ANI LEBURI RENATA RELJA TINA BOI

Disko generacija: socioloka istraivanja none zabave mladih

Split, 2007.

Nakladnik Sveuilite u Splitu Filozofski fakultet

Za nakladnika

Josip Milat, dekan

Biblioteka Suvremena istraivanja

Knjiga br. 2.

Recenzentice Mirjana Sirievi

Maja Ljubeti

Lektorica Jadranka Nemeth-Jaji

Grafika obrada

Renata Relja

Dizajn naslovnice Baldo Leburi

Tisak

Redak, Split

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK 316.728-053.6(497.5) 316:379.8>(497.5) LEBURI, Ani Disko generacija : socioloka istraivanja none zabave mladih / Ani Leburi, Renata Relja, Tina Boi. - Split: Filozofski fakultet Sveuilita, 2007. - (Biblioteka Suvremena istraivanja ; knj. 2) Na CD-u se nalaze prilozi sa grafikonima. - Bibliografija. - Summary ; Riassunto. ISBN 978-953-7395-03-02 1. Relja, Renata 2. Boi, Tina I. Mlade -- ivotni stilovi II. Slobodno vrijeme -- Mlade -- Hrvatska 470308046

ISBN 978-953-7395-03-02

Studija se objavljuje u tiskanom i elektronikom obliku na slubenoj web stranici Filozofskog

fakulteta u Splitu, te na CD-ovima, prema odluci br. 847/07 donesenoj na sjednici Znanstveno-nastavnog vijea FF Splita dana 19. oujka, 2007. godine.

SADRAJ

Str. Predgovor..................................................................................................5 1. Uvod: Mladi kao potroai i/ili tvorci novih trinih trendova

(Renata Relja) ....................................................................................7 2. Metodoloki aspekti istraivanja (Ani Leburi) 2.1. Istraivaki pristup i hipotetski kontekst .........................................17 2.2. Istraivako uzorkovanje i komparativni pristup .............................30 3. Diskoteka kao specifian prostor zabave mladih krajem

drugoga tisuljea (Ani Leburi, Renata Relja) .........................35 3.1. Motivacijsko-komunikacijska paradigma novih oblika disko

zajednitva..........................................................................................42 3.2. Planiranje provoda: oekivanja, izazovi i zablude ...........................55 3.3. Uinci zabave kao transformacije obiteljskog ivota ......................75

4. Disko ponaanje mladih podlonost promjenama

(Renata Relja, Tina Boi) ..............................................................89

4.1. Individualna znaenja i posljedine manifestacije ponaanja mladih ...............................................................................95

4.2. Promjene u mladenakim ivotima ................................................100 5. Zakljuak: Nona zabava mladih - kultura sutranjice

(Ani Leburi) ...............................................................................105

6. Literatura..........................................................................................113

7. Metodoloka i empirijska arhiva 7.1. Anketni (pismeni) upitnik iz 2006. godine .....................................125 7.2. Tablini komparativni prikazi empirijskih (anketnih)

podataka iz 1998., 2001. i 2006. godine .......................................131 7.3. Grafiki komparativni prikazi istraivakih rezultata ....................131

Saetak Summary Riassunto .......................................................132 Biljeka o autoricama .........................................................................138

Predgovor

Poetkom treega tisuljea kao da nas opsjeda pesimistina

(rezignirajua) vizija mladenakih kultura (medijske, glazbene), kao i

zabave mladih, te njihova koritenja slobodnog vremena. Nerijetko se u

javnosti raspravlja o slabostima mladih, opadanju njihove kulturne razine,

o propasti nekih progresivnih subkultura i sl. Zato neki u mladenakim

kulturama vide sofisticiran potroaki proizvod, pa im nude na tritu

razne kvazi kulture, arolikoga sadraja, od mode do raznoraznih drugih

stilova ivota.

Potaknute smo bile Sartreovom milju da je kultura ogledalo

ovjekova vlastitog ja, pa se ovjek u njoj ogleda i prepoznaje. Uostalom,

svaki pojedinac, pa tako i svaka mlada osoba moe stvoriti svoju vlastitu

kulturoloku predstavu. Treba li mu za to tutor ili samo savjetnik,

usmjeravatelj?! Ne trae li mladi danas u svojoj zabavi i ire u kulturi:

stvaralatvo, usavravanje, moralnu i etiku odgovornost, ponekad i

politiki angaman?!

Kreiranje civilnog sektora, rad u nevladinim udrugama,

obrazovna trka i uurbanost u izgradnji drutva znanja, mladi e

iskazivati kao vlastitu orijentiranost utoliko ukoliko im odrasli budu

otvarali prostore koje su prethodno rezervirali iskljuivo za sebe.

Ipak, kulturni koncept nije nuno svoditi samo i iskljuivo na

intelektualni koncept, kao to se to godinama u Hrvatskoj radilo. Tako je

sve ono to je bilo kulturno ili vezano uz kulturu, automatski bilo

rezervirano za finije, bogatije, pametnije, posebnije... Upravo smo zbog

toga u naem empirijskom istraivanju zabave mladih bile potaknute

tezom da je nuno kulturu mladih prepustiti njima - omoguiti mladima

da se pronalaze u svojoj zabavi, da se trae, da budu kreativni, da tee za

univerzalnim, da nadilaze sami sebe, da postaju altruistiniji, veliko-

duniji, osjetljiviji, skromniji, briniji, moda i nespokojniji, ali skloniji

ljubavi, bez ograda i tabua, pa i prema drugom ili istom spolu, prema

ivotinjama i biljkama

Autorice, u Splitu, 2006.

7

1. Uvod: Mladi kao potroai i/ili tvorci novih

trinih trendova (Renata Relja)

Disko zabava postaje sve zanimljiviji socioloki fenomen. O tome

svjedoi najnovija europska literatura. Primjetni su autori koji su

prepoznavali ovaj vid zabave mladih, sustavno ga istraivali, adekvatno

empirijski prepoznali i znanstveno utemeljili (Andreoli, 1997a, b;

Bricolo, 1996; Cantoni, 1997, 1998; Carli, 1996; Chatterton & Hollands,

2003; Cristofori, 1996; Critcher i dr., 2001; Derni, 1997; Dyer, 2002;

Gatti, 1998; Gilbert & Pearson, 1999; Lapassade, 1996; Miheljak, 2002;

Morcellini, 1992; Prodi, 1996; Torti, 1997 i drugi).

Znaaj istraivanja disko zabave argumentira se injenicama,

kako primjerice u Italiji, moderne diskoteke mogu tjedno zaprimiti od tri

do pet milijuna mladih, te postojanjem oko 6.000 lokala tipa diskoteke ili

nonog kluba, koji zapoljavaju otprilike 90.000 osoba (Acierno, 1997,

41-42). Diskoteke zapravo postaju najrasprostranjenije mjesto okupljanja

mladih Talijana, o emu svjedoi istraivanje IARD-a,1 provedeno u

Italiji tijekom zime i proljea 1996. godine, kada je te prostore posjetilo

vie od 8 milijuna mladih (Torti, 1997, 215). Slino svjedoe i neki drugi

istraivai u istraivanjima novijeg datuma (Dyer, 2002; Gilbert i

Pearson, 1999).

Kultura mladih doivljavala je svoje transformacije razliitog

intenziteta, postajui plodno tlo iskomercijaliziranim skupinama

1 IARD (Institut za drutvena istraivanja) - Istituto di Ricerca S.c.r.I., Milano, Italija.

8

proizvoakih marki i artikala koji su sluili za ostvarenje posebnih

potreba unutar slobodnog vremena. Kultura mladih u suvremenom

drutvu sve vie poprima obrise mjeavine potreba za izraavanjem

osjeaja na jednoj i rafiniranih marketinkih strategija na drugoj strani

(Grossegger i Heinzlmaier, 1997, 83).

Znaenje komercijalnog aspekta kulture mladih, u koji ubrajamo i

njihovu zabavu kao specifinu komponentu, nije za podcjenjivanje. To je

vidljivo iz svakodnevnih sve osmiljenijih ekonomsko-propagandnih

reakcija onih koji s njima izravno posluju. Mladi su upravo ona kategorija

koja determinira nove drutvene uvjete i marketinke megatrendove. U

njima oni koji su prilagoeniji zahtjevima sve rafiniranijeg trita,

posjeduju i prosperitetnije izglede za budunost. Znaaj takvog trita

namijenjenog mladima ne predstavlja nekakav demografski segment niti

puku protuteu na tritu namijenjenom starijoj dobnoj populaciji. Rije

je o sve znaajnijem gospodarskom prostoru koji se uspijeva nametnuti

najturbulentnijoj grupi stanovnitva koja je u novije doba poetkom

treeg tisuljea, pokreta nekih drutvenih promjena. Polovicom 90-ih

godina prolog stoljea mladi su transformirali odnose u kupovini i u

potronji, postajui sve prisutniji tvorac tada novih megatrendova

(Grossegger i Heinzlmaier, 1997, 84).

Mladi su svoju posebnu drutvenu ulogu ostvarivali

vrednovanjem odreenih marki i trendova. Tako u jednoj studiji iz 1993.

istraivai konstatiraju kako je za 68% mladih vano znati to je in;

njih 54% kupuje ono to je novo na tritu, a 71% vrednuje vie odjeu za

slobodno vrijeme koja je u modi. Ve 1995. upuuje se na novi trend

9

meu mladima s parolama o rastuoj spremnosti za sudjelovanje,

remoraliziranju, o rastuoj politikoj kompentenciji i resolidariziranju.

Ovdje je mogue uoiti kako su JA-vrijednosti ego-ere osamdesetih

oslabjele, te je na snazi njihovo pojaano kombiniranje s MI-

vrijednostima kao to su solidarnost, politiki moral, ekoloka svijest

Za razliku od medija i nekih politikih institucija koje su pruale sliku

mladih kao nepokretnih, hedonista i nesolidarnih, neke tvrtke i marke

daju sasvim drugaiju sliku i upuuju na novi trend. U tom svjetlu

prilagoavaju i svoju komunikaciju i proizvodnu politiku s oitim

uspjehom (Grossegger i Heinzlmaier, 1997, 88).

Istovremeno s naznaenim trendovima, Horx mladima osporava

njihovu avangardnu ulogu u kulturi, argumentirajui svoje stajalite

injenicom da se kultura mladih uopila i globalizirala do te mjere da je u

svakodnevnoj kulturi veine starijih dobnih skupina postala opim

dobrom. Time joj se automatski oduzima obol avangardnog predvodnika

drutvenih promjena. U sklopu prouavanja naznaenih trendova autor

istie kako su danas zanimljiviji miljei kojima se nove kulturoloke forme

ponaanja tek poinju izgraivati (Neuen Kulturmittelschichten; Neuen

Alten). To su tzv. nove trendovske grupe mladih (prema Grossegger i

Heinzlmaier, 1997, 88).

Zanimljiva su i istraivanja iji nalazi pokazuju da adolescenti

tede manje negoli bilo koja druga dobna skupina, to ih ini posebno

atraktivnom trinom metom. Izgleda kako itav novac kojim raspolau, i

koji nije beznaajan, biva utroen na kupovinu preteno u slobodnom

vremenu (Steinberg, 1993, 237).

10

Tako se godinji potencijal potronje dobne skupine od 12 do 21

godine procjenjivao na cca 30 milijardi DM, a ako bi se sakupio prosjeni

deparac svih mladih u dobi od 10 do 18 godina, to bi rezultiralo

zapanjujuom svotom od vie od 3 milijarde ilinga godinje (Grossegger

i Heinzlmaier, 1997).

Jedno od znaajnih mjesta gdje se slijeva glavnina novca kojim

raspolau tinejderi ine upravo diskoteke. Tako je nona zabava u vrlo

kratkom vremenu zadobila glavnu ulogu i drutveni, a posebno

gospodarski znaaj u ovom iroko omeenom prostoru zabave.

Zbog golema interesa za ovakvim vidom zabave u susjednim

europskim zemljama iniciran je cijeli niz konkretnih drutvenih akcija u

smislu osiguravanja, kapacitiranja disko prostora iz sigurnosnih razloga,

te osnivanja raznih ureda (poduzea) s tono odreenim prioritetnim

zadacima u ovom prostoru drutvenog djelovanja,2 a sve s ciljem

uklanjanja ili saniranja uoenih ozbiljnijih negativnih drutvenih

posljedica.

2 Jedan od utjecajnijih europskih primjera je osnivanje ureda SILB-a (Associazione Imprenditori Locali da Ballo), iz kojeg se, izmeu ostalih, prua lanicama konkretna pomo u razliitim poslovima vezanim uz svijet zabave, kao na primjer pravilno registriranje nekih loe procijenjenih situacija, pravne, kadrovske, organizacijske i sline naravi. Rije je o slubi koja, takoer, uspjeno uspostavlja kontakte na politikoj razini, a s ciljem znaajnijeg utjecaja na donoenje to svrsishodnijeg zakona, ali i programa konkretne praktine suradnje izmeu onih koji rade u svijetu zabave i predstavnika vlasti, politike i drugih centara drutvene moi. Ono na emu SILB naroito inzistira jest stvaranje adekvatnih komunikacijskih putova i suradnje s medijima, kako bi se sve zainteresirane profesionalne snage efikasnije okupile, adekvatnije se orijentirajui u pribliavanju svijetu zabave. Tako se esto istie posebni znaaj koji ima suradnja SILB-a s talijanskim Ministarstvom zdravstva (Barisio, 1997, 67-69).

11

Na istraivaki interes usmjerile smo na prouavanje posebnosti

onog vida zabave koji je prostorno vezan uz diskoteku. U Italiji je,

primjerice, disko klub sinonim za prostor koji je iskljuivo sagraen i

namjenski se vodi za potrebe zabave, za razliku od diskoteka koje

predstavljaju improvizirana mjesta za sastajanja ili za organizirane

protupravne zabave liene ak i najelementarnijih sigurnosnih pravila. To

razlikovanje vrlo je vano i na njemu posebno inzistiraju vlasnici i

poduzetnici. Nije svejedno kada se u medijima nakon vikenda pojave

informacije o subotnjem pokolju, automobilskim nesreama ili nesreama

koje su se dogodile po izlasku iz diskoteke. Glavni okrivljenik najee je

diskoteka, koja plaa dugove koji uvijek i nisu iskljuivo samo njeni

(Cavazzini, 1997, 84-86).

Pronalaenje prave mjere i profesionalizma namee se kljunim u

buduem uspjenom razvoju diskoteka. Upravo na tom naelu mogue je

temeljiti budui izgled poduzea s izrazito natjecateljskim duhom, kako

bi se mogle zadovoljiti prezahtjevne potrebe dananje publike. Prema

Derniju, diskoteka u biti predstavlja ogledalo stvarnosti koja prethodi

modi, trendovima i obiajima. Ona je mjesto neprestanog izviranja novih

ideja uz pomo kojih poduzee takvog tipa moe opstati na tritu

neprestano dvanaest mjeseci godinje. Uostalom, sve brojnija istraivanja

diskoteka pokazuju kako njihov odabir za provoenjem slobodnog

vremena nije sluajan, ve predstavlja i te kako planiranu aktivnost.

Takoer, ovaj autor istie kako se provod na disko mjestima ne odabire

zbog primarnog nedostatka drugih alternativa, kako to neki misle, ve se,

12

suprotno, radi o ciljanom, osmiljenom i planiranom izboru (Derni, 1997,

228).

U kontekstu rasprava o gospodarskim i trinim dometima

diskoteka lamentira se i s terminima etika diskoteke. No moe li se,

pita se Ferri, govoriti o etici u toj specifinoj drutvenoj situaciji? Ima li

diskoteka, kao oblik poduzea, svoju etiku? Ako joj je cilj etiko

poduzee, mora se osloniti na naela u osnovi kojih egzistira jak osjeaj

odgovornosti i profesionalnosti svih njezinih subjekata. Svaka spontanost

i improvizacija na ovom podruju moe uvjetovati opasnosti. Stoga

angairani poduzetnik prvenstveno ima na umu organiziranje slobodne

zabave bez postojanja rizika i mogunosti da posjetitelji budu izloeni

bilo kakvom vidu opasnosti (Ferri, 1997, 46-47).

U Hrvatskoj se daleko manja panja i drutveni znaaj pridaje tom

podruju ivljenja mladih. To neizravno upuuje na upljine u zaaranom

krugu, u kojem vaan segment ini neadekvatno reagiranje svijeta

odraslih, koji ee zatvara negoli otvara vrata mogunostima skladnijih

interakcija s mladima. Takvom stanju, primarno nepostojanja interesa,

pored ostaloga pridonosi i nezainteresiranost sociologa i posebnih

sociolokih znanstvenih disciplina za istraivanje i upoznavanje svijeta

zabave mladih, koji tako ostaje zanemaren, krajnje marginaliziran i

abloniziran drutveni fenomen. Pokatkad jedino novine kao medij

aktualiziraju disko zbivanja i to uglavnom biljeei negativne posljedice

razuzdanih nonih zabava, narko okraja ili slinih eksplikacija nonog

uglavnom devijantnog ponaanja. To su zapravo redovito nerealne

transkripcije poruka koje mladi odailju iz svijeta none zabave.

13

Zaboravlja se, pritom, ono to je geografski nama bliska Europa

poetkom 90-ih godina prologa stoljea ve otkrila kao goleme

gospodarske prednosti i konkretnu pozamanu profitabilnost koja se crpi

iz disko fenomena. Uostalom, niz empirijskih istraivanja u Italiji i

Francuskoj neizravno upuuju na znaajne privredne i gospodarske

uinke disko trita. Ona se u razvijenim zemljama Europe uglavnom

smiljeno smjetaju u najznaajnijim turistikim podrujima.3

Zabavu mladih u Hrvatskoj, odnosno percepciju njihova mjesta

unutar zabavne industrije 90-ih, terminoloki se najee povezuje s

neim pojmovno a priori razvrstivim, te svodljivim u ve kodificirane,

zadane i postojee shematske strukture i pojmovnike. Te sheme o

mladima uglavnom se transponiraju u rasponu modernih i postmodernih

teorija, zatim u iskustvima metodolokih dosega i rezultata prouavanja

njihova slobodnog vremena, a u kontekstu funkcionalno-strukturalistikih

teorija. Zato su moda ve unaprijed osuene na tumaenja koja se

prepoznaju unutar zadanih, te instrumentaliziranih teorijskih tipologija i

sociolokih teorija. No, kada je rije o segmentu zabave mladih koji se

odnosi na provod u diskotekama, sva velika i uhodana teoretiziranja

mogu lako odvesti stranputicom.

3 injenice upuuju na to kako se, primjerice u Italiji, postojei interes gospodarskih subjekata, konkretno u podruju industrije zabave (i to ne samo kada se radi o diskotekama ve i u sportu, glazbi i sl.), vrlo vjeto i znaajno ispreplie sa znanstvenim tendencijama, odnosno znanstvenim empirijskim istraivanjima ili konzistentnim strunim sociolokim analizama. Njih realiziraju istraivaki instituti (npr. spomenuti IARD), te razne katedre po fakultetima u formi diplomskih, magistarskih ili doktorskih radova (npr. polovicom 90-ih prologa stoljea naroito na sveuilitima u Torinu ili u Genovi, na Fakultetu politikih znanosti itd.).

14

Sinkretizam s ciljem teorijsko-metodolokih zdruivanja, poj-

movno izranja kao nova istraivaka paradigma, koja na originalan nain

objedinjuje kvantitativan i kvalitativan pristup istraivakom fenomenu.

Ona se u ovom sociologijskom podruju nametnula kao djelotvoran klju

prepoznavanja novonastalih drutvenih transformacija u Hrvatskoj, koje

su se zbivale u drugaijim kulturolokim obzorjima.

Kako bismo predmet i ciljeve naega istraivakoga projekta

socioloki kontekstualizirale, tretirale smo varijablu nonog ivota

mladih kao kompleksan (drutveni) fenomen, koji je u uskoj vezi sa

svakodnevnim ivotom mladih u primorskim upanijama u Hrvatskoj. U

okviru primarne ope hipoteze, pretpostavile smo kako se radi o

svojevrsnoj transgresiji drutvenog poretka kod mladih ljudi, koji ga

vjerojatno doivljavaju kao pretjerano birokratiziranog, te njima

(naelno) stranog, to onda uvjetuje u tom (nonom) tipu zabave, kao to

su diskoteke, manifestiranje drutvenosti koja postaje intenzivnija, i u

ijem kontekstu mladi doivljavaju konkretniji i dublji doivljaj ivota

grupe i pripadnosti grupi. Takav je doivljaj tada vjerojatno ekspresivniji

i istaknutiji, pa se na razliite naine, vie ili manje (ne)kreativno, formira

u diskotekama. Njega je istovremeno nemogue postii ili oblikovati, pa

dakle niti istraiti u nekim drugim prostorima u kojima se mladi kreu ili

u nekim drugim drutvenim situacijama iji su sudionici mladi.

Stoga jedan od posebnih istraivakih ciljeva transponira stavove

mladih ispitanika/ca na onaj segment hrvatske stvarnosti u kojem se

zbivao (generalno) njihov noni ivot. Nadalje, sve smo to zajedno

kontekstualizirale u znaajne drutvene transformacije u Hrvatskoj, kao

15

to su bile poslijeratne okolnosti kao i brojne druge strukturalne

ambivalentnosti.4 Nastojale smo, naime, sagledati ulogu i mjesto

diskoteka u ivotu mladih, pretpostavljajui kako se radi o jednom od

najvitalnijih vidova njihove zabave i to posebno one nonog tipa i

sadraja.

4 Premda kod nas ne postoji brojnija socioloka literatura koja bi razmatrala sve ono to se zbivalo od poetka 90-ih prolog stoljea u Hrvatskoj, a empirijska istraivanja o ovim tematskim podrujima ivljenja mladih bila su znaajno zanemarivana, podsjeamo na nekolicinu burnih dogaaja koji su doveli do krupnijih drutvenih promjena. Tako je u prvoj treini 90-ih godina prolog stoljea u Hrvatskoj bio potpuno izmijenjen ideoloki sustav i njegova ikonografija, kao i institucionalni sustav privreivanja, ukidanjem drutvenog vlasnitva i samoupravljanja, te legalizacijom privatnog poduzetnitva. Od promjena u politikom sustavu znaajna je zamjena jednostranatva viestranajem, zatim su bile evidentne i promjene u drutvenoj strukturi, te proces socijalne diferencijacije koji se pretvarao u socijalnu polarizaciju. U manjoj mjeri bile su zamjetne promjene u vrijednosnom sustavu, pa je mogue da u nekim kolektivnim stavovima uope i nije dolo do promjena (upanov, 1995, 158).

17

2. Metodoloki aspekti istraivanja (Ani Leburi)

2.1. Istraivaki pristup i hipotetski kontekst

Na metodolokim tragovima onoga to se zbiva u suvremenoj

empirijskoj sociologiji mladih u Europi, ispitivale smo komunikoloke,

socijalizacijske, obredno-ritualne, plesne i glazbene dimenzije diskoteke,

kao jednog od znaajnijih mjesta provoda i nonog ivota mladih u

primorskim upanijama Republike Hrvatske. U domaoj literaturi ne

postoje slino planirana niti realizirana empirijska istraivanja.

Kako slobodno vrijeme predstavlja vaan drutveni fenomen i kao

takav nezaobilazan u procesu socijalizacije mladih, unutar njega smjeta

se i prostor zabave (razonode) kao kljuan dio individualnog rasta

mladih. Usprkos drutvenoj patologiji koja je krajem devedesetih godina

20. st. bila naglaeno prisutna u hrvatskom drutvu, pa se znaajnije

manifestirala i u zabavi mladih, smatrale smo da se u istraivanju zabave

mladih hipotetski kontekst nuno ne smije konotirati.

Socioempirijska istraivanja ponaanja mladih i njihove zabave,

kao anticipacija budueg drtvenog razvoja mogu imati povijesnu vanost

i to posebno ako se ponaanje mladih ne getoizira u generacijske okvire,

nego se kontekstualizira u strukturu suvremenih drutava (Leburi &

Tomi-Koludrovi, 1996, 963).

Istraivanje iz 1998. godine provele smo u suradnji s talijanskim

kolegama i kolegicama (SILB). U istraivanju je kombiniran kvalitativan

s kvantitativnim pristupom s ciljem formiranja integrativne metodoloke

18

strategije, nove u ovim socioempirijskim podrujima istraivanja. Podaci

su prikupljani kombiniranjem metoda ankete, strukturiranog i

polustrukturiranog intervjua, skaliranja, te promatranja (sa sudjelovanjem

i bez njega). Istraivaki uzorak (zonski, reprezentativni) obuhvatio je

1.502 ispitanika, a prostorno je bio distribuiran u 5 (pet) primorskih

upanija Republike Hrvatske. Terenska faza okonana je polovicom

sijenja 1998. Zanimljivo je da je u istraivanju sudjelovalo ukupno 100

intervjuera - anketara i da je ono realizirano u prostorima 51-e diskoteke.

Empirijski (kvantitativni) rezultati (korelacijske, faktorske i multiva-

rijantne analize) obraeni su programskim paketom SPSS za

WINDOWS-e.5

Dakle, u izvedbi istraivakog nacrta objedinjavani su kvan-

titativni i kvalitativni pristupi, s ciljem formiranja integrativne

metodoloke strategije, koja e efikasno realizirati postavljene

istraivake ciljeve.

Prvi metodoloki pristup (preteno kvantitativan) karakterizira

primjena kombinirane metode ankete i strukturiranog intervjua s

protokolom. Anketni upitnik iz 1998. godine sadravao je 51 pitanje.

Meu mjernim instrumentima konstruirane su etiri razliite skale

stavova, od kojih su dvije Likertova tipa s pet stupnjeva, koji mjere

odnos prema diskoteci kao mjestu zabave i opise raspoloenja nakon

5 Neke od tih istraivakih rezultata autorice Leburi i Relja predstavile su u sljedeim tekstovima: Kultura i zabava mladih u slobodnom vremenu (1999); Putovanje mladih u tamu noi: prinosi sociologiji zabave (1999); U potrazi za dobrom zabavom: istraivanje nonoga ivota mladih u diskoklubovima na podruju primorskih upanija (2001).

19

izlaska iz diskoteke. Prva takva numerika skala sastojala se od 27

tvrdnji, koje su ocjenjivane stupnjevima slaganja, odnosno neslaganja u

vrijednostima od 1 do 5.6 U drugoj skali ispitanicima je ponueno 19

epiteta kojima su specificirali vlastita raspoloenja.7 Trea skala

nominalna je prema vrsti, a mjerila je dihotomni odnos ispitanika unutar

skupine od 7 problematinih aktivnosti ili stanja vezanih uz diskoteke.8

etvrta skala sastojala se od 29 tvrdnji na koje je ispitanik odgovarao sa

da, ne ili ne zna. Zbroj bodova na skali oslikavao je njegovo

trenutano raspoloenje u doba ispitivanja, s tim da su vie vrijednosti

oznaavale afirmativna i pozitivnija raspoloenja (samostalnost,

zainteresiranost, zrelost, sreu, zadovoljstvo itd.), a nie vrijednosti

smjetaju se na drugom polu, koji sadrava konotirana i negativna

raspoloenja (sukob, krizu, muku, opasnosti, ugroenost itd.).

Stavovi ispitanika/ca o drutvenom znaenju i drutvenoj ulozi

diskoteka u Hrvatskoj pojedinano su stupnjevane tvrdnje, takoer

mjerene ljestvicom Likertova tipa od 5 stupnjeva. Preostala pitanja u

upitniku bila su uglavnom zatvorenoga tipa, a samo nekoliko njih

otvorenoga tipa. Mjerni instrumenti su preteno zadovoljili, s obzirom na

6 U toj ljestvici, numerika vrijednost 1 = uope se ne slaem, 2 = ne slaem se, 3 = ne slaem se i slaem, 4 = slaem se i 5 = potpuno se slaem. 7 Ta ljestvica je numerika, a sastoji se od 5 stupnjeva koji mjere opise raspoloenja ispitanika u sljedeim stupnjevima slaganja: 1 = u neznatnoj mjeri , 2 = u manjoj mjeri, 3 = ni u maloj, ni u velikoj mjeri, 4 = u veoj mjeri i 5 = u velikoj mjeri. 8 Ovdje su mjerena miljenja mladih o toenju alkohola, raspaavanju droge i drugim aktivnostima unutar diskoteka, a za koja su se ispitanici opredjeljivali ili kao za najvei problem u disku ili kao za injenicu koja nema veze s diskom.

20

svoje metrijske karakteristike, koje su se veinom iskazivale kao

zadovoljavajue.9

Kvalitativni pristup sadravao je kao temeljnu metodu

prikupljanja podataka polustrukturirani intervju, u kojem se nastojalo

registrirati neko posebno iskustvo ili najupeatljiviji ivotni dogaaj

ispitanika/ca, koji oni iskljuivo vezuju uz diskoteku i koji slobodno i

spontano (verbalno) reproduciraju intervjueru. U tom kontekstu, biljeeni

su istovremeno i bitni aspekti cjelovitog imida ispitanika/ce, koji je

intervjuer oblikovao na temelju (prethodno, tijekom instruktaa koje su

prethodile terenskom radu, dogovorenih) deskriptivnih momenata

vezanih uz fiziki izgled respondenta/ice, odnosno momenata koji prema

dojmu intervjuera pretpostavljaju njihov temeljni ivotni stil s obzirom na

odijevanje, minkanje, ponaanje i dr. Planirana je svojevrsna

transkripcija tadanjeg aktualnog trenutka none zabave mladih na

ispitivanom podruju, njezinih sudionika, oblika zabave, specifinosti

njezina okruja i sl.

Kako se radilo preteno o empirijskim podacima koji su

prikupljeni nakon obavljenog strukturiranog intervjua, a neposredno

nakon izlaska ispitanika/ca iz diskoteka, kombiniranjem obaju tipova

podataka (kvalitativnih i kvantitativnih) nastojale smo doznavati ona

subjektivna znaenja koja sami mladi pridaju pojedinim elementima

disko atmosfere (glazbi ili plesu) ili onome to oni sami percipiraju ili

doivljavaju kao neto to je tipino u disko stilu (moda ambijent u

9 Misli se na C-koeficijente kao mjere povezanosti i hi-kvadrate kao testove statistike znaajnosti.

21

diskoteci, okolica diskoteke, ukupan prostor i sl.). Tako se udovoljilo

jednom od posebnih ciljeva istraivanja, koji je integrirao vie procese

razumijevanja negoli objanjavanja jednoga specifinog vida ponaanja

mladih, te znaenja koja pridaju razliitim ritualima i obiajima. Pritom

je istaknuto nastojanje zadravanja ravnotee sudjelovanja i distanciranja,

jer se radi o istraivakom pokuaju spoznavanja specifine stvarnosti

koja je puno vie osuivana negoli konzistentno i staloeno, struno ili

znanstveno ispitivana.

Konano, u treoj skupini kvalitativnih podataka intervjuerke i

intervjueri su registrirale/i sve raspoloive podatke o diskoteci u kojoj ili

oko koje su provodili ispitivanje, kao na primjer njezin naziv, te brojne

detalje o disko interijeru (oprema, sklad prostora itd.) i o eksterijeru

(okoli, istoa, urbane karakteristike lokacije na kojoj je smjetena i sl.).

Osobne varijable ispitanika/ca klasificirane su u tri temeljne

skupine: socio-demografske, socio-profesionalne i socio-ekonomske.

22

Hipotetski model interakcija meu ostalim ispitivanim varijablama

mogue je grafiki prikazati na sljedei nain:

Prouavanje slobodnog vremena, zabave i dokolice imaju svoje

glavno izvorite u neiscrpnoj ljudskoj tenji i elji za bijegom i

avanturom. Uiniti neto, usprotiviti se svakodnevnoj monotoniji,

proiriti iskustvene horizonte, osvajati i upoznavati nove prostore uvijek

23

je izazov. Podruje slobodnog vremena i unutar njega prostor zabave

posjeduje mo odvajanja odreene grupe ljudi od svakodnevnog ivota,

smjetajui je u neku vrstu vremenske izolacije. Na taj se nain postie

pseudo (svjesni) efekt koji oznaava prekid izmeu prijanjeg tijeka

vremena i aktivnosti koje su slijedile, te se artikulira kao svojevrsni prag

izmeu dirkemovskog svetog i profanog ivljenja.

Posebno u srednjovjekovlju, ali i u suvremeno doba, karnevali i

razliiti drugi oblici masovne zabave omoguuju stvaranje posebne

atmosfere u kojoj se pojedinac prenosi u prostor osloboen svakodnevne

stege, vlastitih navika i drutvenih normi sudjelovanjem u masi i

kolektivu. Bahtin istie da se pojedinac tako osloboen postavljao prema

vlastitom postojanju. To nije bio bijeg iz stvarnosti, ve prijelaz u

osloboeni prostor da bi se stvarnost sagledala u svim svojim

dimenzijama. Upravo je karnevalska kultura doprinijela stvaranju kritike

svijesti (Bahtin, prema Martini, 1977, 51).

Pojava slobodnog vremena kao masovnog fenomena inicirala je

potrebu njegova sociolokog prouavanja. Elakovi tvrdi da svako

razmatranje slobodnog vremena pretpostavlja izvjesno shvaanje

ovjekove djelatnosti i ovjekove slobode (Elakovi, 1989, 23). Dodue,

posljednjih etrdeset godina 20. stoljea u razvijenim je industrijskim

zemljama dolo do dramatinog pomaka u proraunu vremena ljudi.

Stvarno slobodno vrijeme poinje tek izvan radnog mjesta. Na poslu

vlada carstvo nunosti gdje se zaboravlja vlastita osobnost i

zapostavljaju osobni interesi i potrebe. Dakle, radno mjesto vie se ne

nalae kao primarni prostor izgradnje identiteta i samodokazivanja.

24

Tradicionalne vrijednosti posla i nove vrijednosti slobodnog vremena se

upotpunjavaju (Grossegger i Heinzlmaier, 1997, 82-83). Tako i mladima

slobodno vrijeme i zabava u njegovu kontekstu postaje konkretan prostor

za samoizgraivanje i ostvarivanje ivotnih elja i ciljeva. Rije je o

prostoru zabave s kojim pojedinac raspolae sam, pa ga sam i organizira,

osmiljava i planira.

Sociologija zabave nije se znaajnije razvila u 20. st. pa je nae

istraivanje skroman doprinos njezinu razvitku, odnosno konstituiranju.

Kada je rije o mladima, njihovu zabavu vezujemo uz njihovo koritenje

slobodnog vremena. Preteito je rije o vremenu kada se ne radi, kada se

razgovara s prijateljima, tumara s ciljem ili bez odreenog cilja i kada su

mladi u mogunosti biti sami sa sobom i svojim mislima (Hendry i dr.,

1993, 3-4).

Za socioloki je pristup relevantno pretpostaviti da se u zabavi

mladih testiraju razliiti ivotni stilovi koji u tom kontekstu mogu biti i

promijenjeni. Takoer se istovremeno mladi i socijaliziraju boravei u

grupama svojih vrnjaka, te izvan obiteljskog kruga. Ako disko zabava

unosi u ivote mladih poprilian nemir, u na hipotetski okvir artikulirale

smo dileme: razvija li ili uvjetuje li disko zabava dovoljno kulture,

sposobnosti i navika za sadrajno, korisno i ugodno provoenje

slobodnog vremena mladih? Konotirajui empirijski nalazi mogu biti

izvor niza problema, ije drutveno, odnosno institucionalno artikuliranje

uvjetuje pozitivan ili negativan razvitak individualnih ivota. Tu se raa

potreba za intenzivnijim drutvenim angamanom u organiziranju

zabave.

25

Istiemo jo jednu potekou, budui da u sociolokoj literaturi

esto nailazimo na rasprave o slobodnom vremenu, razonodi, zabavi,

dokolici bez njihova jasnog razgranienja. Tu izviru ire operacionalne

mogunosti za tretiranje zabave mladih u diskotekama. S druge strane,

slobodno vrijeme mladih teorijski je obuhvatnije i podrazumijeva druge

terminoloke kategorije (npr. dokolice itd.). Uostalom, Lefebvre, Fromm,

Horkheimer, Touraine, Friedman, Durant, Dumaze-dier, Martini10 i dr.

polaze od razliitih diskriminativnih faktora koji diferenciraju pojmove

dokolice, zabave i slobodnog vremena. Uglavnom je po srijedi mjera i

udio kreativnosti, angamana, lucidnosti, nesputanosti ili pak puke

mehanike podlonosti potronji ve gotovih proizvoda i koncepata,

prihvaanja unaprijed isplanirane zabave bez ikakva udjela angamana i

kreativnosti. U tretiranju naega istraivakoga predmeta vrijeme

provedeno u diskoteci protumaile smo kao niz vrlo dinaminih

aktivnosti mladih, unutar kojih ne bi bilo mjesta niti naznaka pasivnosti.

Upitno je, dodue, mogu li se posjetitelji/ce diskoteka nazvati tek pukim

konzumentima (glazbe, plesa ili neeg drugog).

Dakle, nonu zabavu mladih operacionalizirale smo kao disko

zabavu unutar kategorije slobodnog vremena mladih. Poticaj sustavnijim

europskim istraivanjima none zabave mladih nastao je nakon to se

drastino poveao broj prometnih nesrea, te broj konzumenata droge i

alkohola meu adolescentima i adolescenticama. U Hrvatskoj su se

oslikavale razliite (strune, javnomnijenske i sline) potekoe u 10 Martinieva je sustavno izloila socioloke interpretacije slobodnog vremena (1998, 5-19).

26

prepoznavanju, interpretiranju, objanjavanju i razumijevanju akutnih

drutvenih i drugih problema mladih. Jedna od temeljnih potekoa bila

je uvjetovana stereotipima o nonoj zabavi kao izvoru delinkvencije.

Takve su tvrdnje zanemarivale (drutvene) korijene i uzroke takvih

situacija, stanja i odnosa meu mladima u Hrvatskoj. Meu

rasprostranjenim stavovima bili su oni kojima je diskoteka istoznanica

za prokletstvo i propast mladih. Rije je o demoniziranju diskoteka i

ukoravanju mladih koji ih posjeuju.11

Pretpostavile smo da se u svijetu none zabave mladih

najznaajnije artikuliraju diskoteke i sve ono to se u njima ili neposredno

oko njih zbiva. U diskotekama i u disko atmosferi relevantno se oituje

funkcioniranje kljunih dimenzija slobodnog vremena mladih u

Hrvatskoj. Poevi s tako koncipiranom opom hipotezom, bilo je nuno

operacionalizirati i neke posebne (radne) pretpostavke. Tako smo, izmeu

ostalih, indirektno ispitivale karakteristike raznih interakcija i uope

procesa komunikacije na relacijama mladi/slobodno vrijeme

odrasli/obitelj/odgoj.

Odreujui istraivake ciljeve u prvom naem projektu iz

1998. godine, bile smo svjesne da istraujemo u drutvu koje izrasta na

raskriju nedostataka i manjka odgovarajuih teorijskih modela u krizi

tradicionalnog drutva, politikih ideologija, kao i niza drugih

kulturolokih aspekata. Naumile smo stoga saznati to vie o

11 Tako su npr. neki talijanski autori kritizirali dio javnosti i zakonodavaca, koji su bez jasnih ideja o tom problemu zakanjelo i pogreno intervenirali. Zato je Derni predloio njihovo udruivanje s organizacijama koje su pokazale da znaju organizirati none potrebe mladih (Derni, 1997, 215).

27

percepcijama mladih, o njihovim miljenja i stavovima o zabavi koju

upranjavaju u diskotekama. Tadanja su empirijska istraivanja u

Europi, naime, ilustrirala sve manju zainteresiranost mladih za

posjeivanje kazalita, muzeja, likovnih izloaba i sl. i sve slabije

sudjelovanje mladih u kulturnom ivotu (Bruno, 1996, 122-123;

Miheljak, 2002; Iliin i dr., 2002).

U istraivanjima slobodnog vremena mladih u Hrvatskoj, Iliin

usporeujui rezultate iz 1986. i 1999. godine, konstatira kako mladi

krajem 90-ih vie nego ranije odlaze na tulume, izlaze u kafie ili

ljenare. Znatno manje odlaze u kina, na izlete, u etnje, na izlobe i sl.

Autorica tvrdi kako su podjednak afinitet zadrali samo kod sluanja

rocka i klasine glazbe, te odlazaka u diskoteke (Iliin i Radin, 2002,

282).

Izlaske u diskoteke, Iliin svrstava u urbani kulturni obrazac

provoenja slobodnog vremena mladih (Iliin i Radin, 2002, 286). To je

ujedno i najprihvaaniji obrazac meu mladima u Hrvatskoj i u cijelosti

se vezuje uz fenomen zabave mladih.

Kao to smo uvodno naznaile, diskoteke postaju podruja od

sve veeg drutvenog znaaja i gospodarske vrijednosti, a istovremeno i

implicitna izvorita povezanosti i kohezije meu mladima. Radi se

(moda) o primarnom mjestu socijalizacije mladih, koje je (prema naoj

hipotezi) od presudne vanosti u formiranju njihovih stavova i

svjetonazora. Ali, ovdje ne smjetamo diskoteke na istovjetni kulturoloki

nivo s primjerice kolom, obitelji, politikom ili moda religijom, kako

slijedi.

28

Nivoi drutvene strukture u(na) kojima sudjeluju mladi posjetitelji/ce

diskoteka:

obitelj mladi kola drutvo

(disko posjetitelji/ce)

U naem istraivanju iz 1998. godine diskoteka je bila znaajno

zastupljena kao prostor u kojem se zabavljaju mladi (30%). Na rang

ljestvici najposjeenijih mjesta u kategoriji slobodnog vremena nakon

diskoteke slijede u znatno niem obujmu kafii (18.9%), zatim kino (15.

6%), onda sportsko igralite (11.4%) ili sportska dvorana (8%), pa

videoklub (6.4%) i kazalite (4.7%). Priroda sa svojim parkovima,

livadama i istim zrakom potpuno je zanemariva u slobodnom vremenu

ispitanika/ca (2.5%).

Orijentirale smo se na snimanje govora glazbe i plesa unutar

diskoteka. Tako smo indirektno pratile kako svijet odraslih reagira na

stvarnost mladih.12 Rije je o istraivakom pokuaju spoznajnog

doprinosa jednoj (disko) stvarnosti koja je vie osuivana negoli 12 Napominjemo da svijetu odraslih nisu pripadali nai intervjueri/ke i anketari/ke, to im je omoguavalo aktivno sudjelovanje u izvoenju (na primjer) metode promatranja.

29

istraivana i kojoj se uglavnom pristupalo u stereotipima. Dakle,

stvaranje povoljnije drutvene klime omoguit e laki protok

informacija i efikasniju cirkulaciju injenica o onome to se zbiva u

diskotekama, ispred i oko njih. Stoga smo i u nacrtu istraivanja

hipotetski odredile disko fenomen kao mjesto potencijalnog rizika.

Dodue, ne iskljuivog, ve takvog rizika koji utjee na komunikacijske

kanale na relaciji mladi - obitelj - kola, te uope na kristaliziranje i

valoriziranje nekih specifinih drutvenih problema na koje mladi

upuuju. Zato se disko prostor ne smije izolirati na nain da se prikazuje

kao nekakav ogranieni prostor ili kao svojevrstan socio-rezervat, jer u

njemu prostorno kolidiraju raznorazni procesi oblikovanja, konstruiranja,

prepoznavanja i klasificiranja raznoraznih mladenakih izraaja. U tom

kontekstu propitivale smo i analizirale motivaciju koja je poticala ili e

poticati sve ono to uvjetuje razliite oblike/stupnjeve nezadovoljstva

meu mladima.

30

2.2. Istraivako uzorkovanje i komparativni pristup

U istraivanju iz 1998. godine sudjelovalo je ukupno 100

intervjuera(ki)/anketara(ki), a ispitana su 1.502 ispitanika/ca.

Identifikaciju i kontrolu respondenata/ica provele smo u

kontekstu lokacijskih varijabli (mjesta, teritorija i vremena

intervjuiranja). Terenska faza istraivanja vremenski je realizirana u

razdoblju od 19. prosinca 1997. do 17. sijenja 1998. godine. Prema vrsti,

uzorak je bio zonski i reprezentativan s obzirom na ukupnu populaciju

(stanovnika i meu njima mladih osoba od 15 do 39 godina), u 5

primorskih upanija (0.90% s minimalnim korekcijama).

Ispitivanje je provedeno na ulazu u 51 diskoteku ili izlazu iz nje,

a koje se nalaze u 32 naselja. U prostornom smislu istraivanjem su

obuhvaene ove primorske upanije: splitsko-dalmatinska, zadarsko-

kninska, dubrovako-neretvanska, ibenska i rijeko-senjska.13

Ponovljena istraivanja provedena su 2001. i 2006. godine na

istom metodolokom predloku. Temeljni cilj bio je utvrditi promjene do

kojih je eventualno dolo u ponaanju mladih, a koje je mogue

kontekstualizirati kao vidove njihove none zabave. Zanimalo nas je u

kojim podrujima je dolo do takvih promjena, te ako su se one dogodile,

to je tome bio uzrok. Pokuale smo detektirati jesu li se problemi iz

1998. intenzivirali ili smanjili.

13 Uzorak je zoniran prema oficijelnoj regionalnoj podjeli (Crkveni, 1974) hrvatskog primorja na sjeverno (Istru i Kvarner) i juno primorje (sjevernu, srednju i junu Dalmaciju). U tom geografskom odreenju istraivaki su poduzorci strukturirani u navedenih 5 primorskih upanija (Statistiki ljetopis, 1994).

31

Drugo ponovljeno istraivanje provedeno je 2001. tijekom

veljae i oujka, a tree istraivanje iz 2006. od veljae do svibnja. U

istraivanju iz 2001. godine ispitano je ukupno 450 mladih, a 2006. njih

150. U tim smanjenim uzorcima sistematski su se kontrolirale temeljne

sociodemografske varijable kao to su npr. spol, dob i mjesto

stanovanja.14

Poetkom treeg tisuljea drutvene okolnosti istraivanja u

kojeemu su se promijenile. Zanimalo nas je kako i u emu se disko

zabava mladih promijenila u istraivakom razdoblju od 1998. do 2006.

godine. Koji su faktori (drutveni, individualni i sl.) utjecali na

mladenako ponaanje i zabavu mladih? Je li se tijekom utvrenog

vremenskog razdoblja promijenila drutvena uloga diskoteka kao

specifinog oblika zabave mladih? Ako su se takve drutvene promjene

dogodile, u kojem se smjeru to zbivalo?

U istraivanjima iz 2001. i 2006. godine pole smo od

pretpostavke da je disko zabava jo uvijek dominantan oblik provoenja

slobodnog vremena. Takoer smo pretpostavile da e se nakon protekle

tri godine, i to posebno tijekom 2006., tom vidu zabave pristupati s manje

predrasuda. Pretpostavile smo i smanjenje intenziteta manifestnih

problema u mladenakom ponaanju, a koji se vezuju neposredno uz

diskoteke.

14 Za statistiku obradu kvantitativnih podataka (korelacijske, faktorske i multivarijantne analize) koriten je programski paket SPSS za WINDOWS-e, u sva tri istraivanja. U posljednja dva istraivanja neznatno su korigirana samo neka pitanja u pismenim (anketnim) upitnicima.

32

Usporeujui neka temeljna individualna obiljeja ispitanih

mladih, mogue je utvrditi neke slinosti. Tako su u svim trima

istraivanjima uzorak tvorili mladi u dobi od 15 do 40 godina.

Najzastupljenija dobna skupina u svim trima istraivanjima bila je ona od

21. do 23. godine. U istraivanju iz 1998. godine oni su inili 22%

ispitanika/ica, u drugom istraivanju iz 2001. godine bilo ih je 29.8%

ispitanih, a u posljednjoj 2006. godini opet 22% ispitanika/ica (vidi

tablicu 2). Dakle, ispitanici koji nisu u mladenakoj dobnoj kategoriji od

17 do 26 godina, rjee su posjeivali diskoteke.

Meu posjetiteljima diskoteka uglavnom su prednjaile djevojke

i ene. Prema mjestu roenja ispitanika, u svim istraivanjima dominirali

su mladi urbanog podrijetla, tj. oni koji su dolazili iz veih gradova i

naselja.

U svim trima ispitivanjima najzastupljenija je bila skupina

mladih koji su u vrijeme ispitivanja studirali, odnosno kolovali se. Tako

je 1998. godine bilo 59.1% onih koji su studirali/kolovali se, a u

kasnijim istraivanjima bilo ih je oko 71.3%. Sljedea je najzastupljenija

skupina zaposlenih i to u rasponu od 25 do 15% (vidi tablicu 5). Prema

tome, struktura zaposlenosti ispitanika nije se puno mijenjala i vrlo je

slina u svim trima istraivanjima. Tako je i sa strukturom zanimanja

ispitanih mladih. Znaajnijih promjena nije bilo.

Analizirajui neke elemente njihova socijalnog podrijetla,

uoljivo je da su im majke uglavnom bile domaice ili radnice razliitih

kvalifikacija. Slubenice su se pojavljivale u obujmu od oko 20%. Tek se

u 2006. godini meu majkama poveava broj strunjakinja, privatnica i

individualnih poduzetnica (vidi tablicu 8).

33

Meu oevima naih mladih gotovo ih je treina prednjaila s

radnikim zanimanjima u svim trima istraivanjima. U drugom se

istraivanju uveao broj umirovljenika meu njima, koji je bio otprilike

slian broju oeva koji imaju slobodnu profesiju ili su bili privatnici

(11.4% u 1998., 8.4% u 2001. i 8% u 2006.).

Veina ispitanih mladih imala je zavrenu srednju kolu u doba

istraivanja. Slina je obrazovna struktura i njihovih roditelja (vidi tablicu

11). Dodue, svi nai ispitanici/ce pohaali su kolu i stekli osnovno

kolsko obrazovanje, to nije sluaj i s njihovim roditeljima. Uzmemo li u

obzir injenicu da je veina naih ispitanika/ca za vrijeme istraivanja

studirala ili se kolovala, pretpostavljamo da e oni te iste kole i zavriti.

To e, jasno, onda stvoriti i povoljniju obrazovnu strukturalnu sliku

mladih u odnosu na onu kod njihovih roditelja.

Dalje, u svim trima istraivanjima dominirali su mladi koje

roditelji uzdravaju, to je i bilo oekivano, jer ih je veina bila

nezaposlena u doba istraivanja, odnosno tada su se kolovali ili studirali.

Ipak, oko treine ih je samostalno zaraivalo, no mjeseni su prihodi

ispitanika/ca uglavnom su bili manje od 2.000,00 kuna mjeseno. Dakle,

u analitikom kontekstu socio-demografskih i nekih drugih osobnih

varijabli ispitanih mladih oito je da se njihov drutveni poloaj, kao ni

njihova drutvena uloga nisu znaajnije mijenjali tijekom istraivanog

desetljea. Dapae, u nekim segmentima ivota mladih u Hrvatskoj nisu

se dogaale nikakve kvalitativne promjene ili ih barem mladi nisu

uoavali niti registrirali kao bitne u njihovu mladenakim ivotima i u

njihovom specifinom mladenakom ponaanju.

35

3. Diskoteka kao specifian prostor zabave mladih krajem

drugoga tisuljea (Ani Leburi i Renata Relja)

Nerijetko se prostor diskoteke percipirao kao socio-slika nemira,

izgreda i narko prijestupa, mada on u stvarnosti ini poseban mikro

prostor relativno savrene unutarnje dinamike, drutvenog reda i

injenica, discipliniranih pravila i procedura. Taj prostor konstruira

specifian oblik zabavne prakse i druenja mladih, s naglaskom na

vanost uloge dobne varijable, a ne socijalnih ili drutvenih i slinih

statusa. Ta polazna teza u naem istraivanju iskazala se simpto-

matinom. Naime, u detaljnijoj analizi (modalnih vrijednosti)15 redovitih

posjetitelja/ica diskoteka, u istraivanju iz 1998. godine, mogue je

zakljuivati sljedee o njihovim karakteristikama: uglavnom se radi o

manjem broju ispitanih mladih, jer tek treina njih (30%) kada je

slobodna, najradije posjeuje diskoteke. Ipak, na rang listi, od svih mjesta

diskoteka je prostor u koji e u slobodno vrijeme mladi najradije

pobjei.16 Zapravo, njih 34.3% ima svoju omiljenu diskoteku,17 dok je

15 Mjerene su i usporeivane dominantne ili tipine vrijednosti samo unutar skupine redovitih posjetitelja/ca diskoteka. 16 Nakon diskoteke slijede kafii kao istaknuto mjesto interesa (18.9%), zatim kino (15.6%), pa sportska igralita (11.4%). Odlazak u kazalite, boravak u prirodi i na slinim mjestima uistinu su nezanimljiva mjesta naim ispitanicima/cama. U usporedbi modalnih vrijednosti, prosjeno su mlai oni ispitanici/ce koji najradije idu u kafie i to su uglavnom sedamnaestogodinjaci, dok neto stariji (u dobi od 18 godina) radije posjeuju diskoteke (standardna devijacija, s=2.57). 17 Vei dio (ili 73.4%) takvih ivotne je dobi od 18 do 23 godine.

36

drugoj treini (33%) svejedno u koju diskoteku ide.18 Dapae, vie puta

ili jednom tjedno ide ih ak 38.3%. Od tjednih posjetitelja/ica gotovo ih

je polovica (41.7%) u dobi od 19 godina. Mjeseni se posjetitelji/ce pak

javljaju u obimu od 29.6%, a polovica ih je (ili 49.9%) u dobi oko 22

godine.19 Preostala (trea) treina ili 32.1% izjavljuje kako u diskoteke

ide rijetko ili vrlo rijetko i tada se to dogodi sasvim sluajno. Njih je

najvie (81%) u prosjenoj dobi od 22 godine.

Prema tome, tip redovitog posjetitelja/ice diskoteka u hrvatskim

primorskim upanijama svakako nije tinejder. Pretpostavile smo da je

posebnost sadraja koji se nude u diskotekama (kao varijabla) u korelaciji

s odreenom ivotnom dobi, koja ih je u stanju prepoznati i izraziti.

Diskoteka, naime, predstavlja jedno od mjesta zabave mladih iji je

primarni diskriminativni faktor, a koji ga ujedno i razlikuje od drugih

prostora namijenjenih toj svrsi, svakako glazbeno-plesna dimenzija.20

Druga determinanta diskoteke namee se kroz obiljeje scenskog prostora

izraene simbolike, ritualne produkcije (Torti, 1997, 263).

Uostalom, na ovim zabavnim mjestima, 90-ih godina dolazi do

oivotvorenja govora glazbe i plesa, koji (u vlastitoj interakciji) tvore

18 Iznosi standardnih devijacija rezultata vrlo su niski (s=1.06), pa pretpostavljamo da su modalne vrijednosti reprezentativnije, jer su vee, budui da je disperzija rezultata manja. Ovdje se radi o ispitanicima/cama koji se, takoer, u veem obimu od 78.7%, grupiraju u dobnoj skupini od 18 do 23 godine. 19 I meu ovim je podacima standardna devijacija niska (s=1.94). 20 Postoje, naime, zakonski regulirana i druga obiljeja disko prostora, te niz pravnih parametara, koji trenutano nisu kljuni za nau analizu, ije akcente u ovom tekstu iznosimo, iako smo ih detaljno konzultirali u koncipiranju istraivakog nacrta.

37

novu dimenziju komunikacije i osjeajnosti. Na snazi je proces

oblikovanja originalnijih obrazaca komunikacije, s prevladavajuom

estetskom paradigmom percepcije (Torti, 1997, 233).

Sociologinja Martini primjeuje kako je ivot postao glasan, te

kako buka rada, buka ljudi i buka glazbala postaju samo dio glazbene

kulise svakidanjice. Glazba nas prati na svakom koraku, ozvuenje

postaje paradigma javnih prostora i stambenih jedinica. Sluanje glazbe

ve se unaprijed uzima kao razonoda i zadovoljstvo koje nitko nema

pravo uskratiti (Martini, 1994, 57).

Tako unutranjost diskoteka, zahvaljujui upravo glazbeno-

plesnim odlikama, funkcionalno zadovoljava primarni osjeaj slobode i

potrebu zajednitva, dajui mladima dovoljno prostora u zadovoljavanju

tog (drutvenog) procesa.21 Diskoteka ponajee prerasta i sebe

determinira kao mjesto zabave i spontanog okupljanja mladih, odnosno

kao mjesto druenja. Istovremeno, ovaj prostor i dalje egzistira kao javna

scena, koja podrazumijeva mnotvo otvorenih mogunosti i sasvim novih

oblika iskazivanja.

U svakom sluaju, zabavljanje u diskotekama predstavlja vrlo

rairenu aktivnost u slobodnom vremenu mladih.22 U istraivanju

Vrijednosti i vrijednosne orijentacije mladih (1982) autora ulig, Fanuko

i Jerbi nije se inzistiralo na tome kako mladi provode slobodno vrijeme

21 Slino zakljuuje i Casellati (1996, 60). 22 U naim okvirima uoava se nedostatak istraivanja koja bi vie govorila o tom specifinom nainu koritenja slobodnog vremena mladih, te je on uglavnom samo fragmentarno zastupljen u nekim istraivanjima.

38

niti koje funkcije ima slobodno vrijeme u njihovu ivotu. Prije svega se

nastojalo istraiti vrijednosti slobodnog vremena koje su mladi

uspostavili. Pod vrijednostima slobodnog vremena razumijevale su se one

vrijednosti koje u svijesti ispitanika/ca operiraju kao ciljevi koji se

nastoje postii u slobodnom vremenu ili kao kriteriji koji se koriste pri

izboru aktivnosti ili naina provoenja slobodnog vremena ili kao opi

zahtjevi koji se postavljaju u odnosu na slobodno vrijeme. Samo

postojanje, znaenje i stupanj prihvaanja, odnosno odbacivanja

pojedinih vrijednosti autori su nastojali utvrditi preko elja ili ciljeva koji

se ele postii u slobodnom vremenu, tretirajui ih kao manifestne

varijable vrijednosti. Na rang ljestvici provoenja slobodnog vremena na

prvom se mjestu nalazi elja - sluati ploe koje vole, zatim slijedi -

mnogo putovati, uivati u svakom trenutku slobodnog vremena,

posjeivati prijatelje i primati posjete, itati vrijedne knjige, aktivno se

baviti sportom. Sedmo mjesto dijele elje posjeivanja sportskih

priredaba, diskoteka, zabavnih priredaba, festivala i spektakla itd. (ulig i

dr., 1982, 67-68). Dakle, elja za provodom u diskoteci percipirana je od

mladih kao poeljna aktivnost u okviru provoenja slobodnog vremena.

Iliin je u jednoj drugoj analizi poduzorka mladih, koji ini 468

ispitanika/ca u dobi od 18 do 30 g. ivota, pokazala kako u dokolici

mladih prevladavaju aktivnosti ija je prvenstvena funkcija zabava,

razonoda i rekreacija, dok se intelektualno i kreativno zahtjevnijim

aktivnostima bavi razmjerno mali broj ispitanika/ca (Iliin, 1999, 21-44).

39

Sline trendove biljee i talijanski autori u empirijskim

istraivanjima iz polovice 90-ih godina 20. stoljea.23 Ipak, ne bi bilo

primjereno definitivno zakljuivati o liku tipinog/e posjetitelja/ice

diskoteka u Hrvatskoj. Kao da se on, naime, jo uvijek profilira.

Uostalom i nai ispitanici/ce veinom (59.6%) smatraju kako ne postoji

neki poseban tip ljudi koji redovito odlazi u diskoteke i koji je po neemu

prepoznatljiv, na primjer po odijevanju, minkanju, plesu itd.24

Stoga u stvarnom ivotu diskoteka jo uvijek nemamo artikuliran

tip diskomana. Ako ga ne specificiraju neki od navedenih elemenata

ivotnog stila (odijevanje i drugi), onda njegov cjeloviti imid niti odaje

stil alternativnog ivota mladih niti ga deklarira kao osobenjaka,

izoliranog ili asocijalnog tipa. Moda ona neznatna manjina (do 10%)

nasluuje svojevrstan minkerski tip mladih, koji slua odreenu glazbu

i koji se ponaa na odreen nain (odijeva i sl.).25

U modernom poimanju diskoteke glazba je liena govornog

jezika. Ona posjeduje vrlo snaan ritam, te jednostavnost u konstrukciji

uz izraen osjeaj za boje i zvukove. Glazba i svjetlo, kao drugi disko

element, sada su u funkciji oslobaanja zarobljenih percepcija iz 23 Torti biljei poveanje posjeenosti diskoteka izmeu 1992. i 1996., u rasponu od 60 do 66% (1997, 214). Sline rezultate u tom razdoblju dobivao je i IARD u svojim istraivanjima (Lavalli, 1993). 24 Zanimljiv je empirijski podatak iz 1998. godine, prema kojem 8.9% od ukupnog broja ispitanih smatra kako se tipian diskoman u nas moe odrediti malograaninom i minkerom (s=3.28). 25 Zapravo, rezultati kvalitativne analize, iji je cilj bio registrirati temeljne elemente ivotnog stila ispitanika kao kljune initelje njegova cjelovitog imida, upuuju interpretaciju u tom smjeru.

40

najskrovitijih kutaka svijesti mladih ljudi (Panzacchi i Degiuli, 1996,

294). U tom kontekstu vrlo vana postaje osoba DJ (disko jockey), te

umjenost njegove magije stvaranja, miksanja i proizvoenja glazbe.

Time on postaje novi spiritualni voa mladih i moderni arobnjak

(Mos, 1982, 80-107).

DJ kreira poseban oblik komunikacije s mladom publikom, a

proces se odvija u arobnom, sinkretskom jedinstvu potrage za nekim

drugaijim oblicima (drutvenog) iskustva i (drutvene) pripadnosti. On

osjea svoju publiku i pokree ju pomou skrivenih, suptilnih

mehanizama, za koje pretpostavljamo kako djeluju na homeopatskoj

razini. Sama moderna homeopatska ili imitativna magija zasnovana je na

principu asocijacije ideja, odnosno zakonu po kojem slino proizvodi

slino (Frazer, 1995, 11-37).

Elemente disko atmosfere nai ispitanici/ce (iz 1998.) odreuju

znaajnim, ali ne u podjednakoj mjeri. Tako im je najbitnija glazba

(37%), zatim ples (21.4%), potom zvuk (13.1%), pa svjetlo (10.1%).26

Dakle, glazbeno-plesna varijanta najznaajnija je kombinacija prisutna u

vie od polovice tada ispitanih mladih.

Onih kojima je glazba u diskoteci naelno idealna i savrena,

pronali smo 39.5%, a onih kojima je disko glazba preglasna i prejaka, pa

stoga biva nerijetko ak i izvorom stresa, pronaeno je 27.6% u

istraivanju iz 1998. Ostali o glazbi tvrde (as=2.24; sd=1.51):

ima halucinirajuu mo (9.6%)

26 U ovoj je distribuciji aritmetika sredina svih rezultata as=2.97; dok je sd=1.43.

41

hipnotizira ga (8.9%) zbog nje se osjea high (7.6%) ovisi o DJ-u ili o njegovom raspoloenju (4.5%).

Veina mladih (77.9%) uestalije plee u diskotekama.27 Navode sljedee

razloge:

plee, jer je zato i doao u diskoteku (34.4%) jer intenzivno osjea ritam i glazbu (19.3%) jer plesom sva negativna energija izie iz njega/nje (11%) plee do iznemoglosti, ko lud (4.9%) jer je ples umjetnost (2.5%) jer se tada osjea posebno erotino (2.3%) jer to ne moe svatko izvoditi (1.9%) plee kad je pijan/a (1.7%).

Dodue, nai ispitanici/ce nisu neki maratonci u disko plesanju, jer ih

41.3% tvrdi kako mogu plesati due od dva sata bez prestanka.28

27 Onih koji rijetko pleu, jer vole samo promatrati i uivati u plesu drugih, pronali smo 13.7%, dok nekolicina mrzi svoj vlastiti jezik tijela i pokreta (2.9%), a neke ples u diskoteci podsjea na divljake (2.5%). Ostali ili nisu htjeli odgovoriti (0.5%) ili tvrde kako pleu samo ponekad (2.5%). U cjelovitoj distribuciji: as=4.76, sd=2.52. 28 Od tog broja, naime, njih 16.2% moe plesati do 3 sata neprekidno, a 11.8% do 4 sata, 6.4% do 5 sati, a 5.8% moe plesati 6 i vie sati ili cijelu no (as=2.531; sd=2.511).

42

3.1. Motivacijsko - komunikacijska paradigma novih oblika disko

zajednitva

Ispitanici/ce u primorskim upanijama Republike Hrvatske nisu

bili jedinstveni u navoenju naj razloga zbog kojih su posjeivali

diskoteke (as=14.53, sd=7.03). Lista je tih odrednica poprilino iroka, pa

navodimo samo one koje se javljaju uestalije (u %):

diskoteku smatra prostorom za pranjenje nagomilane energije (22.2) tu mu/joj se prua bezbroj mogunosti upoznavanja novih ljudi (11.5) to je javno mjesto na kojem se plee, da bi bio vien/a (10.9) to je idealno mjesto za uivanje u glazbi (9.3) to je idealno mjesto za uloviti curu ili deka (7.8) itd.

Talijanski istraivai29 zakljuivali su slino kao i mi u ovom

istraivanju, kako se meu glavnim motivima posjeivanja diskoteka

kristaliziraju tri najvanija: ljubav prema glazbi i plesu i elja za njima,

mogunost novih poznanstava, te mogunost izbora prijatelja. elja za

plesom u diskoteci naglaenija je kod enske populacije, dok muki

ispitanici preferiraju upoznavanje suprotnog spola, zakljuuje Torti na

temelju svojih istraivanja (Torti, 1997, 218).

29 Radi se o rezultatima istraivanja, koje su Talijani obavili metodom intervjua u pokrajini Emilia-Romagna meu 1500 studenata/ca. Od tog broja, njih 75.5% posjeuje diskoteke, a 55.1% odlazi tamo kako bi sluali uivo glazbene koncerte i da bi se druili s prijateljima. Na pitanje, kako im se svia disko (prostor, vrsta glazbe), 11% je oduevljeno, 22.8% jako se svia, a 47% odgovara kako im se prilino svia (Torti, 1997, 217).

43

Kod nas, u Hrvatskoj, ene (85.7%) apsolutno prednjae pred

mukarcima (68.7%) u uestalosti plesanja u diskoteci (hi=12.833, df=1,

C=0.00034).30

Analizirale smo detaljnije odnos mladih prema diskoteci kao

(drutvenom) fenomenu, pa smo razvrstale ocijenjene tvrdnje ispitanika

(na Likertovoj ljestvici), prema pripadajuim vrijednostima aritmetikih

sredina (as), s ciljem grupiranja pojedinih skupina koje se homogeniziraju

s obzirom na stupanj prihvaanja pojedinih tvrdnji.31

Tvrdnje ispitanika/ca o vlastitom odnosu prema diskoteci, koje mladi

najintenzivnije prihvaaju (1998.)

NAJPRIHVAENIJE TVRDNJE

ARITMETIKE SREDINE (as)

STANDARDNE

DEVIJACIJE (sd)

DI32 javno je mjesto na kojem se plee, da bi bio vien 3.78 1.04 DI prostor je za pranjenje nagomilane energije 3.76 1.15 prua bezbroj mogunosti upoznavanja novih ljudi 3.61 1.07

u DI se osjea slobodniji, oputeniji i sl. 3.12 1.16

u DI je mogue provocirati druge 3.10 1.28

DI je idealno mjesto za uivanje u glazbi 3.09 1.27

DI je idealno mjesto za uloviti curu ili deka 3.05 1.22

30 hi = hi-kvadrat test je praktian test koji moe osobito posluiti onda kad elimo utvrditi odstupaju li neke dobivene (opaene) frekvencije od frekvencija koje bismo oekivali pod odreenom hipotezom (Petz, 2004, 249). 31 Meu najprihvaenije tvrdnje svrstale smo one koje imaju najvie prosjene vrijednosti (as), a najslabije prihvaene su one tvrdnje koje imaju najnie vrijednosti aritmetikih sredina (as). 32 DI = diskoteka

44

Disko prostor u funkciji je povezivanja jedne grupe istomi-

ljenika. To je odreeno mjesto okupljanja. Tu se mladi sastaju i na

relativno prepoznatljiv nain odijevaju, koriste karakteristian govor,

artikuliraju meusobno sve one komponente koje e u konanici proiz-

vesti uinak okupljanja s motivom zajednikog provoenja slobodnog

vremena ili nonog vremena uope. Tako je jedna od potencijalnih

konstanta: biti istih/slinih godina, ali i biti razliit, jer svaka je osobnost

suvina. Grupa istomiljenika u diskotekama postaje pojmovnim supstra-

tom primarnoj grupi istomiljenika.

Zanimljiv je analitiki slijed koji se u interpretaciji moe pratiti.

Analogno navedenim skupinama, poznato je da ve od davnih vremena

funkcioniraju drutvene grupe primitivnih drutava u kojima je in

inicijacije i prijelaza potvren mogunou ravnopravnog pripadnitva

odreenoj ratnikoj skupini (Andreoli, 1993, 316). U metropolama se

dogaaju okupljanja koja poprimaju obiljeja slina onima u magijsko

religijskim obredima. Sada su to novi, mladi ratnici metropole. S jedne

strane oni, a s druge oni koji znaju, javnost. Izgleda da je svijet odraslih

u pohranjenim strukturama svoga kolektivno-mitolokog pamenja

prihvatio za gotovo postojanje tabua o osobnoj slabosti u dekodiranju tih

znakova noi koje mladi tako usrdno odailju. Njihove grupe su vie nego

oito grupe silne i bogate simbolike, ritualnog izraaja s osjeajem visoke

ekspresivnosti. U diskoteci stvarnost zadobiva nove vremenske i

prostorne dimenzije. Zanimljivo je stoga promotriti tvrdnje mladih o

njihovu odnosu prema diskoteci.

45

Tvrdnje ispitanika/ca o vlastitom odnosu prema diskotekama, koje mladi osrednje prihvaaju (1998.)

OSREDNJE PRIHVAENE TVRDNJE

ARITMETIKE SREDINE (as)

STANDARDNE DEVIJACIJE (sd)

u DI ima intenzivan osjeaj druenja 2.86 1.15 trenutano je moderno ii u DI 2.78 1.16 trenutano je ir ii u DI 2.70 1.18

voli avanture i sve to je vezano uz rizike, a to je DI 2.56 1.27

DI je oblik bunije kune zabave 2.54 1.20

sve je u DI privlano i atraktivno 2.50 1.10

boravei u DI, ima osjeaj da pripada nekoj zajednici 2.48 1.13

DI je mjesto za iskljuivo provoenje slobodnog vremena 2.45 1.14

DI je mjesto okupljanja, nakon kojeg se ide dalje 2.31 1.11

DI atmosfera je kao magija 2.28 1.11

odlazi u DI samo iz navike 2.22 1.02

DI voli zbog ljepote i sklada prostora 2.13 1.02

svia mu se to je tamo u centru panje 2.11 1.14

Suvremeno vrijeme nalae i nova semioloka prepoznavanja

grupe mladih. Tako ona i dalje zadrava primarne funkcije u procesu

stvaranja integracije, no radi se o integraciji iji je krajnji cilj formiranje

to kvalitetnije percepcije. Grupa je sada u funkciji i nije vie sama sebi

svrhom, ve postaje svojevrsni katalizator u procesu stvaranja

jedinstvenih osjeaja i dogaaja. To su, nesumnjivo, kod naih mladih:

modernost, avanturizam, privlanost, bunost, pripadnost, sklad, ljubav,

ljepota. Grupa diskomana oivljuje zahvaljujui drutvenim injeni-

cama novog reda i sasvim novog znakovlja, te se sada, pored kljune

46

rijei socijalizacija, teoretiziranje ravnopravno iri na nove semantiko-

semiotike horizonte.

Konaan proizvod oitava se u udesnoj i znakovitoj projekciji

novog bio-anorganskog spoja tijela i stvari, ritma i svjetla, zvuka i

tjelesnosti. Semioloki novum obiljeen je, dakle, visokom korelacijom

psihikog i tjelesnog. Fiziki prostor diskoteke nalae se kao

prepoznatljivo mjesto tjelesnosti, novoga dijaloga tijela. Na taj se nain

promovira jedan od najznakovitijih kulturnih novuma iji su izravni

tvorci upravo mladi.

Novonastala (disko) metamorfoza snano zahvaa dimenziju

tjelesnosti, potirui njezinu poznatu fizionomiju i scenografiju, jer tijelo

sada slui kao prijevozno sredstvo na putovanju prekoraenja granica. U

ovom kontekstu ples postaje novim semiolokim pronalazitem. Ples

postaje primarna aktivnost uz pomo koje JA trai kolektivnu agregaciju.

Dakle, sve se skladno razlae u suprotnosti s tradicionalnim analizama

vremena i uloga mladih. Sve ono to je bitno biva usmjereno prema

oblicima neverbalne komunikacije, u naznaenom smislu, poloaju i

gestama.

Vreg istie kako su se dosadanje teorije komunikacijske

interakcije mahom gradile na pretpostavkama simbolikog interakcio-

nizma, te na Habermasovoj teoriji komunikacijske akcije. Tradicionalne

teorije isticale su pritom procese konsenzusnog sporazumijevanja,

istovremeno nedostatno posveujui pozornost disjunktivnim i

konfliktnim procesima. Tako se nova paradigma temelji na pretpostavci

kako je komuniciranje oblik strateke interakcije koja sadri dva

47

proturjena procesa: proces pribliavanja, konjunkciju dviju linosti,

dvaju identiteta i proces udaljavanja, disjunkciju dviju linosti, odnosno

uvanje dvaju identiteta, vlastitog interesa i nadmoi (Vreg, 1998, 18).

Pretpostavile smo da je model takve komunikoloke paradigme odriv i

na mikro primjeru diskoteke.

Ako, naime, poemo od definicije kako je komunikacijsko

djelovanje sloen, ali kontinuiran interakcijski proces u kojem komuni-

kator pokuava utjecati na komunikacijskog partnera, kako bi ovaj

prihvatio predloene stavove i obrasce ponaanja (Vreg, 1998, 18),

moemo pretpostaviti i da je disko prostor u kojem se ne odvija klasina

interakcijska komunikoloka interakcija. Na planu nekakve nove semio-

tike, on je ipak plodno i zahvalno tlo komunikolokog mikroprostora.

Dalje smo pretpostavile da komunikacija ukljuuje uporabu

simbola, pa je ona tim laka to je znaenje simbola ujednaenije. Budui

da mladi esto pridaju drukija znaenja istim simbolima, Reardon to

smatra najveim izazovom komuniciranja meu ljudima (Reardon, 1998,

14). Odreena skupina ve samim dolaskom na jedno odreeno

zajedniko mjesto, kao npr. u diskoteku, posjeduje apriornu

komunikoloku motivacijsku istoznanost, koja se kasnijim boravkom

empatiki razgrauje, pretvarajui se u prepoznavanje ili odbijanje, koje

je zapravo komunikoloki sinonim.

Vreg tvrdi kako je primjerenije shvaanje komunikacije u

svojstvu ublaivanja napetosti koja se manifestira kroz socijalno

nestrukturiranu angairanost, kompetitivnost, entuzijazam, frustriranost,

agresivnost, neurotinu ili normativnu devijantnost. ivot se realizira kao

48

niz reakcija na stres koji je rezultat visokog stupnja napetosti unutar

ovjekove okoline. U tom kontekstu komuniciranje ini proces u kojem

se razliite napetosti prenose meu skupovima razliitosti, te

obuhvaaju kodiranje i dekodiranje. Pri samom prijenosu prvotna

razliitost i njezine napetosti ostaju relativno nepromijenjene i takve

dolaze do primajueg sustava (Vreg, 1998, 32).

U naznaenom komunikolokom okviru diskoteka se artikulira

kao specifian komunikacijski prostor u kojem djeluju sve spomenute

sloene osobitosti koje se prepliu jedna s drugom, odbijaju, privlae,

suprotstavljaju, usuglaavaju ili pak ostaju u sukobu (konjunktivni i

disjunktivni procesi). Na koncu, komunikacijski konteksti obuhvaaju i

sve oblike neverbalnog komuniciranja koji ukljuuju mimiku, pokrete,

glasove, fiksiranje pogledom, mirise itd. (Vreg, 1998, 66).

Vreg smatra da su jezine radnje uvijek povezane s konkretnim

socijalnim procesima i da nisu usamljene ni apstraktne. Zato ih uvijek

nastojimo razumjeti samo u njihovu kontekstu, a kontekst, prema autoru,

ima osobnu i drutvenu dimenziju (Vreg, 1998, 74). Upravo nam se

kontekstualizacija inila vrlo vanom za interpretaciju i analizu naih

istraivakih rezultata. Nastojale smo razmiljati o pomanjkanju

komunikacije u diskoteci, odnosno o motivima dolaska na mjesto koje ne

iziskuje verbalni oblik komunikacije. Verbalna komunikacija je u

diskoteci inae znatno smanjena i zbog posebnosti prostornog okruja -

buke, glasnosti i svjetlosnih efekata. Spomenuta kontekstualizacija

usmjerava nas na zakljuivanje o ispreplitanju nekakvih drugaijih

drutvenih znaenja: otuenosti, bijega, elje za izolacijom i dr.

49

Zauujue je kako u diskoteci sve vie izostaje dodir kao bitna

komponenta meusobnog komuniciranja. Ako je uspostavljeni osobni

kontakt potvren komponentom dodira, time se izravno akumulira

komunikacijski uinak. Tako se i na neizravan nain daje potvrda, privola

ili pristanak na traenje komunikolokog partnera s druge strane. Dodir,

dodue, znai prijateljsku povezanost s partnerom/icom, prodor u njegovo

ili njezino psiholoko, kognitivno i emocionalno podruje. Intimnost

komunikacije poveava se dodirom, a time i njezina uvjerljivost (Vreg,

1997, 112). No, kako onda tumaiti gotovo potpuni izostanak takvog vida

komunikacije u diskoteci? Jedino i iskljuivo uoavanjem predominacije

vizualnog i zvunog, sukusa intenziteta boja, pokreta, kretnja, dakle

hipertehnologiziranog dodira primjerenoga kraju 20. st.

Uputajui se u teoretiziranje, ini se nunim uputiti na teoriju

komunikacije u sklopu teorije sistema. Samo znaenje komunikacije

artikulira se iskljuivo kroz postojanje razlike prema ostalim mogu-

nostima. Tako komunikacija odabire neto iz svog aktualnog konteksta,

koji se upravo aktualizira tom selekcijom i tako iskljuuje druge

mogunosti. De Berg analizira komunikaciju, koja prema Luhmannu nije

razmjena objektivno danih informacijskih jedinica, nema fiksnih

znaenjskih kvantova koje govornik moe prenijeti, ve se znaenje

konstituira kroz komunikaciju. To se dosljedno nadaje iz ocrtane

smisaonosti komunikacije, koja se sastoji u tome da je komunikacija

procesuiranje smisaonih selekcija, tj. selekcija koje smisao ili znaenje ne

nose u sebi, ve ga postiu preko razlike prema ostalim iskljuenim

mogunostima. Koje mogunosti tada komunikacija negira, jedino je

50

pitanje same komunikacije, tj. razlike nikada nisu prethodno zadane,

nikada nisu tu prije komunikacije, nego su uvijek kontingentni ostvaraji

samoga komunikacijskog procesa. Ili, u Luhmannovoj lakonskoj formu-

laciji: Komunikacija ne priopuje svijet /mitteilen/, ve ga dijeli

/einteilen/ na ono to priopuje i ono to ne priopuje (Luhmann prema

De Berg, 1996, 156).

Najslabije prihvaene tvrdnje mladih ispitanika/ca o njihovu odnosu prema diskotekama (1998.)

NAJSLABIJE PRIHVAENE TVRDNJE

ARITMETIKE SREDINE (as)

STANDARDNE DEVIJACIJE (sd)

uiva kad ga drugi posjetitelji provociraju 1.45 0.86 DI je mjesto na kojem e uspjeno izgraditi vlastiti identitet 1.57 0.82 voli izazivati nered, a to je lako izvesti u DI 1.64 0.93

nema nikakav odnos niti stav o DI 1.68 1.37

jedino se u DI osjea uravnoteeno 1.75 0.88

voli se praviti vaan, to moe u DI 1.79 0.95

DI je najbolje mjesto za razgovor s drugim ljudima 1.92 1.03

U motivacijskoj analizi neki autori potenciraju one analitike

momente koji vjerojatno (prema istraivakim hipotezama), rezultiraju

nezadovoljstvom, frustracijama, osjeajem beskorisnosti i slinim

psiholokim stanjima (Andreoli, 1996, 168). Skupina pojedinaca (u

diskotekama) moda figurira kao zbroj odvojenih psihikih stvarnosti.

Njihov zajedniki put oslobaanja i progovaranja o unutarnjim

iskustvenim horizontima stvara neke nove koherentnosti. To je

51

istovremeno nova alternativna (hipotetska) dimenzija koja grupu naih

ispitanika/ca dri na okupu, kao novi socijalizacijski input.

Upravo takvu empirijsku argumentaciju nalazimo u dijelu naih

istraivakih rezultata (iz 1998., vidi tabelu 3).

Evidentno je kako se na motivacijskoj razini podrutvljavala

slika disko fenomena kao prostora u kojem mladi posjetitelji najradije

trae drutvo ili ele sami biti vieni. Mjerei motivacijsku orijentiranost

prema diskotekama, s obzirom na stupnjeve pozitivnog afiniteta prema

njima kao prostorima none zabave, mogue je zakljuivati sljedee.

Najprihvaenije su bile one percepcije ispitanika/ca koje su diskotekama

u Hrvatskoj davale pozitivno drutveno znaenje. Najslabije su

rasprostranjene bile one percepcije diskoteka koje su se identificirale s

tvrdnjama da mladi ne vjeruju u politiku niti u religiju, ve samo

vjeruju u diskoteke.

Pretpostvaile smo da su komunikacijski medijatori u diskoteci

kao drutvenom mikroprostoru ples i glazba. Tako orijentirana hipoteza

potvrena je u znaajnom obimu.33 Naime, meu elementima disko

atmosfere, kao to smo ve naglasili, posebno se znaajnom iskazivala

glazba (37%), a nakon nje ples (21.4%). Plesni obiaji sa svojim jakim

uporitem u kolektivnim sadrajima spremno otvaraju brojne

mogunosti izriaja individualne kreativnosti.

33 Veliine hi kvadrata (hi), kojima smo ispitivali znaajnost postojanja razlika unutar pojedinih distribucija, upuuju na to da su uglavnom nulte hipoteze bivale prihvaene. Vrijednosti hi meu ilustriranim rezultatima relativno su niske (blizu nule) i od njih su vee tabline vrijednosti (na razini znaajnosti od 5%).

52

Svjetlo i zvuk bili su daleko marginalniji.34 Na drugom mjestu (u

glazbenom mjernom instrumentu), vie od treine ispitanika/ca (39.5%)

tvrdi kako je disko glazba idealna, ak savrena. Osim toga, veina

ispitanika/ca ili njih gotovo 80% aktivni su plesai/ce (u plesnom

mjernom instrumentu), jer tvrde kako uestalo pleu u diskoteci, zbog

ega su i doli (34.4%) ili pleui intenzivno osjeaju ritam glazbe

(19.3%) ili zato to ele da im ples oduzme svu negativnu energiju

(11%).35 to se tie dimenzije plesa, najprihvatljiviji model interpretacije

ponudila je Douglas, navodei kako institucije esto koriste argumente

rizika kako bi imale kontrolu nad neizvjesnim ljudskim ponaanjem, ali i

da bi uvrstile norme i olakale njihovu koordinaciju. Zapravo, prema

drutvenoj teoriji rizika dolazi do stabilizacije dominantne granice

morala (Douglas, 1991, 121).

U literaturi je mogue pronai definiciju diskoteke kao

svojevrsne enterotipije. Kroz povijest je, naime, svaka kultura

proizvodila svoje enterotipije i svaka je od njih, u razliitim vremenskim

etapama, odgovarala razliitim kriterijima. Jo od davnina barovi

klubovi i druga slina mjesta odravanja plesova posjedovali su razliite

funkcije i profile s obzirom na dominantan kulturoloki model u

razliitim povijesnim razdobljima i drutvenim situacijama. Tako su se

34 U ukupnoj distribuciji as=2.97, sd=1.43. 35 Redoviti posjetitelj/ica diskoteka u primorskim upanijama Republike Hrvatske nije bio tinejder ili tinejderica, prema svojoj dobnoj karakteristici. To su uglavnom mlade ene, starije od 19 godina, zatim one koje u vrijeme istraivanja nisu bile zaposlene, jer su studirale ili ekale posao. Veina ih ima srednjokolsko obrazovanje, slino kao i njihovi roditelji (oevi i majke).

53

na selu zabave odvijale u polju, pa nije postojala nikakva razlika izmeu

radnog mjesta i mjesta ivljenja. Tek se s dolaskom rock glazbe ples

odvaja od posla i postaje osobnim izborom pojedinca, a plesne figure i

forme inzistiraju na oputenosti i eliminaciji bilo kakvih starih normi i

pravila. Sama mjesta odravanja plesova sele se iz grada u nenaseljena

podruja i industrijske zone (Torti, 1997, 120).

Za razliku od zabave, igra je uvijek imala neki odreeni slijed,

smatra Martini. Autorica tvrdi da je u igri sadran cilj, ona tei

ispunjenju, postizanju odreenog rezultata, dok je u zabavi osnovno

oputanje, psiho-fizika relaksacija (Martini, 1997, 75).

Slino razmilja i Huizinga koji igri, definirajui je, pridaje vrlo

iroko smisleno znaenje. Igru oznaava kao slobodnu akciju koja se ne

doivljava ozbiljno. Ona se ujedno smjeta odvojeno od obinog ivota,

orijentira se prema poticanju drutvenih odnosa koji su esto zastrti

ozrajem mistike, ili pak u drugoj krajnosti, parodije, to jo vie istie

distinkciju od realnosti. Igra iskljuuje neproduktivnu zabavu, dok prave

i iste igre postaju temelji i initelji kulture (Huizinga, 1973, 13).

Mogue je, prema tome, da se u diskoteci zbiva dijelom

stvaralaka, nesputana igra katarzinog i terapijskog djelovanja. Prostor

diskoteke pretvara se tako u veliki terapeutski prostor, gdje se za cijenu

ulaznice nastoji dobiti psihofiziko iscjeljenje, barem i samo na nekoliko

sati.

Zabava postaje nezamjenjiva u utvrivanju dominantnih i rubnih

vrijednosti jednog drutva. Karnevali, maske, zabava, ples - odreivali

su i uvijek iznova propitivali granice prekraja, tj. doputenoga. Nered

54

zabave od pamtivijeka je posjedovao snaan ljekovit homeopatski uinak

u funkciji apsorpcije i olakavanja napetosti. Zabava i ples esto su u

dugoj ljudskoj povijesti bili predmetom sankcija, uglavnom zbog

nesputanog prihvaanja slobodnog susreta tijela u ritmu glazbe. Prednost

su zadobivale emocije i zanos, eros, u opreci s monotonim ivljenjem u

svakodnevnoj koloteini misli i djelovanja.36

Ples je, dakle, primarna komunikacijska, ali i semiotika spona.

Mladi doivljavaju ples kao sustav znakova ili kao bogatu mapu simbola

ili kao zahvalno sredstvo oblikovanja i ekspresije nekog sadraja. On

zauzima posebno mjesto u procesu udvaranja, koje postaje specifian

odnos meu mladima.

Ako kulturu doivljavamo kao manje - vie jasan skup

kodificiranih pravila ponaanja, gotovo su sve kulture jednoglasne u

postavljanju nekih prekrajnih granica. Sociolozi i antropolozi odavno su

prepoznali to vrijeme i prostor doputenoga (Eliade) kao svojevrstan

zrakoprazan prostor. ivo tkivo drutva opire se postavljanju

ogranienja, pa se stvaraju zrakoprazni prostori i vertikale, koje

omoguuju ispunjenje elja i pomicanje granica doputenoga. Upravo

tako diskoteke postaju idealna mjesta za pomicanje granica svjetova,

vremena i prostora. Taj svijet odijeljen je prostorno i vizualno, stilom i

ponaanjem mladih - i to onih mladih koji su u potrazi za novim

iskustvenim doivljajima. Oni tragaju zapravo za stapanjem mate i

36 Na vanost plesnih dimenzija neposredno upuuju rezultati jednoga talijanskoga istraivanja, po kojem ak 83% posjetitelja/ica u diskoteke zalazi iskljuivo zbog plesa, 68% da bi se susrelo s ljudima, 60% zbog glazbe, a 16% da bi pronali partnera, dok je samo 9% tu zbog seksualnih avantura (Zotti, 1996, 180).

55

stvarnosti u jednost, koje postaje smislom zajednitva, istovremeno

odvojenog i udaljenog. Radi se o zahvalnom i kreativnom, uzajamnom

procesu samoostvarenja.

3.2. Planiranje provoda: oekivanja, izazovi i zablude

Ma koliko se to na prvi pogled inilo, posjeti diskotekama ni u

kojem sluaju ne spadaju u aktivnosti stihijske naravi, a ponajmanje u

one koje se odvijaju bez ikakva smislena plana. Tako se ve poetkom

tjedna radi na briljivoj izradi sheme posjeta diskoteci. I u tom, prividno

neorganiziranom, rastresenom ivotu mladih, kristalizira se plan kao

shema iskoraka iz koloteine i svojevrsnog protesta prema dnevnim

rutiniranim, uvijek istim (kolskim ili studentskim) abloniziranim

aktivnostima.

U toj prustovskoj potrazi za izgubljenim vremenom i prostorom

stvara se odluka o odlasku u diskoteku. To postaje dio velikog rituala i

bijega iz svakodnevne ivotne monotonije. Akumulirani osjeaji

nezadovoljstva, frustracije i beskorisnosti bivaju sublimirani preoku-

pacijom oko izrade preciznog plana provoda. Nai ispitanici/ce u

Hrvatskoj iz 90-ih godina dvadesetog stoljea, imali su obiaj nakon

boravka u diskoteci otii na neko drugo mjesto i nastaviti u slinom

raspoloenju zabavu (tzv. afterhours). To je radilo vrlo esto njih 16.6%,

56

ponekad 40.5%, a eljelo bi ubudue njih 9.6% (m=2.52, s=1.12). Ostali

to do sada nisu radili, ali ne znai da ne bi htjeli ili mogli.37

Shema provoda sada prerasta skuene svjetove i izrasta u pravi

izazov, traganje, dio velike avanture. Stoga se neka udaljena diskoteka i

ini toliko primamljivom, bez obzira na njezine slinosti s bilo kojim

lokalnim klubom ili javnim prostorom. Zanimljiva je upravo zato to je

udaljena od mjesta stanovanja i to joj daje posebnu dra. Novi prostor,

novi ljudi, nove mogunosti. Interesantno je, na primjer, da je treina

(34.2%) naih ispitanika/ca iz 1998. smatrala kako bi diskoteke trebalo

obvezno graditi izvan gradova i urbanih centara, dok je drugoj treini

(34.5%) bilo sasvim svejedno gdje e se diskoteke nalaziti. Oni preostali

(27.2%) ele vidjeti svoju diskoteku u centru grada.38

Pripreme koje prethode odlasku u diskoteku, vonja do zadanog

cilja, komunikacija koja na putu moe izroditi i oblikovati neke daljnje

postupke i odluke, takoer su vaan dio strategijskog plana. Misli su

uzburkane, zaokupljene izgledima za nova poznanstva i dobar provod.

Sve zajedno odvija se pod okriljem noi, koja je nezamjenjiva u pruanju

osjeaja prisnosti, stvaranju novih mogunosti, pomicanju granica.

Krippendorf istie kako je mogunost da se nekamo otputuje vrlo

znaajna, iz razloga to se sama svakodnevica moe lake podnositi samo

ako postoji i mogunost da se od nje pobjegne. Sve zajedno, trebalo bi

37 Montecchi pie o fenomenu neritualiziranog transa metropole, koji povezuje trans u raveu i afterhour zabave, a karakterizira ga kao odreujuu elju za izlaskom iz obine svijesti koja postaje dominantna misao (Montecchi, 1996, 235-247). 38 U ovoj distribuciji as= 2.38, sd=1.27.

57

pridonijeti ozdravljenju i odravanju zdravlja tijela i duha. Autor

napominje kako nae drutvo projicira potrebe odmora prema vani, te je

polarizacija tu raditi i stanovati - ondje se odmarati postala razumljiva

sama po sebi (Krippendorf, 1986, 37). Odlazak u diskoteku tako je

primarno doivljen kao odmor i obnova, prvenstveno tjelesnih i duevnih

snaga koje su se potroile u svakodnevnom ivotu. Dolazi do

kompenzacije i drutvene integracije, jer je rije o putovanju s ciljem

nadoknade onoga to ovjeku nedostaje i ega se odrie u svakodnevnom

ivotu. To je protutea jednostranim zahtjevima radne sredine, kole ili

fakulteta. To je put ka slobodi i samopotvrivanju koje oslobaa od

obveza i onoga to se mora pa se konano moe uiniti ono to se eli. To

je otkrivanje i doivljavanje samoga sebe ili tek samo pronalaenje puta

do samoga sebe.

Uz raznorazne poetne impulse, glazba i ples postaju dodatnim

katalizatorima i pomau