Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Sveučilišni diplomski studij „Poslovna ekonomija” - Trgovina

SPECIFIČNOSTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA NA

PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

Diplomski rad

Janja Čavar

Zagreb, svibanj 2018.

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Sveučilišni diplomski studij „Poslovna ekonomija” - Trgovina

SPECIFIČNOSTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA NA

PODRUČJU REPUBLIKE HRVATSKE

SPECIFICS OF TRANSPORT OF OIL DERIVATIVES IN THE

AREA OF THE REPUBLIC OF CROATIA

Diplomski rad

Janja Čavar, 0067470789

Mentor: Doc. dr. sc. Dora Naletina

Zagreb, svibanj 2018.

JANJA ČAVAR

Ime i prezime studenta/ice

IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Izjavljujem i svojim potpisom potvrđujem da je DIPLOMSKI RAD isključivo rezultat mog

vlastitog rada koji se temelji na mojim istraživanjima i oslanja se na objavljenu literaturu, a

što pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da nijedan dio rada nije napisan na

nedozvoljen način, odnosno da je prepisan iz necitiranog rada, te da nijedan dio rada ne krši

bilo čija autorska prava. Izjavljujem, također, da nijedan dio rada nije iskorišten za bilo koji

drugi rad u bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili obrazovnoj ustanovi.

Student:

U Zagrebu, 08.05.2018. (potpis)

SAŽETAK

U ovome radu opisan je prijevoz naftnih derivata na području Republike Hrvatske. Prijevoz

naftnih derivata odvija se cestovnim, željezničkim, cjevovodnim, pomorskim i riječnim

putem. Naftni derivati uvjetuju posebne zahtjeve tokom prijevoza jer imaju svojstva koja

mogu ozbiljno ugroziti okoliš, nanijeti veliku materijalnu štetu te mogu predstavljati rizik za

zdravlje ljudi. Upravo zbog osjetljivosti naftnih derivata proces prijevoza mora biti u skladu

sa Zakonom, propisima te međunarodnim ugovorima. Također, prijevoz naftnih derivata

uključuje i stalnu nadopunu znanja i usavršavanje osoba koje obavljaju prijevoz. Cilj rada je

prikazati kompleksnost prijevoza, nabave i prodaje naftnih derivata na području Republike

Hrvatske koji mora biti u skladu sa zakonskom regulativom.

Ključne riječi: naftni derivati, opasne tvari, transport robe, cestovni prijevoz, željeznički

prijevoz, pomorski prijevoz, ADR sporazum.

SUMMARY

This paper descibes the transport of oil derivatives in the area of the Republic of Croatia.

Transportation of oil derivatives is carried out by road, rail, pipeline, sea and river. Oil

derivatives cause special requirements during transport because they have properties that can

seriously endanger the environment, cause material damage and may pose a risk to human

health. Precisely because of the sensitivity of oil derivatives, the process of transport must

comply with the law, regulations and international treaties. Also, the transportation of oil

derivatives includes the constant supplementation of knowledge and training of the persons

carrying out the transport. The aim of the paper is to illustrate the complexity of transport,

procurement and sale of petroleum products in the territory of the Republic of Croatia which

must comply with the legal regulations.

Key words: oil derivatives, dangerous goods, transport od goods, road traffic, rail transport,

sea transport, ADR Agreement.

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

1.1. Predmet i cilj rada ..................................................................................................... 1

1.2. Izvori podataka i metode istraživanja ..................................................................... 1

1.3. Sadržaj i struktura rada ........................................................................................... 1

2. OPĆENITO O PRIJEVOZU NAFTNIH DERIVATA ................................................. 3

2.1. Definiranje naftnih derivata ..................................................................................... 3

2.2. Zakonska regulativa prijevoza naftnih derivata .................................................... 9

2.2.1. Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari ............................ 9

2.2.2. Propisi i nadležnosti prijevoza naftnih derivata .................................................... 12

2.3. Dokumenti za obavljanje prijevoza naftnih derivata ........................................... 15

3. ELEMENTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA ................................................... 20

3.1. Vozačko osoblje........................................................................................................ 20

3.1.1. Program stručnog osposobljavanja ........................................................................ 21

3.1.2. Obveze sudionika u vezi sa sigurnošću ................................................................... 23

3.2. Transportna sredstva .............................................................................................. 26

3.3. Vrste prijevoza naftnih derivata ............................................................................ 28

3.3.1. Cestovni prijevoz naftnih derivata ...................................................................... 28

3.3.2. Pomorski i riječni prijevoz naftnih derivata ...................................................... 31

3.3.3. Željeznički prijevoz naftnih derivata .................................................................. 37

3.3.4. Cjevovodni prijevoz naftnih derivata ................................................................. 38

3.4. Mjere unapređenja prijevoza naftnih derivata .................................................... 44

4. ISTRAŽIVANJE SPECIFIČNOSTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA U

REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................................................................. 46

4.1. Pregled postojećih istraživanja ............................................................................... 46

4.2. Metodologija istraživanja ....................................................................................... 47

4.3. Rezultati istraživanja .............................................................................................. 47

4.4. Ograničenja i preporuke za buduća istraživanja ..................................................... 49

5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 50

LITERATURA.................................................................................................................... 52

POPIS SLIKA ..................................................................................................................... 54

POPIS TABLICA ............................................................................................................... 55

PRILOZI ............................................................................................................................. 56

ŽIVOTOPIS ........................................................................................................................ 58

1

1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Predmet istraživanja u ovom diplomskom radu je specifičnost prijevoza naftnih derivata na

području Republike Hrvatske. Naftni derivati su proizvodi rafinerijske preradbe nafte, u

prvome redu proizvodi atmosferske i vakuumske frakcijske destilacije koji se mogu izravno

upotrijebiti kao gorivo ili kao sirovine za dobivanje niza organskih spojeva. Prijevoz naftnih

derivata je specifičan jer se radi o prijevozu opasnih tvari koje su lako zapaljive i mogu

ugroziti okoliš, nanijeti veliku materijalnu štetu te ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi ukoliko se

ne poštuju zakoni, propisi i razni pravilnici. Cilj rada je prikazati kompleksnost prijevoza,

nabave i prodaje naftnih derivata na području Republike Hrvatske koji mora biti u skladu sa

zakonskom regulativom.

1.2. Izvori podataka i metode istraživanja

U ovome radu korišteni su primarni i sekundarni izvori podataka. Kako bi se ostvarili zadani

ciljevi rada korištena je kako domaća tako i inozemna literatura, razni stručni članci te

internetske stranice povezane s prometnim znanostima i ekonomijom. Također korišteni su

Zakoni objavljeni u Narodnim novinama koji se odnose na prijevoz naftnih derivata te

službeni izvještaji Državnog zavoda za statistiku. U skladu s predmetom rada provedeno je

primarno istraživanje. Znanstvene metode korištene prilikom izrade rada su metoda

istraživanja, metoda promatranja, metoda sinteze i analize.

1.3. Sadržaj i struktura rada

Diplomski rad strukturiran je u pet poglavlja.

Prvi dio je uvodno poglavlje koje se sastoji od predmeta i cilja rada, izvora podataka te

sadržaja i strukture rada.

U drugom dijelu definira se pojam naftnih derivata. Također, opisana je i zakonska regulativa

koja se odnosi na prijevoz naftnih derivata te potrebna dokumentacija za obavljanje prijevoza.

Pobliže je objašnjen ADR odnosno Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih

tvari. Ujedno su prikazani uzroci i posljedice nesreća pri prijevozu naftnih derivata.

2

Treće poglavlje se sastoji od elemenata prijevoza naftnih derivata. Odnosi se na obveze

vozača i sudionika pri prijevozu naftnih derivata korištenjem raznih transportnih sredstava.

Definirane su vrste prijevoza naftnih derivata kao i mjere unapređenja prijevoza.

Četvrti dio rada je istraživanje koje uključuje pregled postojećih istraživanja kao i metode,

analizu i rezultate primarnog istraživanja. Također uključuje ograničenja i preporuke za

buduća istraživanja.

U zadnjem dijelu rada iznijet je zaključak, kako teorijskog dijela tako i empirijskog

istraživanja.

Nakon zaključka slijedi popis izvora, popis slika i tablica, prilog te životopis kandidata.

3

2. OPĆENITO O PRIJEVOZU NAFTNIH DERIVATA

2.1. Definiranje naftnih derivata

Prijevoz naftnih derivata pripada prijevozu opasnih tvari. Prema Ministarstvu mora, prometa i

infrastrukture opasne tvari se definiraju kao tvari koje mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati

zagađenje okoliša ili nanijeti materijalnu štetu, koje imaju opasna svojstva za ljudsko zdravlje

i okoliš, koja su kao takva definirana Zakonima, drugim propisima, te međunarodnim

ugovorima, koje na temelju njihove prirode ili svojstava i stanja, a u vezi s prijevozom mogu

biti opasne za javnu sigurnost ili red ili koje imaju dokazane toksične, nagrizajuće,

nadražujuće, zapaljive, eksplozivne ili radioaktivne učinke, odnosno, opasnim tvarima

smatraju se i sirovine od kojih se proizvode opasne robe i otpadi ako imaju svojstva opasnih

tvari (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2017).

Europskim sporazumom o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (eng. European

Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road - ADR), sve

opasne tvari su podijeljene u devet klasa (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2017):

klasa 1 - eksplozivne tvari i predmeti punjeni eksplozivnom,

klasa 2 - stlačeni plinovi, tekući plinovi ili pod tlakom otopljeni plinovi,

klasa 3 - zapaljive tekućine,

klasa 4.1 - zapaljive krute tvari, samoreaktivne tvari i desenzibilizirani kruti

eksplozivi,

klasa 4.2 - tvari sklone spontanom samozapaljenju,

klasa 4.3 - tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove,

klasa 5.1 - oksidirajuće tvari,

klasa 5.2 - organski peroksidi,

klasa 6.1 - otrovne tvari,

klasa 6.2 - infektivne tvari,

klasa 7 - radioaktivne tvari,

klasa 8 - korozivne (nagrizajuće) i nadražujuće tvari

klasa 9 - ostale opasne tvari i predmeti.

4

Prijevoz naftnih derivata spada u prijevoz tvari iz klase 3 te se one i najviše prevoze. Naftni

derivati su zapaljive tekućine koje na temperaturi od 50°C imaju tlak pare niži od 300 kPa i

nisu potpuno plinovite pri 20°C i normalnom tlaku od 101,3 kPa i plamište niže od 61°C.

(Mekovec, 2002: 38).

Slika 1. Listice opasnosti klase 3

Izvor: ZIRS. Dostupno online: http://www.zirs.hr/znakovi-sigurnosti.aspx?category=47 (21.12.2017.)

Nafta je tamno-zelena ili crno-smeđa fluorescentna supstanca tekuće do polukrute

konzistencije. Ovisno o sastavu ona je manje ili više viskozna, ili skoro čvrsta. Miris nafte

ovisi o vrsti i sadržaju hlapljivih sastojaka, a neprijatan je jedino ukoliko su prisutni sumporni

spojevi. Specifična težina se kreće u području od 0,720 do 1,0 a vrelište od 24 do 400°C.

Parafinski ugljikovodici (alkani) uvjetuju manju gustoću, a naftenski i aromatski veću. Točka

zapaljivosti (plamište) može iznositi od 20 do 200°C. Kao što je vidljivo iz ova tri podatka

fizikalno-kemijska svojstva nafte jako se mijenjaju ovisno o porijeklu, odnosno o kemijskom

sastavu nafte. Po kemijskom sastavu nafta se sastoji pretežno iz ugljikovodika, u vidu

ogromnog broja različitih spojeva, te malim dijelom od organskih spojeva sa kisikom,

dušikom i sumporom (Klarić, 2008: 1).

Važnost dobivanja i prerade nafte ne leži samo u dobivanju naftnih derivata koji se koriste

kao goriva za pogon motora, maziva, ili kao ulja za loženje već i u kemijskoj preradi nafte pri

kojoj nastaju različiti proizvodi male molekularne mase, kao npr. metan, etilen i dr., koji služe

kao polazne sirovine za sintezu alifatskih i aromatskih baznih kemikalija kao i raznih finalnih

proizvoda. Danas rafinerije proizvode gotovo 2000 raznih naftnih derivata. Iz sirove nafte

najprije se uklone plinovi, voda i mineralne soli, a zatim se vrši frakcijska destilacija pod

atmosferskim tlakom. To je primarna prerada nafte. Frakcije atmosferske destilacije su laki

benzin (komponenta za proizvodnju visokooktanskih motornih benzina u smjesi sa kreking ili

reforming benzinima), teški benzin (naftno otapalo ili sirovina za redestilaciju na specijalne

benzine i ekstrakciona sredstva), petrolej i plinsko ulje (dizel gorivo) i laki ostatak koji se

može upotrebljavati kao takav (tzv. ulje za loženje) ili se podvrgava vakuum destilaciji.

5

Vakuum destilacijom dobivaju se bazna ili osnovna ulja iz kojih se prikladnim miješanjem

priređuje cijeli niz ulja željenih viskoznih gradacija. To su laki destilati (vretensko ulje, lako

strojno ulje), teški destilati (teško strojno ulje), manje hlapljiv ostatak (rezidualna ulja) i

bitumen. Sekundarnom preradom dobije se širok raspon raznih proizvoda koji kvalitativno i

kvantitativno odgovaraju uvjetima suvremene potrošnje. Derivati nafte proizvedeni primarnim

i sekundarnim procesima nisu u svakom slučaju i komercijalni produkti prikladni za upotrebu.

Oni se moraju doraditi, tj. rafinirati. Svrha dorade je uklanjanje štetnih primjesa i/ili

podešavanja kemijske strukture derivata zbog postizanja određene kvalitete (Klarić, 2008: 2).

Proizvodi prerade nafte su: benzin, destilat i mlazna goriva, maziva te ostatci.

Benzin se dijeli na motorni benzin, avionski benzin, specijalni benzin i otapala. To su smjese

tekućih ugljikovodika, koji imaju ASTM1 destilacijske granice od oko 40 do 200°C. Benzini

se upotrebljavaju kao pogonsko gorivo za cestovna motorna vozila, tj. za motore s unutarnjim

sagorijevanjem (Otto motori) (Klarić, 2008: 3).

Benzin za pogon motora s unutrašnjim izgaranjem mora zadovoljiti brojne zahtjeve. Pogotovo

je važna njegova isparljivost (mora s lakoćom isparivati), da ne bude problema s puštanjem u

rad hladnog motora u zimsko vrijeme i da pri zagrijavanju motora vožnja uređajem za hladan

start (čokom) bude što kraća. S druge strane, vrelište ne smije biti prenisko jer bi se u

rasplinjaču pravili mjehurići, a pretjerano isparivanje benzina je i neekonomično. Benzin

mora biti i čist da ne ostavlja talog u cijevima i u rasplinjaču i da tvori što manje krutih

ostataka izgaranja. Benzin je jedan od brojnih proizvoda iz sirove nafte. Proizvodi se u

rafinerijama i to destilacijom u takozvanom frakcionirnom tornju. Sirova nafta se najprije

zagrije na vrelište sastavnih dijelova da se pretvore u pare. Pare odlaze u frakcionirni toranj u

kojem se hlade i kondenziraju na različnim visinama. Tu se odvojeni sastojci (frakcije)

posebno razvrstavaju. Benzin se još i rafinira, pri čemu mu se među ostalim oduzimaju i tvari

koje bi mogle uzrokovati smolasti talog. Na kraju se miješanjem benzina različnih kvaliteta

dobivaju odgovarajuće tržišne kvalitete benzina kojima se još dodaju i sredstva protiv

detoniranja i protiv zaleđivanja rasplinjača. Benzini, pogotovo kvalitetni, nastaju i kao

nusproizvodi drugih kemijskih procesa. (www.prometna-zona.com/benzin, 10.01.2018.)

1 Standardna metoda za destilaciju sirove nafte

6

Bačve/spremnike s benzinom najsigurnije je držati na otvorenom, zaštićene od izravnog

sunčevog svjetla i padalina. Zatvoreni skladišni prostor treba biti hladan, suh i dobro

provjetravan. Skladišni prostor treba biti dovoljno daleko od stambenih/poslovnih

prostorija/zgrada, u skladu sa zakonskim propisima. Prikladno obilježene spremnike treba

uzemljiti, a prazne držati odvojeno od punih. U zatvorenom skladišnom prostoru ne smiju se

upotrebljavati izvori topline, a u bližoj okolini skladišta bilo kojeg tipa ne smije se pušiti ni

paliti plamen. Prilaz skladišnom prostoru treba obilježiti odgovarajućim znakovima

upozorenja/opasnosti, a pristup i rukovanje spremnicima dopustiti samo ovlaštenim osobama.

Benzin se prevozi i u prijevozu označava kao tvar klase 3 (zapaljive tekućine). U

međunarodnom cestovnom prometu benzin se prevozi na način i pod uvjetima navedenim u

Europskom sporazumu o prijevozu opasne robe u cestovnom prometu (ADR). U

međunarodnom prijevozu željeznicom benzin se prevozi na način i pod uvjetima navedenim u

Međunarodnoj konvenciji o prijevozu robe željeznicama (CIM) – Pravilnik o prijevozu

opasne robe željeznicama (RID).

Ako prilikom prijevoza benzina dođe do propuštanja spremnika odnosno prolijevanja tog

goriva, potrebno je zaustaviti vozilo što prije i po mogućnosti podalje od javnih putova.

Odmah isključiti motor, osigurati dovoljno veliku zaštitnu zonu i blokirati sve prilazne

putove. Spriječiti prilaz nepozvanim osobama, a unutar zaštitne zone strogo je zabranjeno

pušenje i paljenje plamena. O havariji je potrebno odmah obavijestiti najbliže institucije

sigurnosti (policiju, vatrogasce) i pošiljatelja pošiljke. Ako se havarija dogodi u neposrednoj

blizini ili unutar naselja, potrebno je upozoriti okolno stanovništvo na opasnost od

zapaljivanja i kontaminacije površinskih voda i izvorišta. Ako je propustio spremnik u kojem

se prevozi benzin, potrebno je pokušati privremeno začepiti mjesto propuštanja; a pri tom se

ne smiju upotrebljavati materijali i alat koji mogu izazvati iskru (Uhlik, 2010: A1119 ).

Destilat i mlazna goriva dijele se na: petrolej, goriva ulja, dizel goriva te mlazna goriva.

Destilat goriva su proizvodi prerade nafte koji vriju od 180 do 370°C, a imaju plamište 50°C

ili više. Obuhvaćaju rasvjetni petrolej, goriva ulja i dizel gorivo. U ranijim danima naftne

industrije to su bili osnovni proizvodi prerade. Mlazna goriva su slična destilat gorivima, osim

što većina proizvoda ima niže vrelište i niže plamište. Prvo mlazno gorivo bio je petrolej,

budući da je iskorištenje petroleja s obzirom na naftu kao sirovinu vrlo nisko (kreće se od 6

do 15%) nametnula se potreba za širenjem frakcije dodavanjem benzina (avionskih benzina).

7

Kod polijetanja i manevriranja potrebne su bogate smjese koje će dati više snage, a pri samom

letu potrebne su siromašnije smjese (Klarić, 2008: 9).

Dizel služi za pogon dizel - motora (automobili, kamioni, traktori, brodski dizel motori,

generatori, lokomotive). To je smjesa ugljikovodika koje karakterizira veća gustoća i povišene

temperature vrenja u odnosu na benzine. Iz smeđeg i kamenog ugljena proizvode se dizel

goriva koja se uglavnom koriste za stabilne dizel motore koji imaju slabiju sklonost

zapaljenju Najbolja dizel goriva se sastoje pretežno od parafinskih ugljikovodika. Za razliku

od benzina dizel se može skladištiti za rezervne potrebe i u plastičnim posudama, a od

benzina se razaznaje po svojoj zelenoj ili plavoj te po mirisu.

Maziva se dijele u dvije podskupine. Prva podskupina se naziva tekuća maziva te se ona

sastoje od: mineralna ulja, masna ulja, zamašćena ulja, aditivna ulja, uljne emulzije te

sintetička ulja. U drugu podskupinu pripadaju polukruta i kruta maziva, to su: mazive masti i

kruta maziva. Maziva ulja upotrebljavaju se za podmazivanje dviju tarnih površina u svrhu

smanjivanja koeficijenta trenja. Trenje se može definirati kao otpor koji nastaje kada se kreće

površina nekog tijela, koja se nalazi u dodiru s površinom kakvog drugog tijela.

Mineralna maziva ulja su visokovrijuće viskozne uljne frakcije nafte (destilati i rezidualna

ulja), iz kojih su uklonjeni nepoželjni sastojci. Za poboljšanje svojstava, paralelno s

povećanim zahtjevima, u maziva ulja se dodaju aditivi, a takva ulja nazivaju se legirana.

Mineralna maziva ulja proizvode se za vrlo veliki broj raznih primjena. Možemo ih podijeliti

u dvije grupe i to na motorna ulja i industrijska ulja (Klarić, 2008: 12).

Masti za podmazivanje su polukrute disperzije s 3-10 % uguščivaća u mineralnom ulju.

Ovakve smjese ili disperzije stabilizirane su manjim količinama vode, glicerina ili slobodnih

masnih kiselina. Upotrebljavaju se onda kada se ne može primijeniti ni jedan sustav

podmazivanja uljima. Svojstva mazivih masti ovise o viskoznosti ulja, o vrsti i količini

uguščivaća, te o eventualnim aditivima i drugim dodacima. Masti za podmazivanje na bazi

mineralnih ulja imaju široke granice svojstava. Tališta (točke kapanja) takvih masti protežu se

od oko 70°C za vrlo meke masti do 180°C za tvrde masti (Klarić, 2008: 15).

8

Ostatci su ulja za loženje, petrol koks i bitumeni. Ostatci kod prerade nafte imaju nisku cijenu,

tako da su često sporedni proizvodi.

Teška tekuća goriva služe kao ulja za loženje u industriji i prometu, ili u svrhe zagrijavanja

zgrada, a lake i čistije vrste (specijalna ulja za loženje) kao pogonsko gorivo za sporohodne

dizel motore. Ulje za loženje čine svi nusproizvodi pri preradi nafte koji se ne mogu svrstati u

ostale naftne derivate. To su npr. ostaci atmosferske destilacije, ostaci vakuum destilacije,

teško cikličko ulje katalitičkog krekinga itd. Najvažnije svojstvo ulja za loženje jest

viskoznost i količina ukupnog sumpora. Niža viskoznost je važna zbog lakšeg raspršivanja

ulja za loženje u plamenicima peći, a sumpora zbog korozije.

Bitumen je isto derivat nafte dobiven oksidacijom vakuum ostatka nafte koji ima u sastavu

aromate i asfaltene. Postoje dvije vrste bitumena: cesto-građevni i industrijski. Cesto-građevni

bitumen dobiva se izravno vakuum destilacijom, dok se industrijski bitumen dobiva

oksidacijom (puhanjem sa zrakom) cesto-građevnog bitumena. Industrijski bitumen

primjenjuje se u građevinarstvu za izolaciju, premaze itd.

U koksu dobivenom kao proizvod prerade nafte maseni udio ugljika je od 87 do 99,5%.

Otporan je prema kiselinama i lužinama, ima mrežastu strukturu i netaljiv je. Zbog električne

vodljivosti i mehaničke otpornosti ima široku primjenu u industriji najviše u metalurgiji.

Također, u naftne derivate se ubraja i ukapljeni naftni plin (UNP) koji se sastoji od nižih

zasićenih ugljikovodika propana i butana, a to su tvari koje pri tlaku od 1,7 bara prelaze u

kapljevito stanje pri čemu se volumen smanjuje čak 260 do 270 puta. Iz ovog svojstva

proizlazi glavna svrha i prednost ukapljenog naftnog plina jer se može prevoziti kao

kapljevina, a koristiti kao plin. Kada govorimo o ukapljenom naftnom plinu, razlikujemo dva

stanja: kapljevito i plinovito te tri faze: kapljevita, plinovita i parovita. Pod pojmom „stanje“

misli se na agregatno stanje ili stanje u kojem se nalazi plin, „faza“ misli se na ponašanje

plina u zatvorenom spremniku. Jedna od karakteristika UNP-a je ta da je u plinovitom stanju

pri normalnim uvjetima teži od zraka. Netopiv je u vodi, od nje je lakši i pliva na površini.

Temperatura samozapaljivosti iznosi 480°C do 520°C. Ukapljeni naftni plin je jedno od

najčišćih goriva koja se upotrebljavaju u vozilima. Proizvodi puno manje ugljik dioksida od

benzina te manje čestica dušičnih oksida od dizel-a (www.prometna-zona.com/unp-ukapljeni-

naftni-plin 10.01.2018.).

9

Potrošnja tekućih goriva u Hrvatskoj predstavlja glavni izvor energije u našoj zemlji. S

obzirom na geografske značajke Hrvatske kao i gospodarsku važnost prometa i turizma za

budući razvitak, procjenjuje se kako će uloga tekućih goriva u energetskoj potrošnji u

Hrvatskoj i dalje biti vrlo značajna te da se njihov udio neće znatnije smanjivati u idućem

razdoblju do 2020. godine, pa i do 2030. godine. Očekuje se da će između 2020. i 2030.

godine udio tekućih goriva u strukturi potrošnje nešto pasti (Karasalihović Sedlar, 2009: 8).

Hrvatska samo djelomično podmiruje svoje potrebe za energentima proizvodnjom nafte i

prirodnog plina, dok veći dio uvozi. Vlastita opskrbljenost ukupnom primarnom energijom je

1988. godine iznosila 65%, 2000. godine 50%, a 2005. godine oko 45%. Prema

predviđanjima, prateći dosadašnji trend smanjenja, 2030. godine vlastita opskrbljenost

ukupnom primarnom energijom će iznositi svega 21% do 23%. S obzirom na navedena

predviđanja, može se zaključiti da će Hrvatska sve više ovisiti o uvozu energenata,

prvenstveno nafte (Karasalihović Sedlar, 2009: 11).

2.2. Zakonska regulativa prijevoza naftnih derivata

Zakonsko uređenje prijevoza opasnih tvari u europskim zemljama počinje u 18. i 19. stoljeću,

kada su određeni posebni uvjeti za prijevoz eksploziva brodovima. Povod izdavanju propisa

bile su nesreće koje su se događale prilikom istovara. Prvi propis koji je regulirao prijevoz

opasnih tvari željeznicom donesen je 1890. godine. Kasnije se pokazalo da i prijevoz opasnih

tvari u cestovnom prometu treba zakonski urediti. Međunarodni sporazum se počeo

pripremati nakon Drugog svjetskog rata, prema već donesenom sporazumu o željezničkom

prijevozu opasnih tvari. Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih

tvari donesen je 1957., a detaljnija pravila objavljena su 12 godina poslije, 1969. godine, kada

je sporazum stupio na snagu (Aurer-Jezerčić, 2015: 335).

2.2.1. Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari

Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR) sastavljen je

u Ženevi 30. rujna 1957. godine pod okriljem Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za

Europu te je stupio na snagu 29. siječnja 1968. godine. Prilozi A i B kao sastavni dio

Sporazuma naknadno su usvojeni i pripojeni Sporazumu 1969. godine. U skladu s člankom 2

Sporazuma, opasne tvari čiji prijevoz isključuje prilog A ne smiju biti prevožene u

međunarodnom prometu dok je prijevoz ostalih opasnih tvari dopušten u sladu s:

10

- uvjetima propisanima u prilogu A za pakiranje i označavanje opasnih tvari; i

- uvjetima propisanima u prilogu B za konstrukciju, izradu, opremanje i radnje s

vozilima koje prevoze određene opasne tvari.

Prilozi A i B bitni su sastavni dijelovi Sporazuma koji se izmjenjuju i dopunjuju svake druge

(neparne) godine te upravo te izmjene i dopune utječu na nacionalne propise i ponašanje s

opasnim tvarima te ih je potrebno neprekidno pratiti i usvajati (Ministarstvo mora, prometa i

infrastrukture, 2017).

Slika 2. Struktura ADR-a

Izvor: Šegović, M. (2013). Osposobljavanje osoba koje sudjeluju u prijevozu opasnih tvari.

Prilog A sadrži opće odredbe i odredbe u svezi opasnih tvari i predmeta koji se mogu

prevoziti u međunarodnom transportu koje pošiljatelj mora poštivati. Prilog A se sastoji od 8

dijelova (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2017):

dio 1. Opće odredbe,

dio 2. Klasifikacija,

dio 3. Popis opasnih tvari, posebne odredbe i izuzeća koja se odnose na ograničene i

izuzete količine

dio 4. Odredbe za ambalaže i cisterne

ADR/RID ADR

Zakon o prijevozu opasnih

tvari

ADR/RID

PRILOG A

Dijelovi 1 – 7

1. Opće odredbe.

2. Klasifikacija opasnih tvari.

3. Popis opasnih tvari.

4. Odredbe za ambalažu.

5. Otprema, dokumentacije,

označavanje.

6. Izrade i ispitivanje ambalaže.

7. Utovar, prijevoz, istovar.

PRILOG B

Dijelovi 8 i 9

8. Zahtjevi za vozila, posadu, opremu i

dokumentaciju.

9. Zahtjevi za izradu i odobrenja vozila.

11

dio 5. Postupci otpreme

dio 6. Odredbe za izradbu i ispitivanje ambalaže IBC (eng. Intermediate Bulk

Container), velike ambalaže, cisterni i kontejnera za rasutu robu,

dio 7. Odredbe o uvjetima prijevoza, utovara, istovara i manipulacije.

U dodacima Priloga A, objavljena su pravila ispitivanja tvar, posuda za prijevoz opasnih tvari,

ambalaža i listića opasnosti (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2017).

Prilog B navodi pravila koja se odnose na vozila za prijevoz opasnih tvari i načine postupanja

pri obavljanju transportnih radnji za koje je odgovoran prijevoznik. Prilog B sadrži propise o

opremi vozila, načinu prijevoza, zaštiti i sigurnosti, a sadrži (Ministarstvo mora, prometa i

infrastrukture, 2017):

dio 8. Uvjeti za članove posade vozila, opremu, rad i dokumentaciju,

dio 9. Uvjeti o izradbi i odobrenju vozila.

U dijelu 9. objavljeni su zahtjevi u vezi s opremom vozila i posude u kojima se prevoze

opasne tvari, s njihovom kvalitetom, oznakama vozila, pakiranjem robe i uvjerenjima o

osposobljenosti vozila, vozača i posade vozila. U cilju povezivanja, jednoznačnosti i slobodne

trgovine EU, članice su u sklopu nacionalnih zakona usvojile odredbe priloga A i B

sporazuma ADR (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, 2017.)

Izuzeća pri kojima se odredbe ADR-a ne primjenjuju su sljedeća (Ministarstvo mora, prometa

i infrastrukture, 2017):

kada privatne osobe prevoze opasne tvari prikladno upakirane za maloprodaju,

pri prijevozu strojeva i opreme koji nisu na popisu ADR predmeta,

pri prijevozu hitnih službi pri hitnim intervencijama,

pri prijevozu koji poduzimaju interventne službe za sanaciju nesreća s opasnim

tvarima,

pri prijevozu plina koji služi za vlastiti pogon vozila,

pri prijevozu plinova sadržanih u hrani ili napitcima,

pri prijevozu goriva u koje služi za vlastiti pogon, i

pri prijevozu vozila ili plovila sa spremnicima goriva u kojima je pogonsko gorivo.

12

2.2.2. Propisi i nadležnosti prijevoza naftnih derivata

Prijevoz naftnih derivata u Republici Hrvatskoj reguliraju sljedeći Zakoni i pravilnici (INA

d.d., 2017):

Zakon o kemikalijama

Zakon o održivom gospodarenju otpadom

Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN 79/07)

Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata (NN 19/14, 73/17)

Pravilnik o katalogu otpada

Pravilnik o gospodarenju otpadom i

Pravilnik o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o

biološkim graničnim vrijednostima.

Primjenjivi EU propisi (INA d.d., 2017):

Uredba (EZ) br. 1907/2006 i br. 1272/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća

Uredba Komisije (EU) br. 2015/830 od 28. svibnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br.

1907/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i

ograničavanju kemikalija (REACH)

Uredba (EZ) br. 2037/2000 Europskoga Parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o

tvarima koje oštećuju ozonski omotač

Uredba (EZ) br. 689/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uvozu

i izvozu opasnih kemikalija

Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o

postojanim organskim onečišćavalima

Direktiva 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o

otpadu i ukidanju određenih Direktiva

Pravilnik o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom – RID (NN 12/00)

Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari unutarnjim plovnim

putovima - ADN i

Europski sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u cestovnom prometu –

ADR (NN MU 11/08, 06/09, 02/11, 3/13).

13

Nadležno tijelo za prijevoz naftnih derivata na području Republike Hrvatske je Ministarstvo

mora, prometa i infrastrukture, Odjel za sigurnost te Odsjek za prijevoz opasnih tvari.

Savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske je Nacionalno povjerenstvo za prijevoz

opasnih tvari. Propisi za prijevoz naftnih derivata se donose uz suglasnost Ministarstva

unutarnjih poslova, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva zaštite okoliša,

prostornog uređenja i graditeljstva, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstva

gospodarstva, rada i poduzetništva.

Stručno povjerenstvo za praćenje sigurnosti opskrbe tržišta nafte i naftnih derivata imenuje

Vlada Republike Hrvatske rješenjem, a na prijedlog Ministarstva, a isto je formirano od

(Narodne novine, 2017):

dva predstavnika Ministarstva iz područja energetike

predsjednika Uprave Agencije

predstavnika Hrvatske energetske regulatorne agencije, na razini člana Upravnog

vijeća ili direktora sektora i

tri predstavnika, na razini člana Uprave ili izvršnog direktora, iz tri energetska

subjekta s najvećim udjelom na tržištu nafte i naftnih derivata u veleprodaji.

Ministarstvo stvara uvjete i nadzire sigurnu, redovitu i kvalitetnu opskrbu tržišta nafte i

naftnih derivata u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo je zaduženo za koordinaciju i suradnju s

Europskom komisijom i Međunarodnom agencijom za energiju, a posebice u slučaju

poremećaja opskrbe. Suradnja uključuje sva pitanja o sigurnosti opskrbe tržišta nafte i naftnih

derivata, kao i pitanja dostave registra zaliha i statističkih sažetaka o stanju obveznih i

komercijalnih zaliha nafte i naftnih derivata. Stručnu pomoć Ministarstvu osigurava Agencija

(Narodne novine, 2017).

Nadzor nad prijevozom naftnih derivata najčešće provode inspektori cestovnog prometa. Po

potrebi, u provedbu nadzora može se uključiti inspekcija zaštite okoliša, te druge nadležne

inspekcijske službe, a prema potrebi i specijalizirane organizacije ili pojedinci. Za provedbu

nadzora nadležne inspekcijske službe mogu tražiti sudjelovanje policijskih službenika. Na

zahtjev inspektora cestovnog prometa vozač je dužan dati na uvid isprave i omogućiti pregled

dodatne opreme sukladno ugovorima iz članka 3. Zakona. Ako drugo nadležno tijelo za

vrijeme nadzora nad prijevozom opasnih tvari utvrdi nedostatke koji bi mogli utjecati na

14

sigurnost ljudi, stvari, odnosno okoliša, o tome je dužno obavijestiti inspekciju cestovnog

prometa te dati podatke o vozilu i opasnim tvarima (Narodne novine, 2007).

Energetske djelatnosti koje prema Zakonu o tržištu nafte i naftnih derivata (Narodne novine,

2014) obuhvaćaju tržište nafte i naftnih derivata su proizvodnja naftnih derivata, transport

nafte i naftnih derivata, transport nafte, naftnih derivata i biogoriva cestovnim vozilima,

željeznicom i plovnim putovima, trgovina na veliko i malo naftnim derivatima i ukapljenim

naftnim plinom, te skladištenje nafte, naftnih derivata i ukapljenog naftnog plina. Na ostale

djelatnosti, koje se odnose na sektor nafte i naftnih derivata, a nisu uređene ovim Zakonom,

primjenjuju se odredbe Zakona o energiji (NN 120/12 i 14/14, 2014), Zakona o regulaciji

energetskih djelatnosti (NN 120/12, 2012) i posebni propisi. Kako bi fizički ili pravni subjekt

dobio mogućnost obavljanja nekih od navedenih djelatnosti, potrebno je odobrenje Hrvatske

energetske regulatorne agencije (HERA), dok za transport i trgovinu na malo nije potrebno

ishoditi dozvolu Hrvatske energetske regulatorne agencije, ali je potrebna registracija na

Trgovačkom sudu. Subjekti dobivanjem dozvole postaju energetskim subjektima te su dužni

dostavljati izvješće o količini uskladištene nafte i naftnih derivata Ministarstvu gospodarstva i

HERA-i do 10. u mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, energetski subjekti dužni su pravnoj

ili fizičkoj osobi koja zatraži pristup transportnom sustavu isto i omogućiti ukoliko su

ispunjeni tehnički uvjeti i priključenja sukladna propisima.

Naftni derivati koji se stavljaju na tržište moraju zadovoljavati uvjete utvrđene propisima o

kvaliteti tekućih goriva, što kontrolira akreditirana pravna osoba. Energetski subjekti dužni su

dostavljati podatke o uvozu, odnosno unosu nafte i naftnih derivata koji se odnose na

količinu, porijeklo, cijenu i kvalitetu. Također, dužni su dostaviti podatke o cijenama naftnih

derivata bez naknada, trošarina i poreza, kao i podatke o cijenama koje uključuju navedeno.

Zakonom su određene dvije vrste zaliha: operativne i obvezne. Operativne zalihe formiraju se

radi osiguranja stabilnosti i sigurnosti proizvodnje električne i toplinske energije za tržište i za

kupce koji zahtijevaju posebnu sigurnost i kvalitetu opskrbe. To se odnosi na motorne

benzine, dizelska goriva, plinska i loživa ulja, goriva za mlazne motore i ukapljeni naftni plin.

Obveznici osiguranja su energetski subjekti koji proizvode električnu i/ili toplinsku energiju

za tržište ili vlastite potrebe, opskrbljuju pružatelje javnih usluga u obrazovanju, zdravstvu i

socijalnoj skrbi. Također, obveznici su i koji opskrbljuju industriju, malo i srednje

poduzetništvo za potrebe njihove proizvodnje, pogon poljoprivrednih strojeva, rad pomoćnih

15

motora ribarskih plovila i strojeva te za plovidbu. I zadnje, ali ne i manje bitno, obveznici su i

subjekti koji pružaju uslugu opskrbe prometnog sektora, što uključuje benzinske postaje,

prijevoznike u cestovnom, zračnom i željezničkom prometu (Narodne novine, 2017).

Obvezne zalihe nafte i naftnih derivata formiraju se kako bi se osigurala opskrba naftom i

naftnim derivatima u slučaju prijetnje energetskoj sigurnosti države. Koriste se u slučaju

poremećaja opskrbe na tržištu nafte i naftnih derivata te radi ispunjena međunarodnih obveza

Republike Hrvatske na temelju odluka Međunarodne agencije za energiju i Europske komisije

o puštanju navedenih zaliha na tržište. Formiraju se najmanje u količini od 90 dana

prosječnog dnevnog neto uvoza ili 61 dan prosječne dnevne domaće potrošnje ovisno o tome

koja je količina veća. Obveza formiranja usklađuje se najkasnije do 1. travnja tekuće godine i

važi najdulje do 31. ožujka sljedeće godine. Prosječni dnevni neto uvoz i prosječna dnevna

domaća potrošnja izračunavaju se na temelju ekvivalenta sirove nafte tijekom prethodne

kalendarske godine. Registar i statistiku o količini, strukturi, razmještaju i raspoloživosti

obveznih zaliha vodi Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA)

koje potom dostavlja Ministarstvu čija je dužnost isto dostaviti Europskoj komisiji. Čuvaju se

u gotovim proizvodima, sirovoj nafti i nematerijalnom obliku, a odluku o puštanju zaliha na

tržište donosi Vlada Republike Hrvatske koje se zatim prodaju po tržišnim cijenama.

2.3. Dokumenti za obavljanje prijevoza naftnih derivata

Osoba koja upravlja prijevoznom jedinicom u kojoj se prevoze opasne tvari dužna je u kabini

vozila za vrijeme prijevoza imati (CS učilište, 2013):

1.) Dokumentaciju za vozača,

2.) Dokumentaciju za vozilo,

3.) Dokumentaciju za opasnu tvar.

Dokumentacija za vozača uključuje osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu te certifikat o stručnoj

osposobljenosti. Pod dokumentacijom za vozilo smatra se prometna dozvola, ADR –

certifikat te potvrde o pojedinim pregledima na vozilu. Dokumentacija za opasnu tvar se

sastoji od isprava o prijevozu opasne tvari, pisanih uputa o posebnim mjerama sigurnosti te

dodatnih osiguranja i odobrenja za prijevoz.

Svaki član posade mora imati prilikom prijevoza opasne tvari uza se identifikacijski dokument

s fotografijom (Aurer-Jezerčić, 2011: 47). Pod identifikacijskim dokumentom podrazumijeva

16

se važeća osobna iskaznica te važeća vozačka dozvala sa svim potrebno upisanim

kategorijama upravljanja vozilom.

Vozači koji prevoze opasne tvari moraju imati uza se važeći certifikat o obavljenom

osposobljavanju za prijevoz opasnih tvari. Ovisno o vrsti položenih ispita, certifikat

omogućuje prijevoz opasnih tvari u paketima, cisternama, te prijevoz eksploziva i

radioaktivnih tvari (Aurer-Jezerčić, 2011: 47).

Svaki vozač vozila kojim se prevoze opasne tvari mora imati sposobnost i znanja za tu vrstu

prijevoza. U vezi s tim vozači vozila kojima se prevoze opasne tvari osposobljavaju se i na

temelju provjere stečenog znanja postaju posjednici ADR potvrde (Mekovec, 2003: 65).

Prometna dozvola je javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo i kojom se dokazuje

pravo označivanja određenog vozila određenim registarskim pločicama i vlasništvo tih

pločica i druge osobine i značajke, njegova tehnička ispravnost za sigurno sudjelovanje u

prometu te valjanost prometne dozvole.

Cestovna vozila kojima se prevoze opasne tvari moraju udovoljavati odredbama Zakona o

prijevozu opasnih tvari i ADR-a, a vozila oznaka: EX/II, EX/III, FL, OX i AT moraju imati i

potvrdu o ispitivanju vozila koja i valjanu potvrdu o ispravnosti vozila. Certifikat izdaje

ovlaštena ustanova koja provjerava udovoljava li vozilo ADR zahtjevima i općim prometno

sigurnosnim propisima (Aurer-Jezerčić, 2011: 47).

Temeljem hrvatskih propisa potrebno je obaviti pojedine preglede na vozilu (Aurer-Jezerčić,

2011: 47):

1. Tehnički pregled (jednom godišnje)

2. Periodični pregled kočnica (jednom godišnje)

3. Periodični pregled (svaka dva mjeseca).

Potvrde o pregledima vozač mora imati u vozilu.

Prijevoz opasne tvari mora pratiti isprava o prijevozu opasne tvari: U istoj moraju biti

navedeni sljedeći podaci (Aurer-Jezerčić, 2011: 45):

slova UN i UN broj,

tehničko ime tvari (napisano velikim tiskanim slovima prema listi opasnih tvari),

17

listica opasnosti (i prema potrebi dodatne listice opasnosti koje se navode u zagradi),

pakirna skupina ispred koje mogu pisati i slova “PG“,

tunelski kod s obzirom na ograničenje,

broj i opis paketa ili IBC kontejnera,

ukupna količina svake opasne tvari (kao volumen, bruto masa ili neto masa),

ime i adresa pošiljatelja,

ime i adresa primatelja.

Tunelski kod za ograničenje opasno za okoliš nije potrebno navoditi u ispravi ako se

unaprijed zna da neće biti prolaza kroz tunele za koje vrijede ograničenja pri prijevozu

opasnih tvari. Ispravu o prijevozu opasnih tvari daje pošiljatelj. Ako ima više primatelja,

njihova imena i adrese, te poslane količine opasne tvari, mogu biti navedene u odvojenim

ispravama o prijevoz. Isprave moraju biti u vozilu, tako da se u svakom trenutku iz njih može

utvrditi vrsta i količina opasne tvari.

Isprava o prijevozu opasne tvari mora biti napisana na jeziku države pošiljatelja, a ako taj

jezik nije engleski, francuski ili njemački, mora biti napisana i na jednom od tih jezika.

Pošiljatelj i prijevoznik moraju čuvati kopiju isprave o prijevozu opasne tvari, kao i druge

dodatne informacije i dokumente koje zahtijeva ADR najmanje 3 mjeseca (Aurer-Jezerčić,

2011: 46). Također, isprava o prijevozu opasnih tvari ispostavlja se u tri primjerka, od kojih

po jedan ostaje pošiljatelju, primatelju i prijevozniku.

Kao pomoć u nesreći prilikom izvanrednih događaja, koji se pojave ili nastanu kod prijevoza,

u vozačevoj kabini na lako dostupnom mjestu mora se nalaziti uputa u pisanom obliku o

postupanju u slučaju nesreće. Uputa mora biti napisana na jeziku koji razumije vozač. U

pisanoj uputi propisani su postupci prilikom nesreće s obzirom na opasnost. Prijevoznik ima

obvezu, prije samog početka prijevoza osigurati uputu posadi vozila. Uputa mora biti na

jeziku/jezicima koje posada lako shvaća i razumije. Prijevoznik se mora pobrinuti da svi

članovi posade razumiju upute i da su ih sposobni pravilno izvesti. Prije početka prijevoza,

članovima posade moraju se dati informacije o utovarenoj vrsti opasne robe (Aurer-Jezerčić,

2011: 46).

Vozila za prijevoz opasnih tvari u Hrvatskoj moraju biti dodatno osigurana za štetu koja bi

mogla nastati trećim osobama (Aurer-Jezerčić, 2011: 48).

18

2.4. Uzroci i posljedice nesreća pri prijevozu naftnih derivata

Pri prijevozu naftnih derivata događaju se nezgode odnosno nesreće čiji je uzrok najčešće

ljudski čimbenik, neprilagođena brzina, neispravno prijevozno vozilo ili nepogodni vremenski

uvjeti. Posljedice po čovjeku mogu biti ponekad vrlo kobne, a postoji opasnost i po okoliš jer

istjecanjem naftnih derivata može doći do:

zagađenja zemlje i biljnog pokrova,

zagađenja vodenih resursa odnosno rijeka, jezera i mora,

zagađenja zraka otrovnim plinovima ili parama te požara i eksplozija.

Najveća odgovornost prvenstveno je na vozaču i njegovoj obučenosti u takvim situacijama,

koji mora hitno poduzeti radnje koje su u početnoj fazi gotovo iste ili vrlo slične pri

nezgodama sa svim vrstama opasnih tvari. Zona opasnosti sastoji se od prostora ili rasipanja

opasne tvari i sigurnosnog razmaka. U zoni opasnosti postoji opasnost od požara, eksplozije,

nagrizanja ili trovanja, treba je označiti i onemogućiti pristup neovlaštenim osobama.

Preventivne mjere sigurnosti i postupak u slučaju nezgode ili nesreće podrazumijevaju da

(NN, 79/07):

Sudionici u prijevozu opasnih tvari dužni su, s obzirom na vrstu predvidivih opasnosti,

poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječila nezgoda ili nesreća, odnosno kako bi

se u najvećoj mogućoj mjeri umanjile posljedice nezgode ili nesreće.

U slučaju opasnosti, odnosno u slučaju nezgode ili nesreće sudionici pri prijevozu

opasnih tvari dužni su odmah obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (112)

te dati sve podatke nužne za poduzimanje odgovarajućih mjera.

U slučaju nastanka nezgode ili nesreće za koji postoji obveza prijavljivanja, sukladno

odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona, prijevoznik, sigurnosni savjetnik

odnosno, organizator prijevoza mora ministarstvu nadležnom za promet (u daljnjem

tekstu: Ministarstvo) dostaviti propisano izvješće.

Prijevoznik, pošiljatelj, primatelj i organizator prijevoza moraju surađivati međusobno

i s ovlaštenim osobama nadležnih tijela s ciljem razmjene podataka o potrebi

poduzimanja odgovarajućih sigurnosnih i preventivnih mjera, te postupaka pri nezgodi

ili nesreći.

19

Prijevoznik u cilju izbjegavanja i minimiziranja ozljeda i nezgoda rada, te štetnih učinaka po

okoliš i društvo može donijeti i akcijski plan Zaštita zdravlja, sigurnosti i okoliša (ZZSO).

ZZSO akcijski plan uključuje mjere koje smanjuju broj ozljeda na radu, obujam

profesionalnih bolesti kao i bolesti u svezi s radom, smanjenje broja nezgoda i smanjenje

gospodarskih gubitaka zbog ozljeda na radu i bolesti u svezi s radom. Neke od mjera su

periodično osposobljavanje za rad na siguran način i zaštitu na radu, periodično

osposobljavanje i edukacija zaposlenika za prijevoz opasnih tvari, stručna edukacija o radnom

vremenu, obveznim odmorima i uređajima za bilježenje, redovito praćenje rada vozača,

nabava radne odjeće i obuće sukladno propisima i EU normama te redoviti liječnički pregled.

Za očuvanje okoliša potrebno je osvješćivanje vozača o vožnji na siguran i propisan način, što

vodi k smanjenju potrošnje pogonskog goriva, duljeg vijeka guma i vozila. Prijevoznik se

mora pobrinuti i za savjesno zbrinjavanje opasnog otpada.

20

3. ELEMENTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA

3.1.Vozačko osoblje

Stručna poduka osoba koje sudjeluju u prijevozu opasnih tvari, odnosno pri pakiranju,

utovaru, istovaru, punjenju i pražnjenju koje je vezano s tim prijevozom je obvezna. One

moraju imati odgovarajuće obrazovanje, završen program stručne poduke, ovisno o poslovima

i obvezama radnog mjesta i položen ispit stručne poduke. Stručna poduka i njihovo znanje u

opsegu značajnom za sigurnost poslova koje obavljaju, mora se periodično, a u propisanim

slučajevima i izvanredno provjeravati. Stručnu poduku mogu obavljati ustanove koje ovlasti

Ministarstvo nadležno za obrazovanje, ako ispunjavaju uvjete iz posebnih propisa (Mulić,

Benković, 2009: 209).

Vozač je tijekom utovara, prijevoza i istovara naftnih derivata dužan poštivati mjere

sigurnosti sukladno propisima, kao i odredbe o nadzoru i parkiranu vozila. Također, obveze

vozača uključuju i pregled ispravnosti vozila i obradu dokumentacije, odnosno kontrolu svih

potrebnih dokumenata te pratiti datume obnavljanja istih.

Vozač smije prevoziti opasne tvari ako (Mulić, Benković, 2009: 209):

je navršio 21 godinu života i ima najmanje jednu godinu dana radnog iskustva na

poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg,

posjeduje valjanu ispravu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u

skladu s odredbama međunarodnog ugovora,

je upoznat sa svojim obvezama i posebnostima prijevoza,

vozilo, opasne tvari i teret odgovaraju propisima,

su pakiranje i vozilo označeni odgovarajućim znakovima upozorenja, natpisima,

oznakama i listicama za označavanje opasnosti te drugim informacijama o opasnim

tvarima i vozilu u skladu s odredbama međunarodnog ugovora,

posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama,

posjeduje isprave i dodatnu opremu sukladno odredbama međunarodnog ugovora, te

su ispunjeni drugi uvjeti za prijevoz u skladu s odredbama međunarodnog ugovora.

Pregled vozila za potrebe obrade dokumentacije, na temelju koje se izdaje Potvrda o

udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari mogu obavljati nadzornici tehničke

ispravnosti vozila sa završenom najmanje višom stručnom spremom strojarskog ili prometnog

21

smjera, koje ovlasti pravna osoba. Vozač vozila za prijevoz opasnih tvari mora posjedovati

važeće uvjerenje o stručnoj osposobljenosti. Stručno osposobljavanje i provjeru stručne

osposobljenosti vozača mogu obavljati ustanove koje ovlasti Ministarstvo uz suglasnost

Ministarstva unutarnjih poslova, ako ispunjavaju uvjete iz posebnih propisa (Mulić,

Benković, 2009: 209).

3.1.1. Program stručnog osposobljavanja

Stručna poduka osoba koje sudjeluju u prijevozu sadrži (NN, 79/09):

Osobe koje sudjeluju u prijevozu opasnih tvari, odnosno pri pakiranju, utovaru,

istovaru, punjenju i pražnjenju koje je vezano s tim prijevozom, moraju imati

odgovarajuće obrazovanje, završen program stručne poduke, ovisno o poslovima i

obvezama radnog mjesta i položiti ispit stručne poduke.

Stručna poduka osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i njihovo znanje u opsegu

značajnom za sigurnost poslova koje obavljaju, mora se periodično, a u propisanim

slučajevima i izvanredno provjeravati.

Stručnu poduku osoba iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati ustanove koje ovlasti

ministarstvo nadležno za obrazovanje, ako ispunjavaju uvjete iz posebnih propisa.

Ispit iz stručne poduke osoba iz stavka 1. ovoga članka provodi Ispitno tijelo ustanove

iz stavka 3. ovoga članka. O položenom ispitu izdaje se uvjerenje, a o izdanim

uvjerenjima vodi se očevidnik.

Program, provedbu i način stručne poduke kao i način provedbe ispita propisuje

ministar nadležan za obrazovanje.

Oblik i sadržaj uvjerenja, način i postupak izdavanja uvjerenja o položenom ispitu

osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i uvjete koje moraju ispunjavati ustanove iz

stavka 3. ovoga članka, propisuje ministar nadležan za obrazovanje.

Stručno osposobljavanje vozača sadrži sljedeće odredbe (NN, 79/09):

Vozač vozila za prijevoz opasnih tvari mora posjedovati važeće uvjerenje o stručnoj

osposobljenosti.

Stručno osposobljavanje i provjeru stručne osposobljenosti vozača mogu obavljati

ustanove koje ovlasti Ministarstvo uz suglasnost ministarstva unutarnjih poslova, ako

ispunjavaju uvjete iz posebnih propisa.

22

Program, provedbu i način stručnog osposobljavanja i način provjere stručne

osposobljenosti vozača, te uvjete za ovlašćivanje ustanova koje provode postupak

osposobljavanja vozača, sukladno ugovorima iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona,

propisuje ministar uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra

nadležnog za obrazovanje.

Oblik, sadržaj i rok važenja uvjerenja, način i postupak izdavanja uvjerenja o

položenom ispitu vozača sukladno ugovorima iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona,

uvjete koje moraju ispunjavati ustanove iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar

uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za

obrazovanje.

O položenom stručnom ispitu izdaje se uvjerenje, a o izdanim uvjerenjima vodi se

očevidnik.

Stručno osposobljavanje savjetnika sadrži sljedeće odredbe (NN, 79/09):

Ministar uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje propisuje program,

provedbu i način stručnog osposobljavanja kao i način provjere znanja savjetnika

sukladno ugovorima iz članka 3. ovoga Zakona.

Ministar propisuje, sukladno ugovorima iz članka 3. ovoga Zakona, izgled i rok

valjanosti Uvjerenja o stručnoj osposobljenosti savjetnika iz članka 28. stavka 3.

ovoga Zakona, uvjete za ustanove koje provode postupak osposobljavanja savjetnika,

način provedbe i sadržaja ispita, utvrđuje katalog pitanja, visinu naknada, te imenuje

Ispitno povjerenstvo za provođenje ispita.

Ispitno povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka početkom svake kalendarske godine

imenuje ministar na prijedlog Nacionalnog povjerenstva iz članka 56. stavka 1. ovoga

Zakona.

Za utvrđivanje stručne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka plaća se propisana

naknada. Članovi povjerenstva imaju pravo na propisanu naknadu za svoj rad.

Stručno osposobljavanje i provjeru znanja iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati

ustanove koje dobiju ovlast ministarstva nadležnog za obrazovanje ako ispunjavaju

uvjete utvrđene propisom iz stavka 2. ovoga članka.

23

3.1.2. Obveze sudionika u vezi sa sigurnošću

Sudionici u prijevozu naftnih derivata su pošiljatelj, primatelj, sigurnosni savjetnik,

prijevoznik, punitelj, vozač, vlasnik ili korisnik teretnog prostora te organizator prijevoza.

Pošiljatelj smije predati opasne tvari na prijevoz ako (NN, 79/07):

je to prema odredbama ugovora iz članka 3. Zakona o prijevozu opasnih tvari

dopušteno,

je izdano odobrenje za prijevoz opasnih tvari,

je udovoljeno odredbama o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju,

čuvanju, čišćenju i dekontaminaciji te drugim odredbama ugovora,

vozilo odnosno prijevozna jedinica udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona,

su vozaču odnosno, osobi koja obavlja prijevoz uručene propisane prateće isprave

prema odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona te prema potrebi, odobrenja za

prijevoz sukladno člancima 22. i 25. ovoga Zakona,

su primijenjene druge mjere sigurnosti sukladno odredbama ugovora iz članka 3.

ovoga Zakona.

Obveze primatelja su (NN, 79/07):

u najkraćem mogućem roku preuzeti opasne tvari,

očistiti vozilo i/ili teretni prostor i obaviti otplinjavanje ili dekontaminaciju i pobrinuti

se da se nakon čišćenja, otplinjavanja ili dekontaminacije s vozila uklone znakovi

upozorenja, natpisi, oznake i listice za označavanje opasnosti, ako je to propisano

odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,

istovariti opasne tvari samo na za to određenom i posebno opremljenom mjestu za

istovar,

poštivati i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga

Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.

Prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako (NN, 79/07):

je to dopušteno odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,

posjeduje odobrenje za prijevoz opasnih tvari za koje je potrebno odobrenje za

prijevoz iz članka 22. ili 25. ovoga Zakona,

24

su opasne tvari pakirane u ambalaži koja udovoljava uvjetima iz članka 5. ovoga

Zakona,

su ispunjene odredbe o načinu prijevoza, zajedničkom utovaru, rukovanju i osiguranju

opasnih tvari te čišćenju, otplinjavanju i dekontaminaciji teretnih prostora, te druge

odredbe ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,

vozilo udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona i tehnički je ispravno,

je vozilo pravilno natovareno i opterećeno u skladu s najvećim dopuštenim količinama

opasnih tvari u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona,

posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama,

su poštivane i druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga

Zakona i drugim propisima kojima se uređuje sigurnost prijevoza.

Obveze punitelja su (NN, 79/07):

prije punjenja opasnih tvari u teretne prostore namijenjene za prijevoz opasnih tvari

provjeriti jesu li teretni prostori te njihova oprema očišćeni i tehnički ispravni, je li

istekao rok za sljedeću kontrolu cisterne, baterijske cisterne, demontabilne ili

prenosive cisterne,

teretne prostore vozila namijenjene za prijevoz opasnih tvari puniti samo opasnim

tvarima koje se smiju prevoziti u tim teretnim prostorima ili cisternama,

pri punjenju opasnih tvari u susjedne komore višedijelnog teretnog prostora, poštivati

odredbe o opasnim tvarima koje se nalaze neposredno jedna pored druge,

kod punjenja opasnih tvari u teretne prostore poštivati dopušteni stupanj punjenja

odnosno, dopuštenu masu punjenja po litri zapremine,

prije i nakon punjenja opasnih tvari u teretne prostore provjeriti nepropusnost naprave

za ispust,

osigurati da se na vanjskoj strani teretnog prostora koju puni ne nalaze ostaci opasnih

tvari,

teretni prostor smije puniti samo na određenom, posebno uređenom mjestu za

punjenje,

poštivati i druge mjere sigurnosti sukladno propisima iz članka 3. ovoga Zakona.

25

Obveze vozača su (Šegović, 2013:12):

provjeriti ispravnost vozila prije odlaska na utovar,

provjeriti svu potrebnu dokumentaciju za vozača i za vozilo,

provjeriti opremu koja je nužna za prijevoz naftnih derivata,

provjeriti da li je vozilo označeno u skladu s propisima,

tijekom utovara biti prisutan kod vozila i nadgledati utovar,

tijekom vožnje poštivati prometnu signalizaciju i oznake,

u slučaju prisilnog zaustavljanja vozila zbog kvara označiti vozilo radi upozorenja

ostalih sudionika u prometu.

Obveze vlasnika ili korisnika teretnog prostora su (NN, 79/07):

poštivati odredbe o konstrukciji, opremi, kontroli i označavanju teretnog prostora,

održavati teretni prostor i njihovu opremu sukladno odredbama ugovora iz članka 3.

ovoga Zakona,

omogućiti izvanrednu provjeru teretnog prostora u slučaju događaja (preinaka,

prepravka, popravak nakon nesreće i sl.) koji bi mogao utjecati na njezinu sigurnost,

poštivati druge mjere sigurnosti u skladu s odredbama ugovora iz članka 3. ovoga

Zakona.

Svaka tvrtka koja je svojom djelatnošću uključena u prijevoz ili je u vezi s pakiranjem,

utovarom ili istovarom opasnih tvari, mora imenovati jednog ili više sigurnosnih savjetnika za

prijevoz opasnih tvari. Također, svaka tvrtka mora prijaviti ovlaštenom organu ili tijelu

imenovanom za tu svrhu od svake države potpisnice ADR Sporazuma identitet sigurnosnih

savjetnika. Sigurnosni savjetnik odgovoran je isključivo i jedino vodstvu tvrtke za koju

izvršava zadaće sigurnosnog savjetnika.

Brigu oko obveza koje se odnose na ADR u tvrtkama obavlja Sigurnosni savjetnik, a isti mora

proći usavršavanje u ovlaštenoj ustanovi. Program osposobljavanja obuhvaća svu materiju

ADR-a. Obnova je obvezna svakih pet godina. Tvrtke svoje zaposlenike kemijske struke vrlo

često imenuju za sigurnosne savjetnike (Aurer-Jezerčić, 2015: 456).

Obveze sigurnosnog savjetnika su (NN,79/07):

praćenje propisa u području prijevoza opasnih tvari,

26

nadzor nad rukovanjem opasnim tvarima u pravnoj ili fizičkoj osobi u skladu s

propisima kojima se uređuje prijevoz opasnih tvari,

savjetovanje uprave pravne osobe ili fizičke osobe,

savjetovanje drugih zaposlenih u pravnoj i kod fizičke osobe,

nadgledanje i praćenje stručne izobrazbe zaposlenih u pravnoj ili kod fizičke osobe te

vođenje evidencije o njihovom osposobljavanju,

provođenje odgovarajućih mjera radi sprečavanja nesreća, odnosno težih kršenja

propisa,

donošenje odgovarajućih mjera u slučaju nesreće,

sastavljanje godišnjeg izvješća i obavljanje drugih poslova.

Obveza organizatora prijevoza je osigurati ispunjavanje svih uvjeta iz članka 12. Zakona o

prijevozu opasnih tvari.

3.2.Transportna sredstva

Transport ili prijevoz je djelatnost i element logističkog sustava kojim se omogućava

premještanje (tijek) dobara kroz logistički i distribucijski sustav. Transportni lanac je izraz

koji se koristi za više različitih prijevoznih sredstava i opreme.

Infrastruktura koja se koristi prilikom prijevoza naftnih derivata su suhozemni ili

kontinentalni u čiju skupinu spadaju cestovni, željeznički i cjevovodni prijevoz. Drugu

skupinu čine vodeni, a to su pomorski i riječni prijevoz.

Kriteriji izbora vrste prijevoza, odnosno transportnog sredstva su (Renko, 2017):

troškovi/cijena prijevoza,

brzina prijevoza,

mogućnost pristupa mjestu prijema i isporuke robe,

sigurnost i točnost prijevoza,

prilagodljivost prijevoznog sredstva za odgovarajući teret,

zahtjevi za odgovarajućom ambalažom,

mogućnost pružanja popratnih usluga pri prijevozu (carinjenje, pakiranje i dostava

robe.

27

Tablica 1. Ocjena transportnih sredstava

OCJENA

ČIMBENICI

Vrlo visoka Visoka Srednja Niska Vrlo niska

BRZINA avion cisterna vlak cijev brod

PRISTUPAČNOST cisterna avion vlak brod cijev

FLEKSIBILNOST

VOZILA ZA

TERET

brod vlak cisterna avion cijev

POUZDANOST cisterna brod cijev vlak avion

CIJENA avion cisterna vlak cijev brod

Izvor: Ekonomski fakultet u Zagrebu. Dostupno online:

http://web.efzg.hr/dok/TRG/13.nastavna%20cjelina.pdf (14.01.2018.)

U tablici 1. promatraju se transportna sredstva na temelju pet čimbenika. Čimbenici su:

brzina, pristupačnost, fleksibilnost vozila, pouzdanost te cijena odnosno trošak. Radi prirode

prijevoza naftnih derivata u ovom slučaju se zanemaruje zračni prijevoz, to jest avion. Prema

tablici 1 najbrže prijevozno sredstvo za prijevoz naftnih derivata je cisterna, a potom slijede

vlak, cijev te brod. Cisterna je također odmah na prvom mjestu prema kriteriju pristupačnosti,

što se i podrazumijeva s obzirom na raširenost i količinu ulaganja u cestovni promet. U

ovome pogledu ne treba zanemariti ni željeznički promet, iako je u drugim europskim

zemljama željeznica daleko razvijenija nego u Republici Hrvatskoj. Na zadnjem mjestu se

nalazi cijev zbog potrebe za velikim investicijskim ulaganjima. Fleksibilnost vozila za teret

ovisi o veličini prostora vozila kojim se mogu prevoziti naftni derivati, za potrebe prijevoza

velikih količina i ukoliko je to moguće najbolje je upotrijebiti brod, a nakon toga vlak.

Najpouzdanije vozilo za prijevoz naftnih derivata je cisterna radi rasprostranjenosti prometne

mreže, a najnepouzdanije je vlak radi opasnosti od iskakanja vagona iz tračnica i

prouzrokovanja velikih materijalnih šteta. Cjenovno najpristupačniji je brodski prijevoz, a

zatim željeznički. Najskuplji prijevoz je prijevoz cisternama zbog velike potrošnje goriva po

jedinici prevezenog tereta.

28

3.3. Vrste prijevoza naftnih derivata

3.3.1. Cestovni prijevoz naftnih derivata

Motorno vozilo namijenjeno za prijevoz opasnih tvari mora biti podvrgnuto posebnom

ispitivanju glede udovoljavanja uvjetima predviđenim Zakonom i ADR-om za prijevoz

opasne tvari za koju je namijenjeno. Ispitivanja motornog vozila obavlja ovlaštena

organizacija. Za motorno vozilo za koje je na ispitivanju utvrđeno da udovoljava uvjetima za

prijevoz određene opasne tvari izdaje se potvrda o ispitivanju vozila i certifikat o ispravnosti

vozila koji se izdaju na propisanom obrascu. Rok valjanosti certifikata o ispravnosti motornog

i priključnog vozila je pet godina od dana izdavanja, a za motorna i priključna vozila (cisterne

ili kontejnere koja se moraju ispitivati tlačnom probom, odnosno koja se moraju ispitati na

nepropusnost) je tri godine od dana izdavanja. Ako se motorno vozilo ili priključno vozilo

namijenjeno za prijevoz opasnih tvari rabi za drugu vrstu prijevoza, najprije se mora očistiti, a

po potrebi i dekontaminirati. Za prijevoz opasnih tvari može se upotrebljavati vozilo koje

(Narodne novine, 2008):

je proizvedeno i opremljeno sukladno odredbama međunarodnog ugovora,

ima važeću Potvrdu o udovoljavanju vozila za prijevoz određenih opasnih tvari ako je

to određeno odredbama međunarodnog ugovora te

je označeno sukladno odredbama međunarodnog ugovora.

Prilikom utovara i istovara naftnih derivata i drugih opasnih tvari vozači su pozvani posebnu

pozornost obratiti tijekom rada u drugoj i trećoj smjeni poradi umora, umanjene koncentracije

i drugih fizioloških karakteristika. Obvezno je striktno poštivanje svih uputa za rad na

punilištima i svih naputaka koje vozači prolaze tijekom osposobljavanja za samostalan rad.

Također, vozači se pozivaju na poštivanje osnovnih i posebnih mjera zaštite na radu te

izvođenje radnih operacija na način koji izbjegava opasnost od poskliznuća, spotaknuća i

padova. Na radnom krovu cisterne nije dozvoljeno odlaganje predmeta koji mogu uzrokovati

gubitak ravnoteže i nekontrolirane kretnje. Za kretanje po krovu cisterne obvezno je koristiti

površine predviđene za kretanje – gazne površine od istegnutog metala. Radne površine se

moraju održavati čistima i suhima te je obvezna uporaba odgovarajuće zaštitne obuće. Radno

vrijeme vozača kontrolira se putem mjesečnih izvješća o realiziranim satima i kontrolama

tahografa. Prilikom vožnje obvezna je uporaba sigurnosnog pojasa te nije dozvoljen rad po

utjecajem alkohola i droga. Za vrijeme vožnje, utovara i istovara nije dozvoljena uporaba

mobilnog telefona ili ostalih elektroničkih naprava. Obvezno je pridržavanje ograničenja

29

brzine. Zabranjeno je pušenje, uporaba otvorenog plamena ili uporaba uređaja koji nisu u

protueksplozivnoj izvedbi (INA d.d., 2014).

Prilikom procesa utovara obavezno je (INA d.d., 2014):

poštivanje radnih procedura,

posjedovanje odgovarajuće osobne zaštitne opreme i ispravno korištenje,

korištenje zaštitne kacige,

posjedovanje važeće potvrde o ispitivanju statičkog elektriciteta vozne jedinice,

ispravna instalacija za uzemljenje te propisno izvršenje uzemljenja,

korištenje zaštitne ograde na cisterni,

provjera prometne i tehničke ispravnosti vozne jedinice,

provjera svih nesigurnih radnji i kršenje načela zaštite na radu, zaštite od požara i

pravila o rukovanju i otpremi opasnih tvari.

U slučaju nepoštivanja radnji određuje se privremena zabrana rada uz ponovljeno

osposobljavanje.

Cestovni prijevoz je najznačajniji i najmasovniji oblik prijevoza kako putnika tako i tereta.

Prednosti cestovnog prijevoza su:

Niže cijene na kraćim i srednjim relacijama,

specijalne vrste vozila za prijevoz pojedinih vrsta robe,

uštede u pakiranju,

brža isporuka zbog rasprostranjene prometne mreže,

nema potrebe za prekrcavanjem robe u druga prijevozna sredstva.

Nedostaci cestovnog prijevoza su:

Relativno veća potrošnja goriva po jedinici prevezenog tereta,

ovisi o vremenskim i drugim uvjetima u prijevozu,

veće cijene prijevoza na većim udaljenostima,

više zagađuje okoliš.

Kvalitetna cestovna mreža omogućava kretanje prijevoznih sredstava i svladavanje prostornih

udaljenosti bez poteškoća. Cilj prijevoznika je maksimizirati vrijeme korištenja vozila,

30

maksimizirati iskorištenost kapaciteta vozila, minimizirati kilometražu i minimizirati broj

korištenih vozila. Sukladno ADR-u i propisima RH, vozila za prijevoz naftnih derivata

označena su oznakom "FL" koja označava vozila namijenjena prijevozu tekućina čije

plamište ne prelazi 61°C i oznakom "AT" koja označava ona vozila koja nisu FL i OX, a koja

su namijenjena prijevozu opasnih tvari u cisternama, prenosivim spremnicima ili MEGC-ima

čija je zapremnina veća od 3 m³.

Za prijevoz opasnih tvari klase 3 – nafte i naftnih derivata, smiju se iznimno koristiti cestovni

pravci (Lovrić, Steiner, Budimir, 2009:12) :

granični prijelaz Dubrava Križovljanska D2 - Varaždin - D510 - D3 čvor Varaždin na

A4 - Zagreb zaobilaznica,

granični prijelaz Ličko Petrovo Selo - D217 - Grabovac-D1 - Karlovac (Ilovac bb -

Robni terminali) od 22 do 5.30 sati u koloni po 3 vozila, na čijem čelu i začelju su

policijska vozila.

Za distribuciju opasnih tvari iz hrvatskih luka, rafinerija i slobodnih zona određeni su sljedeći

cestovni pravci (Lovrić, Steiner, Budimir, 2009: 12) :

·za prijevoz opasnih tvari klase 1, 2, 3, i 8 iz luke Ploče smiju se koristiti ceste Ploče

D8 - Opuzen - D9 - granični prijelaz Metković,

za prijevoz opasnih tvari klase 1, 2, 3, 6.1, 7 i 8 iz luka Split i Solin smiju se koristiti

ceste Split - Klis - D1 - Brnaze - D60 - Trilj - D220 - granični prijelaz Kamensko,

odnosno Trilj - D60 - Imotski - D221 - granični prijelaz Vinjani Donji,

za prijevoz opasnih tvari iz luke i Rafinerije Rijeka, smiju se koristiti ceste Rijeka

zaobilaznica - A6 čvorište Bosiljevo II - A1,

za prijevoz opasnih tvari iz luke i Rafinerije Sisak smiju se koristiti ceste D36 -

Popovača - A3,

za prijevoz opasnih tvari iz luke Zadar smiju se koristiti ceste raskrižje D8 - D502 -

čvorište Zadar II - A1 - Dugopolje - D1 Sinj - D60 Trilj - D220 - granični prijelaz

Kamensko,

za prijevoz opasnih tvari iz luke Vukovar smiju se koristiti ceste D2 Vukovar - Sotin -

Šarengrad - granični prijelaz Ilok,

za prijevoz opasnih tvari iz luke Vukovar smiju se koristiti ceste D55 Vukovar -

Vinkovci - granični prijelaz Županja.

31

INA – industrija nafte d.d. je najveći cestovni prijevoznik naftnih derivata u Republici

Hrvatskoj, a osnovana je 1964. godine spajanjem Naftaplina (tvrtke za istraživanje i

proizvodnju nafte i plina) s rafinerijama u Rijeci i Sisku. U području istraživanja i proizvodnje

nafte i plina, INA danas osim u Hrvatskoj posluje i u Angoli i Egiptu. INA ima dvije

rafinerije nafte: RN Rijeka i RN Sisak. Upravlja regionalnom mrežom od 495 benzinskih

postaja u Hrvatskoj i u susjednim zemljama. Krajem 2010. godine započela je modernizacija i

revitalizacija maloprodajne mreže. Danas je INA srednje velika europska naftna kompanija s

vodećom ulogom u naftnom poslovanju u Hrvatskoj te značajnom ulogom u regiji u području

istraživanja, razrade i proizvodnje nafte i plina, preradi nafte te distribuciji nafte i naftnih

derivata. Upravlja dvjema rafinerijama, u Rijeci i u Sisku, i mrežom od 439 benzinskih

postaja (INA d.d., 2018).

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2016. godine cestovnim prijevozom je

prevezeno 2.839 tisuća tona naftnih proizvoda i 277 tisuća tona sirove nafte (DZS, 2018).

3.3.2. Pomorski i riječni prijevoz naftnih derivata

Velika prednost Hrvatske je njen geografski položaj. Smještena na raskrižju između

Sredozemlja i Središnje Europe, Hrvatska je prvenstveno poznata kao zemlja dugačke i

razvedene morske obale te zemlja duge pomorske tradicije. Međutim, Hrvatska je također i

podunavska zemlja s dobro razvijenom mrežom unutarnjih plovnih putova koja nije ni

približno dovoljno iskorištena. Ovakav povoljan geostrateški položaj Hrvatske omogućuje

razvitak kombiniranog prijevoza i povezivanje Zapadne i Srednje Europe s Jadranom preko

unutarnjih plovnih putova (CRUP, 2006: 6).

Osnovni pojmovi u pomorskom i riječnom transportu naftnih derivata su terminal i tanker.

Terminal je određeno mjesto gdje je uskladištena roba za krcanje odnosno roba koja je već

bila iskrcana i čeka otpremu dalje. Tanker je brod za prijevoz tekućih tereta kojemu je čitav

prostor za teret podijeljen uzdužnim i poprečnim pregradama na nepropusna odjeljenja, koja

se nazivaju tankovima. Za ukrcavanje i iskrcavanje tekućeg tereta iz pojedinih tankova tankeri

imaju poseban sustav cjevovoda i crpnih uređaja. Značajan razvoj naftne industrije počinje

činiti osnovu gospodarstva razvoja zemalja cijelog svijeta. Vrlo bitnu ulogu u svemu tome

čini tanker. Porastom naftnog tržišta rasla je i veličina takvih brodova te su s vremenom

postali najzastupljeniji trgovački brodovi.

32

Kod tankera se velika pozornost usmjerava na protupožarne sigurnosne uređaje zbog

opasnosti od požara i eksplozija. Poseban ekološki problem predstavljaju i balastne vode koje

tanker uzima iz mora zbog održavanja stabilnosti te ih puni u posebne balastne tankove čim se

iskrca teret. Nakon dolaska u odredišnu luku gdje se ponovno uzima teret balastna voda se

ispušta u more i tom se prilikom zagađuju biološke vrste koje nisu autohtone te svojim

širenjem stvaraju prijetnju ugrožavanja postojećeg ekološkog sustava (Belamarić, 2012: 8).

Radi veće sigurnosti tankeri moraju udovoljavati propisima (Belamarić, 2012: 8):

ugradnja dvostrukog dna po cijeloj dužini broda,

ugradnja tankova za balast koji su odvojeni od tankova tereta ili ugradnja tankova za

čisti balast,

ugradnja dvostruke otplate trupa.

Koncepcija dvostrukog trupa takva je konstrukcija gdje su tankovi tereta odvojeni od vanjske

oplate broda prostorom koji ima svrhu da štiti tankove tereta od izlijevanja i oštećenja. Takva

konstrukcija oblikuje prostor oko cijelog tereta kako bi mogao primiti manje udarce bez

posljedica za teret. Takvi strogi zahtjevi osiguravaju zaštitu mora i priobalja od zagađenja

naftom i njenim derivatima (Belamarić, 2012: 8).

Tankere možemo podijeliti na: obalne, tankere manje nosivosti, srednje nosivosti,

supertankere i mamut-tankere. Tankerima srednje tonaže pripadaju i tankeri posebne

konstrukcije i nosivosti kako bi mogli ploviti posebnim pomorskim kanalima i prolazima s

obzirom na gaz. U tablici 2 prikazana je detaljna podjela tankera prema uvjetima plovidbe i

nosivosti (Belamarić, 2012:7).

Postoji razlika između tankera za prijevoz sirove nafte i tankera za prijevoz naftnih derivata.

Tankeri za prijevoz sirove nafte su najveći brodovi koji plove svjetskim morima, a brodovi za

prijevoz naftnih derivata su manji brodovi koji imaju velik broj tankova te istovremeno mogu

prevoziti različite vrste tekućih tereta. Svojstva tereta zapravo uvjetuju gradnju tankera. Pošto

na tržištu nafta ima visoki stupanj dostupnosti možemo ju definirati kao preduvjet održavanja

ekonomske stabilnosti u zemljama uvoznicama i izvoznicama spomenutih tereta. Tankerska

flota ovakvih brodova sastoji se od 517 VLCC-a i ULCC-a te se ubrzano proširuje jer je na

listi svjetskih brodograditelja još 176 ovakvih tankera (Galović, Kovačević, Podobnik, 2008:

113).

33

Tablica 2. Općenita podjela tankera prema uvjetima plovidbe i nosivosti

TANKERI NOSIVOST ULOGA

Obalni tankeri Do 6.000 tona Obično prevoze sirovu naftu i

njezine derivate uzduž obale, a na

tankerskim terminalima se koriste

za rasterećenje tankera većih

nosivosti

Tankeri manje nosivosti Preko 6.000 do 35.000

tona

Uglavnom služe za prijevoz

sirove nafte

Tankeri srednje nosivosti Preko 35.000 do 160.000

tona

Uglavnom služe za prijevoz

sirove nafte, ponekad i teškog ulja

Supertankeri VLCC Preko 160.000 do

400.000 tona

Isključivo prevoze sirovu naftu

Mamut-tankeri ULCC Preko 400.000 tona Isključivo prevoze sirovu naftu

Izvor: Belamarić, G. Brodovi za prijevoz sirove nafte, Split, 2012: 7, izradila i prilagodila

autorica

Nakon iskrcaja tereta u tankovima ostaje talog koji se sastoji od parafinskih i asfaltnih

supstanci. Postupak pranja tankova sirovom naftom sastoji se u tome da se dio tereta koji se

iskrcava provede kroz sustav za pranje tankova na način da se snažnim mlazom operu

površine tankova te da se talog sa dna pomiješa sa tekućom naftom i na taj način iskrca iz

tanka. Pranje tankova sirovom naftom dozvoljava se kada je postotak kisika manji od 8%, dok

u slučaju povećanja kisika, sustav automatski prestaje sa radom (Belamarić, 2012:24).

Prednosti pranja tankova sirovom naftom u odnosu na pranje vodom su sljedeće (Belamarić,

2012: 24):

manje zagađenje mora,

kraće vrijeme čišćenja tankova,

smanjenje fizičkog rada posade,

bolja kvaliteta iskrcanog tereta,

manje tereta ostaje na brodu nakon iskrcaja,

manja količina morske vode u emulziji s naftom koja se iskrcava u rafineriji,

manja je korozija tankova nego kod pranja morskom vodom.

Hrvatska udruga brodara Mare Nostrum osnovana je na inicijativu 14 brodarskih društava,

pod nazivom Mare Nostrum – Hrvatsko pomorsko brodarsko društvo s ograničenom

34

odgovornošću, dana 5. veljače 1991. godine. Do 2000. godine djelovala je kao trgovačko

društvo kada je preoblikovano u udrugu. Danas Mare Nostrum okuplja deset članica –

najznačajnije hrvatske brodare koji upravljaju sa 133 broda s ukupno 1,65 mil GT. Članice

udruge Mare Nostrum su Atlantska plovidba d.d. (Dubrovnik), Brodospas d.d. (Split),

Jadranski pomorski servis d.d. (Rijeka), Brodosplit-Plovidba d.o.o. (Split), Jadrolinija

(Rijeka), Jadroplov d.d. (Split), Rapska plovidba d.d. (Rab), Tankerska plovidba d.d. (Zadar),

Uljanik plovidba d.d. (Pula), te pridružena članica Udruge Hrvatski registar brodova Split.

Cilj Udruge je promovirati interese brodarstva, zalagati se za povoljne i konkurentne uvjete

poslovanja brodara te promicati sigurno, pouzdano i kvalitetno brodarstvo. Udruga sudjeluje u

izradi nacionalnog zakonodavstva u području pomorstva, te donošenju međunarodnih

standarda posebno u okrilju Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i Međunarodne

organizacije rada (ILO) (CSAMARENOSTRUM, 2018).

Tablica 3. Rekapitulacija strukture flote članica HUB Mare Nostrum na dan 31.12.2017.

REKAPITULACIJA STRUKTURE FLOTE ČLANICA HUB MARE NOSTRUM

NA DAN 31.12.2017.

TIP BRODA BROJ

BRODOVA GT DWT

Brodovi za rasute

terete 31 913.295 1.567.096

Tankeri za sirovu

naftu 9 449.532 811.685

Brodovi za naftne

prerađevine 5 153.190 262.549

Putnički brodovi 4 1.102

Katamarani 9 3.715

Trajekti 41 111.326

Komercijalna jahta 1 1.212 232

Tegljači 21 5.318

Snabdjevači platformi 3 6.604 5.176

Ostali brodovi/plovila 9 4.879 9.314

UKUPNO 133 1.650.173 2.656.052

Izvor: Izrađeno prema podacima CSAMARENOSTRUM. Dostupno online:

www.csamarenostrum.hr/hr/statistika/ (24.01.2018.)

35

Tankerska plovidba d.d. uz Atlantsku plovidbu značajnija je na međunarodnom pomorskom

tržištu. Svi zaposlenici Tankerske plovidbe su korisnici Zaklade, koja posjeduje većinu

dionica firme. Posada je privržena i visoko kvalificirana. Brodovi su opremljeni

najsuvremenijom tehnologijom, gdje se prvotno gleda očuvanje okoliša. Brodovi se grade u

brodogradilištima koja mogu postići visoke standarde (Tankerska plovidba, 2018).

U tablici 3. prikazana je struktura flote članica Mare Nostrum na dan 31.12.2017. U Hrvatskoj

jedino Tankerska plovidba d.d. Zadar i Uljanik plovidba d.d. posjeduju tankere te ih zajedno

imaju 14. Tankerska plovidba ima deset tankera čija starost ne prelazi jedanaest godina, a šest

njih nije starije od pet godina. Velebit, Vinjerac, Vukovar, Zobilo, Dalmacija i Pag pripadaju

kategoriji tankera nosivosti do 69.999 dwt2. Olib i Dugi Otok pripadaju kategoriji nosivosti od

70 do 119.999 dwt, a Hrvatska i Donat pripadaju kategoriji od 120 do 199.999 dwt, koji su i

najstariji brodovi te imaju jedanaest i devet godina (Tankerska, 2018).

Uljanik plovidba d.d. posjeduje četiri tankera koji nisu stariji od deset godina, a pripadaju

kategoriji nosivosti od 69.999 dwt te pripadaju manjim tankerima. Ti tankeri su Kastav,

Verige, Pomer i Istra (Uljanik, 2018).

Hrvatska je smještena na Dunavskom koridoru s tri glavne rijeke: Sava (hrvatska dionica 562

km), Drava (305 km) i Dunav (188 km). Prema Europskom sporazumu o glavnim plovnim

putovima od međunarodnog značaja (European Agreement on Main Inland Waterways of

International Importance – AGN), koji je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala, plovni

putovi rijeka Save, Drave, Dunava i budućeg kanala Dunav-Sava uvrštavaju u mrežu

europskih plovnih putova, a luke u Osijeku, Vukovaru, Slavonskom Brodu i Sisku u mrežu

luka otvorenih za međunarodni promet. Istim se ugovorom Republika Hrvatska obvezala da

će plovne putove otvorene za međunarodnu plovidbu graditi i uređivati u skladu s propisanim

standardima. Od postojećih plovnih putova u Hrvatskoj Dunav ima najbolje uvjete za

plovidbu, dok Drava nema tako povoljne uvjete zbog pada sezonskog vodostaja. Iako je

najdulja rijeka u Hrvatskoj Sava, ona je također u najlošijem stanju zbog višegodišnjeg

zanemarivanja. Unatoč tome što promet unutarnjim plovnim putovima raste prosječnom

godišnjom stopom od 10%, udio ove vrste prometa u ukupnom teretu koji se preveze u

Hrvatskoj još uvijek je samo 0.3%. Najveća riječna luka u Hrvatskoj je Vukovar, smještena na

2 DWT – Deadweight tonnage, ukupna nosivost broda izražena u tonama, zbroj korisne nosivosti i

mase goriva, hrane, namirnica i posade s njihovom prtljagom.

36

Dunavu sa godišnjim pretovarom od oko 900 000 tona. Ostale riječne luke su Osijek (na

Dravi) te Sisak i Slavonski Brod. Teret koji se većinom prevozi hrvatskim rijekama je šećer,

umjetno gnojivo, žitarice, željezna ruda te sirova nafta. (CRUP, 2006: 7)

Slika 3. Vodni putovi u Republici Hrvatskoj

Izvor: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Dostupno online:

www.mppi.hr/default.aspx?id=887 (10.03.2018.)

Luka Sisak nalazi se na tri lokacije, u samom gradu na Kupi, na lokaciji Crnac na rijeci Savi

te u zoni Galdovo na Savi. Terminal Crnac po svojoj je funkciji naftna luka s izrazito

industrijskim karakterom budući da je putem cjevovoda povezan u jedinstvenu tehnološku

cjelinu. Raspolaže s tri pontona za ukrcaj i iskrcaj nafte i naftnih derivata uključujući i crpne

postaje za rukovanje teretom. Kapacitet luke je oko 1.5 milijuna tona godišnje.

Najpoznatija tvrtka u Hrvatskoj koja je prevozila naftne derivate riječnim putem je Dunavski

Lloyd. Dunavski Lloyd obavlja poslove riječnog transporta kombiniranih roba, najviše naftnih

derivata na području Dunava, Drave i Save te agencijske poslove u lukama Osijek i Vukovar.

U dugoj suradnji s INA d.d. prevozila je naftne derivate Savom od Ruščice kod Slavonskog

Broda pa do luke u Crncu, odnosno do Rafinerije nafte u Sisku. Samo na prijevozu nafte

37

Savom angažirano je 11 plovila. Za potrebe sisačke Rafinerije godišnje se prevozilo oko

120.000 tona nafte. Međutim, suradnja između jedinog riječnog prijevoznika u Hrvatskoj i

najpoznatije naftne kompanije je prekinuta krajem 2010. godine.

3.3.3. Željeznički prijevoz naftnih derivata

Naftni derivati se mogu prevoziti samo u cisternama koje su namijenjene za prijevoz

željeznicom. Pošiljatelj smije opasne tvari predati na prijevoz u željezničkom prometu ako je

udovoljeno Zakonu o prijevozu opasnih tvari te ako je prijevoznik upoznat s propisanim

označavanjem vozila i podacima o opasnim tvarima te ako su na vozila stavljeni znakovi

upozorenja, natpisi, oznake i listice za označavanje opasnosti. Otežavajuće okolnosti

željezničkog sektora u Hrvatskoj su kratke udaljenosti pruga, relativno malo tržište te

zastarjelost željezničke infrastrukture i vozila. Danas se naglasak stavlja na restrukturiranje u

organizacijskom smislu kako bi mogla pratiti nove zahtjeve društva i gospodarstva. U

Hrvatskoj se naglasak stavlja na nabavu novih vagona. Iako željeznički promet manje

onečišćuje okoliš i proizvodi manju buku od ostalih grana prometa, i što je prema statističkim

podacima sigurniji od cestovnog prometa, on se i dalje ne uspijeva natjecati s njime u sektoru

putničkog i teretnog prometa.

Punitelj naftnih derivata ima obvezu provjeriti da li je istekao rok za sljedeću kontrolu

cisterne, baterijske cisterne, demontabilne ili prenosive cisterne te sve ostalo što je potrebno

provjeriti prije i nakon punjenja cisterne naftnim derivatima. Prijevoznik tijekom prijevoza i

bez ograničenja mora brzo upravitelju željezničke infrastrukture staviti na raspolaganje

podatke vezane uz prijevoz opasnih tvari sukladno Zakonu o prijevozu opasnih tvari.

S druge strane, upravitelj željezničke infrastrukture mora (NN, 79/07):

izraditi interne planove za hitne slučajeve na ranžirnim kolodvorima sukladno

odgovarajućim odredbama ugovora iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona,

tijekom prijevoza osigurati brz i neograničen pristup informacijama o predmetnom

sastavu vlaka, UN brojevima opasnih tvari, rasporedu vagona u vlaku, pakovanja masi

ili zapremini opasnih tvari,

Podaci iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka smiju se staviti na raspolaganje samo

onim službama kojima su isti potrebni u svrhu sigurnosti ili intervencije u hitnim

službama.

38

Suradnja između INA-e i HŽ-a započela je samim osnutkom INA-e 1964., ali ako se pogleda

još dublje u povijest, poslovna suradnja je započela još davne 1883. godine nakon izgradnje

pružne dionice između Rijeke i Karlovca. Te godine je u rad puštena Rafinerija nafte Rijeka,

tada najveći i prvi pogon za preradu nafte na industrijski način u Europi s preradom od 60.000

tona godišnje. Danas INA, zahvaljujući suradnji s HŽ Cargom, osigurava redovitu i sigurnu

opskrbu kupaca na više od 449 benzinskih postaja. Prijevoz naftnih derivata željeznicom

obuhvaća primarnu opskrbu domaćeg i inozemnog tržišta naftnih derivata, dakle opskrbu

INA-ih skladišta u Solinu, Pločama, Slavonskom Brodu, Osijeku i Zagrebu, opskrbu velikih

kupaca na domaćem i inozemnom tržištu, kao i transfere naftnih poluproizvoda između

Rafinerije Sisak i Rafinerije Rijeka. Poslovni odnosi HŽ Carga i Ine definirani su

višegodišnjim ugovorima: Ugovor o uvjetima prijevoza pošiljaka željeznicom, koji primarno

definira cijene prijevoza, Sporazum o transportno komercijalnim i operativnim odnosima, koji

primarno definira tehničke uvjete prijevoza željeznicom i Ugovor o uvrštenju privatnih

vagona u vagonski park HŽ Cargo. Glavna prijevozna odredišta željeznicom su Rafinerije

Rijeka i Sisak i Inina skladišta derivata, a posebno pravac Rijeka - Sisak. 2013. godine INA je

željeznicom prevezla 607.000 tona naftnih derivata. Inače, promet Ine željeznicom je 8 posto

veći nego 2012., odnosno 40 posto veći nego 2011. godine. Za kvalitetnu i učinkovitu

organizaciju prijevoza željeznicom potrebo je uvijek raspolagati optimalnim brojem

željezničkih cisterni. Za potrebe prijevoza naftnih derivata potrebno je oko 600 cisterni od

kojih je 2/3 u vlasništvu INA-e, a ostatak je u vlasništvu HŽ Carga (HŽINFRA, 2014: 10).

Iako je INA 2015. godine u svoje djelatnosti uvrstila i obavljanje usluga prijevoza robe

željeznicom, ona je i nadalje ostala jedan od najvećih HŽ Cargovih korisnika usluga za

prijevoz masovnih tereta. Ovom registracijom je INA ojačala svoju poziciju jer bi većinu

operacija u transportu naftnih derivata obavljala vlastitim resursima, od lokomotiva i

željezničkih cisterni do industrijskih kolosijeka i izvršnog osoblja. Procjene su da će INA na

godišnjoj razini ostvariti uštede od preko pola milijuna kuna. (Poslovni dnevnik)

3.3.4. Cjevovodni prijevoz naftnih derivata

Primjena cjevovoda u transportu raznih vrsta roba je široka. Cjevovod je sustav cijevi kojim

se prevozi sirova nafta, naftni derivati, plin voda, ugljen, razne rude, usitnjeno drvo, pšenica u

Francuskoj, šećerna trska do tvornice šećera, razno voće do mjesta prerade u Kaliforniji,

mlijeko u Švicarskoj, riba u Rusiji te druga roba. Cjevovod ima dvojaku ulogu, kao

39

transportni put i kao transportno vozilo. Njime se kreće samo čisti teret, dok se drugim

granama prometa treba prevoziti samo vozilo, kamion, brod, vagoni itd. čime se povećava

utrošak energije i troškovi prijevoza. (www.pfri.uniri.hr/~skos/downloads/IMT_Predavanje_

VIII.pdf, 10.03.2018.)

S obzirom na svoje specifične osobine i u usporedbi s drugim oblicima prijevoza, cjevovod je

najekonomičnije sredstvo prijevoza naftnih derivata jer ima nižu cijenu po jedinici i brži

prijenos derivata. Iako se cjevovodi mogu izgraditi i pod morem, to je ekonomski i tehnički

vrlo zahtjevan proces, tako da većina sirove nafte radije se prevozi tankerima po moru, nego

da se grade naftovodi pod morem. Naftovodi se grade od nehrđajućeg čelika. Cijevi su s

unutarnjim promjerom od 30 do 120 cm. Sirova nafta obično se transportira brzinom od oko 1

do 6 m/s. Naftovod se amortizira za 10 do 25 godina. Njegova iskorištenost zbog toga mora

biti kontinuirana i punog kapaciteta.

Za izgradnju cjevovoda s crpnom postajom i odgovarajućim instalacijama potrebna su velika

investicijska sredstva. Troškovi izgradnje razmjerni su promjeru cijevi, dok troškovi prijevoza

rastu s promjerom cijevi na kvadrat. Što je veća brzina protoka, to je veća produktivnost rada

cjevovoda. Ta se produktivnost povećava s veličinom i brojem crpne opreme, a broj i veličina

crpne opreme ovisi opet o veličini promjera cijevi.

Prema nekim proračunima (SAD), pri izboru prijevoznog sredstva za prijevoz nafte i naftnih

derivata mogu poslužiti neka komparativna mjerila od kojih se može i odstupati. Troškovi

prijevoza po jedinici prijevoza cjevovoda u odnosu na troškove po jedinici prijevoza

željeznicom, kreću se u odnosu 1:5 za naftu i 1:4 za naftne derivate. Troškovi prijevoza

teretnim automobilima još su 3,5 puta viši od troškova prijevoza željeznicom. Prema tome,

troškovi prijevoza cjevovodom niži su od troškova prijevoza željeznicom ili kamionima.

Naprotiv, troškovi prijevoza nafte pomorskim transportom četiri su puta jeftiniji od prijevoza

naftovodima. Na ekonomičnost prebacivanja tečnosti i drugih materijala cjevovodima utječu i

drugi faktori, kao što su udaljenost nalazišta nafte od rafinerije i od tržišta, mogućnosti

korištenja jeftinijeg vodenog puta i drugi (Kos, 2017: 2).

Jadranski naftovod d.d. (JANAF) je dioničko društvo u mješovitom vlasništvu s pretežito

državnim kapitalom koja upravlja istoimenim sustavom za prijevoz sirove nafte. Naftovodni

sustav je projektiran i građen u razdoblju od 1974. do 1979. godine kao suvremen, efikasan i

40

ekonomičan sustav transporta nafte za domaće i inozemne korisnike. Uz transport nafte

značajne djelatnosti JANAF-a su i skladištenje nafte i naftnih derivata te prekrcaj tekućih

tereta. Misija JANAF-a je kontinuirano poboljšanje sigurnosti i učinkovitosti transporta sirove

nafte te skladištenje nafte i naftnih derivata primjenom najviših svjetskih tehnoloških

standarda, uz brigu za očuvanje i zaštitu okoliša, sigurnost te razvoj ljudskih potencijala.

Vizija naftovoda je implementacija novih projekata transporta i skladištenja nafte i naftnih

derivata te ne naftnih djelatnosti koji će osigurati daljnji rast i uspješno poslovanje Društva,

povećanje sigurnosti opskrbe energijom Republike Hrvatske, država članica EU-a i

jugoistočne Europe, gospodarski razvoj lokalnih zajednica i Republike Hrvatske te provedba

strategija razvoja niskougljičnoga gospodarstva i energetike. U cilju poticanja regionalne

suradnje između naftnih industrija i predstavnika vlada, razmjene informacija, stručnjaka i

opreme u slučaju iznenadnog događaja te obuka članova sukladno uvjetima Svjetske

pomorske organizacije, JANAF d.d. je član Mediteranske grupe naftne industrije (MOIG),

kao i Grupe za upravljanje naftovodnim sustavima u Europskoj udruzi naftnih kompanija za

zaštitu okoliša, zdravlje i sigurnost u preradi i distribuciji (CONCAWE i OPMG) (JANAF,

2018).

U vremenu od 1979. do 2003. godine, tim je naftovodom transportirano 123 milijuna tona

nafte, pri čemu nije zabilježena nijedna nesreća u vezi s izlijevanjem nafte i naftnih derivata

(Poletan-Jugović, Nahtigal, 2009: 574).

41

Slika 4. Karta sustava JANAF-a

Izvor: JANAF. Dostupno online: http://www.janaf.hr/sustav-janafa/sustav-jadranskog-

naftovoda/ (16.01.2018.)

Na slici 4 je prikazana karta sustava JANAF-a koji je izgrađen kao međunarodni sustav

transporta nafte od Luke i Terminala Omišalj do domaćih i inozemnih rafinerija u istočnoj i

središnjoj Europi. Projektirani kapacitet cjevovoda iznosi 34 milijuna tona nafte godišnje

(MTG), a instalirani 20 MTG. JANAF ima ukupno kapaciteta za skladištenje nafte 1,54

milijuna m³ i 202.000 m³ za skladištenje naftnih derivata (JANAF, 2018).

Sustav JANAF-a sastoji se od (JANAF, 2018):

Prihvatno - otpremnog Terminala Omišalj na otoku Krku sa skladišnim prostorom od

1.000.000 m³ za naftu i 60.000 za naftne derivate te pripadajućim pumpnim i mjernim

stanicama i Luke Omišalj,

cjevovoda dugačkog oko 622 km s dionicama:

Omišalj - Sisak

Sisak - Virje - Gola

Virje - Lendava

Sisak - Slavonski Brod

42

Slavonski Brod - Sotin,

prihvatno - otpremnih terminala u Sisku, Virju i Slavonskom Brodu sa skladišnim

prostorom (u Sisku od 500.000 m³ i Virju od 40.000 m³) te pripadajućim pumpnim i

mjernim stanicama,

podmorskog naftovoda Omišalj - Urinj koji povezuje Terminal Omišalj i INA –

Rafineriju nafte Rijeka,

terminal naftnih derivata JANAF - Žitnjak u Zagrebu (142.000 m³).

Nafta se JANAF-om transportira za (Sekulić, 2014: 155):

Domaće INA-ine rafinerije u Rijeci i Sisku (koje su u sastavu vertikalno integrirane

nafte kompanije INA d.d. u vlasništvu MOL-a i Vlade Republike Hrvatske);

inozemne rafinerije: Brod u Bosni i Hercegovini koja je u vlasništvu

"NeftegazInKora" a.d. (u vlasništvu Zarubezhnefta a.d.); NIS-a u Srbiji koji je u

većinskom vlasništvu Gazpromnefta a.d.; MOL-a u Mađarskoj i Slovačkoj.

Od 1979. do kraja 2013. transportirano je oko 195 milijuna tona nafte, od čega je 60% za

strane korisnike što pokazuje pretežito međunarodni karakter naftovoda. Posljednjih godina

transport nafte je na razini 6 - 7 milijuna tona što je znatno ispod instaliranog i projektiranog

kapaciteta. Poslovni rizici, u uvjetima promjenjivog naftnog tržišta, bili su izazov za JANAF

d.d. koji je diverzificirao poslovanje razvojem djelatnosti skladištenja nafte i naftnih derivata i

to uglavnom za potrebe formiranja i držanja obveznih zaliha sukladno EU i domaćoj

legislativi. Razvoj kompanije biti će i dalje pod utjecajem promjena na naftnom tržištu kojeg

obilježava globalni trend smanjenja potrošnje derivata i napori za povećanjem sigurnosti

opskrbe. U državama regije koje uvoze naftu JANAF-om očekuje se umjereni rast potrošnje

derivata uz gospodarski rast, budući se uglavnom radi o državama koje su manje razvijene od

većine zemalja EU. Pri tome se povećanje poslovnih aktivnosti kompanije očekuje kao

posljedica promjene pravaca opskrbe primarno naftom, ali i derivatima, te razvojem

kompatibilnih projekata koji će pridonijeti boljem korištenju postojećih kapaciteta i

infrastrukture kao i rastu i kompanije (Sekulić, 2014: 156).

43

Slika 5. Naftovodni projekti od zajedničkog interesa EU u Srednjoj i Istočnoj Europi

Izvor: Sekulić (2014) JANAF-strateški naftovod za sigurnost opskrbe Jugoistočne i Srednje

Europe, str. 156

Na slici 5. prikazana je karta naftovodnih projekata u Srednjoj i Istočnoj Europi. JANAF je

prepoznat kao strateški naftovod EU i to kroz projekt od zajedničkog interesa pod nazivom

Naftovodi JANAF-Adria koji uključuje rekonstrukciju, dogradnju, održavanje i povećanje

kapaciteta naftovoda JANAF i Adria koji povezuju hrvatsku luku Omišalj s južnom Družbom.

Listu od 248 energetskih projekata od čega 6 naftovoda prihvatila je Europska Komisija dana

14. listopada 2013. godine. Hrvatska danas ima tri opskrbna pravca za dobavu naftu za

domaće rafinerije i to iz domaćih polja INA-e na kopnu te transportnim sustavom JANAF-a iz

dva pravca, Omišlja (Mediterana) i Mađarske, odnosno naftovoda Družba. Uz to se putem

JANAF-a opskrbljuju i regionalne rafinerije u Srbiji, Bosni i Hercegovini (iz oba pravca) te u

Mađarskoj iz pravca Omišlja. Postoje mogućnosti transporta nafte i do rafinerija u Slovačkoj i

Češkoj iz pravca Omišlja. Time je naftovod JANAF osigurao strateški značajno mjesto u

opskrbi naftom Hrvatske, država EU i država regije jer je omogućeno rafinerijama da izborom

44

pravca i izvora opskrbe ostvare kako sigurnost opskrbe tako i izbor jeftinije nafte prilagođeno

tehničko-tehnološkim mogućnostima prerade u rafinerijama. Značaj naftovoda za sigurnost

opskrbe u određenim naftnim (ne)prilikama može biti vrlo velik, što pokazuju i primjeri

naftnih kriza iz prošlosti (Sekulić, 2014: 156).

Nakon izgradnje novog naftovoda Százhalombatta - Sahy (Mađarska-Slovačka), i izgradnje

novog naftovoda Bratislava - Schwechat, otvaraju se nove tržišne mogućnosti za transport

nafte JANAF-om za rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj te Češkoj, ali i Austriji. Bitno je

naglasiti da će ključan čimbenik izbora pravca opskrbe rafinerija zemalja EU-a i regije biti ne

samo sigurnost opskrbe nego i manji troškovi. Pri tome bi se, zbog strateškog opredjeljenja

Rusije prema azijskim tržištima i gradnjom novih naftovoda prema Istoku, moglo zaključiti

da će slabiti transport nafte naftovodom Družba što otvara mogućnosti većeg transporta

JANAF-om iz pravca Omišlja (Sekulić, 2014: 157).

3.4. Mjere unapređenja prijevoza naftnih derivata

Geoprometna, geostrateška i ekološka održivost određenih načina prijevoza ne može se

postići bez strateškog ulaganja u cjelokupnu prometnu infrastrukturu, posebice u željeznice,

luku, rijeke, ceste i zračni promet, kao i u terminale i logističke centre koji bi mogli omogućiti

jednostavan razvoj multimodalnog prijevoza. U Republici Hrvatskoj postoji adekvatna

cestovna infrastruktura, ali bi i na tom području trebale određene izmjene, posebice put do

Dubrovnika te sekcija od Zagreba prema Sisku, kako bi se osigurala integrirana cestovna

infrastruktura (Bendeković, Rogožar, Naletina, 2014: 3).

Željeznički prijevoz u kombinaciji s kopnenim riječnim prometom je najprikladniji način

prijevoza robe, budući da zadovoljava zahtjeve „3E“ Modela (ekološka održivost, energetska

racionalizacija i ekonomska prednost). Iz tog razloga EU diktira tu kombinaciju načina

prijevoza i sredstva (željeznički i riječni način), a cilj je da ista čini 85%, dok bi cestovni

prijevoz trebao iznositi 15% ukupnog prijevoza (Bendeković, Rogožar, Naletina, 2014: 8).

Europske države posljednjih godina povećavaju ovisnost o uvozu nafte. Taj će se trend

nastaviti i u narednim godinama pa bi oko 2030. godine čak 90% europskih potreba za naftom

trebalo biti zadovoljeno uvozom. Zbog takve rastuće ovisnosti Europska unija kreira i provodi

posebnu energetsku politiku sigurne opskrbe naftom. Jedan od zadataka nove energetske

45

strategije je diverzifikacija pravaca opskrbe naftom i stvaranje strateškog partnerstva sa

zemljama koje su veliki proizvođači. Neki od značajnih pravaca za opskrbljivanje Europe

uključuju tranzit i izvoz nafte kroz Hrvatsku, transportnim sustavom Jadranskog naftovoda

(JANAF-a) (Poletan-Jugović, Nahtigal, 2009: 574).

Prioriteti u sljedećih pet godina su prije svega podizanje plovnosti plovnog puta rijeke Save

do Siska na IV klasu i podizanje klase na Dravi uzvodno od Osijeka na III klasu plovnosti, te

početak gradnje Višenamjenskog kanala Dunav-Sava. Kanal Dunav-Sava je predviđen za

dvosmjernu plovidbu, izgradnjom ovog kanala hrvatski plovni putovi bi se povezali s

europskom mrežom unutarnjih vodnih putova te kanalom Rajna-Majna-Dunav. Također,

planirana su i značajna ulaganja u modernizaciju i razvoj luka. Planira se izgradnja nove luke

koja bi po završetku izgradnje trebala dostići godišnji kapacitet od najmanje 600 tisuća tona

pretovarene robe. U sklopu nove Luke nudile bi se nautičke usluge, transportne usluge, usluge

prihvata i otpreme putnika te špediterske usluge. Predviđena je gradnja dvaju bazena

zapadnoga za rasuti teret i drugu robu te jugoistočnog za opasni tekući teret.

Mogućnost izbora pravca opskrbe naftom od strane rafinerija je jedan od potencijala, odnosno

snage JANAF-a što može omogućiti bolje iskorištavanje raspoloživih kapaciteta postojeće

naftovodne infrastrukture i naftnih transportnih koridora. Međutim, postoje šanse da

kompanije odustanu od gradnje nekih novih naftovoda zbog pada profitabilnosti u uvjetima

pada prerade i transporta nafte, te s obzirom na činjenicu da, prema važećoj regulativi,

projekti naftovoda (za razliku od plinovoda i elektroenergetskih postrojenja) nisu prihvatljivi

za financiranje iz sredstava EU. Sigurnost opskrbe potrošača i transporta nafte uz sigurnost i

zaštitu okoliša, ljudi i opreme, povećanje transporta nafte i profitabilnosti su strateški ciljevi

poslovanja i razvoja kompanije koji se predviđaju i dalje ostvarivati kroz realizaciju

projekata: ispitivanja, sanacije i rehabilitaciju cjevovoda; gradnju podmorskog naftovoda otok

Krk-kopno (kojim bi se zamijenio postojeći transport nafte kroz cjevovod u krčkom mostu),

dogradnjom Terminala Omišalj i njegovim osposobljavanjem za ukrcaj nafte u tankere, i dr.

(Sekulić, 2014: 156).

46

4. ISTRAŽIVANJE SPECIFIČNOSTI PRIJEVOZA NAFTNIH DERIVATA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

4.1. Pregled postojećih istraživanja

Galović, Kovačević i Podobnik (2008) u svome radu obrađuju tematiku pomorskog tržišta

tankera, odnosno brodova za prijevoz sirove nafte i naftnih derivata, ukapljenog plina i

kemikalija. Navode da su se prvi tankeri počeli koristiti već krajem 19. stoljeća, a danas se

tankerima prevoze milijuni tona nafte i naftnih derivata. Svrha rada je bila prikazati utjecaj

globalne krize na svjetsko pomorsko tržište tankera. Također, u svom radu navode i razlike

među tankerima. U zaključku ističu da je pomorsko tržište izuzetno dinamično i složeno te da

na njega utječu brojni razni čimbenici pa i gospodarska kriza. Napominju i da je Hrvatsku

zahvatila kriza brodarskoga tržišta te da je najvažnije osigurati zaposlenost radnika. Pored

plovidbe, osnovni oblik tankerskih brodskih prostora može biti i ležarina ili tankerski brodski

prostor u svrsi skladištenja nafte i naftnih derivata, no sve je manje takvih tankera koji su u

funkciji ležarine.

Sekulić (2014) kao glavnu svrhu rada navodi prikaz strateškog značaja naftovoda JANAF kao

sigurnost opskrbe naftom Republike Hrvatske i zemalja Jugoistočne i Srednje Europe te

važnost novoizgrađenih spremničkih kapaciteta u osiguranju obveznih zaliha nafte i naftnih

derivata, koje se plasiraju na tržište u slučaju kriznih situacija. JANAF je već trideset i pet

godina strateški naftovod za opskrbu rafinerija u Hrvatskoj i regiji Jugoistočne i Srednje

Europe. Zahvaljujući reverzibilnosti dijela naftovoda rafinerije se opskrbljuju iz dva pravca, iz

pravca Omišlja i iz pravca Mađarske. Navedeni pravci doprinose povećanju opskrbe naftom,

tome u prilog idu i slobodni kapaciteti naftovoda i mogućnost značajnog povećanja transporta

nafte. Također, u radu se navodi da je JANAF prepoznat i kao strateški naftovod za povećanje

sigurnosti opskrbe naftom države EU. Povoljan geostrateško energetski položaj terminala

Omišalj i Sisak, raspoloživa naftovodna i skladišna infrastruktura i slobodni kapaciteti,

ishođene dozvole, poslovno iskustvo zaposlenika i menadžmenta, čimbenici su i snaga

JANAF-a koji će omogućiti daljnji razvoj kompanije i to gradnjom novih spremničkih

kapaciteta i povećanjem transporta nafte i skladištenja nafte i naftnih derivata. Uz to,

sagledavaju se i projekti koji su kompatibilni s postojećim djelatnostima tvrtke i koji se

predviđaju realizirati sa strateškim partnerima. U ovome istraživanju preporučuje se

47

oživljavanje tržišta nafte i povećanje opskrbe naftom rafinerija regije i EU iz pravca Omišlja

što bi doprinijelo ostvarenju strateških ciljeva razvoja i projekata JANAF-a.

4.2. Metodologija istraživanja

Cilj istraživanja je prikazati stanje prijevoza naftnih derivata u Republici Hrvatskoj,

konkretno u cestovnom prometu. Za potrebe primarnog istraživanja kao instrument je korišten

strukturirani podsjetnik za dubinski intervju (Prilog 1). Intervju je vođen s voditeljicom

financijskog i logističkog poslovanja poduzeća Legeton-stela d.o.o. koja u poduzeću radi 5

godina. Ispitanica ima završen magisterij kemijskog inženjeringa te je u dobi između 36 i 45

godina. Podsjetnik za intervju je sastavlje od 20 pitanja, a sam intervju je vođen u

prostorijama navedenog poduzeća u travnju 2018. godine.

4.3. Rezultati istraživanja

Poduzeće Legeton-stela je trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u

Zagrebu, čija je osnovna djelatnost prodaja i distribucija tekućih naftnih derivata. U vlasništvu

posjeduju i benzinsku pumpu. Poduzeće zapošljava jedanaest osoba, od toga su dvije

zaposlene na benzinskoj pumpi, tri osobe u uredu te šest vozača. Poduzeće posjeduje sedam

cisterni, sve cisterne su namijenjene prijevozu naftnih derivata.

Poduzeće je isključivo specijalizirano za prijevoz naftnih derivata, konkretno za prijevoz i

prodaju lož ulja i plavog dizela. Za potrebe drugih poduzeća s kojim surađuje prevoze i

benzin i eurodizel. Ipak, najzastupljeniji derivat je lož ulje koji je i najprodavaniji. Prosječni

godišnji ulaz lož ulja je približno 1.500.000 litara, u zimskom periodu prosječni mjesečni ulaz

lož ulja je 170.000 litara, a u ljetnom periodu je nešto niži, približno oko 80.000 litara.

Prosječni godišnji i mjesečni izlazi lož ulja su nešto niži od ulaza jer na skladištu uvijek imaju

zalihe za prodaju pošto i na benzinskoj pumpi prodaju lož ulja. Prosječni godišnji ulaz

benzina, dizela i plavog dizela iznosi 360.000 litara, a prosječni mjesečni ulazi iznose 30.000

litara. Što se tiče prosječnih izlaza navedenih derivata, situacija je slična kao i s lož uljem.

Uvijek se naručuju nešto veće količine radi iznenadnih i neplaniranih prodaja. Lož ulje se u

prosjeku naručuje svaki dan, dok se ostali derivati naručuju svaka dva tjedna.

48

Najveći dobavljači naftnih derivata su Rijeka trans d.o.o. koja surađuje s INA d.d. i Apios

d.o.o. koji surađuje s OMV-om. Kriteriji u odabiru dobavljača su cijena, odnosno iznos rabata

koji pojedina tvrtka odobrava, te brzina otvaranja naloga i mjesto utovara. Najčešće mjesto

utovara su Maziva u Zagrebu i benzinska pumpa Apios u Sopu, dok se utovar benzina vrši u

rafineriji Sisak. Kupci lož ulja i plavog dizela su fizičke i pravne osobe. Najveći pravni kupci

su Pekara Edi u Petrinji, Croatia pumpe d.o.o. i Tvornica turbina d.o.o. u Karlovcu,

Hidroizolacija Katran u Zagrebu.

Poduzeće vrši prodaju lož ulja i plavog dizela u tranzitu, ali posjeduju i skladište u sklopu

benzinske pumpe. Proces nabave započinje provjerom stanja na skladištu, nakon što se utvrdi

potrebna količina za narudžbu šalje se mail dobavljaču koji je u tom trenutku najpovoljniji s

podacima o količini, registracijskoj oznaci vozila i imenom vozača koji odlazi na utovar.

Kupci pozivom ili web narudžbom ostavljaju narudžbu, podaci koji su potrebni za narudžbu

su ime i prezime, adresa dostave, kontakt broj, OIB, količina i način plaćanja. Voditeljica

logistike potom ispisuje otpremnice i predaje vozaču plan isporuka za idući radni dan.

Tjedna promjena cijena naftnih derivata uvelike utječe na nabavu, prijevoz i prodaju. Padom

cijena naftnih derivata povećava se broj narudžbi, ali i količina koju kupci naručuju. Rast

cijena naftnih derivata utječe i na nabavu, porastom cijena smanjuje se količina robe koja se

naručuje ukoliko su smanjene narudžbe kupaca.

Osnovni nedostaci u cestovnom prijevozu su loše održavanje cestovne mreže, stalni radovi i

preusmjeravanje prometa te uske ceste kojima veće cisterne ne mogu proći što otežava

isporuku goriva. U zimskom periodu osjete se i posljedice neočišćenih cesta u manjim

mjestima. Također, u poduzeću smatraju da se trebaju povećati parkirna mjesta za cisterne

koje prevoze opasne tvari jer vozači moraju redovito praviti pauze tokom vožnje, a često

nemaju osiguran parking za to.

Potrebne mjere za unapređenje prijevoza naftnih derivata su zasigurno povećanje broja

parkirnih mjesta, bolje održavanje cestovne mreže i u zimskom periodu te brža intervencija u

popravku cesta. Radi sigurnosti vozača i okoliša u slučaju prometne nesreće, smatraju da su

potrebne veće kontrole cisterni i rada vozača od strane policijskih službenika

49

4.4. Ograničenja i preporuke za buduća istraživanja

Prilikom pisanja diplomskog rada uočen je nedostatak pisanih radova na temu prijevoza

naftnih derivata u Republici Hrvatskoj. Kao što je ranije navedeno, cilj rada je bio istražiti

kompleksnost prijevoza naftnih derivata obzirom da se naftni derivati prevoze cestovnim,

željezničkim, pomorskim, riječnim i cjevovodnim prijevozom.

Ograničeni čimbenik provedenog istraživanja je taj što se intervju proveo samo s osobom iz

poduzeća koje se bavi cestovnim prijevozom naftnih derivata. Nažalost, u istraživanje nisu

uključena poduzeća koja se bave željezničkim, pomorskim, riječnim te cjevovodnim

prijevozom naftnih derivata. Navedeno istraživanje ne može se prihvatiti kao opće pravilo

koje vrijedi za sve prijevoznike na području Republike Hrvatske.

Za buduća istraživanja potrebno je obuhvatiti veći broj prijevoznika iz različitih grana

prijevoza na širem području Republike Hrvatske. U tom slučaju istraživanje bi se smatralo

puno relevantnije i moglo bi doprinijeti boljem shvaćanju kompleksnosti prijevoza naftnih

derivata. Također, dobiveni rezultati mogli bi i pridonijeti poboljšanju rada poduzeća čija je

osnovna djelatnost prijevoz naftnih derivata.

50

5. ZAKLJUČAK

Naftni derivati su proizvodi rafinerijske preradbe nafte koji se mogu izravno upotrijebiti kao

gorivo ili kao sirovina za dobivanje niza organskih spojeva. Prijevoz naftnih derivata odvija

se cestovnim, željezničkim, cjevovodnim, pomorskim i riječnim putem. Naftni derivati

uvjetuju posebne zahtjeve tokom prijevoza jer imaju svojstva koja mogu ozbiljno ugroziti

okoliš, nanijeti veliku materijalnu štetu te mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi ukoliko se

ne poštuju zakoni, propisi i razni pravilnici. Prema Ministarstvu mora, prometa i

infrastrukture prijevoz naftnih derivata pripada prijevozu opasnih tvari.

Propisi Republike Hrvatske koji se odnose na prijevoz opasnih tvari usklađuju se s

međunarodnim propisima s ciljem smanjenja rizika od onečišćenja i smanjenja broja nesreća.

Prema Europskom sporazumu o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari prijevoz

naftnih derivata spada u klasu 3 zapaljive tekućine, a upravo se te tvari najviše i prevoze.

Proizvodi prerade nafte su benzin, destilat i mlazna goriva, maziva te ostatci. Prilikom

prijevoza naftnih derivata u transportnom vozilu obavezna je dokumentacija za vozača,

dokumentacija za vozilo te dokumentacija za opasnu tvar.

U Republici Hrvatskoj infrastruktura koja se koristi za prijevoz naftnih derivata je

kontinentalna u čiju skupinu spadaju cestovni, željeznički i cjevovodni prijevoz, dok drugu

skupinu čine vodeni, a to su pomorski i riječni prijevoz. Kriteriji izbora transportnog sredstva

su brzina, pristupačnost, fleksibilnost vozila, pouzdanost i cijena. Cestovni prijevoz je najbrži,

najpristupačniji i najpouzdaniji. Cjenovno najpristupačniji je brodski prijevoz, a zatim

željeznički.

Za što pouzdaniji prijevoz naftnih derivata potrebna su strateška ulaganja, posebice u

željeznice, luke, rijeke i ceste. Željeznički prijevoz u kombinaciji s kopnenim riječnim

prometom je najprikladniji jer zadovoljava ekološku održivost, energetsku racionalizaciju i

ekonomsku prednost. Ujedno, jedan on zadataka je i provedba diversifikacije pravaca opskrbe

naftom i stvaranje strateškog partnerstva sa zemljama koje su veliki proizvođači.

U sklopu provedenog primarnog istraživanja uočeni su nedostaci u cestovnom prijevozu

naftnih derivata koje bi trebalo ukloniti u što kraćem roku. Osnovni nedostaci su manjak broja

parkirnih mjesta za cisterne koje prevoze opasne tvari te loše održavanje cestovne mreže.

51

Tjedna promjena cijena naftnih derivata uvelike utječe na nabavu, prijevoz i prodaju. Kako je

navedeno u istraživanju, porastom cijene smanjuju se naručene količine i broj narudžbi.

Kod poslovanja prijevozom bitno je povezati se s drugim ovlaštenim prijevoznicima radi

dobivanja pravovremenih informacija vezanih uz nove uredbe i stanje na cestama te

ugovaranja novih poslova, najčešće je to najam transportnih vozila. Najveći trošak za

poduzeća koja se bave transportom su transportna sredstva koja su parkirana na parkingu i

nisu u uporabi te ne ostvaruju nikakve prihode.

52

LITERATURA

1. Aurer-Jezerčić, I. (2011) Prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu: priručnik za vozače

motornih vozila i druge osobe koje sudjeluju u prijevozu opasnih tvari. Zagreb: Zavod za

istraživanje i razvoj sigurnosti.

2. Aurer-Jezerčić, I. (2015) Razvrstavanje opasnih tvari i opasnog otpada prema odredbama

ADR– a (I. dio). Kemijska industrija. 64(5-6), str. 335-338.

3. Belamarić, G., (2012) Brodovi za prijevoz sirove nafte, Split. (online). Dostupno na:

https://www.scribd.com/doc/205091708/Brodovi-Za-Prijevoz-Sirove-Nafte (20.01.2018.).

4. Bendeković, J., Rogožar, Z., Naletina, D. (2014). The role and importance of intermodal

transport in Croatia for EU countries. In DAAAM International scientific book 2014.

Wien: Daaam International Publishing.

5. Bogović, B., Luketić, M. (1995) Prijevoz robe, Zagreb: Fakultet prometnih znanosti.

6. Butigan, R. (2008). Analiza modela pet konkurentskih snaga M. Portera na primjeru

industrije maloprodaje derivata nafte u Hrvatskoj. Ekonomski pregled, 59(3-4), str. 153-

176.

7. Centar za razvoj unutarnje plovidbe (2006). Priručnik za unutarnju plovidbu u Republici

Hrvatskoj, Zagreb: Centar za razvoj unutarnje plovidbe d.o.o..

8. Čavrak, V., Gelo, T., Pripužić, D. (2006). Politika cijena u energetskom sektoru i utjecaj

cijena energenata na gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Zbornik Ekonomskog

fakulteta u Zagrebu, 4(1), str. 45-68.

9. Domitran, M. (2001) Prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu. Zagreb: INA industrija

nafte.

10. Državni zavod za statistiku, Priopćenje Transport u 2016., Unutarnji cestovni prijevoz

robe prema vrstama robe u 2016., Dostupno online:

https://www.dzs.hr/Hrv/publication/FirstRelease/results.asp (12.02.2018.)

11. Galović, P., Kovačević, M., Podobnik, M. (2008) Pomorsko tržište tankera – brodovi za

prijevoz sirove nafte i naftnih derivata, ukapljenog plina i kemikalija, Pomorski zbornik,

45(1), str. 111-122.

12. HŽINFRA, List Željezničar, Dostupno online: http://www.hzinfra.hr/wp-

content/uploads/2016/08/ Zeljeznicar-825-kolovoz-2014.pdf., str. 10

13. INA d.d., Profil kompanije, Dostupno online: https://www.ina.hr/o-kompaniji/profil-

kompanije/22 (09.02.2018.).

14. INA d.d. (N/A) Rad na siguran način pri utovaru opasnih tvari, SD rafinerije i marketing

Sektor logistike.

53

15. Karasalihović Sedlar, D. (2009). Oil supply security in Croatia. Energija, 58(1), str. 6-13.

16. Kos, S. (2016), Dostupno online: http://www.pfri.uniri.hr/~brcic/downloads/

IMT_Predavanje_VIII.pdf (14.01.2018.) Pomorski fakultet u Rijeci.

17. Lovrić, D., Steiner, S., Budimir, D. (2009) Mjere unaprjeđenja prometa opasne robe u

Hrvatskoj. Zagreb: Fakultet prometnih znanosti.

18. Mekovec, I. (2003) Osnove prijevoza opasnih tvari cestom. Zagreb: I. Mekovec.

19. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. ADR 2011. Dostupno online:

http://www.mppi.hr (10.01.2018.).

20. Mohanty, S., Nandha, M., Bota, G. (2010). Oil shocks and stock returns: The case of the

Central and Eastern European (CEE) oil and gas sectors. Emerging Markets Review,

11(4), str. 358-372.

21. Pašalić, Ž. (2012) Promet i gospodarstveni razvoj, Split: Ekonomski fakultet Split.

22. Poletan-Jugović, T., Nahtigal, D. (2009). Integracija Republike Hrvatske u svjetske

tokove energenata. Pomorstvo: Scientific Journal of Maritime Research, 23(2), str. 569-

587.

23. Poslovni dnevnik, Dostupno online: www.poslovni.hr/domace-kompanije/ina-se-

registrirala-za-zeljeznicki-cargo-prijevoz-297461 (30.01.2018.).

24. Prometna zona, Dostupno online: www.prometna-zona.com/benzin/ (10.01.2018.).

25. Sekulić, G. (2014). JANAF-strateški naftovod za sigurnost opskrbe Jugoistočne i Srednje

Europe. Nafta, 65(2), str. 155-157.

26. Uhlik, B., Kemija u industriji : Časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske, Vol. 59,

No. 12, 2010. Požarno opasne, toksične i reaktivne tvari: Benzin, str. A1117-A1119

27. Urciuoli, L., Mohanty, S., Hintsa, J., Gerine Boekesteijn, E. (2014). The resilience of

energy supply chains: a multiple case study approach on oil and gas supply chains to

Europe. Supply Chain Management: An International Journal, 19(1), str. 46-63.

28. Zelenika, R. (2006) Multimodalni prometni sustavi, Rijeka: Ekonomski fakultet u Rijeci.

54

POPIS SLIKA

Slika 1. Listice opasnosti klase 3………………………………………………………………4

Slika 2. Struktura ADR-a……………………………………………………………………..11

Slika 3. Vodni putovi u Republici Hrvatskoj………………………………………………....40

Slika 4. Karta sustava JANAF-a…………………………………………………………..….45

Slika 5. Naftovodni projekti od zajedničkog interesa EU u Srednjoj i Istočnoj Europi…...…47

55

POPIS TABLICA

Tablica 1. Ocjena transportnih sredstava…………………………………………………….30

Tablica 2. Općenita podjela tankera prema uvjetima plovidbe i nosivosti…………………..36

Tablica 3. Rekapitulacija strukture flote članica HUB Mare Nostrum na dan 31.12.2017….38

56

PRILOZI

Prilog 1. Podsjetnik za intervju

1. Naziv poduzeća:

2. Koja je primarna djelatnost Vašeg poduzeća?

3. Koliko je zaposlenih u Vašem poduzeću?

4. Koliko je vozila u Vašem voznom parku?

5. Koliko je vozila namijenjeno za prijevoz naftnih derivata?

6. Koje naftne derivate prevozite? Od navedenih naftnih derivata koji su najzastupljeniji u

Vašoj prodaji?

7. Koliko iznosi prosječni mjesečni i prosječni godišnji ulaz naftnih derivata u Vašem

poduzeću? Molimo iznos izrazite u litrama.

8. Koliko iznosi prosječni mjesečni i prosječni godišnji izlaz naftnih derivata u Vašem

poduzeću? Molimo iznos izrazite u litrama.

9. Koji su Vaši najveći dobavljači naftnih derivata? Kojim kriterijima ste vođeni u odabiru

dobavljača?

10. Da li su Vaši kupci fizičke i pravne osobe? Ukoliko su pravne osobe, molimo navedite

najbitnije.

11. Da li naftne derivate skladištite ili vršite prodaju u tranzitu? Ukoliko skladištite,

navedite na koji način.

12. Objasniti proces nabave i prodaje naftnih derivata.

13. Da li tjedna promjena cijena naftnih derivata utječe na Vašu nabavu, prijevoz i

prodaju? Ukoliko da, molimo navedite na koji način.

14. Koji su osnovni nedostaci u prijevozu naftnih derivata?

15. Kojim mjerama bi se prema Vašem mišljenju mogao unaprijediti prijevoz naftnih

derivata?

57

16. Koliko godina ste zaposleni u ovom poduzeću?

17. Funkcija na kojoj ste trenutno zaposleni:

18. Spol: M /Ž

19. Stručna sprema:

a) srednja škola do 3 godine

b) završena srednja stručna sprema, stručna škola ili gimnazija – 4. godine

c) završena viša škola, fakultet, VŠS/VSS

d) završen magisterij, doktorat.

20. Dob:

a) do 25 godina

b) od 26 do 35 godina

c) od 36 do 45 godina

d) od 46 do 55 godina

e) više od 56 godina.

58

ŽIVOTOPIS

Osobni podaci:

Ime i prezime: Janja Čavar

Datum rođenja: 15.11.1991.

Mjesto rođenja: Bugojno, Bosna i Hercegovina

E-mail: cavarjanja@gmail.com

Obrazovanje:

2016 – danas: Ekonomski fakultet Zagreb, Diplomski sveučilišni studij poslovne

ekonomije, smjer „Trgovina“.

2010 – 2016: Ekonomski fakultet Zagreb, Preddiplomski sveučilišni studij poslovne

ekonomije (sveučilišni prvostupnik ekonomije, bacc. oec.).

2006 – 2010: IV. Gimnazija Zagreb

Radno iskustvo:

Prosinac 2015. – danas: Legeton-stela d.o.o. – Stručni suradnik i asistent voditelja ureda

Rujan 2014. – rujan 2015.: ZAMP – arhiviranje, upis u bazu, rad na infopultu

Srpanj 2013.: Vaillant d.o.o. – rad na infopultu

Svibanj 2013. – lipanj 2013.: Splitska banka – promoviranje usluga

Poznavanje jezika

Hrvatski jezik – materinski jezik

Engleski jezik – aktivno u govoru i pismu

Talijanski jezik – pasivno u govoru i pismu

Osobne vještine:

Aktivno korištenje MS Office paketa

Vozačka dozvola B kategorije