalitetu znanompod nazivom Lastavica… Interpretativnicentar maritimne baštine plod je kreativ-nosti arhitektonskih znalaca iz zagrebačketvrtke NFO… 11,2 milijuna kuna»težak« projekt na zapadnom dijelu lučkogpodručja Malinskarima će donijeti do-padljiv kompleks ukupne površine 350 čet-vornih metara. U objektu (načijem će se krovu urediti vi-dikovac i mali mediteranskivrt) uz višenamjenski izlož-beni prostror naći će se pro-stora za spremišta opreme je-driličara i sportskihribolovaca, koji će svaki ondjedobiti po 18 »kvadrata« servi-snog prostora te k tome i do-datne uredske, kao i prostorijenamijenjene sastancima član-stva… /Ovo je/ nov/a atrak-cij/a Malinske /kao/ objektakoji bi u budućnosti trebaopostati žarište sustavnih nastojanja čuvanjai promoviranja duge i bogate tradicije ma-linskarskih »ljudi od mora«, onih koji suplovili, ali i onih koji su kroz stoljeća gra-dili tamošnje bracere, trabakule i bra-goce… – Kao prvo i najvažnije, cilj nam jeovaj kompleks zgotoviti do ljeta 2021. go-

dine i to ćemo, siguran sam, uspjeti. Ipak,ono što smo prvotno planirali, a što se ti-calo naših nastojanja da Centar već ovoljeto dočeka u »visokom roh-bau« stupnjudovršenosti, vrlo vjerojatno nećemo moćipostići… Najrealnije /se može/ očekivatida bi, nakon što se radovi zahuktajutijekom ožujka i travnja, ovo ljeto gradilištemoglo dočekati s dovršenim zemljanimradovima i izvedenim tek najosnovnijimkonstrukcijskim elementima. U ljetnu ćesezonu ta zona stoga morati ući urednoograđena i konzervirana, a nakon štojenjaju gužve, zahvati će se nastaviti i do-vršiti u rokovima koji će nam zajamčiti daljeto 2021. godine dočekamo spremni, spotpuno dovršenim, opremljenim i funk-cionalnim objektom – obrazložio nam je

Kraljić… Plan malinskarske općinskeuprave /je/ da se tijekom ove i iduće godinetaj projekt prijavi na sve natječaje mjero-davih ministarstava.– Stoga se nadamo da ćemo u međuvre-menu dobiti i neku takvu, vanjsku potporu– zaključio je Kraljić… Osim izložbeno-

interpretacijske i edukativno-prezentacij-ske funkcije imat će /Centar/ i namjenunovog sjedišta lokalnih, s morem poveza-nih sportskih društava. To se u prvom reduodnosi na jedriličarski klub i sportsko-ri-bolovno društvo. – Sve u svemu, na tomlokalitetu uz more, u luci, dobit ćemoatraktivan objekt koji će svoj produžetakimati i na privezištu gdje bi se trebali smje-stiti s njim povezani »ploveći eksponati«,naše tradicijske barke – zaključio je načel-nik…” (M. Trinajstić, 2020.)

Tu kao da mi nekako nedostaje ono ododatnom financiranju iz projekata Inter-reg, Arca Adriatica (sa “gotovo 320.000 €”)i tome slično (?).

- - - - - - - - - - - - - - - Nastavljam sa Kužićem tj. Lepantskom

bitkom i to sa popisima galija iz kojih vi-dimo sve moguće varijante njihovih imenà– za nas je tu najvažnija naša Krčka galija

(uz galije naših susjeda): „PODATCI IZ POPISAU niže navedenim tablicama upo-

rabljeni su podatci iz sljedećih po-pisa: - Rosell, napisan 1571. (Rosell,Historia del combate naval, 167 –170, 195 – 200).

- Novak, pronašao u Archivio diStato di Venezia, nastao 1572. (G.Novak, Mletačka uputstva i izvještaji,IV, 67 – 69). - Fernandez, pronašaou Archivio general de Simancas,1571.

(J. Fernandez, Memoria histórico-crítica, 14 – 29). - Mutinelli, pronašao uBiblioteci Marciani u Veneciji, tiskao 1571.poznati kartograf Giovanni Francesco Ca-motio/. (F. Mutinelli, Annali urbani di Ve-nezia, 132 – 138). - Contarini, tiskan 1572./bez imena autora / (G. P. Contarini, Hi-storia delle cose successe, 37r – 40r). – Re-ligione (“Religione e patria”, 54 – 59.). -Neimenovani Nijemac, preveden “iz ta-lijanskog” i tiskan 1572. (Volkommne,warhaffte vnnd gründtliche beschreibung,1572.). - Torres, “kompilacija” tiskana1579. (H. Torres y Aguilera, Chronica, yRecopilacion, 49r – 52v). - Catena, tiskan1586.

(G. Catena, Vita del gloriosissimo papa,319 – 325). - Neumayr, tiskan 1621. go-dine. (J. W. Neumayr von Ramsla, Leipzig,1621.)”

Podatci iz TABLICE I.a:Imena galija - izvornikKrk – Rosell (= R) – Cristo resucitado

con una bandera, de Vegia/ Novak (= N)– samo ime suprakomita/ Fernandez (=F) – Cristo resucitado/ Mutinelli ( = M) –Un Cristo resuscitato con una bandiera/Contarini (= C) – Christo resuscitado deVegia.


moreMUSEOLUM MARITIMUM KRK (17)

piše > Josip Seršić Ivìca


89,2 96,0 96,3 MHz

RADIO OTOK KRK

Tel: 051/849-239 Fax: 051/[email protected]štveni dom Kras, 51514 Dobrinj

Radio koji vas voli!

Cres – R – San Nicolás de Querso/ N –samo ime suprakomita/ F – Santo Nicoláscon la palma en la mano diestra,y en la si-niestra una corona/ M – San Nicolò conla corona/ C – San Nicolò da Cherso.

Rab – R – San Juan, de Arbe/ N – samoime suprakomita/ F - —- / M – San Gio-vanni con la croce/ C – San Giouannid´Arbe.

I.a/2Krk – Religione (= Re) – Christo risu-

scitato de Vegia/ Nijemci (= Nj) – Mad-dalena mit einer Palma in der Hand, Ve-nedisch/ Torres (= T) – Vn Christo convna bandera, Veneciana/ Catena (= Ca) –Christo risuscitato de Vegia.

Cres – Re – San Nicolò de Gherso/ Nj –Sant Niclas mit einer Kron in der Hand,Venedisch/ T – S. Nicolas con vna coronaen la mano/ Ca – San Nicolò de Gherso.

Rab – Re - San Giovanni/ Nj – Sant Ioanmit dem Kreutz/ T – S. Iuan con la Cruzen la mano, Veneciana/ Ca – San Gionannid´Arbe.

Tablica I.b Donosi hrvatske prijevode imena galijaKrk - R – Uskrsli Krist sa zastavom/ N

– samo ime suprakomita/ F – UskrsliKrist/ M – Uskrsli Krist sa zastavom/ C –Uskrsli Krist, iz Krka.

Cres - R – Sveti Nikola, iz Cresa/ N –samo ime suprakomita/ F – Sveti Nikola spalmom u desnoj ruci, a u lijevoj kruna/

M – Sveti Nikola s Krunom/ C – SvetiNikola, iz Cresa.

Rab – R – Sveti Ivan, iz Raba/ N – samoime suprakomita/ F - —-/ M – Sveti Ivans križem/ C – Sveti Ivan, iz Raba.

TABLICA IIImena suprakomita/Krk/ Hrvatski (= H) – Ludovik Čikuta/

R – Ludovico Cicuta/ N – Lodouico Ci-cuta/ F – Ludovico Cicuta/ M – LudovicoCicuta/ C – Lodouico Cicuta.

/Cres/ H – Kolan Dražić/ Re – ColaneDrascio/ F – Colane Edrasio de Venecia/M – Colane Drazzo/ C – Colane Drascio.

/Rab/ H – Ivan Dominis/ Re – Juan deDominis/ N – Z. de Dominis/ F - —-/ M –Gio. de Dominis.

/Krk/ H – Ludovik Čikuta/ Re – Ludo-vico Cicuta/ Nj – Ludouico Ciuita/ T –Ludouico Ciuita/ Ca – Lodouico Cicuta/Neumayr – Ludovicus Cicuta.

/Cres/ H - Kolan Dražić/ Re – ColaneBrascio/ Nj – Collona Bracccio/ T – Co-lona Drazo/ Neumayr – Colanes Drasius.

/Rab/ H – Ivan Dominis/ Re - Gio. DeDominis/ Nj – Giouan di Domenico/ T –Iuan Dominis/ Ca – Gio. de Dominis/ Ne-umayr – Iohannes de Dominis.(Obrada referentne literature i Kužićevihtablica: JSI; sve prema „Tog sretnogdana...“, 2011.)

Naglašavam na kraju ove tematike da seza Hrvate ova pomorska povijesnica nijesastojala samo od galijotanja.Hrvati su bili također i vojnici na galijama– i drugdje.

„I Bodoli“ Bila je to (neslužbena) oznaka za (pod-)

trupu Skjavonskih/hrvatskih jedinica mle-tačke vojske.

„Od... pridjevu bòdolo, deminutiv bodo-

leto: omalen debeljko; nadimak za pješakaiz Dalmacije.“ (Hrvatska Enciklopedija)„Prema nekim tumačenjima, naziv potječeod mletačke riječi bòdolo (deminutiv bo-doleto), koja se označivala omalena čo-vjeka, debeljka. Od nje je nastaonadimak bodoli za vojnike pješake iz Dal-macije, kako su ih Mlečani podrugljivo /?/nazivali.... / - M. Suić, Bodul, Prilog an-troponimiji i toponimiji istočnojadranskogprostora, Onomastica jugoslavica, 1989,13/ (Istarska Enciklopedija)

Skjavonske jedinice u Mletačkoj vojscii njihov mač skjavona

Schiavonska ili prekomor sko pješaštvo(oltremarini), bile su pješačke postrojbemletačke mornarice iz Istre, Dalmacijei Mletačke Albanije /Boke Kotorske iokolice/, razmještene po tim istim preko -morskim posjedima i utvrdama republike/i drugdje/.

Schiavonske jedinice bile su zadnje kojesu napustile Veneciju sa Rive degli Schia-voni /Riva od Hrvatah/ 12. svibnja 1797.,prilikom pada Republike pod napoleon-sku vlast.

Karakteristike schiavonskih jedinicaOružje i vojna odora, koju su inače već

duže vremena koristile te jedinice..:Uniforma schiavonskog vojnika se sasto-jala od grimizne surke, krznene kape, uskihhlača, cipela i plavog pojasa oko struka nakoji se vješalo glavno oružje: veliki mačnazvan po njima schiavona. Časnici suimali sličnu odoru kao i vojnici, samo bo-gatije ukrašenu uz koju je išla zapovjedni-čka palica, simbol njihova položaja./Prema Wikiju/

(Nastavlja se)


more


e-knjigedostupnena internetu

www.arvalis.hr


slikopis tekst i foto > Mario Šebetovsky

Sezona je berbe pamuka i svako prijevozno sredstvodobro je došlo, bila to deva, magarci ili nešto na druge, višezagađujuće oblike goriva. Inače, sjever Afganistana poznatje po uzgoju pamuka i to je ovdje glavna kultura jer je uzgojmaka ovdje i od svećenstva zabranjen, pa ljudi uzgajajupamuk. Ima nekoliko tvornica ovdje, u MazareSharifu iKunduzu, npr. koje bi mogle i bolje raditi, ali puno je razlogakoji koče industriju. Ratna događanja, troškovi obrade,

Afganistan [5]


Mario Šebetovsky umirovljeni je časnik OS RH. Pred desetak godina sudjelovao jeu mirovnim misijama UN-a i NATO-a, u Zapadnoj Sahari i kasnije u Afganistanu. Kaostrastveni fotograf predano je bilježio trenutke u drugačijim predjelima i drugačijimkulturama te ih je na zamolbu odlučio u više nastavaka podijeliti s nama. Više onjemu možete pronaći na internetskoj stranici: www.mariosebetovsky.com

nedostatak izvora energije koji bi pokretali te tvornice,razvoj irigacionih sustava, nedostatak poboljšanog sjemenja, nedostatak gnojiva, nedostatak školovanogosoblja i nekoliko teških suša koči industriju. Nadalje,financijska poptpora i nedostatak agronoma kočipoljoprivrednike da se razvijaju, čak se zemljište zauzgoj pamuka i proširilo, no i dalje je cijena pamukaodviše niska u odnosu na troškove proizvodnje.

Red: sove (Strigiformes); porodica: pravesove (Strigidae);

Status zaštite: LC (smanjeni rizik);engl: long-eared owl, cat owl; njem:

Waldohreule;tal: gufo comune; franc: chouette;Latinski naziv roda “Asio” je ušata sova,

“otus” se isto odnosi na malu ušatu sovu.Opis: mala ušara je noću aktivna ptica i

najčešća sova u srednjoj Europi. Imadužinu tijela 35-37 cm te raspon krila 84-96 cm, težinu od 220-280 g kod mužjaka i250-370 g kod ženke. Napadno velika ušnapera karakteristične su za ovu vrstu, aliona nemaju neku funkciju u vezi sluha. Zahvatanje zvuka služi joj zaokružena ko-prena oko lica. Iris joj je svjetlo narančas-tožuti. Lice joj je čeonim perjem oštrorazdijeljeno, krila su joj relativno uska.

Boja perja je svjetlosmeđa do okeržuta,crnosmeđe iscrtana i zamrljana. Općenitokod ženke su izraženi tamni, rđavosmeđitonovi, dok su mužjaci nešto svjetliji. Bojaperja služi kamuflaži, dok sova mirujeteško ju je zamijetiti u granju drveća. Očisu zaštićene gornjim, donjim i trećim kap-kom. Kako sove ne miču očima, morajuokretati cijelu glavu u smjeru pogleda. Ustanju su okrenuti glavu do pola kruga(180°), neki smatraju i do ¾ kruga (270°).

Prisutnost: prisutna je od Velike Bri-tanije i Irske preko cijele Eurazije uključivou Kini i Mongoliji do Japana i Sahalina.Sjeverna granica rasprostranjenosti pratizonu sjevernih zimzelenih šuma. U Africimalu ušaru susrećemo u gorju Atlas kao iu gorskim šumama u Etiopiji. Ima je naAzorima i na Kanarskom otočju, u južnoj

Kanadi i u sjevernim i srednjim po-dručjima SAD-a. Opisane su 4 podvrste,nominalna nastanjuje Europu. Mala ušaraje rasprostranjena širom Hrvatske, a pop-ulacija je procijenjena na 10-15 tisućaparova. Nastanjuje otvorene šume rubovešuma, šumarke, mozaični seoski krajolik inaselja. Tijekom jeseni i zime često se sku-plja u jata od više desetaka ptica. Prsteno-vani nalazi ptica, koji nam odaju njihovokretanje, u Hrvatskoj su malobrojni. Pticeprstenovane kao odrasle pronađene su ublizini mjesta prstenovanja. Ptice iz srednjei istočne Europe djelomično su selice, doksu one koje se gnijezde u u južnoj Europi,Azorima i Kanarskom otočju stanarice.Najduža dokumentirana selidba mladihušara iznosi 2140 km. Europski status jesiguran (LC).

Razmnožavanje: jedno gniježđenje odtravnja do listopada u gnijezdu drugihptica, najčešće vrana ili ptica grabljivica,


N A D N A S L O Vzeleni otok

Mala ušaraAsio otus

gdje polaže 3-8 bijelih jaja veličine do 41mm koja ženka inkubira 27-28 dana, amlade hrane mužjak i ženka do 11 tjedana.Onda su mladunci sposobni sami hvatatimiševe. Od mladih ušara prvu godinupreživi samo svaka druga ptica. Prvo gni-ježđenje u prvoj godini. Redovita životnadob iznosi 10-15 godina. Očitanjemprstena dokumentirana je pojedinačnastarost od 28 godina.

Prehrana: mala ušara je grabljivica kojaplijen lovi noću. Najčešće lovi plijen uniskom letu, na rubovima šuma ili uzživice. Hrani se sitnim sisavcima poputpoljskih miševa i voluharica. Vrlo rijetkose hrani ostalim glodavcima, sitnijim pti-cama, insektima i žabama. Ovi glodavcikojima se hrani predstavljaju po ljudeštetne vrste tako da ova sova ima i poziti-van gospodarski značaj za ljude.

Kulturni aspekti: sova općenito simbolje mudrosti i intuicije. Kod Shakespeare-asova nagovješta u dramama Julius Cesar iMacbeth predstojeća ubojstva.

Sove vide na vrlo veliku udaljenost, akad se tomu doda njihova sposobnost danoću vide bolje nego danju, postaje jasnokoliko je simbolika sove u vezi s vidovi-tošću. Sova ukazuje na stvari koje inačemogu ostati skrivene. Kad se povežete sasimbolikom sove, počinjete uviđati onošto dotad niste ili stvari počinjete proma-trati na drugačiji način.

Sova je mudra, inteligentna i moćna teje postala simbol učenih ljudi, vračeva,mudrosti, intuicije i statusa.

Ova se ptica često pogrešno tumači kaoglasnik smrti, a simbolika se, zapravo,

odnosi na transformaciju, promjenu, nasmrt u simboličkom smislu. Ta promjenamože biti fizička, ali češće je duhovna(primjerice, promjena načina promatranjastvari, promjena emocija).

Simbol sove je, kažu teoretičari zavjera,jedan od simbola iluminata – onih koji“vide u mraku” i “čuvaju zabranjenoznanje” – čak djeluje logično, a i simbol jeobitelji Rothchild, jedne od najmoćnijih

na svijetu. U grčkoj mitologiji, sove suobično povezivane s boginjom Atenom,boginjom pticom, koja se povezivala smudrošću, umjetnošću i raznim sposob-nostima, a koja je za navedeno tajnodruštvo jako bitna. Mala Atenina sova bilaje originalni simbol bavarskih ilumi-nata.�U mnogim dijelovima svijeta, sovesu povezivane sa smrću i nesrećom. Razlogvjerojatno stoji u tome što su to noćneptice i što se glasaju pomalo stravičnim inekako zloslutnim hukanjem.

No, u nekim dijelovima svijeta ovenoćne ptice povezuje se, ili se povezivalo smudrošću i uspjehom, a i često su prikazi-vane kao ljubimci poganskih bogova.

U Starom Egiptu, lik sove se koristio zaoznačavanje slova “m”. Ovaj hijeroglif jeobično bio crtan tako da bi sova izgledalapolomljenih nogu “da grabljivica ne bioživjela”. U Keniji, pripadnici plemenaKikuju su vjerovali da je sova znak smrti ida, ako čovjek vidi sovu, netko će umrijeti.Među američkim urođeničkim plemenimasove su često bile povezivane sa zlom ivještičarenjem. Civilizacije Asteka i Maya,kao i drugi urođenici Srednje Amerike, susovu smatrali simbolom smrti i uništenja.Čak, astečki bog smrti, Miktlantekuhtli, jeobično prikazivan u obliku sove. Na špan-jolskom jeziku postoji izreka “kada sovazapjeva, Indijanac umre”. U japanskoj kul-turi, na sove se gledalo kao na negativneili pozitivne pojave. Ponekad su predstavl-jale božanske glasnike, dok su tipične i ro-gate sove predstavljale đavolske simbole.Rimljani su vjerovanja oko sova preuzeliod starih Grka, no povezivali su ih i sa sm-rću. Zbog toga, sova je predstavljala lošznak. U rumunjskoj kulturi, žalosni huksove je predstavljao najavu smrti nekog ublizini. U Finskoj sova predstavlja i znakmudrosti i znak gluposti.

Slično kao i sidro odavno se sova radokoristi kao tattoo-motiv i danas služi kaodekoracija za sve moguće svakodnevnepredmete.


Tekst > Stjepan Janeković foto > Ivica Čajavec, Jens Freitag

Nemojte reć, ova Ojovica uvik nic zmisli.Nisan zmislela. Zi ovin besedami san mo-rebit i već prije pocela pisat. Ma ovu neobi-čnu žvir san litratal još 26.9.2012. letana rožici od girasola ki nan je rasal vadvoru. Poglejte ima na škini napisani broj1881. Svakakovih cudesa se more nać vaovoj našoj Bašćadskoj dolini.

Na tu zvir san zvrimenon već pozabila.Sada san se sjetila bo se puno puti dogodiloda zdrvi (na drvima) od konobe parnesenkuću njemu jako slicne bubice, sive, zelenei šare, a kada ih taknen smrde kako kuga.Šuškaju, šuškaju po kući, nespretno letekako benasti, kako muhe bez glave. Zalijećuse va zid, više puti na isto mesto, zapletu seva ćoku (luster), lete kolo zapaljene bum-bete od letrike na teplinu i ko ih pustimotako sto će puti spast na pod, kadagod i na-škinu ( na leđa). Onda su gotovi, bo se neznaju ubarnut na noge. Sigoro ste provalinjihov gušt vusteh (u ustima) kada ste po-birali grozje, jagode (kupine)ili smokve.Bljek.

Ovdi va Baški jih zovemo smrdljivci, smr-dljivi Martini, a niki recu i smrdibubice.Spadaju va canze (stjenice), ma ne onecanze ke piju karv i te nimaju krila. Ovosu canze od fameje Pentatomidae, red He-miptera (polukrilci). Ko ih je puno samomoru postat štetnici na voću i povrću.


Litratala i napisala: Marija Randić Ojovicazeleni otok

Martin zbrojen -

Tijelo im je široko, spljošteno, poputštita, smeđe, zeleno raznih nijansi šareno,što ovisi o dobi godine i faze razvoja. Du-žine su od 10 do 13 mm. Prednji par krilaim je očvrsnuo, a drugi je opnast. Izmeđupokrioca je štit od hitina. Uz noge su žli-jezde koje izlučuju smrdljive tvari. Na glaviimaju rilce za ubadanje i sisanje i članko-vita ticala .

Čim se živa počinje spuštati početkomjeseni oni se uvlače u topla skloništa, podlišće, u zaštićena mjesta, u pukotine drveća,među kamenje, u staje, drvarnice, međurolete i grilje prozora, u rublje koje sesuši, u podrume, a i naše domove u po-trazi za mračnim i toplim skrovištima, neda bi se tamo hranile, nego da miruju iprezime. Nisu štetni za ljude, samo sebrane svojim smrdljivim mirisom, ako ihuznemirimo. Kada osjete toplinu ili toplijevrijeme ‘’probude se’’. U prirodi nakonpronalaska partnera ženka na biljkama ili


Martin s brojem

u pukotinama ostavi po stotinu bijelih jaja,iz kojih se razvijaju larve slične odraslimai rastu do svoje pune zrelosti. Jaja prezimena zaštićenim mjestima.

Hrane se najčešće biljnim sokovima,pa ih možemo naći na zeljastom bilju,drveću, grmlju plodovima osobito rajčice,kupinama i drugom voću. Neki od njihhrane se truleži i sitnim kukcima. Svojimrilcem ubadaju u hranu i sišu njene sokove.Nisu štetočine osim ponekih pogodnih go-dina, kada se u ljeti razviju i po 2 genera-cije, pa se uvlače u kuće i među voće. Svo-jim izlučevinama mogu pokvariti okusplodova koje ostaje na njemu.

Potle nikada nisan videla baš onakovogasmrdljivca zi brojen. Zadnje vrime našlasan jih na pomedori, na smokvah i na ro-žicami, ma nisan uvik imela okažjun (pri-liku) litratat. Nisu to nikakove zviri, samogrubo vonjaju.


zeleni otok

www.junior-kamen-krk.hr

višegodišnje iskustvo- vodeći talijanski dobavljači - 1A kakvoća

ulaganje za cijeli život- preko 100 vrsta kamena,

mramora i granita

grobnice i grobne niše, prozorske klupčice,erte, bunje, kamene fasade...

stepeništa i ograde- od baroknih do najmodernijh

radne plohe - u kupaonicama i kuhinjama- upotpunjavaju cjelokupan izgled

e-mail: [email protected]

Junior Kamen KrkVršanska 26 51500 Krk

tel./fax: 051/222-260 mob: 091/560-64-38091/252-81-13


:-)



:-)

Kolaps socijalnih kontakata, kolaps gospodarstva, kolaps sporta... Pod Velim vrhom idila vlada!

Fotkano je 28. ožujka, a ne 1. travnja (aprila). Foto: Berislav Horvatić

Idila pod Velim vrhom...

PRESTIGE REAL ESTATE KRK d.o.o.AGENCIJA ZA NEKRETNINEKralja Tomislava 3, 51500 Krk

Tel.: 051/403-350, Mob.: 091/528-9096

Ponuda atraktivnih nekretnina na otoku Krku

Documents

Sretan Uskrs - grad-krk.hr · Denis Lešić j.d.o.o. Zagreb, L. Ružičke 46 j.d.o.o. Zagreb KRČKI val IMPRESUM ISSN 18487297 [travanj 2020.] KRČKI val 3 valKRČKI Pretplata →