Simulacija jednostavnih stvari za provjeru modela ... · Da spriječimo zlouporabu podataka uvodimo i mehanizme zaštite, sigurni sažetak i kriptiranje podataka. Malo po malo složenost

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Zagreb, lipanj 2016.

ZAVRŠNI RAD br. 4417

SIMULACIJA JEDNOSTAVNIH STVARI ZA

PROVJERU MODELA ARHITEKTURE

INTERNETA STVARI

Antonio Brezjan

i

SADRŽAJ

1. Uvod ........................................................................................................................ 1

2. Internet stvari ........................................................................................................ 2

3. Arhitektura ............................................................................................................ 3

3.1. Format poruke .................................................................................................... 3

3.1.1. Zastavice ............................................................................................................... 4

3.2. Slanje poruke ...................................................................................................... 4

3.3. Primanje poruke ................................................................................................. 4

3.4. Zaštita podataka ................................................................................................. 6

3.4.1. Sigurni sažetak ...................................................................................................... 6

3.4.2. Kriptiranje ............................................................................................................. 6

4. Simulacija ............................................................................................................... 7

4.1. Pošiljatelj i primatelj 1 ....................................................................................... 7




4.5. Simulacija sa složenim simulatorom ................................................................ 10

4.5.1. Pokretanje simulacije .......................................................................................... 10

4.5.2. Rezultati .............................................................................................................. 10

5. Zaključak ............................................................................................................. 12

Literatura ...................................................................................................................... 13

Sažetak ........................................................................................................................... 14

Summary ........................................................................................................................ 14

1

1. UVOD

U današnje vrijeme koristi se mnogo elektroničkih naprava koje sadrže ugradbena

računala. Povezivanje tih stvari je logičan korak naprijed, ali se nailazi na problem kako

će te stvari međusobno komunicirati. Ta mreža se naziva Internet stvari (eng. Internet of

Things) i u ovom dokumentu će se ostvariti simulacija na temelju koje bi te stvari mogle

međusobno komunicirati.

Da bi se ostvarila simulaciju prvo se kratko definira arhitekturu Interneta stvari.

Najjednostavnija stvar može biti neki senzor koji samo šalje podatke. Takva stvar treba

samo znati adresu kamo će te podatke slati i šalje ih po nekom pravilu (npr. svakih

nekoliko minuta). Takvoj stvari možda nije ni bitno da li odredište primi svaku poruku te

je za takvu stvar dovoljno samo osigurati slanje podatka.

Paralelno s jednostavnim pošiljateljem razvijamo jednostavnog primatelja koji samo

prima podatke i može nad njima obaviti nešto. Najčešće neki izvršitelj izvede neku

jednostavnu radnju na temelju ulaza.

Iako mnoge stvari služe za te jednostavne radnje, najčešće želimo znati da li je odredište

primilo našu poruku. Iz tog razloga spajamo funkcije za slanje i primanje podataka i

dobivamo stvar koja može slati podatak i primati odgovor ili potvrdu da je odredište tu

poruku i dobilo. S druge strane potrebna nam je stvar koja će moći sukladno o dobivenoj

poruci poslati odgovor.

Da spriječimo zlouporabu podataka uvodimo i mehanizme zaštite, sigurni sažetak i

kriptiranje podataka. Malo po malo složenost stvari se povećava, ali u svim slučajevima

stvari znaju kako komunicirati međusobno i ne mijenjamo sastav poruke kojom

komuniciramo nego samo proširujemo postojeći način komunikacije.

2

2. INTERNET STVARI

Definicija Interneta stvari (IS) varira između kompanija koje se bave njezinom

implementacijom. Internet stvari možemo opisati kao sustav koji se bavi povezivanjem

stvari koje je moguće jedinstveno identificirati. Riječ stvar odnosi se na bilo koji fizički

objekt koji koristi neka aplikacija ili korisnik izravno. Stvar je priključena na svoju mrežu

i njena sveprisutnost je glavna značajka sustava. Pošto su stvari umrežene lako ih

koristimo preko Interneta ili u našoj lokalnoj mreži kada je to potrebno. Veliki dio tih

stvari čine jednostavni senzori i upravljačke stvari koje same mogu izvršavati svoju

zadaću s obzirom na parametre u mreži. Opseg sustava Interneta stvari može biti od malog

sustava koji ima jedinstvenu stvar i jednostavni senzor do kompleksnog sustava koji

povezuje velik broj stvari i ima sposobnost isporučivanja kompleksnih usluga.

IEEE je Internet stvari podjelio na jednostavne i složene i uveo dvije definicije. Prva

definicija za Internet stvari jednostavne složenosti je da je to mreža koja povezuje

jedinstveno identificirane stvari na internetu. Stvari imaju senzorski aktivirane i

potencijalno programirljive sposobnosti. Podaci o stvari se mogu prikupljati i stanje stvari

se može mijenjati s bilo kojeg mjesta, u bilo koje vrijeme, u vezi bilo čega.

Druga definicija gleda na Internet stvari kao samoodrživu, prilagodljivu, složenu mrežu

koja povezuje stvari na internetu kroz korištenje standardnih komunikacijskih protokola.

Stvari nude usluge, sa ili bez ljudskih intervencija, prikupljanja podataka, komunikacije i

korištenje inteligentnih sučelja. To nam omogućuje brzu komunikaciju s pravim

podacima bilo gdje, u bilo koje vrijeme, u vezi bilo čega uzimajući u obzir sigurnost.

Detaljnije o definiciji Interneta stvari nalazi se u literaturi [1].

Slika 2.1. Značajke i opseg Interneta stvari

3

3. ARHITEKTURA

Internet stvari (IS) čine mnoge naprave kao što su senzori, uređaji, korisnici i servisi u

oblaku. Stvari koje komuniciraju nazivamo pošiljatelj (stvar koja šalje podatke) i

primatelj (stvar koja podatke prima). U složenijim sustavima nailazimo i na posrednika,

jednog ili više, koji samo prosljeđuje poruke između pošiljatelja i primatelja. U ovoj

simulaciji jednostavnih stvari komunikacija se odvija samo između primatelja i

pošiljatelja.

Prvo je potrebno definirati svojstva koja su potrebna da bi mogli neku stvar promatrati

kao potencijalni dio Interneta stvari. Stvari razlikujemo po njezinim imenima i

identifikatorima. Dok ime ne mora biti jedinstveno za određenu stvar očekuje se da njezin

identifikator točno određuje promatranu stvar. Stvari imaju i svoje unutarnje ključeve

preko koje se generira javni ključ i dekriptiraju podaci ako su kriptirani. Stvar u mreži

ima svoju adresu preko koje druge stvari komuniciraju s njom i tablicu s podacima o

drugim stvarima oko nje. Ta tablica sadrži identifikatore okolnih stvari, njihove javne

ključeve i adrese.

Osim gore navedenih zahtjeva potrebno je definirati i format poruke (paketa) kojim će

stvari moći razmjenjivati podatke.

3.1. Format poruke

Poruka koju šaljemo može biti unutarnja poruka s omotačem ili samo unutarnja poruka.

U ovom slučaju se koristi samo unutarnja poruka koja se sastoji od nekoliko dijelova

navedenih u tablici (Tablica 3.1.).

Tablica 3.1. Dijelovi poruke

Zastavice su objašnjene u poglavlju 3.1.1.

Duljina se odnosi na ukupnu duljinu poruke i mjeri se u oktetima. Za prikaz duljine koristi

se 16 bita čija vrijednost ograničava ukupnu duljinu poruke na 65535 okteta. Za velik dio

stvari duljina poruke je i više nego dovoljna, a ona ovisi o kompleksnosti same stvari.

Identifikatori služe za jasno razlikovanje poruka, pošiljatelja i primatelja. Identifikator

poruke se generira odmah prilikom slanja poruke dok su identifikatori stvari unaprijed

poznate i nisu podložne promjenama. Identifikator prijašnje poruke koristimo samo kada

šaljemo odgovor na primljenu poruku i on je jednak identifikatoru poruke za koju šaljemo

odgovor.

Naziv dijela poruke Oznaka Duljina dijela u

oktetima Obavezno

Zastavice flags 2 da

Duljina length 2 da

Identifikator poruke mid 8 da

Identifikator pošiljatelja src 8 da

Identifikator primatelja dest 8 da

Identifikator prijašnje poruke resp 8 ne

Podaci data 0-X ne

Siguran sažetak hmac 4 ne

4

Podaci su sami razlog slanja poruke i njihova duljina ovisi o broju koji se nalazi u dijelu

poruke duljina. Maksimalna duljina podataka u poruci ovisi o veličini paketa koju koristi

transportni protokol preko kojeg šaljemo poruku umanjenu za veličinu ostalih dijelova

poruke. Podaci se mogu slati u izvornom obliku, da primatelj direktno može čitati podatke

ili su podaci kriptirani. Na kraju poruke, ako je definirano unutar same stvari, nalazi se

sigurni sažetak. Duljine je 4 okteta i izračunava se nad cijelom porukom.

3.1.1. Zastavice

Zastavicama označavamo unaprijed definirana pravila. Naša poruka može definirati 16

pravila postavljanjem odgovarajućih bitova na pravo mjesto. U našoj simulaciji koristimo

samo jedan dio zastavica dok se druge koriste u složenoj komunikaciji ili nisu još

definirane.

Tablica 3.2. Zastavice

3.2. Slanje poruke

Za slanje poruke potrebno je znati identifikator primatelja i njegovu adresu. Ako nam je

poznata adresa primatelja počinjemo sa sastavljanjem poruke. Ovisno o složenosti poruke

koju želimo poslati postavljamo potrebne zastavice, generiramo identifikator poruke i

unosimo podatke koje želimo poslati. Po potrebi poruci dodajemo siguran sažetak i

kriptiramo poruku. Siguran sažetak i kriptiranje možemo izvršiti samo ako nam je poznat

vanjski ključ primatelja. U kodu (Isječak koda 3.1.) se slanje obavlja izvođenjem funkcije

pod nazivom send(...) s odgovarajućim parametrima.

3.3. Primanje poruke

Nakon što primatelj primi poruku on kreće sa njenom obradom. Prvo pročita zastavice,

duljinu poruke i identifikatore poruke, pošiljatelja i odredišta. Zatim ako je u zastavicama

postavljen bit za siguran sažetak poruke radimo novi sigurni sažetak na temelju primljene

poruke da vidimo da li se naš sigurni sažetak podudara sa dobivenim. Ako se podudara

poruku prihvaćamo i dekriptiramo ako je potrebno, a ako se razlikuju poruku

odbacujemo. Nakon primanja poruke možemo poslati odgovor stvari od koje smo dobili

odgovor kao potvrdu da smo primili poruku. U tom slučaju u poruku postavljamo

zastavicu RESP_SET i u poruci šaljemo identifikator prijašnje poruke koji je isti

identifikatoru poruke na koju šaljemo potvrdu o primitku poruke. Primljenu poruku

obrađujemo funkcijom recv()(Isječak koda 3.2.).

Naziv zastavice Binarna

vrijednost Opis u slučaju da je zastavica postavljena

RESP_SET 10000 U poruci se nalazi identifikator prijašnje poruke

DATA_SET 100000 U poruci postoje podaci

ENCRYPTED 1000000 Poruka je kriptirana

HMAC_SET 10000000 Poruka sadrži siguran sažetak

5

Isječak koda 3.1. Pošiljatelj

from Crypto import Random

import socket

import random

import binascii

import time

import sys

# flags for inner packet

DATA_SET = 1<<5

LOCAL_ADDRESS = ('127.0.0.1', 10000)

REMOTE_ADDRESS = ('127.0.0.1', 50000)

SRC_ID = 0x1111111111111111

DEST_ID = 0x2222222222222222

DATA_PREFIX = 'Kolicina padalina u zadnjih 24h: '

MSG_LEN = 2+2+8+8+8

flags = DATA_SET

src = SRC_ID.to_bytes(8, 'big')

dest = DEST_ID.to_bytes(8, 'big')

def send ( dest_id, data ):

mid=Random.new().read(8)

length=MSG_LEN+len(data)

message=flags.to_bytes(2, 'little')+length.to_bytes(2,\

'little')+mid+src+dest_id+data

sock.sendto(message, REMOTE_ADDRESS)

if __name__ == "__main__":

sock=socket.socket(socket.AF_INET, socket.SOCK_DGRAM)

sock.bind(LOCAL_ADDRESS)

while True:

#stvori podatak

attr=random.randrange(10000)

msg=(DATA_PREFIX + str(attr)).encode()

send ( dest, msg )

time.sleep(1)

Isječak koda 3.2. Primatelj

from Crypto import Random

import socket

import random

import time

import binascii

from struct import *

# flags for inner packet

LOCAL_ADDRESS = ('127.0.0.1', 50000)

def recv ():

packet, src_addr = sock.recvfrom (15000)

flags = packet[0] + (packet[1]<<8)

6

length = packet[2] + (packet[3]<<8)

mid = packet[4:12]

src = packet[12:20]

dest = packet[20:28]

data = packet[28:]

return ( flags, length, mid, src, dest, data )

if __name__ == "__main__":

sock=socket.socket(socket.AF_INET, socket.SOCK_DGRAM)

sock.bind(LOCAL_ADDRESS)

sock.settimeout(1)

while True:

try:

msg = recv()

except:

pass

time.sleep(1)

3.4. Zaštita podataka

Kako bi se zaštitili od pregledavanja i zlouporabe podataka koje šaljemo potrebno je

podatke zaštititi. U ovoj simulaciji štitimo se korištenjem sigurnog sažetka poruke i

kriptiranjem podataka u poruci.

3.4.1. Sigurni sažetak

Sigurni sažetak je ključ koji se računa HMAC (eng. keyed-hash message authentication

code) algoritmom [2]. HMAC koristi ključ koji je poznat pošiljatelju i primatelju i hash

funkciju MD5 za izračunavanje našeg sigurnog sažetka. U našem slučaju sigurni sažetak

se radi nad cijelom porukom od zastavica do podataka (vidi poglavlje 3.1. Format

poruke).

Sigurni sažetak se koristi za osiguravanje i provjeru autentičnosti poruke. Sigurni sažetak

ne štiti podatke od čitanja već osigurava da nepromijenjeni stignu na odredište. Ukoliko

se poslani sigurni sažetak ne podudara sa sigurnim sažetkom na odredištu poruku

odbacujemo jer ne možemo potvrditi da je ona autentična originalnoj poruci. Sigurni

sažetak se dobiva pozivom funkcije get_hmac(message, key)kojoj šaljemo poruku

za koju želimo sažetak i ključ po kojem računamo sažetak.

3.4.2. Kriptiranje

Kriptiranje služi za zaštitu podataka koje šaljemo kroz mrežu od neovlaštenog čitanja.

Podaci se kriptiraju tako da pošiljatelj kriptira podatke javnim ključem primatelja. Za

dekriptiranje tog podatka je potreban drugi ključ kojeg zna samo primatelj tako da

podatke namijenjene primatelju nitko drugi ne može pročitati.

7

4. SIMULACIJA

Simulacija je izvedena na Windows operacijskom sustavu preko Anaconda 2.4.1 prozora

naredbenog retka, korištenjem Pythona 3.5.1. Sva dokumentacija vezana uz Python se

može pronaći na referenci [4].

Simulator dijelimo na pošiljatelja i primatelja i svaki ima četiri verzije koje mogu

međusobno komunicirati. Za prijenos poruka koristi se UDP (engl. User Datagram

Protocol), no isto tako može se koristiti neki drugi protokol za prijenos podataka.

Pokretanje simulacije vršimo tako da otvorimo dva prozora naredbenog retka i u jednom

pokrenemo pošiljatelja, a u drugom primatelja. Nakon pokretanja ispisuju se poruke koje

su poslane i primljene u svakoj stvari koju simuliramo. Za lakše razlikovanje primatelja

od pošiljatelja, pod identifikatorom primatelja koristimo „111111111111111“, dok za

identifikator primatelja koristimo „2222222222222222“. Svaka stvar se pokreće

upisivanjem naredbe u naredbeni redak.

python naziv_stvari.py

Prije upisivanja ove naredbe moramo se pozicionirati u mapu koja sadrži stvar koju

želimo simulirati, a naziv_stvari je ime python datoteke koja predstavlja željenu stvar.

4.1. Pošiljatelj i primatelj 1

U prvoj simulaciji pošiljatelj generira podatak te ga priprema za slanje. Nakon

uspješnog slanja poruke primatelj otvara poruku i čita dobiveni podatak. Na slikama

(Slika 4.1.) i (Slika 4.2.) vidimo da smo za četiri poslane poruke primili četiri poruke na

izlazu što smo i očekivali.

Slika 4.1. Pošiljatelj 1

Slika 4.2. Primatelj 1

8

Ispis podataka ide redom kako je definirano u zadnjoj poruci:

zastavice: 32 u dekadskom je 100000 u binarnom što znači da je postavljena

zastavica DATA_SET što znači da poruka sadrži podatke,

duljina: poruka ima 65 okteta,

zatim imamo redom identifikatore poruke, pošiljatelja i primatelja,

na kraju se ispisuju podaci koji su primljeni


U ovom slučaju pošiljatelj (Slika 4.3.) šalje poruku isto kao u prethodnom slučaju, ali

nakon što je poruka poslana vidimo da je primio odgovor od primatelja. Poruka koja je

poslana kao potvrda da je primljena poruka ima poslije identifikatora za odredište i

identifikator prijašnje poruke na koju je poslala odgovor. Osim po identifikatoru vidimo

da je i zastavica drugačija. 48 dekadski iznosi 110000 binarno što znači da su postavljene

zastavice koje označavaju da imamo identifikator prijašnje poruke i podatke u poruci.




U ovom primjeru uvodimo siguran sažetak. Kao što je opisano u poglavlju 3.4.1 ako se

sigurni sažetak u poruci ne podudara sa sigurnim sažetkom kojeg izračuna primatelj

poruka se ne smatra sigurnom te se odbacuje. U ovom slučaju je očekivani ispis isti kao

i u prethodnom slučaju, no ako se ključevi ne podudaraju dolazi do greške (Slika 4.6.) i

poruka se ne ispisuje.

9




U ovom slučaju koristimo sve mogućnosti kao i gore osim što dodajemo i kriptiranje

podataka. Pošto ispis u slučaju dobre komunikacije izgleda kao u primjeru 2, neka

pošiljatelj ima krivi ključ za kodiranje. Kada usporedimo podatke koji su poslani (Slika

4.7.) i podatke koji su primljeni (slika 4.8.) vidimo da se ne podudaraju. To znači da ako

netko otvori podatke koji nisu namijenjeni za njega neće ih moći pročitati jer ne zna ključ

za njihovo dekriptiranje.


10


4.5. Simulacija sa složenim simulatorom

Osim simulacije komunikacije između ovih jednostavnih stvari, možemo i simulirati

komunikaciju ovih stvari s složenim simulatorom dostupnim na stranici

github.com/l30nard0/dasiot [3].

Nakon dohvata programa s navedene stranice može se simulirati tijek komunikacije

između složenog sustava i neke od prije navedenih stvari. Za simulaciju se može koristiti

prozor naredbenog retka Anakonda kod Windows operacijskog sustava ili obični prozor

naredbenog retka u Linux operacijskom sustavu.

4.5.1. Pokretanje simulacije

Za pokretanje komunikacije između jednostavne stvari i složenog simulatora potrebno je

konfigurirati složeni simulator. U svakoj mapi gdje se nalazi jednostavna stvar nalaze se

dvije JSON datoteke koje definiraju ponašanje složenog simulatora. Za jednostavniju

simulaciju mape sa stvarima se kopiraju u datoteku gdje se nalaze ispitni slučajevi

složenog simulatora dasiot-master\tests\.

Složeni simulator se pokreće naredbom:

python src\sim.py tests tc-xx

Prije pozivanja naredbe moramo biti pozicionirani u mapi dasiot-master, a tc-xx

označava naziv mape u kojoj je stvar koju želimo testirati. Jednostavnu stvar pokrećemo

kao i u prethodnim primjerima.

4.5.2. Rezultati

Ispravnim definiranjem stvari i simulatora dobivamo rezultate slične kao u prethodnim

primjerima. Za svaku poruku poslanu ili primljenu ispisujemo njezine podatke koje onda

možemo promatrati kako komuniciraju i usporediti da li dolazi do promjene u podacima.

Mijenjanjem adrese ili korištenje krivog ključa za izračunavanje sigurnog sažetka ili

kriptiranja dolazi do očekivanih grešaka u komunikaciji što nam očekivano javlja i sam

simulator.

Pokretanjem složenog simulatora i pošiljatelja 4 vidimo da su uspješno proveli

komunikaciju. Zastavice iznose 224 u dekadskom, odnosno E0 u heksadekadskom

sustavu i kada ta dva broja pretvorimo u binarni dobijemo 11100000. Po tome

zaključujemo da je poruka sadržavala podatke koji su bili kriptirani i također je imala

sigurni sažetak. Kako je poruka na primatelju, kojeg u ovom slučaju predstavlja složeni

simulator, jednaka poruci koja je poslana možemo zaključiti da se komunikacija uspješno

obavila.

11


Slika 4.10. Složeni simulator konfiguriran za komuniciranje s pošiljateljem 4

12

5. ZAKLJUČAK

U radu je ukratko opisano što je to Internet stvari. Zbog opširnosti tog pojma i njegove

same izvedbe još nije standardom propisana njegova izvedba. Ovaj rad simulira moguću

komunikaciju između dvije jednostavne stvari. Teži se što jednostavnijoj komunikaciji,

ali da ujedno bude što univerzalnija i primjenjiva u složenijim sustavima

nadograđivanjem iste, a ne ponovnim razvijanjem za složenije sustave.

Nakon provedbe uspješne simulacije komunikacije s definiranim parametrima prikazana

je složenost i veličina koda koja bi trebala biti izvediva u stvarima ograničene memorije

i snage procesora. Smanjivanjem duljine poruke smanjujemo i gušenje mreže koja se sa

svakom i najmanjom stvari može vrlo brzo povećati.

U budućnosti ovaj se simulator može proširiti da obuhvati i složenije primjere

komunikacije i sve povezati u program za kojeg nije potrebno poznavanje skriptnog

jezika Python nego bi se stanja u mreži koju želimo simulirati mijenjala preko korisničkog

sučelja.

13

LITERATURA

1. IEEE, The Institute, Towards a definition of the Internet of Things (IoT),

http://iot.ieee.org/images/files/pdf/IEEE_IoT_Towards_Definition_Internet_of_Thi

ngs_Revision1_27MAY15.pdf, 8. 6. 2016.

2. H. Krawczyk, M. Bellare, R. Canetti, Keyed-Hashing for Message Authentication,

Veljača 1997, https://tools.ietf.org/html/rfc2104.html, 8. 6. 2016.

3. Leonardo Jelenković, Simulator used for designing and simulating Internet of things

architecture, https://www.github.com/l30nard0/dasiot, 5. 6. 2016.

4. The Python Software Foundation, Python 3.5.1 documentation,

https://docs.python.org/3/, 5.6. 2016.

http://iot.ieee.org/images/files/pdf/IEEE_IoT_Towards_Definition_Internet_of_Things_Revision1_27MAY15.pdf

http://iot.ieee.org/images/files/pdf/IEEE_IoT_Towards_Definition_Internet_of_Things_Revision1_27MAY15.pdf

https://tools.ietf.org/html/rfc2104.html

https://www.github.com/l30nard0/dasiot

https://docs.python.org/3/

14

SAŽETAK

Simulacija jednostavnih stvari za provjeru modela arhitekture Interneta stvari

Ovaj završni rad vezan je uz problem arhitekture povezivanja Interneta stvari. Glavna

značajka mu je simulacija komunikacije jednostavnih stvari s mogućnošću proširenja na

složenije stvari. Pod jednostavnim stvarima smatramo one uređaje kojima je osnovno

svojstvo samo slanje i primanje podataka te jednostavna obrada istih. Za potrebe

simulacije definirana je arhitektura koja bi trebala postojati za mogućnost te

komunikacije. Također su opisani neki očekivani izlazi simulatora kao i oni koji se mogu

dogoditi kod grešaka u sustavu.

Ključne riječi: Internet stvari, simulacija, arhitektura IS

SUMMARY

Simulating simple things for Internet of Things architecture verification

This bachelor thesis is related to the problem of architecture of the Internet of Things.

The main feature is a simulation of communication between simple things with the

possibility of extension to more complex things. Simple things are those devices which

main job is to send and receive data and using it in simple actions. It also defines

architecture that should exist for such communication. After defining described simulator

there are some of the expected outputs of simulations as well as those that can occur with

errors in the system.

Keywords: Internet of Things, simulation, IoT architecture

Documents

Simulacija jednostavnih stvari za provjeru modela ... · Da spriječimo zlouporabu podataka uvodimo i mehanizme zaštite, sigurni sažetak i kriptiranje podataka. Malo po malo složenost