SjeveracLIST UČENIKA OŠ LJUDEVITA GAJA ZAPREŠIĆ - GODINA 16. - CIJENA: 10,00 KN

16

1980.-2010.

Školo, sre

tan ti rodendan!

jesenska slikaLjeto počinje odlaziti,

a jesen dolaziti.Moja sestra već sad piše

i već su počele padati kiše.Već su boje

stigle u knjige moje.Pa ćemo u školu s

osmijehom poćii s prijateljima doma doći.

Elizabeta Kovač, 4.b

ProljećeProljeće je stiglo i okom nam namiglo.

Stabla, livade i cvijeće obojilo u vesele bojekoje im baš lijepo stoje.

Kukci se igraju i skaču po cvijeću,ptice pjevaju i svuda šire sreću.

Proljeće je cijeli naš kraj

pretvorilo u pravi mali raj

Maja Zekan, 3.b

Sunce Sunce je čudna vatra na nebu,svojim nas plamenom grije,a kada se djeci mrak prikrade, tada se u svoju kućicu skrije. Sunce je život,sunce je raj,djeci treba njegov sjaj.Sunce je život,sunce je raj,svima treba slikar taj.

Iva Peharec, 3.b

JE

SE

N

ProsinacProsinac, mjesec zime snježne, pahulje svoje prosipa malene i nježne.

U njemu se kriju veseli blagdani,do Nove godine odbrojavaju se dani.

Poklonima lijepim svatko se veseli,kroz prozor, vani, pada snježić bijeli.

Brojim dane do Božića ovog,kao i zbog godišnjeg doba novog.

Antonio Cicvara, 4.a

ZIM

A

PR

OL

JE

ĆE

LJ

ET

O

30 godina prošlo je već...

Iva Kliček, 6.a

Tamara Benković, 3.a Lana Marijanović, 3.d

Gabrijela Pavišić, 5.b

2

ZIM

ADragi čitatelji,

opet smo se potrudili da u novom broju Sjeverca nađete nešto za-nimljivo, a posebnu pozornost posvetili smo 30. rođendanu naše škole. Nadamo se da će vam se Sjeverac svidjeti! Zabavite se!

Vaša Novinarska grupa

LJ

ET

O

19

80

-20

10

Sadržaj:

30. rođendan naše škole ................................................................425 godina imena naše škole ...........................................................6Školske kute i platnene papuče?! ....................................................8Puno smijeha, pokoja suza! ............................................................9Otac i sin u kemičarima ...............................................................10Čitajmo, pišimo i govorimo njemački ..............................................11Pula u našem srcu .......................................................................12Utrka s nagradama .......................................................................13Dvorci našega kraja ......................................................................14Nova knjiga naše profesorice .........................................................18Haj, ja sam online .......................................................................20Što u naš dan stane? ....................................................................24Slobodno vrijeme: Van, na zrak! ....................................................29Ženska sportska godina ................................................................30Likovni radovi na temu Ljudevit Gaj ...............................................32

Impressum:

SJEVERAC, list učenika OŠ Ljudevita Gaja, broj 16, rujan 2010. godine

Uredništvo: Iris Brcković, Marta Bužanić, Hanna Davidović (7.d), Fabijan Leovac, Martin Gabričević, Franjo Barun, Sanja Tanodi (7.b), Jasmina Mrvoljak (8.b), Bruno Brebrić, Jan Peranić (5.d), Patrik Hrkać (4.d)

Likovni rad na naslovnici: Danijela Vlahov, 5.c

Voditeljica: Lidija Kapetanović, prof.

Ravnateljica: Đurđica Šepac, prof.

Oblikovanje i priprema za tisak: Dijana Hađasija

Tisak: 3

Zašto svoju školu volim ja?

Poštovane kolegice i kolege, poštovani roditelji, dragi učenici! Ove školske godine obilježavamo 30. obljetnicu rada naše škole. Dan škole, a posebice ovaj jubilarni, prilika je kada se vrednuju postignuća i uspjesi. S po-nosom ističem da ih je zaista mnogo jer učenici naše škole kontinuirano postižu izuzetne rezultate u znanju, umjetnosti i športu.

Naša škola sastoji se od matične škole u Zaprešiću i područne škole u Pojat-nu. U školi imamo 927 učenika u 37 razrednih odjela. Učitelji u školi izvode nastavu i druge oblike neposrednoga odgojno-obrazovnog rada. Težimo pro-duktivnom znanju učenika i posvećuje-mo pozornost komunikaciji s djecom i roditeljima. Težimo razvijanju humanih i toplih odnosa s djecom. Poučavanje je usmjereno na učenike umjesto na sadržaje te se ostvaruje primjerenije poučavanje, osuvremenjuju se odgojno-obrazovni sadržaji i oblikuju odgojno-obrazovni ciljevi i zadaće primjerene ra-zvojnim razinama učenika. U školi radi 58 učitelja i 17 ostalih zaposlenika. Nastava je potpuno stručno zastuplje-na. U školi djeluje produženi boravak za učenike 1. i 2. razreda. Učenici od 1. razreda uče engleski jezik, a od 4. razreda izborno mogu učiti njemački je-zik. Za djecu s većim zdravstvenim teš-koćama organiziramo i provodimo već 9. godinu nastavu u kući. U školi imamo dopunsku nastavu za učenike koji teže svladavaju nastavno gradivo, a s darovi-tim učenicima radi se na dodatnoj i iz-bornoj nastavi. Od ove školske godine, u trećim razredima, provodimo projekt „Identifikacija i rad s darovitim učeni-cima“. Programe, CAP-prevencija zlo-

stavljanja djece, provodimo za učenike i roditelje drugih razreda, a CAP TEEN - prevencija zlostavljanja tinejdžera za roditelje i učenike osmih razreda. Uče-nici s teškoćama u ponašanju uključeni su u program „Modifikacija ponašanja putem igre„. Škola ima stručni tim od četiri stručna suradnika: knjižničara, pedagoga, defektologa i psihologa.

U školi djeluju mnogobrojne izvanna-stavne aktivnosti koje učenicima pru-žaju mogućnost samostalnog i istraži-vačkog učenja. Uvijek smo imali mnogo izuzetno motiviranih i izvrsnih učenika. Svake godine učenici naše škole sudje-luju na mnogobrojnim natjecanjima od školske do državne razine. Tako su pri-mjerice u šk. god. 2008./2009. bili na pet državnih natjecanja, a u šk. god. 2009./2010. na šest državnih natje-canja i dva poluzavršna natjecanja u športu. Posebno smo ponosni na posti-gnuća na Lidranu, eko-kvizu, povijesti, geografiji, kemiji, biologiji, matematici, fizici, engleskom i njemačkom jeziku, košarci, odbojci i rukometu. Uz ovu ju-bilarnu obljetnicu izdali smo 16. broj školskog lista Sjeverac, drugi put smo obnovili status eko-škole. Eko-ekipa provela je istraživanje na temu: Kakav zrak udišemo i Svjetlosno zagađenje u Zaprešiću. Filmska družina Gajevci sni-mila je brojne filmove, a najznačajniji

su Utrka za znanjem i Osmašica koji su na Državnoj reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece osvojili prve nagrade.

Ovom prilikom zahvaljujem svim našim učiteljima koji nesebično ulažu svoje znanje, zalaganje i ljubav u rad s dje-com. Hvala roditeljima, posebice člano-vima Školskog odbora i Vijeća roditelja, na svesrdnoj podršci koju su nam pru-žali u provođenju pojedinih programa. U ime cijele škole zahvaljujem Gradu Zaprešiću koji osigurava sredstva za provedbu svih naših programa. Navo-dim samo neke: izgrađena ograda oko školskog dvorišta i igrališta, izgradnja školskih igrališta u matičnoj i područ-noj školi, rekonstrukcija školske ko-tlovnice, zamjena dotrajale stolarije na školi, pokrenut projekt dogradnje ško-le, sufinanciranje prehrane za učenike i škole u prirodi, financiranje učitelja koji rade u produženom boravku i škol-skog psihologa, škole plivanja i progra-ma Modifikacija ponašanja putem igre.Svim našim učenicima i djelatnicima čestitam Dan škole. Učenicima želim mnogo uspjeha u radu i nadalje mnogo elana te svaki dan neki razlog za vese-lje.

Đurđica Šepac, prof.

Đurđica Šepac: ravnateljica naše škole

Školo, sretan ti rođendan!

4

Zašto svoju školu volim ja?

19

80

-20

10

Trideset godina brzo je prošlo,novih izuma puno je došlo. Trideset generacija ovdje je učilo,mnogo đaka ovdje se namučilo.Mnoge biljke rastu školskim tlom,zato je ona eko dom.Mnogo prijatelja u ovoj školi stekosmo, samo ocjene popraviti trebasmo.Neka ovu školu i dalje čuva Ljudevit Gaj, pa će ona ostati pravi đački raj.

Dorian Milinković, 6.d

U školi se uči, jede i vježba tjelesni.Škola je lijepa za djecu jer nađu prijatelje. Neka djeca idu u boravak.Naša škola ima dvoranu, učionice za nastavu i informatiku.Ova škola je najljepše mjesto za djecu.

Josip Kožarić, 2.e

Svoju školu volim jer svakog dana okuplja moje prijatelje, nauči ih svemu pametnom i dobrom. Volim je i zato što se u njoj smijem i slobodno iznosim svoje mišljenje. Da nema škole, ne bih imala otkačene prijatelje i one pametne od kojih prepisujem zadaće, ma sve!

Jasmina Mrvoljak, 8.b

Volim svoju školu zato što sam proveo pola svog djetinjstva u njoj.

Marko Pavišić, 6.d

Volim svoju školu jer nije samo moja, nego i mojih prijatelja. Da nema škole, vjerojatno ne bih ni njih poznavala. U njoj provodim gotovo svaki dan već sedam godina. Mnogo sam naučila, ali se i zabavljala. Čak sam i - ono nezamislivo - zavoljela svoje profesore. Neki od njih su prave legende.

Sara Mikulić, 7.b

Škola je velika. U školi volim učiti. Naj-draži predmeti su mi matematika i tje-lesni.Matematika mi ide malo lošije. Kad sam bila mala, brat mi je govorio da je škola grozna, ali ja mislim potpuno drugačije.

Ivana Pervan, 2.e

Ja jako volim ići u školu. Volim učiti. Bilo me strah kada sam krenula u školu.

Rebeka Hrkovac, 1.c

Prolijeva se krv i znoj u maloj školi toj.Učenje, to je pravo mučenje, ali to se mora napraviti, a poslije se zabaviti.Kad završimo školu ovu, samo ćemo skupljat’ lovu.Poslije ćemo svojoj djeci reći:„U školi ćeš sav nauk steći.“

Mia Elenkov, 6.d

Škola je velika, puna čuda i truda.Ima učenike velike i male koji pričaju velike šale. Škola ima puno tajni, onih lijepih i onih ljubavnih. Ona ima puno klupa i stolica. Naša škola je najljepša, najljepša na svijetu!

Tea Mršić, 2.e

Naša je škola naše središte. Kada se želimo naći s prijateljima, uvijek se dogovorimo - ispred škole!

Sanja Tanodi, 7.b

Gledajući na Google Mapsu, škola mi izgleda kao svemirski brod u koji generacije djece ulaze kako bi mnogo naučile, a izlaze zrelije, pametnije i iskusnije.

Franko Jurčec, 6.d

Svaka škola ima svoj dan, danas je našoj školi rođendan! U njoj se uči i ne smije se tuči. Kada je škola puna đaka, vesela je učiteljica svaka. U njoj se nešto novo dogodi svaki dan,

SRETAN JOJ ONDA ROĐENDAN!Margita Habrun, 2.e

Svoju školu volim zbog predmeta koji su mi dragi, zbog prijatelja, zbog velikih od-mora, zbog samog osjećaja, zbog petica.

Iris Brcković, 7.d

Dominik Slišković i Marta Utović, 1.c

Matea Jandras, 6.a

Katarina Ljubanović, 6.b

Marta Utović, 1.c

Petar Bulić, 2.e

5

Lucija: Recite nam nešto o nastanku skulpture Ljudevita Gaja?

Beli: Bio je to radostan trenutak. Nova škola „Sjever“ u Zaprešiću dobila je ime hrvatskog preporoditelja Ljudevita Gaja. Poseban trenutak za mene bio je kada je na inter-nom natječaju prihvaćena moja skica, a kasnije i izvedba skulpture. Modelirao sam Gaja u naravnoj veličini, 170 cm, a zatim je napravljen odljev i postav. Bio sam sretan što sam u svemu tome sudjelovao.

Jurica: Kako je tekao rad na izradi skulpture?

Beli: Bilo je puno entuzijazma. Radilo se ovim koracima - skica, određivanje mjesta postava, rad ljevačke radi-onice, postav. Kada govorim o suradnji s vašom školom, dodat ću za vas mlade jednu zanimljivu informaciju. Naime, s tadašnjim učiteljem likovne kulture, gospodinom Ostrešom pokrenuo sam 1980. osnivanje Galerije Rotonda koja je obuhvaćala kružni dio prizemlja i kata vaše škole. U Galeriji su izlagali članovi naše Likovne udruge, ali i već afirmirani umjetnici koji su radili taktilne skulpture, medalje, linearni crtež, apstraktnu umjetnost. Na taj smo način našoj sredini i školskoj djeci (u to doba 1400-1500 učenika) priuštili da prate što se događa u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Izložbe je uvijek pratila brojna publi-ka, dvjestotinjak posjetitelja, ali što je vrlo važno, i učenici škole. Uz izložbe su organizirani i umjetnički programi, birani koncerti, a izdvojit ću posebno impresivan nastup Zagrebačkih solista. Nažalost, Galerija je 90-ih godina prestala s radom, a fundus je nedovoljno poznat i prezen-tiran.

Jurica: Nekoliko učenika naše škole pohađalo je Likovnu akademiju. Što možete reći o njima?

Beli: Da, na primjer Relja Rajković, Ivan i Luka Čačić. Ivan Čačić i Irena Škrinjar završili su kiparstvo, a danas ona vodi našu Likovnu udrugu. Svi su se oni i nekoliko go-dina prije upisa na Akademiju, neki i kod mene, priprema-li za vrlo zahtjevan prijemni ispit. Mladi umjetnici već kod upisa moraju znati pokazati snagu, u protivnom će se vrlo teško upisati.

Jan: Kako ste Vi započeli kiparsku karijeru?

Beli: Sklonost obradi materijala pokazao sam još kao di-jete. Pasući konje i krave uz rijeku Krapinu, trgao sam glinu, mijesio tu žitku masu i oblikovao bakice, dedeke, krave, konje. Nažalost, ništa mi od toga nije ostalo. Nisam to znao pretočiti u tvrde materijale. Ostalo mi je nešto radova iz gimnazijskih dana, koje ljubomorno čuvam. U osnovnoj školi bila je stvaralačka atmosfera, mnogo smo radili, oslikavali zidove. Nakon osnovne škole upisao sam pedagošku gimnaziju i, iako mi je bilo teško, završio sam je s vrlo dobrim uspjehom. Teško se bilo školovati, bili smo relativno siromašni. U susjedstvu gimnazije radila je Pedagoška akademija, gdje sam upoznao likovne umjetni-ke i profesore Otona Glihu, Mladena Vežu, Branka Ružića. Nisam odmah prve godine uspio proći prijemni ispit, ni u Zagrebu ni u Ljubljani. Moji radovi nisu dosegli nivo antičke kulture, a na kiparstvo Likovne akademije primalo se samo šest studenata.Mladenački bunt me nakon toga odveo u Njemačku, gdje sam radio i financijski se osamostalio, a na večer sam pohađao i plaćao privatnu likovnu školu i šest se mjeseci pripremao za prijamni ispit. Bio sam najsretniji čovjek na svijetu kada sam ga položio. Diplomirao sam 1976. u klasi profesora Ivana Sabolića na Likovnoj akademiji u Zagrebu, s kojom se ponosim i kojoj pripada posebno mjesto u sred-njoj Europi. Naši umjetnici su cijenjeni, priznati i poznati u svijetu. Na Akademiji sam čestito naučio zanat, a na studiju, koji je trajao pet godina, radilo se vrlo mnogo.

Sve je nekad bi lo suvremeno…Naša škola ove godine obilježava 30 godina rada, od čega 25 pod imenom Ljudevita Gaja. U školskom je parku i spomenik Ljudevitu Gaju, djelo akademskog kipara Dragutina Grgasa Belog

Dragutin Grgas Beli: u školskom dvorištu je 170 centimetara visok spomenik Ljudevitu Gaju

6

Sve je nekad bi lo suvremeno…Naša škola ove godine obilježava 30 godina rada, od čega 25 pod imenom Ljudevita Gaja. U školskom je parku i spomenik Ljudevitu Gaju, djelo akademskog kipara Dragutina Grgasa Belog

Dragutin Grgas Beli: u školskom dvorištu je 170 centimetara visok spomenik Ljudevitu Gaju

Mnogo sam naučio o obradi materijala, svladao bazne ma-terijale, glinu, odljev u gipsu, odljev u bronci, rad u drvu i klesanje drva, ali i najteže i najveselije - klesanje ka-mena.

Lucija: Razlikuje li se suvremena umjetnost prije 30 godina od ove danas?

Beli: Da i ne. Sve je nekad bilo suvremeno, puno toga ode u zaborav, a nešto u ništavilo. Nešto nije bilo priznato, rec-imo prije 300 godina, a odjednom se dogode nove spozna-je o čovjeku, ljudskom biću, društvu, pa neka umjetnost ispliva na površinu, postaje IN, dok neke slavljene zone u umjetnosti nisu dosegle vječnost, već plešu na rubu, a bile su broj jedan. Ako likovna djela autentično govore, postaju dio vječnosti jer govore istinu o čovjeku, društvu, o BITKU i filozofskoj postavci - što ja kao autor mogu istinito reći o sebi i vremenu u kojem se krećem. Razlog našeg posjeta kiparu Dragutinu Grgasu Belom nije

samo skulptura Ljudevita Gaja nego i projekt Wiki dveri koji je pokrenula knjižnica Ante Kovačić u suradnji s osnovnim školama, u kojem povijesna grupa naše škole proučava povijest dvorca Jakovlje. Uz taj je dvorac i Park skulptura, a među pedesetak radova i „Stara vura“, djelo gospodina Grgasa.

Članovi povijesne grupe: Lucija Grladinović, 8.b, Jurica Picak, 8.a, i Jan Stojanoski, 8.c

Da sam ptica…preletjela bih cijeli svijet.

Najviše bih letjela iznad mora, velikih oceana.Lijepo bi bilo biti ptica, sve bih vidjela i divila se

ljepoti svijeta.Ali i tužno bi bilo biti ptica jer o toj ljepoti ne bih

nikome mogla pričati.

Nikolina Gojković, 3.d

Laura Lozić, 5.d

Daniela Veselinović, 5.d Matea Krajina, 6.d

Jelena Cerovečki, 6.c

Mihaela Budimir, 3.d

'Stara vura'

7

Sanja Benčić-Nogić: naša petašica i naša profesorica

Učeničke kute i platnene papuče?!Profesorica likovne kulture ove se godine vratila u svoju i našu školu, školu u kojoj je 1980. bila prva generacija petaša i u kojoj je danas profesorica

Prve asocijacije na os-novnu školu?Eh, sjećam se da je tada na mjestu današnje petice (P5) bila garderoba. U njoj je bilo naše sastajalište - i dan je mogao početi! Škola je mirisala na novo, a sjećam se da su u učionici likove kulture bili podešivači za podizanje radne plohe.

Što je još bilo drugačije? Bilo je obavezno nošenje učeničkih kuta i platnenih(!) papuča. A tadašnji profesor engleskog jezika, veliki zalju-bljenik u glazbu, redovito je za učenike viših razreda u posebnim prigodama organizirao ples-disko večer u blagov-aonici u kasnim popodnevnim satima. Sretna sam da sam bila pripadnik tadašnje generacije!

Koliko dugo već radite kao profesorica likovne kulture?Profesorica sam već 12 godina.

Jeste li mislili da ćete biti profesorica?Nisam. To je krenulo slučajno. Nisam to uopće očekivala.

Uživate li u tome?Da. Jako. Jednostavno volim ovaj posao. Moglo bio se reći da je moje uživanje proporcionalno zainteresiranosti učenika.

Zašto ste studirali baš likovnu umjetnost?Pa, i to je počelo slučajno. Istina, oduvijek sam obožavala likovni i imala ogromne oči na satu likovne kulture.

Gdje ste sve dosad radili?Počela sam u zaprešićkim školama „Ljudevit Gaj“ i „Antun Augustinčić“. Nakon toga nekoliko sam godina putovala u Ivanić-Grad. Točnije 10 godina. Tamo sam radi-la u matičnoj školi u Ivanić-Gradu i u područnoj školi u Posavskim Bregima. To je malo mjesto, pet ki-lometara udaljeno od Ivanić-Grada, nema ga ni na karti, a kako auto-busi rijetko voze do tamo, najčešće sam morala putovati taksijem do škole.

Kako se osjećate kada vidite da neki Vaš učenik ima talent?To je izvanredan osjećaj. Jedna od najljepših stvari na svijetu!

Kako je predavati vlastitoj djeci?Trenutno predajem samo jednom svom djetetu i nemam prob-lema. Imam jednak odnos s njom kao i s ostalom djecom. Moje dijete je na satu za mene učenik kao i sva ostala djeca.

Zna li se Moreni dogoditi da Vam na satu kaže mama?U učionici, kada diže ruku, ne, ali kad pod odmorom dođe do mene kako bi me pitala nešto, zna joj doći pa kaže mama. Ali, odmah bude ups! I ispravi se i kaže profesorice. Na početku je bilo teže, ali se naviknula. Kod kuće sam naravno samo mama.

Slikate li kod kuće?Pa ne baš. Više radim neke skice jer uglavnom slobodno vri-jeme posvećujem svojoj obitelji.

Planirate li napraviti neku izložbu?Razmišljala sam o tome, ali nije to tako lako. Treba se pos-vetiti samo tome, a meni je trenutno obitelj jako važna. Kad djeca malo odrastu i kad se sve to složi, napravit ću jedan veliki „zaron“ u sve to i vidjeti kako će ispasti.

Tko Vam je najdraži umjetnik ili način umjetnosti?Ah, to je kao da pitate mamu koje joj je dijete najdraže (smi-jeh). Teško je zapravo nekog izdvojiti: prije bih mogla reći da mi se sviđaju apstrahirani pejsaži Frana Šimunovića, kolor-izam Oskara Hermana…

Imate li kod kuće mnogo umjetničkih djela?(smijeh) Pa moglo bi se reći da su zidovi prilično popunjeni, ali ne pretrpani. Napravljen je sklad u čijoj se okolini moja obitelj i ja ugodno osjećamo.

Što Vam je na prvom mjestu?Obitelj i uvijek obitelj. Sada kada su mi djeca manja, uživam u tome i provodim svaki slobodni trenutak s njima. Kada jed-nom odrastu, više to neću moći.

Iris Brcković, 7.d

8

U osnovnoj školi Juraj nije razmišljao o tome što će postati kad odraste, a tamburicu-bisernicu počeo je svirati samo kako bi dobio obećani cestovni bicikl

juraj Slipac: bivši učenik naše škole i top-stipendist o danima u osnovnjaku

Puno smijeha, poneka suza!

Kada si krenuo u školu ?U prvi razred sam krenuo 1991. s učiteljicom Ankicom Maroš. Kao danas se sjećam kad sam prvi put kročio u zgradu škole. Sve je bilo tako veliko, imao sam osjećaj da više ništa neće biti kao prije. I nije bilo… Učiteljica nas je kao nestašne piliće pokušavala postrojiti, ali nama je sve bilo tako zanim-ljivo i novo. Doduše, pomalo i zastrašujuće, ali ubrzo smo se privikli na novonastalu situaciju.Prve asocijacije na osnovnu školu i tvoj razred?Puno smijeha, poneka suza.

Kako je prošao prijelaz u više razrede? Najveća mi je promjena bilo to što smo svaki sat mijen-jali učionicu i profesore. Osjećao sam se tako odraslo. Tu su počeci najboljih i vječnih prijateljstava, prvih dječjih ljubavi, iskazivanja karaktera sitnim neposlusima i vječita (bezuspješna!) borba protiv autoriteta. Profesori su bili do-bronamjerni pa su nam olakšali sve promjene i pomogli namu toj fazi odrastanja. Hvala im na tome!

Je li bilo ‘zanimljivo’ imati mamu profesoricu u istoj školi?Stariji učenici kojima je predavala uvijek su me žicali da im prošvercam test. S druge strane, znala je skoro sve što se događa u razredu i prije nego što bih joj ja rekao. Naš je pas bio „cijepljen“ protiv jedenja zadaća i na njega se nisam mogao izvući ako sam ju kada zaboravio napisati, a bolestan sam bio samo ako se u školi taj dan nije pisao test.

Kojih se profesora ili predmeta rado sjetiš ?Tek kad prođu godine shvatiš koliko je bilo lijepo i bezbrižno u osnovnjaku. Svi su mi profesori ostali u lijepom sjećanju, bez izuzetaka! Imao sam jako dobru razrednicu, Milku Basaru, koju pamtim kao strogu, ali pravednu.

Jesi li sudjelovao u izvanškolskim aktivnostima?U 5. razredu počeo sam svirati tamburicu-bisernicu u Tamburaškom zboru „Gaj“. Iako sam počeo svirati samo da

bih dobio obećani ces-tovni bicikl, toliko sam zavolio glazbu da sam kasnije završio i sred-nju glazbenu školu. Ta ljubav još traje. Par puta godišnje imam koncerte, a član sam i orkestra „100 tamburaša“.

Što si mislio da ćeš postati dok si išao u os-novnu školu? U osnovnoj školi nisam previše razmišljao o tome, a na kraju srednje morao sam birati između dvije ljubavi: ljubavi prema glazbi i ljubavi prema medicini. Kako na Muzičkoj akademiji, kao ni nigdje u Hrvatskoj, ne postoji studij tambure, medic-ina se nametnula kao prirodan izbor. Medicina je kao struka sjajan izbor, puna mogućnosti, i veselim se budućem radu, a glazba je postala divan hobi i savršen bijeg iz svakodnevice!

Što znači biti top-stipendist ?Tjednik Nacional godišnje dodjeljuje 30-40 top-stipendija najboljim studentima. Osim prosjeka ocjena, nagrada do-bivenih tijekom studija i izvanfakultetskih aktivnosti, vred-nuje se i uspješnost u hobijima (sport, umjetnost), aktivnost u udrugama, humanitarni rad. Top stipendiju sam dobio pred kraj studija, 2009. To je bio „šlag na torti“, znak da su moj rad i trud prepoznati i cijenjeni. Ipak se isplatilo puno učiti u osnovnoj i srednjoj školi, pa na fakultetu. Veliki je ponos biti među „izabranim“ studentima, a jako je puno izvrsnih…

Što bi želio specijalizirati? Želio bih specijalizirati otorinolaringologiju. To je dio medicine koji se bavi sluhom (kojim sam fasciniran) i najsavršenijim instrumentom na svijetu - ljudskim glasnicama.

Imaš li vremena za prijatelje?Naravno! Uz dobru organizaciju vremena sve je moguće. Istina je da se treba truditi i učiti, ali uz svakodnevni rad to nije prob-lem. Nema slađeg od izlaska cijele ekipe s faksa nakon položenog ispita!

Koju glazbu slušaš i kakve filmove voliš?U osnovnoj školi nisam vjerovao da ću ovo ikad reći, ali stvarn jako volim slušati klasičnu glazbu. Kad bi barem Beethoven živio u današnje vrijeme, ne bi oglušio! Otorinolaringolog bi ga operirao, a mi bismo uživali u još više njegovih remek-djela. Volim i tamburaše, a doma često „navijam“ Deep Purple i Queen. Najdraži mi je film i dalje „Forrest Gump“, a super mi je i ova nova 3D tehnologija.

Marta Bužanić, 7.d, prof. Kapetanović

9

Ovo je priča o kemiji u našoj školi i mojoj obitelji. U našoj obitelji ta je priča počela još davno, kad je moj tata išao u ovu školu, a ponovno je postala zanimljiva kada je u petom razredu mom bratu Dominiku (sada 8.d) profesorica Antol počela predavati prirodu. Listajući imenik, došla je do mog brata i odmah ga je upitala za tatu. Otišla je u kabinet i pokazala mu njegove slike s natjecanja iz kemije.

Ove godine sudjelujem i ja u kemičarima, pa sam odlučio ispitati tatu o tome kako je bilo nekad. Tata se prvo nasmi-jao kad sam mu to spomenuo, a onda se vratio u prošlost i prisjetio. Bilo je to prije 26 godina. To su bile prve gen-eracije naših kemičara, već su tada ulagali velik trud i postizali sjajne uspjehe. Moj tata Dalibor i njegov prijatelj Dražen Pokupec, pod mentorstvom profesorice Antol, dospjeli su do republičkog natjecanja iz kemije. To je bilo za vrijeme bivše Jugoslavije u kojoj je tada bila i Republika Hrvatska. Prvo se moralo proći na natjecanjima u svojoj republici, da bi se došlo do državnog. Tata se sjeća da su tada radili zanimljive pokuse na svježem mesu i slične zanimljive projekte.

U današnje vrijeme to je malo drugačije, a čini mi se da Kemičari imaju bolje uvjete za rad. Ove godine i meni se pružila prilika sudjelovati na školskom natjecanju iz kemije. Prošao sam dalje i bio je to novi izazov za mene i još 5 učenika. Marljivo smo radili na novim pokusima i usavršavali gradivo. Na Županijskom natjecanju Ena Orešković (7.c) osvojila je 1. mjesto i sprema se za državno natjecanje, a još je četvero učenika bilo među prvih 10. Rezultat nam je bio više nego dobar, a profesorica Antol bila je zadovoljna i svima je čestitala. Sljedeća školska godina tek je pred nama, kemičari iz naše škole su marljivi i željni uspjeha. U 25 godina vrijednog rada bili su na čak 12 državnih natjecanja, pa vjerujemo da će ih biti još. Mnogi bivši učenici naše škole nastavili su se natjecati i u srednjoj školi, a jedan od njih je i Ilija Čović koji je bio hrvatski olimpijac na svjetskoj Olimpijadi iz kemije. Eni Orešković ove godine želim puno znanja i sreće u izvođenju pokusa, a svim kemičarima još mnogo uspjeha.

Martin Brumen, 7.b

KeMIČarI: jedna od najstarijih grupa za dodatni rad u našoj školi

Otac i sin u kemičarima

10

Čitajmo, pišimo i govorimo njemačkiJedna od novih grupa u našoj školi vezana je uz izbornu nastavu njemačkog jezika. DSD je projekt dobivanja njemačke jezične diplome koji se već neko vrijeme provodi u hrvatskim srednjim školama, a dokaz je odličnog poznavanja njemačkog jezika u čitanju, pisanju, slušanju i govorenju

U našoj školi DSD eksper imenta lno je među šestašima pokrenula profesor-ica njemačkog jezi-ka Gordana Stazić-Malenica. U sklopu rada DSD grupe bio je i odlazak u Varaždin. U rano jutro 11.12.2009. krenuli smo u Varaždin. Kada smo stigli, prvo smo razgledali Božićni sajam. Bilo je šareno i veselo s puno božićnih ukrasa. Primili su nas u zgradi Županije, gdje smo

pred županom pjevali božićne pjesme u pratnji nekoliko instrumenata. Slikali smo se i otišli u šetnju Varaždinom. Jeli smo, zabavljali se, šetali i razgledavali vanjski izgled dvorca. Posjetili smo Elektrotehničku školu, gdje su nam

stariji DSD-ovci pričali o svom programu. Nakon toga smo se odvezli do osnovne škole u Varaždinskim Toplicama, gdje smo razmjenjivali poklone i zabavljali se. Bilo nam je odlično. Bilo je to još jedno lijepo iskustvo. U Hrvatskoj je već mnogo srednjih škola koje provode DSD program, a na-damo se da će biti sve više i osnovnih škola. Sjajno iskust-vo i rezultate imali su i učenici izborne nastave njemačkog na Županijskom natjecanju u Ivanić-Gradu.

Lana Ujević je zauzela 1. mjesto među učenicima koji su boravili u Njemačkoj, Matej Jularić zauzeo je 2., Ana Hrkać 3., a ostali su učenici bili među prvih 10 od ukupno 44 natjecatelja. Najveće oduševljenje svojim rezultatom i iskrene čestitke ove je školske go-dine zaslužila upravo Lana Ujević (8.b), državna prvakinja u pozna-vanju njemačkog jezika! Znamo da

je do Državnog natjecanja vrlo vrlo teško doći, ali biti prva u državi to je doista izniman rezultat kojim se naša škola i svi mi ponosimo ove jubilarne godine.

Dakle, učimo njemački! DSD grupa

DSD grupa - Deutsches Sprachdiplom među našim šestašima

11

U svakom novom broju Sjeverca Eko grupa već ima rezerviranu stranicu, svake su godine izvrsni i mi ih s radošću pratimo riječima i slikom. Evo kako je bilo ove godine u Puli

Hladnog jutra u petak 12. ožujka ekološka ekipa u sastavu: Morena Benčić, Tin Orešković, Stela Galušić i Jurica Picak, krenula je na put u Pulu, na Ekološki kviz Lijepa naša.

Neki su u autobusu spav-ali, a neki marljivo ponav-ljali gradivo. Vozeći se, divili smo se prirodnim ljepotama Gorskog kotara i Istre.

U Puli su nas ljubazno dočekali u ho-telu Palma. Nakon ukusnog i obilnog ručka u hotelu Histria pripremali smo se sa prezentaciju našeg projekta: „Sv-jetlosno onečišćenje Zaprešića“. Ispred kongresne dvorane smo počeli gristi

nokte!

Najveću tremu imao je Jurica koji je pr-ezentirao projekt, ali je prezentacija dobro prošla unatoč nervozi. Po izlasku iz dvorane osjetili smo golemo olakšanje pa smo se zaputili u sobe, na koju partiju bele ili Piction-aryja, ali ne predugo jer smo sutra imali pismeni

dio kviza. Ujutro oko osam sati već smo bili spremni i koncentrirani za test. Prije ulaska u veliku dvoranu pos-jetio nas je isti onaj osjećaj od prošlog dana - trema! U velikoj dvorani svako je sjeo na svoje mjesto i napisao koliko zna. Poslije testa smo otišli u razgledavanje Pule. Prva postaja nam je bila antička pulska Arena. Saznali smo puno zanimljivih stvari o gladijatorskim borbama i o samoj Areni. U tunelima ispod Arene su nam pokazali amfore i preše za vino i maslinovo ulje koje su se koris-tile u antičko doba. Zatim smo prošetali ulicom Sergi-jevaca u kojoj se nalaze Dvojna vrata. Jeste li znali da je u Puli živio poznati pisac James Joyce? Mi nismo, pa nam se svidjelo što smo saznali jednu novu zanim-ljivost vezanu uz Pulu. Poslije obilaska Pule gladni i umorni smo se vratili u hotel gdje su bili objavljeni re-zultati. Osmi smo u državi, nismo razočarani, ali nismo ni oduševljeni. Poslije ručka smo se upustili u avanturu penjanja po škrapama, takozvani škraping. Za vrijeme škrapinga tražili smo i životinje, a najčešće smo pronal-

azili crvenu moruzgvu. Nakon napornog i uzbudljivog popodneva otišli smo pogle-dati usmeni dio natjecanja. Navečer oko devet sati bili smo toliko iscrpljeni da nismo mogli odigrati ni partiju bele pa smo svi otišli u krpe. U nedjelju ujutro smo spakirali stvari i pozdravili se s Pu-lom. Vraćali smo se u svoj Zaprešić, u

autobusu smo se malo dosađivali, malo spav-ali, ali naravno i malo zabavljali.

Jurica Picak, 8.a, i

Stela Galušić, 7.d

eKO-GrUPa naše škole: ponovno na državnom

Pula u našem srcu

12

revija u TuškancuUstanova za rehabilitaciju djece s oštećenjem vida i dodatnim oštećenjima Mali dom Zagreb, zagrebačka Osnovna škola Rudeš i Hrvatski filmski savez organizirali su filmski program pod naslovom Još jednom za Riju. Program je održan 21. ožujka 2010. u kinu Tuškanac u Zagrebu. Filmska skupina Gajevci (nas dvadeset i troje) prisustvovala je projekciji filmova. Ivana Mihaljević predstavljala je skupinu naše škole i naš film Osmašica. Voditeljica skupine Marija Radočaj dala je intervju za emisiju Zašto tako Hrvatskog radija. Bilo je to još jedno vrijedno iskustvo i predstavljanje naše škole i filmske skupine Gajevci.

Filmska skupina naše škole postizala je dosad sjajne rezultate, a među najvećim zasigurno su osvojena dva prva mjesta na 47. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece u Koprivnici

GajevcI: filmska skupina i dalje vrijedno radi

Uspješna utrka s nagradama

Na 47. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece, koja je održana je od 24. do 27. rujna 2009. godine, sudjelovali su učenici 8.a razreda Ivana Mihaljević i Matej Jularić, te učenik 6.c razreda Luka Vuletić. Film Osmašica dobio je prvu nagradu dječjeg ocjenjivačkog suda, a film Utrka za znanjem prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda. Nagrađeni su i odlaskom u Kraljevicu gdje

će se održati ljetna radionica dokumentarnog filma. Osim osvojenih nagrada, skupina se i lijepo zabavila i družila u razgovoru s hrvatskim filmskim stručnjacima. Svi njihovi uspjesi prikazani su i na HRT-u u emisiji Kokice. Ekipa HRT-a došla je u našu školu 21. prosinca 2009. i intervjuirala učenike 8.a Juricu Picaka i Ivanu Mihaljević te mentoricu Mariju Radočaj.

Gajevci

13

POVIJESNA GRUPA: ozbiljan i vrijedan rad u suradnji s gradskom knjižnicom

U sklopu projekta Wiki dveri, pokrentog u suradnji osnovnih škola s Gradskom knjižni com Ante Kovačić, povijesna grupa naše škole proučava povijest dvorca Jakovlje. No,

kako je zaprešićki kraj, kraj između Medvednice, Save i Sutle, doista prava riznica jer se n a malom prostoru nalaze deseci vrijednih kulturno-povijesnih građevina, dvoraca,

kurija, crkava, kapela nastalih u prošlim stoljećima, oni su za Sjeverac napravili prikaz i ostalih dvoraca “prosutih po obroncima Medvednice i Marijagoričkog prigorja“

LUŽNICAImanje je najprije pripadalo obitelji Čikulin, zatim se izmjenjuje niz vlasnika, a u 18. st. njegov vlasnik postaje obitelj Rauch. Pavao Rauch preuredio je ili ponovo sagradio dvorac 1791. god. Nakon smrti Geize Raucha dvorac s pripadajućim zemljištem kupuju sestre milosrdnice, sestre Sv. Vinka Paulovskog, koje ga 1928. nazivaju „Marijin dvor“, te i danas pod tim imenom djeluje kao duhovno-obrazovni centar. Oko dvorca je jedan od najljepših perivoja, prostire se na 8,1 ha. Nadomak dvorca je raskošna tri stoljeća stara platana, a podalje su jezero, sjenice, klupe i 2,5 km šetnica.

LADUČPotkraj 19. st dvorac je dala podići obitelj Vranyczany. Glavnim pročeljem dvorac je okrenut dolini Save. U sredini glavnog pročelja je altana (izbočena terasa), glavni ukras dvorca. Iznad nje je na prvom katu otvorena terasa. Iza dvorca je engleski perivoj i šuma, jezera nažalost više nema, ali su tu izgrađeni sportski tereni. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran i u njega je smješten dječji dom.

JANUŠEVECNajljepši klasicistički dvorac Januševec izgrađen je na blagoj uzvisini Marijagoričkog prigorja, nad savskom dolinom. Dao ga je sagraditi barun Vrkljan između 1820. i 1830. prema nacrtima arhitekta Bartola Felbingera. Vlasnici dvorca bili su Vrkljan, Waterton, Neiperger, Nugent, Dumreicher, Mayer, Stenberg. Za vrijeme Dugog svjetskog rata u dvorcu su se smjestili Nijemci i ustaše koji ga prilikom povlačenja 1945. miniraju. Dvorac je bio teško oštećen, njegova obnova je s prekidima trajala od 1947.do 1989.godine. Nakon obnove u dvorcu je smješten Državni arhiv Hrvatske.

GORNJA BISTRANajljepši kasnobarokni dvorac Gornja Bistra dao je sagraditi grof Krsto Oršić 1773., što je vidljivo prema grbu obitelji Oršić. U zapadnom krilu je kapela, a ima i zaseban ulaz jer su ju koristili mještani. U unutrašnjosti dvorca najznačajnija je središnja dvorana, ukrašena bogato oslikanim freskama mitološkog sadržaja. Zanimljive iluzionističke slike krase i nekadašnji kabinet. Za perivoj postoje sačuvani originalni nacrti iz 18.st., a pripadao je francuskom tipu perivoja. Perivoj je zaštićen kao hortikulturni spomenik. U dvorcu je danas smještena Bolnica za kronične bolesti dječje dobi.

Dvorci na šega kraja

14

POVIJESNA GRUPA: ozbiljan i vrijedan rad u suradnji s gradskom knjižnicom

U sklopu projekta Wiki dveri, pokrentog u suradnji osnovnih škola s Gradskom knjižni com Ante Kovačić, povijesna grupa naše škole proučava povijest dvorca Jakovlje. No,

kako je zaprešićki kraj, kraj između Medvednice, Save i Sutle, doista prava riznica jer se n a malom prostoru nalaze deseci vrijednih kulturno-povijesnih građevina, dvoraca,

kurija, crkava, kapela nastalih u prošlim stoljećima, oni su za Sjeverac napravili prikaz i ostalih dvoraca “prosutih po obroncima Medvednice i Marijagoričkog prigorja“

JAKOVLJEPosjed i dvorac Jakovlje prvi se put spominje 1546. kada ga kupuje Jakov Sekelj. Dvorac je najvjerojatnije u 18. st. izgradila obitelj Oršić na umjetno izgrađenom uzvišenju, a potom je mijenjao vlasnike. Uz već spomenute obitelji Sekelj i Oršić kao vlasnici dvorca spominju se Gottali, Rauchi, Kronfeldi, a posljednji vlasnici do Drugog svjetskog rata bili su obitelj Sixta. Nakon rata je nacionaliziran, a 1972. dvorac uz financijsku

pomoć Ministarstva kulture kupuju Hrvatsko društvo likovnih umjetnika i Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti Hrvatske. Požar, potres i nedostatak novca za održavanje doveli su dvorac do propadanja i uništavanja. Da bi se prikupila sredstva i senzibilizirala javnost za potrebu obnove dvorca, akademski kipar Ratko Petrić pokrenuo je kiparsku koloniju i osnovao Park skulptura u Jakovlju. Danas je u Parku 50 kiparskih ostvarenja.

NOVI DVORI Ban Josip Jelačić 1851. “od novca što mu ga je dao car Franjo Josip kao dar za spas truloga prijestolja“ (Đ. Szabo) postaje vlasnik Novih dvora za 175.000 forinti, nakon Zrinskih, Čikulina, Sermaga, Festetića i Erdodija. Spomeničku i gospodarsku cjelinu Novih dvora čine dvorac, kapela Sv. Josipa, grobnica, perivoj, voćnjak, stambene i gospodarske zgrade, povrtnjak, obradivo zemljište i park, šuma površine 20,5 ha. U kompleks Novih dvora ulazi se kroz 200-metarsku aleju divljih kestena. Gospodarski objekti s lijeve i desne strane izgrađeni su krajem 18. i u 19.st., najstarija vršilnica je iz 17.st. Nekadašnje dvokatno spremište plodina obnovljeno je i od 1987. postaje galerijsko-muzejski prostor Matija Skurjeni, a obnovljena vršilnica služi kao izložbeni i koncertni prostor. Kukuružnjaci, staje, mljekarstvo i stambene zgrade obnovu tek očekuju. Dvorac se obnavlja sredstvima Ministarstva kulture, Zagrebačke županije i Grada Zaprešića. Početkom devedesetih obnovljena je kapela Sv. Josipa.Vodoskok, jezero, mostići, šetnice već su uređeni. Neogotička grobnica, izgrađena po nacrtima Hermana Bollea, obnovljena je 1992. i čuva posmrtne ostatke najpoznatijeg hrvatskog bana Josipa Jelačića i njegove obitelji.

Članovi povijesne grupe: Jurica Picak, 8.a, Lucija Grladinović, 8.b, Kristina Kovačić, 8.c, Manda Kovačević, 8.a, Jan Stojanovski, 8.c, Sara Mandić, 8.d

Dvorci na šega kraja

Zaprešić

Zaprešić, od 1995. postaje grad.Ivanec, Bistra, Zdenci, Brdovec… savršeni sklad!Legende: Zaprešćje, Zaprega - to sad važno nije,

važno je, važno, što se u njem krije.Muzeji, galerije, pa čak i Novi dvori,taj nam dvorac njegovu slavu tvori!

Ondje je Jelačić bio ban,živjeti u takvom gradu svakome je san!

Spomeniku banovom stvarno treba prić´,slavan nam je, slavan, naš Zaprešić!

Antonio Cicvara, 4.a

15

Njemački jezik:1. Lana Ujević, 8.b (stranci)2. Matej Jularić, 8.a3. Ana Hrkać, 8.aKemija: 1. Ena Orešković, 7.cGeografija :3. Tin Orešković, 6.dBiologija: 3. Ena Orešković, 7.c3. Franjo Blažević, 8.bEngleski jezik:2. Danijel Šimon, 8.a

Fizika:1. Marko Lukić, 8.aTehnička kultura: 3. Petra Dalić, 6.b3. Anamaria Vođinac, 7.d3. Marko Lukić, 8.aPredloženi za državni Lidrano:Filmska skupina Gajevci Školski list Sjeverac Poluzavršnice:Košarka (djevojke) Odbojka (djevojke)

Matematika Mihaela Gregurin, 4.eDominik Vrbanić, 5.bTin Orešković, 6.dIvan Karetić, 7.dFranjo Blažević, 8.b

Geografija Bruno Brebrić, 5.d

Tin Oreškovć, 6.d

Ivan Karetić, 7.d

Franjo Blažević, 8.b

Hrvatski jezik Andrea Bernat, 7.bFranjo Blažević, 8.b

KemijaEna Orešković, 7.c

BiologijaEna Orešković, 7.cFranjo Blažević, 8.b

FizikaMarko Lukić, 8.a

Stjepan Petruša, 8.d

Engleski jezikSara Mandić, 8.d

Njemački jezikLana Ujević, 8.b

(stranci)

Ana Hrkać, 8.a

InformatikaTin Orešković, 6.d

Stjepan Petruša, 8.d

Tehnički odgojAna Kolednjak, 5.cPetra Dalić, 6.bAnamaria Vođinac, 7.dMarko Lukić, 8.a

ŽUPANIJSKA NATJECANJA DRŽAVNA NATJECANJA

Školska natjecanja

Njemački jezik - Lana Ujević, 8.b (stranci)

Kemija - Ena Orešković, 7.c

Biologija - Ena Orešković, 7.c

Engleski jezik - Danijel Šimon, 8.a

Fizika - Marko Lukić, 8.a, i Stjepan Petruša, 8.d

Eko-kviz Lijepa naša (Morena Benčić, 5.c, Tin Orešković, 6.d,

Stela Galušić, 7.d, Jurica Picak, 8.a)

Njemački jezik - Lana Ujević, 8.b (državna prvakinja)

16

19

80

-20

10PrOFeSOrI I UČeNIcI: izvrsni rezultati, ali i nezaboravni trenuci

Poznajemo se već! Ovaj kutak u Sjevercu posvećujemo našim dragim profesorima. Da, onima koji nas ponekad ljute, koji nas vesele, koji nas ocjenjuju… Većina učenika do osmog razreda već dobro upozna svoje profesore i veseli se rečenicama koje vrlo često izgovaraju na satu

Imalo o roditeljima: Postoje samo dva roditelja. To su mama i tata. Oni te paze i maze i tako dalje, ali ponekad su pravi daveži. Pogotovo mame! Stalno ponavljaju isto: skloni ovo, odnesi ono, pospremi sobu! I tako ponavljaju iz dana u dan. A moram priznati da ni tate nisu ništa bolji. Stalno sjede pred televizorom i gledaju tekme. Kad ih nešto pitaš ili zamoliš, ovo su odgovori: evo, sad ću, samo da završi, pitaj mamu, nemam pojma. I tako svaki dan. Ali ima tu i dobrih stvari - kao kad te odvedu u Mc Donald’s, kada ti stave crtić i pomažu u nekim stvarima. Ipak ću ono loše staviti sa strane, a dobro u sredinu. Najvažnije je da me vole i da ja njih volim!

Lena Šuša, 2.c

Bez muke nema nauke!Feničani su dolazili u doticaj s BUBELONCIMA.F. Magellan je portugalski RONILAC.Kaspijsko jezero je NAJMNOGOLJUDNIJE.Atacama je poznato TURISTIČKO MJESTO.Postoje dvije vrste deva: jednogrba i DVOKATNA.Hijeroglifi su SLIKIČASTO pismo.Saudijska Arabija ima najveće zalihe RIBE.Nijemci su napali SSSR 1941. godine s oko 4,5 vojnika. Harry Potter and the goblet of fire = Dlakavi Lončar i plamena đezvica I jedan profesorski:SADA ćU TI TO GLASNO ZAPISATI PA ćEŠ ČUTI.

prof. Išek: „Danas ćemo opet trenirati za ispit znanja!“„Aaaa ne, ja se više zbog vas neću živcirati! Aaa ne!“

prof. Antol: „Vidim ja da vi niste ni knjige otvorili!“ prof. Antonić: „Zašto vi ne pjevate?“

prof. Tkalčević: „Ustani! Širiš nervozu i ometaš nastavu!“„Predlažem da se preseliš u prvu klupu kako ne bi ometao!“

prof. Jelić: „U pedagošku!“„Sad je dosta! Sad zapisujem!“

prof. Kapetanović: „Baci žvakaću!“„Ovo više nema smisla, djeco!“

prof. Marković: „Nema letanja! Ja sam zamolio!“„Sjedi, jedan!!“

„Pa jer ti možeš šutit’ i jest’?“

prof. Marić: „U čemu je problem? Čemu buka?“„Hoćeš ti sad malo pričat’, a ja da šutim?“

prof. Matičec: „Dok vi pišete, ja pitam!“

prof. Pernar: „E, izbacit ću te van!“

prof. Svedružić: „Samo ti pričaj koliko želiš, a kad dođe test, neće biti dobro!“

„E pa, daj slušaj! Opet ćeš dobiti jedan!“

prof. Slipac: „Djeco, vi morate učiti! Ili jabuke s jabukama ili kruške s kruškama!“

Prof. Tvorek: „Sat je počeo, pooozdrav!„‘Di je gumica za kosu?“

PS. Nedostajat ćete nam sljedeće godine.Jasmina Mrvoljak, 8.b

Školska natjecanja

Ivan Karetić, 7.d

Laura Ivančević, 7.c

17

Branka Blažić: treća knjiga pjesama naše profesorice

Dauko, tam daukoU Gradskoj knjižnici Ante Kovačić jesenas, 26.11.2009., predstavljena je još jedna knjiga naše drage profesorice hrvatskog jezika Branke Blažić, „Dauko, tam dauko“. To je njezina već treća zbirka pjesama, do sada je objavila „Gorenčice“ i „U kom grmu leži zec“, a mi smo bili jako ponosni jer smo u njoj i mi sudjelovali. Likovni radovi zastupljeni u knjizi zapravo su crteži nastali još u našem drugom razredu na temu kućice od slatkiša, koje smo radili s bivšom učiteljicom Jasnom Martinko. Na naslovnoj stranici je rad Hanne Davidović (sada 7.d). U knjizi su pjesme na kajkavskom narječju inspirirane dječjim bajkama, a neke od njih smo čuli tijekom predstavljanja. Predstavljanje knjige nam se jako svidjelo, bilo je mnogo bivših učenika i profe-sora, a posebno nam se svidio nastup pjevačice Dunje Knebl.

Tea Ožegović i Hanna Davidović, 7.d

e Da MI je

E da mi je vlovitiklokot potočekaimekotu vetrekai prh tičekai zraček sunčeka

Il loptu mesečkabar mesečev srpiteru malu zvezdu

če ne zvezdic kup

Da mi je vlovitves smeh celog sveta

venčeka bi splelamamiv lasi dela.

Sebastian Vagner, (2.d) 7.d

Tea Ožegović, (2.d) 7.d

Hanna Davidović, (2.d) 7.d

18

Dauko, tam dauko

19

80

-20

10Pokušat ću srušiti svoj rekord!

Ivan Pavičić: najčitatelj Gradske knjižnice ante Kovačić

Od početka školske godine Ivan Pavičić, učenik 6.c razreda, posudio je najviše knjiga u zaprešićkoj gradskoj knjižnici

Što za tebe znači riječ knjiga?Knjiga je pojam za dobro potrošeno vrijeme.

Kada si počeo intenzivno čitati knjige? Intenzivno u drugom razredu.

Kakav je osjećaj biti učenik koji je pročitao najviše knjiga u gradu? Odličan, u početku sam bio uzbuđen, ali nisam bio iznenađen jer sam posuđivao jako puno knjiga.

Što misliš koliko si knjiga pročitao do sada? Znam da sam u 2009. godini u školskoj knjižnici pročitao 142 knjige, a ovako oko 300-400.

Zašto voliš čitati i koju vrstu knjiga? Čitanje mi je jako zanimljivo, osobito kada se radi o dobroj knjizi. Čitanjem bolje ispunim slobodno vrijeme nego gledanjem tele-vizije. Najviše čitam hororce, znanstvenu fantastiku i zagonetne knjige.

Koji te pisac ili knjiga najviše oduševljava?J. K. Rowling i Harry Potter. Pročitao sam sve dijelove više puta. Knjiga je dosta napeta i sadrži magiju, volio bih upoznati spisateljicu.

Jesi li ikada posudio knjigu i poslije se razočarao?Jesam, mnogo puta. Znao sam posuditi i jako dosadne knjige.

Što misliš o lektirama za šesti razred?Većina njih je dosadna, ne veselim se baš lektiri, više volim čitati po svom izboru.

Kupuješ li knjige ili ih samo posuđuješ?Kod kuće imam mini biblioteku, zasad imam stotinjak knjiga.

Misliš li nastaviti puno čitati?Naravno, pokušat ću srušiti svoj vlastiti rekord!

Jasmina Mrvoljak, 8.b, i Lea Herceg, 8.c

Naslov: Febaautorica: ana Đokić-PongrašićOvaj roman govori o četrnaestogodišnjoj djevojčici koja umjesto u školu svakoga dana

odlazi na kraj grada gdje je nov i njoj nepoznat svijet. Sva-ki dan odlazi tramvajem do zadnje stanice, pa uz ogradu napuštenog zoološkog vrta dolazi do pothodnika... Tu je taj nepoznati svijet, svijet koji joj uskoro postaje poznat, postaje joj jedini prijatelj.

Naslov: Labuđe ljetoautorica: B. Byars

Radnja romana odvija se za vrijeme ljetnih praznika. Sara, glavni lik, ima stariju sestru

Wandu, mlađeg brata Charlija i tetu koja se brine o njima. Jednog je poslijepodneva s Charlijem otišla na jezero gdje se nalaze lijepi, snježno bijeli labudovi. Tijekom noći, dok su svi spavali, Charlie je ustao iz kreveta, pa potom krenuo prema jezeru tražeći lijepe labudove. Pritom se izgubio u šumi. Sli-jedi uzbudljiv nastavak.

“Četrnaest godina je ponekad dovoljno vremena da čovjek o svemu počne sam donositi zaključke. Četrnaest godina je ponekad dovoljno vremena da se zamrzi čitav svijet. Ili barem onaj njegov dobro pozna-ti dio. Sa četrnaest godina netko može odlučiti napustiti kuću i otići da se više nikada, baš nikada ne vrati.”

Ova američka književnica piše isključivo za tinejdžere. Roman “Labuđe ljeto” prvi je preveden na naš jezik.

Marta Podolšak, 8.d

Sara Capan, 5.cLana Ujević, 8.b

Što čitati? Marta predlaže - vi odlučite

19

KNjIŽNIca: predstavljanje knjige ‘Haj, ja sam online’ Melite rundek

Riječ je o povučenom dječaku Gizmi koji želi prestati biti povučen, pa potraži pomoć na internetu. Od računala traži da mu ispuni tri želje - želi imati društvo, ne biti više sramežljiv i naći djevojku. Spisateljici Meliti Rundek postavili smo i neka pitanja

Tri želje jednog Gizme

Iz sadržaja:

Gizmo i Praćka najbolji su pri-jatelji. Oduvijek. Svih svojih pet-naest godina. Gizmo povučeno šuti, a Praćka priča i sve zna. Pojavila se i tajanstvena, zanim-ljiva Ines - u minici i s dobrim nogama - i pogledala Gizmača u

oči. No priča uopće ne bi počela da Majstor nije sastavio neobično računalo koje „ne pali od prve“. Tek kad se to računalo smjestilo u Gizmačevu sobu, sve je krenulo… Gizmo je poželio tri želje, spojio se na internet i, gle čuda, iz računala su se počeli pojavljivati Visoki, Krpica, Lady Moonlight i Countess! Nakon nekoliko klikova mišem Gizmaču se sasvim promijenio život! Countess je bila jako zamamna, a tek Foxy Lady!

Koliko dugo pišete knjige za djecu?

Pišem odmalena. Prvu pjesmu napisala sam sa sedam godina, a prvi kriminalistički roman u 5. razredu osnovne škole.

Gdje pronalazite inspiraciju za tako lijepe knjige?

Pa, inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu.

je li roman “Haj, ja sam online“ nastao po istinitom događaju ili je to priča iz vaše mašte?

Nešto je istinito, a nešto izmišljeno.

Koji vam je najdraži lik u knjizi?

Svi su mi jednako dragi.

Smatrate li da u današnje vrijeme postoji puno dječaka poput Gizme koji pronalaze prijatelje jedino preko interneta?

Da, mislim da ima jako puno dječaka poput Gizme.

jeste li zadovoljni kako mladi prihvaćaju vaše knjige?

Jako sam zadovoljna, sviđaju im se.

Dakle, više ne morate birati između knjige ili kompjutora. U knjizi Melite Rundek imate sve, a ako želite saznati jesu li se dječaku ispunile sve tri želje - pročitajte knjigu.

Kristian Razum, 5.a i Zrinka Kovačević, 5.b

Gabrijela Pavišić, 5.b

20

Kutak za roditelje i profesore::

nije BaUK Igraj fair play i zaštiti se!

roman završava ulomkom Poslije kraja:

Priča je završila. Ili još traje… Pretražujući internet, kao i ti, naišla sam na stranicu www.prekinilanac.org, gdje se između ostalog govori i o zlostavljanju na internetu, kako se od njega obraniti i kako se nositi s njim. Da te ne bi ugnjetavao neki Frki, tamo možeš naći mnogo korisnih savjeta i brojeve tele-fona na koje se možeš obratiti; između ostalog, tu je i broj Hrabrog telefona (0800-0800), koji možeš nazvati ako te netko na internetu maltretira. Znam da ćeš i sam/sama biti znatiželjan/znatiželjna i pronaći podatke, pa da ne duljim, htjela bih samo prenijeti neke upute koje tamo stoje.

Ne šalji zlonamjerne SMS poruke ili e-poštu. Prije nego što • klikneš na opciju „pošalji“, zapitaj se kako bi se ti osjećao/osjećala da primiš tu poruku.

Nemoj se uključivati u ankete, rasprave i komentare koji • nekog izruguju, ocrnjuju ili ogovaraju.

Ne snimaj i ne prosljeđuj fotografije i snimke koje druge • mogu dovesti u neugodnu situaciju, osramotiti ih ili izložiti ismijavanju i vrijeđanju.

Zaštiti sebe lozinkom i pazi komu je daješ jer i prijatelji • katkad mogu postati neprijatelji.

Ne navodi osobne informacije osobama koje nisi upoznao/• upoznala uživo. Kada pišeš o sebi, piši što općenitije.

Ne objavljuj na internetu ništa što ne bi volio/voljela da vide • tvoji prijatelji i poznanici, čak ni u e-pošti ili SMS poruci.

Neki se odrasli, ali i vršnjaci, lažno predstavljaju i pretvaraju • da su prijatelji jer ih zanimaju slike seksualnog sadržaja ili imaju seksualne želje i namjere. Upravo zato budi na opr-ezu, ne samo s informacijama i fotografijama koje dijeliš nego i prilikom upoznavanja s „virtualnim prijateljima“. Podsjeti se da je sve ono što znaš o tvom „prijatelju“ samo ono što ti je ta osoba rekla te da ništa od toga ne mora biti istina.

Ako želiš uživo upoznati „virtualnog“ prijatelja, dogovori • prvi susret na javnom mjestu gdje ima dosta ljudi. Ne nal-azi se nasamo s njim, nego povedi nekoliko prijatelja i pri-jateljica ili odraslu osobu kojoj vjeruješ.

Prije nego što napišeš poruku, priču ili objaviš fotografiju, • zapitaj se hoćeš li time nekoga povrijediti. Nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.

Čuvaj sebe i druge! Sve što vrijedi za čuvanje podataka o • tebi, vrijedi i za čuvanje tuđih podataka.

I u svijetu mobitela i interneta poštuj pravila ponašanja kao • i u svakodnevnome životu!

Facebook... Tu riječ čujete ili čak izgovorite barem dva puta dnevno (prijeteći da će te nam uskratiti uživanje na kompjutoru) i većina vas zna što je to i čemu služi. Ipak, evo nekoliko informacija za roditelje i profesore koji o tome malo ili ništa ne znaju. Facebook je inter-netska stranica na kojoj osobe, ako imaju otvoren pro-fil, mogu stavljati fotografije i glazbu. Kao što ih mogu stavljati, tako mogu i gledati ili komentirati fotografije svojih prijatelja. Na facebooku se također može dopisi-vati, pridruživati raznim grupama i postajati obožavatelji svega i svačega... Mišljenja o toj internetskoj stranici su podijeljena, jedni smatraju kako je bezveze i ne služi ničemu, dok drugi smatraju da je odlična. U početku je facebook bio zamišljen samo za studente Harvarda kako bi mogli razmjenjivati informacije o fakultetu, no vrlo brzo se proširio diljem svijeta. Postao je stranica za komuniciranje i zabavljanje u slobodno vrijeme, a u posljednje dvije godine zabilježeno je 13 slučajeva ovis-nosti o toj društvenoj mreži. Iako je jedno od pravila fa-cebooka da profil ne smije kreirati nitko mlađi od 13 godina, istraživanja nekih engleskih časopisa pokazala su da su 10-15 posto profila na toj stranici otvorila dje-ca ispod 13 godina, koja su lagala o godinama kako bi mogla otvoriti svoj profil. Čak se počelo šuškati kako će se facebook zabraniti svim osobama mlađim od 18 go-dina, pa će se pri otvaranju profila tražiti broj osobne iskaznice.

I, za kraj, što reći? S internetom i facebookom treba biti oprezan i držati se pravila, ali je mladima jako zabavan. Dakle, mi ćemo uživati u facebooku dok još možemo, ne želimo da naši profili budu izbrisani, a vi nas pokušajte razumjeti.

Marta Bužanić, 7.d

Josip Kožarić, 3.d

21

Povijest, geografija, kemija, vjeronauk i tjelesna kultura - sve to na terenskoj nastavi na Žumberku za učenike osmih razreda. Osmaši su 20. listopada 2009. u sklopu terenske nastave imali doista bogat nastavni dan. Grgosova špilja, Vapnenica u Otruševcu kraj Samobora, Grkokatolička crkva Sv. Jurja i Uskočki muzej u Stojdragi, Jazovka i slap Sopote u Sošicama, Župna crkva i spomen kuća Alojzija Stepinca u Krašiću - bile su najvažnije stanice terenske nastave učenika osmih razreda. A slike koje su nam donijeli bile su još jedan razlog zašto smo baš njih odabrali za naš Sjeverac. Dakle, sljedeće godine fotoaparate u ruke i na terensku nastavu.

Novinarska grupa

Terenska nastava: bogat i zanimljiv program na Žumberku

Bez fotoaparata nikamo!

1. Grad u kojem je 1875. osnovano Hrvatsko planinarsko društvo 2. Park prirode koji su na terenskoj nastavi pos-jetili učenici 8. razreda (kraći naziv) 3. Ime kompozitora Livadića 4. Naselje kraj kojeg je Jazovka i Sopotski slap5. Jedna od zaštićenih vrsta na području PP Žumberak - Samoborsko gorje 6. Naziv špilje u Otruševcu kraj Samobora 7. Crkveni naslov Alojzija Stepinca i Franje Kuharića

1.

2.

4.3.

5.

6.

7.

Rješenje: Ime naselja poznatog po tumulima na ŽumberkuKrižaljku nacrtala: Ivana Mihaljević, 8.a

24

19

80

-20

10U siječnju smo bili pozvani

na predstavu Petar Pan. Održana je u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Ulogu Wendy glumila je mama našeg Maxa, glumica Marina

Kostelac. Upravo zahvaljujući njoj nakon predstave mogli smo razgledavati Kazalište lutaka i zaviriti u život glumaca. Upoznali smo scenu, ulice u kojima su smještene lutke i rekviziti. Na sceni je bio postavljen veliki brod koji nam se posebno svidio. Bili smo i u radionici za izradu lutaka. Na kraju smo razgovarali s glumicom, gospođom Marinom Kostelac, o njenoj ulozi i glumačkom pozivu. Zahvalni smo joj što smo bili gosti i upoznali život kazališta.

Učenici četvrtih razreda

SUraDNja S rODITeLjIMa: četvrtaši u Zagrebačkom kazalištu lutaka

Petar Pan s našom mamom

„Meni se najviše svidjelo kada je gusar Smee pitao kapetana Kuku: „Što je to mama?“. On je rekao:„Mama je… mama je mama, tupane!“

Katarina Pandurević, 4.a

Što čitati i gledati: Imaju odgovor prvaši!

Lutkarski film Srce u snijegu - Borna Serdarušić, 1.c Hrabrica - Marta Utović, 1.c Crvenkapica - Marta Utović, 1.c

25

LITerarNI KUTaK: čemu služi glava, čemu služi Noktojed, što nas sve može svladati?

Imamo odgovore i na najteža pitanja! Ove su godine učenici naše škole postavljali i odgovarali na teška pitanja. Mi smo se iznenadili kamo sve putuju njihove misli i što sve u njihov dan stane!

Čemu služi…

…glava?Glava je lopta,pametna sklopka,smještena na širok štapzvan vrat.

Glava služi za razmišljanje,za učenje i pjevanje.Ima dvije kuglice kojima se gledai dva uha kojima se čuje čak i muha.

Moja je glava pametnaali i pomalo luda,no ponosim se njome jer si daje truda.

Tomislav Kezunović, 4.e

…glava?U glavu stavljamo sve što je potrebno, a izbacujemo sve ružne stvari. Glava ima: dva oka, dva uha, jedan nos, jed-na usta i kosu. U mozgu je ono sve što mi želimo, to je kao nekakva kartica na koju sve spremamo . Glavom možemo maštati, razmišljati, igrati se i sve drugo raditi, glavom treba razmišljati. Glava je kao sef našeg tijela. Glava ne može prestati misliti .

Goran Marinović, 4.d

…Ljubibavi Ljubici?Moje čudovište ljubavi Lju-bibavi Ljubici ima crvenu kosu. Njegova odjeća je u crvenoj boji. Ima i crvene čizme. Njegova prekrasna cura zove se Aninini. Kada se netko posvađa, čudovište puhne i svi opet postanu prijatelji ili cura i dečko.

Stela Fazlić, 2.e

…glava?Glava služida mislii smisli,da zbrojii pomnoži.Glava snove krije i pamtišto je bilo prije.

Dorjana Kos, 4.a

…SlatkoMamić? Moje kućno čudovište se zove Slatko Mamić. To je čudovište koje me uvjerava da uzmem puno slatkiša. Govori mi da su svi slatkiši zdravi i da ih možemo pojesti koliko možemo. Ja znam da to nije istina i pokušavam ga ne slušati, ali nije lako.

Patrik Pavlović, 2.d

…Noktojed?Moje kućno čudovište se zove Noktojed. Moj Noktojed me non-stop tjera da grickam nokte, a moj tata mi stalno govori da to ne radim. On nema nokte jer kako bi ih imao kada ih stalno grize. Sva sreća, ja ih još imam. Dlakav je i sive je boje. Ima jako dugu kosu. Ne mogu ga otjerati jer je sad u meni. Tata mi govori da je štetno grickati i čupati nokte jer kad ih potrgam do kože, to neće biti dobro i morat ću kod doktora. Ali ja Noktojeda nikako ne mogu spriječiti jer me non-stop gnjavi, govori mi da ne slušam tatu, da i dalje grickam nokte i da mi neće biti ništa. Ja ga pokušavam ne slušati, ali me on ne prestaje gnjaviti.

Maja Smolar, 2.d

Hela Maković, 3.cPetra Šintić, 6.b

Petra Pantar, 6.d

Filip Romić, 6.a Petra Dalić, 6.b26

Imamo odgovore i na najteža pitanja! Ove su godine učenici naše škole postavljali i odgovarali na teška pitanja. Mi smo se iznenadili kamo sve putuju njihove misli i što sve u njihov dan stane!

Svladala me……zanimljiva idejaDa sam djevojčica, sigurno ne bih imao toliko autića. Igrao bih se lutkama i zamišljao kako ću jednog dana biti mama. Djevojčice stalno nešto šapuću, pa bih i ja s njima dijelio tajne. Da sam djevojčica sigurno bih više pomagao mami. Možda bih manje volio nogomet, a više odbojku ili ritmiku. Na kraju, mis-lim da mi se dani ne bi puno razlikovali. I djevojčice i dječaci jednako imaju pravo na sretno djetinjstvo. Da sam djevojčica, dane bih provodio u igri i svemu što dje-ca rade u cijelom svijetu.

Fran Košpić, 2.a

…glupostU subotu, prije klizanja u Samoboru, išli smo u kupovinu. Ispred trgovine se nalazio automat s igračkama. Moja prijateljica i ja zajedno smo pokušavale izvaditi igračku. Kad sam ja bila na redu, uspjela sam izvaditi dvije igračke odjednom. Moja pri-jateljica vrištala je od sreće, a ja sam ih sebično uzela sebi. Jedna od igračaka bio je tigrić kojeg je ona jako željela. Rasplakala se, a ja joj ga nisam htjela dati. Nikako je nisu mogli umiriti, ali ja nisam odustajala. Drugi sam dan shvatila da sam pogriješila i dala sam joj igračku.

Bruna Štoos, 3.b

…ah, ta ljubavKada si tu, sav sam nježan. U trbuhu mi se stvaraju leptirići, oči mi se sjaje,ne mogu skinuti osmijeh s lica makar bio i najtmurniji dan.

Kada te nema, čini mi se kao da godine prolaze, prolaze...Tada se sjetim da ne mogu bez tebe.

Fran Fereža, 4.e 19

80

-20

10

…glupostKada sam bila kod bake i dje-da, razmišljala sam o gluposti. Razmišljala sam jako dugo. Na-kon nekog vremena, shvatila sam da me glupost svladala. Uvijek me prati pa čak i kad pišem zadaću. Kada nešto krivo napišem, glupost je sretna. Ali kada mi mama pregleda zadaću i kaže da mi je nešto netočno, glupost pobjegne, ali se ubrzo vrati da je nitko ne vidi. Bježala sam od gluposti, ali je ona uvijek bila brža od mene. Opet sam otišla u sobu razmišljati i shvatila da ja činim gluposti i da je glupost nepobjediva.

Mia Čović, 3.c…ljubavSvoju ljubav susrela sam u školi. Traje već tri godine. Kada vidim svoju simpatiju, osjećam se ispunjeno, lijepo i pomislim da smo sami na svijetu. Ima smeđe oči, kratku kosu i trenira nogomet. Nekada ga nazovem i pitam ga želi li se igrati sa mnom. Za Valentinovo sam mu poklonila srce na kojem je pisalo da ga volim. Moja simpatija se zove Filip. Ide sa mnom u razred. Kada sam bila kod Filipa, pala sam i ozlijedila se, a on mi je pomogao.

Teodora Gašparuš, 3.c

…slatka ljutnjaDanijela i Marijelasvađale se jako,i vjerujte, neće im biti lako.

Svađale se hoće li autobusom ići ribaritiili će samo ljenčariti.

Svađale se hoće li zeca i ribubaciti susjedovom prijatelju.

Svađale se da li medo zimski san spavaili po snježnoj šumi zeca ganja.

Danijela i Marijela napokon se smirile i ubrzo se pomirile.

Kristijan ćosić, 4.r PŠ Pojatno

Iva Falačec, 7.c Darija Katarina Nastasić, 1.c

Petra Brebrić, 3.d

27

Relja Bašić, kojega svi znaju kao gospona Fulira, rođen je 14. veljače 1930. u Zagrebu. Diplo-mirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti (ADU) u klasi dr. Gavelle. Od 1955. do 1967. ostvario je niz uloga s istaknutim redateljima (Stupica, Radojević, Gavella, Paro, Habunek, Violić, Juvančić, Spaić) i odigrao 498 predstava u dramskom ansam-

blu HNK u Zagrebu. Kao samostalan glumac i redatelj djeluje u Teatru ITD, Kazalištu Komedija, Zagrebačkom kazalištu mladih i na Dubrovačkim ljetnim igrama, odigrao je još 797 predstava i realizirao svojih prvih šest režija (Ljubaf, Crna komedija, Jedan dan u smrti Joe Egg, Stara vremena, Obećanja i Hotel Plaza). Go-dine 1974. osnovao je prvo putujuće privatno kazalište Teatar u gostima, u kojem ostaje sve do 2004. Teatar u gostima je tijekom 30 godina izveo 4213 predstave u 340 mjesta i gradova diljem Hrvatske i u inozemstvu. Filmska karijera Relje Bašića ne broji samo 56 domaćih nego i 71 strani film, na kojima je surađivao sa značajnim osobama europskog i svjetskog filma.

Iris Brcković, 7.d

I u knjizi i u filmu priču nam priča šestogodišnji Perica koji ne razumije što se događa u njegovoj obitelji i njemu je sve to zabavno. Film mi se više svidio. Gledala sam ga i prije nego što sam pročitala knjigu. Zanimljiviji mi je jer je nekako potpuniji i ima više događaja, a likovi su zan-imljiviji. Glavne uloge tumače Franjo Majetić (tata Franjo), Mirjana Bohanec (mama Ana), Relja Bašić (gospon Fulir), Mia Oremović (teta Mina) i Tomislav Žganec (Perica). Film mi se svidio i zbog toga što vidimo Zagreb između dva svjetska rata i kako je tada sve izgledalo: interijeri i moda, ljudi su se drugačije izražavali, neke neobične riječi. Film je podnaslovljen kao ljubavna komedija s pjevanjem pa se u njemu i pjeva, a to su uglavnom poznate hrvatske ljubavne pjesme. Ovaj je film 1971. nagrađen brončanom Arenom i proglašen je na-jboljim hrvatskim filmom svih vremena. Režirao ga je poznati hrvatski redatelj Krešo Golik. Ulica, tj. dvoriše u kojem se odvija radnja nalazi se u Basaričekovoj 11 na Gorn-jem gradu, a gostionica ̋ K Žnidaršiću˝ inspirirana je legendarnom zagrebačkom gostionicom koja se nalazi u Basaričekovoj 9, u susjednoj kući. I film i knjiga mi se jako sviđaju jer pokazuju da sasvim običan život može biti veoma zan-imljivo predočen, i gledateljima i čitateljima. Postoje i razlike između knjige u filma, npr. u knjizi se ne spominje prezime obitelji, a u filmu se prezivaju

Šafranek, teta Mina i gospon Fulir se vjenčaju, dodan je odlazak u Samobor, odlazak na kupanje na Savu, znatiželjne susjede... Pročitajte knjigu i pogledajte film, svidjet će vam se!

Hanna Davidović, 7.d

Tko pjeva, zlo ne misliKnjiga Vjekoslava Majera 'Dnevnik malog Perice' i prema toj knjizi snimljen film ˝Tko pjeva, zlo ne misli˝ ugodno su nas iznenadili u lektiri za sedmi razred

Gospon Fulir slavi 80. rođendan!

jeste li znali?

GLeDaLI SMO I ČITaLI:

Gabrijela Jurišić, 8.c

Valentina Janžek, 7.c

28

Šašavi mravi

Pod zelenom travomigrala se mravica s mravom.

Plavi, žuti, zeleni, svi oni tamo žive, i rade oni, rade, pa se poslije slade.

A kad mjesec dođe i kad dan prođe,svi mravi odmarajui poslije spavaju.

Ti mali šašavi mraviskrivaju se u našoj travi.Žive oni, žive,sve to oni prožive.

Arijana Matić, 4.c

vodaPitanja mnoga: kojeg je roda i gdje se koristi VODA?

VODOpad, VODOskok, koristi im VODA,također su tu nadvoj-VODA i vojVODA.

VODOvod, VODOinstalater isto s vodom, tko zna s kakvim je sve VODA rodom.

Karlo Cicvara, 3.b

Moj pas

Moj kućni ljubimac,veliki crni pas,svakoga danausrećuje nas.

Ima velike sjajne očii klempave uši,svakoga uljeza u dvorištuon nanjuši!

Veselo maše repom,trči, oko kuće,i kada je hladnoi kada je vruće.

Moji prijateljiuvijek se prestrašekad glasno zalajeto VELIKO pseto naše.

Svi je dobro znaju,ona nije mala,to je moj ljubimac,newfoundlander NALA!

Ana Sever, 4.c

Ne zaboravite da je kompjutor ipak samo STROJ, stoga izađite i promatrajte prirodu, boje, biljke, životinje…

Bijeli zvončić

Ja sam mali bijeli cvjetić,ime mi je zvončić.Glavicu mi držizeleni tanki končić.

Nježan sam i tih, zime se ne bojim,toplo proljetno suncevolim.

Zvoniti vam ne znamiako se zvončić zovem.Proljeće nagoviještambijelim sjajem svojim.

Juraj Crneković, 4.c

SLOBODNO vrIjeMe: pobjegnite od kompjutora i otkrijte ljepotu svijeta

van, na zrak!

Bruno Ferenec, 2.d Valentino Ernečić, 7.a

Adam Teklić, 7.b

29

Košarkašice su prvo pobijedile na općinskom natje-canju, a onda su i na županijskom pobijedile sve ekipe u skupini, plasirale su u fi-nale i osvojile ga! U Bjelovaru su, u

poluzavršnici natjecanja, izgubile u finalu te tako zauzele drugo mjesto! Svaka čast djevojke!

Odbojkašice su također pobijedile na općinskom natje-canju i plasirale se na županijsko natjecanje u Velikoj Gorici. Tamo su također pobijedile sve u skupini, plasirale se u finale - koje su, naravno, osvojile! U poluzavršnici natjecanja, točnije u Bedekovčini, zauzele su treće mjesto! Čestitke i njima!

I ostali su postigli odlične rezultate! Rukometašice su u Križu osvojile peto mjesto na županijskom natjecan-

ju, a rukometaši su zauzeli drugo mjesto na općinskom natje-canju. Nogometaši su na općinskom natjecanju zauzeli treće mjesto.

Sportaši i sportašice iz osmih razreda zaželjeli su mnogo sreće onima koji os-taju igrati za našu školu i zahvaljuju profesoru i profesori-ci tjelesnog odgoja što su ih podržavali i trpjeli sve njihove nestašluke!

Jasmina Mrvoljak, 8.b

Ženska sportska godina!SPOrT: marljivo treniranje i aktivno slobodno vrijeme

Ove školske godine naši sportaši i sportašice ostvarili su odlične rezultate na natjecanjima. Ipak, može se reći da je ovo bila ženska sportska godina

Skromnost i vrhunski rezultati:

To je Gabrijela! Zamolivši Gabrijelu Jurišić iz 8.d da nam se kratko predstavi, ostali smo jako iznenađeni njezinom skromnošću. Svoje vrhunske rezultate u Hrvatskoj i svijetu predstavila nam je ovim riječima:

- Tae kwon do treniram pet godina u klubu Zaprešić. Imam viši crveni pojas. Na natjecanjima dosad ostvarivala sam DOBRE rezultate. Bila sam tri puta treća na državnom kadetskom prvenstvu. Prva sam bila na natjecanjima u Splitu i u Bihaću, te sam proglašena najboljom ju-niorkom turnira. Potom sam na natjecanju u Mostaru također bila prva i tada sam proglašena najboljom starijom kadetkinjom. Nedavno sam nastupila u Nizozemskoj na Dutch openu. To je turnir A klase. Sud-jelovala su 954 natjecatelja iz raznih europskih država. Izgubila sam na „zlatni bod“, što znači da nisam uspjela ostati u borbi za medalju. Iza mene je već puno dobrih rezultata, a takvima i još boljima se nadam i u budućnosti.

Sigurni smo da će Gabrijelini rezultati i u budućnosti biti sjajni, a želimo joj i malo manje skromnosti!

Novinarska grupa

30

a za još 30 godina…

Ljudevit Gaj Ljudevit Gaj

Ljudevit GajLjudevit Gaj

19

80

-20

10

Kip Ljudevita Gaja zasigurno će i dalje ispred škole stajati

dok će nove generacije

(kao i naša i one prije nas) prolaziti.

On će samo stajati…Lucija Grladinović, 8.b

Zamišljam da će moja škola za 30 godina biti najveća i na-jmodernija u Europi. Bit će u zeleno-smeđoj boji. Imat će još modernije dvorište, što znači da će imati dva bazena - jedan za plivače, a drugi za neplivače. Oko spomenika Ljudevitu Gaju bit će raznovrsno cvijeće. Imat će oko 1200 učenika i radit će u tri smjene: prva će biti od 8-10.30, druga od 10.35-13.05, a treća od 13.10-15.40.

Matija Regvar, 6.d

Svoju školu za 30 godina zamišljam još većom jer vjerujem da će se nadograditi još jedan „krug“. U novom krugu bit će ormarić za svakog učenika i nove učionice. Umjesto knjiga i bilježnica svaki učenik i učitelj imat će jedan ekran veličine udžbenika koji će moći nositi kao laptop, a taj ekran će reagirati na dodir pa će učenici pisati prstom po njemu. Umjesto ploče bit će veliki ekran kojim će profesor upravljati preko svojeg ekrana. Škola će biti moderna, a učenici discipliniraniji. Vjerujem da će se zasaditi i neke nove rijetke, zaštićene vrste biljaka kako bismo ih sačuvali.

Franko Jurčec, 6.d

Hanna Davidović, 7.d

Borna Benčić, 2.dFilip Vrbanić, 6.a

Kristina Andrić, 6.a

31

Jasmina Mrvoljak, 8.bInes Stanić, 6.cHanna Davidović, 7.dDaniel Ilić, 7.c

Klara Mišak, 5.c

Marino Vidaković, 8.d

Sara Mandić, 8.d Dea Markulin, 8.b Morena Benčić, 5.c Bruna Galogaža, 5.a

Martina Hrkać, 8.a Romina Burić, 6.c Sanja Tanodi, 7.b

Lana Ujević, 8.b Lucija Grladinović, 8.b Manda Kovačević, 8.c