Slavica Bilić - Bedem Ljubavi

7/23/2019 Slavica Bili - Bedem Ljubavi

1/479

REPUBLIKA HRVASKA I DOMOVINSKI RA 1990.-1995.MEMOARSKO GRADIVO

KNJIGA 7.

SLAVICA BILIPRSEN MIRA I MAJINSKE LJUBAVI

(prilozi za povijestBedema ljubavipokreta majki za miru Domovinskom ratu, 1991. 1993.)


2/479

Nakladnik:Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Za nakladnika:

Ante Nazor

Urednici:Julija Baruni Pletikosieljka Krie

Priloge priredili:Anela Ljubaseljka Krie

Lektorica:Juija Baruni Pletikosi

Priprema za tisak:Kolumna d.o.o.

isak:Stega tisak d.o.o.

Naklada:## primjeraka / copiesSva prava pridravaju izdavai.

Fotografije na koricama:##

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem ##

ISBN 978-953-##


3/479

REPUBLIKA HRVASKA I DOMOVINSKI RA1990.-1995.

MEMOARSKO GRADIVO

Knjiga 7.

Slavica Bili

PRSEN MIRA I MAJINSKELJUBAVI

(prilozi za povijestBedema ljubavipokreta majki za miru Domovinskom ratu, 1991. 1993.)

Zagreb, srpanj 2013.


4/479


5/479

5

Kazalo

Rije urednika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7Iz recenzija: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Rije autorice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

U v o d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 91980-e i naznake raspada SFRJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

Politika se obazire na nas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Posjet sinu u ljubljanskoj vojarni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Kriza i napetosti u Jugoslaviji sve se vie zaotravaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30Poeo je rat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Na Kamenitim vratima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36Generali donose rat i u Hrvatsku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 r t v o v a n i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 6Oktobarskoj klasi produen je vojni rok za jo mjesec dana. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50

Moramo se organizirati i pomoi naoj djeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Priprema puta u Beograd . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62id . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Podrka majkama diljem Hrvatske Prsten mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78Od ida do Beograda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Agonija na Sajmitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96U KOS-ovu gnijezdu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103U Slavonskom Brodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129Prsten mira u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132

Europa je ula istinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134Na rgu bana Josipa Jelaia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152Mirovne inicijative majki u medijima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161Vlaka 70 a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168Katarina Varoanec . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177Prekinute su teleonske veze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181Rasulo JNA se nastavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189Bedem ljubavi privlaan i enama srpske nacionalnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Poziv u Pariz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196


6/479

6

Majko, shvati me... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207Kod predsjednika umana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211Napali su Dubrovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215

I roditelji iz Srbije trae svoju djecu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241Kasno je za Vukovar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255U t r k a s v r e m e n o m . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 6 2U Hrvatskoj je ugroeno osnovno ljudsko pravo pravo na ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288Put u Kanadu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299rnica Markale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313Ljeto i jesen 1992. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315raenje zarobljenih i nestalih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325Pred Boi 1992. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328

Kraj mog Bedema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334E P I L O G . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 4 0

ivotopis autorice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341K r a t i c e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 4 2

PRILOZI:OBedemu ljubaviu dnevnom tisku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343

Kazalo imena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 456Kazalo mjesta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 464


7/479

7

Rije urednika

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (daljeCentar) osnovan je radi prikupljanja i sreivanja arhivskoga gradiva izDomovinskog rata. Jedna od zadaa Centra je da, uz primarne povijesneizvore, prije svega zbog njegove iznimne vanosti za utvrivanje i istraivanje povijesnihinjenica, prikuplja i javnosti predstavlja memoarsko gradivo, odnosno zapise,sjeanja, izjave ili sline radove sudionika Domovinskog rata, kako bi inormacijeo dogaajima iz toga razdoblja hrvatske povijesti bile to dostupnije istraivaima icjelokupnoj javnosti. Jer upravo te privatne zabiljeke, sjeanja, izjave i razni zapisi ilistudije sudionika Domovinskoga rata esto otkrivaju nove i nepoznate dogaaje ilinove aspekte poznatog dogaaja, kojima je mogue nadopuniti postojee dokumente.Isto tako, vano je upozoriti da je takvo memoarsko gradivo podlono subjektivnosti,odnosno iznoenju vlastitih dojmova o odreenim dogaajima ili osobama, a u obzirtreba uzeti i due vremensko razdoblje koje je prolo od dogaaja o kojima se pie.No, iako je definirano kao sekundarno gradivo, upravo je iznoenje vlastitih dojmovai miljenja vano za cjelovitije razumijevanje atmosere razdoblja o kojemu je rije, ali

i nekog pojedinanog dogaaja. Vjerodostojnost memoarskoga gradiva tim je veaukoliko njegov sadraj mogu potvrditi ostali sudionici dogaaja, odnosno slubenidokumenti.

Upravo zbog svega navedenog Centar je pokrenuo seriju Republika Hrvatska iDomovinski rat 1990.-1995. memoarsko gradivo. Prsten mira i majinske ljubavi(prilozi za povijest Bedema ljubavi pokreta majki za mir u Domovinskom ratu,1991.1993.), autorice Slavice Bili, sedma je knjiga u toj seriji. Sve knjige u toj serijigovore o Domovinskom ratu, odnosno o prijelomnim godinama hrvatske povijestii stvaranja suvremene hrvatske drave poetkom 1990-ih, no za razliku od ostalih,knjiga Slavice Bili pisana je iz drugaije perspektive. Naime, svoja sjeanja u ovoj knjizizapisala je majka i ena, jedna od onih koje su se 1991. javno usprotivile uplitanjuJugoslavenske narodne armije (JNA) i uvlaenju njihovih sinova, tada mladih ronika,u rjeavanje jugoslavenske politike krize. Majke u Hrvatskoj snano su zagovaralemirno rjeavanje politikih sukoba, pokrenuvi tako prvu pravu antiratnu kampanjuna prostoru bive Jugoslavije. Knjiga je svojevrsni dnevnik dogaaja, koji svjedoi oraspadu jugoslavenske drave i dotad zajednike vojske JNA, te o zbivanjima koja suuslijedila kao posljedica velikosrpske agresije na Hrvatsku, iji je nositelj bila JNA, uzlogistiku i operativnu pomo srbijanskih slubi i institucija.


8/479

8

Majke, meu njima i autorica ove knjige Slavica Bili, iji su sinovi sluili redovni vojnirok u JNA te na taj nain bili prisiljeni sudjelovati u agresiji na vlastitu domovinu,spontano se okupljaju, nakon poziva Marije Horvat, majke dvojice vojnika, i na skupu

u zgradi Industrije nae, u ubievoj ulici u Zagrebu, koji je zapoeo u subotu 24.kolovoza 1991. u 17 sati, osnivaju Odbor majki za povratak ojnika iz JNA. Odboruje sljedei dan dodan naziv Bedem ljubavi(taj je naziv predloila Zdenka Farka naskupu roditelja vojnika u Kongresnoj dvorani Zagrebakog velesajma dvoranaGlobus, 25. kolovoza 1991., koji je organizirala dr. Ruica avar, uoi odlaska majkiu Beograd). Naveer, 24. kolovoza 1991., dakle istoga dana kad je osnovan u Zagrebu,gospoa Vera Protulipac osnovala je Odbor majki za povratak ojnika iz JNAu Sisku.Odbori majki za povratak ojnika iz JNA, odnosno ogranciBedema ljubavi, ili baremskupovi podrke Bedemu ljubavii sline aktivnosti, javljaju se i u drugim gradovima

u Hrvatskoj (abecednim redom): Bjelovar, Cres, akovec, Daruvar, Delnice,Dubrovnik, akovo, Korula, Krk, Osijek, Pakrac, Pula, Punat (otok Krk), Rijeka,Sisak, Slavonski Brod, Split, ibenik, Umag, Varadin, Zadar, Zagreb itd. NevladineudrugeBedema ljubaviosnivaju se i u inozemstvu; u Kanadi (oronto) i Nizozemskoj(Hengele) osnovale su ih Hrvatice, a u Belgiji (Ypres), Francuskoj (Lille) i Njemakoj(Prichenstadt) dravljanke tih drava ( Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada/ Foreboding, Fear and Hope, Zagreb, 1997., str. 150).Od rujna 1991., kad je zahtjev da se rujanska klasa vojnika JNA vrati kui djelomiceispunjen, a s obzirom na to da mir jo uvijek nije osiguran, Odbor majki za povratak

ojnika iz JNApreimenovan je uPokret majki za mir.Bedemu ljubavi pokretu majkiza mirpristupale su majke svih naroda, tako da je osnovan i Pokret majki Srpkinja zamir, koje su jasno i javno osudile velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku. Njihovapredstavnica, Smilja Dedi, na HR-u se prvi put pojavila 5. rujna 1991. u emisijiU krupnom planu. U brojnim televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu,osuivala je agresiju na Hrvatsku, a na inzistiranje Hrvata iz dijaspore, 15. sijenja1992. bila je jedini predstavnikBedema ljubavina skupu zahvale njemakim vlastimau Bonnu za priznanje Hrvatske. Njezin govor na tom skupu ostavio je vrlo pozitivandojam na njemake politiare i Hrvate u Njemakoj. Jednako kao apeli za mir koje jegospoa Olge Carevi slala medijima od poetka oruane pobune Srba u Hrvatskoj(17. kolovoza 1990.), njezini javni nastupi svjedoili su europskoj i svjetskoj javnostida to to se dogaa u Hrvatskoj nije sukob dvaju plemena zbog etnikih i vjerskihrazliitosti, nego prije svega srpska agresija na Republiku Hrvatsku s ciljem prisvajanjateritorija, kojoj su se, svatko na svoj nain, suprotstavili svi koji su Lijepu nau smatralisvojom dravom i domovinom. One su autentini predstavnici Srba u Hrvatskoj, kojisu u ratu dijelili dobro i zlo sa svojim sugraanima.Majke su poduzimale sve to su mogle da bi svoje sinove, ali i druge ronike, negledajui na njihovu nacionalnost i vjeroispovijest, izvele iz JNA. Organizirale su ipole na sad ve legendarni put u Beograd krajem kolovoza 1991., u namjeri da izravno


9/479

9

od Generaltaba JNA zatrae putanje njihovih sinova kuama. Potom ih je put odveoprema Bruxellesu i ostalim prijestolnicama drava lanica tadanje Europske zajednice,u namjeri da od meunarodne javnosti zatrae vee angairanje u mirnom rjeavanju

jugoslavenske politike krize i zaustavljanju sukoba, odnosno spaavanju njihovihsinova vojnika iz JNA, ali i da Europu upoznaju s krvavim dogaajima u Hrvatskoj,koje je uzrokovala velikosrpska agresija. Ubrzo se njihov ugled i glas o njima proirioizvan europskih granica, pa su s istinom o ratu u Hrvatskoj neposredno upoznavale isvjetsku javnost. Na taj nain znatno su pridonijele internacionalizaciji jugoslavenskekrize, odnosno rata u Hrvatskoj, te otvaranju vrata meunarodne zajednice hrvatskojdiplomaciji.Statut Bedema ljubavi pokret majki za mir donesen je jednoglasnom odlukomnazonih na osnivakoj skuptini 18. sijenja 1992. u prostorijama Bedema ljubaviu

Vlakoj 70a u Zagrebu, uz napomenu da vai za cijelu organizaciju u zemlji i svijetu.Uz lanice iz Zagreba, skuptini su nazoile i lanice Bedema ljubavi iz Varadina,akovca, Bjelovara, Slavonskog Broda, Krievaca, Pule, Siska, Delnica i Splita tepoasne lanice dr. Ruica avar i Marija Zora Protenik. ada su predloene iizabrane lanice za Sredinjicu iz Pule, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Slavonskog Broda,Siska, Varadina (po jedna lanica iz svakog grada s napomenom da svaki ogranakbira sam svoju lanicu) i lanice za Sredinjicu iz Zagreba, te tajnica (Milka Brbot; dotada je bila Ljerka Pavi), blagajnica (ostala je Katarina Varoanec) i revizor blagajne(Nevenka Milkovi). Za predsjednicuBedema ljubavi pokreta majki za mirponovnoje izabrana Slavica Bili, a za dopredsjednice ponovno Marija Horvat (do tada jebila samo jedna potpredsjednica) te Josipa Vinja Milas Matutinovi (Zapisniks osnivake Skuptine Bedema ljubavi pokreta majki za mirHrvatske, 18. sijenja1992.).U dokumentacijiBedema ljubavinalazi se popis u kojemu je, ne raunajui predsjednicuSlavicu Bili, imenom i prezimenom navedeno 195 lanicaBedema ljubaviu razdobljuod 1. kolovoza 1991. do 28. veljae 1992. i gradovi u kojima su djelovale: Bjelovar (26lanica), Daruvar (13), Delnice (1), Dubrovnik (18), Grubino Polje (6), Karlovac (4),Krievci (4), Osijek (13), Pakrac (2), Podravska Slatina (1), Pula (5), Rijeka (6), Sisak(27), Slavonski Brod (8), Split (19), Varadin (11), Zadar (5), Zagreb (26). Navedenipopis vjerojatno nije cjelovit, jer je naknadno dopisan grad akovec (3 lanice), a nisunavedene ni lanice iz Punta na otoku Krku.O humanitarnoj djelatnostiBedema ljubavisvjedoe brojne humanitarne akcije, javniprosvjedi, apeli domaim i svjetskim politikim i vojnim dunosnicima, organiziranjeprihvata i smjetaja brojnim prognanicima i izbjeglicama, staranje o djeci poginulihbranitelja, kao i o invalidima Domovinskog rata, te pomaganje hrvatskim braniteljimana prvim linijama bojita. Izravan doprinos pripadnica Bedema ljubaviprimjetan je iu uspjenoj prvoj razmjeni hrvatskih branitelja zatoenih u logoru Manjaa (BiH). Zacijelo to vrijemeBedem ljubavinije zanemario svoju primarnu inicijativu, koja je i bila


10/479

10

povod njihova udruivanja traganje za svojim sinovima kojima je u meuvremenuproduen redovni vojni rok u JNA, odnosno traenje svih moguih naina kako bisvoje sinove, ali i brojne mladie druge narodnosti i razliite vjerske pripadnosti, iz

svih dijelova bive Jugoslavije, vratile njihovim kuama (prema nekim podacima,angairanjem majki izBedema ljubavii lokalnih vlasti, iz JNA je izbavljeno i poslanosvojim kuama 3192 mladia, od toga najmanje 700 Srba i pripadnika drugihnacionalnosti).

U tom cilju,Bedem ljubavi je Uredu za zatitu ljudskih prava Europske promatrakemisije u Republici Hrvatskoj 17. listopada 1991. dostavio popis s imenima 1200vojnika (svih naroda bive Jugoslavije) koje su roditelji prekoBedema ljubavi trailiu JNA. Drugi takav popis, s 1900 imena, predan je 19. studenoga 1991., a 6. sijenja1992. izraen je konaan popis s 2479 imena traenih vojnika i podacima onih koji ih

trae. Osim Europskoj promatrakoj misiji, ti su popisi dostavljeni i MeunarodnomCrvenom kriu. Na zamolbu Bedema ljubavi, ambasador Europske promatrakemisije J. Guera Salgueiro je 2. oujka 1992. otputovao na razgovor s generalomAndrijom Raetom, radi rjeavanja pitanja vojnika iz Hrvatske, s obzirom na to da jegotovo svima zavrio vojni rok, te da su se nakon meunarodnog priznanja RepublikeHrvatske morali vratiti svojim kuama u Hrvatskoj. Odmah potom, 26. oujka 1992.Uredu za zatitu ljudskih prava Europske promatrake misije, smjetenoj u hotelu Iu Zagrebu, dostavljen je popis s imenima 20-ak vojnika kojima se izgubio trag ili su uzatvorima JNA (podaci preuzeti iz dokumentacijeBedema ljubaviu posjedu gospoe

Ljerke Pavi). Potraga za ranjenicima iz Vukovarske bolnice, tada se nametnula kaojedan od glavnih zadataka Bedema ljubavi, koji od sijenja 1992. sudjeluje u radupotkomisije za zatitu ljudskih prava u Genevi.

U knjiziPrsten mira i majinske ljubavi(prilozi za povijestBedema ljubavi pokretamajki za miru Domovinskom ratu, 1991.1993.), Slavica Bili autobiograski, krozsvoje dnevnike zapise, donosi sjeanja o svojem djelovanju i radu Bedema ljubaviuprijelomnim godinama stvaranja moderne i neovisne hrvatske drave. Njezina je priaponajprije emotivna, neki e moda rei i subjektivna, jer je rije o sjeanju majke kojase kao i brojne majke u to vrijeme svojim jedinim orujem snagom svoje ljubavi,volje, dostojanstva i upornosti, zalagala za mirno rjeavanje jugoslavenske politikekrize i zaustavljanje rata. Knjiga kronoloki prati tijek politikih promjena koje sukrajem 1980-ih i poetkom 1990-ih dovele do raspada SFRJ i stvaranja novih dravate poetka rata. Iako je memoarskog karaktera, knjiga obiluje aktograskim podacimao politikim i vojnim osobama i dogaajima u Hrvatskoj i inozemstvu. Brojni dogaajio kojima S. Bili govori, bez obzira na to jesu li ispriani aktograski ili po sjeanjui kroz osobne dojmove same autorice, vano su svjedoanstvo antiratnoga angairanjaBedema ljubavi, odnosno majki iz Hrvatske, ali i iz drugih bivih jugoslavenskihrepublika, na domaoj i meunarodnoj sceni. Sadraj knjige popraen je otografijama


11/479

11

i novinskim lancima iz toga vremena, te apelima i dopisima Bedema ljubavi, koji sukronolokim redom prepisani u prilogu.Iako nije prva antiratna knjiga, niti prva knjiga o Domovinskom ratu ispriana iz

perspektive ene, knjiga Slavice Bili svakako je znaajan prilog povijesti antiratnogpokreta u Hrvatskoj u 1990-im, odnosno vano svjedoanstvo snanog i znaajnogdoprinosa ena i majki u izgradnji mira. Meu do sada objavljenim knjigama slinetematike spomenut emo seriju knjiga Snaga ljubavi: initi dobro u izdanju udrugeene u Domovinskom ratu, urednice Marije Slikovi. Pisma, apeli i govori lanicaBedema ljubavi, o ijem radu govori knjiga Slavice Bili, dijelom su objavljeni u knjiziJosipe (Vinje) Milas Matutinovi Slutnja, strah i nada / Foreboding, Fear andHope (Zagreb, 1997.), koja je i autor prvog apela za mir i obustavu priprema za ratupuenog Predsjednitvu SFRJ i Generaltabu JNA. aj apel, koji su majke 18. sijenja

1991. predale Stjepanu Mesiu, tadanjem lanu jugoslavenskog Predsjednitva, moese nazvati prvom mirovnom inicijativom i, na neki nain, prethodnicom stvaranjuBedema ljubavi.Kao i u sijenju 1991., kad je Republici Hrvatskoj zaprijetila intervencija JNA, roditeljipokreu mirovne inicijative odmah nakon poetka oruanoga sukoba izmeu jedinicaJNA i snaga eritorijalne obrane u Sloveniji, krajem lipnja 1991. godine. Zabrinutiza ivote svoje djece, u Hrvatskoj se roditelji spontano okupljaju i trae inormacije onjima. Primjerice, u Zadru je takvo okupljanje zabiljeeno ve 28. lipnja, a okupljeniosnivaju Odbor majki za povratak vojnika iz JNA Zadar (Odbor majki Zadrana

u JA). Od Vlade Republike Hrvatske zahtijeva se poduzimanje mjera za povratakvojnika iz JNA. Poetkom srpnja roditelji se okupljaju u vie hrvatskih gradova(Zagreb, Zadar, ibenik, Split, Varadin, Vinkovci, Daruvar, Pakrac, Sisak, Pag i drugi).U prosvjedima protiv izlaska tenkova iz vojarne Maral ito u Zagrebu, 2. srpnja1991. poginuo je mladi Raveno uvalo, otac trogodinjeg djeaka, to je dodatnopojaalo zabrinutost roditelja za svoje sinove. Roditelje koji su se okupili u Splitu 3.srpnja 1991., sekretar splitskog Sekretarijata za narodnu obranu mr. Mladen Bujas,tjeio je inormacijom da postoji sporazum izmeu Hrvatske i Slovenije o razmjenizarobljenih i prebjeglih vojnika te odlukom Ministarstva obrane RH koja je obvezalada se vie nikoga ne alje u JNA (Slobodna Dalmacija, etvrtak 4. srpnja 1991., str. 6,21). Zabrinuti roditelji iz Zagreba, Splita, rogira, Dubrovnika, Vinkovaca, Poege idrugih hrvatskih gradova, uz pomo lokalnih vlasti odlaze u Sloveniju, u vojarne gdjesu njihovi sinovi (Slobodna Dalmacija, 5. srpnja 1991., str. 10-11; Slobodna Dalmacija,8. srpnja 1991.).Istodobno, 3. srpnja naveer, roditelji vojnika iz Srbije koji su bili na odsluenju vojnogroka u Sloveniji i Hrvatskoj, iz Beograda su krenuli autobusima prema Ljubljani, a predskuptinom Srbije ostalo je trajkati glau stotinjak roditelja. Zajedno s autobusima izHrvatske, u Ljubljanu su stigli u etvrtak 4. srpnja. oga dana ujutro, ispred hotelaI, gdje je dio roditelja iz Srbije prenoio, uz pratnju patrole MUP-a RH i asnika


12/479

12

JNA, autobusi s roditeljima vojnika iz Srbije i Zagreba, koji slue vojni rok u Slovenijii sjeverozapadnoj Hrvatskoj, krenuli su u vee garnizone Pete vojne oblasti na susretsa svojim sinovima. Za to vrijeme, na rgu bana Jelaia, u 17 sati odran je jo jedan

prosvjedni skup majki i oeva vojnika koji slue vojni rok u JNA, sa zahtjevom:Vratite nam nau djecu! (Vjesnik, petak 5. srpnja 1991.). Prema nekim podacima,tih je dana neormalno osnovan Hrvatski pokret roditelja za zatitu i povratak vojnikaiz JNA. Isti je, na neki nain, bio slijednik Odbora roditelja za spas hrvatskih vojnikaiz JNA, koji je neormalno djelovao od sijenja 1991. godine (Ruica avar, GlasKoncila, katoliki tjednik, br. 5, 4. veljae 1996., str. 2).U ime toga neormalnoga Odbora, dr. Ruica avar poslala je 2. srpnja 1991. pismosrpskim majkama, koje su tada, takoer zabrinute za ivote svoje djece, provalile ubeogradsku Skuptinu. Pod naslovom Volimo i spaavajmo podjednako svu nau

djecu, u pismu je, izmeu ostaloga, navedeno:Shvatite, dragi roditelji srpskih ojnika, da je klju rjeenja svih naih problema uBeogradu i Srbiji, u rukama Slobodana Miloevia, Borisava Jovia, Vuka Drakovia,Vojislava eelja, Milana Parokog, Blagoja Adia, Stevana Mirkovia, MarkaNegovanovia, Veljka Kadijevia, Stane Broveta i slinih (srpskih politiara i voate generala JNA, op. ur.). Oni su meu vama, draga brao, i njih upitajte zato aljuvau i nau djecu, nedune djeake ojnike na narod Slovenije i Hrvatske, koji se zalaesamo za svoja prirodna i temeljna prava na slobodu, demokraciju i suverenost u svojimvlastitim domovinama! Hrvatski i slovenski narod bio bi najsretniji na svijetu da se vaa

i naa draga djeca im prije vrate svojim kuama i nastave sretno ivjeti za budunost usvojim slobodnim domovinama. Doite nam, dragi prijatelji, po svoju djecu, ali molimovas, zaustavite tenkove i oklopna ozila s nedunim djeacima ojnicima koje vrhovnaojna komanda bjesomuno alje na Hrvatsku i Sloveniju. Budimo zajedno, dragi srpskiroditelji, sprijeimo katastrou i zajedno zatitimo nau djecu neka sretno ive kao dobrisusjedi i prijatelji(ene u Domovinskom ratu snaga ljubavi, initi dobro, knjiga prva,Zagreb, 2005., str. 26-27).

U subotu 6. srpnja 1991., oko 4.30 5 sati ujutro, iz Zagreba je u Beograd krenulo

oko 400 majki i oeva hrvatskih vojnika, koji vojni rok slue u jedinicama JNAu Srbiji (Veernji list, subota 6. srpnja 1991., str. 7). Odlazak roditelja u Beogradorganizirao je Inicijativni odbor majki vojnika i Socijaldemokratska stranka Hrvatske,iji je predsjednik tada bio Antun Vuji, u suradnji s Crvenim kriem. Kao voa putaspominje se Darinko Kosor. Na putu prema Beogradu, gdje su stigli ujutro, pridruilisu im se autobusi s roditeljima iz akovca, Krievaca, Koprivnice i drugih hrvatskihgradova. Nakon prosvjeda pred Skuptinom, roditelji su posjetili svoje sinove uvojarnama u Beogradu i okolici, a poslije podne, manji broj njih razgovarao je sadmiralom Stanom Brovetom. U Zagreb su se vratili u nedjelju oko 2 sata ujutro. Istogadana, u organizaciji Hrvatskog pokreta za povratak vojnika iz JNA, a na inicijativu dr.


13/479

13

Ruice avar ija su dva sina bila u JNA, na rgu bana Jelaia potpisivana je peticijai organizirana molitva za povratak mladia iz JNA i sluenje vojnog roka u vlastitojrepublici (Veernji list, nedjelja 7. srpnja 1991., str. 6;Veernji list, ponedjeljak 8. srpnja

1991., str. 6; Vjesnik, 7. srpnja 1991., str. 6).Antiratni karakter imali su i molitveni skupovi na rgu bana Jelaia u Zagrebu, nakoje je poetkom srpnja 1991. pozvala dr. Ruica avar (ve krajem svibnja 1990.,nakon nereda uoi nogometne utakmice izmeu Dinama i Crvene zvezde namaksimirskom stadionu 13. svibnja, u Vjesnikuje objavljen njezin Apel za mir), kaoi obilazak roditelja vojnika oko komande V. vojne oblasti na Kreimirovom trgu uZagrebu, u kolovozu 1991. godine. elju za mirom hrvatski graani su tijekom ljeta1991. molitvom i paljenjem svijea izrazili u svim veim hrvatskim gradovima. Prijeorganiziranja u Bedem ljubavi, majke u Hrvatskoj su, brinui za ivote svojih sinova,

pojedinanim inicijativama, svaka na svoj nain, pokuavale doi do inormacijao njima i mogunostima za njihov otpust iz JNA. Neke su pritom traile prijem irazgovor s generalima i oficirima u komandi V. vojne oblasti. No, spomenuta okupljanjai aktivnosti nemaju izravne veze s imenom i djelovanjemBedema ljubavi, koji se podimenom Odbor majki za povratak ojnika iz JNAspontano organizira 24. kolovoza1991. na skupu u zgradi Industrije nae u ubievoj ulici u Zagrebu.Djelovanje majki u Domovinskom ratu te Bedema ljubavi, kao prave i iskonskispontane antiratne inicijative majki, zasluuje posebnu, znanstveno utemeljenumonografiju. U tom smislu je, povodom petnaeste obljetnice od osnivanja Bedemaljubavi

, pod pokroviteljstvom Vlade RH, a u suradnji s Institutom drutvenihznanosti Ivo Pilar u Zagrebu, od 5. do 11. listopada 2006.Bedem ljubaviorganiziraoobljetniarski tjedan, tijekom kojega je odran znanstveni skup o ulozi Bedemaljubavi u Domovinskom ratu. Rezultati toga skupa i podaci navedeni u ovoj knjiziSlavice Bili, mogu posluiti kao temelj za pripremu takve monografije.

Urednici knjige


14/479

14


15/479

15

Iz recenzija:

Zagreb, 15. travnja 2013.Knjiga Slavice Bili vano je svjedoanstvo presudnog vremena. Kako ivimo u zemljinemarnog odnosa prema bitnim injenicama vlastite prolosti to je objavljivanje oveknjige viestruko vrijedno. Mislim da je gospoa Bili izbjegla zamke trajnih politikihpromjena naeg drutvenog konteksta te ustrajala na bitnim i neupitnim injenicama.Njezin je trud u tom smislu vrijedan podrke i pozornosti. ...

elim naglasiti kako je za razliku od vulgarnih interpretacija o devedesetim godinamaprolog stoljea, kojima svjedoimo ve vie od deset godina, rije o vremenu obiljeenombrojnim asnim ljudima. Njihova zadaa nije bila nimalo laka. Valjalo je ustrajati naopim humanistikim idealima, suprotstaviti se medijskoj hajci JNA i KOS-a, ne odustatiod borbe za meunarodno priznanje Republike Hrvatske i mir, a istovremeno iz ratnogvihora spaavati ne samo hrvatske mladie, ve jednako tako i one drugih nacionalnosti.Pamtim jedan od karakteristinih dogaaja tog doba kad su pod okriljem noi aktivisticeBedema ljubavi u sjedite organizacije u Vlakoj ulici dovele ojnike iz Garnizona JNA

u Varadinu. Bili su to mladii iz Srbije i Crne Gore. U prvim trenucima po dolasku bilisu u strahu od ustaa, a kad su nakon kratkog vremena shvatili, ne samo da im ne prijetiopasnost, ve da im je pruena svakovrsna pomo, njihovom olakanju nije bilo kraja.

Vladimir Bogdani

Krievci, travanj 2013.Ova knjiga sastoji se od mnotva povezanih i zasebnih ljudskih sudbina i pria. Naa

autorica gospoa Slavica Bili nam vjerodostojno pria svoje vienje jednog povijesnograzdoblja koje je bilo veoma teko i presudno za budunost Republike Hrvatske i njenihgraana. ...

Dok itamo ovu knjigu primijetit emo da je po mnogoemu autobiograskog karaktera. Sdruge strane emo nai i mnogo povijesnih injenica, te autoriinih emotivnih sjeanja osudionicima i dogaajima iz tog vremena. ...

Svojom knjigom Slavica nas podsjea i obavezuje da nikad ne zaboravimo biti ljudi!Poruuje nam da su ljubav, suosjeanje, hrabrost, tolerancija, humanost ... zdravi temeljii jedini put u bolje sutra. ...


16/479

16

Zahvalna sam joj na injenici da je svojim primjerom meni osobno dala snagu i motivacijuda (umjesto oaja i nijeme nemoi) svim srcem krenem u borbu za pravdu i pravednost, uborbu za slobodu domovine, onako kako sam u danom trenutku najbolje mogla i znala.

...Smilja Dedi

ravanj 2013.Kao lanica Bedema ljubavi od samog poetka njegova djelovanja imala sam prilikeosobno razgovarati s desecima majki mladia zateenih na odsluenju ojnog rokau JNA diljem Jugoslavije i sluati njihove strahove, patnju, tugu i oaj zbog neizvjesne

sudbine njihovih sinova i nemogunosti da na nju na bilo koji nain utjeu. One koje susa strepnjom doekivale svaki novi dan, sa strahom i nadom iekujui vijesti iz kasarniili iz Beograda, ili one koje su oajniki traile svoje sinove ne znajui jesu li uope ivi,bez obzira na to jesu li bile obrazovane ili neobrazovane, s titulom ili bez nje, bez obzirana nacionalnu ili vjersku pripadnost, bez obzira na to iz koje republike dolazile, eljelesu jedino da ih se prepoznaje kao majke koje trae da im vrate njihove sinove, ive!Zanimljivo je napomenuti da su se na apsolutno isti nain ponaale i majke srpskihronika iz Srbije dok god su bezuspjeno traile povratak svojih sinova.

Sve majke u Hrvatskoj prigrlile su BEDEM LJUBAVI kao svoju organizaciju, jer su u

njoj mogle nai razumijevanje, jer su kroz nju mogle djelovati, dobiti podrku bez punoobjanjenja i putokaz ako su same odluile krenuti u akciju i prekinuti agoniju iekivanja,pa makar samo da vide sina i uvjere se da je jo uvijek iv. I sve te ene, te majke, a bilo ihje na tisue svuda oko nas, vrlo lako mogu pronai sebe u knjizi Slavice Bili, jer strahovii strepnje majke Slavice Bili odraavaju i njihove strahove i strepnje, a odlunost majkeSlavice Bili da ne posustane pred bilo kojom nemogunou izraava i njihovu odlunost isve one se mogu poistovjetiti s njom ili s bilo kojim primjerom potrage navedenim u knjizi.I zato je ova knjiga dragocjeni dokument jednog vremena, koje je na sreu zauvijek izanas.

Vesna Miheli Villi


17/479

17

Rije autorice

ivjeti u Hrvatskoj iskljuuje dua mirna i stabilna vremena. Jer naa je zemljau posljednjih stotinjak godina doivjela tri velika rata, nekoliko dravnihzajednica, potpuno razliite sustave vlasti, ideologije, svekoliki radikalizam inasilje. Mada je i povijest europskog kontinenta proeta ovakvim i slinim injenicama,ipak je sudbina ovdanjih generacija teko usporediva sa sudbinama obinih europejaca.Ova knjiga svjedoanstvo je vremena u kojem su se brojni dramatini dogaaji svomsilinom dogodili u relativno kratkom povijesnom i vremenskom intervalu. Dramadevedesetih godina 20. stoljea bitno je obiljeila nae ivote. U njoj su veliku uloguimali brojni, javnosti nepoznati, mukarci i ene, te ona tiha veina dobrih ljudikoji su se angairali iz najdubljih uvjerenja i s osjeajem obveze za vrijeme i prostoru kojem su ivjeli, spaavajui mnoge mlade ivote. Bio je to straan rizik, ne samoza ivote mladih vojnika koji su bili u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), ve iza iri krug lanova njihovih obitelji, za cijelu zajednicu i itav jedan narod. estinai mrnja, a posebno sposobnost manipuliranja javnou kojom su JNA i njezinaKontraobavjetajna sluba (KOS) upotrebljavali nau djecu za ostvarenje ideje VelikeSrbije, bile su bez presedana u novijoj povijesti.U sreenijim zemljama, s jasnim kriterijima o vanim i manje vanim povijesniminjenicama u razdoblju 1990. 1995., odnosno u vremenu o kojem govori ovaknjiga, puno bi se vie pisalo i javno razgovaralo potujui istinu i kljune znanstveneinjenice. Na alost i na razoaranje sudionika tih povijesnih dogaanja, u Hrvatskojto danas nije tako. ome je vie razloga, no jedno je ipak neupitno: potreban je jo veitrud i neposustajanje u svjedoenju o tim povijesnim dogaajima moderne hrvatskepovijesti, bez obzira na okolnosti i potekoe.

Ovom knjigom nastojala sam sauvati slike i uspomene te doarati dio atmoserekoju su majke stvorile u prostoru izmeu politike, nasilja, medijske manipulacije iinteresa Generaltaba JNA spaavajui ivote svoje djece, odnosno mladih vojnika,najvitalnije i nevine rtve tog brutalnog rata. Bilo je to vrijeme kada su hrvatski imladii drugih nacionalnosti s prostora tadanje Jugoslavije zateeni u JNA postalisredstvo manipulacija i ucjena neprijateljske strane, odnosno sredstvo potencijalnihsmrtonosnih prijetnji hrvatskom stanovnitvu. U vie sam navrata osobno javno otome govorila, no u ovoj knjizi sam nastojala saeti i sauvati ono najvanije. inimto i danas, uvjerena u ispravnost svojih osjeaja i injenica koje su protokom vremenapotisnute ili zaboravljene, jer zapovjednitvo JNA nikada nije niti osumnjieno, kamoli


18/479

18

optueno ili osueno za ratne zloine, iako su bili najodgovorniji za krvavi raspletjugoslavenske politike krize 1990-ih, to su potvrdili i mnogi europski politiariizravno involvirani u raspletu krize. inim to i uvjerena u osobnu obvezu s nadom i

vjerom da generacije koje dolaze nee biti u slinoj situaciji, a da e im iskustvo kojeovdje prenosim ipak biti od pomoi, ne samo da razumiju prolost, ve i da jasnijegledaju vrijeme koje dolazi.

Slavica Bili


19/479

19

Uvod

og sunanog i iznimno toplog 26. listopada 1971. godine u Splitu, najljepem gradu

na svitu, u 22 sata u rodilitu na Firulama rodila sam zdravog i lijepog djeaka. Seoskebabe predviale su mi djevojicu. Svoja predvianja temeljile su na obliku i veliinitrbuha. Sam porod i nije bio tako straan kako su me mnoge ene plaile. Ubrzo jemoj mali djeak zaplakao. Od silnog uzbuenja, napora, sljedeih nekoliko minutanisam mogla progovoriti ni rijei. Mislila sam da sam zanijemjela, a onda se glas vratio,kao da se nita nije ni dogodilo. Sutradan je u moju sobu ula spremaica s ogromnimbuketom crvenih rua. ene, rekla nam je, jedan mi je ovjek dao ovaj buket i rekaoda ga odnesem njegovoj eni, no nije napisao ime. Papiri je tu, ali ja ne znam za kogaje. Moda ete po rukopisu otkriti iji je to mu. Spremaici nije bilo teko hodati

od sobe do sobe i traiti rodilju iji je mu u uzbuenju zaboravio da u tako velikomrodilitu ima jo rodilja, ali joj nije zaboravio staviti u dep dvije crvene novanice ijaje vrijednost tada iznosila njegovu dvodnevnu plau. Znala sam da je buket moj i prijenego sam vidjela ceduljicu s rukopisom. Volim te pisalo je na ceduljici osvjetlalasi nam obraz. Pijan od sree i nonog banenja, zaboravio je da ja imam ime. Vaanje bio samo na sin. Njegov dolazak na ovaj svijet nije bio radost samo za mene i mogsupruga. Njegovu roenju veselila se cijela rodbina, jer se nakon gotovo 30 godina unaoj kui rodilo dijete!

Sreu zbog roenja djeteta nisu mogla zasjeniti ni burna dogaanja u gradovima diljem

tadanje SR Hrvatske, poglavito u glavnom gradu Zagrebu. Kao kroz maglu sluamprie o zvunim imenima kao to su Savka Dabevi-Kuar, Mika ripalo, DraenBudia. Oko njihovih imena vrti se nekakva politika borba, ali to je sve daleko odmene i od sadraja mojega ivota. No, njihova aktivnost se sa zanimanjem prati. Narodih slavi. Potmulo poput eha i do mene dopiru njihovi glasovi.

I sada se sjeam tih burnih dana, kada sam puna nekog uzvienog blaenstva gledalau to malo, nevino, veselo, zdravo dijete, igrala se s njim i pjevala mu, dok mi kao krozsan odjekuje ganga seoskih momaka koji su pjevali po sijelima: Savka majka, a ripaloaa, sve se nae do Zemuna vraa, Marjane, Marjane, Vila Velebita, itd. e pjesmepjevali smo samo u odabranim drutvima. Najee bi se ta drutva okupila za Boi.Ugodno bi bilo lagano pjevuiti i sluati pucketanje vatre u tednjaku. ada bi dobrozamandalili vrata da tko ne bi nenadano upao. Moda je oprez bio i suvian jer u timzimskim noima teko se tko odluivao za prislukivanje. Veliki snjeni pokriva i jakabura bili su saveznici mladim domoljubima. Jedino to se u tim gluhim noima moglouti bilo je zavijanje gladnih vukova u podnoju planine. U toj opojnoj atmoserizimskog seoskog ognjita, negdje duboko u meni kopao je crv straha. Danas moeizgledati da je taj strah bio iracionalan, ali... Zbog takvog pjevanja i tih pjesama najeesu oni neoprezni zavravali u zatvorima.


20/479

20

S druge strane, veselila me hrabrost pojedinih mladih ljudi koji su prihvaali idejeiz Zagreba. a dva suprotna osjeaja teko je bilo spojiti u jednom biu. Jo tee ihje u vlastitom biu bilo potpuno razumjeti. Osjeam se nedostojnom govoriti o tim

dogaajima, jer ja nisam imala hrabrosti zakoraiti u valove iji je epicentar bio uZagrebu, no mnogi mladi ljudi iz naeg kraja jesu.

A onda je i nas u zabaenom selu Imotske krajine okirala vijest: Josip Broz ito jeu Karaorevu uguio Hrvatsko proljee nazvavi taj pokret maspokom. DraenaBudiu su zatvorili, studente dobro isprebijali, a Savku Dabevi-Kuar abolirali.Nitko vie glasno ne pjeva ni Vilu Velebita ni Marjane, Marjane. Stari partijskikadar ponovno je uskrsnuo, sada s jo veom mrnjom prema svemu to je nosilohrvatski nacionalni predznak.

Moj sin je rastao i razvijao se u sjeni velikih dogaanja, u okrilju i sigurnosti roditeljskogdoma, a ja ni slutila nisam da e se preko tih malih, krhkih, nevinih lea za nepunihdvadeset godina razbijati drava u ije ideale smo se zaklinjali. Njegovom veselombezbrinom duhu nedostajala je samo druba vrnjaka. Njih jednostavno vie nijebilo, jer je veina obitelji, odnosno svi koji su imali barem neki novac, ostavila plug imotiku i otila ivjeti u velike gradove poput Splita i Zagreba.

etiri godine kasnije rodila sam mu sestru. Naem veselju nije bilo kraja. Iste tegodine, 1975., kupili smo i mi u Zagrebu teren za gradnju kue. Djeca su rasla, igralase, uveseljavala nas svojim djejim dosjetkama, igrama, crteima i pjesmama. Nitko

od nas nije bio sretniji. A onda, iznenada, kako to uvijek biva, 1978. godine nauobiteljsku sreu pomutila je bolest male Antonije. Prvi put u ivotu suoila sam se smoguom smrti roenog djeteta. Pogrekom lijenika dovedena sam pred gotov in,da biram izmeu dva zla. Dijete e umrijeti ili ostati bez bubrega. Dolo je do sepse.Ako brzo ne djelujemo, dijete e mi umrijeti. Pristala sam na rizian operacijski zahvati ekala. Stavili su je na operacijski stol s tjelesnom temperaturom od 40 stupnjeva.Nakon nepunog sata anesteziolog je iziao iz operacijske dvorane oiju crvenih kaokrv, i drhtavim glasom rekao: U ivotu nisam imao tei dan, stalno sam ekao kad eta mala glavica klonuti, ali ilava je i jaka: iva je!

ivot se nastavio uobiajeno, u stalnoj trci. Novaca je bilo sve manje, potrebe su bivalesve vee, a i posla je bilo sve vie. Zahvatila nas je inflacija. Odjeu smo kupovali nakredit, banane bi nam netko donio iz rsta ili iz Njemake, uglavnom rodbina kojaje ondje boravila na privremenom radu. U trgovinama nije bilo kave, ulja, eera,deterdenta, vozilo se na par nepar. Oekivala se itova smrt, a ja sam ekala svojtrei porod. Svake veeri televizija javlja da je stanje druga ita stabilno. Lijei se uLjubljani, amputirali su mu i nogu. Moj mlai sin Mario je imao tono dva tjednakad nam je mali Mate javio vijest: Umro je ito. Cijela naa mala zajednica samonekoliko minuta kasnije mirno je sluala ukoeni glas spikera u izvanrednim vijestima.


21/479

21

Velianstven ispraaj upriliili su mu Zagrepani dok je vlak iz Ljubljane odlazioza Beograd. Cijeli glavni grad Hrvatske zbio se na Glavni kolodvor. Uplakana lica,zabrinuti pogledi, svirala je poznata pjesma Fala. Pokopan je u Kui cvijea u

Beogradu. Samom ispraaju prisustvovalo je preko stotinu svjetskih dravnika. I miitelji ruralnih sredina pratili smo putem medija posljednji ispraaj. U svim selima uDalmatinskoj zagori crkvena zvona zvone, sveenici slue mise za pokoj predsjednikovedue. a 1980. godina meni je ostala u sjeanju kao jo jedna u nizu tekih uspomena.Ono to je mene odravalo na ivotu i tjeralo naprijed bila su moja zdrava i razigranadjeca. Brata kojeg su dobili doivljavali su vie kao igraku. Njegovo krtenje smoodgodili zbog Matine Prve priesti. Htjeli smo ta dva vana sakramenta odraditi istogdatuma. Nije toliko bio vaan datum koliko elja da u istom danu dva sina dobiju svetesakramente, i to javno. Ostvarenje te elje bilo je dohvatljivo. Sve je bilo spremno.Doli su i kumovi iz Zagreba. Uredili smo kuu, kupili namirnice, posloili stolove,napravili cvjetne aranmane. Uivala sam u tim pripremama jer mi se ostvario san.Sutra u s dvojicom sinova u crkvu. Sve to me neizmjerno ispunjavalo. Okovi koji su nassputavali nestali su. ako sam ja to sama sebi tumaila. No, po odjeku brzih i ritminihkoraka moga supruga znala sam da sam se uzalud ponadala. i sutra s djecom nemoe u crkvu, rekao je i prije nego je pozdravio. Zato, upitala sam samo zato daneto kaem, jer odgovor sam znala. Ne moe, ne smije, zbog mog posla. U koliznaju za nau nakanu, prijete mi gubitkom posla. Zato nisi odgovornost prebaciona mene? Meni ne mogu nita. Ja ih se ne bojim, nisam prosvjetni radnik, nisamlan Partije. Jesam. A odgovor je sljedei: na postupak loe e utjecati na ugled

prosvjetnih radnika, nae socijalistiko drutvo davno je raskrstilo s reliktima prolostii svaki istup takve vrste bio bi izravan udar na razvoj mladih buduih generacija.I kum i kuma stajali su sklopljenih ruku ukipljeni na mjestu, ne vjerujui vlastitimuima. Pa zar je to mogue, izustio je kum nakon podue stanke. Njima koji iveu Zagrebu nije jasno da se u naim malim sredinama jo uvijek vodi borba izmeuprogresivnih komunistikih ideologa i nas kranskih praktikanata bez ikakvihpolitikih primisli.I tako smo kao lopovi u najdubljoj noi kad su se sva svjetla po selu ugasila sjeli uautomobil i otili u kapelicu. Don Ivan, iako nita nije znao, doekao nas je spreman.

Znao sam ja da e tako biti, rekao je.Mario je za vrijeme obreda spavao, a pred Matom smo se pravili kao da je ovo toradimo najnormalnija stvar. Ni on sam nije nita govorio, osim to me upitao: Zatoja ne mogu ii u crkvu kao i sva druga djeca?aj dogaaj nikada nisam zaboravila. Nita nisam komentirala, nikoga nisam prozivala.ekala sam svoj trenutak, koji je doao etiri godine kasnije. Sada je naa ker trebalaprimiti Prvu priest. Sveenik joj je dao jednu lijepu pjesmicu koju smo mi kod kueuvjebavale dok bi suprug bio na poslu. Nju neu odvajati od ostale djece. Ona nikadanee upitati zato me odvaja od druge djece. Zarekla sam se u sebi da nikada ni jednom


22/479

22

od svoje djece neu priutiti onaj zabrinuti pogled kojim me te noi promatrao Mate.Neu, jer ja sam ih rodila, ja sam za njih odgovorna. Haljinicu sam joj posudila odjedne moje prijateljice. Goste neu pozivati. Ali, kako u iz svega toga izvui supruga

Stipu. Plan smo skovali zajedno. On e u nedjelju ujutro u Split u posjet bolesnojmajci, a ja u s djecom u tiini na misu. Kako smo se dogovorili, tako smo i uradili.Ali on nije znao drugi dio prie, vezan za recitaciju s kojom e Antonija nastupiti namisi. Njezin nastup u crkvi ostavio je snaan dojam na sve prisutne vjernike. Veinaih je brisala suze. Bile su to zapravo suze radosnice, jer prvi put u naem kraju dijetejednog prosvjetnog radnika javno je primilo Prvu priest i jo uz to na misi recitiralo.Po izlasku iz crkve nisam ju mogla razdvojiti od razdraganog mnotva. Svi su ju htjelidotaknuti, estitati joj, ali ju i nagraditi. Ljudi su je odveli u duan, nakupovali jojtoliko slatkia da ih nije mogla sama donijeti kui. aj in imao je vrlo duhovit epilog usamom Splitu jo istog poslijepodneva. Naime, moj mu se vraao kui i putem susreojednu mjetanku koja je bila na misi. Kad je ta ena, jo uvijek pod jutronjim dojmom,potrala prema njemu govorei: O, moj Stipe, tvoje Antonije!; on se, vidjevi jetako uzbuenu, mislei da je mala nastradala dok je prelazila cestu idui u crkvu, odstraha sruio pred uasnutim oima dobre glasnice, koliko je dug i irok. ena je i daljezavijala, brisala suze i ponavljala: O, moj Stipe, radosnoga dana. Oko njih se skupilonaroda, a on, kad je doao k sebi, upita enu: to je bilo mojoj Antoniji?to e joj biti, odgovorila je zbunjena ena, sav puk je rasplakala kad je na oltar stala.On se tada osovio na noge i poeo psovati, a ena, sad jo vie zbunjena, poela sekriati govorei: Prije e Cetina uzbrdo, nego uitelji k Bogu.

1980-e i naznake raspada SFRJ

Ono to je bilo nezamislivo za vrijeme itova ivota, poelo se javljati poslije njegovesmrti. Kao kroz maglu do nas dopiru vijesti da se u Autonomnoj pokrajini Kosovojavljaju nekakvi politiki neredi. Najprije smo uli za trajk rudara. Ali to znai darudari trajkaju, pa oduvijek i svugdje na svijetu rudari se bune, njihov posao je teak.No, kad je Jugoslavenska narodna armija (JNA) pokupila rezervni kadar i poslala gana Kosovo, svima nama postalo je malo jasnije to se to tamo daleko zapravo dogaa.Situacija nije nimalo bezazlena, govorili su povratnici. Na svakom koraku fijuu meci,vojska je na ulice Pritine izvela tenkove i vodene topove. eko e tu situaciju moismiritiPolitika previranja jo su intenzivnija u drugim europskim dravama, poput Poljske,Rumunjske, ehoslovake. Naa drava ipak je stabilna, a vlast e valjda iznairjeenje i za rudare i za Kosovo. Mi smo zajednica od 6 ravnopravnih republika i dvijuautonomnih pokrajina. Zemljom upravlja Predsjednitvo koje se svake godine mijenjapo republikom kljuu (predsjednik Predsjednitva svake godine iz druge je republike).Od svibnja 1989. Predsjednitvo vodi SR Slovenija, od svibnja 1990. do svibnja 1991.


23/479

23

predsjedat e SR Srbija, a onda je na redu Hrvatska. a smjena se trebala dogoditipo dogovorenoj proceduri. No, bez obzira na proceduru ili politiku raspravu, Srbijarui Ustav SFRJ i de acto ukida autonomiju Kosovu i Vojvodini. Bio je to opasan

presedan ak i za moje poimanje politike realnosti. Pojava Slobodana Miloeviana politikoj sceni Srbije, odnosno Jugoslavije, dovodi do mnogih kontraverzi. Dokga jedni slave kao spasitelja i ujedinitelja svih Srba u jednu dravu, drugi mu proriutamnu budunost kojom e Srbiju i Jugoslaviju odvesti u krvoprolie. aj ovjek najavnoj sceni djeluje vrlo autoritativno, svi njegovi govori imaju sugestivan karakter,elokventan je, jasno eli ostvariti svoje ciljeve, ako ne institucionalno, to je ve uinios Kosovom i Vojvodinom, onda drugim metodama. Od poraza na Kosovu polju 1389.Srbija je kroz stoljea stvarala mit. No, taj mitski teritorij Kosova polako gubi nemaem i tenkovima, nego brojnom albanskom zajednicom koja je u tom trenutku natom podruju veinsko stanovnitvo. Miloevi to zna, i zna da mora zagospodaritiKosovom, stoga mu praktino i ukida autonomiju, iako je de iure Kosovo i daljeautonomna pokrajina. A da bi se pokazao kao zatitnik interesa Srba na Kosovu, predvelikim brojem sljedbenika koji srljaju za njim, klie: Nitko ne sme da vas bije. Naruku mu ide i tadanja ekonomska kriza s galopirajuom inflacijom u dravi tadase zvala Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ). Umorni i iscrpljenizbog inflacije, graani polau nade u Markoviev1ekonomski program. Svi se sjeamoMarkovievog optimistinog smijeha kad je dinar vezao uz njemaku marku. Istina jeda takvim odnosom nismo puno dobili, ali smo se ipak osjeali malo sigurnije. Da bisavezna zajednica mogla unkcionirati, sve to trebao je potvrditi 14. kongres Saveza

komunista Jugoslavije. Od njegovog zasjedanja oekivalo se mnogo. Ponajprije, nadalismo se da e se uzavrele politike strasti smiriti i da e se Miloevi malo ohladiti.Vjerovali smo da nee moi manipulirati sudionicima Kongresa. Istina je da su mu prviSlovenci pokazali znak stop, a isto su rekli i Hrvati i napustili Kongres. No, Miloevise nije ohladio, ve razjario. Ruei Kongres, Slovenci i Hrvati zapravo su sruiliKomunistiku partiju. o je otvorilo vrata viestranaju. Ruenjem Komunistikepartije, i sama Jugoslavija je poela pucati po avovima.

* * *

Zatim smo 1986. otili u Zagreb. U praznoj kui bez podova, vode, bez posla iikakvih primanja brzo se istopila tisuica koju mi je pred odlazak darovao stric iro,suprugov stric, da si kupim novu vetu za dernek u selu. Dok sam ju troila, stalno mije pred oima titrao njegov blagi, smirujui smijeak. Djecu sam upisala u kolu. Stipeje krenuo traiti posao, ja sam jo imala godinjeg odmora pa sam ispred kue razvozilazemlju da mogu ulaziti na vrata, a ne kroz prozor. etka nam je davala dnevno dva

1 Ante Markovi, predsjednik Saveznog izvrnog vijea (premijer) SFRJ (oujak 1989. prosinac 1991.).


24/479

24

bocuna vode za napiti se. Onda nam je susjed Miran dozvolio da ispred njegove kuekoristimo njegovu pipu. Jo sam imala novca za jedan dan, za kupiti kruh i mlijeko,kad mi tetka predloi da idem s njom u Sesvete u verc. Ona nosi lanetice (lanene

marame) koje joj mu donese iz Njemake, pa ih prodaje kumicama na trnici. Menipredloi da ponesem staru robu jer se i to moglo pristojno unoviti.

Rasprostrla sam svoj duan ispred sebe i kako tko doe, pa se za neto mai, ja kaemcijenu, no svi produe dalje. Pred sam odlazak kui doe jedan mladi, mai se zahlae, potpuno nove, Mati su bile velike, a Stipi male, pa su zavrile na sajmitu. Jakaem cijenu, mladi otvori novanik i plati mi bez cjenkanja. Izvrsno, imam novca zapreivjeti dva dana. Naveer se oduljam u vrtove na livadi, naberem desetak glavicabijeloga kupusa i izraunam da s tim novcem i kupusom moemo ivjeti jo 10 dana.Jedan dan emo jesti prisiljeno zelje, drugi dan kupus na leo, trei dan kupus na salatu,

i tako ponovo. Onda je Stipe preko odvjetnika M. B. Centia naao posao u Osnovnojkoli Pavleka Mikine, a mene je doktor Zovko zaposlio u Sranoj stanici. SrekoMacin nam je dovezao pun kamion odbaene drvene grae s nekakvog gradilita, damoemo loiti vatru. Iz Vodovoda su nam doli prikljuiti vodu tek kad sam zaprijetilada u im donijeti neoprano rublje pred vrata.

Ve smo tri godine u Zagrebu, a jo uvijek stric iro svako jutro u pet sati loi vatrui zagrijava kuhinju, da se ja kojim sluajem ne prehladim kad se ujutro tuiram prijepolaska na posao. Otkidajui i skrivajui i od djece i od sebe, u te tri godine uspjela samutedjeti nekakvih sedam osam tisua tadanjih njemakih maraka. Za centralno

grijanje, da iro ujutro ne ustaje i ne loi vatru.

* * *

Kad je teleon zazvonio u 8 sati ujutro, znala sam da se neto dogodilo, ali kad je potarBranko bez imalo okolianja rekao Umro je iro, ja sam se skamenila. iro nije bioobian stric, ve na striina, kako bi on sam sebi tepao. Bio je ovjek od otprilike dvametra visine i sto trideset kila teine. Na glavi nije imao ni jednu vlas kose, a u ustimani jedan vlastiti zub, ali zato je imao dvije proteze. Jednu misnu i jednu svakodnevnu.Stric iro bio je momak, nikad se nije enio i nije imao vlastite djece. Zato je svusvoju ljubav poklanjao mojoj djeci. Za njih mu nita nije bilo teko uiniti, uvati ih,spremiti u kolu, igrati se s njima. Koliko je volio djecu i uveseljavao im djetinjstvo,toliko je volio i mene. ini mi se da je ta ljubav bila uvjetovana njegovim godinamaivota. Bojao se starosti, bolesti i smrti. Ali u mene je imao silno povjerenje. Znao je daga ja nikada neu napustiti.

A sada je tog mog dobrog iru zadesila smrt. Bojao se smrti, a ona je dola poput lopovau najdubljoj noi i odvela ga sa sobom. Mene nije bilo ondje, a u mene se bezgraninopouzdavao. U roku od sat vremena sa ogorom sam krenula put Studenaca. Njegova


25/479

25

buba, koju mu je punica poklonila kao svadbeni dar, i nakon 15 godina prede kaostara maca. Jurimo, svatko od nas sa svojim mislima. Njemu je umro roeni stric, menije umro prijatelj, oslonac, ovjek koji nas je uvijek ispraao i doekivao.

U tim mislima proli smo Udbinu. Prenula me neka glasna muzika. Vidim s desnestrane kuu, ispred nje mnotvo ljudi i meni nepoznatu zastavu. Pokraj kue se dimi,a nosnice mi kaklja miris peenog mesa. Gdje smo ovo, Boko, upitala sam, da senismo moda izgubili? Nismo, nismo se izgubili, nevista, proli smo Udbinu. Kakav je ono dernek, koji je danas svetac? Nije nikakav svetac i nije nikakavdernek. o Srbi odravaju miting. Zato, koja im je ono zastava? Pa srpska. A pjesma, takvu nikada nisam ula? (Od opole, od opole pa do Ravne gore,svud su strae, svud su strae generala Drae). Bilo je to 11. srpnja 1989. godine.Pokopali smo strica i ponijeli uspomene. Na politiku se nismo obazirali.

Politika se obazire na nas

Nismo se obazirali na injenicu da je sredinom svibnja 1990. JNA razoruala Civilnuzatitu (zapravo eritorijalnu obranu, op. ur.) po Hrvatskoj i naoruavala golorukeSrbe oko Knina. akvu akciju skladitenja oruja revno su proveli samo po Hrvatskoj.Savez komunista Hrvatske (SKH) na to je reagirao mlako, kao da se to moralo uinitiradi uinkovitijeg skladitenja dotinog oruja. Mnogi su tu floskulu i progutali,iako bi se s dananje distance slobodno moglo rei da je to bila priprema terena za

ono to e se u kasnijim godinama dogaati. Moemo slobodno rei da je JNA uzblagoslov jugoslavenskog politikog vodstva Hrvatskoj oduzela svaku mogunost bilokakve ozbiljne obrane. Zato nije udno to mitingai slobodno harae po Hrvatskoj.Ne libe se partizansku kapu zamijeniti kokardom, ni dravnu trobojnicu etnikomzastavom. Gdje god su oni nogom stali, to bi trebala biti Srbija. Svi se sjeamo mitingana Petrovoj gori i njihovih grlatih povika: Ovo je Srbija.U glavnom gradu Beogradu, izvoru prljave politike, vrlo je ivo. Miloevi uspjenomanipulira mitingaima po Hrvatskoj i budi stare atavizme. Sruivi Komunistikupartiju na 14. kongresu SK Jugoslavije,2 SR Hrvatskoj i drugim republikama ostaje

jedini logian politiki potez osnivanje politikih stranaka.Hrvatska javnost pozitivno je reagirala na pojavu novih stranaka. U travnju i svibnju1990. u Hrvatskoj su odrani prvi slobodni viestranaki izbori, na kojima je pobijedilaHrvatska demokratska zajednica (HDZ), predvoena dr. Franjom umanom, ave 30. svibnja odrana je konstituirajua sjednica novog, demokratski izabranog,

2 14. izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), odran od 20. do 22. 1. 1990.; zbog nametanjaopcije centralizirane i unitarne drave od strane delegata iz Srbije i Crne Gore, te odbijanja prijedloga delegata izSlovenije, Kongres je 22. sijenja napustila slovenska, a potom i hrvatska delegacija, to je u konanici dovelo doraspada SKJ.


26/479

26

viestranakog Sabora Socijalistike Republike Hrvatske (SRH), kada je dr. Franjouman izabran za predsjednika Predsjednitva SRH.

* * *

Sin Mate je uspjeno zavrio srednju kolu i upisao se na akultet. No, ostvarenjumladenakih ciljeva isprijeila se jedna velika i obvezujua prepreka. Naime, bio jevojni obveznik, navrio je 18 godina i morao je u vojsku. Bili smo u velikoj nedoumicizbog tog njegovog skorog odlaska. Je li bolje rijeiti se te obveze odmah ili ju ostaviti zakasnije Postoji mogunost da vojsku odgodi i ode na odsluenje kad zavri akultet.No, tada u ve biti star i ormiran ovjek, tko e takav izdrati vojni dril i godinu danau toj zatupljujuoj sredini govorio je moj sin. Radije u odguliti dok sam mlad, pa

onda slobodno u ivot. Veina mojih kolega i prijatelja razmilja ovako. Neu ni ja bitiiznimka. Nisam mogla pobijati njegova razmiljanja i stati na put njegovoj vlastitojodluci iako me stalno kopkala nejasna i zastraujua politika situacija u zemlji.

Ne dajte malomu da vam ide u vojsku U ovakva vremena nije dobro imati vojnikaiz kue... Lako moe doi do rata ako su govorili stariji, iskusniji. Mi malo mlai uto ba i nismo vjerovali.

U tiini brane lonice, daleko od uiju i oiju nae djece, mu me uvjeravao kako ese situacija u zemlji uskoro smiriti: Ne treba se bojati, ako se to i dogodi, dogodite se na Kosovu. Ali on e u vojsku! A vojska ve sad kripi zubima. I na najmanjipovod oni e reagirati. Kao i nekidan nad Kninom kad su vojni migovi vratili policijskihelikopter. Zato vojska nije dozvolila policijskom helikopteru da sleti u Knin? Kosovosada nitko ni ne spominje. Ja se vie bojim ove grmljavine nad Hrvatskom nego tose bojim za Kosovo. Ne boj se, sredit emo mu da ide u Sloveniju. Slovenija je uJugi sigurna kao liki medvjed na Velebitu. Kako? Lijepo. Odjavit emo ga izZagreba i prijaviti boravak ponovo u Imotskom. Iz Imotskog e lake nego iz Zagrebadobiti Sloveniju. Jer shvaa i sama da je sluiti vojsku daleko od potencijalnog aritaveliki dobitak. U Hrvatskoj e se to ispuhati, ne moe ovdje biti nita opasnoga. A i tue biti blizu kue, moi e nam ee dolaziti, a i mi k njemu moemo lako skoknuti.

I tako je Mali otiao u Imotski po vojni raspored. Kad je doao u vojni odsjek inovnikmu je predloio samo dvije, jo nepopunjene lokacije: Kosovo i Slovenija. Mali seodluio za Sloveniju. Voen naim utjecajem zakljuio je da je sluiti vojsku dalekood Kosova najvei dobitak. S vojnim rasporedom u depu uputio se na kolodvor. Uplanu je imao svratiti kod djeda i bake u estanovac, pa u Split kod strica, i prekoKnina u Zagreb. Na kolodvoru je stajala velika grupa vozaa s rukama u depovimai zabrinutih lica. I sami su se vrtjeli i neto raspravljali. Mali je potraio vozni red davidi kad ima autobus. Nije ga bilo. Odluio je upitati jednog od vozaa, kad kreu uZagreb, ali preko Splita. Nema vie puta preko Knina pa neemo ni u Split, ozbiljna


27/479

27

lica odgovorio mu je voza. Kako, zato, pitao je zapanjeno, vrsto pod rukom dreivojni raspored. Stisnuo je vrsto svoje isprave i u trenutku shvatio da je svoju sudbinuprije samo pet minuta zapeatio. Voza mu je nevjericu vidio na licu, ne znajui zbog

ega je mladi protrnuo, pa mu je odgovorio: Ne boj se, doi e u Zagreb, vozit emopreko Bosne. Srbi su oko Knina postavili balvane na prometnice . Radi sigurnostiputnika i vozaa preko Knina za sada voziti neemo.I tako je 17. kolovoza 1990. godine zatvorena cesta Zagreb Split, a avantura JovanaRakovia nazvana Balvan revolucijom prijetila je slomom politikog i demokratskogivota u Hrvatskoj.Uzmaka vie nije bilo. U vojsku se moralo ii. ono mjesec dana poslije postavljenihbalvana, u kino nedjeljno predveerje, s jo desetak momaka iz naselja koji su odlazilina razliite lokacije, ispratili smo ga na zagrebakom kolodvoru. Rastali smo se. Nitko

nije plakao, ali je plakalo nebo nad Zagrebom. Ja sam se borila s mislima jesam li mudovoljno savjeta dala, je li me dobro razumio.Kad smo se vratili kui, Antonija je sjedila sva u suzama, a mali Mario podvio je ruice,na njih naslonio glavicu i kao neki starac koji je sve izgubio pogled upro negdje uprazno. Ne znam to je tog trenutka bilo tee, djeja tuga ili njegov odlazak.

Posjet sinu u ljubljanskoj ojarni

Dani su poeli prolaziti mimo mene. Ali noi, noi su bile nepodnoljivo teke.Ono to me do sada nije zanimalo, to sam sluala ili gledala povrno, odjednom jepred mene stupilo poput nemani. S velikom panjom poela sam pratiti Dnevnik iostale vijesti. Nita nije bilo obeavajue, iako je izgledalo kao da e se to politikoprepucavanje razvlaiti, natezati pa se ipak na kraju srediti.ako su prola prva tri tjedna. Nakon toga imat e zakletvu i mi emo mu ii u posjet.Dogovorili smo se da se ne dopisujemo niti teleonski razgovaramo. Nikome neemodati do znanja da je za nas ovo razdoblje posebno neugodno, jer vojsku jednostavnone volimo. U vojsku odlazimo zato to se mora, a ne zato to nas vojska oduevljava.Vojska nosi oruje kojim se ubijaju ljudi, a ubijanje je protivno naem odgoju, naojvjeri i Bojim zakonima.Na zakletvu smo poli nas troje, Mario, Antonija i ja. Stipe nije mogao jer je operiraokrajnike. Do Ljubljane nas je vozio na susjed Mime. I on je iao u posjet svome sinu.Mime je proesionalni voza, no na putu je bilo vrlo zabavno. Pred svakim semaorommala Marta, njegova ker, glasno ga je upozoravala: ata, uto je tata, crveno je,a Mime bi stao. ek naknadno sam shvatila da Mime ili slabo vidi ili je daltonist. No,sretno smo stigli do Ljubljane zahvaljujui dobrom oku male Marte. Mime je otiao uvojarnu u kojoj je bio njegov sin, a mi smo traili prijevoz do Ljubljane Polje, jer jeondje sluio na Mate. Koga god upitam, nitko mi pouzdano ne zna rei kako doi do


28/479

28

te vojarne. Na kraju priem jednoj sredovjenoj eni koja nas je uporno promatralaotkad smo doli. Gospoo, znate li koji autobus vozi do Ljubljane Polje? Umjestoodgovora, upitala me: Otkud ste vi? Iz Zagreba, odgovorila sam joj. Sad ste

odjednom svi iz Zagreba, odgovori ena uporno gledajui sad mene, sad djecu. Pogledjoj se posebno zaustavio na Antoniji. Kako ste tako crni? Shvatila sam to je mislilapa sam joj objasnila gotovo cijelo rodoslovlje. Na kraju nas je lijepo i uljudno uputilakako doi do vojarne.Vojarna je bila prilino daleko od centra grada. Sastojala se od nekoliko zgrada. Unutari oko vojarne je uma. o je ono to se vidi ispred porte. Ve se skupilo mnogo roditelja.Po nainu govora pokuavam dokuiti otkuda su sve doli. Nakon kratkog vremenadalo se zakljuiti da nas je bilo iz svih krajeva Jugoslavije, iz Bosne i Hercegovine,Srbije, Crne Gore, s Kosova, iz Hrvatske, Slovenije. Na samom ulazu u krug vojarne

sjede vojnici, a s nama ispred vojarne je oficir. On nas upozorava to smijemo, a to nesmijemo unijeti u vojarnu. Fotoaparati su strogo zabranjeni. ko ga ima, neka ga ostavina porti. Uz potvrdu, moe ga uzeti na povratku. Antonija se uzvrtjela jer je kod sebeimala svog malog idiota, pa nije znala to e s njim. Ostavi ga u depu i ajde meuone ljude koji su ve proli provjeru. Ja u na kontrolu. ako smo provercali aparat.Kad sam nas upisala i prola pregled, po nas je doao mladi vojnik. Hodajui s njimsaznala sam da je cimer moga sina, da je rodom iz Beograda, da je moj Mate dobardrug, da se lijepo slau, a ako i naprave kakvu spaku, to je vie onako da se razbije tavojnika monotonija. Sluajui mladog Beograanina, za trenutak mi se uinilo da se jabez veze brinem, jer po njegovom prianju inilo se da su oni na dobrom maturalnomtulumu, a ne u armiji.Kad sam kod vojnikog kreveta ugledala sina, nestalo je iluzije. Oi su mu odavaleizvjetaeni smijeak dok se pozdravljao s nama. Zadrhtao mu je glas, ili se to meni samouinilo. Kao pravi domain pokazuje mi svoju imovinu, vojniki krevet i nekakvukutiju u kojoj stoje sve njegove osobne stvari. Upoznaje nas i s ostalima koji takoerekaju svoje roditelje. Samo jedan meu njima djeluje izgubljeno. On je Albanac sKosova. Njemu roditelji nee doi. Nisam ga pitala za razlog, ve mu ponudila dabude na gost na dananjoj sveanosti. Pristao je. U takvom razgovoru zatekao nasje kapetan prve klase Cigulajki, njihov nadleni starjeina. Sitan rastom, prodornihoiju, okretan kao igra, uspravan, odaje dojam samouvjerena ovjeka. Uljudno smose rukovali, pozdravili. aj posjet trajao je vrlo kratko. Izili smo u krug vojarne. Housinu pokazati to sam mu sve donijela. Nita on ne eli vidjeti. Sjeli smo na klupu.Nudim ga jelom. Nee ni to. ada mi postade jasnije da je njegovoj dui puno teenego to sam pretpostavljala. Priekat emo sveanu zakletvu i onda emo van. Van,u grad, izvan kruga vojarne, izvan domaaja trube i borbene spremnosti, samo van, jervani je sloboda. Samo da proe zakletva.Uslijedilo je sveano postrojavanje pa pozdrav i estitka starjeine. aj govor nijebio osobito dojmljiv, jer se ponavljalo sve ono to smo gotovo svakodnevno sluali.


29/479

29

Vojska se protivi secesionistikim tenjama pojedinih republika, vojska e branititekovine NOR-a i socijalistike revolucije. Vidi se da ima roditelja koji taj govorodobravaju. Uslijedila je zatim sveana zakletva, na kraju koje su rekli da su spremni

i ivot dati. S takvim tekstom ja se nisam mogla sloiti. Kad takve prisege piu nitkone pita majke. Na poklon su dobili karanfil i nekakav papir. Vojnici pokunjeno ekajukad e voditelj ceremonije izrei ono amozno, ono bitno i ono veliko: Drugovivojnici, sada slobodno moete iskoristiti svoj prvi izlazak u civilstvo. No, te reenicenije bilo. Voditelj je suosjeajno rekao: Zbog zategnutih politikih odnosa u zemlji,vojsci je nareen prvi stupanj borbene pripravnosti i izlaska iz kruga kasarne nema.Uskomeala se masa vojnika pomijeana s roditeljima, dok ih je samo nekoliko takvojodluci zapljeskalo. Poli smo do kantine, sjesti i neto pojesti. Ondje je sve ve bilopuno, to ljudi, to otpadaka hrane, raupanih pilia, oglodane svinjetine, prolivenih

piva, opuaka i dima cigareta koji si mogao rezati. Klupa je bila najbolji izbor. Nevoljkosmo neto prezalogajili, jer nikome se nije jelo. Uto nam se pridruio na vodi, mladiBeograanin, s jednim gospodinom. Predstavio nam ga je kao ujaka koji je vojnilijenik i koji mu je doao u posjet. Sredovjeni dobrodrei gospodin odmah je poeorazgovor, o Dalmaciji i Dalmatinkama. Oduvijek sam volio Dalmatinke, vraje su tocure, otvorene, pristupane, vesele, armantne, enstvene, a u kljunom asu suzdrane.Dovedu ovjeka do ludila i onda ga zaliju hladnim tuem. A otkud vi tako dobropoznajete Dalmatinke, upitala sam ga. A poznam ja Dalmaciju i Dalmatinke kao svojvlastiti dep. Znate, ja vam ljetujem u vojnom odmaralitu u Bakom Polju. Nastavilismo razgovor o cijenama odmaralita i mogunostima tko u njima moe ljetovati, tonas je polako odvelo u politike vode, pa me moj Mate cokulom ispod klupe upozorioda utim.

Zato se uputa u razgovor s ovjekom kojega ne poznaje. Moj kolega kae da muje on ujak, da je vojni lijenik. Nisi ni promislila zato malome nisu doli roditelji, veujak, vojni lijenik. Mali je jedini od nas momaka koji jasno istie svoju nacionalnupripadnost. Na ruci otvoreno nosi prsten s 4 irilina slova S. A to mu na to kauoficiri? Nita, prave se da ne vide.

Nastavili smo hodati oko vojarne, sretali smo se s mnogima, pa i s naim znancima izprie. Nitko od roditelja nije imao srca izii i ostaviti ih same na taj veliki dan. A onda,negdje oko etiri sata poslijepodne, ugledala sam mladoga Albanca kako bez daha triprema nama. Mate je shvatio prije nego ga je uo, da su dobili dozvolu za izlazak. Ipaksmo morali priekati na slubenu inormaciju. Proetali smo sreditem Ljubljane jouvijek pod dojmom te zabrane izlaska i prvog stupnja borbene spremnosti. O njoj smorazglabali, a da zapravo nita nismo shvaali. Na grad je brzo pala no. Mi smo otili uZagreb, a on natrag u vojarnu. aj kratki izlazak bio mu je prvi i zadnji slubeni izlazaku civilstvo u toku jednogodinjeg sluenja vojnog roka.


30/479

30

Kriza i napetosti u Jugoslaviji sve se vie zaotravaju

Dana 22. prosinca 1990. Sabor SR Hrvatske prihvatio je novi demokratski Ustav,

dokument koji je temeljna demokratska iskaznica svake drave. Rad na Ustavu, kaoi stvaranje demokratskih temelja uope, sustavno je bio praen nizom teroristikihakcija protiv demokratskih promjena, koje su bile dio vanih procesa u svim bivimsocijalistikim dravama. A kod nas se obnavlja stara metoda i pria o ugroenosti Srbau Hrvatskoj, te postaje oito kako su pred nama dramatini dani.

Najglasnijima iz Knina pridruuju se istomiljenici iz drugih dijelova RepublikeHrvatske. Dio njih nikada nije prihvatio Republiku Hrvatsku kao svoju domovinu iostali su u njoj ne zato to su to eljeli, ve zato to zbog raznih okolnosti nisu uspjeliprijei na drugu stranu. Mnogi od tih ljudi i danas meu nama ive, dok su oni drugi

njihovi istomiljenici otili na drugu stranu deklarirajui se kao rtve progona hrvatskevlasti. Sve to postalo je plodnim tlom za stvaranje napetosti. Nekima od njih vrlouspjeno manipulirala je i jugoslavenska, odnosno velikosrpska oligarhija. ako 9.sijenja 1991. godine Predsjednitvo Jugoslavije kojim predsjeda Borisav Jovi donosizapovijed da se u roku 10 dana rasormiraju sve oruane jedinice koje nisu u sastavujedinstvenih oruanih snaga SFRJ.3 Predsjednitvo takoer odluuje o angairanjuJNA za tobonje razdvajanje zaraenih strana. Predsjedavajui nije objasnio o kojim sezaraenim stranama radi niti o kakvim oruanim jedinicama izvan ustroja jedinstvenihsnaga SFRJ, jer u Hrvatskoj tada nije bilo nikakvih vojnih ormacija o kojima je B.

Jovi govorio, osim legalnih snaga rezervnog sastava policije.Na takvu odluku odmah su 17. i 18. sijenja reagirale majke vojnika i hrvatski Radio101. U samo 24 sata na rgu bana Josipa Jelaia prikupljene su 64.000 potpisa peticijekojom se trailo nemijeanje vojske u rjeavanje jugoslavenske krize. u peticiju Josipa(Vinja) Milas Matutinovi, Marija Slikovi, Danijela Furjan i jedna gospoa (nemogu se sjetiti njezinog imena) predale su lanu Predsjednitva SFRJ Stipi Mesiu,koji je obeao da nee zaplakati ni jedna majka.4 No, 24. sijenja 1991. odlukePredsjednitva SFRJ o angairanju JNA su potvrene, u V. vojnoj oblasti na snazi jenajvia borbena spremnost. Zapravo, bio je to pokuaj legalizacije izravnih operacija

3 Borisav Jovi,Poslednji dani SFRJ: Izvodi iz dnevnika, Beograd, 1995., str. 241-246.4 Autorica apela je majka vojnika Josipa (Vinja) Milas Matutinovi:

Kako se sudbonosni 19. sijenja pribliava, mi majke ojnika koji su u jedinicama JNA apeliramo da potedite nevineivote naih sinova.U ime ovjenosti ne dopustite prolijevanje krvi naih sinova!U ime mira ne tjerajte nae sinove da pucaju u svoju brau, u svoje sestre, u svoje roditelje, u svoje prijatelje!U ime slobode ne dopustite da se politiki problemi rjeavaju mrtvim tijelima naih sinova!Saberite svoje snage u dijalogu i razumu!

Budite savjesni prema naim i vaim mladim, nedunim sinovima!(Josipa Milas Matutinovi, Slutnja, strah i nada/ Foreboding, Fear and Hope(Zagreb, 1997., str. 16)


31/479

31

JNA u pomaganju srpskim pobunjenicima. Na takvu odluku, ve isprepadani izastraeni vojnici javljaju se svojim kuama. Ratna pripravnost podignuta je na najveistupanj, eka se samo zapovijed da se krene. Molite za nas jer guraju nas u rat. Mi za

rat nismo spremni. Ne elimo ubijati, niti elimo da nas netko ubije. Neka politiketrzavice u Jugoslaviji rjeavaju politiari, a nas neka puste na miru, da odsluimo dugdomovini i vratimo se svojoj budunosti

Iste veeri predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo uman otputovao je uBeograd. Mi u Hrvatskoj sa zebnjom ekamo njegov povratak, jer rat je pred vratima.Strepimo za sudbinu nae djece. Nezreli i nekompetentni politiari gurnut e ih urat. Ako krene spirala smrti, nitko ju nee moi zaustaviti. U takvim razmiljanjimadoekala sam budna zoru. U ranim jutarnjim satima u zagrebakoj zranoj luci Plesodr. uman daje izjavu televizijskoj ekipi: Ne bojte se, obeali su mi Miloevi iKadijevi da nee napasti Hrvatsku.5uvi to, neto me zazeblo oko srca. Zato jeuman tako ormulirao izjavu. Daje li i on legitimitet toj dvojici, osobama koje suduboko involvirane u jugoslavensku politiku krizu ili u ovom trenutku nema drugogizbora? Miloevi, zaklinjui se u Jugoslaviju, intenzivno radi na ideji SANU-a (Srpskaakademija nauka i umetnosti) i stvaranju velike Srbije, a Veljko Kadijevi mu u tomepomae prijetei vojnom silom. Ali odluku o uporabi vojske moe donijeti samokolektivno Predsjednitvo. No, ipak je jedno dobro iz tog posjeta proizilo. Sutradanim je doista skinuta borbena spremnost, a Miloevi i Kadijevi postadoe mirotvorci

dostojni hvale.

5 U Veernjem listu, 26. sijenja 1991., zapisano je:Bili smo na rubu graanskog rata, ojska je bila mobilizirana,ali moe se rei da je jo jednom hrvatska principjelna politika, razborita ali odluna, odnijela pobjedu. o je ocjenaizlaganja dr. Franje umana, predsjednika Republike Hrvatske, o rezultatima razgovora delegacije Hrvatske u

Beogradu i zakljucima Predsjednitva SFRJ, u Saboru Republike Hrvatske. U razgovoru s delegacijom Srbije naelu sa Slobodanom Miloeviem kazali smo da su prola vremena kad se s Hrvatskom moglo razgovarati s dvostrukimkriterijima, da nasuprot sebi imaju odstvo Hrvatske i hrvatski narod koji je izvojevao svoju slobodu i koji e svoj

suverenitet znati braniti, rekao je dr. uman.Dok su trajali razgovori s odstvom Srbije, odravala se sjednica Predsjedntva Jugoslavije, nastavio je predsjednikuman. Bila je podosta burna, no to to smo postigli na toj sjednici od tolike je vanosti i tolikog znaenja da se moe

nazvati povijesnom sjednicom i povijesnim odlukama. Na toj sjednici htjelo se dalje ozakoniti intervenciju jugoslavenskeojske. U tijeku razgovora i predsjednik Jovi, u ime Predsjednitva SFRJ, i general armije Veljko Kadijevi, u imeJugoslavenske narodne armije, izriito su izjavili da oni priznaju legitimitet hrvatske demokratske vlasti RepublikeHrvatske i da JNA nije imala, niti ima, nikakvu namjeru za provedbu ojnog udara, svrgavanje legitimne vlasti uHrvatskoj. o je znai prvi puta javno reeno i kao obveza ispred jugoslavenske i svjetske javnosti.

Dr. uman je dalje naveo da je postignuta suglasnost da e Armija dati nalo da 27. sijenja u 12 sati prestajeiznimni stupanj njezine borbene gotovosti. Armija se vraa u redovno stanje, u ojarne, a ja ovdje ovog asa kao

predsjednik Republike, dajem nalog da se rezervni sastav milicije isto tako demobilizira i povrati svojim kuama. Uzovu, najvanija odluka Predsjednitva SFRJ je i zakljuak da se to hitnije uspostavi pravni poredak svugdje gdje je onnaruen. o znai, odmetnici, pobunjenici u Kninu ili negdje drugdje, nemaju vie prava da se pozivaju na potporubilo saveznog vrhovnitva u Beogradu, bilo JNA. Uspostava mira, pravnog poretka, stvar je Republike Hrvatske nanjezinom teritoriju, zakljuio je dr. uman. (Kronologija rata, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, 1989.-1998., Hrvatski inormativni centar, Zagreb, 1998., str. 38)


32/479

32

Sin nam nikako kui nije dolazio. Mi bismo ga posjeivali kad smo mogli. Na Uskrsemo svakako k njemu. Napravila sam paticadu, njemu omiljeno jelo, kolae. Sastatemo se kod naeg daljnjeg roaka, koji nam je sad od velike pomoi. On ga esto

obilazi, a nama je njegova kua u Ljubljani postala utoite. Izlasci su mu bili dozvoljenisamo u nedjeljnim poslijepodnevima i to iskljuivo na traenje nas roditelja kad bismomu doli u posjet. ako je bilo i na Uskrs. elimo ga proslaviti po naem staromobiaju, no upaljena dalekovidnica ne da nam da se odmaknemo od surove stvarnosti.Izvanredne vijesti. Na Plitvicama je poginuo policajac. Objavili su samo inicijale J. J.Nebo je prostrlo bijeli pokrov. Na njemu velika crvena krvava mrlja, a ispod zimzelenegrane stoljetnog bora tijelo pogoenog mladia. Malo dalje policija vodi zloglasnogGorana Hadia.6Zato je on doao na Plitvice i to na katoliki Uskrs? Zbog idilineljepote Plitvikih jezera, ili da popravi prosjek hrvatskog turizma?

Krvava slika s Plitvica visjela nam je pred oima. Pitali smo se ija je majka danaszaplakala. Straan li je za nju taj Uskrs, simbol pobjede ivota nad smru. Poginulimladi je policajac Josip Jovi, rodom iz Arana. Poznajemo ga. Najstarije je dijete umajke. ivot ga nije mazio. Dok su drugi mladii njegove generacije uivali u svojojmladosti, on je morao raditi kako bi prehranio svoju obitelj, jer stari otac raditi nijemogao. Staru tronu kuu u kojoj su ivjeli elio je zamijeniti novom, pa je poeo zidati.Bolesnoj majci postao je oslonac i nada. I kad mu se pruila prilika, graevinsku skeluzamijenio je policijskom odorom. Sudbina ga je odvela na Plitvice u smrt. Zato banjega? Odgovora nisam nala. Hadia su pustili kao da se nita nije dogodilo.

* * *

Za svibanj kau da je najljepi mjesec u godini. Mi u Hrvatskoj ekamo ga s punonade, jer 15. svibnja 1991. trebalo bi doi do smjene u Predsjednitvu Jugoslavije. Naredu je predstavnik iz Hrvatske Stipe Mesi. Sve nae nade uprte su u Mesia, jeron se zalae za obuzdavanje vojske. Njegov je stav da je vojsci mjesto u vojarnama,a u politikom dijalogu treba traiti ormulu za rjeenje jugoslavenske krize. estospominje transormaciju politikog sustava, koja se praktino ve dogodila. Odabrali

smo viestranaki sustav umjesto dotadanjeg jednopartijskog i cijela zemlja tome setreba prilagoditi. Bolje sto dana razgovarati nego jednu minutu ratovati. Meutim,srbijanski dio Predsjednitva na elu s Borisavom Joviem i dvojicom Kostia7nee niuti, kamoli prihvatiti Mesia za predsjednika. Ne pomae Mesiu ni to to predstavnici

6 Goran Hadi, tadanji dunosnik SDS-a u istonoj Slavoniji, od rujna 1991. predsjednik tzv. Vlade Srpskeoblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, a od 26. veljae 1992. predsjednik Republike Srpske Krajine (RSK);optuen od strane Hakog suda kao ratni zloinac za zloine u Republici Hrvatskoj.7 Branko Kosti, crnogorski lan Predsjednitva SFRJ; i Jugoslav Kosti, predstavnik Vojvodine u PredsjednitvuSFRJ.


33/479

33

ostalih republika Vasil upurkovski (Makedonija), Bogi Bogievi (Bosna iHercegovina) i Janez Drnovek (Slovenija) trae da se on imenuje predsjednikomPredsjednitva.

est tjedana su B. Jovi i Kostii kemijali oko imenovanja Mesia za predsjednikaPredsjednitva SFRJ. Hrvatska i Slovenija u meuvremenu provode reerendum,8nakojem se narod izjasnio da u takvoj jugoslavenskoj zajednici vie ne ele ivjeti. Natemelju rezultata reerenduma, Sabor RH je 25. lipnja 1991. donio Deklaracijuo uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Istoga dana i Slovenija jeproglasila samostalnost. No, i jedna i druga republika prihvatile su, na zahtjev iposredovanje Europske zajednice i SAD-a, tromjesenu odgodu realizacije odluke osamostalnosti, te mogunost nastavka pregovora za rjeavanjem jugoslavenske krize.

Vidjevi da situacija u Jugoslaviji izmie kontroli, Europa alje trojicu svojihpredstavnika,9kako bi Stipe Mesi preuzeo svoju ustavnu unkciju. Kad im se iz Europezaprijetilo, B. Jovi izjavljuje da sad Mesi moe biti predsjednik jer su se okolnostinjegova imenovanja promijenile. Koje li ironije I umjesto dvadesetak dana ranije,to mu je po Ustavu bilo zajameno, Mesi postaje predsjednikom u trenutku kad nadvojskom vie nitko nije mogao uspostaviti kontrolu. Kad povod za upotrebu orujaJNA nije mogla inscenirati u Hrvatskoj, Srbi su Slovence proglasili secesionistima,a secesionistima je vojska krenula pokazati zube. Umjesto s juga, s Kosova, idejutzv. Velike Srbije poeli su crtati sa sjevera. Kad ode Slovenija, s Hrvatskom e lakoobraunati, mislili su

Poeo je rat

Dan je 27. lipnja 1991. godine. Podnevne vijesti. Radio Zagreb, Prvi program, emitiraVijesti. (...) Svim jedinicama Pete vojne oblasti nareuje se pokret, smjer Slovenija.Peta vojna oblast ima zadatak preuzeti sve granine prijelaze i osigurati dravnugranicu SFRJ. Postupit emo po pravilima borbene upotrebe jedinica. Svaki otpor bite slomljen, a sve posljedice snosit e naredbodavci za otpor i izvrioci. U potpisu:general Konrad Kolek.10

Skamenila sam se.Kako? Zato? to se dogodilo? Pitanja poput bujice naviru sama. Drhtavim rukamapokuavam teleonski dozvati sina ili roaka. Linija je stalno zauzeta. Ne mogu nikoga

8 Reerendum je u Hrvatskoj odran 19. svibnja 1991., pri emu se za neovisnost Republike Hrvatske izjasnilogotovo 94 posto graana, a protiv ostanka u Jugoslaviji bilo je njih 92 posto, od ukupnog broja (oko 85%) graanakoji su glasovali.9 Gianni de Michelis, Jacques Poos, Hans van den Broek.10 General-pukovnik JNA, tadanji zapovjednik Pete vojne oblasti sa sjeditem u Zagrebu.


34/479

34

dobiti, ne mogu nita saznati. Pokuavam misliti zato su napali Sloveniju i mog sinagurnuli u rat. Sad mi je postalo jasnije da vojska ima obrnutu logiku od logike civilnogstanovnitva. Jo nedavno su traili da idu braniti ugroene Srbe u tzv. Krajini, a sad su

napali Sloveniju. Palim televizor (2. srpnja 1991.). Iz Maralke tenkovi. Paraju vruiasalt kroz Novi Zagreb. Skamenjeni graani stoje u paliru i plau. Nemaju se imesuprotstaviti sili. Vojska je za sobom ostavila i jednu civilnu rtvu, Ravena uvala. Naizlazu iz Zagreba prema Ljubljani samljeli su automobil i prikolicu poljskih turistakoji su pukim sluajem ostali ivi. U tim tenkovima su golobradi mladii kao i mojsin. Njima do rata nije, ali moraju ii. Boe, Boe moj, tekog li trenutka. Bojala samse ovakvog trenutka. Ali on je doao. Izlaza nema. Vojni zrakoplovi Migovi lete nadSlovenijom. Bacaju letke, pozivaju graane da ostanu kod kue i na svojim radnimmjestima. Pozivaju narod na mir i suradnju. Osim propagandnih letaka, bacaju ibombe, ne tedei ak ni svoju kolonu koja im je iz Zagreba krenula u pomo. Milan

Kuan, predsjednik SR Slovenije, upozorava vojni vrh da se piloti kamikaze ne igrajuoko Nuklearne elektrane Krko. Veljko Kadijevi, uvjeren u snagu svoje vojske, ne elizaustaviti zrakoplovstvo, ve poruuje da Slovenija mora kapitulirati. Paralizirao je imene i tisue roditelja diljem cijele Jugoslavije. Suze teku kao bujica, a jedino suze dajuoduka, da ne poludim.Cijelo poslijepodne i dio noi nisam mogla uspostaviti nikakvu vezu ni sa sinom ni sroakom. Slovenija je u potpunosti blokirana. Oajna sam. Neto moramo poduzeti,ali ne znamo to. Samo znamo da ga ta vojska tjera da ubije, a on to ne moe i nee.Ubit e ga.

Idem ja u Ljubljanu, govori moj mu. ime, kako, kada? Na brzinu mu pakiram stvari,iako znam da nema naina da se prebaci u Sloveniju. Zaustavljen je promet. Mario iAntonija skupljeni sjede na kauu i ne pitaju nita. elevizor je stalno upaljen. Sluamoi gledamo to se sve u Sloveniji dogaa. Odjednom kao iz vedra neba iz Beogradajavljaju da ojaeni roditelji ija djeca prolijevaju krv u Sloveniji, zbog suludog sukobaultimativno zahtijevaju da im se djeca smjesta vrate na sluenje vojnog roka u Srbiju, jervie nemaju povjerenja u starjeine JNA. I u dijelovima Hrvatske, poglavito u velikimgradovima Splitu, Rijeci, Varadinu, Sisku, ali i drugdje spontano se okupljaju roditeljiispred gradskih skuptina i trae od slubenih vlasti da im se zatite djeca. i skupovinezadovoljstva zbog koritenja nae djece u rjeavanju politike situacije u zemlji, irese poput plimnog vala. a slika nezadovoljnih roditelja ulijeva nadu svakoj od nas,svakoj majci vojnika, da e vojni vrh odustati od upotrebe sile kad vidi da narod nijesklon toj metodi rjeavanja politike krize u zemlji.Eto rjeenja!, viknula sam muu. Ne misli srpski narod kao to misle generali. Oniidu u Sloveniju. Oni e zaustaviti rat. Mu me samo gledao. Ovaj dogaaj doista je bioznakovit. Ovakvu akciju treba podrati.Putovao je od Zagreba do Ljubljane punih sedam sati. Ali to nije bilo vano jerroditelji iz Srbije najavili su da dolaze odvesti svoje sinove iz ove vojske, da e ih otetiiz ruku generala, a to je na ovoj vjekovnoj pozornici uniormi bilo neto to ulijeva


35/479

35

nadu. U dvorani ivoli u Ljubljani domaini inzistiraju da ugoste roditelje iz cijeleJugoslavije te da im se obrati Jelko Kacin,11 da im pokae ratne filmove i pomogneim da na popisima vojnika pronau svoju djecu. No, dogodio se incident s dvojicom

vojnih lica preobuenih u civile, koji su doli na pijunski zadatak. Slovenci su to brzoraskrinkali, prepriava mi mu dogaaj koji ga je iznenadio, jer takvu drskost moglisu imati samo oni koji ele krvoprolie, koji ele upotrijebiti roditeljsku brigu i strah usvrhu izazivanja pomutnje.Dogovorili smo se, kae mi mu, da se svim razumnim sredstvima suprotstavimosamovolji generala i da zaustavimo krvoprolie. Nitko jo ne govori o ratu. No, kadsmo doli u kasarnu oni su okrenuli pilu naopako. Aplaudiraju oficirima. Sve ono oemu smo u ivoliju razgovarali i to smo se dogovorili palo je u vodu. Vojsku trebapodrati, samo neemo ratovati, ponavljaju uglas. A to bi to trebalo znaiti davojsku treba podrati? Ja ti prenosim ono to sam uo. Znai li to da onipodravaju vojni udar?Svojim pitanjima isprovocirala sam njegovo strpljenje, a znala sam da mu je teko ida mi odgovor ne moe dati, jer nitko nije mogao predvidjeti kako e se stvari daljerazvijati. Kae mi da je sina vidio, malo s njim razgovarao, izvui ga nije mogao. Svebojazni i strahove je preutio. Mali je zbunjen i ne zna to se zapravo vani dogaa.Pogodila me, govori mi mu, koliina ove tragedije, jer na oglasnim ploama izvjeenisu mrtvi i ranjeni. Okrenuo sam glavu jer nisam mogao gledati u lice eni kad je naoglasnoj ploi vidjela ime svoga mrtvog sina.Potom smo se vratili u ivoli. Novinari su znali da su se stavovi roditelja u vojarnipromijenili. Ni roditelji vojnika ne mogu se dogovoriti takvu inormacijutelevizijska kua CNN je prenijela u svijet, to je jo vie zbunjivalo i nas graane, ali isvjetske lidere.Umornu i iscrpljenu prevario me san, kad odjednom Antonija vrisne: Mama, mama,probudi se! Onako bunovna okrenem glavu smjerom prsta moje keri i na ekranuugledam mrtvog ronika, crne kose, staklenih oiju. Buljei u sliku, mala je samo rekla:Isti na Mate! I meni se uinilo da je on. Ne obazirui se koliko je sati, jer davno jeve prola pono, zovem u Ljubljanu. Javio mi se roak, kaem mu to sam vidjela naekranu, traim Stipu da s njim razgovaram. Obojica me smiruju. Nita im ne vjerujem.

Recite mi istinu, ljudi, je li mi sin iv?iv je, odgovara moj mu, ja sam ga vidio i s njim danas razgovarao, a u meuvremenuse nita nije dogaalo. Otii ponovo do vojarne i vidi je li iv! Ne mogu nikuda,sad sam se vratio iz bolnice, na snazi je policijski sat. Proradili su mi kamenci, doktorkae da mi je to od stresa. i si pod stresom, a samo si jedan dan u gradu u kojem tisin ratuje, niti nosi puku, niti ima oficira iznad glave, niti te tko tjera da radi protivsvog uvjerenja, ne zanima me to ti je, otii vidi to mi je sa sinom!

11 Slovenski ministar inormiranja 1991. godine.


36/479

36

Documents

Slavica Bilić - Bedem Ljubavi