=X

FalE.

tL

N

L!

!:a?

-lroa

Sofija Mojsii

OPENNESS TOWARD THE WORLD AS THE ESSENTIAL CONSTITUENTOF THE MEANINGFUL HUMAN EXISTENCE

Summary

This article has two aims: to show the esscntial importance of the existencein the world for the human individual and collective survival and to indicate thcpossibility of cooperation between the philosophical anthropology and psychiatry.The first is done by the presentation o[ the basic elements of the philosophicalanthropology of Arnold Gchlcn in the form of his esscntial categories: action -culture - human community. The second aim is conveyed through prescnting thcspecific undcrstanding of the schizoid and schizophrcnic disorders in the works ofthe English psychiatrist Ronald Laing. The core of the mutual cooperation ofphilosophical anthropology and psychiatry consists of mutually confirmed knowl-edge of thc essential importance of thc rclations bctween man and world, I andnon-I, inward and outward, object relations, action, frccdom, meaningful transcen-dence for the normal crcation of the meanineful human life.

Key words : philosophical anthropology, psychiatry, being-in{he-world,action, communication, schizophrenia.

Aleksandar Nikitovi6Institut za filnzofiju i dru3tvenu teorijuBeograd

UDK I 9(495.02):3 1 6.7 (497 .I)Originalni naudni rad

ODNOS SLOBODE I LIENOSTIU VIZANTIJSKOJ MISLI*

Apstrakt: U ovom tel

==Yztoza:<ulJ

sve one na odreclen nadin dine jedan zajednidki sklop krize, izkojeg se odredena ideja nameie kao preoviadujuia. Tokom krizekoja je zapodela u prethodnoj, i traje u postojeioj Jugoslaviji, nazapalen nadin se kroz politidku i Zurnalistidku retoriku, pojavljujepozivanje na vizantijsku tradiciju. U ovom preovladujuiem pristupuvizantijskom naslijeilu, po pravilu vrlo je malo bilo rijedi o su5tin-skim idejama ovog predanja, a najdeSde je dolazilo do zamagljivanjai iskrivljivanja osnovnog sadrZaja. Sasvim nesrazmjerno svomzna(ajl,zapo(eta ozbiljna istraZivanja ostala su u sjenci ovih proiz-voljnih odredenja zna(aja i znadenja vizantijske misli. Pitanje mo-guinosti reaktualizacije vizantijske tradicije u savremenim okol-nostima je veoma sloZeno, i ono umjesto povrine retorike zahtjevapaZljiva teorijska istraZivanja. U svakom sludaju, polazi5na tadkaza ispitivanje ovog problema mora biti razmatranje osnovnih idejavizantijske tradicije kroz prizmu onih pitanja koja odreduju kon-tekst savremenog Zivota. Dakle, samo ukoliko vizantijske idejeposmatramo u okviru savremenih problema, moguie je na pravinadin problematizovati pitanje da li je danas ostvarljiva relevantnostovih ideja.

2.

Nema sumnje da sloboda predstavlja jedan od'najznadajnijihpojmova moderne epohe. Samim tim 5to temeljno odrecluje cijelujednu epohu ovaj pojam izmide svakom poku5aju redukovanog ijednoznadnog odredenja. Najprije, primje6uje se da pojam slobodenije moguie definisati unutar sadrZaja samog ovog pojma, jer nepostoji sloboda u nekom apstraktnom obliku nezavisno od drugihvaZnih pojmova i ukupnog konteksta u kome se ispoljava. Slobodase moZe odrediti samo unutar sistema srodnih pojmova, kao Sto suto odgovornost, duZnost, razumnost, lidnost, zajednica i sl., sakojima se ona nalazi u neraskidivoj povezanosti. Neposredan ciljovog rada je da se zapodne ispitivanje pojma slobode u vizantijskojmisli, kao i prirode odnosa koji se u ovoj tradiciji razvrja izmeduslobode i lidnosti. Razmatraie se najop5tija postavka ovog odnosa,po kojoj postojanje slobododne volje predstavlja nuZan uslovodredenja pojma lidnosti, a s druge strane, da se slobodna voljakao princip odludivanja moZe samoosvjestiti i ispoljiti samo ukoliko

t62 1 6 3

je dovjek svoju individualnost odredio kao lidnost. Na taj nadin seovaj odnos izmedu slobode i lidnosti pokazuje kao medusobnoizgraduju6i za oba pojma, Sto naravno ne znadi da se njihovoodredivanje isrcpljuje u naznadenom odnosu. Po5to sloboda ilidnost, i uslovljavajuii odnos koji vlada izmedu njih, predstavljajuotvorena i su5tinska pitanja na5eg savremenog druStva, moZe seuzeti da najbolji pristup sagledavanja znataja ideja vizantijske tradi-cije za sada5nje relevantane dru5tvene probleme, predstavlja ispiti-vanje nadin na koji se u vizantijskoj misli odredivao odnos izmeduslobode i lidnosti.

U Vizantiji su se antidka filosofija i bogata filosofska termi-nologija starogrdkog jez\ka, nesumnjivo razumijevale kao vlastitaba5tina. Grdki jezik kao medijum vizantijske kulture uspio je daostvari u odredenom smislu povezivanje antidke filosofije (prven-stveno filosofske terminologije) i hriSianskog udenja. Medutim,kad je rijed o pojmu slobode, u prvom planu se pojavljuje bitnarazlika u nadinu odredivanja slobode u antici i vizantijskoj tradiciji.Naime, op5te mjesto koje su5tinski obiljeZava antidki svijet ogledase u razumjevanju da svako de5avanje svoj. uzrok ima u nekomobliku nuZnosti (cvuvrq, Arrq rar Motpa)'. MoZda se neposto-janje samorefleksije slobodne volje subjekta u antici, najbolje moZesagledati kroz posmatranje govora o Sokratovom unutra5njem de-monu, dakle na primjeru gdje se pojavljuje privid postojanja sub-jekta koji slobodno odluduje. KaZe se da je donoienje odluka kodSokrata bilo uslovljeno glasom njegovog unutra5njeg demona, StomoZe podsje6ati i na princip unutra5nje slobode, tj. na sloboduvolje.

Suprotstavljajuii se sofistidkom relativizmu, Sokrat je tragaoza su5tinom etidkih pojmova, pravednog, dobrog, lijepog, itd, nakojima bi se mogao zasnovati jedan, za sve obazventjlf,i moralnisvijet. Vrlinu Sokrat razumjeva kao op5ti pojam, utemeljen u dovje-kovoj unutra5njosti. Ovaj obrt ka ,,unutradnjem", pojavio se kaologidna posljedica^ gubljenj a spolja5njeg autoriteta drZavnog zakonau vrijeme sofista'. Medutim, ovdje se otvara pitanje, koliko seovo Sokratovo okretanje ka unutra5njem, moZe tumaditi u smislu

tV ic l i W. Jcgcr , Pa ide ia , Nov i Sad, 1991. s t r . 30-43 ,84-87. , G.V.F .Hegel, Filozofija povijesti,Zagreb, 1966. str.262., F.M. Cornfbrd, From Religionto Phiktsophy, Ncw York, 1957.,I-il.

2 Vi.li G.V.F. Hegel, I stor ija JilozoJij a,Beograd, I 9t13. str.40- I 0 I .

=X

oF{J)f,cco

-1tL

No|.r

==Yztoza:<ulJ

sve one na odreclen nadin dine jedan zajednidki sklop krize, izkojeg se odredena ideja nameie kao preoviadujuia. Tokom krizekoja je zapodela u prethodnoj, i traje u postojeioj Jugoslaviji, nazapalen nadin se kroz politidku i Zurnalistidku retoriku, pojavljujepozivanje na vizantijsku tradiciju. U ovom preovladujuiem pristupuvizantijskom naslijeilu, po pravilu vrlo je malo bilo rijedi o su5tin-skim idejama ovog predanja, a najdeSde je dolazilo do zamagljivanjai iskrivljivanja osnovnog sadrZaja. Sasvim nesrazmjerno svomzna(ajl,zapo(eta ozbiljna istraZivanja ostala su u sjenci ovih proiz-voljnih odredenja zna(aja i znadenja vizantijske misli. Pitanje mo-guinosti reaktualizacije vizantijske tradicije u savremenim okol-nostima je veoma sloZeno, i ono umjesto povrine retorike zahtjevapaZljiva teorijska istraZivanja. U svakom sludaju, polazi5na tadkaza ispitivanje ovog problema mora biti razmatranje osnovnih idejavizantijske tradicije kroz prizmu onih pitanja koja odreduju kon-tekst savremenog Zivota. Dakle, samo ukoliko vizantijske idejeposmatramo u okviru savremenih problema, moguie je na pravinadin problematizovati pitanje da li je danas ostvarljiva relevantnostovih ideja.

2.

Nema sumnje da sloboda predstavlja jedan od'najznadajnijihpojmova moderne epohe. Samim tim 5to temeljno odrecluje cijelujednu epohu ovaj pojam izmide svakom poku5aju redukovanog ijednoznadnog odredenja. Najprije, primje6uje se da pojam slobodenije moguie definisati unutar sadrZaja samog ovog pojma, jer nepostoji sloboda u nekom apstraktnom obliku nezavisno od drugihvaZnih pojmova i ukupnog konteksta u kome se ispoljava. Slobodase moZe odrediti samo unutar sistema srodnih pojmova, kao Sto suto odgovornost, duZnost, razumnost, lidnost, zajednica i sl., sakojima se ona nalazi u neraskidivoj povezanosti. Neposredan ciljovog rada je da se zapodne ispitivanje pojma slobode u vizantijskojmisli, kao i prirode odnosa koji se u ovoj tradiciji razvrja izmeduslobode i lidnosti. Razmatraie se najop5tija postavka ovog odnosa,po kojoj postojanje slobododne volje predstavlja nuZan uslovodredenja pojma lidnosti, a s druge strane, da se slobodna voljakao princip odludivanja moZe samoosvjestiti i ispoljiti samo ukoliko

t62 1 6 3

je dovjek svoju individualnost odredio kao lidnost. Na taj nadin seovaj odnos izmedu slobode i lidnosti pokazuje kao medusobnoizgraduju6i za oba pojma, Sto naravno ne znadi da se njihovoodredivanje isrcpljuje u naznadenom odnosu. Po5to sloboda ilidnost, i uslovljavajuii odnos koji vlada izmedu njih, predstavljajuotvorena i su5tinska pitanja na5eg savremenog druStva, moZe seuzeti da najbolji pristup sagledavanja znataja ideja vizantijske tradi-cije za sada5nje relevantane dru5tvene probleme, predstavlja ispiti-vanje nadin na koji se u vizantijskoj misli odredivao odnos izmeduslobode i lidnosti.

U Vizantiji su se antidka filosofija i bogata filosofska termi-nologija starogrdkog jez\ka, nesumnjivo razumijevale kao vlastitaba5tina. Grdki jezik kao medijum vizantijske kulture uspio je daostvari u odredenom smislu povezivanje antidke filosofije (prven-stveno filosofske terminologije) i hriSianskog udenja. Medutim,kad je rijed o pojmu slobode, u prvom planu se pojavljuje bitnarazlika u nadinu odredivanja slobode u antici i vizantijskoj tradiciji.Naime, op5te mjesto koje su5tinski obiljeZava antidki svijet ogledase u razumjevanju da svako de5avanje svoj. uzrok ima u nekomobliku nuZnosti (cvuvrq, Arrq rar Motpa)'. MoZda se neposto-janje samorefleksije slobodne volje subjekta u antici, najbolje moZesagledati kroz posmatranje govora o Sokratovom unutra5njem de-monu, dakle na primjeru gdje se pojavljuje privid postojanja sub-jekta koji slobodno odluduje. KaZe se da je donoienje odluka kodSokrata bilo uslovljeno glasom njegovog unutra5njeg demona, StomoZe podsje6ati i na princip unutra5nje slobode, tj. na sloboduvolje.

Suprotstavljajuii se sofistidkom relativizmu, Sokrat je tragaoza su5tinom etidkih pojmova, pravednog, dobrog, lijepog, itd, nakojima bi se mogao zasnovati jedan, za sve obazventjlf,i moralnisvijet. Vrlinu Sokrat razumjeva kao op5ti pojam, utemeljen u dovje-kovoj unutra5njosti. Ovaj obrt ka ,,unutradnjem", pojavio se kaologidna posljedica^ gubljenj a spolja5njeg autoriteta drZavnog zakonau vrijeme sofista'. Medutim, ovdje se otvara pitanje, koliko seovo Sokratovo okretanje ka unutra5njem, moZe tumaditi u smislu

tV ic l i W. Jcgcr , Pa ide ia , Nov i Sad, 1991. s t r . 30-43 ,84-87. , G.V.F .Hegel, Filozofija povijesti,Zagreb, 1966. str.262., F.M. Cornfbrd, From Religionto Phiktsophy, Ncw York, 1957.,I-il.

2 Vi.li G.V.F. Hegel, I stor ija JilozoJij a,Beograd, I 9t13. str.40- I 0 I .

=X

oF{J)f,cco

-1tL

No|.r

;=:azccozaYuJ)

otkrivanja principa odludivanja na osnovu slobodne volje, odnosncrda li se ovdje moZe govoriti o samorefleksiji slobodne volje subjekta.

Nema sumnje da je kod Sokrata, saglasno novom duhu vre-mena koga snaZno karakteri5e zahtjev sofistike da se sve tradicio-nalne norme podvrgnu racionalnom ispitivanju, bilo izraZeno nas-tojanje da se nekada5nja neupitnost i bezuslovno prihvatanje auto-riteta drZavnog zakona kao neke spolja5nje neminovnosti, zamjenisaznanjem istinitih i op5te obavezujuiih moralnih zakona. PoStose radi o saznanju moralnih normi, a ne o pokoravanju bez preispi-tivanja zakonima kao neospornom autoritetu, u tom smislu se moZeredi da se radi o slobodnom prihvatanju zakona. Medutim, na osnovuredenog se joS ne moZe izvesti zakljudak da pomenuta slobodapredstavlja princip odludivanja slobodne volje subjekta. Jer, po-trebno je vidjeti u kakvoj formi se kod Sokrata ispoljava njegovaindividualnost, i kroz tu individualnost sloboda odludivanja.

Kao Sto.je redeno, govor o Sokratovom unutra5njem demonu(Scrptovrov) kao formi njegove ispoljene individualnosti, treba dapotvrdi da se zaista radi o dostignutoj samorefleksiji postojanjaprincipa slobodne volje. Cinjenica da se radi o unutra5njem principu,ne smije prekriti neophodnost uspostavljanja razlike izmedu Sokra-ta i demona. Ne moZe se previdjeti da ovaj demon ne proizllazi i,zSokratovog biia, da on nije izraz njegove individualne prirode, ajo5 manje se moZe uzeti kao ne5to svojstveno ljudskoj prirodi.Sokrat uop5e ne moZe da utide na demona, jer se fadi o potpunosamostalnom principu. Nasuprot tome, demon potpuno nezavisnood Sokratove volje utide na dono5enje njegovih odluka. U sasvimspecifidnim situacijama demon odluduje umjesto Sokrata, a da pritom odluka nije plod diskurzivnog mi5ljenja na osnovu koga seona racionalno utemeljuje, ved se prosto otkriva. Isto kao Sto se utradicionalnoj antidkoj etici zakon po5tuje i usvaja neposredno ibez prespitvanja kao neupitna vrijednost, tako i Sokrat usvaja odlukusvog demona. U tom smislu prihvaiena odluka je ne5to spoljaSnjeu odnosu na samog Sokrata. Sokrat ne razmatra da li je ispravnoono Sto mu demon naznadva da uradi, takode on i ne poku5ava dapored ove naznake uzme u obzir druge moguinosti, kako bi izmedunjih na osnovu svoje volje napravio vlastiti izbor. Umjesto toga,Sokrat kada mu demon uputi odredeni znak, bezrezervno prihvatada se radi o istinitoj opomeni koja ukazije da se ne5to na smijeraditi. Zbog toga je ovdje primjerenije govoriti o nekoj vrsti ind-

1 6 4 1 6 5

vidualnog prorodi5ta, uredenog po ugledu na op5ta helenska pro-rodi5ta, nego o djelatnom principu slobodne volje'.

Najznaiajniji argument koji osporava moguinost tumadenjaSokratovog individualnog demona u smislu djelatnog principa slo-bodne volje, svakako je to Sto ovaj demon saglasno antidkoj insti-tuciji proro5tva, Sokratu samo naznadav ono Sto ne smije da uradi.Dakle, umjesto principa slobodne volje na osnovu koga dovjeksamostalno odluduje Sta u svakoj konkretnoj situaciji da dini, Sokra-tov demon sporadidno opominje da se ne5to ne radi'. Tako ovajgovor o individualnom demonu u osnovi ne izlazi izvan op5tegantidkog okvira, gdje se poslednji osnov za odludivanje o djelovanjunalazi u nekom spoljadnjem uzroku u odnosu na dovjeka'.

Za razllkl od antidkog pogleda na svijet, u kome odredenezakonitosti nuZnosti ne dozvoljavaju moguinost postojanja slo-bodne volje individue, u vizantijskoj misli se ostvarivanje ispolja-vanja slobodne volje odredivalo kao su5tinsko svojstvo dovjekovelidnosti. U vizantijskoj tradiciji nadelno razumjevanje slobodedovjeka u popunosti se razlikuje od prethodne epohe, Sto najbolje

' ' U saduvanim sv.jedoianstvima o Sokratu, mogu sc pronaCi broina mjcstakojc nas ncdvosmislcno upuduju da govor o nicgovom dcmttnu tumaiimo katrindividualni oblik prorodiSta:"Ali ko obradu.lc zcml-ju taj nc zna ko (.c rJa'zanjcpkrdovc: ko zida kudu nc zna ko ic u njoj da stanujc: vojskovoda nc zna da li.icuputno da vo.jsku povcdc rat...Zbog tc ncizv.icsnosti iovjck jc prinudcn rJa tralipomoi u proroStvima...ito sc pak tidc Sokrata to proroStvo prcdstavl.iao jc njcgttvdcmon". Xcnophon: Mcmorab. l , | , '7-9.,3-1.

a Hcgcl.jc sasvim u pravu kada naglaiava postoianjc bitnih ograniicnja uispoljavanju i razum.jcvanju skrbodc u antiiko.j cpohi:"Ali Grci.ioi nisu odludivalipo svo.jo.l subjcktivnoj vol.ji. Vojskovoda ili sam narod ioi nisu primili na sebcduZnost da da donosc odlukc o tomc 5ta jc z,adriavt najbolie; isto tako ni polcdinacu poglcddu svojih porodidnih poslova. Kada sc radilo o donoicnju nckc odlukcGrci su pribicgavali proroltvima, postavl.lali su pitan.la proro5tvu( to ic bio onajsub.jckat koji odludujc)". op.cit. str.82

5 Ovu misao prccizn0 formulisanu nalazimo u Hcgelovo.i intcrprctacijipojma slobodc u antidkoi misli: ,,subjckt joi nijc uzeo na scbc tu duZnost vci dcoprcdcljujc prcma nedcm drugom, prcma ncdcm spol jalnjcm; kao ito jc to, uostalom,proroitvo potrebno svuda gde dovck ioI nc zna da je njcgova unutra5njost tolikonczavisna, toliko slobodna da tln odluku tlonosi samo sam od sebc- i u tomc scsastoii ncdostatak sub.jcktivnc slobodc. I kada mi u danainjem dobu govorimo oslobodi, onda pod tim podrazumjcvamo tu slobodu; ta sloboda jo5 niic postojalakod Grka...mi osjeiamo da donosimo odluku na osnovu razboritih razloga, i to jc

za nas ncsto poslcdnje. Grci.ioi nisu imali svcst o to.i bcskonadnosti". op cit. str.83 .

=x

Fa:)E.

;=lroN

u

;=:azccozaYuJ)

otkrivanja principa odludivanja na osnovu slobodne volje, odnosncrda li se ovdje moZe govoriti o samorefleksiji slobodne volje subjekta.

Nema sumnje da je kod Sokrata, saglasno novom duhu vre-mena koga snaZno karakteri5e zahtjev sofistike da se sve tradicio-nalne norme podvrgnu racionalnom ispitivanju, bilo izraZeno nas-tojanje da se nekada5nja neupitnost i bezuslovno prihvatanje auto-riteta drZavnog zakona kao neke spolja5nje neminovnosti, zamjenisaznanjem istinitih i op5te obavezujuiih moralnih zakona. PoStose radi o saznanju moralnih normi, a ne o pokoravanju bez preispi-tivanja zakonima kao neospornom autoritetu, u tom smislu se moZeredi da se radi o slobodnom prihvatanju zakona. Medutim, na osnovuredenog se joS ne moZe izvesti zakljudak da pomenuta slobodapredstavlja princip odludivanja slobodne volje subjekta. Jer, po-trebno je vidjeti u kakvoj formi se kod Sokrata ispoljava njegovaindividualnost, i kroz tu individualnost sloboda odludivanja.

Kao Sto.je redeno, govor o Sokratovom unutra5njem demonu(Scrptovrov) kao formi njegove ispoljene individualnosti, treba dapotvrdi da se zaista radi o dostignutoj samorefleksiji postojanjaprincipa slobodne volje. Cinjenica da se radi o unutra5njem principu,ne smije prekriti neophodnost uspostavljanja razlike izmedu Sokra-ta i demona. Ne moZe se previdjeti da ovaj demon ne proizllazi i,zSokratovog biia, da on nije izraz njegove individualne prirode, ajo5 manje se moZe uzeti kao ne5to svojstveno ljudskoj prirodi.Sokrat uop5e ne moZe da utide na demona, jer se fadi o potpunosamostalnom principu. Nasuprot tome, demon potpuno nezavisnood Sokratove volje utide na dono5enje njegovih odluka. U sasvimspecifidnim situacijama demon odluduje umjesto Sokrata, a da pritom odluka nije plod diskurzivnog mi5ljenja na osnovu koga seona racionalno utemeljuje, ved se prosto otkriva. Isto kao Sto se utradicionalnoj antidkoj etici zakon po5tuje i usvaja neposredno ibez prespitvanja kao neupitna vrijednost, tako i Sokrat usvaja odlukusvog demona. U tom smislu prihvaiena odluka je ne5to spoljaSnjeu odnosu na samog Sokrata. Sokrat ne razmatra da li je ispravnoono Sto mu demon naznadva da uradi, takode on i ne poku5ava dapored ove naznake uzme u obzir druge moguinosti, kako bi izmedunjih na osnovu svoje volje napravio vlastiti izbor. Umjesto toga,Sokrat kada mu demon uputi odredeni znak, bezrezervno prihvatada se radi o istinitoj opomeni koja ukazije da se ne5to na smijeraditi. Zbog toga je ovdje primjerenije govoriti o nekoj vrsti ind-

1 6 4 1 6 5

vidualnog prorodi5ta, uredenog po ugledu na op5ta helenska pro-rodi5ta, nego o djelatnom principu slobodne volje'.

Najznaiajniji argument koji osporava moguinost tumadenjaSokratovog individualnog demona u smislu djelatnog principa slo-bodne volje, svakako je to Sto ovaj demon saglasno antidkoj insti-tuciji proro5tva, Sokratu samo naznadav ono Sto ne smije da uradi.Dakle, umjesto principa slobodne volje na osnovu koga dovjeksamostalno odluduje Sta u svakoj konkretnoj situaciji da dini, Sokra-tov demon sporadidno opominje da se ne5to ne radi'. Tako ovajgovor o individualnom demonu u osnovi ne izlazi izvan op5tegantidkog okvira, gdje se poslednji osnov za odludivanje o djelovanjunalazi u nekom spoljadnjem uzroku u odnosu na dovjeka'.

Za razllkl od antidkog pogleda na svijet, u kome odredenezakonitosti nuZnosti ne dozvoljavaju moguinost postojanja slo-bodne volje individue, u vizantijskoj misli se ostvarivanje ispolja-vanja slobodne volje odredivalo kao su5tinsko svojstvo dovjekovelidnosti. U vizantijskoj tradiciji nadelno razumjevanje slobodedovjeka u popunosti se razlikuje od prethodne epohe, Sto najbolje

' ' U saduvanim sv.jedoianstvima o Sokratu, mogu sc pronaCi broina mjcstakojc nas ncdvosmislcno upuduju da govor o nicgovom dcmttnu tumaiimo katrindividualni oblik prorodiSta:"Ali ko obradu.lc zcml-ju taj nc zna ko (.c rJa'zanjcpkrdovc: ko zida kudu nc zna ko ic u njoj da stanujc: vojskovoda nc zna da li.icuputno da vo.jsku povcdc rat...Zbog tc ncizv.icsnosti iovjck jc prinudcn rJa tralipomoi u proroStvima...ito sc pak tidc Sokrata to proroStvo prcdstavl.iao jc njcgttvdcmon". Xcnophon: Mcmorab. l , | , '7-9.,3-1.

a Hcgcl.jc sasvim u pravu kada naglaiava postoianjc bitnih ograniicnja uispoljavanju i razum.jcvanju skrbodc u antiiko.j cpohi:"Ali Grci.ioi nisu odludivalipo svo.jo.l subjcktivnoj vol.ji. Vojskovoda ili sam narod ioi nisu primili na sebcduZnost da da donosc odlukc o tomc 5ta jc z,adriavt najbolie; isto tako ni polcdinacu poglcddu svojih porodidnih poslova. Kada sc radilo o donoicnju nckc odlukcGrci su pribicgavali proroltvima, postavl.lali su pitan.la proro5tvu( to ic bio onajsub.jckat koji odludujc)". op.cit. str.82

5 Ovu misao prccizn0 formulisanu nalazimo u Hcgelovo.i intcrprctacijipojma slobodc u antidkoi misli: ,,subjckt joi nijc uzeo na scbc tu duZnost vci dcoprcdcljujc prcma nedcm drugom, prcma ncdcm spol jalnjcm; kao ito jc to, uostalom,proroitvo potrebno svuda gde dovck ioI nc zna da je njcgova unutra5njost tolikonczavisna, toliko slobodna da tln odluku tlonosi samo sam od sebc- i u tomc scsastoii ncdostatak sub.jcktivnc slobodc. I kada mi u danainjem dobu govorimo oslobodi, onda pod tim podrazumjcvamo tu slobodu; ta sloboda jo5 niic postojalakod Grka...mi osjeiamo da donosimo odluku na osnovu razboritih razloga, i to jc

za nas ncsto poslcdnje. Grci.ioi nisu imali svcst o to.i bcskonadnosti". op cit. str.83 .

=x

Fa:)E.

;=lroN

u

=oFYzII

ozU)YuJJ

potvrduje sasvim op5te mjesto u govoru o slobodi, koje nalazimou poznatom djela Lestvice, a gdje se konstatuje da nezavisno odpostojanja velikog broja individualnih specifidnosti i razlika svakidovjek posjeduje slobodnu volju ,, kao Sto su za svakog abez, razlke-svetlost, sunce, vazduh"o. Iz redenog slijedi da nijedna dovjekovaosobina, ili stanje koje ne ukida prisustvo svijesti, ne moZe ukinutislobodnu volju. eovjek u svom neposrednom unutra5njem iskustvusagledava da je njegova slobodna volja neraskidivo povazana sanjim kao posebnom lidno5iu.

Posebno paLljiv i sistematizovan pristup pitanju slobocledovjekove volje, nalazimo u sledeiim razmatranjima: ,, Treba znatida je po prirodi u duSi zasejena sila koja Zeli ono Sto je prirodno ikoja odrZava sve ono Sto su5tinski pripada prirodi; ta sila se nazivavolja. NaSe bi6e, naime, umom i dulima ieli da postoji, da Zivi ida se kre6e, te1eeizavlastitim prirodnim i potpunim biiem. Upravozbog toga, ova prirodna volja se i defini5e na sledeii nadin: voljaje slovesna i Zivotna Zelja koja zavisi samo od onoga Sto pripadanaSoj prirodi. Prema tome, volja je sama prirodna, Zivotna i slovesnaZelja svih onih elemenata koji sadinjavaju prirodu dovjeka, odnosno,ona je prosta sila; jer Zelja beslovesnih bi6a, buduii da nije slovesna,ne moZe se nazvati voljom, Volja je, opet, nekakvo prirodno htjenje,odnosno, prirodna i slovesna ielja za nekakvom stvari. postoji,dakle, unutar dovjekove dude sila slovesne Zelje. Kada se, naime,ta slovesna Zelja prirodno pokrene ka nekoj sfvari, nazwa se voljom:jer voljaje slovesna Leljaiteinja ka nekoj stvari"'.

Vidimo da je u citiranom tekstu na veoma postupan i pregle-dan nadin organizovano razmatranje osnovnog odredenja dovjek-ove volje. Na podetku se istide da po samoj ljudskoj prirodi postojiu dovjeku volja kao sila, koju karakteri5e ielja da se odrZi sve onoSto su5tinski pripada dovjekovoj prirodi. To prije svega znadi dadovjek svojom voljom Lelida odrZi svoje postojanje i potom daljeda se kreie u smislu razvtjanja moguinosti svoje prirode, kako bina taj nadin doilo do ostvarivanja njegovog vlastotog biia" A dabi se razvila dovjekova priroda i ostvarilo njegovo biie, to nuZnopretpostavlja da volja mora biti Zivotna i razumna, kao i da moZe

n Sv. Jovan Lestvidnik, Les tvice,BeograrJ,l993., str.20.7 Su. Jouan Damaskin, Taino izlole4ie pravoslavne v7ere, NikSii. 1995.,

1 6 6

str 89

t 61

,,zavisiti samo od onog Sto pripada na5oj prirodi". Jer, ukolikovolja ne bi bila razumna, onda se ne vidi kako bi ona kao silahtjenja mogla da pokrene razvijanje razumnog dijela dovjekoveprirode. Takode, volja mora biti Zivotna, samim tim Sto predstavljasilu koja neSto Zeli da postigne. Da volja kao Zivotna i razumnaZelja zavisi u potpunosti od ljudske prirode, slijedi iz predhodnogstava da je volja nastojanje da se razvije vlastita priroda' Po5to je

volja odreclena razumno56u, onda se moZe re6i da je slobodnavolja specifidno ljudsko odredenje,jer se ona ne odnosi na Zivotinjes obzirom da nisu razumna bi6a.

Nastojanje volje da odrZava ono Sto su5tinski pripada dovjek-ovoj prirodi, podrazumjeva u narednom koraku daje volja,,nekakvoprirodno htjenje, odnosno, prirodna i slovesna Leljaza nekakvomstvari"8. Kako je postojanje dovjeka i razvijanje njegove prirode

uvijek dato u konkretnim u realnim okolnostima, a ne u nekomvakuumu apstraktnog i neodredenog stanja, onda se sama volja zapostojanjem manifestuje kao Zelja za posjedovanjem konkretnihstvari iz Zivotnog okruZenja. Naravno, mnoge stvari prema kojimaje volja upravljena su ostvarljive, a mnoge nisu. Pri tom nekenadelno ne zavise od na5e prirode i nemoguie ih je ostvariti, dokdrugu vrstu, iako ne zavise samo od naie prirode, nije iskljudenoda moZemo dostiii. S druge strane, ne znadi nuZno da 6e stvarikoje zavise od ljudske prirode biti ostvarene ako je volja usmjerenana njih.

Volia ima svrhovit karakter, odnosno, ona se uvijek ,,tidecilja"e. Predmet kome volja teZi predstavlja cilj volje. Na primjer'cilj volje je da budemo zdravi. Nakon ovog koraka utvrdivanjacilja volje, stvar se dalje razvija na sledeii nadin: ,,poslije voljeclolazi ispitivanje i razmatranje. A poslije toga, ako zavisi od onog5to nas tide, nastaje savet... da Ii je potrebno pristupiti nekom delutli ne. Zatim on rasucluje o onom Sto je bolje...uzima u zalog i

ljubi i prihvata ono Sto je po svom savetu rasuilivanjem odabrao..'poslije prihvatanja nastaje proizvoljenje, odnosno izbor: protz-

voljenje je, naime, sklonost ka jednoj od dve stvari pred nama i

njezin izbor u odnosu na onu drugu"'".Bez svake sumnje na ovom mjestu nalazimo punu samore-

8 Ibi. l . , . tr .89.e Ibid., str.89.lo Ibid.. str.89-90

=><

F{J)f(ro

;=L

oN

4tL

=oFYzII

ozU)YuJJ

potvrduje sasvim op5te mjesto u govoru o slobodi, koje nalazimou poznatom djela Lestvice, a gdje se konstatuje da nezavisno odpostojanja velikog broja individualnih specifidnosti i razlika svakidovjek posjeduje slobodnu volju ,, kao Sto su za svakog abez, razlke-svetlost, sunce, vazduh"o. Iz redenog slijedi da nijedna dovjekovaosobina, ili stanje koje ne ukida prisustvo svijesti, ne moZe ukinutislobodnu volju. eovjek u svom neposrednom unutra5njem iskustvusagledava da je njegova slobodna volja neraskidivo povazana sanjim kao posebnom lidno5iu.

Posebno paLljiv i sistematizovan pristup pitanju slobocledovjekove volje, nalazimo u sledeiim razmatranjima: ,, Treba znatida je po prirodi u duSi zasejena sila koja Zeli ono Sto je prirodno ikoja odrZava sve ono Sto su5tinski pripada prirodi; ta sila se nazivavolja. NaSe bi6e, naime, umom i dulima ieli da postoji, da Zivi ida se kre6e, te1eeizavlastitim prirodnim i potpunim biiem. Upravozbog toga, ova prirodna volja se i defini5e na sledeii nadin: voljaje slovesna i Zivotna Zelja koja zavisi samo od onoga Sto pripadanaSoj prirodi. Prema tome, volja je sama prirodna, Zivotna i slovesnaZelja svih onih elemenata koji sadinjavaju prirodu dovjeka, odnosno,ona je prosta sila; jer Zelja beslovesnih bi6a, buduii da nije slovesna,ne moZe se nazvati voljom, Volja je, opet, nekakvo prirodno htjenje,odnosno, prirodna i slovesna ielja za nekakvom stvari. postoji,dakle, unutar dovjekove dude sila slovesne Zelje. Kada se, naime,ta slovesna Zelja prirodno pokrene ka nekoj sfvari, nazwa se voljom:jer voljaje slovesna Leljaiteinja ka nekoj stvari"'.

Vidimo da je u citiranom tekstu na veoma postupan i pregle-dan nadin organizovano razmatranje osnovnog odredenja dovjek-ove volje. Na podetku se istide da po samoj ljudskoj prirodi postojiu dovjeku volja kao sila, koju karakteri5e ielja da se odrZi sve onoSto su5tinski pripada dovjekovoj prirodi. To prije svega znadi dadovjek svojom voljom Lelida odrZi svoje postojanje i potom daljeda se kreie u smislu razvtjanja moguinosti svoje prirode, kako bina taj nadin doilo do ostvarivanja njegovog vlastotog biia" A dabi se razvila dovjekova priroda i ostvarilo njegovo biie, to nuZnopretpostavlja da volja mora biti Zivotna i razumna, kao i da moZe

n Sv. Jovan Lestvidnik, Les tvice,BeograrJ,l993., str.20.7 Su. Jouan Damaskin, Taino izlole4ie pravoslavne v7ere, NikSii. 1995.,

1 6 6

str 89

t 61

,,zavisiti samo od onog Sto pripada na5oj prirodi". Jer, ukolikovolja ne bi bila razumna, onda se ne vidi kako bi ona kao silahtjenja mogla da pokrene razvijanje razumnog dijela dovjekoveprirode. Takode, volja mora biti Zivotna, samim tim Sto predstavljasilu koja neSto Zeli da postigne. Da volja kao Zivotna i razumnaZelja zavisi u potpunosti od ljudske prirode, slijedi iz predhodnogstava da je volja nastojanje da se razvije vlastita priroda' Po5to je

volja odreclena razumno56u, onda se moZe re6i da je slobodnavolja specifidno ljudsko odredenje,jer se ona ne odnosi na Zivotinjes obzirom da nisu razumna bi6a.

Nastojanje volje da odrZava ono Sto su5tinski pripada dovjek-ovoj prirodi, podrazumjeva u narednom koraku daje volja,,nekakvoprirodno htjenje, odnosno, prirodna i slovesna Leljaza nekakvomstvari"8. Kako je postojanje dovjeka i razvijanje njegove prirode

uvijek dato u konkretnim u realnim okolnostima, a ne u nekomvakuumu apstraktnog i neodredenog stanja, onda se sama volja zapostojanjem manifestuje kao Zelja za posjedovanjem konkretnihstvari iz Zivotnog okruZenja. Naravno, mnoge stvari prema kojimaje volja upravljena su ostvarljive, a mnoge nisu. Pri tom nekenadelno ne zavise od na5e prirode i nemoguie ih je ostvariti, dokdrugu vrstu, iako ne zavise samo od naie prirode, nije iskljudenoda moZemo dostiii. S druge strane, ne znadi nuZno da 6e stvarikoje zavise od ljudske prirode biti ostvarene ako je volja usmjerenana njih.

Volia ima svrhovit karakter, odnosno, ona se uvijek ,,tidecilja"e. Predmet kome volja teZi predstavlja cilj volje. Na primjer'cilj volje je da budemo zdravi. Nakon ovog koraka utvrdivanjacilja volje, stvar se dalje razvija na sledeii nadin: ,,poslije voljeclolazi ispitivanje i razmatranje. A poslije toga, ako zavisi od onog5to nas tide, nastaje savet... da Ii je potrebno pristupiti nekom delutli ne. Zatim on rasucluje o onom Sto je bolje...uzima u zalog i

ljubi i prihvata ono Sto je po svom savetu rasuilivanjem odabrao..'poslije prihvatanja nastaje proizvoljenje, odnosno izbor: protz-

voljenje je, naime, sklonost ka jednoj od dve stvari pred nama i

njezin izbor u odnosu na onu drugu"'".Bez svake sumnje na ovom mjestu nalazimo punu samore-

8 Ibi. l . , . tr .89.e Ibid., str.89.lo Ibid.. str.89-90

=><

F{J)f(ro

;=L

oN

4tL

fleksiju postojanja dovjekove slobodne volje, odnosno genezu raz-voja ispoljavanja volje kao slobodne volje. Krenulo se od voljekao proste sile, koja zavisi od dovjekove prirode i najprije teLi dasaduva postojanje dovjeka, i da to postojanje zadobije oblik razvi-jene ljudske prirode". Da bi se ostvarila ova primarna Zelja, dovjeku konkretnoj egzistenciji teZi da postigne odredene stvari. I taLelja je posredovana razumnoiiu, po demu se, izmedu ostalog,dovjek suStinski razlikuje od Zivotinje. Samim tim Sto je voljarazumna ciljevi volje postaju predmet preispitivanja, Sto prestavljakljudni momenat u iskazivanju volje kao slobodne. Jer se ovopreispitivanje uvijek deSava u kontekstu biranja viSe mogu6nosti,i upravo razumnost nastoji da izabere onu najbolju. Ova dinjenicada se dovjek nuZno uvijek nalazi u neprestanom izboru, dakle izove nuZnosti da se stalno bira, proi'ztlazi da je volja dovjeka slo-bodna. Odre

fleksiju postojanja dovjekove slobodne volje, odnosno genezu raz-voja ispoljavanja volje kao slobodne volje. Krenulo se od voljekao proste sile, koja zavisi od dovjekove prirode i najprije teLi dasaduva postojanje dovjeka, i da to postojanje zadobije oblik razvi-jene ljudske prirode". Da bi se ostvarila ova primarna Zelja, dovjeku konkretnoj egzistenciji teZi da postigne odredene stvari. I taLelja je posredovana razumnoiiu, po demu se, izmedu ostalog,dovjek suStinski razlikuje od Zivotinje. Samim tim Sto je voljarazumna ciljevi volje postaju predmet preispitivanja, Sto prestavljakljudni momenat u iskazivanju volje kao slobodne. Jer se ovopreispitivanje uvijek deSava u kontekstu biranja viSe mogu6nosti,i upravo razumnost nastoji da izabere onu najbolju. Ova dinjenicada se dovjek nuZno uvijek nalazi u neprestanom izboru, dakle izove nuZnosti da se stalno bira, proi'ztlazi da je volja dovjeka slo-bodna. Odre

=><al

F{J)=cco

=><al

F{J)=cco

5F:<zII

oza:<UJ

ponekad dobra. Prema tome, lidnost kao ogranidena individua jena najsu3tinskiji nadin odredena slobodom izbora". Svaka indi-vidua prije nego Sto 6e ne5to udinifi, slobodno birir ono Sta ieuraditi, i po toj slobodnoj djelatnosti ona se razlikuje od svakedruge individue. Lidnost ne moZe da ustanovi svoj identitet, svojujedinstvenost,bez obzira na sve moguie specifidne osobine kojeje razlikuju, ukoliko ne posjeduje slobodnu volju po kojoj sepotvrduje kao lidnost. Jer, ni5ta ne pomaZu mnogobojne specifidnos-ti za odredenje identiteta, ako je dovjekovo djelovanje uslovljenonekom prinudom. Tada se dovjek ne ispoljava kao lidnost, on utom djelovanju ne moZe da prepozna sebe, i samim tim kroz takvodjelovanje nije moguie ustanoviti identitet lidnosti dovjeka. Slo-boda izbora stvara identitet individue, a s druge strane, jedinodovjek kao individua posjecluje slobodu izbora, samo individuamoZe biti nosilac slobodne volje. Postojanje dovjeka kao razumnei djelatne individue, predstavlja nuZan uslov da se otkrije posjedo-vanje slobodne volje. Sloboda kao moguinost izbora moguia jesamo ako je dovjek ustanovio identitet svoje lidnosti. Dakle, dovjekmoZe do6i do svog identiteta samo kroz slobodu volje, kroz samore-fleksiju da on kao lidnost uvijek slobodno bira svoje djelovanje,koje preko te slobode konstitui5e identitet individue'''.

U prethodnoj, antidkoj epohi posebnost pojedinadnog dovje-ka nije prepoznata kao lidnost, pa samim tim dovjek nije mogaoostvariti samorefl eksiju neizbjeZnog postojanja njegove slobodnevolje, koja prethodi djelovanju. U okviru harmonidnog jedinstvahelenskog kosmosa, dovjekov Zivot bio je podreden ontolo5kimzakonitostima, koje su odredivale totalitet njegovog livota. Terminprosopon- lidnost, u antici je oznadavao masku koja se upotrebljavau pozori5tu2a. PozoriSte simbolizuje kontekst ontolo5ke nuZnostiu kojoj dovjek Zivi, ali on povremeno poku5ava da prekine tajlanac nuZnosti, kako bi ostvario slobodu, i na taj nadin se pokazaokao lidnost. Medutim, to nastojanje da se dostigne sloboda i postanelidnost, ostaje bezuspje5no,jer nakon svakog pokulaja da se djelaslobodno slijedi neizbjelnakazna. Kroz tu kaznu dovjek saznajeda on ne moZe biti lidnost, ve6 da je njegova predstava o sebi kao

22 V. Loski, op. cit., str.tl6.23 J.Ziriiulas, Otl maske do liinosti, HSYCIA, 1995, str.l92a lbid.. r tr .r l .

1 1 2 t 7 3

lidnosti, iz koje je nastao poku5aj da se bude slobodan samo maskalidnosti, po5to dovjek moZe nekaZnjeno postojati jedino podvrga-vajuii se nuZnosti ontolo5kih zakona".

Upori5te za odredivanje slobode,lidnosti i odnosa koji vladaizmedu njih, u vizantijskoj misli se u potpunosti u-temeljuje uhriSdanskom udenju. Za razllkl od antidke epohe'o, Bog se uhri5ianstvu otkrio kao jedan Bog u tri l idnosti, i kao savr5enoslobodan2T. Otkrivanje Boga kao jednog po prirodi a trojidnog poipostasima-lidnostima, neposredno je imalo presudan uticaj da se idovjek, time Sto je nastao ,,po obrazu i podobiju BoZjem"28, odredikao lidnost koju suitinski odretluje njena sloboda. Po5to je uhri5ianstvu Bog alfa i omega, jasno je da svoje pravo, dovr5eno ipotpuno izvedeno odredenje slobode i lidnosti dovjeka u vizantijs-koj misli, moZe biti dato samo kroz posmatranje odnosa Boga idovjeka. Zbogintzetne sloZenosti i obimnosti vizantijskog udenjao ovom sveobuhvatnom odnosu, takvo razmatranje mora biti pred-met posebnih istraZivanja.

Ono Sto se pokazuje na osnovu ovog zapodetog istraZivanja,to je da vizantijsko naslede u sebi sadrZi teme koje i danas imajusvoju punu aktuelnost. Pri tom, duh vremena vizantijske epohe, pasamim tim i pristup ovim pitanjima, kao i ukupan kontekst u komese ona odreduju bio je bitno drugadiji od savremenog. Previdanjetih razlika je nedopustivo, ali s druge strane, neophodno je daljeispitivati vizantijsko iskustvo razumjevanja problema, sa kojimase suodava i savremeni doviek.

25 Ib i . l . . s r r . l2 -13 .26 Do bi sc boljc saglcdala su5tinska razlika u razumjcvanju skrbodc i

lidnosti koja sc na nivott na.iopitijih naicla poiavljijc izmcdu hriSianskog udcnja iantiikc tradicijc, moZcmo sc posluZiti icdnim krainic hipotctidkim primjcrom.n-aimc, u Aristrxclovom se uicn-ju (a ono jc van svakc sumnic reprczcntativno zaantidku kulturu) prvo ontoloiko naiclo odrcdujc kao nepokrctan pokrctad (Mct.XII,

6). Vci na nivoujczika os.ic0a sc ncprcmostiva tcikoia da sc, na prim.icr, ovonadclo stavi u slcdcic sasvim hipotctiiko odrc<

FalEo

;2TL

No=L

5F:<zII

oza:<UJ

ponekad dobra. Prema tome, lidnost kao ogranidena individua jena najsu3tinskiji nadin odredena slobodom izbora". Svaka indi-vidua prije nego Sto 6e ne5to udinifi, slobodno birir ono Sta ieuraditi, i po toj slobodnoj djelatnosti ona se razlikuje od svakedruge individue. Lidnost ne moZe da ustanovi svoj identitet, svojujedinstvenost,bez obzira na sve moguie specifidne osobine kojeje razlikuju, ukoliko ne posjeduje slobodnu volju po kojoj sepotvrduje kao lidnost. Jer, ni5ta ne pomaZu mnogobojne specifidnos-ti za odredenje identiteta, ako je dovjekovo djelovanje uslovljenonekom prinudom. Tada se dovjek ne ispoljava kao lidnost, on utom djelovanju ne moZe da prepozna sebe, i samim tim kroz takvodjelovanje nije moguie ustanoviti identitet lidnosti dovjeka. Slo-boda izbora stvara identitet individue, a s druge strane, jedinodovjek kao individua posjecluje slobodu izbora, samo individuamoZe biti nosilac slobodne volje. Postojanje dovjeka kao razumnei djelatne individue, predstavlja nuZan uslov da se otkrije posjedo-vanje slobodne volje. Sloboda kao moguinost izbora moguia jesamo ako je dovjek ustanovio identitet svoje lidnosti. Dakle, dovjekmoZe do6i do svog identiteta samo kroz slobodu volje, kroz samore-fleksiju da on kao lidnost uvijek slobodno bira svoje djelovanje,koje preko te slobode konstitui5e identitet individue'''.

U prethodnoj, antidkoj epohi posebnost pojedinadnog dovje-ka nije prepoznata kao lidnost, pa samim tim dovjek nije mogaoostvariti samorefl eksiju neizbjeZnog postojanja njegove slobodnevolje, koja prethodi djelovanju. U okviru harmonidnog jedinstvahelenskog kosmosa, dovjekov Zivot bio je podreden ontolo5kimzakonitostima, koje su odredivale totalitet njegovog livota. Terminprosopon- lidnost, u antici je oznadavao masku koja se upotrebljavau pozori5tu2a. PozoriSte simbolizuje kontekst ontolo5ke nuZnostiu kojoj dovjek Zivi, ali on povremeno poku5ava da prekine tajlanac nuZnosti, kako bi ostvario slobodu, i na taj nadin se pokazaokao lidnost. Medutim, to nastojanje da se dostigne sloboda i postanelidnost, ostaje bezuspje5no,jer nakon svakog pokulaja da se djelaslobodno slijedi neizbjelnakazna. Kroz tu kaznu dovjek saznajeda on ne moZe biti lidnost, ve6 da je njegova predstava o sebi kao

22 V. Loski, op. cit., str.tl6.23 J.Ziriiulas, Otl maske do liinosti, HSYCIA, 1995, str.l92a lbid.. r tr .r l .

1 1 2 t 7 3

lidnosti, iz koje je nastao poku5aj da se bude slobodan samo maskalidnosti, po5to dovjek moZe nekaZnjeno postojati jedino podvrga-vajuii se nuZnosti ontolo5kih zakona".

Upori5te za odredivanje slobode,lidnosti i odnosa koji vladaizmedu njih, u vizantijskoj misli se u potpunosti u-temeljuje uhriSdanskom udenju. Za razllkl od antidke epohe'o, Bog se uhri5ianstvu otkrio kao jedan Bog u tri l idnosti, i kao savr5enoslobodan2T. Otkrivanje Boga kao jednog po prirodi a trojidnog poipostasima-lidnostima, neposredno je imalo presudan uticaj da se idovjek, time Sto je nastao ,,po obrazu i podobiju BoZjem"28, odredikao lidnost koju suitinski odretluje njena sloboda. Po5to je uhri5ianstvu Bog alfa i omega, jasno je da svoje pravo, dovr5eno ipotpuno izvedeno odredenje slobode i lidnosti dovjeka u vizantijs-koj misli, moZe biti dato samo kroz posmatranje odnosa Boga idovjeka. Zbogintzetne sloZenosti i obimnosti vizantijskog udenjao ovom sveobuhvatnom odnosu, takvo razmatranje mora biti pred-met posebnih istraZivanja.

Ono Sto se pokazuje na osnovu ovog zapodetog istraZivanja,to je da vizantijsko naslede u sebi sadrZi teme koje i danas imajusvoju punu aktuelnost. Pri tom, duh vremena vizantijske epohe, pasamim tim i pristup ovim pitanjima, kao i ukupan kontekst u komese ona odreduju bio je bitno drugadiji od savremenog. Previdanjetih razlika je nedopustivo, ali s druge strane, neophodno je daljeispitivati vizantijsko iskustvo razumjevanja problema, sa kojimase suodava i savremeni doviek.

25 Ib i . l . . s r r . l2 -13 .26 Do bi sc boljc saglcdala su5tinska razlika u razumjcvanju skrbodc i

lidnosti koja sc na nivott na.iopitijih naicla poiavljijc izmcdu hriSianskog udcnja iantiikc tradicijc, moZcmo sc posluZiti icdnim krainic hipotctidkim primjcrom.n-aimc, u Aristrxclovom se uicn-ju (a ono jc van svakc sumnic reprczcntativno zaantidku kulturu) prvo ontoloiko naiclo odrcdujc kao nepokrctan pokrctad (Mct.XII,

6). Vci na nivoujczika os.ic0a sc ncprcmostiva tcikoia da sc, na prim.icr, ovonadclo stavi u slcdcic sasvim hipotctiiko odrc<

FalEo

;2TL

No=L

1l

FYz(r

zU))<urJ

Bibliografija

Patrologiae cursus comletus, serias graeca, ed. Migne, t. 1-16i,Paris, 1857- 1866. (skr.P.G.)

Altner, B.- Stubier, 4. Putrologle, Freiburg, 1966.Averincev, 5., Poetika ranovizantij s ke knjiievnosli, Beograd, 1 982.

- "Vizantujska filosofija od VII do XII veka", Istotnik,br.9. Beograd,1994.

Balthasar, H. Urs. von, Kosmiche Liturgie. Das Weltbild Maximusde s B ekenner s Eins i ede ln,196l.

- Die Gnostischen Centurien des Maximus Confessor,Frei-burger Theologische Studien 61, Freiburg im Breisgau 1941.

Cornford, F.M., From Religion to Philosophy, New York, 1957.Sv. Jovan Damaskin, Tatno izloienie pravoslavne vjere, Nik5ii.

r995Florovski, G.,,,Tvar i tvarnost", T e o b i ki po g I e di, br .l - 4, Beograd,

199t.- Hriitanstvo i kultura, Beograd, 1995.- Istotrti oci IV veka,Yrnja(ka Banja, 1997.- "Pr. Maksim lspovjednik", Besede, Novi Sad, br. l-2,1992.

Hegel. G.V.F., F i I oatfij a p ov ij e sti, Zagreb, 19 66.- I stori.ja JiloaoJije,Beograd, 1983.

Janaras, H., ,,Istorijske i druStvene dimenzije crkvenog etosa", Gra-clac,ll0l1993.- The Freedom of Morality, New York, 1985.

Jaeger, W.,Two rediscovered works of Ancient Christian Litere-ture: Greg,ory of Nyssct and Mqcarius, Leiden, 1954.

- Paideia,Novi Sad, 1991.Joanidis, N., Bog, tovek, spasenje,Nik5ii, 1997.Sv. Jovan Lestvidnik, Lestvice, Beograd, 1993.Loski, Y ., Mistittta teoktgija Istotne Crkve, Vr5ac, 1995.Milo5evii, N., Pravoslavlje i demokratija, Novi Sad-Beograd,

1994.Savramis. D.. Zwischen Himmel und Erde - Die orthodoxe Kirche

heute,Stuttgart, 1982.Schmitt, C., Politische Theologie II, Berlin, 1970.

1 7 4 t 7 5

Ziziji las, L, Ocl maske do liinosti, HSIA, 1995.- Bein54, qs Communion, New York, 1985.

Wolfson, H. A., The Philo,sophv of the Church Fathers I, HarvardUniversity Press, Cambridge Mass., 1956.

Aleksandar Nikitovii

RELATIONSHIP BETWEEN FREEDOM AND PERSONALITY

IN BYZANTINETHOUGHT

Sumntary

ln this tcxt wc bcgin thc cxploration of thc conccpt ol'lrccdom in Byzantincthought, as well as thc naturc ol'thc relationship bct'wccn frccdom and thc pcrsonality,which was devclopcd in thc tradition. Thc most gcncral assumption of this rclationhas bccn takcn into considcration. According to this assumption, thc cxistcncc olfrcc will is a ncccssary condition of dcfining the conccpt of pcrsonality, whilchuman self-undcrstanding ol onc's own individuality as a pcrsonality is a prcrcquisitc

for rcllecting on and appcarancc of thc frccdom of will as a principlc ol making

dccisions. Thc paper is aimcd to show that in the Byzantinc cpoch an cssentialshili o,ccurrcd in undcrstanding liccdom and pcrsonality as comparcd to thc Ancicnttradition. It was thcrc that thc principle of human lice will, and its conncction with

thc conccpt ol'pcrsonality, wcrc cmphasitcd and cxplicatcd, which marks an impor-

tant common point sharcd by thc Byzantinc tradition and thc modcrn timcs.

Key words: frec will, frccdom, pcrson, Byzantinc thought

=x

{tlE

;-LLoN

u

1l

FYz(r

zU))<urJ

Bibliografija

Patrologiae cursus comletus, serias graeca, ed. Migne, t. 1-16i,Paris, 1857- 1866. (skr.P.G.)

Altner, B.- Stubier, 4. Putrologle, Freiburg, 1966.Averincev, 5., Poetika ranovizantij s ke knjiievnosli, Beograd, 1 982.

- "Vizantujska filosofija od VII do XII veka", Istotnik,br.9. Beograd,1994.

Balthasar, H. Urs. von, Kosmiche Liturgie. Das Weltbild Maximusde s B ekenner s Eins i ede ln,196l.

- Die Gnostischen Centurien des Maximus Confessor,Frei-burger Theologische Studien 61, Freiburg im Breisgau 1941.

Cornford, F.M., From Religion to Philosophy, New York, 1957.Sv. Jovan Damaskin, Tatno izloienie pravoslavne vjere, Nik5ii.

r995Florovski, G.,,,Tvar i tvarnost", T e o b i ki po g I e di, br .l - 4, Beograd,

199t.- Hriitanstvo i kultura, Beograd, 1995.- Istotrti oci IV veka,Yrnja(ka Banja, 1997.- "Pr. Maksim lspovjednik", Besede, Novi Sad, br. l-2,1992.

Hegel. G.V.F., F i I oatfij a p ov ij e sti, Zagreb, 19 66.- I stori.ja JiloaoJije,Beograd, 1983.

Janaras, H., ,,Istorijske i druStvene dimenzije crkvenog etosa", Gra-clac,ll0l1993.- The Freedom of Morality, New York, 1985.

Jaeger, W.,Two rediscovered works of Ancient Christian Litere-ture: Greg,ory of Nyssct and Mqcarius, Leiden, 1954.

- Paideia,Novi Sad, 1991.Joanidis, N., Bog, tovek, spasenje,Nik5ii, 1997.Sv. Jovan Lestvidnik, Lestvice, Beograd, 1993.Loski, Y ., Mistittta teoktgija Istotne Crkve, Vr5ac, 1995.Milo5evii, N., Pravoslavlje i demokratija, Novi Sad-Beograd,

1994.Savramis. D.. Zwischen Himmel und Erde - Die orthodoxe Kirche

heute,Stuttgart, 1982.Schmitt, C., Politische Theologie II, Berlin, 1970.

1 7 4 t 7 5

Ziziji las, L, Ocl maske do liinosti, HSIA, 1995.- Bein54, qs Communion, New York, 1985.

Wolfson, H. A., The Philo,sophv of the Church Fathers I, HarvardUniversity Press, Cambridge Mass., 1956.

Aleksandar Nikitovii

RELATIONSHIP BETWEEN FREEDOM AND PERSONALITY

IN BYZANTINETHOUGHT

Sumntary

ln this tcxt wc bcgin thc cxploration of thc conccpt ol'lrccdom in Byzantincthought, as well as thc naturc ol'thc relationship bct'wccn frccdom and thc pcrsonality,which was devclopcd in thc tradition. Thc most gcncral assumption of this rclationhas bccn takcn into considcration. According to this assumption, thc cxistcncc olfrcc will is a ncccssary condition of dcfining the conccpt of pcrsonality, whilchuman self-undcrstanding ol onc's own individuality as a pcrsonality is a prcrcquisitc

for rcllecting on and appcarancc of thc frccdom of will as a principlc ol making

dccisions. Thc paper is aimcd to show that in the Byzantinc cpoch an cssentialshili o,ccurrcd in undcrstanding liccdom and pcrsonality as comparcd to thc Ancicnttradition. It was thcrc that thc principle of human lice will, and its conncction with

thc conccpt ol'pcrsonality, wcrc cmphasitcd and cxplicatcd, which marks an impor-

tant common point sharcd by thc Byzantinc tradition and thc modcrn timcs.

Key words: frec will, frccdom, pcrson, Byzantinc thought

=x

{tlE

;-LLoN

u