www.sajt.com.hr

4. REALIZAM* Kovačić, Kumičić, Gjalski, Kozarac, V. Novak ...

- pišu pod utjecajem Šenoe te franc. i rus. pripovjedača 19. st.- njihove novele karakterizira naglašen interes za svakodnevicu, otklon od sladunjavih idealizacija, čvrsta povezanost s konkretnom sredinom i njezinim problemima

5. MODERNA* Leskovar, Matoš, Šimunović, Kamov

- novela se modernizira, obogaćuje novim pripovjednim tehnikama- uočljiv je zaokret prema svijetu pojedinca, intimnoj analizi- prikazuje najsuptilnije emocije i psihološka stanja

MODERNA trajanje: 1892 / 1895 - 19141

- vodile su se velike polemike oko toga kako shvatiti modernu: Marjanović je shvaća kao knj. pokret, Bogner kao knj. i umj. pokret, Prohaska kao generacijski pokret, dok ostali istraživači modernu u širem značenju shvaćaju kao razdoblje, a u užem kao modernistički pokret

- javlja se kao opreka realizmu- značajke: originalnost, kršenje konvencija, osporavanje tradicije- autori teže stvoriti novu književnost koja će odgovarati potrebama suvremenog

čovjeka- u središti interesa su slabi i neprilagodljivi intelektualci- fabula gubi primarnu važnost, dok je u prvom planu duševno stanje like- te teze zastupaju mladi (praška i bečka grupa) i vode oštre sukobe sa starima- od pravaca se javljaju simbolizam, impresionizam (Vidrić), ekspresionizam,

egzistencijalizam

Najznačajniji pisci: Matoš, Vidrić, Nazor, I. Kozarac, Kamov, Nehajev, Kosor, Tucić, Vojnović i dr.

MEĐURATNA KNJIŽEVNOST trajanje: 1914 - 19522

- u ovom razdoblju počinje izlaziti HML- u punom je jeku ekspresionističko pjesništvo (Šimić, Cesarec, Krleža, Andrić,

Donadini, Krklec)- pisci počinju javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u HK, njezinom

neplodnošću i nemoći poslije Matoševe smrti- Donadini 1916. izdaje časopis Kokot za kojeg je karakterističan bunt borbenosti i

težnja za aktualnošću- u HK 30-ih i 40-ih prevladava smirivanje avangardističkih stilova te povratak

realističkom konceptu književnosti- u prvi plan dolazi socijalna problematika, javlja se utilitarni realizam- jedan od najznačajnijih događaja u ovome razdoblju nesumnjivo je i sukob na

književnoj ljevici u kojemu i ljevica i desnica napadaju Krležu- sukob je trajao od 1918. do 1952. kada Krleža drži govor na III. kongresu književnika

Jugoslavije

1 Matoševa smrt2 početak izlaženja „Krugova“

1

www.sajt.com.hr

Najznačajniji pisci: Ujević, Cesarić, Tadijanović, Šop, Begović, Kolar, Budak i dr.

ANTUN GUSTAV MATOŠ- 1923. objavljuje zbirku pjesama Pjesme- Matošev uzor je Baudelaire- do savršenstva dovodi sonet, od 86 pjesama čak su 54 u formi soneta- zagovara esteticizam- pod utjecajem parnasovaca uvodi aleksandrinac – to je novina koju unosi u sonete –

12-erac umjesto dotadašnjeg jampskog 11-erca- kao svoju estetiku isticao je simbolizam, tj. intimnu povezanost svih pojava u

stvarnosti i suglasje svih osjeta- dominantni motivi su ljubav i cvijet – međusobno pretapanje apstraktnog poimanja

ljubavi u konkretan pjesnički simbol cvijeta- s druge strane, tragični sukob tijela i duha postaje osnovnom Matoševom opsesijom- u sonetima Samotna ljubav, Djevojčici mjesto igračke, Utjeha kose česta je pojava

motiva smrti, elegičnost, sumornost, baladičnost te intenzivno osjećanje prolaznosti i nestajanja

- u sonetima Jesenje veče, Notturno Matoš je najviše obuzet intimnim dilemama i formiranjem vlastitih koncepcija života i svijeta, traženjem puta od Ljepote do Harmonije

- patriotska osjećanja vidljiva su u sonetima Stara pjesma, Pri svetom kralju gdje je autor razočaran po povraku u domovinu malodušnošću Hrvata

- to su elegični stihovi obojeni sumornim doživljajem domovine

zb. pripovijedaka: Iverje, Novo iverje, Umorne pričekritike i putopisni eseji: Ogledi, Vidici i putovi, Za Kranjčevića, Naši ljudi i krajevi

- novele se dijele u 2 skupine:a) novele realističnog karaktera sa socijalno-psihološkom motivacijom, pretežito vezane

uz domaću, zgb-zagorsku sredinu («Pereci, friški pereci», «Nekad bilo-sad se spominjalo»)

b) novele simbolističkog karaktera u kojima je radnja smještena u kozmopolitske ili neodređene prostore, akcent je na atmosferi, stanjima i ugođajima, a oblikovane su modernim postupcima i tehnikama («Camao», «Balkon», «Miš», «Cvijet sa raskršća»)

Cvijet sa raskršća- prvi put objavljena u časopisu „Nada“ 1902., a potom 1909. g. u knjizi „Umorne

priče“- umorni putnik, ujedno i pripovjedač, dolazi u južni francuski gradić N. i odmara se u

aleji pored ljetnikovca- intenzivno doživljava gotovo idiličnu prirodu i mir- no, to biva poremećeno dolaskom slijepe djevojčice Izabele- slijedi slikovit i tužan razgovor s Izabelom, ali i on je ubrzo prekinut dolaskom

djevojčina oca i slugu- djevojku silom odvode u dvorac, a pripovjedač odlazi dalje vođen vilom „lijepom i

slijepom Avantirom“- susret pripovjedača i Izabele odvija se u nejasnoj granici između sna i jave, mašte i

stvarnosti- sve zbivanje od iznenadne Izabeline pojave do njezinog iznenadnog odlaska protječe u

razmicanju realističnih okvira i slabljenu realističke motivacije

2

www.sajt.com.hr

- životna konkretnost pretvara se u neobičnu igru simbola- lijepa, bijela i slijepa djevojka, cvijet sa raskršća, zapravo je pjesnikova sudbina, sreća,

a raskršće je simbolička točka putnikova lutanja, mjesto trenutnog odmora u stalnom kretanju

- no susret sa srećom i sudbinom rađa u putniku bolnu spoznaju o nemogućnosti njihova dostizanja: sreća je slijepa, bjelini je suprotstavljen mrak i putnik na kraju odlazi u „crnu tišinu“

VLADIMIR VIDRIĆ- 1907. objavljuje zbirku pjesama Pjesme koju čini 25 pjesama- u nekim pjesmama problematizira samu poeziju i pjesnikov status («U oblacima»,

«Plakat») – pjesnik je shvaćen kao neka vrsta božanskoga posrednika između slobodnih i nebeskih sfera i tragične vezanosti za zemlju, prolaznost i smrt

- najdominantnije su pjesme s temom starine («Elije Glauko», «Na Nilu», «Pompejanska sličica», «Perun»)

- riječ je o rekonstrukciji grčkih, rimskih, egipatskih, biblijskih i slavenskih mitoloških tradicija

- istaknuto mjesto u njegovoj poeziji pripada pejsažima («Pejsaž I», «Pejsaž II», «Kipovi», «Pompejanska sličica»)

- piše i pjesme erotsko-ljubavne tematike poput «Dva levita», «Notturno» ili «Romanca»

- treba istaknuti i trubadurske pjesme u kojima idealizira ženu i njezinu ljepotu («Adieu», «Kipovi»)

- Vidrić je nadformacijski pjesnik – ne uklapa se sasvim ni u simbolističku, ni u impresionističku, ni u realističku paradigmu

- Vidričeva je lirika usko povezana sa slikarstvom- u njegovim pjesmama prevladava kolorističko kontrastiranje svjetlosti i tame – mnoge

su pjesme komponirane tako da svijetli stihovi ili strofe smjenjuju tamne- štoviše, postoje cijele pjesme (dva pejsaža, «Na Nilu») koje su izgrađene na načelu

svjetlosnog kontrasta- Vidrić se koristi i tehnikom zumiranja kako bi neočekivano prešao s makroplana na

mikroplan i time postiže izuzetne slikarske i kompozicijsko-ritmičke učinke- njegov stih čini prijelaz od Matoševa formaliziranog stiha prema modernom stihu

Šimićeva tipa- nema klasičnog metra, ne robuje formi, mije mu stalo do ukrasa i retoričkih figura- koristi narodni 10-erac i 8-erac

VLADIMIR NAZOR- u 1. fazi (1892-1900) piše pjesme koje objavljuje u časopisima Narodni list, Iskra,

Vijenac- u metrici, motivici i stihu oponaša klasične i romantičarske lektire- 2. faza je mitološka (1900-1913) – piše Slavenske legende- to je zbirka s motivima iz praslavenske prošlosti - koristi heksametar, pentametar i stih bugarštice- sam je rekao da je time htio izraziti radost čovjeka pred tajanstvenim čudom života- u 3. fazi piše pjesme povijesno-domoljubne tematike sadržane u zbirci Hrvatski

kraljevi- pjesme piše u sonetnoj formi- konkretni pov. likovi hrv. kraljeva i banova dobivaju mitske i kozmičke osobine koje

svjedoče o vjekovnoj snazi naroda

3

www.sajt.com.hr

- piše i liriku ditirampsko-idiličnih ugođaja o čemu svjedoče zbirke Lirika i Nove pjesme

- u njima dominira vitalistički pogled na svijet i opijenost pejsažnim slikama- to su ditirampski hvalospjevi prirodi, zemlji i čovjeku- priroda je vrhunski izvor života, snage i vječne mladosti- u zbirkama Intima, Pjesni ljuvene i Niza od koralja nalazi se lirika intimno-mističnog

karaktera- tu spadaju refleksivne pjesme u kojima se iznosi vlastita intima, različita osjećajna

stanja, rezignacija i pesimizam- u 30-im i 40-im piše liriku socijane tematike u kojoj se ponovno vraća čovjeku- piše i čakavske pjesme «Galiotova pesan» (u prip. Veli Jože), «O žena zapušćena»

DINKO ŠIMUNOVIĆ- napisao je oko 70 kraćih proza koje je objavio u zbirkama: Mrkodol, Đerdan, Sa Krke

i sa Cetine, a posthumno su mu objavljene dvije zbirke: Posmrtne novele i Ispod Dinare

- teme pripovjedaka vezane su za regionalne i folklorne osobitosti cetinskoga kraja- Šimunović govori o odnosu selo/grad, strano/domaće, staro/novo doba- idealizira patrijarhalne životne oblike- razradio je bogate psihološke portrete i dojmljive impresionističke krajolike- u njegovim novelama zaplet dolazi u funkciju lika – događaj je ovisan o junakovu

razmišljanju, njegovim sumnjama i teškoćama- Šimunović je razradio i posebnu tehniku impresionističkog opisivanja – iako sustavno

prikazuje isti krajolik, on je uvijek drukčiji jer je ovisan o pojedinačnim sudbinama

Mrkodol- groteskna slika otuđena kraja i njegovih stanovnika sklonih duhovnoj umrtvljenosti- nema klasične fabule jer se opisuju stanja i ozračja- motiv sna postaje zamjena za radnju (seoski zvonar Nikola sanja fra Antinu

propovijed kojom se zagovara kruta dogma)

Muljika- pripovijest lika i ugođaja, vrlo kratkog sižea- krhka djevojka Boja (prozvana Muljika po mekom i beskorisnom kamenu) svojom

pojavom odudara od drugih suseljana- pripovijest prati kroniku njezine izopćenosti iz kolektiva, patnju, a zatim i tihu smrt- zbog tuđinstva, Muljika se priklanja prirodi i zato je ona tipičan primjer modernističke

bjegunice iz života koja se priklanja sudbini

Duga- u noveli je obrađena predaja o simbolici duge iz narodnog vjerovanja- temelji se na dvjema usporednim temama: na tragičnom pokušaju Srne (Brunhilde) da

ostvari bajku te pretrčavši ispod duge postane dječak i o kljastoj vezili Savi i njezinoj nesretnoj sudbini, vezanoj uz odnos sela i grada

- obje teme sadrže sustav socijalnih motivacija (ženske neravnopravnosti, seoske pogospođenosti, pogubni utjecaj grada na neiskvareno seosko biće)

JANKO POLIĆ KAMOV- napisao je 2 zbirke pjesama: Psovka i Ištipana hartija- ta je poezija manifest nove poetike avangarde

4

www.sajt.com.hr

- Kamov bira bizarne i groteskne motive kojima osporava zatečene društvene i poetičke vrijednosti

- izruguje se temeljnim simbolima i tekstovima katoličke kulture i civilizacije- u njegovoj poeziji prevladava odbojnost prema skladu i ljepoti, tj. estetika rugobe- često se bavi tabu temama- erotizam uzvisuje kao vitalističku i pokretačku silu - ključni semantemi njegove poetike: grobište, srdžba, bijes, očaj, perverzija, mahnitost,

psovka- najdominantniji motiv je motiv tjelesnog i duševnog bluda, motiv cjelova bludnice kao

znak otkupljenja i obraćenja- u zbirci «Psovka» nailazimo na problem stiha – neki smatraju da je riječ o slobodnom

stihu, drugi misle da se radi o složenoj proznoj dikciji, dok treći govore o modernoj varijanti heksametra

- no, najviše intrigira sloboda proznoga sloga kojim autor negira stih lirske pjesme čime negira i poetiku moderne koja je tada još dominantna

- u «Ištipanoj hartiji» vraća se sonetu, dantesknoj tercini, oktavama te vezanom stihu da bi što više naglasio disharmoničnost sadržaja i leksika koji dotad nije rabljen u poeziji

JANKO LESKOVARMisao na vječnost

- prva njegova objavljena novela (Vijenac, 1891)- i njegova sljedeća djela (Katastrofa, Poslije nesreće) potvrdila su da je Leskovar među

prvima u HK probio realističke okvire i novelističko pripovijedanje usmjerio u novom pravcu

- novela tematizira duševna stanja gl. lika koja su posljedica grijeha počinjena u prošlosti

- podijeljena je u 4 veća kompozicijska bloka- gl. junak, nervozni i hipersenzibilni Đuro Martić opsjednut je psihologijom, egom,

kopkanjem po skrovitim predjelima vlastite duše- radnja novele započinje in medias res – nemirom Đure Martića- on ne djeluje jer nije sposoban djelovati, već samo razmišlja i prebire po uspomenama- on ne analizira društvo, sredinu ili izvanjske prilike – ništa se ne zbiva oko njega, već

u njemu- sve što se dogodilo Đuri dogodilo se prije vremena priče, a mi gledamo samo završni

čin i posljedice tih događaja- teret prošlosti postaje nesvladljiv i toliko opterećuje sadašnjost gl. lika da on na kraju

završava u ludilu postavši žrtvom vlastite fikcije

Sjene ljubavi- roman objavljen 1898.g.- glavni lik Bušinski u skladu sa svojom koncepcijom književnosti kuša živjeti i svoju

egzistenciju, pa je i u etičkom, i u životnom i u estetičkom segmentu tipičan dekadent- njemu literaran život donosi više užitaka i radosti od pravog života- međutim, njegov se estetizam na kraju okreće u poraz i osamljeništvo

- Leskovarovi gl. junaci su rastrzani, bezvoljni i promašeni ljudi, zapravo intelektualci okrenuti pogledima u prošlost, u uspomene iz proživljenog života, nesposobni da se aktivno uključe u stvarnost u kojoj se kreću

5

www.sajt.com.hr

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV

Bijeg najbolji roman hrv. moderne (1909)

- podnaslov romana «Povijest jednog našeg čovjeka»- po svojim karakteristikama predstavlja izraziti primjer romana lika- u središtu je lik Đure Andrijaševića i njegov životni put- Đuro je siromašni primorski sin, školovan u Beču i Zagrebu, no dotučen i propao u

skučenim okvirima provincijskog gradića (Senj)- on je modernizirana varijanta suvišnog čovjeka, lika koji je tematiziran u brojnim

ruskim romanima 19. st. (npr. Ljermontovljev Pečorin)- pasivan je, preosjetljiv, neurotičan i neprilagodljiv- on je antijunak predodređen da bude žrtva- za sebe kaže da kud god dođe nosi nesreću i sebi i drugima- njegova propast posljedica je nemoći da se uklopi u malograđansku sredinu- on manjak volje, ambicije i hrabrosti nadomješta povlačenjem u sebe odn. bijegom iz

života- neuspješna prijateljstva, prevara zaručnice Vere Hrabarove i saznanje da ga je majka

razbaštinila dovode ga u takvo stanje sa počini samoubojstvo bacivši se u more

- roman se u prvom redu bavi stanjem svijesti svog protagonista, njegovim ponašanjem i položajem u društvu

- Nehajevu više nisu potrebni likovi spletkara i negativaca da bi pokrenuo radnju- osnovni sukob smješta unutar lika- svijet se promatra iznutra, kroz optiku samo jednog lika

- što se tiče tehnike pripovijednja, umjesto na svijetu avantura, naglasak je sada na refleksiji i psihološkoj analizi

- prevladavaju statične i meditativne sekvence te opisi atmosfere- autorsko pripovijednje isprekidano je dugim monološkim pasažima protagonista,

interpoliranim pismima i stranicama iz dnevnika

Dubrovačka trilogija1. Allons enfants - Vojnović svoju trilogiju započinje pov. događajem iz 1806.g. kada se okončava

stoljetno postojanje Du. Republike i kada se ukida oligarhijski sustav du. vlastele- radnja započinje u kući Orsata Velikoga kada stiže vijest da Francuzi ulaze u grad- lik Orsata oblikovan je kao simbol otpora protiv Francuza- vidi rješenje problema u tome da se svi ukrcaju na brodove i otplove kao što su to

učinili njihovi preci u njemu živi slika nekog drugog vremena, želi preslikati proškost u sadašnjost

- u trenutku kad javljaju da su Francuzi pred gradom Orsat pita je li most podignut – javlja se simbolika mosta: dignuti most znači održavanje postojećeg stanja; spušteni most znači ulazak nečeg novog, drugačijeg, što će dovesti do promjena

- lik Orsatove tetke Ane je najpunokrvniji i najmotiviraniji lik drame – ona ne može shvatiti u kakvom vremenu živi i što predstoji njezinoj klasi i Du. Rep. (u njoj prevladava odsustvo sadašnjosti)

- ona živi u prošlosti i literaturi- na kraju drame Francuzi ulaze u grad, grad otvara vrata svijetu oko sebe- Orsat je slomljen i očajan. razgovara s Aninom unukom Dešom

6

www.sajt.com.hr

- njih dvoje moraju odlučiti koće li živjeti sadašnjost i uvažavati prošlost ili će živjeti prošlost bez priznavanja sadašnjosti

- gledaju zalazak sunca – s njim će nestati Du. Rep. i sve vrijednosti koje je predstavljala i koje su Orsatu i Deši važnije od vlastita života

2. Suton - radnja se odvija u suton 1832.g.- naslov označava: atmosferski suton, moralno-egzistencijalni suton i suton jedne klase- u du. kući nalazimo četiri žene: vladiku Maru Benešu i njezine kćeri Made, Ore i

Pavle- one se nalaze u svijetu privida koji nastoje očuvati; žive u prošlosti, a u sadašnjosti

vegetiraju- Mare je ustrajna u svojoj vjernosti normama prošlosti, njezino razmišljanje je

razmišljanje vlastele koja novonastali položaj poistovjećuje sa sudbinom Dubrovnika, tvrdeći kako je Du. u sužanjstvu

- u ovu sobu prošlosti ulazi uljez, pomorski kapetan Lujo Lasić, pučanin- Pavle je rascjepkana – treba odlučiti hoće li pristati uz mit i sačuvati klasni identitet ili

će poći za Luju, prihvatiti novu realnost i izgubiti klasni identitet- ova je drama, dakle, sukob između mita i osobne sreće- no, Pavle je tragičan lik – u posljednji se tren savladava i prihvaća tradiciju- ona je sputana patrijarhalnom vlasteoskom etikom, no ona je svjesna svog položaja i

svjesno izabire odlazak u samostan kao jedino prihvatljivo rješenje

3. Na taraci

SECESIJA trajanje 1898-1906 lat. odcjepljenje= europski umjetničko-stilski pokret koji se javlja krajem 19. st i početkom 20. st.

- u nas se dovodi u vezu s istupom mladih hrv. likovnjaka iz Društva umjetnosti i osnivanjem Društva hrv. umjetnika

- brošuru „Secesija“ napisao je Ivo Pilar 1898.g.- u književnosti upotrebljava karakteristične stilove koji se ne mogu svrstati ni u

impresionizam ni u ekspresionizam, u kojima zbilja pretočena u djelima ima statički, dekorativni i hramonizirani karakter

- karakterizira je : antinaturalizam, artificijelnost, antimimetizam, dekorativnost i sklad- tu spada poezija Vidrića, Nazora, Begovića, Vojnovića- secesija bečkih mladih utjecala je na kulturni umjetnički život u nas- sam pokret dobro je došao mladima kao oblik preobražaja naših kulturnih i umj.

prilika- u književnosti se odrazila u borbi između starih i mladih

SUKOB STARIH I MLADIH- STARI promatraju književno djelo isključivo u funkciji rješavanja socijalnih i

nacionalnih problema- stalno naglašavaju odgojno-prosvjetiteljsku funkciju literature, pri čemu se posebna

pažnja posvećivala pitanjima građanskog morala- uvjereni su u potrebu angažiranosti literature pa se stoga i bave samo pitanjima

sadržaja i ideje, dok je estetska kategorija gotovo prešućivana

7

www.sajt.com.hr

- MLADI u prvoj fazi moderne (do 1903) izražavaju nezadovoljstvo i otvoreni revolt protiv postojećeg stanja u književnosti

- prvi znaci sukoba najavljeni su iz Praga gdje je 1897. pokrenuta Hrvatska misao, u kojoj je Milan Šarić objavio članak Hrvatska književnost

- druga grupacija mladih, na čelu s Milivojem Dežmanom i Branimirom Livadićem javila se časopisom Mladost 1898.g.

- oni polaze sa stajališta bečkog secesionizma, opredjeljujući se za čistu umjetnost- zajedničko obilježje obaju grupa jest uočavanje konstatacije da se HK počela vrtjeti u

zatvorenom krugu- pisci bečke grupe težište stavljaju na individualnost kao bitnu pretpostavku za

ostvarenje dobrog umj. djela- moderna akcent stavlja na unutarnji čovjekov život, teži za sintezom realizma i

idealizma- bitni smisao litareture je u traženju apsolutne ljepote i idealne harmonije kojoj u centru

stoji uvijek čovjek

8

www.sajt.com.hr

1914 – 1952

HRVATSKA MLADA LIRIKA- 1914. g. izdaje je Društvo hrv. književnika i u njoj je zastupljeno 12 pjesnika:

Ivo AndrićVladimir ČerinaVilko GabarićFran GalovićKarlo HäuslerMilan VrbanićZvonko MilkovićStjepan ParmačevićKamovNikola PolićTin UjevićLjubo Wiesner

- uzori ovim pjesnicima su Vidrić i Matoš- teže izraziti najsuptilnije osjećaje ljudske duše tako što poistovjećuju raspoloženje lir.

subjekta s krajolikom- u pjesmama prevladavaju opisi pejsaža- naglašen je artizam i esteticizam, prevladavaju kozmopolitske teme- njihova poetika nastavlja se na maniru idiličnog pejsaža (sunčevi zalasci, igra svjetla i

sjene, ljubavna bol i osamljeništvo)- lir. subjekt traži samoću u prirodi, daleko od ljudi- prevladavaju tople boje, arhaični interijeri, osjećaji straha, nemira, melankolije i

apatičnosti, njeguje se kult prošlosti i tradicije

PJESNIŠTVO HRV. EKSPRESIONIZMA- pojam dolazi od lat. riječi expressio = izraz- umjetnički pokret u slikarstvu, glazbi i književnosti u Europi od 1910-1925- u Hrv. traje od 1910. do 1928.- razvio se kao bunt, krik na krizu europskog društva i njegove duhovne situacije- učestali su motivi beznađa, boli, patnje, nezadovoljstva, straha i rata- dolazi do rastakanja i disociranja lir. subjekta- za ekspresionizam je karakteristična i figura sinegdohe koja je često povezana s

estetikom rugobe- važan je i motiv grada – lir. subjekt traži identitet u urbanoj sredini grada, a nalazi ga u

subkulturi (kavane, kabarei)- izrazita je vizualizacija, prevladava poetika boja- pjesme su pisane slobodnim stihom, a dolazi i do formalne destrukcije- najznačajniji pjesnici: Krleža, Šimić, Donadini, Krklec, Andrić, Šop- u Hrv. se javljaju 4 vrste ekspresionizma:

1. Aktivistički – predstavnik je Krleža2. Fenomenologijski – predstavnik je Šimić, tu spadaju i Donadini i Krklec3. Kozmički – predstavnici su Josip Kosor, Miličić te dijelom Cesarec4. Kaotički i sutonski – predstavnici su Šop i Sudeta

9

www.sajt.com.hr

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ- 1920. g. objavljuje svoju jedinu zbirku pjesama «Preobraženja»- zbirka se sastoji od 48 pjesama posvećenih djevojci Tatjani Marinić- pisana je slobodnim stihom- specifičnost Šimićeve upotrebe slobodnog stiha očituje se na podlozi na kojoj

izgrađuje svoj stih, a to je pučki deseterac- u zbirci stih nerijetko obnaša zadaću sintaktičke cjeline, no češće se sintaktička cjelina

grafički pažljivo dijeli kroz nekoliko stihova – Šimić pazi na odnos bjeline i teksta- najzastupljenije Šimićeve teme su smrt, bolest, siromaštvo i ljubav- u Šimića je krik izričaj, poanta svih sadržaja, uzrok i forma pjesme- dominantna je plava boja, gdje god se javlja, metaforički ili metonimički, svjedoči o

irealnome- osim plave, prisutne su i žuta i crvena boja- lirski subjekt je disociran- stanje disociranosti i rastrgnutosti preobražava se u duhovno- zbirkom vlada želja da se prodre u bit stvari, do preobražaja bića u bitak

Najznačajnije pjesme: Pjesnici, Moja preobraženja, Mladić, Mati, Opomena, Rastanak sa sobom, Molitva za preobraženje, Gorenje

DOBRIŠA CESARIĆ- kao 14-godišnjak objavljuje svoju prvu pjesmu «I ja ljubim» u zagrebačkom listu

Pobratim pod pravim imenom Dobroslav- 1923. god. upoznaje Krležu i od tada počinje njihova suradnja- koristi vezani stih pa ga u formalnom smislu možemo nazvati nastavljačem Matoša i

Vidrića- u tematskom je pogledu sličnost sa ta dva pjesnika samo prividna – kao i Vidrić koristi

kontraste, kao i Matoš gradi pjesme sa simboličkim karakteristikama, no Cesariću kao ishodište služi konkretan doživljaj; konkretizacija u pejsažu ide gotovo do opipljivosti

- u njegovoj poeziji nalazimo elemente ekspresionizma: socijalna lirika, ali ne u smislu aktivizma kao kod Krleže ritmički stih teme – vidljive iz naziva pjesama poput Oblak, Krik, Poludjela ptica odsutnost slikovitosti uvođenje elemenata razgovornog jezika

- nalazimo i elemente romantizma: romantička emocionalna recepcija muzikalnost refren emocionalna ponavljanja, pitanja, uzvici

- jedna od ključnih tema njegove lirike jest misao o vječnom povratku kao npr. u pjesmama Povratak, Pjesma mrtvog pjesnika, Kad budem trava

- na nju se nadovezuje i motiv kruga kao životnog principa- ključni princip u komponiranju često su ponavljanja, odn. paralelizmi (npr.

ponavljanje stiha u 7. i 10. strofi Vagonaša ili ponavljanje prve strofe u Baladi iz predgrađa)

Zbirke:Lirika – Krik, Oblak, VagonašiSpasena svjetla – Slap, Voćka poslije kišeIzabrani stihovi – Balada iz predgrađa

10

www.sajt.com.hr

Pjesme – Pjesma mrtvog pjesnika, Tiho,o tiho govori mi jesenOsvijetljen put, Goli časovi, Izabrane pjesme, Moj prijatelju, Slap

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ- prvu pjesmu (Tužna jesen) objavio je u đačkoj "Omladini" 1922. pod pseud. Margan

Tadeon- pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. u "Književniku" i "Hrvatskoj reviji"- jednostavnim i depateriziranim govorom opredjelio se za intimne i zavičajne teme

FAZE:1. FAZA (1920-35)

- napustivši zavičaj te prešavši u Zagreb, ostaje mitski povezan s prirodom  i djetinjstvom rodnoga Rastušja

- u pjesmama Visoka žuta žita, Dugo u noć, u zimsku bijelu noć, Sunce nad oranicama, Moja baka blagosilje žito itd. on nudi "autentičnost izgubljenog djetinjstva kao arhetipske vrijednosti"

- gubitak zavičajnih veza pokazuje se kao gubitak kontakta s mjestom pripadanja, pa njegovom lirikom prevladava osjećaj osmljenosti i otuđenosti

- prevladava jednostavan i jasan jezik, stil prividne naivnosti i spontanosti te povratak kao ključna tema

2. FAZA (1936-45)- prelazi u novo razdoblje u kojem je očitije suprotstavljanje urbanoga i ruralnoga,

europskoga i zavičajnoga, prošlosti i budućnosti- gubitak veza sa zavičajem, djetinjstvom i oranicama sve se jasnije pokazuje kao

gubitak kontakta sa smislom života, čime se pjesnik dotiče ne samo egzistencijalističke, već i ontološke strane čovjekova života

3. FAZA (1951 >)- lirska fraza postaje preciznija i eksplicitnija- lirski subjekt postaje kritički distanciran, nerijetko ironičan i autoironičan, skeptičan i

rezigniran, nenametljivo meditativan i kontemplativan, ali i dalje nesklon i imaginativnosti i eksperimentu (Elegijoa o pjesniku koji nije dugo godina pjevao ( 1953))

- pozornost sa Slavonije i Rastušja sada se preusmjerava prema novim, u prvom redu urbano-povijesnim i metapoetsko-intertekstualnim sadržajima (Prsten, Kad me više ne bude, Na grobu George Trakla, Ljudski vijek, Želiš li napisati pjesmu, Razgovor sa sjenom visoke planine, Sjeni Julija Klovića).

- sa zbirkom Prijateljstvo riječi (1981.) pjesnik raskida s idealiziranim, bukoličkim karakterom svojeg pjesništva, a s Kruhom svagdanjim (1986) sasvim prekida izravne veze s Rastušjem

- piše slobodnim stihom- naročitu ulogu u građenju stiha posvećuje pauzama i stilogenome pozicioniranju

pridjeva- prevladava sklonost prema sintaktičkim ponavljanjima, sporom tempu i ritmu,

narodnom osmercu i desetercu te daktilskom početku, a naročito završetku stiha- vokabular mu je jednostavan i biran, stil anegdotalan i sažet, formiran pod utjecajem

Biblije, narodne pjesme te Šimića, Leopardija i Hölderlina. - sve to pridonosi komunikativnosti njegove lirike koju je moderno pjesništvo gubilo.

11

www.sajt.com.hr

- naročito je utjecao na krugovašku pjesničku generaciju

IVAN GORAN KOVAČIĆ- napisao je zbirku od 7 novela Dani gnjeva u kojoj u ideološkom smislu slijedi

radićevsku politiku okrenutosti selu i pojedincu- pišući o rodnom Lukovdolu i njegovim malim ljudima uspio je iskazati idiličan sklad

između seljaka i prirode, ali i sve ono što narušava taj sklad (nepravda, polit. i gospod. manipulacije)

- napisao je i zbirku kajkavskih pjesama Ognji i rože koja je posthumno objav.- u njegovim djelima javljaju se i tamni motivi smrti, krvi i jeze, koji će kulminirati u

antiratnoj poemi Jama- poema se sastoji od 10 pjevanja, pisana je jampskim 11-ercima organiziranima u

sestine- Kovačić u njoj progovara o zločinima koji su dolazili iz redova njegova naroda- lirski subjekt je civil koji je u ratu odveden na masovno gubilište i jedini preživio

pogubljenje- naknadno govori partizanima – osloboditeljima – o stradanjima nevinih žrtava i o

svom izlasku iz jame- poema počinje bez uvoda, nakon čega slijedi trodjelni razvoj:

o put prema jami / pakluo boravak u jamio izlazak iz jame / put u slobodu

- pad u jamu lociran je u sredinu poeme (5. pjevanje) čime je djelo i simetrički razdijeljeno

- dubinska tema poeme zapravo je prikaz svijesti u graničnoj situaciji i posljedice koje taj događaj na svijest ostavlja

- sljepilo lirskog subjekta omogućilo je dublje i dalekosežnije viđenje od onoga što ga posjeduje običan pogled

- zbog trodjelne kompozicije, stroge metričke i strofičke forme, Jama se često promatrala kao odjek Danteove Božanstvene komedije

TIN UJEVIĆ- književni rad započinje u Matoševoj poetičkoj školi, 1911. raskida s Matošem i okreće

se poetici franc. simbolista- objavljivao je pjesme u Hrv. mladoj lirici (Ogledalo, Kampanil, Što šapće

vodoskok…)- te pjesme karakterizira poetika moderne, dakle, matoševski tematski, stilski i stihovni

elementi- najpoznatija pjesma je „Oproštaj“ – ta je pjesma intrasemiotički citat (citat iz vlastite

književnosti) – u njoj ulazi u polemiku s Marulićem jer on stoji na početku HK- književni mu se opus dijeli na 2 faze:

I. faza- 1914-1930, novosimbolistička faza- obilježena je dvjema zbirkama: Lelek srebra i Kolajna- najdominantniji su motivi srebra i žene, te teme trpljenja, osamljenosti i ljubavi- žena je medij posredovanosti između sfere fizičkog i čulnog te sfere duhovnog i

mističnog

12

www.sajt.com.hr

- pjesme su realizirane u strogo zatvorenoj formi (sonet), s klasičnom fakturom (pravilni katreni i tercine, rime, simetrija i red)

- najznačajnije pjesme prve faze su: Pepeo srca, Svakidašnja jadikovka, Meni bez mene, Žene među kraljicama, Vivijani…

- u istom vrem. razdoblju piše i retoričko-patetičnu poeziju s nacionalnim i socijalnim temama

- česte su bizarne slike, groteske, simultanizmi te futuristički, dadaistički i nadrealistički ispadi

II. faza- započinje 30-ih kad Ujević objavljuje 2 zbirke: Auto na korzu i Ojađeno zvono- očit je zaokret od parnasovske stihotvorne prakse- radi se o tipu misaone lirike koju Ujević piše slobodnim stihom i nepravilnom

strofičnošću- javljaju se kranjčevićevske teme poput prodora u visinu, u svemirske prostore, u

podsvjesno i otajno, zatim mržnja spram prošlosti, novoprobuđena nada, vjera u tehniku, osjećanje socijalne zbilje

- najznačajnije pjesme druge faze: Čin sputanih ruku, Pobratimstvo lica u svemiru, Visoki jablani, Nostalgija svjetlosti, Prodavačice cvijeća, Ulični pjevači…

- 1945. zabranjeno mu je javno djelovanje, 1950. izlaze izabrane pjesme «Rukovet», dok je posljednja zbirka «Žedan kamen na studencu» u znaku rezignacije i pomirenosti sa svemirom i ljudima

UJEVIĆEVI ESEJIEL SENTIMIENTO TRAGICA DE LA VIDA(Bilješke jednog irskog utilitarca)- esej iz knjige proze Ljudi za vratima gostionice iz dijela Gladni i siti

- pjesnici imaju 2 problema, tj. idealisti i ljudi čista srca (kamo Ujević i sam sebe uvrštava) – glad i ljubav- ekonomski činilac preteže nad svima i sapinje erotiku (ni ljubavi nema bez kruha)- raspravlja o tome što danas ljudi traže u ženi: ne samo puko sredstvo uživanja, nego i drugaricunabacuje misli o svačemu: o atmosferi u kavani, o nasladi koju nam donose knjige (koje nam nerijetko ne donose istinu), o nemogućnosti slobodnog izbora rada, napetim odnosima između pjesnika i kritike, o poziciji pjesnika u svijetu općenito- pesimističan stav o svemu rečenom:«Ovako stupam u život, a svuda preda mnom tama.»

ISPIT SAVJESTI ( iz Skalpela kaosa)

- za ispit savjesti čovjek mora stvoriti svoj filozofski sistem i to u dobroj prozi- ispit savjesti = najdublje očitovanje života, vrhovni trenutak sabranosti i usredsređenja (ne može se ni jesti, ni piti, ni griješiti bez dodira sa savješću)- to nije lično otkriće nego životno zanimanje mnogih ljudi u povijesti i u romanu, stanje duha, koje se naročito pooštrilo u suvremenom ruskom društvu, dok su ga ranije gajili askete, samotnici ili crkveni ljudio mišljenju: misao je sama po sebi uživanje, koje nije sasvim obično i koje traži da se katkad od njega odmaramo

13

www.sajt.com.hr

- život će biti lijep čim se bude moglo misliti («onaj koji u sebi osjeća svježa vrela ne boji se suše»)- radost koju mu pruža njegov unutrašnji svijet vs. vanjski, svakodnevni- on cijeni svaki unutrašnji rad: «Ja ne napisah Kćeri Lotršćaka, ali uvažavam svaki rad, kvantum rada.» na samom kraju: «Sve ovo gore je jedna mutna, somnabulna suica, napisana jednog čudnog i teškog jesenjeg dana 1919. u ZG-u s mnogo trzaja, vrlo nervozna:»

SUMRAK POEZIJE (Otkinuta glava jednog predujma) (Skalpel kaosa)- predviđa mogućnost konačnog zalaska poezije ako se jednoga dana iscrpu svi oblici i sve sadržine- njena propast sudbinski i historijski zapečaćena ( kao i rječnih bogova na Olimpu)- pjesma MORA biti nova! za poeziju vrijedi pravilo: obnoviti se ili umrijeti- osuđuje barbariju futurističkih pjesama bez sadržine- poezija će umrijeti sa slobodnim stihom, a njene blagodati preći će u nasljedstvo prozi, noveli i romanu

OROZ PRED ENDIMIONOM ( O udesima i krivudanjima novije knjiž. umjetnosti)- poezija je (kao kruna knjiž. umj.) prirođeni dar, ali i 1. magionička nauka ili vještina za podražavanje, gojenje i izražavanje osjećaja; poezija = magija( u slučaju velikog pjesnika, dosta kratka i9 sabita pjesma ima najveću eksplozivnu snagu; u 20 redaka donosi se sadržina cijelog romana)- poezija i proza, da bi bile umjetnost, moraju biti nove

SAVREMENI ČOVJEK ISPOVIJEDA SE O POEZIJI- POEZIJA – POVIJEST ONIH ŠTO JE NEMAJU- «SAVJEST VAN POVIJESTI» = pounutrašnjenje – pjesnički naraštaj to je ostvarivao u lirskom ekspresionizmu

bilo bi vrijeme da moderni pjesnik osvijetli i druge strane svijeta ( a ne samo patnje) ili da nas bar uputi gdje je izlaz iz tame- umj. djela ne trebaju imati tendenciju pred sobom, ona je već nose u sebi; umjetnik je svoju trenutnu potrebu za očitovanjem iskalio onog trenutka kad je napisao djelo

MRSKO JA (Diskretan odgovor na upite)- prizna nesklad između onog što smatra idealno lijepim i onoga što sâm donosi- javnost nema prava da se bavi piščevim životom, nego samo njegovim djelom; piščev život ne spada u područje kritike, a jedva da na njega ima prava književna historija- sva lirska poezija je prava, subjektivna i nu njoj je zamjenica Ja osovina, ali ona nije neposredna ispovijest, nego samo posredna, ispovijest kroz umjetnost;- zatim daje kratak pregled svog života i rada

NIKOLA ŠOP- pjesništvo možemo podijeliti na 2 faze:

1. FAZA- obuhvaća zbirke: Pjesme siromašna sina, Nocturno, Isus i moja sjena, Za kasnim

stolom

14

www.sajt.com.hr

- u toj je fazi izgradio pjesnički svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, svijet oskudice, poniznosti, skromne sreće i jednostavnosti

- lirski subjekt progovara o prizemnoj egzistenciji očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih i prezrenih, skitnica i prosjaka, odbačenih ljudi i životinja

- sve te stvari postaju znamen božanskoga reda- u zbirci «Isus i moja sjena» afirmira katolicizam, očovječuje Isusa, dovodi ga među

ljude, uvodi u krčme, gleda ga kako večera ili čita novine- Isus postaje pjesnikov sudrug, prolazi križni put ljudske svakodnevice i postaje

svjedokom patnje i otuđenosti- pjesme su najčešće realizirane u katrenima s ukrštenom rimom- stihovi su djelomice pravilni, izraz jednostavan i bez ukrasa

2. FAZA- u ovoj fazi dolazi do tematskog zaokreta – Šop se okreće svemirskim visinama,

astralnim prostorima, beskonačnosti i vječnosti- obuhvaća zbirke: Kućica u svemiru, Svemirski pohodi, Astralije, Dok svemiri venu,

Nedohod- lirski je subjekt zaokupljen kozmičkim silama- izraz postaje hermetičniji, apstraktniji i fluidniji- u pjesmama se osjeća borba za izraz, traganje za novim riječima- Šopova lirika ove faze nastavlja se na svemirske uzlete Kranjčevića i Ujevića, ali u

hrv. kozmičku liriku unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i bogatu simboliku

IVO KOZARČANINSam čovjek

- lirski roman- ispripovjedan u 1. licu- organiziran je kao životna ispovijed glavnoga lika: od njegova ranog djetinjstva pa do

prijelomnog životnog trenutka kad ubija svoju ženu i doživljava to kao životni poraz- roman započinje in ultimas res, a nakon prologa „Noćni dijalog“ retrospektivno

rekonstruira Valentinov život- slijede poglavlja „Mračna mladost“, koje se bavi Valentinovim dječaštvom, ranim

godinama provedenim u Posavini, prikazom prilika u njegovoj obitelji te gimnazijskom školovanju u velikom gradu, i „Buga plače“ koje je vezano za razdoblje kad Valentin završivši gimnaziju nalazi posao, te za nesretnu ljubav i brak s Bugom

- završno poglavlje „Sam čovjek“ opet nas vraća u ispovjedno vrijeme uvoda- središnja dva dijela romana predočena su u analeptičkoj perspektivi – kao svojevrsna

Valentinova retrospekcija- prvi i zadnji dio su monološki fragmenti koji uokviruju središnji dio- u njima se Valentin obraća imaginarnom sugovorniku, zapravo vlastitom dvojniku- za Valentina prošlost postoji za rekonstrukciju određenih doživljaja i stanja, analizu

postupaka, potragu za vlastitim duhovnim identitetom- sličnost s Proustovim protagonistom – obojica kreativno iščitavaju vlastitu povijest u

svrhu samoanalize- samo ubojstvo uopće nije prikazano – pripovjedač opisuje Valentinov ulazak u stan

kad mu postaje jasno da ga žena vara, zatim dolazi rez i potom je opisan izlazak ubojice iz stana u kišnu noć

- nakon izlaska iz stana Valentin sebe oslovljava u 3. licu i time naznačuje da je počinio tako stravičan čin koji je potpuno izmijenio njegovu auropercepciju

15

www.sajt.com.hr

- čitav roman prožet je lirskim interludijima u kojima se rekreiraju emocionalna stanja raspoloženja

- vidi se opijenost riječima, njihovim zvukom, poretkom, konotacijama- ponavljanja i lajtmotivi stvaraju napetost između vremena priče i vremena njezine

poetske realizacije, a asociraju i na glazbenu inspiraciju- razne varijacije motiva samoće i melankolije prožimaju čitavo djelo- PRIPOVJEDAČ ima dvostruku funkciju:

a) osoba koja doživljava i promatra svijet i koja sudjeluje kao akter u prošlim zbivanjima

b) osoba koja pripovijeda- jedno Ja pripovijeda, a drugo je objekt pripovijedanja i analize- pripovjedno Ja je starije, zrelije i iskusnije- Ja koje sudjeluje u zbivanjima i koje je objekt ta iskustva tek treba steći- ispovjedno vrijeme obuhvaća 15-ak godina- najranija točka analepse vezana je uz smrt Valentinove majke- distanca se postupno smanjuje, a u posljednjem poglavlju pripovjedno i doživljajno Ja

gotovo se sjedinjuju- pejsaž je humaniziran, on je korelativ stanja ispovjednog subjekta, slika njegove duše

LIRSKI ROMAN karakterističan žanrovski hibrid nastao kao produkt avangardističkih strujanja i težnje za prevrednovanjem žanrovskog sustava nastao je kao rezultat poetizacije proze sintagma upućuje da je posrijedi približavanja romana strukturi lirike, tj. prenošenje određenih oblikovnih postupaka karakterističnih za liriku u fikcionalnu proznu vrstu - roman

ĐURO SUDETA

Mor- fantastična novela, 1930- jedino Sudetino značajno prozno djelo- podijeljena je u četiri dijela: Grana Jorgovana, Priča, Otajne slutnje i Finale- ova se novela bavi posljedicama čovjekova raskida s prirodom- težnja za materijalnim probicima, napredak tehnike i privrede, znači zapravo gubitak

izvorne ljudskosti, prirodne sreće i ljudske harmonije- glavni lik svojom sudbinom pokazuje tu fazu prijelaza kada se humanost i prirodnost

negiraju i ime ideologije napretka- motiv za svoju pripovijest Sudeta je preuzeo iz narodnih priča i predaja – sukob

realističnog i alegorijsko-fantastičnog (Grana jorgovana i Priča su realistički napisane, svi su likovi realni osim Mora; Otajne slutnje i Finale – prodor fantastičnog i nadrealnog)

- fantastika prodire u priču o Moru nizom agresivnih prizora koji razbijaju idiličnu sliku, Edenski vrt oko rijeke Pločnice (upravnikovo mrtvo pseto s ispijenom krvlju, ubijena stoka po livadama, zapaljeni stogovi sijena, zatrovani bunari)

- Morova metamorfoza javlja se kao posljedica egzistencijalnog stanja – Mor postaje vukodlak zbog nerealizirane ljubavi i izgubljenog životnog smisla, ne može više ostvariti sebe kao ljudsko biće; fantastična materijalizacija tjeskobe, straha, duhovnog nemira, čežnje za ljubavlju i razumijevanjem

-

16

www.sajt.com.hr

Na lirski način opisuje se ljubav Mora, sina upravitelja seoskog imanja, prema lijepoj vlastelinki Šu. No, iako se vole, zbog klasnih je razlika njihova ljubav osuđena na propast i Šu se zaručuje s Arnom. Nakon smrti oca Mor se postepeno pretvara u vukodlaka i noću pravi štetu na vlastelinovu imanju. Bolesna Šu odlazi na liječenje u Švicarsku, a Mor se sasvim povukodlačio i izgubio sva ljudska obilježja.

IVO ANDRIĆ- njegovo pjesništvo možemo podijeliti u 2 faze:

1. faza- do 1918.- piše intimnu liriku s dominantnim osjećajem nemira, melankolije i hipersenzibilnosti- koristi slobodan stih ili pjesmu u prozi- pjesmama ove faze približuje se ekspresionizmu i to disociranjem lirskog subjekta,

supstantivizacijom, psalmičnim tonom, motivima smrti i tijela, temama kao što su smrt, samoća, unutrašnja tragedija

2. faza- piše zbirke pjesama «Ex ponto» i «Nemiri»

Ex ponto (1918) - je knjiga pjesama u prozi, lirskih proza, ispovjedno molitvenih zapisa, kratkih priča i lir. meditacija- podijeljena je u 3 nenaslovljenja poglavlja- posljednji zapis naslovljen je «Epilog» i s njim zbirka ima 140 zapisa- naslov je preuzet od Ovidija, ali ne postoji nikakav drugi snažniji povezni motiv osim progonstva- za glavnu temu uzima duševne senzacije, a sve materijalno i konkretno isključuje iz djela- u prvom poglavlju lir. subjekt razmišlja o svom životu, u drugom i trećem poglavlju razmišlja i o općeljudskim problemima kao što su društvo, umjetnost ili priroda- prevladava jednostavan jezik, duboko proživljavanje osjećaja, a kod pjesama u prozi filozofičnost misli- Milanja tvrdi da to nisu pjesme u prozi jer se odlikuju kronološkim nizanjem motiva, drugi smatraju da bi to mogli biti pjesnički zapisi jer su tematski vezani uz autobiografski egzistencijalni problem, a Solar misli da je to vrsta baroknog plača- prevladavaju raspoloženja samoće, melankolije, boli- lir. subjekt poistovjećen je s pjesnikovim JA- zapisi su apelativno upućeni čitatelju, traže identifikaciju- pejsaž ima novosimboličku funkciju, dakle, služi za izražavanje unutarnjih stanja lir. subjekta

Nemiri (1920) - zbirka je daleko liričnija i harmoničnija od «Ex ponta»- sastoji se od tri naslovljena dijela: Nemiri od vijeka, Nemir dana i Bregovi- prvi i treći dio čine pjesme u prozi, dok je drugi dio pjesnička lirska proza

NOVELISTIKA

17

www.sajt.com.hr

* Put Alije Đerzeleza* Pripovijetke I.* Pripovijetke II.* Pripovijetke III.

- u ranim pripovijetkama dopunjuju se realizam i psihologija, objektivna i subjektivna perspektiva, kroničarsko bilježenje vanjskih događaja s poetskim dočaravanjem irealnih stanja

- tematski su usmjerene na prošlost Bosne i često se temelje na lokalnim predajama i kronikama

- u središtu su zanimanja ljudi u sukobu sa svojom prirodnom okolinom i čiji je život obilježen samoćom i porazom

- u kasnijim pripovijetkama smanjuje se udio humora i šarolikost prizora- Andrić reducira fabularni sloj i sve izraženije ponire u psihu likova- u načinu prikazivanja dolazi do polarizacije između epskih kroničarskih i psiholoških

postupaka- stvara novele kronike u kojima povezuje individualne sudbine sa širim povijesnim

kontekstom

Ćorkan i Švabica- radnja je smještena u jednu od bosanskih kasaba u trenutku kada u nju dolazi cirkus

koji diže na noge sve stanovnike- najveću pažnju izazvala je atraktivna plesačica na žici- za gl. protagonista Andrić uzima čovjeka sa samog ljudskog dna, čovjeka kojemu se

svi izruguju i kojega svi zadirkuju – Ćorkana- Ćorkan postaje opsjednut plesačicom i upravo se zahvaljujući njoj izdiže iz svog

svakodnevnog svijeta; u njemu se javlja ljubav zbog koje zaboravlja sve oko sebe, zapostavlja svoje uobičajene poslove, a misli su mu dan i noć zaokupljene Švabicom

- no, najgore je od svega što ga nitko ne shvaća ozbiljno, svi se izruguju, a on je toga svjestan

- Ćorkan je junak koji ima svoje težnje i snove, koji uzlijeće u svojoj mašti sve do zvijezda, da bi na kraju oštro tresnuo o zemlju

- iskorišten je kao simbol sudbine uzaludnih ljudskih maštanja, neostvarivih težnji i želja

- Andrić tako želi istaknuti kako svatko ima pravo na ljubav i može biti zaljubljen, ma koliko malen i ma koliko učen bio

- nepobitno i bez sumnje izdiže se iznad svojih granica – kad ga pitaju što bi radio sa Švabicom da ju dobije na raspolaganje on odgovara „morebit, ne bih ništa“ – tako se uzdiže na najvišu moguću visinu u ovoj priči

Mustafa Mađar- on je junak, ali junak samo dok ubija – u trenucima kada se treba suočiti sa samim

sobom pretvara se u ogromnu kukavicu- Mustafa najveću bitku vodi sa svojom nesanicom i strapi od svake nove noći (stalno

ga proganja san o silovanim dječacima s Krima i on se u snu diže da ih hvata, ali uzalud maše rukama jer je nejak i smiješan)

- kakav je u snu takav je i u javi – nejak i smiješan, i duboko u svojoj nutrini toga je i svjestan, ali pred drugima se karakterizira kao Mustafa Mađar koji se odvalio od stijene pa mu ne treba ni kruha ni sna

- on je jedan od onih ljudi koji ne mogu podnijeti jače od sebe, a još manje slušati tuđe hvalisanje – iz tog razloga i ubija svog suputnika Abdulselam Bega, za kojeg

18

www.sajt.com.hr

neposredno prije ubojstva konstatira da je kukavica i lažov, a takvi lako ubijaju tom je rečenicom vrlo jezgrovito opisao samog sebe

- njegov beskrajni kukavičluk Andrić dokraja učvršćuje Mustafinim strahom dok putuje šumom bojeći se panjeva i stabala u mrkloj noći

- skončava svoj život dolaskom u Sarajevo gdje pogiba od ruke jednog cigana kovača koji ga je pogodio komadom željeza u sljepoočnicu

- Mustafa simbolizira onu vrstu ljudi koji odaju privid snažnog karaktera i koji misle da su sami sebi dostatni, koji bjesne od muke kada stvari izmiču njihovoj kontroli, a koji su zapravo najveće kukavice koje hodaju po ovom svijetu

SLAVKO KOLAR- 1917. objavljuje 1. zbirku novela Nasmijane pripovijesti- dominantan je površinski humor, dominiraju riječu „kompromis“ i „čovjek bez

fizionomije“- Kolar kreira takav tip junaka koji će postati centralnim njegovim literarnim

protagonistom u sljedećoj fazi njegova stvaralaštva- u međuratnom razdoblju piše dvije zb. pripovijedaka: Ili jesmo – ili nismo i Mi smo za

pravicu- tematski obuhvaćaju hrv. selo i provinciju; opisuju malograđansku sredinu i njezine

ljude- njegovi junaci su poluinteligenti, mali karijeristi s velikim idejama, laktaši te

kompromiseri- ostaju u provincijskoj sredini gdje će se naći u neposrednu dodiru s autohotnim

seljačkim elementima i time će najviše pokazati svoje karakterne osobine- u novelama uglavnom povezuje malograđansko-provincijsku i seosku sredinu i ljude- pritom neprestano izmjenjuje tragično s lirskim i komičnim- te suprotnosti povezuje specifičnim humorom, koji se prije svega ostvaruje kao humor

atmosfere- taj specifični humor atmosfere Kolar najčešće ostvaruje tako što okvirnom, najčešće

tragičnom motivu novele, dade sadržaj nečega smiješnog ili neočekivanog, nelogičnog- u posljednjoj stvaralačkoj fazi Kolar dolazi do bespoštedne satire u knjigama Natrag u

naftalin (1946) i Glavno da je kapa na glavi (1956). - to su pripovijesti iz gradskoga života tijekom II svjetskog rata

MILAN BEGOVIĆDjela: zb. pjesama Knjiga Boccadoro

drame: MyrrhaGđa WalewskaPustolov pred vratimaHrvatski DiogenesBez trećeg

novele:KvartetDva bijela hljeba

romani: Dunja u kovčeguGiga Barićeva

Bez trećeg- salonska drama, 1931, u 3 čina- radi se o dramatizaciji posljednjeg poglavlja romana «Giga Barićeva»

19

www.sajt.com.hr

- radnja se odvija u jednoj noći krajem veljače 1926.g. u jednoj prostoriji male barokne katnice na Gornjem gradu

- prostor drame je Gigin salon koji za Marka sadrži skup podataka o Gigi – on vodi neverbalnu komunikaciju s tim prostorom, traži znakove nevjere i detektivski analizira njezin životni prostor

- naglašena okrenutost predmetnom svijetu otkriva njegov odnos prema Giginu tijelu – on polaže pravo na posjedovanje njezina tijela

- temeljna odrednica drame je antagonizam spolova – odnos muško/žensko- u vrijeme kada Begović piše dramu popularan je psiholog Otto Weininger koji tvrdi da

su žene amoralna i nelogična bića pa je ova drama polemika s tim tezama- Giga se tijekom drame osvještava kao individuum – ubojstvom se brani od silovanja

jer ne želi biti tijelo, objekt- od partnera traži razumijevanje i povjerenje koje ne dobiva- točka obrata je pismo Gigina oca koje Marka navodi da povjeruje u Giginu odanost- na Gigu to pismo ima drukčije djelovanaje – ona je uvrijeđena što Marko vjeruje

njezinu ocu, a njoj ne- na temelju pisma Giga postaje ponovno vrijedna u Markovim očima, želi s njom

spavati, ali ona to odlučno odbija jer shvaća da je Marko poistovjećuje s predmetom

Giga Barićeva- 1940- os radnje je Giga vjenčana na bojišnici s Markom Barićem- Marko nestaje u ratnom vrtlogu, Giga čeka njegov povratak, živi u strahu, patnji i nadi

i odbija brojne prosce- idealizira svog Marka, željno očekuje ponovni susret, a kad se on nakon 8 godina vrati

Giga ga, nakon svađe, ubija još istu noć- u središtu analize je psihologija spolova, filozofija muškog i ženskog principa,

različitosti u poimanju vjernosti, dužnosti, braka i seksualnosti- prva knjiga «Sedam prosaca» sastoji se od sedam portreta Giginih prosaca (Šime,

Žarko, Pero)- sve te priče pripovijeda Giga svojoj prijateljici, ruskoj emigrantkinji Irini

Aleksandrovnoj- sama se Giga u tim pričama pojavljuje tek posredno, a svaki prosac predočuje svoj

svijet- ti su likovi prikazani i kao simboli određenog tipa ponašanja, ali i kao projekcije

glavne junakinje, dakle i kao njezin subjektivni doživljaj određenog čovjeka- sve su priče ispripovijedane kroz Gigu, osim sedme priče o Peri koja je dana u formi

autoportreta- druga knjiga «Na ratištu» donosi burna zbivanja u ratnom vrtlogu te odlično ocrtane

likove kapetana, židovskog dječaka Šlojmea te starog Barića i njegove priležnice Piroške

- u djelu ima brojnih internih i eksternih analepsi, miješa se prošlost i sadašnjost- tek se u posljednjem poglavlju vrijeme priče i vrijeme diskursa poklapaju

Pustolov pred vratima- HNK 1926.g.- tragikomedija u 9 slika (prva i zadnja su realne, ostale fikcije)- dramski svijet je sazdan od dva suprotstavljena dijela: onog iza i onog ispred vrata- sa stajališta bolesne djevojčice, terasa je sumorno i pusto mjesto umiranja, a cesta što

se nazire kroz vrtnu ogradu za nju je put u život

20

www.sajt.com.hr

- Djevojka u zbilji nikada ne odlazi s terase, ali joj Smrt pomoću predstave u predstavi (priviđenja) omogućuje da stekne potpun uvid u život kakav bi možda proživjela s one strane vrata

- Smrt se individuira u 10 likova: Neznanac, Profesor s velikim naočalama, Messenger boy, Najbolji prijatelj, Policajac, Apaš, Režiser tragičnih filmova...

- Smer je tvorac, a Djevijčina svijest istodobno i pozornica i gledatelj prikazanja u kojem njezina teatarska egzistencija Agneza, vođena rukom sveprisutnog redatelja, ide kružnom stazom na kojoj je čeka 7 postaja (veranda vile, budoar, odjeljak u spavaćim sobama međunarodnoga vlaka, apartman u alpskom hotelu, bolesnička soba, salon kod Glumčeve žene, most u predgrađu)

- prikazanim postajama Smrt pridružuje i nekoliko verbalno predočenih dijegetičkih postaja:

- Institut – gdje se formirao djevojčin karakter- Sanatorij – gdje se uočila s bolešću- Groblje- Kazalište

Čemu Kazalište??? jer Begovićevom imaginarnom pozornicom vlada Pirandellovski duh teatralizma – „Priviđenje“ je koncipirano i treba biti realizirano kao kazališna ili filmska predstava u predstavi kojom Smrt nadoknađuje Djevojci biološki život što joj ga uzima. Predstava međutim nije puka opsjena, ona je forma te je kao takva vrednija i istinitija od života. Begović ustvrđuje da se pravi život može iskusiti i spoznati samo u „kinu“ (Neznančev Kino iz 1. slike)

- kao redatelj Priviđenja, Smrt uređuje i odnose među likovima – osviještemu ženu Agnezu stavlja između konformista (Muža) i individualista (Neprisutnoga)

- posebnost je drame u tome što se Muž i Neprisutni Agnezin obožavatelj neće izravno sučeliti, Smrt vješto izbjegava aranžirati njihov susret, isto kao što izbjegava urediti i Agnezin susret s Neprisutnim

- razlog tome su 2 oprečna htijenja:a) Djevojka hoće život i srećub) Smrt želi Djevojku, ali ne želi ju na način silnika već suptilnog zavodnika, želi

da ona umiranje doživi kao svoj izbor i akt- kao naknadu za život koji joj oduzima nudi joj ispunjenje najintimnijih želja u

Priviđenju, teatru, snu- no, u toj je igri Smrt vara jer joj usađuje želju za nedostupnim idealom i tako je

prisiljava da se baca u zagrljaj nedostojnih ljubavnika sve dok se ne umori te poželi smirenje u smrti

- u trenutku kada se ta dva oprečna htijenja poklope drama završava

Knjiga Boccadoro- boccadoro = zlatousta- zb. pjesama koju je objavio 1900. pod ps. Xeres de la Majana- sadrži sonete, tercine, sestine, balade i dr. pjesničke forme na temu tjelesne ljubavi za

markizicu Zoe Boccadoro, utjelovljenje mladosti i ljepote- stari su za zbirku rekli da je to „bolesna lirika“, a mladi su je istaknuli kao

reprezentativno djelo hrv. moderne- erotski motivi i slobodne ljubavne igre osnovna su pjesnikova opsesija- temeljna je oznaka njegove lirike gajenje kulta ljepote i ljubavi te izvanredni,

profinjeni lirski artizam

21

www.sajt.com.hr

MIROSLAV KRLEŽAŠtokavsko pjesništvo

- pjesničko mu se stvaralaštvo dijeli na nekoliko razdoblja:

1. RANO RAZDOBLJE - 1916-1917 - čini šest simfonija pisanih slobodnim stihom kojim se suprotstavlja tradiciji hrv. versifikacije - karakterizira ih intenzivan doživljaj prirode a pjesnički je jezik zasićen pjesn. figurama

2. RATNA LIRIKA - 1918-1919- obuhvaća Pjesme I, II i III te zbirku Lirika- u njima dominiraju motivi vezani za rat, naglašen je socijalni angažman- lirski subjekt govori o sebi u 1. licu- ta je lirika bliska pjesništvu ekspresionizma- nastajala je uglavnom tijekom rata, tematski je i stilsko-morfološki raznolika- prevladavaju teme smrti, prolaznosti, čovjekova straha, božanske pravde- ostala obilježja: hiperbolična metaforika, slobodan stih, kompozicijska skokovitost

3. 1930-te - piše zb. pjesama Knjige pjesama i Pjesme u tmini- svjedoče o promjeni poetičkih nazora- lirski subjekt najčešće je neosoban, a aktivnost mu je pretežito promatračka- jasno je izražena socijalnokritička dimenzija pjesama- dominira konzervativnija versifikacija

Pjesme I – Pieta, Naša kuća, Plameni vjetar, Jesenja pjesmaPjesme II – Badnja noć, Crveni suton, Predvečerje, StihPjesme III – Rat, Kasno popodne, Pjesma naših danaPjesme u tmini – podijeljene na više tema: O bijedi, O vremenu i o smrti, O snovima, U predvečerje, Nad otvorenim grobovima, Ranjavi motivi, Lirski motivi u proziSimfonije – Podnevna simfonija, Pan, Suton, Nokturno, Sodomski bakanal, Ulica u jesenje jutro

Balade Petrice Kerempuha- prvi put objavljene 1936.3 u Ljubljani (30 pjesama), a drugi put 1946. u Zagrebu (34

pjesme)- već su u naslovnoj sintagmi dovedena u odnos dva disparatna pojma: pojam BALADE

kao pjesničke vrste tužnog sadržaja i pojam humorističnog knjiž. lika Petrice Kerempuha

- tim postupkom Krleža je najavio samosvojan tip MODERNE BALADE kojoj je u osnovi baladeskna slika i vizija poremećenog, izobličenog svijeta

- taj izokrenuti svijet predočen je u autorskoj optici humora, ironije, sarkazma, paradoksa, apsurda i groteske

- tako je stvoren oblik nove lirske vrste – ANTIBALADE

3 na stotu obljetnicu „Danice“

22

www.sajt.com.hr

- u baladama je riječ o ljudskoj patnji, stradanju, stalnoj ugroženosti, socijalnoj inferiornosti podređenih, a ključni protagonist djela je anoniman pučki kolektiv

- Petrica Kerempuh - središnji lik djela, javlja se kao kazivač- kod nas je književno promoviran u djelu varaždinskog kajk. pisca Jakoba Lovrenčića („Petrica Kerempuh iliti čini i živlenje človeka prokšenoga“)- Petrica je lik iz kajk. pučkih legendi, a preuzet je iz europske književne tradicije (varijanta Tilla Oilenšpigela iz Costerova romana)

- Kerempuh u doslovnom smislu riječ znači crijeva, drobina, a u prenesenom označava pučkog zabavljača

- Petrica se direktno pojavljuje u uvodnoj baladi „Petrica i galženjaki“ i u baladi „Komendijaši“

- Petrica je autorov alter ego – autor je sveprisutan u djelu (u završnoj baladi Planetarijom čak i dolazi na scenu)

- što se tiče jezika, Krleža stvara svoj vlastiti kajkavski idiom koji je spoj dijakronije i sinkronije

- SINKRONIJA: upoznaje kajkavštinu bake Terezije Goričanec, kajkavštinu iz njezinih molitvenika, kajkavština hrv. domobrana

- DIJAKRONIJA: proučavao stare kajkavske rječnike (posebno Belostenčev „Gazophylacium“), književna djela starih kajkavskih pisaca, dijalektološke studije

Neke balade: Petrica i galženjaki Ni med cvetjem ni pravice Khevenhiller Po medvednici V megli Baba cmizdri pod galgama

EsejiPredgovor Podravskim motivima Krste Hegedušća

- 1933.- Krleža brani tezu da ljepota posjeduje metafizičku dimenziju- umjetnost povezuje sa čovjekovim strahom od prolaznosti- pitanje umjetnosti i ljepote nije pitanje razuma i mozga- pisac nije propovjednik ideologije, već talent- zagovara individualnost i originalnost- «Predgovor» možemo podijeliti u 4 dijela:

a) odgovara na pitanje što je ljepotab) raspravlja o socijalnoj literaturic) daje ocjene novijeg hrv. slikarstva i književnostid) pokazuje kako je Hegedušić praktična primjena teze o socijalnoj tendenciji

- hvali Kranjčevića, Kovačića, Starčevića, Hegedušića

Dijalektički antibarbarus- 1939.- citira, analizira i kritizira Pricin tekst; govori o banalnosti Pricinih ideja- ovaj je tekst doživljen kao otvoreni izazov kojim se radikalno osporava autoritet KPJ i

njezinih vodećih intelektualaca

23

www.sajt.com.hr

- zaoštrio je podjelu na krležijance i antikrležijance među pripadnicima lijevog pokreta

Književnost danas- govori da je bitna zadaća suvremene književnosti svjedočenje o zbilji, ali i dalje

inzistira na važnosti umjetničkog oblikovanja socijalnog angažmana

DramePRVI DRAMSKI CIKLUS Legenda, Michelangelo Buonarotti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva

- u prve tri drame inzistira se na rascijepljenosti i dualitetu ličnosti – u „Legendi“ tako Krist raspravlja sa svojom sjenom koja je zapravo njegov potisnuti, ovozemaljski Ja; Nepoznati u „Michelangelu B.“ je utjelovljena projekcija unutarnjeg umjetnikova razdiranja, dilema, a isto tako je i s Nepoznatim u „Kristoforu Kolumbu“

- u ove tri drame riječ je o izdvojenim, legendarnim biblijskim ili povijesnim ličnostima izjedanima sumnjama

- one se prometejski bore za svoja uvjerenja i ideale te doživljavaju intimne poraze- Krleža integrira elemente suvremene avangardne drame- tematsko-idejni sloj vezan je za velike povijesne procese, umjetničke projekte

genijalnih umjetnika, za simboličku viziju hrv. krvave zbilje i traumatične povijesti- obilježja: simultanizam, vizualna dinamika s ubrzanim kretanjem glumaca, učestale

promjene prostora, prikazi kaotičnih zbivanja (tučnjava, pijančevanje, pobuna gomile i sl.)

Kraljevo- 1918.- jednočinka- pripada tzv. TOTALNOM TEATRU

to je teatar koji se ne temelji samo na dramskoj riječi, nego na jednakoj valjanosti i interakciji svih scenskih znakova (grimase, geste, mimika, kostimi, rekviziti...)

na publiku želi djelovati ekspresivno, želi izazvati dojam značajke: sinkretizam, simultanost zbivanja, masa kao lik, element

kaosa (očituje se kao efekt THEATRUM MUNDI – cijeli svijet je kaos, pozornica; Bog je redatelj, dok su ljudi glumci, marionete)

Kristofor Kolumbo- 1918.- jednočinka- u drami dolazi do otvorenog sukoba dvaju oprečnih nazora o smislu života i ljudskog

kretanja- kvantiteta mase, u kojoj se gubi pojedinac, suprotstavljena je misaonoj kvaliteti

nadmoćnog pojedinca- ovaj odnos kvantitete i kvalitete bitan je dramski pokretač radnje- Kolumbo ustaje sam protiv svih na svom brodu, oni ga pribijaju na križ, a on viče da

je sve laž što je dosegnuto i da se smisao ljudskog postojanja ostvaruje samo u hodu naprijed

- zato on želi otputovati u Nepovrat, u apstrakciju

DRUGI DRAMSKI CIKLUS - PRIJELAZNE DRAME Galicija, Golgota, Vučjak

24

www.sajt.com.hr

- u njima se miješaju veristički, ekspresionistički i artistički postupci- tematiziraju ideološka, nacionalna, socijalna i kulturna previranja posljednjih dana

Austro-Ugarske

Golgota- 1922.- pet činova- u drami se radi o sukobu klasa: radničke i građanske klase- lica nisu karakterno izrađena i nemaju individualna obilježja, ona su dio mase- dvije su osnovne skupine sudionika drame:

a) članovi odbora arsenala i Ksaverb) radnici na oklopnjači Republika i glasovi iz gomile

- istaknutiji likovi su Pavle, Kristijan i Ksaver uz koje povezana i BIBLIJSKA SIMBOLIKA Golgote, a koji su i nosioci glavnih tematskih tokova drame

- Pavle, kojeg Ksaver uspoređuje s Kristom, u sukobu je s Kristijanom (izdajicom - Judom)

- Ksaver u sebi vidi Ahasvera – nije htio pomoći Pavlu kao ni Ahasver Isusu- hajka na Pavla simbolizira vjekovječnu hajku na Krista- u završnom dijelu drame dolazi do obrata s drame mase na dramu pojedinca

(Kristijana) – Kristijanov sin je bolestan, dolazi Doktor, koji je zapravo Kristijanovo drugo Ja, njegova savjest koja ga optužuje i sudi, i zadavi Kristijanova sina

Vučjak- 1923.- tri čina- glavni lik je suvremeni čovjek, Krešimir Horvat, koji je određen samim sobom i

svojim opsesijama i nemirima, ali i iluzijama- on postoji u posve određenom prostoru i vremenu i društvu (dakle, psihološka i

društvena karakterizacija)- drama sadrži elemente ekspresionizma (Horvatov san, krik i iluzija izazvani sukobom

bivšeg i sadašnjeg šefa Narodne sloge), a posebno elemente naturalizma (Horvat sve više tone u seljački naturalizam, nasilje i opakost)

TREĆI DRAMSKI CIKLUS Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda

- Krleža prelazi s kvantitativne drame na kvalitativnu dramu- to su drame novog realizma:

zanimanje za suvremene psihološke, socijalne, društvene i moralne probleme pomak s ruralne na urbanu scenu uvodne dramske scene djeluju poput nastavka prijašnjih zbivanja posljednji prizor nije otvoren, već zatvoren što se postiže motivom samoubojstva,

ubojstva ili rasula prikazanog svijeta u zapletu sudjeluju tri ili četiri individualizirana lika koji predstavljaju određeni

diskurz (često suprotstavljen)- ova je trilogija uvelike povezana s norveškom dramom (Ibsenom i Strindbergom):

naglašeni su psihološki dijalozi, sukob muškarca i žene je oštar, brutalan, iskonski, zbivanja su ograničena na obitelj kao temeljnu društvenu jedinicu

- sve dijelove glembajevskog ciklusa povezuje praćenje života i rasapa jedne građanske obitelji koje je uzrokovano društveno-političkim i ekonomskim previranjima

25

www.sajt.com.hr

Gospoda Glembajevi- 1928.- tri čina- Krleža uvodi niz likova koji reprezentiraju staleže i profesije koje imaju moć u

građanskom društvu- njima je suprotstavljen neurotični intelektualac, koji porijeklom pripada tom svijetu

(Leone), ali je zgađen nad njegovom amoralnošću i nehumanošću- Leone je najindividualiziranije lice drame- kod njega se ne može predvidjeti kako će se ponašati u sljedećem trenu- razara ga pripadnost glembajevštini i mržnja prema njoj- ta unutrašnja Leoneova borba ujedno je i glavni uzročnik i pokretač svih sukoba u

drami- no, Leone na kraju ipak pokazuje da je glembajevštinu samo potiskivao u sebi, ali je

nije uspio uništiti (ubija barunicu Castelli)- govor je individualiziran psihološkom motiviranošću lica- prevladava agromersko-patricijski rječnik krcat njemačkim frazama

U agoniji- 1928.- tri čina- troje protagonista (Lenbach, Laura i Križovec)- u drami nema akcije, protagonisti ne djeluju, već govore- radnja se ne pokreće tako što je izazvana vanjskim čimbenicima, nego proizlazi iz

intimnih suodnosa likova- pokretač unutrašnje dinamike radnje je Lenbachovo samoubojstvo – on nije mrtav,

živi u svijesti Laure i Križovca, u njihovu međuodnosu- u tom trokutu Križovec je taj koji vuče konce – on manipulira Lenbachom i Laurom, a

nakon Lenbachova samoubojstva Laura shvaća kakav je Križovec- vrhunac drame je razgovor Laure i Križovca koji otvoreno priznaje svoju vezu s

Izabelom Georgijevnom te Laura shvaća da ne postoji više nikakav izlaz za nju osim smrti

Leda- 1932.- četiri čina- likovi: Klanfar, žena Melita, Urban, Aurel (slikar), žena Klara, Leda (slikarski model)- Leda je ljepotica iz grčke mitologije, čijoj ljepoti nije uspio odoljeti niti sam Zeus- u drami nema sukoba među likovima, nema glavnog lika, pravih zapleta- veliku važnost ima podtekst- drama je natopljena lirikom- nagle su promjene raspoloženja i ugođaja likova- zbog svega navedenog možemo povući vezu s Čehovljevim dramama- razlika je jedino u tome što Čehov ima humani odnos dobroćutnosti prema svojim

likovima, a Krleža svoje likove komentira satiričnim podsmjehom, nesmiljeno ih razgolićuje te pokazuje njihovu marionetsku narav

ČETVRTI DRAMSKI CIKLUS – DRAMSKE FANTAZIJE Aretej, Put u raj

26

www.sajt.com.hr

SADRŽAJIKRISTOFOR KOLUMBO (Hrvatska rapsodija, 1918)

JednočinkaZbiva se na admiralskoj lađi "Sveta Marija" u noći pred otkrićem Novoga Kopna.

Olujna je noć, veliko nevrijeme i očajni robovi proklinju Admirala (Kristofor Kolumbo) koji ih je uvalio u ovu plovidbu u Nepoznato. Admiralska falanga pokušava ih urazumiti, ali robovi se osjećaju izigrani i prevareni velikim obećanjima o Novoj Zemlji pa se bune i otkazuju poslušnost te traže jednakost. Admiral priznaje falangi da ne vjeruje u Zemlju i Stari svijet, pa tako ni u španjolskog kralja, kojega opisuje kao glupana. Falanga to ocjenjuje kao veleizdaju pa ga muče i razapinju na jarbol. Utom sviće i uočava se kopno na horizontu. Svi pomahnitaju od radosti, a Admiral se u završnom monologu obraća Narodu, njegove rane se razdiru a po palubi curi admiralska krv.

KRALJEVO (Hrvatska rapsodija, 1918)Jednočinka

Radnja se zbiva na Kraljevskom sajmu, jedne noći u kolovozu u predratnom Zagrebu. Sve je prepuno neobuzdane vike. Svađaju se seljaci i gradska "gospoda"; sve je izmiješano s vikom mesara, kobasičara, kolportera i ostalih prodavača. Uskoro se radnja seli u krčmu. Tamo piju noćne dame Margit i Stella. U krčmu dolazi Madam pa joj se pridružuju. Saznaju da se u bordelu objesio čovjek. Dolazi Janez - mrtvac koji se objesio. Djevojke vrište od straha. Pojavljuje se i utopljnik Štijef. Poziva Janeza da se vrate na Mirogoj prije izlaska sunca, ali on čeka Anku u koju je zaljubljen. Ona se pojavljuje sa svojim ljubavnikom Herkulesom. Dok ovaj odlazi po piće, Janez dolazi do Anke i razgovara s njom. Ona ga tjera od sebe jer smrdi kao mrtvac. Kolo mrtvaca s Mirogoja pleše oko užasnute Anke. Vizija se rasplinjuje kad se vrati Herkules. Anka plače u njegovom naručju, a Janez nasrće na Herkulesa. Anka s Herkulesom odlazi, a Janez sam nastavlja piti dok s prvim pijetlovima ne padne definitivno mrtav. Odvoze ga mrtvačka kola. Opet se pleše kolo i dalje slavi Kraljevo.

VUČJAK (Savremenik, 1923)Malograđanski događaj u tri čina

Drama u tri čina s predigrom i intermecomPredigra se događa u redakciji „Narodne sloge“. Razgovaraju suradnici u novinama:

Polugan, meter Šipušić, Strelec i dr. Dolazi vijest da se u haustoru nalazi mrtvac, a kasnije se ispostavi da je riječ o veletrgovcu jajima, gospodinu Mayeru. U redakciju dolazi Venger-Ugarković, bivši urednik i osnivač „Narodne sloge“. Svađa se sa šefom tvrdeći da je oteo njegove novine. Tu je i Krešimir Horvat, apsolvent filozofije i invalid, ujedno i suradnik „Narodne sloge“ koji objavljuje da će se preseliti na selo.

Prvi čin događa se usred jake zime u selu Vučjak, u kući udovice seoskog učitelja, Marijane Margetićke. Tu su i narednik Pantelija Crnković, Juro, stari Hadrović , žandar te Amerikanka Eva, bivša vlasnica crnačkog bordela u Chicagu. Udovica se nakon smrti supruga koji je poginuo u ratu boji deložacije, ali ostali je tješe da je kao udovicu palog ratnika ne smiju izbaciti. Na vrata lupa ranjeni Horvat koji je postavljen u Vučjak za novog učitelja. Na putu su ga napali i orobili pripadnici Zelenog kadera. Nakon što previju ranjenika, svi se

27

www.sajt.com.hr

spremaju za spavanje. U noći Horvat i udovica razgovaraju – on ju tješi da ju neće izbaciti iz stana, koji mu sada, kao učitelju pripada.

Horvat se svađa s Lukačem, Tomerlinom i starcem – pripadnicima školskoga odbora koji ga optužuju da je prodao školska drva i škaf te traže natrag školsku imovinu. Zapravo ih je prodala udovica koju oni ne mogu podnijeti jer je u jednoj prostoriji škole otvorila trafiku. Kasnije se svađaju Horvat i udovica. Ona tvrdi da nosi njegovo dijete, dok on istovremeno ljubuje s Evom. Iznenada se u selu pojavljuje Marjanin muž Lazar za kojega se vjerovalo da je poginuo. Čitavo selo se čudi, a on se vraća prosvijetljen, svima govoreći o Bogu.

Treći čin događa se u Evinom domu. Ona se svađa s majkom jer od zvrjanja njezinog vretena ne može slušati glazbu pa joj vreteno baca u vatru. Dolazi Horvat koji joj se jada i priča joj o svom noćašnjem snu.

U posljednjem dijelu opisan je „bjesomučnoskndalozni san Krešimira Horvata“: on sanja svoje vjenčanje s nekom gospođicom iz djetinjstva koje pomalo nalikuje karminama. Među gostima su i njegovi pokojni roditelji te Marijana prerezanih žila. Svi se svađaju i viču jedni na druge. Dolazi Eva s brodskim kartama i poziva ga da zajedno otputuju u Ameriku. Ona ima ukradene dragocjenosti iz crkve s kojima će u Americi kupiti farmu. No Marijana ju je tužila pa dolazi Pantelija da je uhiti. Eva odlazi da se presvuče, ali se iznenada vraća s pištoljem i ubija Panteliju koji ju je došao uhititi. Ona i Horvat odlaze u Ameriku.

GOLGOTA (1922)Drama u pet činova

Sjenama Richmonda i FortinbrasaU pivnici, u sobi ruskog zarobljenika Andreja, svađaju se članovi arsenalskog odbora

Pavle, Kristijan, Klement, Petar i Ivan. Pavle optužuje Kristijana da je njihovu namjeru da tunel i most dignu u zrak izdao policiji i da će još noćas osmorica biti strijeljana. Dolazi Andrej s viješću da je dio ljudi već zarobljen te s papirom koji dokazuje da je policija o tome bila obaviještena. Dakle, među njima se nalazi izdajnik. U vrijeme kada se Andrej pojavljuje, Kristijan neopažen bježi.

Drugi čin događa se u noći u kući arsenalskog radnika Ksavera. Njegova žena čuje sumnjive šumove te moli muža da provjeri o čemu se radi. U zadaćnici svoga sina Ksaver pronalazi zadaću o Ahasveru4 i čudi se što u školi daju djeci takve teme. Na vrata lupa Pavle kojega progoni konjica. Ksaver mu želi otvoriti, ali žena to ne dopušta (situacija je vrlo slična biblijskoj: Pavle u ulozi Isusa, a Ksaver kao Ashaver) pa Pavla konjica sustiže i objesi na šljivu pred Ksaverovom kućom.

Radnici na poslu u carskoj oklopnjači raspravlju o politici. Tu je i Ksaver koji sjedi kao izgubljen i bunca o Pavlu koji je pred njegovom kućom obješen na šljivi. Radnici misle da je šenuo pameću. Dolazi Kristijan koji poziva ljude na štrajk, ali tu je i Andrej koji ga optužuje kao Judu i izdajnika koji ih je sve izdao. Jedni stanu na Kristijanovu, a drugi na Andrejevu stranu, nastaje tučnjava na kraju koje Andreja odvode vojnici.

Na groblju pokapaju ubijene radnike arsenala. Ksaver prepričava svoju priču s Pavlom koji ga je molio da ga spasi pred progoniteljima, a on se to bojao učiniti te optužuje svih kao izdajnike nakon čega ga ostali zatuku.

Pijani Kristijan se vraća kući. Čeka ga očajna žena s bolesnim sinom. Kristijan ju tjera na spavanje i sam čeka doktora koji konstatira da će dječak, iako nema nikakvih komplikacija - do jutra umrijeti. Kristijan traži objašnjenje i doktor mu saopćava da je to zbog toga što je lažno prisegao na ime svojega djeteta da govori istinu kada je lagao (u prvome činu) i u posljednja dva dana skrivio smrt tolikih svojih kolega. Očajni Kristijan odjednom postaje i pobožan, iako to do tada nije bio, ali doktor u crnim rukavicama zadavi bolesno dijete, dok

4 Prema biblijskoj legendi Ahasver nije htio Isusu dati vode na njegovu križnom putu do Golgote pa ga je Isus prokleo na vječno prokletstvo i lutanje.

28

www.sajt.com.hr

Kristijan sve to samo nemoćno gleda. Doktor odlazi, a žena se budi, i kada vidi što se dogodilo – glasno nariče i lupa glavom o postelju.

GOSPODA GLEMBAJEVIDrama u tri čina iz života jedne agramerske patricijske obitelji

Odvija se jedne noći, kasnog ljeta 1913, u kući imućne bankarske obitelji Glembay. Nakon svečane večere u čast sedam uspješnih poslovnih desetljeća obiteljske tvrtke „Glemby Ltd“, odvija se niz dijaloga u kojima se karakteriziraju sudionici i uvode ključni dramski motivi. U središtu se nalazi odnos između Leona Glembaya i njegova oca Ignjata. Ignjat je šef tvrtke, bankar i industrijalac, a Leone je slikar, nervozni ekscentrik koji se nakon jedanaest godina vraća u obiteljski dom. Leonova majka je prije jedanaest godina izvršila samoubojstvo, kao i njegov brat Ivan i sestra Alice. Nakon majčine smrti, otac se oženio svojom bečkom ljubavnicom Charlottom Wernerovom barunicom Castelli, koja je to iskoristila za put u visoko s društvo i s kojom je dobio sina Olivera. Jedini prisan kontakt Leone te večeri uspostavlja s barunicom Zygmuntoviz, udovicom svoga brata, koja je nakon Ivanove smrti ušla u dominikanski samostan kao sestra Angelika. Prvi čin započinje njihovim dijalogom («Mutno je sve to u nama, draga moja Beatrice, nevjerojatno mutno.»), koja otvara temu njihova razgovora o odnosu racionalnog i osjetilnog, ali i navješćuje čitav niz malih tajni koje se kriju iza fasade uspješnog poslovnog carstva. U konverzaciju ulazi i stari Fabriczy (Ignjatov bratić), ispovjednik barunice Castelli Slberbrandt i dr. Paul Altman, liječnik. Leone neprestano podriva tobožnju obiteljsku idilu, insistirajući da je njihovo bogatstvo sticano na zločinima i prevarama. Puba, mladi Fabriczy i pravni zastupnik tvrtke traži ovlaštenje za odgovor u kampanji koja protiv barunice Castelli vodi socijalistički tisak jer je baruničina kočija nesretnim slučajem usmrtila 73-godišnju proleterku Rupertovu s kojom je živjela nevjenčana žena njezina pokojnog sina Josipa – Fanika. Nakon smrti stare Rupertove, Fanika je u interesu tek rođenog djeteta podigla odštetnu tužbu protiv barunice, ali je sud odbio njezin zahtjev pa ona već nekoliko puta dolazi pred vrata Glembajevih i moli za materijalnu pomoć kako bi kupila singericu i tako, kao švelja, preživjela. Leone joj kupuje singericu, ali ona u međuvremenu još jednom dolazi na vrata Glembajeva, a kada je posluga opet odbije, penje se na treći kat njihove kuće i sa sedmomjesečnim djetetom u naručju, baca na ulicu. Obitelj želi Leonovu gestu iskoristiti kao čin glembajevske dobrohotnosti, ali on to odbija.

Drugi čin zbiva se nepunih pola sata nakon provoga: Leone je odlučio smjesta otputovati te se pakira. Silberbrandt ga moli da porekne njegove noćne posjete barunici koje je Leone maloprije spomenuo, a stari Glembay čuo. Potom i otac ulazi u sobu, dolazi do sukoba: Leone predbacuje ocu majčino samoubojstvo i pokušava ga uvjeriti da je u braku s bludnicom, a kada ga otac udari, priznaje mu da je i on spavao s njom kao 20-godišnjak. Starom Glembayu je nato pozlilo i srušio se.

Treći čin događa se oko odra starog Glembaya. Leone crta pokojnog oca, a mladi Fabriczy saznaje da je glembajevsko poslovno carstvo propalo. Barunica Castelli pokušava se približiti Leoneu, ali on je odbija, a ona shvaća da je i sama financijski upropaštena jer je Glembay krivotvorio mjenice i manipulirao novcem s njezinih računa. Leone pak shvaća da je njegov sukob s ocem tipični glembajevski konflikt, priznaje da se cijeloga života bori protiv vlastite naravi, pokušavajući pobijediti Glembaya u sebi. Dok traži sućut u Angelikinu društvu, barunica ih vrijeđa u napadu bijesa te on pojuri za njom sa škarama u ruci. Čuju se tek riječi jednoga sluge: «Gospon doktor zaklali su barunicu!»

U AGONIJI (Hrvatska revija, 1928)

29

www.sajt.com.hr

Drama u tri činaPrvi čin odvija se u krojačkoj radnji Laure Lenbachove. Njezin muž, barun Lenbach,

sklon kocki i alkoholu, traži od nje novac koji mu Laura odbija dati, a on prijeti da će počiniti samoubojstvo jer se obvezao da će imati novac do sedam sati. Dolazi dr. Ivan Križovec, a uskoro potom Lenbach odlazi. Križovec i Laura razgovaraju. Ona ne vjeruje da su Lenbachove prijetnje samoubojstvom ozbiljne jer time prijeti već godinama. Dolazi Madeleine Petrovna. Laura je poziva večeras k sebi, ali utom se Lenbach vraća, opet se svađa s Laurom, uzima revolver i počinja samoubojstvo pucavši si u trbuh.

Križovec i Laura razgovaraju. Došla je policija. Ona ne skriva da je željela njegovu smrt, ali ipak ga nije ubila. Policija odlazi, a ona se nastavlja svađati s Križovcem koji joj priznaje da je imao ljubavnice iako je Laura zaljubljena u njega. Ona ga tjera, odlazi u drugu sobu i čuju se hici iz revolvera.

Varijanta svršetka drugog čina i treći čin (dopisano 50-ih godina): U žaru svađe s Križovcem, Laura telefonira policijskom pristavu i izjavljuje da je ona ubila Lenbacha te poziva pristava da dođe kako bi promijenila iskaz

Križovec nastoji uvjeriti pristava da je Laura suludu i neistinitu izjavu preko telefona dala u afektu. Čitavo vrijeme njihovog razgovora Laura je nezainteresirana i pasivna. Na kraju ipak priznaje da nije ubila Lenbacha. Pristav odlazi, a uskoro potom mora otići i Križovec jer ujutro ima suđenje. Već sviće. Laura ostaje sama i naređuje služavci Mariji da, ukoliko je traže, svima kaže da je otputovala. Čuje se zvono na vratima, Laura ispaljuje dva hica u sebe. Došli su pogrebnici.

LEDA (Sabrana djela, 1932.)Komedija jedne karnevalske noći u četiri čina

Radnja se odvija jedna karnevalske noći 1925. Prvi čin događa se u salonu Melite Szlouganove, supruge veleindustrijalca Klanfara. U sobi se nalazi bakrorez profesora (akademskog slikara) Aurela koja prikazuje motiv Lede s Labudom. Melita razgovara s Oliverom Urbanom. Ona želi napustiti Klanfara. Dolazi Aurel koji je u novinama pročitao da je Klanfaru umrla majka. Potom dolazi i Klanfar koji se ljuti što večera još nije gotova jer žuri na noćni vlak da stigne na majčin pogreb. Dolazi do svađe između Melite i njega. Klanfar odlazi na vlak.

Drugi i treći čin odvija se tijekom noći kod Aurelovih: Aurel i Urban promatraju nacrte za buduću Aurelovu vilu i razgovaraju. Tu je i njegova supruga Klara zadubljena u svoje misli. Dolazi pismo od Melite – ona moli Aurela da hitno dođe. Aurel odlazi, iako su on i Klara planirali na ples. Sad je Klara ljuta i ne želi više nikamo te pada u depresiju. Aurel se vraća, a Klara odlazi u krevet. Urban i Aurel razgovaraju. Aurel saopćava da je Melita trudna te da želi oženiti svoj slikarski model, mladu djevojku Ledu. Zove Melitu no služavka saopćava da je izašla.

U noći ulicom prolaze Melita i Urban. Urban ju je dopratio do stana. Pojavljuje se i Klara, koja ipak nije otišla u krevet kako je bila rekla te otkriva Meliti kako se Aurel namjerava oženiti Ledom. Pojavljuje se Aurel koji misli da se Klara otrovala te izbezumljen i zabrinut juri ulicama. Klara se za to vrijeme sakrila i sluša njihov razgovor. Aurel je očajan pa Klara iz njihovog razgovora zaključuje da ju ipak voli kad se toliko zabrinuo za nju misleći da se otrovala. Svi odlaze doma. Urban susreće jednu noćnu damu koja mu nudi svoje usluge. On odvraća kako mu je dosta ljubavi za večeras, ali ipak ju poziva na viski.

30

www.sajt.com.hr

Romani Vražji otok, Tri kavaljera frajle Melanije, Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave

Povratak Filipa Latinovicza- 1932.- roman predstavlja varijantu romana o umjetniku i umjetnosti (Künstlerroman – poput

Joycea, Manna)- središnji motiv romana je potraga gl. lika za svojim identitetom- nakon 23 godine izbivanja slikar Filip vraća se u rodni grad- dva su razloga njegova povratka:

a) da, u ponovnom kontaktu sa zavičajem i oživljenim uspomenama iz djetinjstva, akumulira novu životnu i umjetničku snagu

b) da razriješi tajnu svojega porijekla- prvi dio romana obilježen je retrospekcijom – Filip se prisjeća davno zaboravljenih

predmeta, oživljava traumatične slike iz djetinjstva, priziva prošle događaje, stanja i dojmove

- prijelomna točka u romanu jest Filipov susret s Kyrialesom- podvojenost Filipova karaktera došla je u tim partijama do punog izražaja- Filip u Kyrialesu prepoznaje duhovnog dvojnika koji će razotkriti tamnu stranu

njegove savjesti; on je mračni glas Filipove sumnje i podsvijesti- duge i mučne debate između Filipa i Kyrialesa zapravo su slika Filipova unutrašnjeg

stanja: to je borba između dva pola jednoga Ja- javlja se i lik fatalne žene – Bobočka – ona je puna dubokih strasti, tajanstvena

zavodnica i nimfomanka čiji je život ispunjen ljubavnim aferama, ubojstvima, brakolomstvima i kriminalom

- na Filipa djeluje snagom tajanstvene privlačnosti- Filip prema njoj gaji proturječne osjećaje – svjestan je njezina bolesnog erosa, no ona

u njemu budi životnu i umjetničku snagu- u finalu romana događaji se izmjenjuju filmskom brzinom – Kyrialesovo

samoubojstvo, Filipovo saznanje da mu je Liepach otac, Baločanskijevo ubojstvo Bobočke

- sam kraj je neočekivan – prikazuje se slika krvave Bobočke pregrizena grkljana i širom otvorenih očiju

- najveće novosti uvodi Krleža na planu narativne tehnike- velika je uloga unutarnjeg monologa koji često prelazi u slobodni neupravni govor- u prikazivanju Filipovih misli i psihičkih reakcija važnu ulogu ima tehnika asocijacija

– određeni vanjski poticaj izaziva kod njega lepezu reminiscencija (npr. riječ „frajle“ budi uspomene na prva erotska iskustva, iz toga pak kreće niz asocijacija: likovna tema prijesnog ženskog trbuha, događaji u bordelu, glas koji mu govori da njegova majka ljubaka s kanonicima i biskupima, itd.)

31

www.sajt.com.hr

Novelistika- Krležin novelistički opus obično se dijeli na 3 ciklusa:

Hrvatski bog Mars- 1946.- to je antiratna novelistička zbirka, a sastoji se od 7 novela:

a) Bitka kod Bistrice Lesneb) Kraljevska ugarska domobranska novelac) Tri domobranad) Baraka Pet Bee) Domobran Jambrekf) Smrt Franje Kadaverag) Hrvatska rapsodija

- tematski su vezane za 1. svj. rat- predstavljaju jedan od vrhunaca hrv. pripovjedne književnosti zbog primjene

modernih načina pripovijedanja i domaće hrv. teme- odigravaju se na samoj bojišnici ili pak u ratnoj pozadini- vrijeme trajanje središnje zgode uglavnom je kratko: nekoliko minuta bitke („Bitka

kod Bistrice Lesne“), par sati na vježbalištu („Kraljevska ugarska domobranska novela“) ili nekoliko dana u bolnici („Baraka Pet Be“)

- to su odlomci životopisa nečije svijesti, obično njezini posljednji trenuci – nakon toga slijedi odlazak na frontu i smrt

- likovi su pripadnici istoga naroda, iste društvene skupine i nalaze se u istim okolnostima – oni umiru za tuđe interese i pod tuđom zastavom

- dakle, u središtu su piščeve pozornosti hrv. domobrani i njihovo apsurdno stradavanje- pripovjedač je autorski – smješten je izvan svijeta što ga svojim pripovijedanjem

stvara, ali je upućen u sve njegove pojedinosti

Baraka Pet Be- jedina novela u domobranskoj skupini koja započinje izravnom karakterizacijom lika

(grof Maximilijan Axelrode), a ne naznakama buduće radnje- događaji se odvijaju u zatvorenom prostoru bolnice koja je zapravo simbol Austro-

Ugarske, a život u njoj predstavlja model stanja u državi- ova je novela pravi primjer ostvarenja ekspresionističke poetike – značenjske djelatne

sastavnice su kaotičnost i grotesknost

NOVELE MALOGRAĐANSKOG KRUGA- nalaze se u zbirci Novele iz 1948.g.- tu spadaju sljedeće novele:

Hodorlahomor Veliki Veliki meštar sviju hulja Mlada misa Alojza Tičeka Smrt bludnice Marije Cvrčak pod vodopadom Smrt Florijana Kranjčeca Smrt Tome Bakrana Na samrti

- tematika je vezana za malograđanski društveni milje

32

www.sajt.com.hr

- glavni je lik obično neurotični, socijalno neafirmirani intelektualac opsjednut velikim idejama i idealima, koje ne uspijeva realizirati, tako da gubitništvo postaje osnovnom temom

- to gubitništvo često nalazi izraz u dominantnom tonu pripovijedanja, pa i u pojavi elemenata groteske

- vrlo su često psihički slomovi likova ili njihova moralna posrnuća vezani s motivom smrti

- grad i smrt su dvije čvrste odrednice izrazito ekspresionističkoga porijekla- tematiziraju se rubna stanja, rastrojene svijesti u provincijskom ozračju gdje se mladi

neprestano sukobljavaju sa starijima, a osjetljivi i potčinjeni teško nalaze snagu za pobunu

GLEMBAJEVSKI NOVELISTIČKI CIKLUS- obuhvaća 11 novela i proznih fragmenata- izlazi 1954. u knjizi „Glembajevi“- tijesno su povezane s dramama glemb. ciklusa- bave se poviješću jedne obitelji, njezinim bogaćenjem i društvenom afirmacijom te

financijskim i moralnim slomom- O Glembajevima, Dobrotvori, Kako je doktor Gregor prvi put u životu susreo

Nečastivoga, Sprovod u Teresienburgu, U magli, Ivan Križovec, Barunica Lenbachova, Pod maskom, Klanfar na Varadijevu, Svadba velikog župana Klanfara

SUKOB NA KNJIŽEVNOJ LJEVICI1928 – 1952

- najraniju fazu sukoba karakterizira rivalstvo dviju političko lijevo orijetiranih skupina pisaca: nadrealista (koji su uglavnom grupiranu u BG) i pisaca socijalne literature (članova KPJ)- udarna godina sukoba je 1933. kada Krleža piše „Predgovor podravskim motivima Krste Hegedušića“- ubrzo nakon toga socijalni pisci iz KPJ (Nika Miličević, Branko Hermann, Đilas, Kardelj) oštro odgovaraju Krleži i konstatiraju da Krleža više ne može biti uzor socijalnim piscimaistovremeno, Krleža se sukobljava i s desnicom koja sve više skreće u vode fašizma (Ljubomir Maraković)- na Krležinoj strani su Ristić, Bogdanov i Cesarec (koji čak daje ostavku na članstvo u odboru MH koja sve više skreće udesno)- Krležin esej „Dijalektički antibarbarus“ iz 1939. zaoštrava podjelu na krležijance i antikrležijance među pripadnicima lijevog pokreta- kraj sukoba označava Krležin govor 1952.g. na III. kongresu Saveza književnika Jugoslavije kada on definitivno raskida s poetikom socijalističkog realizma

SOCREALIZAM

1945 – 1952 socijalistički realizam

- funkcija književnosti je agitacijska, odgojna i socijalno-pedagoška- koncepcija socrealizma zahtijeva od umjetnika konkretno opisicanje društvene zbilje i

vrednovanje društvenih pojava u skladu s potrebama partije- umjetnost mora služiti odgoju omladine te obnovi i izgradnji domovine i zato mora

biti pristupačna širim čitateljskim krugovima- sama sintagma znači da treba pisati literaturu koja će biti realistička po formi, a

socijalistička po sadržaju

33

www.sajt.com.hr

- književnost se ne smije baviti društvenom kritikom, intimističkim preokupacijama, subjektivnim viđenjima i tragičnim osjećajima – ne smije bježati u prostore fantastičnog i iracionalnog

- 1952. označuje kraj nasilne ideologizacije, a jasan znak društvenih promjena i prodor novog duha i senzibiliteta bit će časopis Krugovi

AUGUST CESARECCareva kraljevna

- 1925.- mjesto radnje je istražni zatvor u Zagrebu- vrijeme radnje obuhvaća manje od 24 sata – od predzorja do večeri istoga dana- ogromna količina zbivanja zgusnuta je i raspoređena na svega nekoliko likova

zatvorenika čije su sudbine isprepletene, a međusobni odnosi složeni- likovi su ocrtani suptilnim psihološkim nijansiranjem, a brojne analepse omogućuju

uvid u pretpovijest zatvorskih događanja- osobito su uspjeli portreti spletkara Rašule, politikanta Pajzla i slabića Mutavca- u liku atentatora Jurišića nije teško uočiti glasnogovornika Cesarčevih političkih teza- roman ima autobiografsku podlogu – Cesarec je i sam odležao u mitrovičkom zatvoru

zbog sudjelovanja u atentatu na cara Cuvaja 1912. g.- roman snažno aludira i referira na konkretne prilike pa ga se može čitati i kao roman s

ključem: svakome liku i prikazanoj situaciji mogli bi se naći stvarni, historijski ekvivalenti

- na kraju romana revolucionar Jurišić, uz bugarenje pogrebnog marša, čeka dolazak novog Čovjeka

- djelo ima snažnih stranica i odličnih zapažanja, ali ga guši verbalizam, predugi dijalozi, te nebriga za formu i stil

Zlatni mladić- 1928.- roman se bavi tamnim stranama hrv. društva- obitelj Smuđ simbolizira onaj poslijeratni gramzivi sloj ljudi ogrezao u opačinama,

krađi, zločinima i moralnoj beskrupuloznosti- to je dehumanizirani svijet – okrutan, zao i vulgaran- tradicionalni moralni poredak potpuno je uništen, a njegovo mjesto zauzima ideologija

zla koju u romanu zastupa zlatni mladić Pankrac- Pankrac je policijski doušnik, cinik, prevarant, ravnodušan prema zlu, hedonist- on je tipičan izdanak bolesnog društva i prvi pravi negativni junak hrv. proze- kriminalna djela obavlja gotovo mehanički, bez ikakvih popratnik osjećaja- on je domaća inačica Dostojevskijeva Rogožina iz romana „Idiot“- svi su likovi ocrtani tamnim bojama – svi su divlji, bezobzirni, sebični i međusobno

povezani kriminalnim djelima- jedini donekle pozitivan lik jest kapetan Bratić- u prikazu mračne i vulgarne sredine, u portretiranju likova s dna života i prikazu

njihovih niskih strasti i poroka, Cesarec je sljedbenik naturalističke doktrine i prakse- ovaj roman je, uz Krležin „Na rubu pameti“, literarno najsnažniji prikaz moralne

strukture međuratnoga hrv. društvaNOVELISTIKA

- u ranoj novelistici pod utjecajem je ekspresionističkog stvaranja- u toj fazi isključivo traži i promatra pozitivne junake, revolucionare, tražeći kroz

njihove sudbine rješenja vlastitih dilema, spajajući na taj način (autobiografskim likom Ilije Korena) konkretne činjenice sa simbolima onoga što priželjkuje

34

www.sajt.com.hr

- od 1925. g. sve se više priklanja realističkoj koncepciji književnosti, a zbog šestosiječanjske diktature pribjegava alegorijskom obliku pisanja, tj. samo prividnom bijegu u prošlost

- sudbine malih junaka iz malograđanske sredine podvrgava sociopsihološkoj analizi- među novelama iz tog razdoblja Tonkina jedina ljubav spada među najuspjelija

njegova djela i predstavlja zaokret u tematiku o malim ljudima, karakterističnu za 30-te godine

UTILITARNI REALIZAM- model utilitarnog realizma proizašao je iz pokreta socijalne literature, značajnog za

tridesete godine, a koji su vodili lijevo orijentirani intelektualci propagirajući načelo primarne društvene uloge književnosti

- oni su toj književnosti nametnuli obvezu da se bavi socijalnom tematikom,da uočava i obrađuje socijalne probleme i pridonosi njihovu rješavanju

- pritom su zanemarili umjetničku, književnu stranu obrade socijalne tematike smatrajući dovoljnim da ta književnost iskazuje progresivne društvene tendencije

- još se naziva i moderni objektivizam- najznačajniji autori: Antun Bonifačić

Stjepan MihalićNovak SimićDanko Angjelović

- orijentiraju se prema romanu jer su u njemu mogli najjasnije izraziti svoje namjere- oni roman pretvaraju u nesentimentalni instrument socijalne analize, kritike I klasne

borbe- društvena funkcija književnosti izrazito je naglašena- u središtu su zanimanja različiti oblici društvenoga života: odnosi u obitelji, u

kolektivu, na radu, među staležima ili političkim grupacijama

AVANGARDA franc. avant-garde – predstraža

- pojam kojim se nastoje obuhvatiti knjiž. pokreti i pravci s početka 20.st. (ekspres., futurizam, dadaizam i dr.)

- pojam se kod nas udomaćio zahvaljujući Flakeru koji je uveo pojam stilska formacija avangarde

- karakteristike:* težnja prema posve oprečnim idealima* ružno postaje sastavni dio pojma antiljepote* presturkturiranje žanrovskog sustava* polemičan ton prema tradiciji* zanemarivanje kategorija vremena i prostora* poetika nesklada, grča i otpora

- prvi avangardni časopis je „Kokot“ Ulderika Donadinija (1916.)- preteča avangarde je J. P. Kamov- iako djeluje u razdoblju moderne, njegova poetika je već uvelike poetika

avangardističkog osporavanja svih zatečenih vrijednosti i normi- u njegovoj zbirci „Psovka“ uočavamo: raskid s tradicijom, otklon od zatečenih oblika

književnog mišljenja i produkcije, ideal antiljepote, poetika koja želi izbrisati granice između života i umjetnosti

35