SLIKA broj 3

SLIKA

Oblici kr��anske Oblici kr��anske duhovnostiduhovnosti

Susret s Isusom Susret s Isusom na �intina �inti

p. Toma Magda

Interni �asopis Baptisti�ke crkve Zagreb | Broj 3 | rujan 2012.

Svjetlana Mraz

Domagoj Malovi�

p. Zdenko Horvat

p. Dra�en Radman

Živjeti sada

Financijska sloboda

Pismo oca sinukojeg gubi

Bacite mreže ponovo

Razvoj vjere

www.bczagreb.hr | BC Zagreb 2

UVODNIK"A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogle-dalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospo-dina, od Duha." (2 Kor 3,18)

Zanimljivo je razmišljati o slikama drugih ljudi koje stvara-mo u našim glavama. William James je rekao:

Kad god se sretne dvoje ljudi zapravo ih je prisutno šestero…Tu su dvoje ljudi koji predstavljaju kako ti ljudi vide sebe,dvoje kako se vide međusobnoi dvoje koje ti ljudi zaista jesu

A, što je s crkvom? Svatko od nas ima neku sliku o njoj, a sve te slike se u određenoj mjeri razlikuju. Neke su bolje, a neke lošije. Nijedna nije savršena. Časopis SLIKA koji imate u rukama bavi se našom Baptističkom crkvom Zagreb, a samim time i sveopćim Tijelom Kristovim. Nadam se da će vas neki tekstovi ohrabriti, a neki izazva-ti na preispitivanje svoje vlastite slike o Tijelu Kristovom i svojoj ulozi u njemu. Želimo biti crkva u kojoj je svaki član uključen u rad prema darovima i talentima koje posjeduje. Mislim da još nismo ni blizu. Previše talenata je još uvijek zakopano negdje "na sigurnom". Božja riječ nam govori da se mi vjernici preobražavamo u sliku Gospodnju. Kako bi to sjajno bilo da bljesnemo u pu-noj slavi i sili Božjoj. Vjerujem da Bog to želi, a ako želimo i mi onda idemo u pravom smjeru. Moja molitva je da nam ova SLIKA pomogne na tom putu.Momir Blažek, urednik

2

INFOBaptistička crkva Zagreb Radićeva 30, Zagreb,

Nedjelja9:30 - Bogoslužje (glavna dvorana)11:30 - Bogoslužje sa simultanim prijevo-dom na engleski (glavna dvorana)Utorak18:00 - Molitveni sastanak (ured pastora)Četvrtak19:00 - Biblijske pouke (glavna dvorana)Petak19:30 – Molitveni za mlade (počinje 5.10.)Subota18:00 – Omladinski (počinje 6. 10. i održava se svake druge subote)

Pastor: Zdenko HorvatStarješine: Zdenko Horvat, Nela Mayer Williams, Željko Mraz , Davor Terešak, Ivan Vučetić Đakoni: Momir Blažek, Danijel Čeh, Željko Lovrec, Renata MagdalenićTajnica: Blaženka Merhaut – Bjelopavlović

UredČetvrtak: 10 – 12 sati, 14 – 18 sati i Tel.: 481-31-67, 098/173-047-05Web: www.bczagreb.hr e-mail: [email protected]

SLIKABesplatni časopis Baptističke crkve ZagrebUrednik: Momir BlažekLektura: Branka Riss, Maja HorvatSuradnici u ovom broju: Zdenko Horvat, Toma Magda, Petra i Filip Horvat, Svjetlana Mraz, Ivana Marić, Kristina Cesar Bjelopavlović, Filip Grujić, Iva Blažek, Željko Mraz, Dražen Radman, Domagoj Malović, Ivan Kivač, Blaženka Merhaut Bjelopavlović

Ostale baptističke crkve u Zagrebu

Baptistička crkva MalešnicaM. Matošeca 2Bogoslužje: ned. u 10:30

Baptistička crkva DubravaOporovečka 95Bogoslužja: ned. u 10:00 i sri. u 19:00

SLIKA | broj 3 | rujan 2012. 3

SLI

K - I

sus

Kris

t

4 Bacite mreže ponovo p. Zdenko Horvat8 Oblici kršćanske duhovnosti Momir Blažek14 Živjeti sada p. Toma Magda16 M. W. Smith u Zagrebu18 Intervju: Andrej Grozdanov20 Nismo bili sami Petra i Filip Horvat22 Susret s Isusom na Činti Svjetlana Mraz26 Aktivnosti mladih28 U Božjoj zaštiti Ivana Marić30 Ulaženje u sveti prostor Bill Hybels33 Skriveni izvori Kruh naš svagdašnji34 Samo reci riječ i tvoja će

beba oživjeti Iva Blažek37 Razvoj vjere Svjetlana Mraz40 Kršćanska odgovornost u

svijetu koji se mijenja Billy Graham45 Capetownski iskaz o

predanju46 Walter Rauschenbusch

p. Željko Mraz50 Nick Vujičić u Hrvatskoj52 Pismo oca sinu kojeg gubi p. Dražen Radman56 Neprekinuti lanac nemilosti Philip Yancey62 Johann Sebastian Bach64 Financijska sloboda Domagoj Malović66 Seminari u BC Zagreb

IZ SADRŽAJA



Poznat nam je osjećaj kad nas netko nagovara na novu akciju poslije fi jaska te kako nemamo volje za novi pothvat i najradije bi odustali od svega. Što bi nas trebalo motivirati u takvim trenucima? Isus je kod svojih učenika primijenio ''radnu terapiju''

P t j j ć j k d tkk g k ij lij

Bacite mreže ponovo

Evo nas na kraju ljeta, u razmišljanju o po-četku mnogih redov-nih aktivnosti. Jesmo

li se odmorili pa jedva če-kamo akciju ili nas je pauza učinila tromima, ulijenila i nemamo volju prihvatiti se posla. Možda se i nismo odmorili, jer život ne brine uvijek za naše potrebe, a obveze ponovo zovu.

Kako bilo, na početku uvijek dobro dođe poticaj, ohra-brenje. Kao i nakon dugotraj-nog i iscrpljujućeg služenja kada se pojavi umor i zasi-ćenje. Razmišljajući o tome kako nas motivirati za služe-nje na početku novog godiš-njeg ciklusa, shvatio sam da je Gospodin Isus u tome bolji od mene. Zato sam odlučio potražiti neki događaj ili mo-

tivacijski govor gdje Gospo-din djeluje na svoje učenike i to podijeliti s vama.

Dok sam čitao i razmišljao, donji tekst mi je zapeo za oko i duboko me dodirnuo. On ne sadrži teoriju motiviranja ili motivacijskih govora, već opisuje stvaran događaj kroz koji vidimo kako su Gospo-dinovi učenici bili pokrenuti

p. Zdenko Horvat


na rad onda kad nisu imali vo-lje za nešto takvo. Kako smo i mi Isusovi učenici, vjerujem da Njegova metoda može biti kori-sna i nama.

Navedeni događaj zapisan je u petom poglavlju Lukinog evan-đelja, od četvrtog do sedmog retka. No, čitamo i prva tri retka radi potpunije slike.

Luka 5:1-7

1Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Ge n-e zaretskog jezera.2Spa zi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ri-bari bili izašli iz njih i ispi-rali mreže. 3Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

4Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." 5Od-govori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju ri-ječ bacit ću mreže." 6Učini-še tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. 7Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Ribari profesionalci cijelu su noć lovili i nisu uhvatili ni jednu jedinu ribu. Kako su se osjećali poslije ovakve neuspješne noći u ribolovu? Što je Petru i ostali-ma prolazilo glavom? Ne znamo točno. Ali vjerojatno nešto od

onoga što svakom od nas pro-lazi kad ne uspijemo iako smo se trudili i dali sve od sebe. Na primjer, kad u crkvu dođu tri čovjeka na molitvu u utorak ili petnaest na službu u četvrtak. Kad u službi koje smo dio do-lazi do sukoba ili nam ne uspije evangelizacija. Kad bezuspješ-no nagovaramo druge da se uključe u neku službu ili da po-mognu oko nekog posla. Osje-ćamo se malodušno ili ljutito, možda i ogorčeno, ali svakako nemamo volje za nove akcije.

Što bi se u takvom trenutku očekivalo od vođe – tada Isu-sa, danas pastora, starješine, đakona, voditelja neke službe?

Da tješi i hrabri, potiče na ustrajnost, govori o Božjoj vo-lji. Možda da održi govor kako bi pokrenuo malodušne riba-re - vjernike na novu akciju, recimo ovim riječima: idemo dalje, vi to možete, nemojte dopustiti da vas to obeshrabri. Tome bi dodao nekoliko ''sve-tih'' izraza kao, Bog je s nama, treba vjerovati, sve je mogu-će onom koji vjeruje ili nešto slično. A na kraju bi potaknuo prisutne na odluku pozivom: krenimo na novi rad i žrtvu za Gospodina, u pobjedu za Nje-govu slavu!

Ako to dobro napravi slušate-ljima će se pokrenuti emocije, one će pokrenuti volju i može-mo ponovo djelovati. No, elan dobiven na takav način, kao i odluke donesene u tako ''na-brijanom'' stanju znaju stvoriti probleme. Kad nakon nekog vremena oduševljenje splasne nestane i volje za izvršenjem odluka. Pa osim što ne ustraju u služenju i ne ostvare rezulta-te, ljudi se još osjećaju i krivi-ma, a onda i jadnima.


Kad nakon nekog vremena oduševlje-nje splasne nestane i volje za izvršenjem odluka. Pa osim što ne ustraju u služe-nju i ne ostvare re-zultate, ljudi se još osjećaju i krivima, a onda i jadnima

„


S

2. 777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777

SSSSSSSSS

Iz gore navedenog događaja vidimo da Isus nije motivirao učenike na taj način. Nije podi-lazio njihovoj tjelesnosti. Nije ih usmjeravao na njihovo stanje, već na svoju riječ. Rekao je, "izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Mogli bismo reći da je primijenio ''radnu terapiju''.

Kako im se to činilo i što su mi-slili o Isusovom zahtjevu mo-žemo zaključiti na osnovu pr-vog dijela Petrovog odgovora: ''učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo''. Kao da je rekao ''to nema smisla, ali …'' Iako nisu izgovorili, učenicima je vjerojatno po glavi išlo nešto kao: čemu sad to, nije nam do ničega, ne može od toga biti ništa, kao da mi ne znamo lo-viti ...

Poznat nam je osjećaj kad nas netko nagovara na novu akciju poslije fi jaska te kako nemamo volje za novi pothvat i najradi-je bi odustali od svega. Što bi nas trebalo motivirati u takvim trenucima? Što Petar kaže u za-ključku svog odgovara? Na tvo-ju riječ idem.

Petar i ekipa ne bi odlučili po-novo baciti mreže-loviti ribu nedugo poslije potpunog neu-spjeha. Kad su krenuli ponovo ribariti nisu bili oduševljeni zbog toga, niti su vjerovali da će nešto uloviti. Išli su zbog Isusove riječi. Da Njemu ugode.

To je važno upamtiti, toga se sjetiti kad budemo bezvoljni, malodušni, kad nam je dosta svega. Da trebamo nastaviti zbog Isusove riječi. Ne mora-

mo nužno biti oduševljeni zbog posla koji trebamo obaviti, ili se tako osjećati u svakom tre-nutku dok radimo-služimo. Kao što ne trebamo osjećati krivicu ako se odazovemo na poziv za službu ili rad, a ne osjećamo se ushićeno, poletno.

U čemu je bit, što je važno? U temelju na koji se oslanjamo kad donosimo odluke i radimo. Koliko god motiviranost posti-gnuta poticanjem duševnosti u čovjeku donosila rezultate, ona je kratkotrajna, jer se oslanja na ljudsko.

Zato je važno oslanjati se na Božje, djelovati zbog Njegove riječi, to je duhovna motivaci-ja. Ona je trajna, jer Riječ Božja

neće nestati ni poslije mjesec dana, ni poslije godinu, nika-da. A ono što nam je oslonac i temelj djelovanja iz tog crpimo snagu za život i služenje.

Stoga predlažem da naša dnev-na molitva sadrži i jedan dio sli-čan ovome: ''Gospodine nauči nas oslanjati se na Tvoju snagu i Tvoju riječ, činiti zbog Tebe i Tvog poziva. Nauči nas okrenuti pogled sa sebe na Tebe. Čitati Tvoju riječ tako da nam bude izvor nadahnuća i snage, a ne samo pravila. Molimo to jer že-limo biti na pravom temelju, jer Ti želimo ugoditi''.

Znam da Božji načini nisu uvijek ono što očekujemo i što odgo-vara tjelesnom čovjeku. Vidjeli smo to i kod prvih učenika u opisanom događaju. Ali, njiho-vo iskustvo, kao i mnogih posli-je, svjedoči kako je ipak najbo-lje poslušati i slijediti Njegove upute - Riječ.


S

p. Zdenko Horvat, pastor Baptističke crkve Zagreb

Gospodine nauči nas oslanjati se na Tvoju snagu i Tvoju riječ, činiti zbog Tebe i Tvog po-ziva. Nauči nas okre-nuti pogled sa sebe na Tebe

Kad su krenuli po-novo ribariti nisu bili oduševljeni zbog toga, niti su vjerova-li da će nešto uloviti. Išli su zbog Isuso-ve riječi. Da Njemu ugode

„

„


Neupitno je da je svatko od nas u velikoj mjeri određen svojim druš-tvenim okruženjem.

Ono utječe na našu kulturu, stavove i oblike ponašanja. Utječe i na našu duhovnost. Svi mi promatramo kako ljudi oko

nas mole, na koji način pristu-paju Bibliji, kako se odnose pre-ma drugima... Od njih učimo, oni nas obogaćuju, ohrabruju i pomažu da rastemo. Mogu nas i ograničavati. Ukoliko se od sva-koga od nas traži da Bogu pri-stupamo na potpuno isti način

unatoč našim razlikama, netko će u tome proći bolje, a netko lošije. Netko će čak dovesti u pitanje vlastiti odnos s Bogom jer ga neće uspjeti doživjeti na isti način kao ljudi oko njega i to će ga pokolebati. Zamislite da ste osoba koja ne podnosi buku


Oblici kr��anske duhovnostiStolje ima su krš ani, u nastojanju da dosljedno slijede Krista, razvijali razli-ite oblike duhovnosti. Iako su na tom putu nerijetko radili pogreške, danas možemo u iti od njih, otkrivati bogatstvo Božje širine i postajati sli niji Isusu

Momir Blažek


S

i koja Boga najbolje doživljava u dugim, intimnim molitvama, a da u vašoj crkvi dominira glasno i dinamično slavljenje i istovremeno moljenje. Može i obrnuto. Zamislite da prštite od radosti i želite klicati iz sve-ga glasa, a vaše okruženje vam nudi samo tihe molitve i duge propovijedi. To što Bog u osobama oko nas djeluje na drugačiji način ne bi nas trebalo obeshrabriti. Tre-bali bismo biti zahvalni za ono što Bog već čini u našim životi-ma i istovremeno biti otvoreni za izgrađivanje i rast u onome što nam je manje poznato. Svatko od nas ima sklonosti, navike i područja u kojima se osjeća ugodno. Kada ih napu-stimo, osjećamo nesigurnost, zbunjenost i strah. Ti osjećaji nas sprečavaju u rastu jer rast

zahtjeva da iskoračimo iz vla-stite zone sigurnosti i iskusimo Boga na novi način.Richard Foster navodi šest oblika duhovnosti. Ne treba ih miješati s različitim denomina-cijama ili kršćanskim tradicija-ma. One nisu nešto po čemu bismo se trebali dijeliti. Na različitim mjestima u Bibli-ji istaknut je neki od tih oblika duhovnosti, a moguće ih je prepoznati i u Isusovom životu. Promatrajući Isusa u evanđelji-ma, može ga se vidjeti u različi-tim situacijama:

Vidimo Isusa kako se moli i kako naučava o bitnosti inti-mnog odnosa s Bogom (kon-templativna duhovnost).

Vidimo Isusa kako u pustinji, u borbi sa Sotonom, odolijeva kušnjama i naučava o važnosti čistoće srca (duhovnost sveto-sti).

Vidimo Isusa kako djeluje sil-nom snagom i moći te govo-ri svojim učenicima o zaštiti, mudrosti i snazi koja dolazi od Duha Svetoga (karizmatska du-hovnost).

Vidimo Isusa kako pomaže bolesnima i potrebitima te na-učava o važnosti brige prema svojim bližnjima (duhovnost socijalne pravde).

Vidimo Isusa kako naviješta radosnu vijest kraljevstva ne-beskog i slušamo ga kako čita i citira Sveto pismo (evanđeoska duhovnost).

Vidimo Isusa kako se, iako potpuno svet, rađa i živi među nama na zemlji. Nespoznatljivi Bog postao je vidljiv i opipljiv kroz svoj život na zemlji (inkar-nacijska duhovnost).

Šest pokreta u povijesti Crkve

Povijest Crkve obilježena je po-kretima. Stoljećima bi neka bit-na učenja ili duhovna iskustva bila zanemarivana dok se ne bi pojavila osoba ili pokret koje bi Duh Božji pokretao da potaknu probuđenje. Često bi takvi po-kreti naglašavali neko određe-no područje duhovnosti te kroz njega donosili obnovu.Mnogi vjernici bi doživjeli pro-buđenje, ali bi se također jav-ljao otpor i različiti drugi inte-resi koji bi druge spriječili da se pridruže, pa su se razvijale različite strukture i oblici zajed-nica. To se ponavljao puno puta u povijesti, a rezultat toga je da su mnoge divne struje kršćan-stva ostajale izolirane jedne od drugih osakaćujući nas od bo-gatstva i širine uravnoteženog kršćanskog života.

Evo nekoliko primjera različi-tih pokreta:

U četvrtom stoljeću i žene i muškarci počeli su se povlačiti iz gradova u osamu gdje su na-glašavali važnost samoće, me-ditacije i molitve. Antun Pusti-njak bio je jedan od istaknutih ranih pustinjaka. Pustinjaci su naglašavali važnost intimnosti u odnosu s Bogom. (Kontempla-tivni pokret)

U ranom osamnaestom stoljeću John Wesley i njegovi prijatelji osnovali su grupu s nadimkom "Sveti klub" te se usredotočili na moralnu dimenziju i potrebu da kršćani napuste grešne na-vike. Razvili su metodu po kojoj


To što Bog u osoba-ma oko nas djeluje na drugačiji način ne bi nas trebalo obeshrabriti

U Bibliji je istaknut svaki od tih oblika duhovnosti, a mogu-će ih je prepoznati i u Isusovom životu. Promatrajući Isusa u evanđeljima, može ga se vidjeti u različi-tim situacijama

„

„


događalo se da su neki pokreti odlazili u krajnosti. Pretjerano naglašavanje jednog oblika zna-lo je voditi do zanemarivanja i podcjenjivanja drugih oblika du-hovnosti. To se događa i danas kako kod grupa tako i kod poje-dinaca. Moguće je vidjeti mora-liste koji naglašavaju čistoću od grijeha, a zanemaruju samilost, karizmatike koji zanemaruju evangelizaciju, društvene aktivi-ste koji zanemaruju poznavanje Božje riječi, kontemplativce koji su potpuno slijepi na društvenu nepravdu itd.

Unatoč tome što je svakome od nas, ovisno o našoj osobnosti i utjecaju okruženja, neko područ-je bliže i "prirodnije", potrebna nam je uravnoteženost i bogat-stvo koje svako od njih donosi. Ne radi se o tome da svatko od nas pripada jednom obliku du-hovnosti, već da se svi oni među-sobno nadopunjuju i obogaćuju.

U šesnaestom stoljeću Martin Luther i ostali reformatori po-čeli su nakon ponovnog nagla-šavanja važnosti čitanja Biblije neumorno naviještati evanđelje Isusa Krista. Poruka nade i po-bjede zahvatila je i svećenstvo i laike. (Evanđeoski pokret)

U osamnaestom stoljeću osta-ci progonjene Moravske crkve osnovali su selo Herrnhut na imanju grofa Zinzendorfa. Na početku podijeljena grupa uje-dinila se nakon iskustva izlije-vanja Duha Svetoga kojemu je prethodilo svakodnevno pro-učavanje Biblije. U njihovom zajedničkom životu nevidljive duhovne stvarnosti postale su vidljive. (Inkarnacijski pokret)

I prije i poslije ovih pokreta po-stojali su drugi značajni pokreti u povijesti Crkve. Iako se svaki od njih temelji na Bibliji odno-sno na životu i učenju Isusa,

su ih nazvali metodistima. Uči-nak je bio dramatičan. (Pokret svetosti)

U sedamnaestom stoljeću Cr-kva je doživjela novi izljev Duha Svetoga u životima kvekera koje je vodio George Fox. Aktivna prisutnost Duha Svetoga u ži-votima vjernika bila je središte njihovog slavljenja i pokretala ih je na evangelizaciju,misiju i društveni aktivizam.(Kariz-matski pokret)

Krajem dvanaestog stoljeća Franjo Asiški i grupa njegovih sljedbenika napustili su svoj do-tadašnji način života i počeli se brinuti za bolesne i siromašne. Nebrojeni muškarci i žene sli-jedili su njegovo vodstvo te se organizirali u redove franjevaca i klarisa. Njihov utjecaj u borbi protiv zaraznih bolesti i siromaš-tva bio je ogroman. (Pokret so-cijalne pravde)

KONTEMPLATIVNA DUHOVNOST Provođenje vremena s Bogom u molitvi i meditaciji.

DUHOVNOST SOCIJALNE PRAVDEPomaganje bolesnima, siromašnima i drugima koji žive u slabijim uvjetima.

DUHOVNOST SVETOSTIČistoća misli, riječi i djela. Savladavanje kušnji.

EVANĐEOSKA DUHOVNOSTUsredotočenost na živu Božju riječ, pi-sanu Božju riječ i širenje radosne vijesti o Kristu.

KARIZMATSKA DUHOVNOSTOtvorenost za djelovanje Duha Svetoga i prakticiranje duhovnih darova.

INKARNACIJSKA DUHOVNOSTBožja prisutnost koja vodi do združivanja onih područja u našim životima koja obič-no nazivamo duhovnim i svjetovnim.



S

Ovaj prikaz svakome od nas pojedinačno, kao i našoj cijeloj zajednici, pokazuje područja i potencijal za rast. Zamislite kako bi to moćno bilo kada bi Bog u svim ovim područjima svakodnevno snažno djelovao među nama.

Potencijal za rast

Lokalne zajednice vjernika ra-zličito su razvijene u odnosu na ovih šest oblika duhovnosti. Nije bitna usporedba s dru-gima, već usredotočenost na Krista čije djelovanje želimo u potpunosti osloboditi među nama. Primjeri i iskustvo dru-gih kršćana, s kojima zajedno činimo Tijelo Kristovo, trebaju nam biti poticaj i snaga za rast.

Naša crkva ima mnogo slabosti i nedostataka, ali vjerujem da postoje dobri preduvjeti da ra-stemo u uravnoteženom naslje-dovanju Krista. Evo zašto.

Lokalne baptističke crkve u Hrvatskoj imaju svoje naglaske i posebnosti. Niti jedna druga nema toliko ljudi koji su došli iz različitih mjesta i crkava od naše. Svatko je sa sobom donio dio tih lokalnih značajki te do-bra i loša iskustva iz svoje stare sredine.

U povijesti naše crkve, ljudi poput Josipa Horaka, Branka Lovreca, Nele Mayer Williams i mnogi drugi već davno prije iskoračili su u „manje poznata“ područja drugih denominacija te otvorili vrata prema kršćani-ma ponešto različitim od nas. Osim toga, u zadnjih dvade-

setak godina među nama su boravili vjernici sa svih kontine-nata osim Antartike. Predstav-nici potpuno različitih kultura, a nerijetko i drugih denomina-cija, sa sobom su donijeli svo-je oblike duhovnosti. Suživot s nekim tko je drugačiji neminov-no vodi do novih perspektiva. U državi u kojoj je vjeroispovijest uvjetovana nacionalnošću to je rijetka povlastica.

Ne možemo reći da su svi obli-ci duhovnosti jednako prisutni kod nas, ali nisu nam ni stra-ni. Praktična svakodnevna an-gažiranost i uključenost naših članova u različite oblike kra-ljevstva Božjeg snaga je koja se ne može zanemariti. Velik je broj onih koji dobrovoljno ili na neke druge načine sudjelu-ju u aktivnostima koje prelaze organizacijske granice naše crkve, a predstavljaju aktivne jedinice kraljevstva Božjega. Inicijative su to koje se bave molitvom, studentima, evange-lizacijom, poslovnim ljudima, izdavaštvom, radio emisijama, sportom, humanitarnom po-moći, obrazovanjem, ženama, jedinstvom kršćana, slavlje-njem, radom sa zatvorenicima, svjedočenjem kroz glazbu, dje-com... Iskustvo i blagoslovi koji dolaze kroz te službe nisu samo ograničeni na pojedince koji su u njih uključeni već obogaćuju cijelu našu crkvu.

Ako iskoristimo sve ono što već imamo među nama, obo-gatimo se iskustvom drugih kršćana i otvorimo se za dje-lovanje Duha Svetoga, koji može učiniti neizmjerno više nego mi možemo i zamisliti, pred nama je sigurno svijetla budućnost.

Slijedi kratak opis i neki pred-stavnici različitih kršćanskih duhovnosti prema podjeli Ric-harda Fostera. Tu su osobe koje nas nadahnjuju i iz čijih primjera možemo puno naučiti. Predlažem da čitajući o njima istovremeno razmišljate o ljudi-ma iz naše crkve koji su jaki u nekim od tih područja. Zahva-ljujte za njih, molite da imaju snage približiti nama ostalima ono čime ih je Bog blagoslovio, probajte provoditi više vreme-na u njihovoj prisutnosti i učiti od njih.

Ako ne prepoznajete nikoga, onda je to vjerojatno pokazatelj da je vaše zajedništvo s drugi-ma vrlo površno i da je vrijeme da počnete upoznavati svoje (Kristovo) tijelo.

Potrebno nam je bo gatstvo koje ra-zličiti oblici kr-šćanske duhovno-sti donose

„



Značajke: Provođenje vremena s Bogom u molitvi i meditacijiPredstavnici: apostol Ivan (1. st.), Antun Pustinjak (3. – 4. st.), Grgur iz Nise (4. st.), Sv. Benedikt i benedik-tinci (5. – 6. st.), Julijana iz Norwicha (14. – 15. st.), Ivan od Križa (16. st.), Brat Lawrence (17. st.), pietisti (17. st.), von Zinzendorf (18. st.), Tereza iz Lisieuxa (19.st.), Thomas Merton (20. st.), Henri Nouwen (20. st.) ...

Značajke: Čistoća misli, riječi i djela; savladavanje kušnjiPredstavnici: apostol Jakov (1. st.), Tertulijan (1. – 2. st.), Ciprijan (3. st.), Grgur Nazijanski (4.st.), Bernard iz Clairvauxa (11. – 12.st.), cisterciti (12. st.), Toma Kempenac (14. – 15. st.), Ignacije Lojolski (15. – 16. st.), anabaptisti (16. st.), Tere-zija Avilska (16. st.), Blaise Pascal (17. st.), puritanci (16. – 18. st.), John Wesley (18. st.), Dietrich Bonhoeff er (20. st.) ...

i djela; savladavanje kst ) Bernard iz Clairvauxa

nji

j B g lit i i dit iji

– život usredotočen na Boga

– život koji funkcionira baš onako kako bi trebao

– život uronjen i pokretan Duhom Svetim

KONTEMPLATIVNA DUHOVNOST

DUHOVNOST SVETOSTI

KARIZMATSKA DUHOVNOST

Značajke: Otvorenost za djelovanje Duha Svetoga i prakticiranje duhovnih darovaPredstavnici: apostol Pavao (1. st.), Flavije (4. – 5. st.), Grgur Veliki (5. – 6.st.), Gregorijanci (7. st.), Franjo Asiški (11. – 12. st.), franjevci (13. st.), Ivana Orleanska (15. st.), George Fox (17. st.), Charles Wesley (18. st.), William Seymour (20. st.), pentekostalni pokret (20. st.), Yonngi Cho (20. st.), karizmatski pokret (20. st.), Derek Prince (20. st.) ...



S

– život podređen pravdi i suosjećanju za sve ljude

– život temeljen na Božjoj riječi i navještanju Božje riječi

– život koji nevidljive duhovne stvarnosti čini vidljivim i stvarnim

DUHOVNOST SOCIJALNE PRAVDE

EVANĐEOSKA DUHOVNOST

INKARNACIJSKA DUHOVNOST

Značajke: Pomaganje bolesnima, siromašnima i drugima koji žive u slabijim uvjetimaPredstavnici: Đakoni (1. st.), William Wilberforce (18. ¬– 19. st.), David Livingstone (19. st.), Walter Rauschenbusch (19. st.), Florence Nightingale (19. – 20. st.), Dorothy Day (19. – 20. st.), Toyohiko Kagawa (19. – 20. st.), Majka Tereza (20. st.), Martin Luther King, Jr. (20. st.), Desmond Tutu (20. st.), Jean Vanier (20. st.)...

Značajke: Usredotočenost na Bibliju i širenje radosne vijesti o KristuPredstavnici: apostol Petar (1. st.), Ignacije Antiohijski (1. – 2. st.), Atanazije Aleksandrijski (3. – 4. st.), Ivan Zlatousti (4. – 5. st.), Augustin (4. – 5. st.), Metod (9. st.), dominikanci (13. st.), Toma Akvinski (13. st.), Martin Luther (15. – 16. st.), Reformacija (16. st.), Zwingli (15. – 16. st.), John Calvin (16. st.), George Whitfi eld (18. st.), Charles Spurgeon (19. st.), John Mott (19. – 20. st.), studentski volonterski pokret(19. – 20. st.), C. S. Lewis (19. – 20. st.), Billy Graham (20. st.)

Značajke: Božja prisutnost koja vodi do združivanja područja koja obično nazivamo duhovnim i svjetovnimPredstavnici: Origen (2. – 3. st.), Ivan Damašćanski (7. – 8. st.), Alfred Veliki (9. st.), Nikola Kopernik (15. – 16. st.), Michelangelo (15. – 16. st.), Rembrandt (17. st.), John Milton (17. st.), Isaac Newton (17. – 18. st.), J. S. Bach (17. – 18. st.), Händel (17. – 18. st.), Dostojevski (19. st.), T. S. Eliot (19. – 20. st.), Aleksandar Solženjicin (20. st.)

žive u slabijim uvjetimamašnima i drugima koji žžganje bolesnima siromm

čenost na Bibliju i širen

j j j

j d ij ti Kristuist ) Ivan Zlatousti


www.bczagreb.hr | BC Zagreb 14 www.bczagreb.hr | BC Zagreb 14


Ako se okrenemo oko sebe i osluhnemo malo retoriku ljudi vidjet ćemo ono što kod sebe rijetko prepoznajemo. Rijet-ko nalazimo ljude koji su zadovoljni,

a nezadovoljnike se lako podijeli u dvije grupe. Tu su, s jedne strane, oni koji nariču za dobrim prošlim vremenima. Oni drže i gaje stare povre-de iz djetinjstva, propale ljubavi, strahove, ili pak jednostavno dobro staro vrijeme. S druge strane tu su ljudi koji žive u budućnosti: kad počnem za-rađivati dobre novce, da se skućim, da mi djeca odrastu, da napravim kuću, pa čak i da odem u penziju! I jedno i drugo je proble-matično jer nam oduzima život koji imamo SADA.Isus je svojim učenicima ispričao usporedbu o bogatašu kojemu se dogodila izuzetno obilna žetva. Taj čovjek nije imao vremena uži-vati u toj žetvi – nego je odmah počeo razmišljati o budućnosti: kako će to sve pohraniti, kako će investirati i napraviti nova spremišta i tek nakon toga će sjesti i uživati kad prikupi još malo stvari, kad se još malo proširi, još malo zaradi i skupi više nego što mu može biti potrebno cijeli život. Isusova priča tragično zavr-šava. Dok je ovaj čovjek imao svoje 'danas' koje je mogao iskoristiti da u njemu uživa i moguće nekoga drugog nahrani i razveseli, njegovo 'sutra' više nije bilo njegovo. 'Luđače,' čuo se u Isusovoj usporedbi Božji glas s neba 'još ću noćas uzeti

od tebe tvoju dušu!' Nije znao da je, dok je on razmišljao o svojim sutrašnjim mogućnostima, propuštao jedine svoje današnje mogućnosti, svoj pravi život!Valja se zamisliti nad ovom biblijskom uspored-bom i o svom životu. Tvoj se život odvija sada, u ovom trenutku. Sada trebaš živjeti. Sada uži-vati u svojoj maloj djeci iako te to fi zički puno košta. Sada treba voljeti svojega muža ili ženu, a ne čekati da postanu savršeni. Možeš uživati u ovom svom stanu iako ne izgleda kao onaj iz ča-sopisa. Kako je tragično kad zamijenimo danas i

svoj stvarni život za puste snove o onome što bi moglo biti ili ono što je nekad bilo. Trebamo da-nas donijeti odluku – i ne čekati Novu godinu za to – da ćemo biti zahvalni za ono što nam 'danas' nudi iako ne izgledamo kao ma-nekeni, nemamo najbolji posao

i pomalo smo umorni od posla. Danas trebamo živjeti i ako smo siromašni i moguće nam mnogo toga nedostaje.Danas mi je dar od Boga. Danas je moj život i da-nas je puno ljubavi i prijateljstva koje mi se nudi i koje mogu nuditi. Danas smijem uživati u kavi sa ženom i djecom, sa prijateljima koji me nasmija-vaju. Želim Vam dragi čitatelji da danas zagrlite svoj život i ne date da Vam prođe u snovima o jučer i sutra.Duhovna misao, www.baptist.hr


S

Živjeti sadaRazapeti izme u iskustava iz prošlosti i planova kojima teže u budu nosti ljudi esto zaboravljaju uživati u blagoslovima koje im Bog daruje upravo ovoga trena. Tvoj se život odvija sada, u ovom trenutku. Sada trebaš živjeti

p. Toma Magda

Danas mi je dar od Boga. Danas je moj život i danas je puno ljubavi i prijateljstva koje mi se nudi i koje mogu nuditi

Na koncertu M. W. Smitha bilo je predivno. Najbolje to zna 1500 posjetitelja Hypo Centra u Zagrebu, koji su 6. lipnja pristigli iz svih krajeva Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovi-ne, Slovenije, Njemačke, Austrije i Mađarske. Za one koji na koncertu nisu bili, prenosimo dio atmosfere

Sveti, sveti je naš Gospod svemogući

“Bog je dobar i upravo o tome ćemo pjevati cijelu večer, o tome koliko nas voli...”Michael W. Smith


Divan si, divan siTvoja milost pronašla me Praznih ruku i ispunila me

Tu sam da te slavim da ti se poklonimpriznajem da ti si vječni Bog

FOTO

: DAN

IEL W

URZB

ERG


SLIKA: S Michaelom W. Smit-hom je nastupio vrlo zanimljiv sastav hrvatskih glazbenika. Tko su oni?

Andrej: Da, istina je da je zbor bio vrlo zanimljiv, u najmanju ruku. Prije bih rekao poseban i jedin-stven. Naime, okupili smo hrvat-ske worship leadere ili voditelje slavljenja iz etabliranih hrvatskih grupa i timova za slavljenje, koji već godinama iz nedjelje u nedje-lju djeluju u svojim zajednicama, te ih pod okriljem Michaela W. Smitha udružili po prvi puta. Re-zultat je bio nevjerojatan. Budući da se radi o pravim pjevačkim veličinama, ali i o posebnim du-hovnim službenicima, rezultat je

bio glazbeno vrhunski doživljaj, ali i duhovno vrlo snažan.

SLIKA: Je li to uobičajeno na njegovim koncertima? Kako je došlo do toga?

Andrej: Michael, ali i svaki drugi glazbenik koji drži do postignu-tog iz prošlosti i misli na buduć-nost, ne dopušta olako pristup nekome koga nikada nije čuo ni vidio na svojim nastupima. Po-gotovo što je Michaelu bio ovo i prvi posjet Hrvatskoj, tako da nije

rujan 2012. | SLIKA 18

MICHAEL. W. SMITH U ZAGREBU

S Andrejom Grozdanovim, glavnim organizatorom koncerta Michaela W. Smitha u Zagrebu razgovarali smo o organizaciji koncerta, zanimljivom sastavu pjeva a koji su pjevali s Michaelom i planovima za budu nost

Zbor izvo a a iz raznih krš anskih sastava (Emanuel, BSB, Kristina, Bez kompromisa, Echoes, Sveta vatra...) i timova za slavljenje okupljenih posebno za ovu priliku

Michael W. Smith i glavni organizator koncerta Andrej Grozdanov

SAndrejomGrozdanovim, lglglavnimorganizatotoromkoncertaMiccchahhhhhhahahahahaelaW.

FOTO

: DAN

IEL W

URZB

ERG

znao što ga očekuje na mnogim razinama. Okupljanje zbora je bila jedna ideja koja mi se rodila u srcu nakon što sam razmišljao: Što na-kon odlaska Michaela iz Hrvatske? Ostaju nam naši glazbenici koji vjerno služe. Ajde da napravimo jedno iznenađenje za njih i jedan poticaj za dalje! Vjerujem da sva-kom glazbeniku iskustvo dijeljenja pozornice s Michaelom ostaje zau-vijek u sjećanju, ali i daje određenu motivaciju i ohrabrenje. Sve je to trebalo iskomunicirati s Michae-lom isprve. Kao što sam očekivao, njegov tim nije bio previše odušev-ljen s idejom zbog razloga koji sam naveo. No nakon što su do Micha-ela došli određeni materijali koje je Bono Records izdao i glasine o prijašnjim nastupima Hillsonga koje on izuzetno cijeni, bilo mu je lakše odlučiti da se krene u taj po-duhvat. Čuvali smo informaciju do zadnjeg trena, dovoljno da se zbor pripremi i da se obavijeste oni koje smo odlučili pozvati.

SLIKA: Pjesme M. W. Smitha koriste se pri slavljenju u vjero-jatno svim kršćanskim tradici-jama. Na koji način su crkve u Hrvatskoj reagirale na koncert?

Andrej: Usitinu, to je dobra opa-ska. Zaista ne postoji crkva koja je usmjerena pogotovo prema mladima, a koja ne koristi pjesme

Michaela W. Smitha u liturgiji. Mnoge crkve su svojim dolaskom odale počast umjetniku koji je to-liko dao za sveopću crkvu. Oni koji su došli imali su što čuti i vidjeti; iskustvo je to koje se ne zaboravlja i ostaje trajan podsjetnik na to ko-liko je naš Bog velik i nevjerojatan u svojim planovima. Bilo je dirljivo vidjeti posjetitelje iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz okolnih zemalja. Hrvatska je ovim događajem po-stala predvodnik u regiji barem što se tiče suvremenih kršćanskih sadržaja. Mnogo možemo ponu-diti drugima i ovaj događaj je bio svjedočanstvo kako iz Hrvatske ide blagoslov u svim smjerovima, na istok i zapad, sjever i jug.

SLIKA: Kakvi su planovi za da-lje? Što Bono Records organizi-ra u skoroj budućnosti?

Andrej: Bono Records ove godi-ne priprema velika iznenađenja i događaje. Prije svega tu je bio koncert Michaela W. Smitha na kojem smo radili zadnjih šest godina. Bono Records i logistika koju pruža uvelike je uključena u organizaciju dolaska Nicka Vu-jičića u Zagreb i Rijeku. Sve one kontakte i dosadašnje resurse podastrli smo za Nicka i viziju da njegova priča dođe do što većeg broja slušatelja.

Kao vrhunac ovogodišnje aktivno-sti, u 10. mjesecu dovodimo u Hr-vatsku jednog od najutjecajnijih pisaca suvremenog kršćanstva, Philipa Yanceyja, autora knjige "Zašto je milost tako čudesna?", koju smo nedavno izdali, ali i knji-ge "Isus kakvog nisam poznavao", te novog izdanja koje priprema-mo za njegov dolazak, intrigantne knjige za sada još uvijek radnog naslova "Gdje je Bog kada boli?". Philip Yancey se ne boji postav-ljati hrabra pitanja i nuditi još hrabrije odgovore. Zbog toga je prepoznat na svim razinama Cr-kve, od pastora koji čitaju njegove knjige, do glazbenika, pa i samog Michaela W. Smitha koji na svo-jim koncertima citira Yanceyjeve misli, evangelizatora, mladih koji ga pozivaju da govori na sveuči-lištima i svih drugih razina Cr-kve. Ugledni časopis Christianity Today svrstao je knjigu "Zašto je milost tako čudesna?" među knji-ge koje su najviše utjecale na za-padno kršćanstvo zadnjih godina prošlog stoljeća, a Billy Graham, poznati evangelizator spominje da ne postoji pisac evanđeoskog kršćanstva kojeg više cijeni od Philipa Yanceyja. Drago mi je da će hrvatska publika imati prilike ove godine svjedočiti tako značaj-nim događajima, gostovanjima najpoznatijih kršćanskih glazbe-nika, pisaca i govornika i to nado-hvat ruke!

BC Zagreb | www.bczagreb.hr 19

S

INTERVJU: ANDREJ GROZDANOV

Koncert M. W. Smitha okupio je vjernike razli itih krš anskih tradicija. Predivno je bilo vidjeti kako slavljenje i usredoto enost na Boga zbližava vjernike i briše granice

U životu roditelja mi-slim da je jedna od težih stvari gledati svoje dijete u bo-

lesti, bez da si u stanju na bilo koji način pomoći. Dani jako sporo prolaze i kao da ni moliti više nema smisla jer se misli polako pretvaraju u mantru.

Naša Eva nekoliko dana po porodu diagnosticirana je s dobročudnim tumorom na desnoj strani lica nazivom hemangiom. Priroda tog tu-

mora je da se prilično agre-sivno širi po površini i ispod kože te na unutarnjim organi-ma prve ili dvije godine živo-ta. U našem je slučaju u roku

od dva mjeseca toliko nabu-brio oko oka da je desno oko u potpunosti bilo zatvoreno. Liječnici su nas uvjeravali da će se to povući samo od sebe dok po Božjoj milosti nismo dobili termin kod plastičnog kirurga koji nas je uputio dr. Rešiću u Klaićevu i ugovorio hitan pregled. Po dolasku na pregled odmah smo primlje-ni na bolničko liječenje na odjel onkologije gdje su Pe-tra i Eva ostale mjesec dana u karantni zbog izuzetno jake doze lijekova.


Kada nastupe problemi na koje ne možete utjecati i kada doktori kažu da e vam dijete možda ostati bez oka, teško je imati povjerenje da Bog sve vodi na dobro onima koji ga ljube. Petra i Filip svjedo e o teškim trenuci-ma koje su proživljavali i o Božjem vodstvu

Nismo bili sami

Tumor se agresivno širio po površini i is-pod kože te na unu-tarnjim organima. U roku od dva mjeseca je toliko nabubrio oko oka da je desno oko u potpunosti bilo zatvoreno

„

S lošim prognozama, od slje-poće na desno oko do šire-nja hemangioma na mozak i živce lica i trajnih oštećenja, pouzdati se u Boga i biti smi-ren činilo se kao mit. Nakon tri dana Bog je učinio čudo i otvorio Evino oko toliko da malo svjetla dopre unutra, a uz tu terapiju inače je po-trebno 3-4 tjedna da se do-godi isto. Ipak, iscrpljeni od svakodnevnih trauma, povra-ćanja, neizvjesnosti, potenci-jalnih nuspojava i ne spavanja – imati povjerenje da Bog sve vodi na dobro onima koji ga ljube i ostati zahvalan – bilo je jako teško. "Samo je u Bogu mir, samo je u njemu nada, samo on je moja hrid i spase-

nje – neću se pokolebati" za nas je bio izazov i mjesecima nakon izlaska iz bolnice kada smo se trebali odvikavati od ljekova.Kad gledamo unatrag očito je da nismo bili ostavljeni na ci-jedilu, niti smo bili prepušteni sami sebi. Bog nam je poda-rio nadnaravnu snagu nositi se s problemima i mislim da

kad bi se naučeno strpljenje moglo kvantizirati da bi cifra debelo prelazila 100kg.

Evi se hemangiom još uvijek po stepeno povlači, no oko je zdravo i dobro reagira, a ši-re nja i bubrenja gotovo da i ne ma. Trenutno prima samo ne invazivne ljekove koji drže hemangiom pod kontrolom, a krajem godine na prijedlog do-ktora pokušat ćemo bez njih.

Hvala svima koji ste molili s nama kad nam je bilo najteže i molimo da molite i dalje do Evinog potpunog izlječenja.

Iskreno,Filip, Petra i Eva Horvat


Filip i Petra Horvat

S lošim prognoza-ma, od sljepoće na de sno oko do širenja he ma ngioma na mo-zak i živce lica i trajnih oštećenja, po uzdati se u Boga i biti smiren činilo se kao mit

„

U ponedjeljak 30. 7. 2012. završio je još jedan kamp za mlade na sve popularnijoj Činti. De-

set dana prije toga, bilo je teško povjerovati da će od šezdese-tak toliko različitih pojedinaca uspjeti nastati tako povezana zajednica. Okupili su se mladi iz sedamnaeset različitih mjesta, iz četiri različite zemlje, a da ne govorimo o različitosti u životnim okolnostima i osobnostima. Or-ganizacijom programa i brigom za mlade ljude bavio se tim od trinaest volontera koji su na razli-čite načine bili u akciji gotovo 24 sata na dan.Dan je započinjao molitvom u masliniku koja nije bila obavezna, ali kako je kamp odmicao sve je više mladih prepoznavalo vri-jednost tog posebnog vremena

s Gospodinom. Nakon doručka i vremena za kupanje, mladi su se okupljali u malim grupama gdje su kroz bibilijske tekstove pro-učavali Isusove susrete s razli-čitim ljudima. Svaki je taj susret bio osoban i poseban, a iz njih

se moglo puno naučiti o tome kakav je Isus i kako on pristupa različitim ljudima i različitim pro-blemima. Nakon uvijek ukusnog i obilnog ručka bilo je dovoljno vremena za odmor i druženje u hladovini, za kupanje ili šetnju

www.bczagreb.hr | BC Zagreb 22 www.bczagreb.hr | BC Zagreb

Susret s Isusom na �intiMore, odmor i društvo vršnjaka garancija su dobrog provoda. Susreti koji se dogode na inti esto su tek po etak pravih prijateljstava koja traju godinama. Susret s Isusom vrijedi neizmjerno više. A ove je godine susreta bilo mnogo

do mjesta. Oni koji vole imati više organizirano vrijeme mogli su se uključiti u neku od ponu-đenih radionica – učenje grčkog i hebrejskog pisma, oblikovanje glinamolom ili ples. Svaki dan je bio bogat i sportskim događanji-ma, od onih uobičajenih poput nogometa i odbojke pa do turnira u badmintonu ili još atraktivnijeg bordanja na vodi ili popularnije 'wejkanje'. Poslije večere, cijela se grupa okupljala u amfi teatru s prekrasnim pogledom na more u koje su ponirale posljednje zra-ke sunca toga dana. Već sam taj pogled bio bi dovoljan razlog za zahvalnost i proslavljanje Boga, ali naš tim za slavljenje je uvijek pronašao način da nas kroz pje-smu i molitvu povede još dublje u Božju prisutnost. Svaku večer su se izmjenjivali govornici, ali po-

ruka je uvijek išla u istom smjeru – važnost susreta s Isusom: kroz povijest, kroz Bibliju, a nadasve kroz osoban susret. Mladi su bili izazvani da se odazovu tom po-zivu na osoban susret s Isusom koji želi postati njihov Spasitelj i njihov prijatelj. Na izravan poziv da kažu svoje 'da' Isusu, bilo da je to po prvi puta u njihovu životu, bilo da žele potvrditi odluku koju su već ranije donijeli, odazvalo se u jednoj večeri 28 mladih osoba. Ovaj je događaj znatno utjecao na daljnji tijek kampa – sve je više mladih dolazilo na jutarnju molitvu, sve je više mladih željelo ozbiljno razgovarati o svojim ži-votnim izborima, a na cijeli kamp se spustio poseban blagoslov koji se očitovao u različitim prak-tičnim situacijama.Zadnji dan kampa, u nedjelju 29.

7, imali smo posebno svečano bogosluženje čiji je središnji dio bilo krštenje. Lovro Grlj (17) iz Ri-jeke, koji je već ranije rekao svoje 'da' Isusu, žarko je želio svoju vje-ru posvjedočiti upravo pred svo-jim vršnjacima u moru na Činti.

Tema kampa Susret s Isusom nije bila puka teorija već se taj susret istinski dogodio mnogima na ovom kampu, za neke je to bilo potpuno novo iskustvo dok je za druge to bio snažan podsjetnik da je Isus živ i da nama nudi život u punini zajedno s njim.


S

Svjetlana Mraz

d j i k ji l i i k j ij k išl i j

Na izravan po-ziv da kažu svoje 'da' Isusu, bilo da je to po prvi puta u njihovu životu, bilo da žele potvr-diti odluku koju su već ranije donijeli, odazvalo se u jed-noj večeri 28 mla-dih osoba

„


„Prošlo ljeto Božjom sam providnošću dospjela na Čintu. Ovo ljeto bilo mi je jasno kamo idem krajem srpnja: Otok Ugljan, mjesto Čeprljanda, najljepša uvala, kršćanski kamp Činta. Dobri organizatori, naši voditelji, isplanirali su svaki trenutak boravka

i zato su dani prošli „treptajem oka“. Tete kuharice i njihovi uku-sni obroci su dokaz da ljubav ide i kroz želudac. Radost je bila upo-znati nove mlade kršćane iz svih krajeva svijeta! Propovjedi, razni projekti i tematska proučavanja Biblije činili su boravak na Činti

duhovnom hranom i davali su snagu koju ćemo, uz divnu preplanulu boju, nositi cijelu godinu. Do idu-će Činte! Kad jednom odeš na duhovni kamp obli-kovan kao Činta ništa te drugo neće tako osnažiti i ponovno zvati: "Većma ćemo napredovati u ljubavi prema Bogu budemo li se prije hranili mlijekom lju-bavi prema bližnjemu" rekao je Sv. Grgur Veliki. Moj dodatak –i budemo li odlazili na Čintu, sve dok ne postanemo ''stari'' Čintaši. Za mene je ovogodišnji kamp na Činti bio potvr-da i potpora u najvažnijoj odluci – slijediti Krista. Jednu večer slušali smo mladog propovjednika, budućeg pastora, o susretu s Isusom (što je zapra-vo bila tema kampa). U jednom trenutku bili smo pozvani istupiti naprijed ako smo sigurni da želimo bolji život, život u vjeri. Gotovo smo svi hrabro stali na pozornicu. U molitvi koja je bila izrečena nakon toga, pronašla sam mir i snagu ne samo slijediti, već i živjeti u Kristu.“Lucija Grladinović

FOTO

: IVA

N KI

VA

Kako Činta može pro-mijeniti ži-vot - ja sam živi primjer toga!

„

SLIKA | rujan 2012. 25

S

„Moram priznati da mi je mama uvijek govorila kako je Činta bila posebno mjesto za nju i kako se rado prisjeti svo-jih "čintaških" dana. Svi su pričali o Činti i zato mi se činila još zanimljivijom. Odlučujući trenutak gdje sam defi nitvno odlučila da idem je bio prilikom razgovo-ra sa svojim bratićima koji su bili oduševljeni. No tu priča nije stala. Pozvala sam i neke svoje prijatelje koji su pristali doći, što mi je bilo izuzetno drago. Na Činti sam se prekrasno provela i dobila sam ono što svaka mlada osoba treba od zabave do ohrabrujućih razgovora s voditeljima. No najvažnije je ipak odnos s Bogom koji se defi nitivno poboljšao. Shvatila sam da nije Bog moja "hitna pomoć" samo kada meni to treba već da mu zahvaljujem na onome što imam i da znam da i onda kada mislim da sam sama i jadna da je on uvijek tu, moj najbolji prijatelj. To me dovelo i do ne-kih većih odluka, a jedna od njih je da se želim krstiti sljedeće godine na Činti. Baš tamo gdje sam konačno shvatila da ako ću čekati savršentvo neću se nikada krstiti. Bog me treba baš ovakvu nesavršenu, kakva jesam, traži da dam sve od sebe i da se ne žalim kako je teško, već da uz njegovu pomoć sve to prebrodim i krenem dalje zajedno s njime! Čintu jednostavno trebate doživjeti!!“ Klara Vučetić

To me dovelo i do nekih većih odlu-ka... želim se kr-stiti sljedeće godi-ne na Činti

„

26

Dobrodošlica za studenteBaptistička crkva Zagreb želi dobrodošlicu svim studentima koji se vraćaju ili po prvi puta dolaze na studij u Zagreb. Naša bogo-služja 14. listopada bit će posvećena njima. Studenti dobrodošli!

Bogoslužje za mladeSljedeće Bogoslužje za mlade (i sve one koji se tako osijećaju) održat će se 20. listopada s početkom u 19 sati.

OmladinskiSusreti mladih do 20 godina, poznatiji pod nazivom Omla-dinski, počinju 6. listopada u 18 sati, a održavaju se svaki drugi tjedan.

27

Dobrodošli!Tijekom protekle godine prostor naše crkve subo-tom zauzeli smo mi mladi. Zajedničkim druženjima željeli smo se približiti Bogu, bolje upoznati Njega i Riječ Božju kao i jedni druge. Zahvalni smo za sve trenutke koje smo proveli zajedno u razgovoru, mo-litvi, slavljenju i zabavnim aktivnostima. Najviše od svega veseli činjenica da smo se povezali i stvorili jedno malo društvance koje svim srcem traži Boga. To druženje kroz godinu većina nas okrunila je i za-

jedničkim ljetovanjem na Činti, kampu za mlade, zajedno s mladima iz cijele Hrvat-ske. Tamo nas je Bog istinski dotaknuo i ohrabrio za nove pobjede. Želimo da to malo društvance raste i da se možemo povezati s još više mladih i zajedno traži-ti ono što nam Bog želi otkriti. Nastavit ćemo se družiti subotom na našim omla-

dinskim sastancima i zajedno sudjelovati u mjeseč-nim bogoslužjima za mlade. Srdačno pozivamo sve koji nam se žele pridružiti. Filip

Na omladinskom mi se svidjelo to što smo se nas ne-koliko mladih uspjeli okupiti i preko tjedna te razgo-

varati o raznim temama s voditeljem, bilo da je to nešto iz Biblije ili ovako iz svakodnevnog života…Vedran

Tijekom stresne školske i studentske, godine za većinu nas mladih, bilo je pravo osvježenje doći u Oazu. Biti subotom na omladinskom sastan-ku, družiti se, stvaralački raditi, promišljati o bi-

blijskim porukama i uspoređivati ih sa sadašnjima događajima... Ima li ljepšeg načina za „odmor“ od napornog tjedna? Iako su to bili sastanci omladi-ne Baptističke crkve, poput djece smo se veselili i gradili ljubav prema Bogu, tražili dobro u sebi, kako ljubav prenijeti na bližnje i one manje bližnje. Kliza-nje je bila jedna od zimskih aktivnosti, a proljetna radost za mene bila je proslava mog rođendana u društvu mladih. Na terenskom radu, u okolici cr-kve snimali smo biblijske motive sa porukom Božje sveprisutnosti... U životu moramo donositi mnoge odluke i izabrati što je najbolje za nas. Izabrati doći na omladinske sastanke u svakom je pogledu dobra odluka! "Ljubav je Božji put prema ljudima i put ljudi prema Bogu." Johann von KastlLucija

vnV

Tvuk

Molitveni za mladeU listopadu počinjemo s mo-litvenim sastancima za mlade petkom u 19:30 sati.

jmsomptć

di ki

Konfa u Novom SaduZadnji vikend u rujnu planira se od-lazak na konferenciju za mlade u No-vom Sadu. Detalje potražite na našoj Facebook stranici (bczagreb.hr).

FOTO

: IVA

N KI

VA

Nakon godina hoda s Bogom i razvijanja od-nos s Njim očekujete da će se u tom odnosu

događati i nešto veće. Barem sam ja tako mislila, pogotovo dok sam gledala sjajne događa-je u životu ljudi koji su me okru-živali. No međutim, kod mene je sve nekako stajalo te sam se pitala što nije u redu. Ali Bog me vrlo brzo iznenadio. Zapra-vo, ne znam bih li rekla iznena-dio ili zastrašio. Naime, potra-ga za nečim većim i dubljim te trenuci otvaranja prema Njemu Sotoni se nimalo ne sviđaju. Dok tražimo nešto više, mora-mo postati svjesni da uz to ne

dobivamo uvijek ono što nam se sviđa. Ponekad se moramo susresti s nečim što nas uistinu može uplašiti, obeshrabriti i do-vesti u pitanje naše pouzdanje u Boga. No, to su trenuci koje On dopušta i kroz koje nam se objavljuje. Tako sam ja doživje-la jedno, za mene osobno, vrlo duboko iskustvo.Bilo je to otprilike prije dvije godine. Jednu večer sam legla

u krevet i, kao i svake večeri, pomolila se i utonula u san. Usnula sam, no ono što je usli-jedilo nije bio samo san - bilo je to više od sna. Nešto me čvrsto zgrabilo, toliko čvrsto da mi je oduzimalo dah te se nisam mo-gla pomaknuti. Toliko me čvrsto držalo da sam osjetila bolove oko zapešća. U tom sam trenut-ku jedino mogla zazivati Boga. Silno sam ga zvala, vikala iz petnih žila nadajući se da će me netko čuti. Pomislila sam čak da će me, ako budem dovoljno jako vikala, možda mama čuti. No, unatoč svoj snazi uprtoj u zazivanje Isusa Krista, iz mojih usta nije izašla niti trunka zvu-


U Božjoj zaštitiBožja Rije nam govori da su an eli službuju i duhovi što se obi avaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje. Ivana piše o sotonskim napadima koje je doživljavala i o tome kako ju je Bog zaštitio

Nešto me čvrsto zgrabilo, toliko čvr-sto da mi je oduzi-malo dah te se nisam mogla pomaknuti

„

ka. Kao da ste nijemi, a vičete i nitko vas ne čuje. Trajalo je to neko vrijeme. U jednom trenut-ku, s vanjske strane vrata moje sobe, netko je primio kvaku i odškrinuo vrata. U tom trenut-ku kao da je sve stalo, vrijeme, osjećaji, sve. Tada sam se pro-budila, ili bih rekla, došla k svi-jesti. Potpuno prisebna osjetila sam silnu bol oko zapešća. Bila sam izbezumljena i uplašena kao nikad do tada. Obuzeo me snažan nemir i tada sam jedino mogla moliti. Uzela sam Bibliju i nasumično je počela otvarati. Svaki stih koji sam pročitala go-vorio mi je o tome kako sam ot-kupljena i kako sile tame nema-ju nikakvo pravo na mene. Tada sam osjetila da su sile tame još uvijek prisutne u mojoj sobi te da će odstupiti od mene jedi-no ako im to zapovjedim u ime Isusa Krista. Stajala sam tako neko vrijeme uz otvoren prozor i molila dok nisam osjetila pot-puni mir. Trenutak nakon toga

vidjela sam anđele kako stoje u mojoj sobi. Stajali su u tri reda, svaki red malo poviše drugog. Nisam vidjela lica anđela, ali se sjećam da su im obrisi bili mli-ječno bijeli. Stajali su potpuno mirni. Ne mogu to opisati riječi-ma, no znam da je to bio trenu-tak u kojem mi je Bog potvrdio da je tu i da sam sigurna.

Ovo iskustvo pokazalo mi je mnogo više nego što sam očeki-vala - Bog se brine za nas i za to ima svoje načine i svoje oruđe. Nekoliko mjeseci nakon tog događaja doživjela sam još jed-no slično iskustvo. Na kampu

na Ćinti, jednu večer tijekom slavljenja, osjetila se snažna prisutnost Duha Svetoga. Baš tu večer prije programa molili smo za Božju zaštitu tog mjesta i svake osobe koja je bila tamo. Zanimljivo je kako Bog odgova-ra na naše molitve, a da mi toga nismo ni svjesni. Meni je dao tu privilegiju da mi potvrdi kako smo uistinu zaštićeni. U jednom sam trenutku vidjela kako je cijeli amfi teatar okružen anđe-lima. Stajali su isto onako kao u mojoj sobi, u tri reda, no ovaj su puta okružili sve nas. To su sve bili kratki trenuci, ali dovoljno dugi da mi usade mir i radost. Vjerujem da su anđeli uistinu svuda oko nas i da ih Bog upo-trebljava kako bi nas zaštitio. Ja sam doživjela tek djelić toga, no čvrsto vjerujem da je to mnogo veće, silnije i moćnije nego što si možemo zamisliti. Možemo sa sigurnošću znati da je Bog sve-prisutan i da nas čuva. Ima On svoje načine kako to čini.


S

Ivana Marić

U jednom trenutku, s vanjske strane vra-ta moje sobe, net-ko je primio kvaku i odškrinuo vrata. U tom trenutku kao da je sve stalo, vrijeme, osjećaji, sve

„

Vrijeme molitve je, prema mojemu mišljenju, ob-vezatno započeti obo-žavanjem ili štovanjem.

Obožavanje određuje ton cijele molitve. Ono nas podsjeća kome se obraćamo, u čiju smo prisut-nost ušli, čiju smo pozornost pri-dobili.Kako se često naši problemi, isku-šenja i potrebe čine tako žurnima da molitvu svedemo na popis želja! Ali kad se obvežemo na počinjanje svih svojih molitava s obožava-njem, tada moramo usporiti i svoju pozornost usmjeriti na Boga.

Pri ulasku u neke crkve, one na nas na trenutak ostave snažan dojam. Tada kažemo sami sebi: "Ovo je sveto tlo. Moram se pri-brati, usredotočiti na ono što se tu zbiva" Naše početno zasta-janje produbljuje značenje bo-goslužja koje slijedi. Na sličan

način, počinjući svoje molitve obožavanjem, mi određujemo ton našeg susreta s Bogom.Obožavanje nas podsjeća na Božji identitet i naklonost. Dok nabrajamo njegove osobine, uz-dižemo njegov karakter i osob-nost, mi utvrđujemo svoje shva-ćanje toga tko on jest.Ja često počinjem svoje molitve riječima: "štujem te zbog tvoje svemoći." Kada to kažem, prisje-tim se da mi Bog može pomoći bez obzira na to kako mi se teš-kim činio moj problem.Ja ga štujem i zbog njegova sve-


U svojoj knjizi Molitvom do duhovnog zdravlja, Bill Hybels predstavlja model molitve koji se sastoji od obožavanja, ispovijedanja, zahvaljivanja i moljenja. Pro itajte zbog ega je molitvu dobro za-po eti obožavanjem

Obožavanje: ulaže

Kako se često naši problemi, iskušenja i potrebe čine tako žurnima da molitvu svedemo na popis želja

„

znanja. Nikakav misterij ne može smesti Boga; on se neće morati češkati po glavi zbog nečega što ću ja reći.Ja štujem Boga zbog njegove sveprisutnosti. Gdje god da se molim – u zrakoplovu, u autu ili na zabačenom otoku – znam da je samnom.Boga možemo slaviti zato što je vjeran, pravedan, pravičan, mi-losrdan, milostiv, spreman provi-djeti, pažljiv, nepromjenljiv.Kada u duhu obožavanja počne-mo razmišljati o Božjim osobina-ma, uskoro ćemo od srca iskreno

reći: "Ja se molim silnom Bogu!"A to nas potiče da nastavimo moliti.Obožavanje pročišćava molitelja. Nakon što smo proveli nekoliko minuta u slavljenju Boga zbog onoga tko on jest, naš se duh

omekšava, a naš raspored mije-nja. Goruća pitanja za koja nismo mogli dočekati da ih iznesemo pred Boga mogu izgledati manje presudnima. Kako se usredo-točujemo na Božju veličnu, naš osjećaj očaja splašnjava, pa mo-žemo doista reći: "Uživam u tebi, Bože; mojoj je duši dobro." Obožavanje čisti naš duh i pripre-ma nas da slušamo Boga.Bog je dostojan obožavanja. Trebalo bi biti teško u našim mo-litvama prijeći preko izraza "Oče naš" a ne ustuknuti od strahopo-štovanja pred tim nevjerojatnim


nje u sveti prostorBill Hybels

Kada u duhu oboža-vanja počnemo raz-mi šljati o Božjim oso-bi na ma, uskoro ćemo od srca iskreno reći: "Ja se molim silnom Bogu!"

„


Pitate li se ikada kako neki kršćani tako mirno podnose sve životne nedaće? Mož-da ste zamijetili majku s mnogo djece koja, usprkos teškim prilikama, uspijeva

održati svoju brojnu obitelj na okupu, ili poslov-nog čovjeka koji je, kad je saznao da je njegov let zrakoplovom odgođen i da će radi toga pro-pustiti važan poslovni sastanak, ostao potpuno miran, ili bračni par koji strpljivo njeguje majku koja je zbog bolesti nepokretna. Kako uspijevaju ostati smireni i blagi? Oslanjaju se na Boga. On je izvor njihove snage.

rati na njegovo vodstvo. Kada patim zbog osje-ćaja manjkavosti i krivnje, mogu ga slaviti zbog njegova milosrđa. Kada sam u potrebi, mogu ga štovati zbog njegove providnosti ili moći.Izaberite psalam proslavljanja i pročitajte ga ili mu ga izrecite.Neki od najpoznatijih su Psalmi 8, 19, 23, 46, 9.5, 100 i 148. Ipak, pročitajte cijelu knjigu i odlučite što možete izdvojiti. Druga dva divna psalma proslavljanja su Magnifi cat (Luka 1:46-55) i Hvalospjev Zaharijin (Luka 1:68-79). A ako ste u zatvorenoj, zvučno izoliranoj sobi, zašto ne biste Bogu zapjevali?Obožavanje je strano većini ljudi, pa kad prvi put budete obožavali, osjećat ćete se nespret-no. Kao i u svemu čega se tek laćate - u tenisu, programiranju računala ili novom poslu- morat ćete se disciplinirati, zapeti i poraditi da biste to dobro činili. Nakon nekog vremena napre-dovat ćete i u lakoći i u vještini. Obožavanje će postati nužnost u vašernu molitvenorn životu. Bez obožavanja više nećete moći.Molitvom do duhovnog zdravlja, Bill HybelsSTEPress, 2001.

čudom. "Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo" (1 Ivano-va 3:1). Bog koji sve može, sve zna i posvuda je prisutan, a ipak nas voli, pazi na nas, daje nam dobre darove - to je iznenađujuće! Naš nebeski Otac dostojan je našeg štovanja, pa mu ga zato na samom početku i prinesimo.

KAKO OBOŽAVATI BOGA

Kako obožavati Boga? Ima li boljeg načina od na-vođenja njegovih osobina? Ja pokatkad mislim na sve osobine kojih se mogu sjetiti. Drugi se put usredotočim na Božju osobinu koje sam bio oso-bito svjestan nekoliko posljednjih dana. Kada se suočim s velikim odlukama, mogu se koncentri-

Pročitajte: Ivan 18:1-14

Skriveni

Kako se usredotočujemo na Božju veličnu, naš osjećaj očaja splašnjava, pa možemo doista reći: "Uživam u tebi, Bože; mojoj je duši dobro."

„


Cijela priroda ovisi o skrivenim izvorima energije i hrane. Velika stabla puštaju svoje korijenje duboko u zemlju da bi iz njezine dubine crpili vodu i potreb-ne minerale. Rijeke imaju svoj izvor u snijegom pre-krivenim planinama. Najvažniji dio stabla je upravo onaj koji ne možete vidjeti, korijen. Isto tako najvaž-niji dio kršćaninova života je onaj koji je sakriven u Bogu. Ako vjerom ne crpimo snagu iz dubokih Bož-jih izvora, nećemo izdržati sve nedaće života.Možda ste vi kršćanin koji savršeno funkcioni-ra kad sve ide dobro, ali kad se u životu pojave nevolje, izgubite glavu. U tim trenucima trebate

posegnuti za snagom koju daje Bog. Hranite se Njegovom riječi. Jačajte unutarnju snagu redovitim molitvama Bogu. Zamolite ga da vam pomogne crpsti snagu s Njegovih izvo-ra. Tada, kad dođu krizna vremena, duboko korijenje vjere omogućit će vam da preživite i sačuvate vjeru.Bože, ojačaj moju slabu vjeru, pročisti moju grješnu narav, iznova me ispuni svojom snagom.

Život ukorijenjen u Bogu čini našu vjeru snažnom.

Dnevno čitanje Biblije za pojedinca i obitelj

Izdaje: Duhovna stvarnostPriredili: dr. Branko Lovrec i Jadranka Vacek

Kruh naš svagdašnji šalje se besplatno svima koji ga žele čitati. Javite se na telefon: 01/4851-622; govorne poruke i faks: 01/4851-632 ili na e-mail: [email protected]

Filipljanima 4:13Sve mogu u Onome koji me krijepi.izvori

Kruh naš svagdašnji

David C. Enger

Prije točno dvije godi-ne, posumnjala sam da sam trudna. Kako je moj muž Momir od-

lazio na duži put, htjela sam da proslavimo prije nego ode. Požurila sam doktorici i ona je potvrdila trudnoću! Odmah sam otišla na nje-gov posao da ga iznenadim. Oboje smo bili jako sretni! Međutim, te iste noći, ima-la sam neki krvavi iscjedak! Odmah ujutro, ponovno smo otišli doktorici. Rekla je: „Mi-slim da je plod zamro i da od njega neće biti ništa. Sma-njio se i ne pulsira! Neću vam dati nikakve tablete za odr-žavanje trudnoće jer nema pulsiranja, ali za svaki slučaj,

dođite za tjedan dana da po-novimo ultrazvuk!” Doslovno nekoliko sati na-kon toga, Momir je otišao na deset dana u Južnu Afriku, a ja sam ostala sâma. Kako je vrijeme odmicalo, shvatila sam da sve više razmišljam

u stilu: „Ma da! Vjerojatno ni-šta od toga.” Uz to su mi dani neposredno prije toga prola-zili u nekim promišljanjima i preispitivanjima o tome u kakvog ja to Boga zaista vje-rujem. Pitala sam se što je

samo teorija o Njemu u


Samo reci rije� i tvoja �e beba o�ivjetiU Bibliji itamo o ozdravljenjima, udima, ak i o uskrsnu ima. Djeluje li Bog i danas jednako snažno? Imamo li pravo moliti i vjerovati da e nam odgovoriti? Slijedi pri a majke koja je odlu ila moliti Boga za život svoje nero ene bebe

Iva BlažekDoktorica je rekla: „Mislim da je plod zamro i da od nje-ga ne e biti ništa. Smanjio se i ne pulsira!”

„

mojoj glavi, a što je zaista u srcu i praksa? Počela sam se prisjećati što znam iz teori-je: Bog je moćan, svemoguć, liječi, odgovara na molitve… Sjetila sam se da Isus, za vrijeme svog djelovanja na zemlji, nikada nije odbio ne-koga izliječiti. Počela sam razgovarati s Bogom, uvjera-vati ga i nagovarati ga kako bi bilo baš dobro da oživi naš mali embrij. U Bibliji sam či-tala dio u ko-jem Isus

uskrisuje Lazara. Pomislila sam: „Bože, ako si mogao uskrisiti Lazara, onda ti je mnogo lakše oživiti moj mali embrij”. Sve se to događa-lo u razdoblju od nekoliko dana. Bilo mi je malo lakše jer sam znala da se i Momir (i još nekoliko osoba) za sve to moli tamo negdje u Africi. Jedne večeri, dok sam već pomalo tonula u san, odjed-nom mi je kroz glavu prošla

misao: „Samo reci ri-ječ i oživjet će

embrij moj”. Utje-

šile su me te riječi i prihva-tila sam ih kao potvrdu da imam pravo od Boga moliti

za život svoga djeteta i da će me uslišiti. Rekla sam Bogu: „Vjerovat ću da to mo-žeš i hoćeš učiniti!” Ujutro sam se sjetila svega i osje-tila potrebu dokazati sâmoj sebi da vjerujem. „Trebam to nekome ispričati”, pomi-slila sam. I odmah me pukla misao: „Ispast ću totalna glupača ako nekom ispri-čam i na kraju se ne dogodi!” Ispričala sam, ipak, Momiru preko skypea. Drugi način na koji sam sebi dokazivala svoju vjeru bio je taj da sam kupila skupi rokovnik u koji sam svojoj bebi počela pi-sati dnevnik. Naime, svom prvorođencu Mironu sam, otkako sam saznala da sam trudna, pisala dnevnik. Bi-lježila sam mu svoje misli,

osjećaje i događaje veza-ne uz njega. Tako sam

željela i s bebom broj 2, pa sam započela.

Uglavnom, iako su moje borbe

i dalje traja-le, počela


U Bibliji sam itala dio u kojem Isus uskrisuje Lazara. Po-mislila sam: „Bože, ako si mogao uskri-siti Lazara, onda ti je mnogo lakše oživiti moj mali embrij”

„


tima za slavljenje i nekad vodim taj dio bogoslužja. Tu sam nedjelju vodila baš ja. Jelena nam je ispričala što je doživjela: „Dok si pjevala, u sebi sam dobila snažan osjećaj vezan za tvoju bebu. Do tada nisam uopće mislila ni o tebi ni o njoj, ali odjed-nom sam to osjetila. Ne pitaj kako znam da je baš za bebu. Jednostavno znam. Osjećaj je bio taj da je na njoj nešto kao blagoslov, ali ipak mno-go više od blagoslova, nešto veliko”. Moj muž i ja smo se u tišini pogledali. Pomislila sam: „Pa to je upravo ono što njeno ime znači – povlaštena od Boga. Prekrasno!”

Ima tu još događaja o kojima bih mogla pisati a vezani su uz Hanu no, reći ću još samo ovo. Hana sada ima četiri mjeseca, a ja jedva čekam da poraste i da vidim na koji način će je Gospodin voditi i upotrijebiti! Ono što sam s njom proživjela govori mi da je Bog uistinu velik i stvaran. Divno je kada se ljudi odvaže koristiti darove koje nam Bog daje (vidi: 1. Kor 12). To jača našu vjeru i pomaže da teo-rija o njemu iz glave prijeđe u naše srce! Tek tada je to prava stvar!

ruj i dalje!” Preplavili su me neopisivi osjećaji. Oduvijek sam čeznula za Božjim zagr-ljajem. Onako, da me fi zički zagrli. I to je bilo to. Grlio me ovim riječima tako silno i ja sam to potpuno osjećala. Srce mi je letjelo!

No, to nije sve! Trebali smo odlučiti kako će se naša djevojčica zvati. Vrijeme je prolazilo, a nama nikako da neko ime sjedne. Dok smo prilikom jednog od naših razgovora razmišljali o ime-nu, sjetismo se da smo u odabiru imena za našu prvu bebu, kao jednu od moguć-nosti ako bude djevojčica, razmatrali ime Hana.Ime nam se ponovno poče-lo sviđati. Na Internetu sam značenje njegovo provjerila. Ime je hebrejskog porijekla i znači „povlaštena od Boga; milost”. Bio je ponedjeljak ili utorak kad smo to odlučili. U četvrtak je k nama doš-la prijateljica Jelena i rekla kako nam mora ispričati što joj se dogodilo u nedjelju u crkvi za vrijeme slavljenja. Jako me zanimalo što će reći jer je bila prisutna i na onoj molitvi kad mi je Bog govorio kroz Tamaru i Mirtu. Rekla je da osjeća da će beba biti djevojčica (tako je na kraju i bilo). U svojoj sam crkvi dio

sam se ponašati kao da će se beba roditi. Na drugi ultrazvuk, nakon tjedan dana, otišla sam s potpunim povjerenjem u Boga da je s bebom sve u redu. Na ulazu me sestra upitala: „Vi ste došli radi po-bačaja?” „Ne”, kratko sam odgovorila. Tako je i bilo. Doktorica je bila iznena-đena. „Izgleda da je sve u redu”, rekla je.Vrijeme je prolazilo. Na-kon dva tjedna, 1. studenog 2010., u našem se stanu odr-žavao sastanak STEP-ovih (Studentski evanđeoski po-kret) volontera. Kad su za-vršili, pridružila sam im se u molitvi. U jednom trenutku, Tamara je počela moliti u jezicima. Meni je to bilo pre-krasno slušati. Jezik kojim je molila, bio je tako lijep, a glas topao i mek. Poput pjesme koja umiruje. Mir-ta, koja ima dar tumačenja jezika, rekla je: „Ovo je za Ivu”. Mene je samo nešto

presjeklo. Pomislila sam: „Vauu, konačno nešto za mene!” Poruka je bila: „Ne brini za bebu! Živa je! Ja sam ju blagoslovio i dao ti onako kako si vjerovala. Samo vje-

Poruka je bila: „Ne brini za bebu! Živa je! Ja sam ju blagoslovio i dao ti onako kako si vjero-vala. Samo vjeruj i dalje!”

„

I odmah me pukla misao: „Ispast u totalna glupa a ako nekom ispri-am i na kraju se ne dogodi!”

„


S


S

mala, koliko je slaba ili jaka... Pri tome kao da zaboravljamo kako je vjera sveopća ljudska pojava jer svaki ju čovjek na različite načine posjeduje, vjera je u stvari odgovor po-vjerenja i pouzdanja u nekoga

ili nešto. Čak je i najpoznati-ja biblijska defi nicija vjere u skladu s tim: „Vjera je jam-stvo za ono čemu se nada-mo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.“ Hebrejima 11,1. Sadržaj vjere je ono što

Mi kršćani često prisvajamo pojam vjera pa tako dije-limo ljude na vjer-

nike i nevjernike, govorimo o tome ima li netko vjere ili ne, koliko je nečija vjera velika ili


Tematikom razvoja vjere bave se razvojni psiholozi, sociolozi i teolozi, a tijekom vremena se pojavilo nekoliko zna ajnih teorija. Ovo je prvi u nizu tekstova koje objavljujemo da bi nam pomogli u boljem razumijevanju samih sebe, ali i onih o kojima brinemo

Svjetlana Mraz

Vjera koja se razvija


kršćansku vjeru odvaja od bilo koje druge vjere. Stoga nam i Biblija daje više informaci-ja o sadržaju vjere, o onome u koga vjerujemo, o ljudima vjere, o aktivnostima koje odražavaju vjeru, o tome kako vjerovati i prakticirati vjeru, a manje o tome što je to u stvari vjera. Želimo li sagledati vjeru iz teološke perspektive naj-bolje je posegnuti za sustav-nom teologijom gdje možemo naći defi nicije poput: „Vjera je sredstvo kojim se prihvaća bo-žanska objava i blagoslovi koji su u njoj sadržani“ , ili još kon-kretnije: „Vjera obuhvaća naš osobni odgovor Bogu koji nas susreće kroz evanđelje Isusa Krista“ Vjera polazi od odre-

Odnos izme u vjere i obra enjaObraćenje je odgovor na Božji poziv čovjeku da uđe u zajedništvo s njim; od-vraćanje od onoga što je zlo i okretanje prema Bogu; nutarnja duhovna promje-na, nutarnji preokret koji utječe na izvanjsko pona-šanje. Obraćenju prethodi svojevrsna vjera, ali vjera se mijenja i razvija nakon obra-ćenja. Važno je uzeti u obzir da postoje razlike u poimanju i življenju vjere među onima koji su doživjeli obraćenje i onima koji to još nisu iskusili. Postoje ljudi koji imaju veliko znanje o Bogu i Bibliji, mogu ići u crkvu ili ne, čak mogu imati i svojevrsno povjerenje u Boga, ali još nisu doživjeli Isusa Krista kao svog osob-nog spasitelja. Možemo li za njih reći da nemaju vjeru? S druge strane, valja uzeti u obzir da prilikom obraćenja ljudi ne mijenjaju svoju ži-votnu dob; djeca ne postaju odrasli niti stari ljudi postaju mladi. Zbog novog duhovnog stanja ljudi ne preskaču ste-

đene spoznaja o objektu vjere, ali ta spoznaja ostaje prazna ukoliko se ne dogodi emotiv-no prihvaćanje vjerodostojno-sti te spoznaje. Potom slijedi voljnost, spremnost da se na tu vjeru odgovori i u skladu s njome djeluje jer vjera uvijek donosi promjenu.

No, ostaje nam pitanje je li vjera nešto što jednostavno imamo ili nemamo? Je li to nešto trajno i nepromjenji-vo? Možemo li ju izgubiti ili gubitak znači da ju nismo niti imali? Ili je možda vjera ipak podložna promjenama? I što to znači u praktičnom životu?

penice razvojnog puta pri-mjerene njihovoj dobi koje su također dio Božjeg plana za čovjeka. Obraćenje je djelo Duha Svetoga i to je nesum-njivo nadnaravni događaj. Bog na poseban način dotiče ljude i mijenja ih, ali čak i ta promjena je u skladu s njiho-vom životnom dobi.

Razvoj vjere

Vjera je puno više nego što mi možemo objasniti bilo kojom defi nicijom jer ona je povezana s cijelim našim ljudskim bićem, a u svojoj je biti onostrana i samim time neopisiva kategorija jer do-lazi izravno od Boga. Želimo li bolje razumjeti vjeru i one koji vjeruju moramo istražiti kako se vjera razvija i kako je povezana s ostalim područ-jima ljudskog razvoja. Tema-tikom razvoja vjere se bave razvojni psiholozi, sociolozi i teolozi, a tijekom vremena se pojavilo nekoliko značaj-nih teorija razvoja vjere koje nam mogu pomoći u boljem razumijevanju samih sebe, ali i onih o čijoj vjeri brinemo. Pri tome je važno napomenuti da su teorije razvoja vjere ovdje da pomognu nama osobno i

Vjera obuhva a naš osobni odgovor Bogu koji nas susre e kroz evan elje Isusa Krista

Obra enje je djelo Duha Svetoga i to je nesumnjivo nadna-ravni doga aj. Bog na poseban na in doti e ljude i mijenja ih, ali ak i ta pro-mjena je u skladu s njihovom životnom dobi

Želimo li bolje razumjeti vjeru i one koji vjeruju mora-mo istražiti kako se vjera razvija i kako je povezana s ostalim podru jima ljudskog razvoja

„

„

„


S

da mi možemo pomoći drugi-ma, a ne služe tome da kriti-zerski procjenjujemo stupanj nečije vjere.

Spomenut ću ovdje samo dva meni posebno zanimljiva au-tora i njhov pregled razvoja vjere. James Fowler razlikuje sedam stupnjeva u razvoju vjere: Temeljna vjera (do 2 godine), Intuitivna vjera (do polaska u školu), Mitska – doslovna vjera (7-12 godina), Sintetička – konvencionalna vjera (13 – 17 adolescencija), Individualna - refl ektivna vje-ra (18+), Povezana vjera (zre-la životna dob), Univerzalna vjera (idealna).

John Westehoff prepozna-je četiri različita stupnja u razvoju vjere: Iskustvena vjera (djetinjstvo), Pri-družena (grupna) vjera (adolescencija), Vjera u potrazi (mladenaštvo), Zrela vjera (zrela dob).

Sve teorije razvoja vjere po-drazumijevaju da se vjera tre-ba razvijati i napredovati. To nije u suprotnosti s biblijskim razumijevanjem vjere - nakon obraćenja slijedi posveće-nje i rast u vjeri te doživot-no učeništvo. Fowler smatra da svaki novi stupanj vjere dolazi na mjesto prethod-nog, znači novi stupanj vjere

ustupa mjesto starom. Meni se osobno više sviđa We-sterhoff -ova ideja da su ovi različiti stupnjevi vjere poput godova na stablu – svaki novi stupanj vjere se nadovezuje na prethodni i tako upotpu-njuje vjeru koja već od ranije postoji. Premda je svaki po-jedini stupanj razvoja vjere načelno povezan s pojedinim životnim razdobljem, opće je poznato da se mnogi ljudi prestanu razvijati na tom po-dručju te ostanu na stupnju primjerenom nekoj mlađoj

dobi. Tako se na primjer mnogi odrasli ljudi zado-

voljavaju vjerom koja je primjerena tinejdžerskoj

dobi. Oni se oslanjaju samo na ono zajed-

ničko grupi (crkvi) i ne trude se pro-naći svoj osobni

duhovni izričaj, kao da ne čuju Božji glas namijenjen samo njima jer se osjećaju sigurni samo u onome što je zajedničko svima. Oni se ne usuđuju propitkivati svoju vjeru niti istraživa-ti njezinu dubinu. Na taj način odrasli ljudi koji bi trebali biti zreli kršćani ne dopuštaju svojoj vjeri da se razvija i napreduje.

U sljedećem broju: Razvoj vjere kroz pojedina život-na razdoblja

Mnogi odrasli ljudi zadovoljavaju se vjerom koja je primjerena tinejdžerskoj dobi. Oni se oslanjaju samo na ono zajedni ko grupi (crkvi) i ne trude se prona i svoj osobni duhovni izri aj

Razli iti stupnjevi vjere su poput godova na stablu ‒ svaki novi stupanj vjere se nadovezu-je na prethodni i tako upotpunjuje vjeru koja ve od ranije postoji

„

„ RAZVOJ VJERE


Usred nestabilnosti i pomutnje u našem svijetu pozvani smo da budemo muškar-ci i žene koji temelje svoje živote na onome što se ne mijenja

„

Kr��anska odgovornost u svijetu koji se mijenjaPovodom dodjele po asnog doktorata na TFMVI-u Dr. Billy Graham na-pisao je tekst kojim je htio potaknuti krš ane u Zagrebu i tadašnjoj Jugo-slaviji. Zanimljivo je itati tekst iz perspektive svijeta koji se od onda opet promijenio. Stalnost promjene ini ovaj tekst aktualnim i danas

Svi znamo da živimo u svijetu koji se vrtoglavo brzo mijenja. Promjena zahvaća prostor u be-

sprimjernom opsegu, zapravo na svakom području ljudske ak-tivnosti. Razmislite, na primjer, o promjenama koje su se od početka ovog stoljeća dogodile u znanosti i tehnologiji. One se odnose na skoro sve što svakod-nevno činimo, od područja tran-sporta i komunikacije do medici-ne i obrazovanja. U 20. stoljeću postignut je veći napredak nego u cjelokupnih ranijih dvije tisuće godina, a taj se trend sve ubr-zanije nastavlja i dalje. Također, pomislite na političke, društvene i ekonomske promjene koje su nastale tijekom ovog stoljeća. U drugoj polovici ovog stoljeća raspala su se kolonijalna carstva i pojavile su se mnoge nove na-cije, time što su dotad porobljeni

narodi stekli nacionalnu neza-visnost. Za vrijeme 20. stoljeća došlo je do velike Oktobarske re-volucije koja je promijenila druš-tveni i ekonomski poredak skoro trećine ljudske rase. Ovo stoljeće vidjelo je dva katastrofalna rata i mnogo manjih regionalnih suko-ba, a od konca Drugog svjetskog rata živimo na rubu nuklearnog uništenja. Politike glasnosti i pe-restrojke u Sovjetskom Savezu obećavaju da će doprinijeti brzini promjena u našem svijetu, i to ne samo u svrstanim socijalističkim zemljama.

Usput, potrebno je reći da pro-mjena nije uvijek isto što i napre-dak, budući da su mnoge pro-mjene u našem svijetu sa sobom donijele i mnoštvo problema. Samo jedan od primjera jest opa-snost od industrijskog zagađenja našeg okoliša. Međutim, pitanje kojim se ba-vimo danas jest sljedeće: Što promjene u našem svijetu znače za one koji teže biti sljedbenici Isusa Krista?

CRKVA I PROMJENE

Kršćani su na različite načine od-govorili na izazove svijeta koji se mijenja. Na primjer, u nekim je razdobljima Crkva reagirala na promjene u našem svijetu tako što je bezobzirno nastojala odr-žati pozicije i privilegije koje je imala u prošlosti. S druge strane, bilo je i razdoblja kada je Crkva


dr. Billy Graham

Promjena nije uvi-jek isto što i napre-dak, budući da su mnoge promjene u našem svijetu sa so-bom donijele i mnoš-tvo problema

„


što se ne mijenja. Ne mijenja se ni potreba čovjeka za Bogom ni Božja sila koja oprašta i preobra-žava živote kroz Krista.Oni od nas koji smatraju da sli-jede Isusa Krista ne smiju nika-da gubiti iz vida nepromjenjivu poruku Evanđelja. Trebamo biti sigurni da naše razumijevanje te poruke raste, a događaji u društvu mogu nas čak prisiliti da vidimo nove dimenzije istine Evanđelja. Teologija nije statična; uvijek moramo istraživati u većoj dubini "neistraživa bogatstva Kri-stova" (Ef 3,8 ), jer u Njemu "su sva bogatstva mudrosti i spozna-je skrivena" (Kol 2,3). Evanđelje se ne mijenja, a u svijetu promje-ne, gdje muškarci i žene čeznu za stabilnošću, naša je prednost i naša odgovornost ukazati im na ono što se ne mijenja.Postoji i drugi princip koji bi nas trebao voditi dok nastoji-mo služiti Bogu u svijetu koji se mijenja. Ovdje ću se toga samo dotaći. Princip je sljedeći: Dok se Evanđelje ne mijenja, moguć-nosti u kojima proživljavamo našu predanost tom Evanđelju i metode kojima navješćujemo to Evanđelje mogu se mijenja-

kve su izgubile svoj položaj pred-nosti te su se našle u situaciji u kojoj nije zgodno biti vjernikom. Također ste i vi morali razmisliti o zadaći evangelizacije. Ipak, i usred toga, održali ste svoj iden-titet te otkrili da narav Crkve u osnovi nije ovisna o društvenom statusu ili poziciji. Zato možemo učiti od vas.Kako odgovoriti svijetu koji se mijenja? S obzirom na ovu pri-jepornu točku, u ovom kratkom vremenu mogu predložiti tek dva principa koje bi trebalo držati u ravnoteži.Prvi princip odnosi se na tvrdnju da Crkva Isusa Krista ima poru-ku koja je vječna i nepromjenji-va. Usred nestabilnosti i pomut-nje u našem svijetu pozvani smo da budemo muškarci i žene koji temelje svoje živote na onome

reagirala na način koji bismo mogli nazvati "utvrdom menta-liteta" (načina mišljenja), što bi podrazumijevalo sljedeće: po-vlačiti se u sebe te biti usredo-točen, koliko je god moguće, na očuvanje svojih vjerovanja i svog djelovanja nasuprot sekularizmu i nevjeri u razvoju. Još je jedan način na koji je Crkva odgovorila svijetu u promjeni - pokušajem prilagođavanja posljednjim pro-mjenama, čime se dovela u si-tuaciju da izgubi svoju jedinstve-nost i svoj identitet. Mnoge crkve u mojoj zemlji našle su se na tom krivom putu uključivši se u tolikoj mjeri u prilagođavanje posljed-njim političkim ili društvenim po-kretima da su postale tek jedan od društvenih pokreta bez ikakve transcendentalne poruke. No, smatram da su to samo razoča-ravajući odgovori na izazov pro-mjene. Upravo u ovoj točki crkve u socijalističkim zemljama mogu u mnogo čemu poučiti one u dru-gim dijelovima svijeta. Dolaskom socijalističke revolucije u središ-nju i istočnu Europu, crkve su u tom dijelu svijeta morale učiniti ogromne prilagodbe, a siguran sam da to i nastavljaju činiti. Cr-

U nekim je razdo-bljima Crkva reagi-rala na promjene u našem svijetu tako što je bezobzirno na-stojala održati pozi-cije i privilegije koje je imala u prošlosti

„

Dr. Billy Graham je prenosio poruku Evanđelja milijunima ljudi širom svijeta. Punio je stadione koji su primali više od 100.000 ljudi. Jedan je od pokretača lausannskog pokerta za evangelizaciju svijeta


S

Drugo je pitanje sljedeće: Što nas je Bog pozvao činiti? To nas još izravnije vodi k pitanju kršćanske odgovornosti u suvremenom svi-jetu. Ili da to postavimo na drugi način: Što nam Biblija govori o našoj nepromjenjivoj odgovorno-sti kao Njegova naroda? Pozvani smo učiniti mnogo toga, ali dvoje ima naročitu prednost kad razmi-šljamo o kršćanskoj odgovorno-sti u svijetu. Općenito govoreći, naše su odgovornosti kao Božjeg naroda u ljudskom društvu dvo-struke: Prvo, pozvani smo na službu. Drugo, pozvani smo na naviještanje odnosno evangeli-ziranje. Oboje je važno, i nijedno ne smije biti zanemareno ako smo vjerni svome pozivu. Krist je Onaj koji nas zove u služ-bu, ili dijakoniju. On je također uzor požrtvovne službe. Isus je izjavio: "Jer ni Sin čovječji nije do-šao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." (Mk 10,45). Učenicima Ivana Krstitelja koji su mu došli s pitanjem je li On stvar-no Mesija odgovorio je: "Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju,mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje." (Mt 11,4-5).

Što nas je Bog pozvao biti? Što nas je Bog pozvao činiti?Razmotrimo ukratko prvo pita-nje: Što nas je Bog pozvao biti? Na to se može odgovoriti na ra-zne načine, ali je osnovno da nas je Bog pozvao biti Njegovim na-rodom u ovom svijetu. Pripada-mo Njemu - ne sebi - i trebamo živjeti za Njega - ne za sebe. Isus se molio: "Ne molim Te da ih uz-meš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga." (lv 17,15). Usred svijeta koji ne priznaje Boga ili ne teži da Mu služi, mi koji smo vjernici pozvani smo živjeti kao Njegov narod. Mi koji slijedimo Krista ni-kad ne bismo smjeli zaboraviti da smo Njegov narod, postavljeni u ovaj svijet kao živo svjedočanstvo Njegove stvarnosti. Kao što sam nedavno čuo od nekoga: "Što postoji u vašem životu što bi se moglo objasniti neovisno o Isusu Kristu?"

ti. Činjenica je da se način na koji proživljavate svoju vjeru u socijalističkom društvu razlikuje od načina kršćanskog življenja drugih u njihovim društvima. Istovremeno možemo učiti jedan od drugoga. U svijetu promjene moramo biti stalno budni ako že-limo biti vjerni Božjem pozivu koji nam je dat. Moramo stalno razvi-jati nove strategije i nove metode da bismo držali ove principe u ravnoteži te stoga moramo svo-je takozvane duhovne oči imati upravljene u dva smjera. S jed-ne strane, trebamo biti budni za promjene oko nas. S druge stra-ne, moramo uvijek iznova i pažlji-vo slušati Riječ Božju kako bismo bili sigurni da se ne udaljavamo od temelja Evanđelja i njegove nepromjenjive istine.

KRŠĆANSKA ODGOVORNOST U SVIJETU KOJI SE MIJENJA

To nas konačno dovodi do pitanja kršćanske odgovornosti u svijetu promjene. Ustvari, postoje dva pitanja koja si moramo postaviti:

Mi koji slijedimo Krista nikad ne bi-smo smjeli zabora-viti da smo Njegov narod, postavljeni u ovaj svijet kao živo svjedočanstvo Nje-gove stvarnosti

„

8.-9.7.1967. dr. Billy Graham je održao dva evangelizacijska skupa pred nekoliko tisuća ljudi na igralištu kraj Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa na Šalati. Tada je prvi puta propovijedao u jednoj socijalističkoj zemlji

Billy Graham i Martin Luther King


vijedanje Evanđelja. Evanđelje je usredotočeno na osobu Isusa Krista. Kao kršćani vjerujemo da je Bog djelovao dolaskom na ovaj svijet u osobi Isusa Krista. Svojom smrću i uskrsnućem Krist je do-kazao da je On jedini Sin Božji koji nas može pomiriti s Bogom. Krist je došao u svijet da se mjerodavno bavi s najvećim problemom s ko-jim se suočava čovječanstvo, a to je problem ljudskog srca. Biblija kaže da smo sagriješili protiv Boga idući svojim vlastitim putem te smo zbog toga odvojeni od Boga i jedan od drugoga. Međutim, tajnom križa kojim je Krist donio izbavljenje i oproštenje možemo, po Njegovoj milosti, biti pomireni s Bogom te možemo imati nadu za budućnost.Postoji, naravno, mnogo nači-na naviještanja tog Evanđelja. Činimo to, na primjer, propo-vijedanjem, a u propovijedanju je pritom snaga jer ga Bog Du-hom Svetim može upotrijebiti da bi ljude doveo vjeri. Također, Evanđelje naviještamo svjedo-čanstvom naših života. Često pojedinac, kršćanin, koji svojim životom i svojim nenametljivim riječima dijeli s drugima Rado-snu vijest o Kristu, predstavlja najučinkovitije svjedočanstvo za Krista. Kršćanin koji je vjeran u svom poslu i u svojoj obitelji, koji je čestit i pouzdan građanin, koji radi za opće dobro drugih, koji

preći političke i ekonomske gra-nice koje nas nastoje podijeliti, te učiniti u Kristovo ime sve što je moguće u onome s čim se su-očava cijela ljudska obitelj. Na primjer, urgentni problem trke za naoružanjem iziskuje pažnju sva-kog vjernika. Živimo u vremenu koje se ne može usporediti ni sa čim u svjetskoj povijesti. Naime, prvi put u povijesti čovječanstva čovjek u svojim rukama posjeduje sposobnost uništenja cjelokupne ljudske rase u tek nekoliko tre-nutaka izopačenim nuklearnim i biokemijskim oružjem masovnog uništavanja. Čak je nemoguće shvatiti strahotu pustošenja koje može nastati iz tek ograničene upotrebe nuklearnog oružja.Ne smatram se nekim pacifi -stom, niti sam za jednostrano razoružanje. Držim da narodi imaju legitimno pravo braniti se protiv agresora. Međutim, kao kršćanin vjerujem da imam od-govornost raditi sa svim ljudima dobre volje na suzbijanju razvoja i širenja oružja masovnog uništa-vanja. Obećavam vam da ću se posvetiti koliko god mogu radu za istinski mir u svijetu. Zahvalan sam za znakove vidljiva napretka, no unatoč tome, kao sljedbenici Isusa Krista, koji se u Bibliji na-ziva "Knezom mira", moramo biti muževi i žene mira.To nas dovodi do druge dimen-zije naše odgovornosti u svijetu, a ona se odnosi na objavljivanje odnosno evangeliziranje, propo-

Nemojmo nikad zaboraviti rije-či našeg Gospoda: "Tko hoće da među vama bude najveći,neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga!" (Mk. 10, 43-44 )Moramo priznati da mi kršćani često puta to zaboravljamo. U doba kad je Crkva bila povezana sa silama nepravde i opresije, te kad je težila biti gospodarom umjesto slugom, izgubila je du-hovnu snagu i utjecaj. Kršćani prvog stoljeća znali su što to zna-či biti slugama. Bili su neznatna manjina usred svijeta nevjere, a ipak je njihova požrtvovna ljubav i služba drugima bila očita svima.Naime, o našoj situaciji ovisit će kako obavljamo svoju službu kao vjernici i kao crkva. Međutim, naša služba ima najmanje dvije dimenzije. Prvo, pozvani smo na službu u našoj neposrednoj okolini.Ne znam što to znači konkretno za vas u vašem društvu, ali znam da to pitanje svatko od vas mora što češće istraživati i ispitivati. No, potrebno je ustanoviti i glo-balnu ulogu vjernika, te pri tom

Krist je došao u svi-jet da se mjerodav-no bavi s najvećim problemom s kojim se suočava čovječan-stvo, a to je problem ljudskog srca

Kao sljedbenici Isu-sa Krista, koji se u Bi-bliji naziva "Knezom mira", moramo biti muževi i žene mira

„

„


S

suosjeća s onima oko njega, bit će poštovan i zbog svojeg svje-dočanstva o Kristu.Ima mnogo toga što bih vam vo-lio reći o evangelizaciji, jer je ona srž moje službe. Međutim, moja je molitva da svatko od nas koji se naziva kršćaninom bude što predaniji naviještanju Evanđelja Isusa Krista svakom živom biću. Prigode za to mogu se razlikovati od onih u drugim društvima, no ipak se trebamo svakim mogu-ćim sredstvom posvetiti komuni-ciranju Evanđelja onima oko nas.Uvjeren sam da je ovo najozbiljni-je i najizazovnije razdoblje u po-vijesti svijeta. To je i razdoblje u koje nas je Bog postavio. Trebali bismo svakog dana sve više ra-zumijevati što to znači živjeti kao kršćani u svijetu koji se mijenja, kako bi naša služba i naviještanje u svijetu bilo vjerno zadatku koji nam je Bog dao.

Ovo izlaganje dr. Billy Graham napi-sao je povodom dodjele počasnog doktorata teologije na Teološkom fa-kultetu "Matija Vlačić Ilirik" 18.11.1988.Prvo izdanje: Riječi iskrene, 1989.

Capetownski iskaz o predanjuDr. Billy Graham pokretač je Lausannskog pokreta. 1966. godine organizirao je kongres u Berlinu da bi provjerio jesu li evanđeoski kršćani spremni surađivati na evange-lizaciji svijeta. Na njemu su među 1.200 delegata prisu-stvovali dr. Josip Horak i dr. Branko Lovrec

Globalni Lausannski kongres za evangelizaciju svijeta održan je 1974. godine. Nakon njega uslijedili su Drugi lausannski kon-gres (Manila, 1989.) i Treći lausannski kongres (Cape Town, 2010.) koji je okupio 4.200 evanđeoskih vođa iz 198 zemalja. Diljem svijeta, na sastancima i sudjelovanjem u internetskom prijenosu Kongresa, sudjelovalo je više stotina tisuća ljudi. Cilj Kongresa bio je ponovno izazvati globalnu Crkvu da bude svje-dokom Isusa Krista i njegova cjelokupnog nauka – u svakom narodu, u svim sferama društva te u svijetu ideja. Capetown-ski iskaz o predanju plod je ovoga pothvata. Hrvatsko izdanje predstavljeno je na 7. saboru Protestantskog evanđeoskog vi-jeća (PEV) koji je održan 15.9.2012. u prostorijama Baptističke crkve Dubrava u Zagrebu.

U kršćanskoj misiji moramo odgovoriti na stvarnosti svoga naraštaja. Također moramo učiti iz te mješavine mudrosti i pogrješaka, uspjeha i neu-spjeha, koje smo naslijedili od prijašnjih naraštaja. Poštu-jemo i žalimo nad prošlošću i okrećemo se budućnosti.

„

Foto galerija: 7. Sabor PEV-aZagreb, 15.9.2012.

p. Giorgio Grlj p. Željko MrazLjubica Zemunivić i Mateja Magdalenić Dr. Peter Kuzmič

www.bczagreb.hr | BC Zagreb 46 www.bczagreb.hr | BC Zagreb 46

Walter Rauschenbusch (1861 - 1918) bio je baptisti-čki pastor, profesor, prorok i reformator svog vremena. Njegovo široko teološko obra-zovanje stečeno s obje strane oceana, u SAD i u Njemačkoj, omogućilo mu je da oštrou-

mno promišlja teološka pitanja, svoju službu kao i društvo u kojemu je živio. Pastoralna služba koju je obavljao u jednom od najsiromašnijih dijelova New York-a (Hell's Kit ch-en) suočila ga je sa stvarnošću siromaštva i otu-đenosti koju je donijela industrijska revolucija.

Iako je nedvojbeno najprominentnija osoba po-kreta koji je nazvan socijalno evanđelje, o čemu je napisao mnogobrojna djela pa i sustavnu te-ologiju tog pokreta, neopravdano ga je smatra-ti samo „liberalnim teologom“.Rauschenbusch je bio u potpunosti predan ide-ji o neophodnosti obraćenja koje je vodilo do transformacije života svakog pojedinca kao i po-litičkom aktivizmu kojim je želio učiniti društvo pravednijim. „U stvarnosti, on je prvenstveno bio pastor kojemu je cilj njegovog propovijeda-nja bio ni manje ni više već obraćenje Amerike.“ (Evans, The Kingdom is Always but Coming: A Life of Walter Rauschenbusch; 2004; xxv)

FOTO: Pennsylvania, početak 20. stoljećaOvi dječaci su radili po 14 sati na dan u rudnicima ugljena

Walter Rauschenbusch –


S

– Molitva za Božje kraljevstvo


Duboko svjestan učinka grijeha na živote po-jedinca kao i na društvo u cjelini, vapio je za većom pravednošću u društvu. Suočavanje s učincima siromaštva , nezaposlenosti, pothra-njenosti, bolestima koje su dovodili do prerane smrti, posebno djece, ostavilo je dubok trag na Rauschenbuscha. Želio je iskusiti dolazak Kraljevstva Božjega na zemlju koje će učiniti transformaciju društva. Vapio je za probuđenjem koje će dovesti ne samo do duhovne promjene pojedinca već do promjene društva. U tu svrhu nije pisao samo teološke knjige već i molitve koje je objavio u knjizi „For God and the

People: Prayers of the Social Awakening“ (1910) želeći unijeti promjene ne samo u bogoštovlja već i u živote vjernika i u zajednicu u kojoj žive. Walter Rauschenbusch je svojim djelima utje-cao na generacije teologa, pastora, aktivista i promicatelja ljudskih prava kao što su Martin Luther King Jr., James McClendon, Desmond Tutu i mnogi drugi.Neka bi nas život i djelo W. Rauschenbusch-a, zajedno s ovih nekoliko molitava koje objav-ljujemo u ovom broju Slike, potaknulo na du-blje promišljanje naše hrvatske stvarnosti kao i uloge i poslanja koje mi imamo kao pojedinci i kao Crkva.

p. Željko Mraz


Walter Rauschenbusch

Molitva za CrkvuO Bože,molimo za Tvoju Crkvu,kojoj je danas zapalo živjeti i djelovatiusred složenosti promjenljivih poredaka,suočenu uvijek s novim i većim zadatkom. S ljubavlju se sjećamo skrbi što je pružala duhovnom životu u njegovim počecima;zadatka koji si je postavila da nas odgoji i osnaži; utjecaja posvećenih duša koje okuplja,postojane snage za dobro za koje se zalaže.Kad je usporedimo sa svim drugim ljudskim ustanovama,radujemo se, jer joj nema ravna.No kad je prosuđujemo po težnjama Njenog Gospodara,saginjemo svoje glave u žaljenju i kajanju. O pokrsti je nanovo životodajnim duhom Isusovim.Podaj joj novorođenje, pa čak ako će je to stajati njene duboke pokore i teškog poniženja. Na usne njene stavi drevno evanđelje njenog Gospoda.Pomogni joj da naviješta s uvjerenjem, odvažno i hrabrodolazak Božjega Kraljevstva i propast svih koji mu se opiru.Ispuni je proročkim prkosom prema tiranima,i s Kristolikom blagošću za sve umorne i opterećene.

Stavi na nju veći osjećaj odgovornosti za zadaću koju si joj povjerio;hitru i brižnu samilost prema onima koji trpe i pate,i krajnju odanost volji Božjoj.Daj joj vjere da se zalaže za bremena ljudi,da u ljudskim rukama što usrdno traže slobodu i svijetlo,prepoznaju ruke Kristove što krvare. Naredi joj da prestane čuvati svoj život, da ga ne bi izgubila.Učini je spremnom i voljnom da poda svoj životu službi čovječanstvu,da poput njena Raspetog Gospodapođe putem križa - do puta veće slave.

6"S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bo-gom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljeni-com, s teocima od jedne go-dine? 7Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svo-ga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poči-nio?" 8"Objavljeno ti je, čovje-če, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pra-vicu, milosrđe ljubiti i smjer-no sa svojim Bogom hoditi."Mihej 6, 6-8



Molitva za Božje KraljevstvoKriste, zapovijedio si nam da se molimo da dođe kraljestvo Tvoga Oca, za kraljestvo u kojem će Njegova pravedna volja biti ispunjena na zemlji. Cijenili smo i čuvali ove tvoje riječi, ali smo zaboravili njihovo značenje. I tako je tvoja sjajna nada potamnila u tvojoj Crkvi. Blagosljivljamo te za nadahnute duše svih vijekova koje su vidjele sjaj Grada Božjega, i vjerom se odrekle lažnog, kratkotrajnog, bogatstva kako bi slijedile svoje viđenje.Radujemo se da danas nada ovih osamljenih duša postaje sve jasnija vjera milijuna. Pomogni nam, O Gospodine, da hrabrošću vjere dohvatimo ono što je sada došlo tako blizu; daj da veliki i sretan Dan Gospodnji, napokon osvane. Kako smo ovladali prirodom da bi stekli bogatstvo i obilje, pomogni nam da sada ovladamo i ljudskim odnosima da dosegnemo pravednost i bratstvo svih ljudi. Jer što koristi našoj naciji ako i stekne uspjeh i prosperitet, a izgubi osjećaj za Tebe, živoga i pravednoga Boga i radost ljudskog bratstva? Učini nas odlučnima da živimo po istini a ne po zabludi, da postavimo i gradimo naš zajednički život na vječnim temeljima pravednosti i ljubavi; da se više ne oslanjamo na klimavu kuću zla, na Grad u kojem je ozakonjena grubost, glupost i nasilje. Pomogni nam da učinimo da blagostanje i napredak za sve postane vrhovni zakon naše zemlje, da naša država bude jaka i sigurna, izgrađena na ljubavi i nadi svih njenih građana. Sruši hramove i svetišta Mamona, koji oduvijek melje i drobi ljudski život, i postavi svoje prijestolje, O Kriste, jer si Ti umro da bi čovjek živio.

I konačno, pokaži svojoj zabludjeloj djeci put od Grada propasti, do Grada ljubavi i mira,i tako ispuni čežnju proroka čovječanstva. Gospodaru naš, još jednom, tvoju vjeru, oblikujemo u svoju molitvu: Dođi kraljevstvo Tvoje, Budi volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji.


Ispovijest Od grijeha koji nas razdvaja;od klasne gorčine i rasne mržnje,Dobri Gospode, spasi nas!

Od koruptivnih - građanskih, poslovnih i državnih - praksi;Od pohlepe i težnje za vlašću i moći,Dobri Gospode, spasi nas!

Od prokletstva zlostavljanja djece;Od obezvrjeđivanja rada žena, i bešćutnosti prema starima i nemoćnima,Gospode, spasi nas!

Da tvoji slijedbenici budu jakiu uspostavi i širenju poslovne pravde,u oslobađanju obespravljenih, potlačenih i zarobljenih.

Da Ti bude milo ujediniti stanovnike svakoga grada, države i nacije, u savez sklada i mira.

Dobri Gospode, čuj glas naše molitve,u ime Onoga koji se spustio među nas,poistovijetio s posrnulima;koji je došao navijestiti Radosnu Vijest siromasimai osloboditi sužnje.Amen i Amen

For God and the People Prayers of the Social AwakeningWalter Rauschenbusch, The Pilgrim Press, Boston, 1910(prijevod: p. Mihal Kreko)

Nick Vujičić, došao je na svijet 1982. godine u Brisbaneu u Austra-liji kao prvo dijete ro-

ditelja vojvođanskog porijekla. Rođen je bez ruku i nogu, zbog tzv. tetra-amelia sindroma što je medicinskoj sestri Duški Vujičić i njezinu suprugu, pastoru Borisu

Vujičiću, bio šok. Trebalo im je četiri mjeseca da prihvate kako imaju sina s hendikepom. Što on uopće može učiniti ili postati ži-veći s tako velikim invaliditetom? Nisu znali, a niti itko drugi, da će ovo prekrasno dijete bez udova jednoga dana postati netko tko će nadahnuti i potaknuti mnoge ljude. Bog koristi Nicka da utječe na živote i donese nadu Isusa Kri-sta ljudima diljem svijeta. Danas je Nick priznati motivacijski go-vornik koji se obraća ljudima svih uzrasta, profesija i društvenih slojeva širom svijeta. Kamo god ide, unosi promjenu u živote lju-di. Najviše voli govoriti mladima i to o nadi i vjeri koju svaki čovjek

može imati, bez obzira na okol-nosti u kojima se trenutno nalazi. To govori iz vlastitog iskustva, jer ipak, rodio se bez ruku i nogu. Usprkos tome, Nick je pun živo-ta, entuzijazma i nade koju želi podijeliti s drugima.„Da, bio sam razočaran, ali mi je tada Bog kroz svoju riječ, po-sebno u Ivanu 9:2, pokazao pri-ču o čovjeku koji je rođen slijep. U toj priči, Isus objašnjava da je on slijep zato da se Božja slava pokaže u njegovu životu. Shvatio sam da svoje stanje i okolnosti mogu upotrijebiti za njegovu sla-vu. To mi je promijenilo stav. Još uvijek vjerujem da me Bog može izliječiti i s vremena na vrijeme se još uvijek molim za to. No, zado-voljan sam, bez obzira želi li me izliječiti ili ne.”Svoj san da motivira ljude diljem svijeta te im prenese Radosnu vijest Isusa Krista, počeo je ispu-


23. – 24. RUJAN

Ro�en bez ruku i nogu, Nick Vuji�i� je zavr�io dva fakulteta i postao svjetski poznat motivacijski govornik. Kamo god ide, Nick svjedo�i o svojoj vjeri i nastoji ljudima prenijeti Radosnu vijest Isu-sa Krista. U rujnu dolazi u Hrvatsku

njavati od svoje 19. godine.„Pronašao sam svrhu svoga po-stojanja, a također i svrhu svojih okolnosti. Postoji razlog zbog ko-jeg ste u problemima.”„Razlog zbog kojega sam počeo grliti ljude i sve češće govoriti je taj što sam jednom govorio pred 300-tinjak tinejdžera i jedna je djevojka u prostoriji počela gla-sno plakati! Usred govora, podi-gla je ruku i zamolila me može li doći i zagrliti me. I došla je i pred svima me zagrlila. Plakala mi je na ramenu i samo ponavljala, hvala ti, hvala ti, hvala ti! Nitko mi nikad nije rekao da me voli! Nitko mi nije rekao da sam lijepa ovakva kakva jesam!”

Od svojega prvog govora koji je održao s devetnaest godina, Nick je proputovao čitav svijet dijele-ći svoju priču s milijunima ljudi. Govorio je raznim ljudima kao što su studenti, učitelji, tinejdžeri, poslovni muškarci i žene, vojnici, poduzetnici i crkvene zajednice. Također je ispričao svoju priču i bio intervjuiran u raznim televi-zijskim emisijama diljem svijeta.Kamo god dođe, ljudima govori o Onome koji naše nedostatke pre-tvara u prednosti, samo ako mu dopustimo.„Bog je suveren i u njegovoj su-verenosti život koji živim je onaj koji mi je po njegovu naumu dan. Važno je ono što činim sa živo-tom koji mi je dan. Činjenica da svojim životom vršim veći utjecaj jer nemam ruke i noge, čini me poniznim.”

RHEMA, broj 54, rujan 2012.


Nick Vuji�i� gostuje 23. 9. u Za-grebu, u Domu sportova (u 19 sati) te 24. 9. u Rijeci, u dvora-ni Zamet (u 19,30 sati).Ulaznice po cijeni od 60 kuna mo�ete nabaviti na prodajnim mjestima Interspara, Petrola i Europetrola, u CD-shopovima: Dallas i Croatia Records te na svim ostalim prodajnim mje-stima Eventima. Internetska prodaja na: www.eventim.hr.

„Kada vidi� uplakane lju-de i shvati� da su ti isti ljudi umalo odustali sve dok nisu �uli moju pri�u… zbog toga se isplati!”


Možda ovo pismo ne će nikada doći do tebe u onom smislu koji bih volio, sine moj. Možda si već predaleko otišao i moje ti riječi više ne znače mnogo.

Možda sam i ja, još odavno, otišao daleko od tebe iako živimo u istome stanu i viđamo se sva-kodnevno, makar to bilo kratko navečer, u pro-lazu ili uz televizor.Svejedno, ovo ti pišem jer ni sam ne znam kako bih mogao drukčije doprijeti do tebe. Ovo ti govorim jer dobro znam da je moje srce bilo vrlo kruto i tvrdo prema tebi. I to godinama. Sad mi je žao zbog toga. Znam da ne mogu vratiti vrijeme unatrag. Sve bih dao da je to moguće, ali znam da ne mogu. No, mogao bih barem pokušati učiniti nešto bo-lje nego što je to bilo dosad.Htio bih ti, prije svega, reći – da se bojim za tebe. Da, bojim se što će sutra biti s tobom, što ćeš po-stati ili u što ćeš se, možda, pretvoriti. Hoćeš li biti čovjek koji će znati što je dobro, a što zlo? Ho-ćeš li biti među onima koji će se, poput mnogih, naslađivati tuđim nevoljama, izgledu i slabosti-ma? Hoćeš li biti među onima koje ne će biti briga za drugoga, nego samo za sebe i svoje užitke?

Hoćeš li biti među onima koji će biti ravnodušni prema svemu što se događa u svijetu oko njih? I hoćeš li biti među onima koje će lako povući nešto što je izvana sjajno i primamljivo, ali vodi prema nekom dnu? Svakodnevno čujem o tome i ne mogu a da se ne pitam jesi li ti sljedeći.Nedavno sam tek saznao da društvo tvojih vrš-

njaka u kojem se krećeš i s kojim provodiš slobodno vrijeme, popri-ma obličje upravo ovog što sam naveo. A to mi ne ulijeva povjerenje. Na-protiv, s razlogom mi ulijeva boja-zan i strah.S druge strane, znam da ti to ne vi-diš tako, što mogu razumjeti. No,

društvo kojemu je psovka uobičajena pojava, a tračanje i posprdno ponašanje prema drugima jedan od glavnih izvora zabave, znam da nema dobru perspektivu. To mi daje povoda da budem zabrinut i za tebe.Kad čujem kako redovito sipate dvosmislice na račun djevojaka koje tretirate kao objekte koje treba iskoristiti, prožme me tuga i nemoć.Da ne govorim o ismijavanju vrlina uopće. Sve sam to slučajno, ne pitaj, saznao.Razgovori o koefi cijentima, novcu i lakoj zaradi


Pismo oca sinu kojeg gubiKnjigu Pisma ukradenim ljudima pastor Dražen Radman je napisao po-taknut razli itim životnim pojavama, osobnim dramama i doga ajima spram kojih nije mogao ostati ravnodušran. Ovo je jedno od njih

p. Dražen Radman

Možda sam i ja, još odavno, otišao daleko od tebe iako živimo u istome sta nu i vi amo se svako dnevno...

„

među vama, četrnaestogodišnjacima i petnae-stogodišnjacima, u meni izaziva jezu jer znamče-mu to, polako ali sigurno, vodi. Da, vodi prema obijesti i raznim oblicima prekršaja, s čime i po-licija ima posla. Vodi, naposljetku, a o čemu ne znate, prema sigurnom razočaranju i nesreći u nekom sutrašnjem danu.Ne znam kako bih takvo što podnio. Osim toga, prošla je nepuna godina otkad nas je tvoja majka napustila i otkad ne mogu doprijeti do tebe. Ne znam uopće kako sve to proživljavaš niti kako se nosiš s time. Volio bih ti pomoći ako ikako mogu. Ti šutiš, vje-rojatno kao i ostali tvoji vršnjaci. Toliko ste za-jedno, ali malo tko od vas išta više zna o onome drugome. Malo koga od vas uopće i interesira što se krije ispod kože nekog od članova vaše družine.Osim toga, prema ovom što sam saznao, takve družine uključuju i to da će prije ili kasnije ismija-ti, pa čak i odbaciti bilo kojeg pojedinca iz tog istog društva ukoliko na-pravi neki krivi korak, tj. ako počne odudarati od već opisanog i nametnu-tog ''đira''. A nameću ga oni jači među vama. Barem tako djeluju izvana, iako su takvi najčešće preplaše-na djeca koja se moraju nečim dokazati kako bi bili prihvaćeni od drugih i tako utažili svoju golemu glad – za priznanjem. Znam da ti sve to doživljavaš bezazlenim, s obzi-rom da je to način vaše zabave. Misliš kako nitko od vas ne misli ništa loše. No, nitko od vas ne zna koliko je krhka granica između zabave i oz-biljnih posljedica. Ne znate ono najbitnije – da svatko tko se bavi ispraznošću, s vremenom mora pomaknuti gra-nice, tj. mora se upustiti u nešto novo i uzbud-ljivije, a što će ga ispuniti, učiniti zadovoljnim ili cool u očima svoje družine.

Vidim, sine moj, da sve više postaješ dio tog za-čaranog kruga i da ne možeš znati kamo te sve to vodi. Na početku si spirale koja mami svojim sla-dorima, a koja zapravo truje i krade svoje vjerne podanike vodeći ih prema nekoj od mogućih i uobičajenih propasti.Sve ti ovo pišem znajući istovremeno da sam i ja, kao tvoj otac, pridonio stanju u kojem se u posljednje vrijeme nalaziš. Da, zakazao sam u mnogo toga spram tebe ti-jekom proteklih godina. Računao sam da je do-voljno zarađivati za našu obitelj, da je dovoljno da ti i ja odemo jednom godišnje u kino ili na neku utakmicu ili da tu i tamo, kod kuće, zajed-no pogledamo neku seriju ili fi lm. Mislio sam da je najvažnije da te pitam što je bilo u školi, jesi li napisao domaći uradak i jesi

li uredio svoju sobu, a da će sve ostale stvari doći same po sebi.Naime, znao sam da si pametno dijete i da ti ne trebam puno moralizirati. Znao sam da cijeniš moj i mamin trud, kao i to da razumiješ da smo zauzeti mnogim poslom i da ni-smo imali dovoljno vre-mena za tebe. Da, griješio sam. Mnogo sam griješio prema tebi, sine. Nikada te (ili rijetko kada) nisam pitao kako si, kako se osjećaš, o čemu razmišljaš, čemu se ve-seliš, o čemu maštaš ili o čemu se brineš.

Gotovo nikad nisam s tobom razgovarao o svim tim pojavama među vama mladima. O tome kako bi bilo dobro da se u njima postaviš, bez obzira što će većina reći.Uz to, nikad te nisam pitao što misliš o meni, što ti se ne sviđa ili što bi volio da promijenim. Nisam ni ja tebi mnogo pričao o svom djetinjstvu, igrama, o svojim lutanjima, zgodama, nezgoda-ma, usponima i padovima. Sad znam da sam i tu propustio učiniti daleko bolje nego što jesam.Nikada se s tobom, osim kada si imao dvije ili tri


Molim te da mi sada oprostiš za nedostatak

one prave očinske ljubavi prema tebi.

godine, nisam valjao po podu i, kroz igru, dopu-štao ti da se veselo jačaš sa mnom.Mnogo više bih te kritizirao nego što bih te po-hvalio. Nisam znao da si ti, kao i mnoga druga djeca u toj dobi, poput biljke kojoj je trebalo (i još uvijek treba) mnogo više ''zalijevanja'' nego što sam pretpostavljao. Danas mi je, uistinu, žao što sve to nisam prije uzeo u obzir.Znam da sam te takvim svojim pristupom (ili odgojem) ozbiljno zakinuo. Time i povrijedio. Nisam to htio, ali to mi i nije neko opravdanje. Zato te molim da mi sada oprostiš za sve te moje propuste. Za nedostatak one prave očinske lju-bavi prema tebi. Znam da sam trebao i morao drukčije. Kao što znam da smo danas ti i ja pri-lično udaljeni jedan od drugog i da moja riječ nema neku težinu u tvome srcu. Sad, kad polako te gubim, sine moj, htio bih, popraviti stvari. Znam da je ova tvoja dob najo-sjetljivije vrijeme. Znam da su ti sada neke druge stvari, neki drugi ljudi, ''zvijezde'' ili čak neki vrš-njaci veći uzori i autoriteti nego što sam ti to ja. To me boli, ali se ne bunim.No, isto tako sam svjestan da, poput mnogih tvojih vršnjaka, i ti možeš uskoro upasti u kolo šarenih i primamljivih stvari ovog svijeta od kojih su mnoge pokvarene u samoj svojoj srži. To je svijet koji ne mari za tvoju dušu ni za duše tvojih vršnjaka koji na sličan način lutaju tražeći neko svoje mjesto pod suncem. Na koncu, ili na početku, htio bih ti reći – da te volim, sine moj. I da mi je stalo do tebe. Zapra-vo, uvijek je bilo, ali nisam znao zastati i to ti izraziti. Uvijek sam žurio na neka važnija mjesta. Sada, ipak, želim da znaš da sam tu. Da sam ti spreman pomoći. Kao otac i(li) kao prijatelj. Možda za nas još uvijek ima vremena i možda se nismo toliko udaljili da ne bismo mogli pokušati iznova.I, da, htio bih ti reći što se to dogodilo u meni pa ti ovako slobodno pišem. Vjerojatno se ovo ne bi ni dogodilo da Bog nije umiješao svoje prste. Da, želio bih ti i o tome pričati. Kad dođe vrijeme za to. Nadam se da hoće. I da će se to dogoditi uskoro.

Pisma ukraden m ljudima, Dražen Radmanwww.drazen-radman.com

SLIKA | broj 3 | rujan 2012.

S

Neki se čovjek zaustavio ispred cvjećarnice kako bi naručio buket cvijeća i poslao ga svojoj majci, u

grad udaljen 320 kilometara od mjesta u kojem je živio. Kada je izašao iz automobi-la, primijetio je uplakanu djevojčicu koja je sjedila na rubu pločnika. Upitao ju je zašto plače, a ona je odgovorila: ‒ Htjela sam kupiti crvenu ružu za svoju mamu, ali nemam dovoljno novca. Čovjek se nasmi-ješio i rekao: - Dođi, kupit ćemo ružu za tvoju mamu. Naručio je cvijeće za svoju i kupio ružu za djevojčičinu majku. Na izlazu iz cvjećarnice ponudio joj je da je odveze majci. Djevojčica je samo rekla: ‒ Prihvaćam. Ako možete, povezite me.

Na to ga je vodila do groblja gdje je polo-žila ružu na svjež grob.

Čovjek se vratio u cvjećarnicu, opozvao isporuku buketa, uzeo cvijeće, platio ga i odvezao se 320 kilometara do kuće svoje majke.

Book, br. 30, lipanj 2012.

eki se čovjek zaustavio ispred

S

55


Neprekinuti lanac nemilostiU svojoj knjizi "Zašto je milost tako udesna" Philip Yancey piše kako je tra-žiti nekoga tko je doživio nepravdu da ponudi milost ustvari nepošteno. Pro itajte ovu potresnu pri u o obitelji zahva enoj nemiloš u. Realnost nemilosti može nam pomo i da bolje shvatimo vrijednost milosti

Daisy je rođena 1898. u radničkoj čikaškoj obite-lji, kao osmo od desete-ro djece. Otac se mučio

da ih svojim radom sve prehrani, a nakon što se odao piću, novca je bilo još manje.Dok ovo pišem Daisy navršava stotinu godina i trese se dok govo-ri o tim danima. Kaže da joj je otac bio „prava pijanica“. Običavala se skrivati u kutu, jecajući, dok je na linoleumskom podu udarao njezi-nog mlađeg brata i sestru. Mrzila ga je svim svojim srcem. Jednoga dana otac je svojoj ženi rekao da se odseli do podneva. Svo dese-tero djece se okupilo oko majke hvatajući je za suknju ridajući „Ne, nemoj ići!“. No, otac nije odusta-jao. Daisy je držala svoju braću i sestre i gledala kroz prozor kako majka pognutih ramena odlazi s koferom u svakoj ruci smanjujući se sve dok nije nestala iz obzora.

Neka djeca su kasnije otišla živjeti s majkom, a ostali su se odselili rođacima. Daisy je morala živjeti s ocem. Odrasla je s gorčinom, tu-morom mržnje zbog onoga što je učinio njezinoj obitelji. Sva djeca rano su prekinula školovanje kako

bi se zaposlila ili pridružila vojsci, a zatim su se, jedan po jedan, preselili u druge gradove. Oženili su se, osnovali obitelji I pokušali zaboraviti prošlost. Otac je nestao – nitko ne zna kamo i nikoga nije bilo briga.Mnogo godina kasnije, na izne-nađenje sviju, otac se ponovno pojavio. Rekao je da je propao.

Pijan i prehlađen, oteturao je jedne noći u spasilačku misijsku postaju Vojske spasa. Kako bi zaradio bon za hranu, morao je prisustvovati bogoslužju. Kada je govornik pitao želi li netko prihva-titi Isusa, smatrao je pristojnim otići naprijed zajedno s još neko-liko pijanaca. Bio je više od svih iznenađen kada je „grešnikova molitva“ zaista upalila. Demoni su u njemu utihnuli. Počeo je pro-učavati Bibliju i moliti se. Prvi put u svom životu osjećao se voljenim I prihvaćenim. Osjećao se čistim.I sada, rekao je svojoj djeci, ide od jednog do drugog tražeći oproštenje. Nije mogao opravda-ti ono što je učinio. Nije to mogao ispraviti. No, bilo mu je žao, više no što su mogli zamisliti. Djeca su, sada u srednjim godinama i sa svojim obiteljima, isprva bila sumnjičava. Neka su sumnjala u njegovu iskrenost očekujući da


Philip Yancey

Daisy je odrasla s gor inom, tumorom mržnje zbog onoga što je otac u inio njezinoj obitelji

„


and roll, nosio „bakine naočale“ i pustio dugu kosu. Margaret ga je izbacila iz kuće jer ga je uhvatila kako puši travu. Preselio se u ko-munu hipijevaca. Nastavila mu je prijetiti. Prijavila ga je sudu. Na-pisala mu je pismo. Pokušala je sve što je mogla zamisliti, ali do Michaela ništa nije dopiralo. Rije-či kojima ga je optuživala odlazile su u vjetar, bile su beskorisne, sve dok jednoga dana u napadu bijesa nije rekla: „Nikada te više ne želim vidjeti“. Bilo je to prije dvadeset i šest godina, i od tada ga nije vidjela.I Michael mi je dobar prijatelj. Nekoliko puta tijekom tih dvade-set i šest godina pokušao sam ih nekako pomiriti i svaki sam se put suočio sa strašnom silom nemilo-sti. Kada sam upitao Margaret žali li za ičim što je rekla Michaelu, postoji li išta što bi drukčije na-pravila, okrenula se prema meni i u trenutku ogromnog gnjeva rekla mi je kao da govori Michaelu: „Ne znam zašto ga Bog, zbog svega što je učinio, već davno prije nije uzeo!“ rekla je s divljim, strašnim pogledom u očima.Njezin me gnjev zatekao nespre-

„Zbog čega sam vas, glupu djecu, uopće dobila?“ vikala bi. Došla je Velika depresija i svako je dijete značilo jedna usta više koje treba hraniti. Imala ih je šestero i živjeli su u dvosobnoj kući u kvartu, u kojoj živi i danas. U tako zbijenom bloku, uvijek su izgledali nekako zgaženo. Ponekad ih je, noću, znala išibati bez razloga: znala je da su nešto skrivili iako ih nije uhvatila na djelu.Tvrda kao čelik, Daisy se nikada nije ispričavala i nikada nije pra-štala. Njezina se kćiMargaret sjeća da je kao dijete dolazila k majci u suzama ispriča-vajući se zbog neke svoje nepodo-pštine. Daisy bi odgovorila roditelj-skom Kvakom 22: „Nije ti žao! Da ti je stvarno žao, ne bi to učinila.“Od Margaret, koju dobro pozna-jem, čuo sam mnogo takvih priča o nemilosti. Čitavog svog života odlučno je nastojala biti drugači-jom od majke Daisy. No, Marga-retin je život imao svojih muka, manjih ili većih, i dok je njezino četvero djece ulazilo u puber-tet, osjećala je kako nad njima gubi nadzor. I ona je željela leći na kauč s vrećicom leda i viknuti: “Ušutite!“ I ona ih je željela istući bez razloga ili se možda oslobo-diti napetosti koja se u njoj na-kupila.Posebno joj je na piku bio sin Michael, koji je 1960-ih navršio šesnaest godina. Slušao je rock

će se svaki trenutak vratiti na staro. Drugi su mislili da će ubr-zo tražiti novac. Nije se dogodilo ništa od toga. U međuvremenu je otac zadobio njihovo povjerenje, od svih, osim od Daisy.Davno prije Daisy se zavjetova-la da više nikad neće govoriti o svom ocu – „tom čovjeku“, kako ga je nazivala. Ponovni posjet oca duboko ju je potresao i, dok je lijegala u krevet, počela su se vraćati stara sjećanja na njegova mučna pijanstva. „Ne može sve to ispraviti ako samo kaže 'Žao mi je'“. Daisy je bila uporna. Nije željela ništa od njega.Otac se možda odviknuo od pića, ali alkohol je nepovratno uništio njegova jetra. Jako se razbolio i zadnjih pet godina svog života živio je s jednom od svojih kće-ri, Daisynom sestrom. Oni su u stvari živjeli osam kuća dalje od Daisy, u istom nizu. Pridržavajući se svog zavjeta, Daisy nikada nije ušla i posjetila umirućeg oca, iako je prolazila pored njegove kuće svaki put kada je išla kupo-vati povrće ili hvatala autobus.Daisy je odobrila djeci da posje-ćuju djeda. Na samrti, otac je vidio malu djevojčicu na vratima kako ulazi u kuću. „O, Daisy, Dai-sy, ipak si došla“, zavapio je grle-ći je. Odrasli u sobi nisu mu imali srca reći da djevojčica nije Daisy, već njezina kći Margaret. Priviđa-la mu se milost.Čitavog svog života Daisy nije že-ljela biti poput svog oca i nikada nije probala alkohol. No, prema svojoj obitelji primjenjivala je ne-što mekši oblik tiranije od onog pod kojim je odrasla.Ležala bi na kauču s vrećicom leda na glavi i vikala na djecu: „Ušutite!“.

Jednoga dana u napadu bijesa je rekla: „Nikada te više ne želim vidjeti“. Bilo je to prije dvadeset i šest godina, i od tada ga nije vidjela

„


S

podobu pročitao skupini seljaka koji su živjeli u vrlo sličnoj kultu-ri, ali nikada nisu čuli priču. „Što primjećujete?“, pitao je. Seljaci-ma su u oko upala dva detalja. Prvo, budući da je sin prerano zatražio nasljedstvo, kazao je svom ocu: „Volio bih da si mrtav!“ Seljaci nisu mogli ni zamisliti da bi patrijarh pretrpio takvu uvredu a kamoli da bi se složio sa sino-vim zahtjevom. Drugo, primijetili su da je otac potrčao kako bi po-zdravio svoga davno izgubljenog sina. Na Bliskom istoku ugledni čovjek hoda polako i drži se do-stojanstveno, nikada ne trči. U Isusovoj priči otac trči; Isusova se publika nesumnjivo sablaznila nad ovim detaljem.Milost je nepoštena, i to je jedna od najtežih njenih osobina. Ne-razumno je očekivati da će žena svojemu ocu oprostiti strahote samo zato što se on mnogo godi-na kasnije ispričava te je potpuno nepošteno zahtijevati od majke da zanemari sve uvrede koje joj je sin u pubertetu nanio. No, kod milosti se ne radi o poštenju.Ono što vrijedi za naše obitelji, vri-jedi i za plemena, rase i nacije.

je dijete nosila u svom tijelu, pola njegova života ne razgovara s njim! Otrov se uvlači, iz generaci-je u generaciju.Margaret je pobožna kršćanka koja svakodnevno proučava Bi-bliju. Jednom prilikomrazgovarao sam s njom o prispo-dobi o izgubljenom sinu. „Kako bi ti protumačila tu prispodobu?“, upitao sam je. „Čuješ li njezinu poruku opraštanja?“Očito je razmišljala o tome jer je bez oklijevanja odgovorila da se ta prispodoba pojavljuje u Luki 15, kao treća u nizu od tri prispo-dobe: izgubljeni novčić, izgublje-na ovca i izgubljeni sin.Rekla je da se čitav smisao Izgu-bljenog sina nalazi u tome da se pokaže kako se ljudska bića razli-kuju od neživih objekata (novčića) i životnja (ovce). „Ljudi imaju slo-bodnu volju“, rekla je. „Moraju biti moralno odgovorni. Taj se dečko morao vratiti na koljenima. Morao se pokajati. To je Isus mislio“.To Isus nije mislio, Margaret. Sve tri priče naglašavaju radost pro-nalazača. Istina, izgubljeni sin se kući vratio svojom slobodnom voljom, no očito je da je u sre-dištu priče ogromna ljubav oca: „Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga“. Kada se sin pokušao pokajati, otac prekida njegov pripremljeni govor i priprema gozbu.Misionar u Libanonu ovu je pris-

mnog. Cijelu sam minutu buljio u nju: stiskala je šake, lice joj se za-crvenilo, a mišići se oko očiju tr-zali. „Hoćeš reći da bi htjela da ti je sin mrtav?“, konačno sam upi-tao. Nikada mi nije odgovorila.Iz šezdesetih Michael je izašao tuplji, a LSD mu je pomutio um. Preselio se na Havaje, živio s ne-kom ženom, napustio je, našao drugu, napustio i nju i zatim se oženio. „Sue je baš to“, rekao mi je kada sam ga jednom posjetio. „Ovo će trajati“.Nije trajalo. Sjećam se telefon-skog razgovora s Michaelom koji je prekidan iritantnom tehnolo-gijom pod nazivom „poziv na če-kanju“. Michael je rekao „Ispričaj me na sekundu“ i linija se pre-kinula, a zatim me držao u tišini barem četiri minute. Ispričao se kad se vratio. Raspoloženje mu je palo. „Bila je to Sue“, rekao je. „Rješavamo posljednje fi nancij-ske stvari oko razvoda“.„Nisam znao da još uvijek odr-žavaš vezu sa Sue“, rekao sam, želeći potaknuti razgovor.„Ne održavam!“, prekinuo me, koristeći gotovo isti ton koji sam čuo od njegove majke Margaret. „Nadam se da je u životu više ni-kada neću vidjeti!“Obojica smo neko vrijeme šutjeli. Upravo smo bili pričali o Marga-ret i, iako nisam ništa rekao, čini-lo mi se da Michael u svom glasu prepoznaje glas i ton svoje majke koji ga podsjeća na toliko davne događaje u kući u nizu u Chica-gu. Poput duhovnog oštećenja utisnutog u obiteljski DNA, u neprekinutom se lancu prenosila nemilost.Nemilost svoj put pronalazi tiho i smrtonosno, poput otrovnog, neprimjetnog plina. Majka koja

Philip Yancey gostovat će u Zagrebu 21.10.2012. Informacije potražite na zadnjoj stranici

Poput duhovnog ošte enja utisnutog u obiteljski DNA, u neprekinutom se lancu prenosila nemilost

„


Kako emo do i do toga da neprestano osje amo kako nas Gospod vodi', govo-rio bi. 'Time što emo pažljivo gledati u dubinu duše i živjeti mirno u okrilju našeg prebivališta'

KKKK„

'Magdalena', re e,'onamo kamo idem vidjet u ljepše boje i uti glazbu o kojoj smo mi, ti i ja, do sada samo sanjali. A moje e oko gledati samog Gospoda!'

''''''M„

Važnost vjere u Bachovu životuIsje ci koji slijede dijelovi su kronike Ane Magdalene Bach, supruge po-znatog skladatelja. Ana Magdalena nam, opisuju i svoj život s Bachom, približava tog velikog umjetnika, ovjeka i vjernika, koji je svijet oboga-tio mnogobrojnim remek-djelima klasi ne glazbe„Mislim da sam već spomenula kako je Sebastian bio iznimno gostoljubiv. Naš jednostavni stol je bio na raspolaganju sva-kome tko bi dolazio u Leipzig da čuje Sebastianovu glazbu, svejedno je li to bio neki pozna-ti čovjek ili siromašan student.“ „Ljubav je ispunjenje zakona – navodio je često ovu poučnu izreku iz Lutherove Biblije koju je čitao sjedeći u svojem veli-kom kožnom naslonjaču, ljeti uz prozor, a u zimskim večerima kraj kamina.”„'Kako ćemo doći do toga da neprestano osjećamo kako nas Gospod vodi', govorio bi. 'Time što ćemo pažljivo gledati u dubinu duše i živjeti mirno u okrilju našeg prebivališta;zato neka čovjek bude u svom vla-stitom srcu kod kuće i neka di-

gne ruke od nespokojnog lova na vanjske stvari. Ako je ovdje na zemlji sa sobom kod kuće, sigurno će i uvidjeti što se mora uraditi kod kuće, a što Gospod posredno ili neposredno za-htijeva u njemu ili izvan njega. Zatim neka se preda Bogu i sli-jedi ga ma kamo ga voljeni Bog odveo. Bilo u kontemplaciju ili rad, bilo u grupu pokajnika ili u red onih koji vole ukras Nje-gova doma. Neka ga slijedi u brizi ili radosti.I dogodi li se da

jednom ne osjeti Božju ruku u svom srcu i u svim stvarima, onda neka jednostavno digne od sebe ruke i neka ide dalje u Božje ime bez osjećaja njegova-prisustva, ali tako što će pred očima uvijek imati milostivi pri-mjer našeg Gospoda i Spasite-lja Isusa Krista.”„Duboko u srcu nosio je sliku onog koji je razapet na križu, a njegova najplemenitija glaz-ba je krik pun čežnje za smrću, krik koji mu se otimao pri viziji uskrslog Spasitelja.”„Sebastian je sada, kada je doi-sta došlo do onoga čega smo se bojali, pokazao dirljivo strplje-nje. Ja nisam bila tako mirna kao on i plakala sam, klečeći kraj njegova kreveta. Ali mi je on stavio ruku na glavu i rekao: 'Ne budimo tužni što moramo


Magdalena Bach

'Zato neka ovjek bude u svom vlasti-tom srcu kod ku e i neka digne ruke od nespokojnog lova na vanjske stvari.

„


zemaljsko postojanje takvim duhovima; ono im izgleda kao okivanje njihovih snaga. Ni ja ovo nisam osjećala u potpuno-sti dok je Sebastian bio živ, jer nikad nije o tome govorio. Bili smo sretni jedno s drugim, a on je uvijek bio marljiv i mnogo je radio. Ali znam da mu je često u sekundi dopiralo do svijesti kako je najbolja nada u životu bila ta što se jednom možemo oprostiti i otići Spasitelju, kojeg je on tako svečano volio. Ova čežnja za smrću me kod Seba-stiana katkad plašila i žalostila, naročito u mladosti, a ja nikad nisam mislila o tome može li se ona i kako otkloniti. Ali, otkako je otišao, a ja tako često razmi-šljala o njegovu biću, njegovim navikama i njegovim riječima i dozivala pred dušu prošlo vri-jeme, došla sam do toga da mu je smrt značila otpuštanje u neku višu slobodu, gdje su njegove snage, koje ovdje nisu

postizanju istinskog mira.'”„A Sebastian je podnio još mnogo više od gubitka vida. Li-ječen je lijekovima koji su imali snažno djelovanje i puštanjem krvi, što je slomilo njegovo jako zdravlje. A ipak, u posljednje vrijeme nastupila je kod njega neka duboka, široka vedrina. Smrt za njega nikad nije bila užasna, ona mu je cijeli život bila nada koju je netremice gle-dao – javljala mu se uvijek kao istinsko dovršenje cijelog živo-ta. I u njegovoj se glazbi poka-zalo ovo duševno raspoloženje, njegova melodija nije nikad po-stajala tako lijepa i strastvena kao kada se u njegovim kanta-tama radilo o smrti i opraštanju od ovog svijeta. Ljudi u kojima ne živi genij ne mogu ovo razu-mjeti, a i ne znaju kako mora izgledati svakodnevni život,

patiti; to nas približava našem Gospodu koji je patio za sve nas'. Nakon nekog me vreme-na zamolio da mu iz Taulerove Knjige propovijedi pročitam drugu propovijed u kojoj se po-javljuje jedno mjesto kojeg se on sjetio još iz ranijih vremena i koje je, za utjehu nama oboma, htio sada čuti: 'Da su mi oči u glavi, to je predvidio Bog, naš nebeski otac vječnosti, a ako mi budu oduzete, ako oslijepim ili oglušim, onda je i ovo pred-vidio naš nebeski otac vječno-sti, a njegova vječna odluka se oduvijek izvršavala.Ne trebam li onda sada otvoriti svoje unu-tarnje oči i uši i zahvaliti Bogu što se njegova vječna volja iz-vršila u meni? Kako mogu tu-govati zbog toga? I tako to ide sa svakim gubitkom, gubitkom prijatelja ili obitelji ili dobrog glasa ili uopće bilo čega dru-gog čime nas Bog podsjeća na sebe; sve mora služiti tome da te pripremi i da ti pomogne u

'Ne budimo tužni što moramo patiti; to nas približava našem Gospodu koji je patio za sve nas'

„


S

bile u stanju sasvim se izraziti, mogle izvoditi u nebeskoj širi-ni Gospodnjih predvorja svoje moćnije igre.”„Christof je bio otišao i ja sam bila sama sa Sebastianom. Po-hrlila sam prema krevetu, gdje je on ležao široko otvorenih očiju i gledao prema meni, on me VIDIO! Utonule i od patnje i naprezanja da vidi sakupljene zvijezde,još su se jednom raz-maknule i sjale sjajem punim bola. To mu je bio posljednji poklon od Gospoda, povratak svjetlosti kratko prije kraja. Još je jednom pogledao pre-ma suncu, pogledao je djecu, mene, malog unuka kojeg je Lizica držala pred njim i koji je nosio njegovo ime. Pružila sam mu divnu crvenu ružu,a njegov pogled je zastao na ra-skoši njene boje: 'Magdalena', reče,'onamo kamo idem vidjet ću ljepše boje i čuti glazbu o kojoj smo mi, ti i ja, do sada samo sanjali. A moje će oko gledati samog Gospoda!'”

„Bacha se općenito smatra jednim od najvećih skladatelja svih vremena. Njegova su djela zapažena po intelektualnoj dubini, tehničkoj zahtjevnosti i umjetničkoj ljepoti, te su bila nadahnu-će gotovo svim skladateljima europske tradicije, od Mozarta do Schoenberga. Njegovu smo glazbu prvu poslali u svemir kako bi predstavljala ljudski rod. Među djela J. S. Bacha spadaju Brande-nburški koncerti, Varijacije Goldberg, Engleske suite, Francuske suite, Partite, Dobro ugođen glasovir, Misa u h-molu, Muka po Mateju, Glazbena žrtva, Umjetnost fuge, Sonate i partite za violi-nu solo, Suite za violončelo, više od 200 kantata i jednako toliko djela za orgulje.Rođen 1685. godine u Eisenachu, a umro 1750. godine u Leipzigu, za života je bio poznat kao vrhunski i nenadmašivi orguljaš koji je djelovao isključivo na području rodne Njemačke, od toga najveći dio vremena kao kantor u Crkvi sv. Tome u Leipzigu.U privatnom životu bio je odan obiteljski čovjek, otac 20-ero dje-ce, te dobar muž čiji je brak slovio kao jedan od neuobičajeno sretnih za to vrijeme.Njegova odanost obilježila je i njegov cjeloživotni intenzivni odnos s Bogom, o čemu svjedoče kako mnogi zapisi i svjedočanstva tako i jedinstvena oznaka „SDG” na svim njegovim djelima – Soli Deo Gloria, čime je i kroz svoje profesionalno stvaranje davao slavu Bogu za kojeg je vjerovao da mu je i podario taj glazbeni talent.Bachove skladbe i danas zapanjuju i ostavljaju mnoga pitanja ne-odgovorenima, kako svim njegovim obožavateljima, tako i onima koji proučavaju njegovu glazbenu ostavštinu – savršen spoj kom-pleksnih matematičkih izračuna u njegovim djelima i neponovlji-vih ljepota glazbenih zvukova do danas su jedinstveno bogatstvo baštine čovječanstva.“Kristina Bjelopavlović Cesar

U sklopu programa �etvrtkom u Radi�evoj (�7) Kristina Bjelopavlovi� Cesar i njeni gosti odu�evili su nas prikazom Bachovog stvara-la�tva i vjere u Boga

Odan Bogu


Prije ljeta imali smo na priliku nakon na-pornog kettlebell treninga porazgovara-ti s našim novim prijateljima o novcu i davanju. Kako znaju da radimo u kršćan-

skoj organizaciji koja se između ostalog bavi i ovakvim temama, jednostavno smo im rekli što Biblija govori o davanju, te ih izazvali da 10% od svega što zarade daju onima koji su u potrebi.Pravo iznenađenje uslijedilo je nakon par mje-seci kada smo se susreli s jednom od prijate-ljica koja je, iako ne poznaje Bibliju, bila toliko oduševljena konceptom da je svim svojim pri-

jateljima pričala o tome. No ono što još više iznenađuje jest da ju je Bog na čudesne načine blagoslovio kroz njeno davanje, a taj dio „priče“ joj uopće nismo niti rekli. Mi smo kao slušatelji ostali zaprepašteni jer je samo jedna vrlo jed-nostavna biblijska istina na tako dubok način dotakla osobu koja još nije upoznala pravu lje-potu i veličanstvo našeg Spasitelja i Gospodina Isusa Krista.Jeste li znali da Biblija na oko 500 mjesta govo-ri o molitvi, na isto toliko mjesta o ljubavi, no o novcu i vlasništvu progovara na čak 2350 mje-

Domagoj Malović

Financijska slobodaJeste li znali da Biblija na oko 500 mjesta govori o molitvi, na isto toliko mje-sta o ljubavi, no o novcu i vlasništvu progovara na ak 2350 mjesta! 15% Isusovih rije i i 2/3 njegovih usporedbi odnosi se na novac i vlasništvo


sta! 15% Isusovih riječi i 2/3 njegovih usporedbi odnosi se na novac i vlasništvo. Iz ovoga može-mo zaključiti da je Bogu izuzetno stalo do našeg ophođenja s novcem. Isus je bio svjestan da je glavna borba u ljudskim srcima hoće li voljeti Boga ili novac. Upravo zato u Mateju 6,24 kaže: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati, a drugoga prezirati. Ne mo-žete služiti Bogu i bogatstvu.“ Sveti Pavao ovo potvrđuje kada kaže u Prvoj poslanici Timoteju 6,10 da je pohlepa za novcem izvor svih zala. Isus je također rekao da je lakše devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko. Novac koji posjedujemo instrument je slobode, a novac za kojim trčimo instrument je ropstva.Danas možda više nego ikada trebamo glo-balno fi nancijsko otrežnjenje. Čitav svijet je svjedok sve nerazumnije dužničke krize, a taj problem prožima sve, od najsiromašnijeg do najbogatijeg. Bez obzira na to u kakvoj se fi nan-cijskoj situaciji osobno nalazite, ukoliko se po-svetite biblijskim recima koji govore o ovoj važ-noj temi, pronaći ćete nešto korisno za sebe. Naučiti ćete nove biblijske retke, svaki tjedan ćete redovito provoditi vrijeme čitajući biblij-ske retke i sami uvidjeti s koliko mudrosti nam Bog govori o važnosti toga gdje nam je srce. Ono što je možda i najbolje, imati ćete prilike u grupi, uz potpunu diskreciju po pitanju vaših fi nancija, raditi na vrlo praktičnim područjima, od popisa imovine, do izrade plana trošenja i plana otplate dugova.Ukoliko se odlučite Bogu predati da vas vodi kroz ovih 11 tjedana, vjerujemo da ćete doživjeti fi nancijski preobražaj kakav su doživjele i tisuće ljudi širom svijeta, bez obzira na vašu trenutač-nu fi nancijsku situaciju te imate li puno ili malo.

Izuzetna nam je čast da na ovo duhovno pu-tovanje možemo zaploviti zajedno. Otvorenih ruku iščekujemo da Bog blagoslovi našu vjeru. Nadamo se naravno da ovo putovanje neće biti samo na naš blagoslov, već da ćemo istine ko-jima će nas Gospodin osloboditi koristiti i da mi budemo na blagoslov našim bližnjima i su-sjedima. To na kraju krajeva i je jedna od naših veličanstvenih povlastica – da budemo svijetlo svijetu i da naš blagoslov nacijama bude kon-kretan i opipljiv. A u takvim okolnostima, Gos-podin se uvijek pojavljuje i proslavlja!

S Bogom do istinske fi nancijske slobodePraktično proučavanje biblijskih fi nancijskih istinaUkratko:★ 11 tjedana otkrivanja predivnih biblijskih istina o novcu i fi nancijama★ Upamtite biblijske stihove koji će tran-sformirati vaš život★ Sami otkrijte što nam Biblija govori o novcu i vlasništvu★ Popišite svoju imovinu i prepoznajte da sve što imate pripada Bogu★ Započnite s izlaskom iz dužničkog rop-stva konkretnim koracima★ Stvorite plan trošenja i organizirajte svoj fi nancijski život★ Memoriziranje Biblije, Biblijska teorija i praktični rad samostalno i u grupi★ Potpuna fi nancijska diskrecijaOpremite se da vašim bližnjima i susje-dima pomognete istim ovim istinama i principima, budimo blagoslov narodima na vrlo konkretan način, pogotovo u ova izazovna fi nancijska vremenaVoditelj: Domagoj Malović, predsjednik udruge Fokus

Bez obzira na to u kakvoj se fi nancijskoj situaciji osobno nalazite, ukoliko se posvetite biblijskim recima koji govore o ovoj važnoj temi, pronaći ćete nešto korisno za sebe

„ SEMINARI


POČINJU NOVI SEMINARI Nedjelja, 14. 10. u 18 satiBC Zagreb, Radićeva 30

Seminar o odnosimaBog nas je stvorio da živimo u odnosu s Njim i s ljudima oko nas. No, ponekad se ti odnosi zakompliciraju, dođe do povreda, ne znamo kako se pomiriti, kako prihvatiti drugu osobu, kako razumijeti svoje osjećaje.Ako želite naučiti više o tome kako imati zdravije odnose i kako biti na blagoslov drugima, dođite na ovaj seminar. Nije potrebno da osobe dođu u paru. Vidimo se!Neke od tema: komunikacija, rješavanje sukoba, oprašta-nje i pomirenje, intimnost, prihvaćanje, ...Voditelji: Davor i Sandra Kukec, direktori Obiteljskog ži-vota Hrvatska, ogranak udruge Fokus

Pastoralne poslanice: 1. poslanica Timoteju Detalje potražite na info listićima i našoj web stranici. Voditelji: Zdenko Horvat i Blaženka Merhaut Bjelopavlović

S Bogom do istinske fi nancijske slobodePraktično proučavanje biblijskih fi nancijskih istinaOpis pročitajte na stranici 65.Voditelji: Domagoj Malović, direktor udruge Fokus

O Spasitelju pjevat' želimSeminar obrađuje stare i tradicionalne pjesme koje su genera-cije pjevale u baptističkim crkvama od početka 20. stoljeća do devedesetih godina. Ono što te pjesme čini toliko posebnima duboke su teme koje one sadrže i navješćuju. Namijenjene su svakomu osobno i ci-jelom svijetu.Gdje i kada: Seminar se održava jedanput mjesečno nedjeljom u 18 sati.Voditelji: Nela Mayer Williams i Željko Lovrec

DO SADA ODRŽANI SEMINARIIskusiti BogaVoditelji: Maja Horvat, Nela Mayer Williams, Svjetlana Mraz, Janet Tuškan

Duhovne disciplineVoditelji: Anica Kerep, Ivan Vučetić, Željko Mraz, Blaženka Merhaut - Bjelopavlović, Bruna Filli - Terešak, Davor Terešak

Evanđelje po IvanuVoditelji: Željko Mraz i Blažen-ka Merhaut - Bjelopavlović

BitkaVoditelji: Siniša Begović, Svje-tlana Mraz

Zajednički životVoditelji: Ivan Vučetić i Zdenko Horvat

Duhovne disciplineVoditelji: Bruna i Davor Terešak

Kršćanski praktikumVoditelji: Bruna i Davor Terešak

Evanđelje po IvanuVoditelji: Zdenko Horvat i Bla-ženka Merhaut - Bjelopavlović

Kršćanstvo i New ageVoditelj: Bruna Filli - Terešak

O Spasitelju pjevat' želimVoditelji: Nela Mayer Williams i Željko Lovrec

Duhovno ratovanje / Bojna oprema BožjaVoditelj: Jasmin Avdagić

NOVI SEMINARI


FOTO GALERIJA

Gdje je Bog kada boli?Philip Yancey

autor kršćanskih bestsellera Zašto je milost tako čudesna?

Isus kakvog nisam poznavao? Gdje je Bog kada boli?

„U evanđeoskom svijetu nema pisca kojemu se

više divim i kojega više cijenim.“

Billy Graham

Informacije potražite na: www.bczagreb.hr

Zagreb 21. 10. 2012.

Documents

SLIKA broj 3