Upload
hope-fisher
View
167
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Sigurnosne studije
Citation preview
SIGURNOSNE STUDIJE I SIGURNOSNI MENADMENT ..................................... 9
Sigurnosne studije priroda, sadraj, metodologija utvrivanje sigurnosnih organizacija ................................................................................................................. 9
Metodologija sigurnosti ............................................................................................ 13
Indukcija ....................................................................................................................... 15
Dedukcija .............................................................................................................. 17
Deduktivne metode ....................................................................................................... 19
Koncepcija ................................................................................................................. 21
Samoopisna metoda ................................................................................................. 22
Funkcijska analiza ...................................................................................................... 24
Brain-storming ........................................................................................................... 25
Delfi metoda .............................................................................................................. 26
(Organizacijska) formulacija ...................................................................................... 27
Autopoietina metoda .............................................................................................. 28
Meyer - Nagelova metoda......................................................................................... 29
Sistemski inenjering ................................................................................................ 31
Morfoloka metoda ................................................................................................... 33
Adaptacija ...................................................................................................................... 34
Dokumentacijske metode ......................................................................................... 34
Normativne metode .................................................................................................. 36
Grafiko - matrina metoda adaptiranja organizacijskoga modela .......................... 36
Metode simulacijskoga prognoziranja (Monte Carlo metoda) ................................. 37
Eulerova metoda ....................................................................................................... 40
Maarska metoda ..................................................................................................... 41
Metoda kritinog puta - CPM metoda ..................................................................... 46
Linearno rasporeivanje - PERT metoda ................................................................... 47
Uloga sile u meunarodnim odnosima ..................................................................... 49
Rat ......................................................................................................................... 50
Vrste ratova ................................................................................................................... 53
Osnovne karakteristike savremenih ratova .................................................................. 57
Agresija .......................................................................................................................... 58
2
Oruana (vojna) intervencija ......................................................................................... 62
Specijalne operacije ............................................................................................... 64
Ciljevi specijalnih operacija ........................................................................................... 70
Oblici i metode specijalnih operacija ............................................................................ 71
Terorizam ( kombinovati ili zamjeniti s tekstom iz magistarskog rada) ............... 78
Strategija: priroda, dimenzija i koncepti ................................................................... 83
Spoznajna predubjeenja i strateko odluivanje .................................................. 86
Grupno strateko odluivanje i nain njegovog poboljanja ................................. 87
Adiesova metodologija odluivanja ............................................................................. 88
Prevencija konflikta, menadment krizom, pacifizam i razoruanje, mirovne operacije..................................................................................................................... 92
Pojam konflikta ..................................................................................................... 92
Vrste konflikata ..................................................................................................... 94
Dimenzije konflikta (multidimenzionalnost konflikata) ....................................... 98
Odravanje mira .................................................................................................. 101
Obiljeja i postavke savremenog rata .................................................................. 106
Mirovni procesi putevi mira i sigurnosti ................................................................. 110
Kontrola naoruanja i razoruanje ....................................................................... 116
POJAM I TEORIJSKO ODREENJE SIGURNOSNOG MENADMENTA ......... 117
O pojmu ................................................................................................................... 117
Polazne osnove .................................................................................................... 117
Pojmovno odreenje i razvojne faze ................................................................... 118
Kvalitet je ustvari funkcija kvaliteta odluka i efikasnog sprovoenja........................ 119
TABELA - Definicije ................................................................................................. 121
Menaderske funkcije .............................................................................................. 122
Planiranje ..................................................................................................................... 123
Menaderska znanja i vjetine i nivoi...................................................................... 126
VRIJEME KOJE SE PROVODI U IZVRAVANJU MENEDERSKIH FUNKCIJA .................................................................................................................. 127
Klasine teorije ........................................................................................................ 128
Henr L. Gantt ..................................................................................................... 129
Frank i Lilian Gilbreth ......................................................................................... 130
Henr Fayol ......................................................................................................... 130
Chester Bernard ................................................................................................... 132
Mar Parker Follett .............................................................................................. 133
Birokratska teorija ................................................................................................... 133
3
Novija shvatanja ..................................................................................................... 135
Sistemski pristup ................................................................................................. 136
Situacioni pristup ................................................................................................ 137
Pristup vezan za uloge menadera ...................................................................... 137
Mckinsey - ev koncept 7-S ................................................................................ 138
Leadership............................................................................................................... 138
Pojam leadershipa ............................................................................................... 138
Leadership/lideri naspram menadmenta/menadera ......................................... 141
Mobilizacija ljudi naspram autoriteta ................................................................. 143
Izazovi adaptacije naspram tehnikih problema ................................................. 144
Progres naspram snage ....................................................................................... 144
Ponaanje naspram linosti ................................................................................. 145
Postavljanje ciljeva naspram planiranja i budetiranja ....................................... 145
Mobilisanje ljudi naspram organizovanja i popunjavanja radnih mjesta ........... 146
Motivisanje ljudi naspram kontrolisanja i naknadnog rjeavanja problema ...... 147
Primat leadershipa nad menadmentom ............................................................. 149
Tihi leadership .................................................................................................... 151
Jedan aspekt rjeavanja problema i upravljanja konfliktom ................................... 153
Karakteristike konflikata .................................................................................... 155
Kako na konflikte gledaju strane u sukobu? ....................................................... 157
Eskalacija i povlaenje ....................................................................................... 157
Karakteristike rjeavanja sukoba ........................................................................ 158
Rjeavanje spora na alternativni nain ............................................................... 159
Preventiva ................................................................................................................... 159
Pregovaranje ............................................................................................................... 160
Olakavanje ................................................................................................................. 160
Utvrivanje injenica ................................................................................................... 160
Savjetodavstvo ............................................................................................................ 161
Metode nametanja...................................................................................................... 161
Promjena ureivanja ................................................................................................... 162
Faze procesa promjene ............................................................................................... 163
Posredovanje kao rjeenje konflikta pomou tree strane......................................... 165
Konflikt: Drutvo i nacionalni integritet............................................................. 168
Moralnost (ispravnost) kao vodilja ............................................................................. 171
Uticaj drutveno-ekonomskog razvoja na upravljanje i rukovoenje .................... 176
4
Kritina razdoblja rukovoenja ........................................................................... 176
Rukovoenje u kriznim i prelomnim istorijskim razdobljima............................. 178
Nadzor nad radom dravnih organa u uticaj suda javnosti .................................. 179
Interesni karakter organizacije............................................................................. 180
Uticaj nauke, raznih gledita iz prakse na menadment .......................................... 181
Nauni pristup djelatnosti rukovoenja ............................................................... 181
Razna gledita o menadmentu ........................................................................... 182
Vojno rukovoenje .............................................................................................. 183
Osobenost menadmenta u policiji .......................................................................... 183
TEORIJE I KOLE OD ZNAAJA ZA RAZVOJ UMIJEA MENADMENTA ...................................................................................................... 185
Znaaj uvoenja u sigurnosne studije ................................................................. 191
Razgranienje od upravljanja i rukovoenja ...................................................... 196
Nauni pristup ............................................................................................................. 197
Uloga teorije o menedmentu .................................................................................... 198
Tehnike menedmenta ................................................................................................ 199
Proces preoblikovanja kao menaderski zadatak ....................................................... 199
Sistem komuniciranja .................................................................................................. 200
Vanjske varijable ......................................................................................................... 200
Funkcije menadera ................................................................................................. 201
Planiranje (Planning) ........................................................................................... 201
Organiziranje (Organizing).................................................................................. 201
Voenje (Leading) ............................................................................................... 202
Kontroliranje (Controling) ................................................................................... 203
Koordiniranje, bit menaderstva ................................................................................. 203
Menadment dogaaja ......................................................................................... 203
Razvoj ideje ......................................................................................................... 206
Nivoi .................................................................................................................... 207
Uloge ................................................................................................................... 207
Interpersonalne uloge .......................................................................................... 207
Informativne uloge .............................................................................................. 208
Rukovoenje ............................................................................................................ 208
Kontrola ....................................................................................................................... 220
Vrste menadera .................................................................................................. 221
Organizacija - okvir odvijanja procesa ................................................................ 222
5
Top-menader kao vizionar, strateg i dizajner ................................................... 222
SM - Strategijski menadment.................................................................................... 224
Top-menader kao operativac .................................................................................... 225
Razlike izmeu ljudskih resursa i personalne/kadrovske funkcije ............................. 226
Procjenjivanje potreba obuke ............................................................................. 232
Planiranje obuke ......................................................................................................... 233
Tehnike obuke ............................................................................................................. 233
E-uenje ....................................................................................................................... 233
Tehnike obuke i njihova primjenjljivost ............................................................. 234
Sprovoenje obuke ..................................................................................................... 235
Ocjena obuke .............................................................................................................. 236
Uloga organizacije u uenju ........................................................................................ 236
OSNOVNA NAELA U SIGURNOSNOM MENADMENTU ............................. 238
Ope metode i stilovi rukovoenja u sigurnosnom menadmentu ......................... 238
Sistemi rukovoenja ........................................................................................... 238
Klasini sitem rukovoenja ......................................................................................... 238
Linijski sistem rukovoenja ..................................................................................... 238
Funkcionalni sistem rukovoenja ........................................................................... 240
Linijsko-tabni sistem rukovoenja ......................................................................... 241
Neoklasini sistem rukovoenja ................................................................................. 242
Parcitipativno-koperativni sistem ........................................................................... 242
Moderni sistem rukovoenja ...................................................................................... 243
Projektni sistem rukovoenja ................................................................................. 243
Matrini sistem rukovoenja .................................................................................. 243
Ope metode rukovoenja .................................................................................. 245
Autokratska metoda rukovoenja .............................................................................. 246
Liberalna metoda rukovoenja ................................................................................... 247
Paternalistika metoda rukovoenja .......................................................................... 247
Demokratska metoda rukovoenja ............................................................................ 248
Autoritativno-demokratska metoda rukovoenja ...................................................... 249
Stilovi rukovoenja ............................................................................................. 250
Autokratski stil rukovoenja ....................................................................................... 251
Demokratski stil rukovoenja ..................................................................................... 252
6
Stil individualnih sloboda - LAISSER FAIRE .................................................................. 253
Osnovne kategorije na kojima se zasniva sistem rukovoenja ............................... 255
Autoritet ............................................................................................................... 255
- Pojam autoriteta - ..................................................................................................... 255
Teorijski pristup u definiranju autoriteta .................................................................... 256
Klasifikacija autoriteta ................................................................................................. 259
Linijski autoritet ........................................................................................................... 260
tabni autoritet ........................................................................................................... 261
Funkcionalni autoritet ................................................................................................. 261
Hijerarhija ............................................................................................................ 262
Odgovornost ........................................................................................................ 267
Povjerenje ............................................................................................................ 269
Disciplina ............................................................................................................. 270
Moral ................................................................................................................... 271
Etika ..................................................................................................................... 272
Propisi .................................................................................................................. 274
Vrijeme ................................................................................................................ 275
POJAM I TEORIJSKO ODREENJE SIGURNOSNOG MENADMENTA ........ 277
Definicija menedzmenta: njegova priroda i svrha ................................................... 277
Funkcije upravljanja ............................................................................................ 277
Upravljanje: nauka ili umijee? ........................................................................... 278
Elementi nauke ............................................................................................................ 279
Nauni pristup ......................................................................................................... 279
Uloga teorije o menedmentu ................................................................................ 280
Tehnike menedmenta ......................................................................................... 281
Tehnike menedmenta ili pomodni hirovi?................................................................. 281
Proces preoblikovanja kao menederski zadatak ....................................................... 282
Sistem komuniciranja .................................................................................................. 282
Outputi ........................................................................................................................ 283
Funkcije menedera ............................................................................................. 283
Planiranje (Planning) ................................................................................................... 283
Organiziranje (Organizing) .......................................................................................... 284
Kadrovsko popunjavanje (Staffing) ............................................................................. 284
Voenje (Leading) ....................................................................................................... 284
7
Kontroliranje (Controiiing) .......................................................................................... 285
Koordiniranje, bit menederstva ................................................................................. 285
Nauka o upravljanju i srodne naune discipline ..................................................... 286
Menadment sigurnosti u sistemu znanja ............................................................... 289
Patrijarhalni sistem sigurnosnog menadmenta.................................................. 292
Linijski sistem sigurnosnog menadmenta ......................................................... 292
Funkcionalni sistem sigurnosnog menadmenta ................................................ 293
Linijsko-tabni sistem sigurnosnog menadmenta ............................................. 294
Komitetski sistem rukovoenja i upravljanja ..................................................... 296
Principi sigurnosnog menadmenta ........................................................................ 298
ta su principi menadmenta sigurnosti? ........................................................... 298
Problemi savremenog rukovoenja i upravljanja sistemima sigurnosti ................. 305
Struni problemi ................................................................................................. 306
Organizacioni problemi ...................................................................................... 307
Ljudski problemi ................................................................................................. 311
Faktori menadmenta djelatnostima sigurnosti ...................................................... 315
Kibernetiki model menadmenta ...................................................................... 316
Model menadmenta 9.9. .................................................................................... 318
Upravljanje djelatnostima savremenih sistema sigurnosti ...................................... 323
Teorije i kole od znaaja za razvoj umijea rukovoenja i upravljanja ................ 326
Teorija komunikacija u sigurnosnom menadmentu .......................................... 332
MEUNARODNI SIGURNOSNI MENADMENT ............................................... 338
Meunarodne sigurnosne institucije ....................................................................... 338
Stvaranje UN ...................................................................................................... 338
Sistem kolektivne sigurnosti UN ................................................................................. 341
Evroatlantske integracije i evropska sigurnost ....................................................... 347
Sjevernoatlantski savez (NATO) ........................................................................ 349
Sjevernoatlantsko vijee za saradnju (NACC) ................................................... 352
Vijee za evroatlantsko partnerstvo (EAPC) ...................................................... 354
Partnerstvo za mir ............................................................................................... 355
Evropske integracije u funkciji evropske sigurnosti ............................................... 359
Ideje o ujedinjenju Evrope .................................................................................. 360
Geneza stvaranja Evropske Unije ....................................................................... 364
Proces proirenja Evropske Unije ................................................................................ 372
Upravljanje Evropskom Unijom................................................................................... 372
8
Evropska konvencija o ljudskim pravima .................................................................... 379
Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) ................................................ 380
Ostale evropske integracije .................................................................................. 385
Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) ................................................. 385
Evropsko udruenje za slobodnu trgovinu (EFTA) ....................................................... 386
Zapadnoevropska unija (WEU) u sigurnosnoj arhitekturi Evrope ............................... 388
Evropske politike kooperacije (EPC). ......................................................................... 390
Multilateralne organizacije i oblici meunarodnih policijskih odnosa ................... 391
Razvoj policijske suradnje ................................................................................... 392
Klubovi za borbu protiv terorizma, droge, imigracije i finansijskih prevara ...... 393
Pojam klubova ............................................................................................................. 393
Klubovi za borbu protiv terorizma .......................................................................... 395
Klubovi za borbu protiv droge ................................................................................. 405
Carinska saradnja ................................................................................................. 408
Grupe za imigraciju ............................................................................................. 408
Ostale grupe ......................................................................................................... 411
Sluba evropske policije (EUROPOL) ................................................................ 414
Priprema Konvencije ................................................................................................... 414
Konvencija Europol ...................................................................................................... 420
Savjet Evrope i pitanje bezbjednosti ....................................................................... 432
Interpol .................................................................................................................... 435
Evropski prostor bezbednosti .................................................................................. 441
Europol i Interpol ................................................................................................ 442
SIGURNOSNE INSTITUCIJE U BiH ........................................................................ 444
Reforma vojski i stvaranje jedinstvenih oruanih snaga ......................................... 444
Dravna agencija za istrage i zatitu........................................................................ 447
Obavjetajno-sigurnosna agencija BiH (OSA) ........................................................ 448
Dravna granina sluba (DGS) .............................................................................. 449
Civilna zatita .......................................................................................................... 450
Civilna zatita ...................................................................................................... 450
Civilna zatita Federacije Bosne i Hercegovine .................................................. 451
Civilna zatita Republike Srpske ......................................................................... 455
Problemi rekonstrukcije policije u BiH ............................................................... 458
9
SIGURNOSNE STUDIJE I SIGURNOSNI MENADMENT
Sigurnosne studije priroda, sadraj, metodologija utvrivanje sigurnosnih organizacija
Sigurnosne studije su relativno mlada nauna disciplina koja se poinje sistematski
izuavati na nekim univerzitetskim centrima izmeu I i II svjetskog rata. Entuzijazam
inspiriran Willson-ovim konceptom kolektivne sigurnosti i pobjedom globalne
koalicije u I svjetskom ratu, uinit e da veina teoretiara meunarodnih odnosa
posmatra demokratiju, nacionalno samoopredjeljenje, razoruanje i arbitrau, kao
odreujue instrumente za promociju meunarodnog mira i sigurnosti. U tom periodu
u fokusu sigurnosnih studija nai e se meunarodno pravo i meunarodne
organizacije, dok e se politika sile, pitanja vojne moi, vojnih saveza i vojne strategije
jo uvijek prvenstveno izuavati na ratnim i vojnim koledima. Za vrijeme i odmah
nakon zavretka II svjetskog rata fokus Sigurnosnih studija kao naune discipline i
dalje ostaje vezan za pitanje nacionalne sigurnosti, vojne moi i odnosa izmeu velikih
sila.
Razvoj politikih odnosa poslije Drugog svjetskog rata i sve izraenija meuzavisnost
izmeu vojnog stratekog planiranja, odbrane i nacionalne sigurnosne politike sa
tehnolokim i ekonomskim razvojem, sve vie, u ovom periodu, pomijera tematiku
sigurnosne politike od isto vojno-stratekog pitanja ka pitanjima opeg drutvenog
razvoja dravne zajednice, podstiui irenje ove naune discipline i na civilne visoke
kole i univerzitete. Na mnogim univerzitetima osnivaju se posebni odjeli i katedre za
sigurnosne studije na kojima se razvijaju prvi nastavni programi iz sigurnosnih studija
sa posebnim pedagokim pristupom/
Od sredine 1950-ih do sredine 1960-ih godina sigurnosne studije kao nauna disciplina
doivjet e najveu ekspanziju. To je period velike nuklearne konfrontacije izmeu
Zapada i Istoka i period straha od nuklearne katastrofe. Istovremeno to je period
traenja mogunosti izbjegavanja ope nuklearne kataklizme.
Meutim, u ovoj fazi razvoja Sigurnosnih studija, kao naune discipline, nauni interes
prvenstveno je ostao vezan za nuklearne odnose Zapad-Istok, dok e iri utjecaj
10
tehnolokog i ekonomskog razvoja na meunarodne bipolarne odnose, i mnoge druge
dimenzije sigurnosti u ovom periodu ostati zadugo van domaaja interesa ove mlade
naune discipline. Fokusiranjem interesa iskljuivo na odnose izmeu Zapada i Istoka
dugovremeno e reducirati nauni interes ove nastavne discipline skoro iskljuivo na
pitanja nuklearne strategije, konvencionalnog naoruanja i meu blokovske
konfrontacije. Mnoga znaajna pitanja koja su najneposrednije bila povezana sa
pitanjima sigurnosti, kao to su terorizam, nacionalni pokreti, revolucionarne
promjene, pobune i drugi oblici konflikata niskog intenziteta, ostala su na marginama
interesa ove naune discipline.
Kraj hladnoratovske konfrontacije i raspad bipolarizma znaajno e utjecati na novi
pravac razvoja sigurnosnih studija. Posebno znaajna debata u periodu poslije
zavretka hladnog rata bit e razvijena oko pitanja prirode i znaenja "sigurnosti".
U okviru ove debate mogue je razlikovati nekoliko pristupa. Jedna grupa autora
/Richard Ulman, Jessica Tuchman Mathevvs, Teodore Moran, Brad Roberts,
Wiener, Beverly Cravvford/ insistirat e samo na proirenju nerealistikog koncepta
sigurnosti kroz ukljuivanje novih irih potencijalnih prijetnji sigurnosti, ukljuujui tu
prije svega ekonomski razvoj, ekoloku degradaciju, naruavanje ljudskih prava, te
velika migracijska kretanja, kao ire potencijalne prijetnje sigurnosnom kompleksu.
Druga grupa autora /Rubenstain Robert, Buzan , Grant Rebecca, Tickner Ann,
VVaever Ole/ polazei od ove ire dimenzije sigurnosti, insistirat e na produbljavanju
agende sigurnosnih studija ukljuujui u ovu naunu disciplinu itav niz segmenata
sigurnosti poev od individualne ili ljudske sigurnosti, preko nacionalne sigurnosti ili
sigurnosti drutva, pa sve do regionalnog, meunarodnog i globalnog aspekta
sigurnosnog pitanja.
Trea grupa autora /Kupchan Charles, Clifford Charles, arter Ashton, William,
Steinbruner John/ ostajui kod tradicionalnog dravno-centrinog pristupa
sigurnosnom pitanju ukljuuju nove forme odreenja sigurnosti /zajednika sigurnost,
kolektivna sigurnost, kooperativna sigurnost, komprehensivna sigurnost/ kreirajui
time nove teoretske modele multilateralnih meudravnih sigurnosnih odnosa koji bi
mogli voditi rjeenju sigurnosnog pitanja u meudravnim odnosima.
Sa sve izraenijom transformacijom moi od dravnog-nacionalnog ka
transnacionalnom nivou, otvoreno je i pitanje uloge vojne sile u rjeavanju konflikta.
11
Slom Sovjetskog saveza i kraj ere hladnog rata donio je ponovo u prvi plan vjerovanje
da je odreujua uloga vojne sile i moi ponovo upitna. Ba kao poslije 1 svjetskog
rata i poslije II svjetskog rata, mnogi su povjerovali da je vojna sila napokon
pomjerena na marginu svjetske politike te da se primjenom sile i moi ubudue nee
moi rjeavati kompleksna pitanja daljih promjena i razvoja meunarodne zajednice.
Meutim, eliminacijom globalne bipolarne strukture koja je najveim dijelom poivala
na balansu sile, moi i straha, otvoreni su novi procesi u kojima se pojavljuju novi
subjekti koji znaajno utiu na pojavu nove strukture politikih interesa i novih
antagonizama, to kreira novi oblik artikulacije kako politikih odnosa izmeu drava
tako i politikih procesa i odnosa unutar drava. Pojava novih aktera na
transnacionalnoj i subnacionalnoj razini, koji u svom djelovanju u prvi plan stavljaju
silu kao odreujui faktor meusobnog komuniciranja na meunarodnoj i nacionalnoj
ravni, ponovo dovodi silu i mo u centar panje politikih odnosa u savremenoj
meunarodnoj zajednici. Nestabilnost, konflikt i vojna prijetnja ponovo se vraaju u
fokus sigurnosne politike mada na jedan sasvim novi nain koji trai novo
razumijevanje i novi odnos prema ovim kategorijama, to svakako trai i novi odgovor
drave i meunarodne zajednice prema novom vidu prijetnje i upotrebe sile u
posthladnoratovskom periodu razvoja ovjeanstva.
Promjene koje e zahvatiti tehnoloku, ekonomsku, organizacijsku i upravljaku
dimenziju u globalnim proizvodnim procesima, usloit e multidimenzionalnu
strukturu sigurnosnog pitanja u novom politikom okruenju koje nastaje slomom
socijalizma kao svjetskog drutvenog poretka.
Veliki znaaj imaju promjene koje su nastale u suvremenom tehnolokom i
ekonomskom razvoju meunarodne zajednice sa kompleksnim utjecajem ovih
promjena na meunarodno politiko okruenje i postupnu transformaciju konflikta od
meudravnog /konflikt izmeu drava ili konflikt visokog intenziteta/, ka unutar-
dravnom konfliktu /konfliktu unutarnjeg karaktera ili konfliktu nieg intenziteta/.
Pojava novih globalnih i regionalnih oblika prijetnje i novih mogunosti ugroavanja
sigurnosti vodi sutinskoj promjeni globalne sigurnosne strukture to zasigurno trai
nove oblike djelovanja drava i meunarodne zajednice u cilju uspostavljanja
sigurnosti u nacionalnim i meunarodnim okvirima.
12
Konflikt izmeu makropolitikih i mikroekonomskih procesa predstavlja jedan od
odreujuih procesa u suvremenoj meunarodnoj zajednici koji korijenito mijenja
unutarnju strukturu konflikta dovodei time u pitanje mnoge stare dimenzije
sigurnosne politike u suvremenom svijetu, otvarajui pritom nova pitanja i nove
dileme u ovoj materiji.
Unutranja sigurnost je, svakako, u neraskidivoj vezi sa vanjskom sigurnosti.
( ubaciti dio o oblicima ugroavanja sigurnosti)
13
Metodologija sigurnosti
Rije metoda, od grkoga(methodos), put istraivanja, nain istraivanja,
prikazivanja1, racionalni je postupak duha kojim se dopire do spoznaje ili znanja, ili se
pak njime dokazuje istina. Kroz to, naelno je metoda nain istraivanja ili praktinoga
postupanja i djelovanja s ciljem postizanja nekoga ishoda, rezultata.
U vezi pojma metode primijenjene na projektiranje organizacije, moemo primijetiti
da postoje dva osnovna pojmovna usmjerenja.
Metode ostvarivanja sistema klasificiramo uspravno [vertikalno], ili hijerarhijski,
odnosno po sloenosti djelatnosti kojom ostvarujemo sistem.
Drugo metodoloko usmjerenje odnosi se na metode klasificirane po vrsti djelatnosti,
odnosno po predmetu djelatnosti. Na taj nain kategorizirane metode ispisujemo
horizontalno.
Navedeno dvostruko poimanje i odreenje metoda projektiranja proizlazi iz same rijei
metoda, a uklapa se u dihotomiju projektiranje dizajniranje. Ukupni pojam methodos
- onaj koji ukljuuje oba poimanja metoda, sastoji se od etiri elementa - vrste znanja
ili naunog podruja, metodoloke dimenzije, norme i metodologije odluivanja. Sam
je pojam, meutim, podloan raslanjenju. Kao to je ve ukazano, rije metoda -
methodos - oznaava s jedne strane "smislen planski postupak koji upotrebljavamo za
postizavanje nekoga cilja na praktinom ili teoretskom podruju...", "gotovu shemu,
redosljed, model, proceduru po kojoj se odvija neka organizirana djelatnost u
industriji, agrotehnici, graditeljstvu", "misaoni (logiki) postupak primjenjen da se to
lake i to tanije otkriju i sistemski obrade naune injenice."2 Sloen metodoloki
zahvat se pravilno provodi istovremeno i deduktivno i induktivno. Drugim rijeima
reeno, i u kontekstu organiziranja naunog postupka i ostvarivanja sistema, dvostruko
poimanje metodologije ini dio evropske naune istorije. Kako ukazuje Coppleston,
nauna metodologija se razvija u kreativnom sukobu empirijske razumske - induktivne
orijentacije (Aristotel, Bacon, Mill) i umne - deduktivne (Platon, Descartes, Leibnitz).
Ta dilema nas upuuje na organizacijsko - proceduralno dialitiku - induktivnu
empirijsku metodu: snimanje, analiza, dijagnoza, terapija te na, ovdje razraenu, umno
1 Senc, St., Grko-hrvatski rjenik, Zagreb 1910, 1988. 2 Leksikon JLZ, Zagreb, 1971.
14
- deduktivnu proceduralnu sintagmu: koncepcija, formulacija, adaptacija, aplikacija.
Descartesova sintetika te deduktivna metodologija moe se temeljiti na
etverostepenom postupku koji moe slijediti navedeni redoslijed:
Odbacivanje nesvjesnih predrasuda i neutemeljenih zakljuaka, te poimanje,
prisjeanje nedvojbenih konceptualnih nauka
Analiza - (analysis, rjeenje; konac nevolja (dvojbenih, no ve utvrenih pretpostavki)
Sinteza
Provjera
S druge strane, Bacon ili Mill nas mogu uputiti na empirijsko utemeljenje:
Empirijsko informiranje
Kritika - raslanjivanje iskustva
Uopavanje iskustva
Primjena iskustva
Descartes se usmjerava na subjekt - onoga koji spoznaje, dok se Bacon usmjerava na
objekt - na empirijske spoznaje.
Savremena nauka uoava da je jasna podjela izmeu induktivno i deduktivno
temeljene metodologije, odnosno izmeu subjekta i objekta metode, relativna i
kontekstualna. Gledite suvremenih fiziara, specifino Bohra i Heisenberga,
temeljena su na pretpostavci da je svako istraivanje proeto nerazluivim odnosom
subjekta i objekta istraivanja, a odvija se u jedinstvenom psiholokom (Fries) i
drutvenom (Simon) kontekstu, to onemoguava odvajanje logikih aspekata
metodologije od empirijskih, povijesnih ili psiholokih aspekata. Polazei od klasinih
naunih-metodolokih premisa, kao i od premise Johna Maynarda Keynesa na temu
indukcije i dedukcije, upuujemo na slijedee.
Privredni sistemi (Keynes), kao i poslovno organizacijski sistemi, ili jednostavno
organizacija, efikasnije udovoljavaju viestruko koncipiranim ciljevima u neoklasinoj
metodolokoj sintezi, ili u sintezi deduktivnog i induktivnog pristupa projektiranju ili
dizajniranju organizacije (sistema). To stoji i u sluaju makroprivrednog sistema
(nacionalne ekonomije -Keynes), i u sluaju pojedine poslovne organizacije. Imajui u
vidu ovdje sugeriranu neodvojivost induktivne i deduktivne organizacijske
metodologije, organizator je prisiljen, sredstvima prikazivanja organizacijskih odnosa,
na izbor jedne od moguih metodologija. Izborom samo jedne metodologije, meutim,
15
organizator nedovoljno kvalitetno determinira cilj i zakljuak, odnosno ne determinira
prirodu sistema. Sistem je potrebno odrediti sintezom metodologija koja se manifestira
u praksi. U organizacijskoj literaturi devetnaestoga i ranoga dvadesetoga stoljea
ponekad se primjeuje da se cilj naunog postupka supstituira sredstvima, odnosno
metodologijom kojom se dolazi do spoznaje. Pravilna koncepcija, kako ukazuje
Batarelo, ne svodi analizu na metodologiju, odnosno na metodu. "Metoda je samo put
kojim se dolazi do spoznaje."3 U poglavlju Metodika osnova strunog
osposobljavanja organizatora Kapusti citira Gilija koji istie da je nemogue odvojiti
problem metode od konkretnog problema koji je predmet (objekt) istraivanja.
Pojmovna relativnost jest problem metodologije, a taj problem nije podoban za
jednoznaajnu linearnu redukciju. Ukratko, ne moemo zakljuiti da nam induktivan
ili deduktivan pristup nudi metodoloku formulu ili klju. Kako ukazuje Batarelo to
moe biti prava metoda filozofijske znanosti ne moe se tek tako kazati jer to (kao i
pojam) ulazi u raspravu same logike, budui da je metoda svijest o formi unutranjeg
samokretanja njezina sadraja. Tu istu misao u odnosu na dizajniranje organizacije
zastupa i Galbraith koji smatra da je, u kontekstu organizacijskog dizajniranja, od
krucijalne vanosti sastavljanje jedinstvene, teorijski suvisle i praktino djelotvorne
metodlogije. Projektiranje, u kompleksnom smislu, uz ostalo i jest istodobna
metodoloka sinteza induktivnih i deduktivnih usmjerenja. S tim u vidu, a temeljei se
na Heisenbergu koji negira, osim za potrebe teorijske analize, odvajanje metodolokih
subjekata i objekata,4 ukazujemo na razliita poimanja metodoloke indukcije i
dedukcije.
Indukcija
Prema Aristotelu indukcija je kretanje od pojedinanoga prema univerzalnom
zakljuku, za razliku od dedukcije koja se temelji na suprotnom slijedu. Prema Millu
indukcija je "mentalna operacija kojom inferiramo da e ono to je istinito, u
posebnom sluaju ili sluajevima, biti istinito u svim sluajevima koji su slini
predhodnom u nekim bitnim znaajkama."5 U suvremenom, ili tanije reeno,
3 Batarelo, A., ., Problem u drutvenim istraivanjima, Zagreb, 1990., str. 65. 4 Heisenbergovo naelo. Posmatra djeluje na sistem koji promatra samom djelatnosti promatranja fiziki, a samim inom razmiljanja o posmatranom i psiholoki, te time mijenja ono to posmatra, kao i vlastitu spoznaju o posmatranom mijenjajui sebe. 5 Encyclopaedia Britannica, Chicago 1963., vol. 12, str. 278.
16
kontekstu XX i XXI vijeka, koji je i kao takav doveden u pitanje od nekih teoretiara,
primjena indukcije esto ukljuuje:
teoriju eliminacije,
teoriju konfirmacije.
U kontekstu koji se kasnije ponavlja u nauci, Keynes (1921.) npr. razvija teoriju
eliminacije. Keynes, naime, razvija metodoloki temelj uspostavljanja (odreenja)
lokusa - jednoznanih veliina6 ne sasvim razliitih od dvojakih vrijednosti integrala
koje emo spomenuti u kontekstu Monte Carlo metode. Da bi doao do kasnijih
dvostruko odreenih taaka, odnosno xy ili a = b u svom radu Keynes se temelji na ve
razraenoj pojavi negativne asimetrije. Ukoliko polazimo s namjerom zakljuivanja da
je a uvijek b odnosno a = b, samo jedan sluaj u kojem a nije b rui namjeru
istraivaa. Istovremeno, injenica da u neizmjerno velikom broju sluajeva a jest b ne
dokazuje tezu a = b .
Teorija konfirmacije je vezana, uz ostalo, uz teoriju odluivanja, a temelji se na
poznatoj Laplaceovoj formuli obrnute vjerovatnosti (inverzirane vjerovatnosti). Ta
formula obeava odgovor na pitanje ako u n sluajeva a = b, koja je vjerojatnost da e i
u slijedeem sluaju a takoer biti b. Odgovor se odnosi na (n+1)/(n+2) sluajeva. Ako
je N vrlo velik, tada taj odgovor tendira prema 1, odnosno prema 100%.
Pojednostavljeno gledano, indukcijska metoda nam omoguava predvianje buduih
kretanja na temelju iskustava u prolosti. Ekstrapolacija trendova, teorija vjerovatnosti
tendiraju induktivnom naelu. Hume (David) dovodi u pitanje induktivan pristup
spoznaji (skepsa) i smatra da indukcija nema racionalno opravdanje.7 Keynes donekle
prihvaa Humeovu skepsu i ograniava se na "razumnu vjerovatnost". Prema J. M.
Keynesu vjerovatnost uopavanja (indukcijom) se poveava potvrujuim sluajem
ukoliko je vjerovatnost uopavanja, prije konfirmacije, vea od 0, i ukoliko je
vjerojatnost potvrujueg konfirmativnog sluaja relativna, s obzirom na prole
potvrde konfirmacije, manja od 1."8 Ono to je Keynes elio postii jest koincidencija
(istovremene) konfirmacije kroz eliminaciju neke alternativne generalizacije. Keynes
spaja suprotnosti u okviru jednoznanog lokusa i time spajanjem induktivne i
6 Encyclopaedia Britannica, Chicago, 1963., vol. 12, str. 278. 7 Encyclopaedia Britannica, Chicago, 1963., vol. 12, str. 280. 8 Encyclopaedia Britannica, Chicago, 1963., vol. 12, str. 280.
17
deduktivne metodologije ini osnov za viestruko koncipiranje, odnosno neoklasinu
sintezu.
Dedukcija
Openito gledano, dedukcijom se smatra proces zakljuivanja gdje metodiar
zapoinje s univerzalnim pretpostavkama, ili pretpostavkom, te procesom dedukcije
zavrava proces s partikularnim ili pojedinanim zakljucima. Dedukciju, kao temeljnu
metodoloku osnovu, kritikuje John Stewart Mill s obzirom da: "Deduktivni postupak
ne proiruje nau spoznaju jer vrijednost ope premise ve unaprijed predpostavlja
vrijednost zakljuka."9 Kako ukazuje Keynes, razlika izmeu indukcije i dedukcije je u
ekonomiji relativna, a savremena nauka tendira prema zakljuku da je to sluaj i
openito. Krajem XX i poetkom XXI vijeka nije vie jasno to se misli pod
dedukcijom jer je "tradicionalan pogled da dedukcija slijedi od openitoga prema
specifinom, ili od univerzalnoga prema partikularnom, naputen od najveeg broja
znanstvenika. Neki strunjaci smatraju svaku valjanu inferenciju deduktivnom te time
odbacuju kontrast izmeu dedukcije i indukcije."10 Iz navedenog je jasno da
jednostavni zakljuci o prirodi naune dedukcije i indukcije imaju sve manje mjesta u
ozbiljnoj naunoj.Usprkos tome, ekonomska, pa i organizacijska znanost, tek u
segmentima prihvaa ono to je u fizici, pa i privrednoj i organizacijskoj praksi Japana,
ve prihvaeno. Stoga, precizno odreene pojmove i uloge tradicionalne, neklasine
organizacijske metodologije treba preispitati. Logika analiza redukcijom do apsurda
je relativizirala mogunost tane, i uvijek relevantne, odredbe bilo kojeg verbalnoga
pojma. Svaki pojam u sebi sadri elemente svih drugih pojmova, tako da je
jednostavna odredba dio svjetonazora XIX i ranog XX stoljea, koji ne bi trebao imati
iskljuivo mjesto u savremenoj organizacijskoj praksi. Naune dileme na stranu, za
potrebe organizacijskoga projektiranja vano je uoiti osnovna obiljeja dedukcije i
indukcije, a ona su jednostavna i prepoznatljiva ali i naizmjenino upotrebljiva. U
savremenom organizacijskom projektiranju sve to je indukcija moe biti dedukcija, i
obratno. U naelu, dakle, (samo orjentacijski) dedukcija upuuje na vertikalu sloenost
- vrstu, a indukcija na horizontalu funkciju - vrstu. Metodoloki problem, kako ga
9 Opa enciklopedija, Leksikon 2, vol. 2, Zagreb, 1977., str. 276. 10 Encyclopaedia Britannica, Chicago, 1963., vol. 7., str. 164.
18
spoznaje Keynes u radu o indukciji, i Batarelo u radu o metodologiji drutvenih
istraivanja, uoen je i velikim dijelom teorijski savladan u savremenoj fizici.11 U
organizacijskoj praksi taj je problem operativno rijeen, (ali ne i teorijski) u
organizacijskoj praksi japanskoga manadmenta.12 Kriterije za klasifikaciju
organizacijske metodologije daju nam respektivno teoretiari organizacijske
metodologije Nordsieck (deduktivni pristup) te Hansen (induktivni pristup). Nordsieck
vee organizacijsku metodologiju uz temeljne kulturoloke izbore pojedinca ili
drutva. Tako u uvodu u organizacijsku metodologiju pie: "Znanost o organizaciji, u
smislu ovoga djela, objanjava, opisuje i otkriva kulturni fenomen organizacije, njenu
cjelokupnu bit, zakonitosti stvaranja organizacije a time, istovremeno, i univerzalnu
metodu organizacije." Metodoloki gledano, Nordsieck predpostavlja "eljenu"
(idealnu) metodoloku koncepciju i eljene (idealne) zakonitosti organizacije. Na
osnovu toga pretpostavljenoga poimanja organizator trai metodologiju realizacije.
Prema Nordsiecku, i sam proces izbora idealne" koncepcije dio je deduktivne
metodologije.13
Nordsieck, meutim, nije teoretiar organizacijskog "neoidealizma" jer
se idealni oblik javlja kod ovoga autora samo kao privremena orijentacijska koncepcija
koju se odreuje u odnosu na realnost. Prema Nordsiecku, proces odreenja
organizacije samo poinje koncepcijom koju se modificira u praksi. S druge strane,
Hansen i Wedekind - Perko, eparovi, Hauc -elaboriraju induktivan pristup, odnosno
objanjavaju razliite vidove organizacijskoga snimanja, kao neto ime bi trebalo
zapoeti projektiranje organizacijskog informatikog i drugog sistema. U ovom
pristupu namjera nije favoriziranje jednog ili drugog pristupa, ve je namjera razluiti,
odnosno ukazati na razliite metodoloke tendencije i, u okviru istih, sugerirati
paralelno, i istovremeno, odnosno viestruko primjenjivanje. Kao to je ukazano,
ralanjivanje organizacijske metodologije, u skladu s deduktivnim i induktivnim
parametrima, koncepcijska je "potapaljka" bez stvarnoga pokria, popot "dummy
variable" u mrenom planiranju. Takvi zahvati, kako to slikovito ukazuje Keynes,
potrebni su kao to su potrebni "umiljeni mungosi koji nas liavaju umiljenih zmija."
11 Radikalno odvajanje deduktivnoga i induktivnoga metodolokoga pris tupa ne objanjava prirodu prostorno-vremenske ekstenzije. 12 Pascale, R. T., Athos, A. G., op.cit. 13 Nordsieck, F., Rationalisierung der Betriebsorganisation und Organisa -tionsmethodologie,
Poeschel, Stuttgart, 1955., str. 52-53.
19
Dizajniranje i projektiranje organizacije zahtijeva izvjesnu metodologiju. S tim u vidu,
organizaciju moemo dizajnirati/projektirati deduktivno, a zatim induktivno.
Deduktivno dizajniranje znai da emo, prije svega, konstatirati ili se upoznati s
naelima i ciljevima dedukcije, odnosno sa samom dedukcijom. Nakon toga,
deduktivne metode, ili samo tematsku cjelinu "dedukcija", ralanjujemo s ciljem
stvaranja organizacijske koncepcije ili koncepcije organizacije. Koncepciju je potrebno
adaptirati, zatim formulirati i konano primijeniti. U sluaju dedukcije to znai
pravilno odreenje i rasporeivanje postojeih ideja - koncepcija, modela, podmodela,
itd. S druge strane, organizaciju moemo projektirati ili dizajnirati induktivnom
metodologijom, to znai da emo organizaciju, prije svega, snimiti, da emo sve to je
snimljeno analizirati da bismo na temelju toga dijagnosticirali, odnosno oblikovali
novu organizaciju, odnosno njen model. Konaan korak, koji slijedi na temelju
induktivne metodologije, je terapija ili aplikacija s time da, u okviru posljednjeg
koraka, u oba sluaja dolazi do sinteze deduktivno i induktivno koritene metodologije.
Deduktivne metode
("Prema deduco, deducere - izvesti, izvoditi logian zakljuak od opih sudova na
pojedinane, ili na druge ope sudove.")14
Organizacijska dedukcija metodoloka je kategorija projektiranja/ dizajniranja
organizacije. U okviru te kategorije organizator, na temelju zadane sheme, koncepcije
ili koda, slijedom nekontradiktornih odluka ili s obzirom na skup prema cilju
usmjerenih postupaka, odreuje organizacijski model.
Kako u "Organizacijskoj metodologiji" (Organisationsmethodik) ukazuje Rheinhard
Haberfellner, deduktivna organizacijska metodologija omoguava nam kreativan, ili
prema budunosti usmjeren metodoloki pristup.15 Takvim pristupom Haberfellner
razvija Nordsieckovu misao da organizator, i nezavisno od postojeih empirijskih
ogranienja, moe zamisliti, ili koncipirati, organizacijsko rjeenje. U svakom sluaju,
u nekoj, ali nikako u prvoj, fazi organizacijski model, koncepciju ili ideju potrebno je
adaptirati u skladu s poslovnim mogunostima, odnosno uskladiti s empirijskim
zadanim okruenjem, te s predvianjima za budunost. Metodoloki redosljed
14 Klai, B., op.cit., str. 264. 15 Haberfellner, R., op.cit.
20
primjenjivanja, kao i pojavljivanja rjeenja kree, meutim, od koncepcije k adaptaciji
i primjeni. Ovakav se pristup temelji na dvije od Mintzberga formulirane
predpostavke:
1. da postoje openito prepoznatljive organizacijske sheme i
2. da se iste mogu adaptirati u okviru velikoga broja empirijski zadanih situacija.
Takav stav se ne mora razlikovati od stava induktivno usmjerenih analitiara ukoliko
isti smatraju da materijalno, konkretno iskustvo, predstoji mogunosti bilo kakve
organizacijske i ine koncepcije, sheme ili uopavanja. Preveliko naglaavanje empirije
u projektiranju ima svoje kritiare. Haberfellner smatra da metodologija temeljena na
snimci postojeeg stanja ograniava organizacijsko rjeenje jer "snimka postojeeg
stanja usmjerava djelovanje organizatora na sadanjost, odnosno prolost."16 kako "sa
snimanjem organizacijskog stanja organizatori poinju rjeavati probleme onda kada
ne znaju od kuda bi poeli djelovati. Radi toga provode opsena istraivanja i
prikupljaju obavijesti za koje niko zapravo ne zna da li e ih kasnije uope trebati,
odnosno zato e ih trebati... jer suvie detaljno zanimanje za postojee stanje moe, u
znatnoj mjeri, smanjiti preglednost meuzavisnostii onoga to je bitno. I najzad,
(postavlja se pitanje) da li se uope postojee stanje moe, i smije, kritizirati, a da se
barem ne odreuju zahtjevi koji se postavljaju na budue stanje."17 Navedeni stav,
odnosno navedeni nain razmiljanja usmjerava organizatora prema dedukciji,
odnosno k prihvatanju jedne konceptualno zadane nezavisne organizacijske ideje -
koncepcije koje deduciramo zakljuke, odnosno podjedinice i sheme.
Deduktivan pristup se sastoji od serije logiki, ne uvijek i hronoloki, deduktivnih
koraka. Korake deduktivne metodologije mogue je, naravno, razliito formulirati,
odnosno faze ili koraci deduktivno projektirane organizacije mogu se razlikovati
brojem i prirodom. Veina autora - Frese, Haberfellner, Nordsieck - slau se oko
prvoga koraka deduktivno usmjerene metodologije kojeg identificiraju s koncipiranjem
ili koncepcijom. Haberfellner, na primjer, navodi slijedee korake:
izrada idealne koncepcije,
razrada uslova,
adaptacija,
16 Mintzberg, H., Structure in Fives, Prentice Hall, New Jersey, 1983.
319 17 Haberfellner, R., prema S. Kapustiu iz Metodike organizacijskog projek tiranja, Samobor, 1992., str. 75.
21
razrada varijanti primjene.18
Frese smatra da adaptacija koncepcije predstoji formulaciji rjeenja koje, pak,
odreujemo u okviru adaptivne faze. Openito gledano, moemo prepoznati slijedea
etiri deduktivna (ne i univerzalno prihvaena) metodoloka koraka, a ti su:
koncepcija organizacijskog modela,
formulacija organizacijskog modela,
adaptacija organizacijskog modela,
odredba organizacijskoga modela.
Koncepcija
Organizacijska koncepcija sintetiki je in, kao i stanje koje se javlja kao shema
(inicijalni spoj) ili kod na temelju kojeg organizator stvara, deducira svrhu
organizacije, te determinira mogue naine i oblike realizacije organizacije, odnosno
njenih ciljeva. Openito gledano, koncepcija se odnosi na zaetak, putem inicijalnoga
spoja, do tada odvojenih entiteta, odnosno na "zaee" jedinstvenog, novog entiteta
koji u sebi sublimira identitete osoba, jedinica. Pojedinani in koncepcije je
definicijski neponovljiv i zahtijeva kompletnu apsorpciju, ili uklapanje svih koncepciji
predstojeih "faktora" koncepcije. Prisustvo predkoncepcijskih imbenika, u istom
paketu s preobraenim, novonastalim, novokoncipiranim oragnizacijskim kodom,
miniorganizacijom - koncepcijom, izaziva dezorganizaciju u kasnijim fazama.
Ukratko, koncepcija zahtijeva isto novi i ekskluzivno inkluzivan poetak nove vrste
odnosa, ili suodnosa, unutar temeljne jedinice. in koncepcije ne dozvoljava paralelno
postojanje biveg i novonastalog stanja. U praksi (organizacijskog ili naunog
postupka) organizator, ili znanstvenik, esto se susree s terminom "promjena
koncepcije". Striktno gledano s logikog stanovita, koncipiran entitet, sistem,
organizam ili organizacija ne omoguava promjenu ili mutaciju. Ukoliko temeljimo
organizaciju na koncepciji koja ne zadovoljava, tada mijenjanje koncepcije ne znai
mutaciju ve odbacivanje postojee i implementiranje nove koncepcije. Ukratko, nova
koncepcija moe zamijeniti staru koncepciju, no koncepcije se ne mijenjaju. Sa
stanovita organizacijskoga dizajna, kao i sa stanovita dizajniranja proizvoda, praksa
18 Haberfellner, R., op.cit., str. 1709-1710.
22
obiluje primjerima neuspjelih pokuaja retroaktivne koncepcije, to jest mutacije
koncepcije. U poslovnom svijetu tekoe ili nemogunost mutacije koncepcije, sa
stanovita organizacije poslovanja, ilustriraju razliiti pokuaji renacionalizacije
multinacionalnih kompanija, kao i obratno, pokuaji nacionalno odreenih kompanija
da se konstituiraju kao multinacionalne kompanije. Mijena u hodu i redefinicija u hodu
spadaju u induktivnu kategoriju koja ovdje nije pod lupomPostojanje ili nepostojanje
(inicijalne) organizacijske koncepcije ne prejudicira uspjenost organizacije. Ono to je
vano spoznati, s metodolokoga stanovita, jest slijedee. Projektiranju organizacije
moemo prilaziti na razliite naine. Kada buduu organizaciju temeljimo na
induktivno usmjerenim naelima i metodama, tada nam je pojam koncepcije, i sve to
uz to ide, u drugom planu. Postupak ili metodologija, kao i terminologija koja
naglaava koncipiranje koncepcije, elegantnije se uklapa u kategoriju koju nazivamo
deduktivnom i prikladnija je za organizaciju, temeljenim na jedinstvenoj
prepoznatljivoj osnovnoj ideji ili koncepciji. Realizaciju organizacijske koncepcije
moemo klasificirati na razliite naine. Organizacijska znanost, meutim, poznaje
odreene i strukturirane metode koncipiranja, odnosno skupnoga ili individualnoga
generiranja organizacijske koncepcije. Uz ostale reprezentativne su i slijedee metode
generiranja koncepcije:
sinektika metoda
funkcijska analiza
brain-storming
Delphi metoda
Samoopisna metoda
U ovom kontekstu organizator stvara identitet, sebe, vlastitu organizaciju, i to ini
samoopisom. Taj samoopis zahtijeva odredbu koncepata u okvirima dvoje odvojenih
tijela, koje inom koncepcije - sinektikom - organizator usklauje u cjelinu.
Koncepcija se, dakle, u ovom kontekstu odnosi na simultano, sinektiko spajanje
odvojenih entiteta. Specifinost sinektike je u tome to sastavlja razliite elemente
koji, openito gledano, ne idu zajedno". Neoklasina ekonomska sinteza moe biti
viena kao spajanje raznorodnih pojmova, u okviru novih generikih
pojmova.Teorijski, a i praktino, temelj sinektike metode lei u tome da se sudionike
23
organizacije dovede do toga da spajaju organizacijska rjeenja koja su prije toga, ili
zbog mentalne inericije, mehaniziranih navika ili razliitih kulturolokih i psiholokih
ogranienja, smatrali nespojivim. S tim u vidu, koordinator ili voditelj timskoga
generiranja sudionicima ili kreatorima nove koncepcije ne mora, ili ak ne bi smio,
prerano ukazati na stvarnu prirodu problema. Rjeenje nekoga organizacijskoga
problema moe zahtijevati suradnju starih ili mladih, visoko struno kolovanih i
manje kolovanoga ljudstva, kao i sudjelovanje drutveno ili prema prirodnim
znanostima usmjerenoga ljudstva. Rjeenje koje zahtijeva spajanje suprotnosti, ukoliko
najavljeno samom formulacijom, moe dovesti do mentalnih, profesionalnih i
psiholokih blokada.
Sinektika metoda obino se provodi u okviru tri faze, a te su:
Izbor uesnika: obino od 3 do 6 koji, u naelu, trebaju biti sposobni formulirati
probleme i rjeenja u okviru razliitih konceptuologija i u okvirima razliitih nivoa
sloenosti. Na primjer, problem treba znati predstaviti jezikom biologa, psihologa,
ekonomiste, kao i jezikom djeteta i odrasle osobe.
kolovanje uesnika. Predpostavka na kojoj se temelji faza dva jest da se ve
kolovani specijalisti koluju u sagledavanju svoje specijalnosti iz drugoga ugla, kao i
u sagledavanju novih disciplina i specijalnosti. Efektivno gledano, potrebno je nauiti
sagledavati nepoznato, kao i poznato, iz nepoznatoga ugla.
Odravanje sinektike konferencije - sjednice ukljuuje jednokratno ili viekratno
sastajanje uesnika koji trae i nalaze "novu" koncepciju. Klaus Linneweh, u asopisu
za istraivanja poslovnih organizacija, sugerira slijedei nain strukturiranja sinektike
sjednice:19
Koraci
Postavljanje openitoga problema - sinektor voditelj upoznaje uesnike s relevantnom
pozadinom.
19 Linneweh, K., Techniken der Ideenfindung usw., Zeitschrift fur Betrieb-wirtschaftlische Forschung,
broj 10/11, Wiesbaden, 1978., str. 189-195.
24
Spontane (instant) reakcije. Svaki uesnik izraava prvo mogue rjeenje koje mu pada
na pamet. Ovo slui za stvaranje otvorene atmosfere.
Preformulacija. Problem se nanovo fomulira, pri emu se problem esto dijeli na
pojedinane segmente i vidove.
Stvaranje prve direktne analogije.
Stvaranje line analogije.
Stvaranje simbolike analogije.
Stvaranje druge direktne analogije.
Navedene etiri faze ine bit sinektike metode. Diskutanti trae (na razliitim
poljima) analogna rjeenja osnovnog problema.
Korak se odnosi na opis i analizu. Opis mora biti to jednostavniji ili izraen jezikom
djeteta, laika.
Projekcija - sve gore navedeno projekcijom se vee uz rjeavanje zadanoga problema.
U naelu uesnici trae uz nova rjeenja i nove mogunosti primjene za postojea
rjeenja ili naine kako apstraktna rjeenja primijeniti na konkretne probleme.
Funkcijska analiza
Funkcijska analiza je metoda rjeavanja inovacijskih problema u kojoj se svaki
problem najprije funkcijski formulira, a zatim se sistemski posmatra u irem okviru.
Metode kreativnosti, ili metode formuliranja koncepcije, uglavnom se razlikuju po
pitanju da li cjelinu pretpostaviti elementima ili na temelju uopavanja vezanih uz
elemente inferencijom zakljuivati o cjelini. Operativno gledano, funkcijsku analizu
zapoinjemo razradom pojedinih funkcija - no toj razradi predstoji logiki
pretpostavljeni cjelokupni zadatak, odnosno cjelina na temelju koje deduciramo
funkcije. S najireg stanovita (cjelokupne organizacije), poetno pitanje bi moglo biti:
koje je funkcije potrebno obaviti da bi se ispunili ciljevi organizacije? Ovakvo
razmatranje nas moe odvesti do temeljnih organizacijskih pitanja o mogunosti
zadanoga broja univerzalnih organizacijskih funkcije.
Taylor govori o etiri, odnosno osam, temeljnih funkcija. U politikim te nevladinim
organizacijama esto se javlja od 6 do 12 temeljnih funkcija, jedinica, ministarstava,
itd. Sa stanovita organizacijske nauke, a u okviru poslovne organizacije, gore
navedena pitanja Kapusti, citirajui Hummela, svodi na konkretno pitanje: "Koje
25
radove je potrebno obaviti i kako ja mogu doprinjeti da se to pojednostavi ili
pobolja."20
Brain-storming
Ova je metoda jedna od najpoznatijih i najee primjenjivanih metoda ostvarivanja
projektiranja organizacijske koncepcije. Metodu je prvi formulirao ameriki psiholog
Alek Osborn temeljei se na dvije ideje-vodilje, a te su:
Skupna kreacija. Iako je in kreacije, u naelu, individualan, predispozicije za kreaciju
stvaraju se i u prisustvu i u okviru rasprave veeg broja uesnika.
irina predstoji dubini. irina, odnosno lepeza, (dijapazon) ideja, stvara preduslov za
dubinu. Horizontalni lateralni pristup predstoji vertikalnom.
Gore navedene ideje-vodilje se, sa stanovita organizacijskih problema, spajaju u
okviru jedinstvenoga organizacijskoga rjeenja. Proces rjeavanja odvija se na temelju
slijedeih uvjeta, koje navodi Hummel:
1. Odvajanje procesa generiranja ideja od procesa evaluacije ideja.
2. Relativizacija strunosti (s obzirom na postojee strukture, hijerarhije), itd.
Navike, profesionalizam, spolna, starosna i kulturoloka odreenja zadane organizacije
svode organizacijsku metodologiju na ustaljene sheme. S tim u vidu, potrebno je
kreirati heterogene uvjete, timove i metodoloke procedure. Isto tako, etablirane
organizacijske osobe (direktori, zasluni veterani kao i dominantne jedinice,
departmani, odjeli) svojim autoritetom mogu usmjeravati organizaciju u smjeru koji
favorizira partikularna suboptimalna rjeenja.
3. Potreba za pravilnim brojem sudionika.
Veliina skupine utie na kvalitet i kvantitet tokova komunikacije.
4. Potreba za prikladnom okolinom, sredstvima, vremenom.
Kvaliteta ideja se poveava u skladu s uslovima okruenja te vremenom i trajanjem
primjene.
Radno naelo brain-storminga: - nema besmislenih ideja - te kvantitet vaniji su (u
prvoj fazi) od kvaliteta. Procedura, u naelu, zahtijeva:
Od 5 do 12 heterogeno sastavljenih uesnika.
20 Kapusti, S., op.cit., str. 252.
26
Trajanje seanse od cca 25-35 minuta za jednostavnije probleme i vrijeme od 45 minuta
za sloenije probleme.
Grupa generira cca 60 do 110 prijedloga.
Grupu vodi iskusni voditelj.
Seansa poinje time to voditelj, ili najobavjetenija osoba, prezentira (predstavlja)
problem i to u najirim, najprihvatljivijim crtama. Problem se tada izlae na razliite
naine, odreuje (definira) i preodreuje (redefinira) slijedom koji moe varirati po
potrebi. Seansa zavrava konstatacijom moguih rjeenja. Dobivene ideje je potrebno
biljeiti - karticama, slikama, fotografijama (polaroidima), magnetofonom, itd. Kartice
koje sumiraju ideje i koje se mogu pribadati na plou, iako jednostavne, pokazale su se
kao efikasan medij s obzirom na mogunost pregleda, araniranja, rearaniranja, itd.
Prikupljene se ideje mogu (prema Hummelu) vrednovati u skladu sa slijedea tri
kriterija:
upotrebljive ideje,
ideje koje treba doraditi,
3. ideje koje se ne mogu realizirati (ovo treba shvatiti uvjetno jer iste mogu kasnije biti
upotrebljive).
Delfi metoda
Delfi metoda je grupna metoda gdje jednoznana vienja budunosti ne zadovoljavaju
potrebe idealne koncepcije. Povijesno gledano, ova metoda se temelji na vieslojnoj i
vieznaajnoj tradiciji proroanstava grkoga svetita Delphi. S tim u vidu, Delfi
metoda najpogodnija je za potrebe viestruko koncipirane slike budunosti, odnosno
njene adaptacije. Misao vodilja viestrukoga projektiranja jest predpostavljena
aspektualnost, odnosno organizacijska multidimenzionalnost. S tim u vidu, Delfi
metoda opisuje budunost iz perpektive razliitih, no kompatibilnih, scenarija koje
(osiguravaju) ispisuju razliiti strunjaci. Organizator Delfi metode alje upitnike o
zadanoj temi na adrese razliito specijaliziranih subjekata. Kreativan dio provoenja
metode se sastoji od pravilnog izbora organizatora, od pravilnog sastavljanja upitnika
koji, sam po sebi, treba biti vieslojan. Taj pristup ukljuuje i pravilan izbor strunjaka
i pravilno usklaivanje razliitih moguih scenarija. Specifinosti ove metode
27
ukljuuju i injenicu da se strunjaci ne susreu licem u lice, a idealno bi bilo kada
pojedini uesnici ne bi ni znali za identitet ostalih uesnika.
Delfi metodu su razvili strunjaci Rand korporacije i to u svrhu predvianja posljedica
nuklearnoga napada na SAD. Metoda se najee upotrebljava u:
situacijama kada uesnici nemaju mogunost este komunikacije licem u lice;
situacijama kada se u rjeavanju problema ne koriste specijalne analitike tehnike;
situacijama kada se u prognoziranju eli izbjei utjecaj dominantne osobe, jedinice ili
grupe;
situacijama kada odgovori ne podlijeu jednoznaajnim kriterijima.
Metoda se provodi u pet faza:
Priprema upitnika i izbor uesnika. U prvoj fazi osoba koja provodi istraivanje o
nekom problemu pripema i upitnik.
Ispunjavanje upitnika od strane uesnika.
Obrada upitnika i ponovno dostavljanje upitnika, odnosno formuliranje rezultata koji
se tada prezentiraju u novom izmijenjenom upitniku, a ovaj se opet dostavlja svim
strunjacima, lanovima tima.
Ciklaa i usaglaavanje. Strunjaci odgovaraju na drugi, te ako je potrebno i na trei i
etvrti upitnik. Naime, upitnik se ponavlja onoliko puta koliko je potrebno da se
postigne konsenzus, odnosno adekvatno okupljanje oko neke take.
(Statistika) obrada. Upitnici se statistiki obrauju - npr. utvruje se vjerovatnost
nekoga dogaaja.
Sama Delfi metoda, ili bilo koja metoda prognoziranja, sama po sebi ne stvara
koncepciju. Organizator e, u konanoj fazi, na temelju Delfi metode, ili bilo koje
druge metode, prognoziranje organizacijskog rjeenja adaptirati postojeoj koncepciji i
uskladiti s moguim dogaajima u budunosti.
(Organizacijska) formulacija
Organizacijska formulacija je metodoloka djelatnost kojom ve koncipiranu
organizacijsku ideju izraavamo saetim oblikom - modelom, bez da konano
odreujemo veliinu i prirodu toga oblika - modela (elementa toga modela) te broj i
prirodu odnosa unutar formuliranog modela. Metode formulacije projektnih modela
28
vid su projektiranja, odnosno postupka projektiranja organizacijskih modela. Razlike
izmeu postupaka i metoda su, u ovom kontekstu, odredbene. Razliku izmeu
sredstava, tehnologije, tehnike, metoda i postupaka su esto uslovne, odnosno
aspektualne (vidovne). U kontekstu ovoga rada, postupak projektiranja odnosi se na
sveobuhvatne sheme ili, openito, sheme projektiranja sigurnosne djelatnosti ili
organizacije. Metoda je, u tom kontekstu detaljiziran postupak koji se odnosi na
specifian pristup, odnosno specifinu metodu formulacije modela. etiri projektne
metode, odnosno metode formulacije modela, a te su:
Autopoietina metoda,
Meyer - Nagelova metoda,
Sistemski inenjering,
Morfoloka metoda.
Autopoietina metoda
Autopoiesis dolazi od grkih rijei avtoc, (autos), u znaenju 'sam, glavom, od svoje
volje, bez drugih...' i jtoir|aic; (poie:sis), 'tvorenje, injenje, pravljenje, zgotavljanje,
djelo', takoer napose i 'pjesniko stvaranje, pjesnitvo, pjesan, pjesma', ali i, to je
veoma bitno, 'posinjenje, posvojenje'.
U kibernetsko Sistemskoslovnom smislu autopoietina metoda svodi se na organsku
samoorganizaciju kompleksnog, ali neorganiziranog skupa organizacijski sposobnih
elemenata. U dovoljno bogatoj okolini, koja je pri tome sastavni dio cjeline u kojoj
dolazi do samoorganizacije dolazi do pojave autopoetinosti. Svaki izolirani dinamiki
sistem koji podlijee nepromjenljivim zakonima stvara organizme koji su prilagoeni
svojoj okolini, tj. stvara vlastiti oblik inteligentnog ivota.
Prenosei te ideje na nivo metode, da bismo upotrijebili mogunosti autopoetinosti u
skupu organizacijski sposobnih pod-sistema, situaciju, tj. skup i njegovu okolinu,
moramo tako postaviti da striktno odreujemo kompleksne elemente zatvorenoga
sistema okoline i sistema, stvarajui nadsistem kojem omoguujemo autopoetinost.
Samoorganizirajui sistem
Kao to je u nauci o organizaciji i sistemima poznato, pojam samodovoljnosti
pretpostavlja postojanje ivotnih" sistema, ija je glavna znaajka izuzetna otpornost
29
na veliko polje vanjskih poremeajnih uticaja, koji se priguuju unutarnjim
samoustrojbeno i samotvorbeno prilagodljivim ustrojem.Samodostatni sustavi
predpostavljaju, dakle, mogunost svojega preivljavanja i u ponekad veoma
neprilinim, za njih neprijateljskim stanjima i okruenjima.
Na razini dravnitva, samotvorbenost naelno uspijeva obraniti udoree i inoree
od bitnijih zastranjenja. Na taj nain jaa organizacija, jai sistem i novorazvijeni
sistem zajedniki omoguuju bolje postizanje zajednikog cilja ukupne dobrobiti, to
je i bila namjera posvojenja".
Takvim nainom organizacije svih dijelova navedenog sistema postie se mogunost
da taj sistem, kad doe u svoje stanje autopoietinosti, sam tei svomu vrstnomu
opstojanju i organski odreuje potrebe proirenja, odravajui se irei, pa odjekujui
na promjene u okolini (drutvene, politike, duhovne, i druge), ostvaruje svoje
prilagoavanje.
Meyer - Nagelova metoda
Metode kontrole javljaju se u induktivnom kontekstu, dok se u deduktivnom kontekstu
kao jedna od moguih metoda formulacije javlja Meyer - Nagelova metoda.
Ova metoda formuliranja ili projektiranja modela odnosi se, prvenstveno, na
projektiranje informacijskih sistema. Savremena organizacijska praksa (metodoloki)
usklauje metode projektiranja organizacije i projektiranje informatikoga sistema.
Prema Kapustiu "projektiranje elektronike obrade podataka dolazi kao posljedica
rjeavanja organizacijskih problema i ono ne moe biti, kako se to esto pogreno
misli, uzrok organizacijskim promjenama." Kapustieva tvrdnja da projektiranje
elektronike obrade ne moe uzrokovati organizacijske promjene, nije univerzalno
prihvaena. Hawken je jedan od onih koji smatraju da informatika metodologija ne
samo da uzrokuje promjene unutar pojedine organizacije, ve determinira cjelokupni
nacionalni, pa i svjetski model. U ovom radu se ne opredjeljujemo niti za jednu tezu
(obje mogu biti pravilne u relevantnom kontekstu), ve upuujemo na metodu koja
usklauje te pristupe. Izmeu ostaloga, Meyer-Nagelova metoda omoguava sintetiko
usklaivanje projektiranja ire organizacije i informatikoga sustava. Metodologiju
30
formulacije organizacijskoga sustava podranu raunarom, Meyer i Nagel navode u
okviru slijedeih faza.
Pregled stepena i faza Meyer-Nagelovoga modela (prema Kapustiu)
Faze 0 - iniciranje i
Faze 1 - predhodne studije.
Faza 2 - organizacijsko istraivanje koje se odnosi na postojeu organizaciju.
Faza 3 - koncipiranje sustava odnosi se na novi sustav kojega formuliramo.
Faza 4 - utvrivanje detalja: odnosi se na oznaavanje elemenata i odnosa unutar
samoga sistema elektronike obrade podataka. Ovu fazu bismo mogli nazvati i
mikrociklusom jer u sebi, u nekom smislu, sadri velik broj elemenata makrociklusa.
Faza 5 - programiranje i testiranje programa. Novi sistem se prenosi na ureaje za
obradu podataka to zahtijeva izradu i testiranje svih programa.
Faza 6 - testiranje sistema odnosi se na testiranje navedeno u fazi pet, kao i na
testiranje cjelokupnoga sustava.
Trei stepen ukljuuje dvije faze:
Fazu 7 - primjenu sistema. Ova faza ukjljuuje integraciju novog sistema obrade
podataka u okvire cjelokupnog obavijestnog sistema organizacije.
Fazu 8 - eksploatacija sistema ukljuuje:
vrednovanje sistema i ispitivanje trokova,
odravanje sistema.
Sve ranije navedene metode formulacije ciklikih modela temelje se na mikro - makro
pristupu, gdje se tehnike i logika kojom se formulira dio odnosi i na tehnike - metode i
logiku formuliranja cjeline.
Slika 71: Meyer - Nagelova metoda
Stepeni Faze Nosioci organizacijskog rada
1. Stepen
Analiza slabih
mjesta i priprema
projekta
Faza 0 Iniciranje Organizacijski odjel
Faza 1 Radna grupa korisnika i
31
Predhodna studija informatiara
2. Stepen
Projektiranje
Faza 2
Organizacijsko
istraivanje
Projektna grupa korisnika
informatiara
Faza 3
Koncipiranje
sistema
Faza 4
Utvrivanje detalja
Projektna grupa informatiara
Faza 5
Programiranje i testiranje
programa
Faza 6
Testiranje sistema
3. Stupanj
Eksploatacija
Faza 7
Stavljanje sistema u
primjenu
Korisnici i projektna grupa
informatiara
Faza 8
Eksploatiranje sistema
Organizacijski odjel
Sistemski inenjering
Sistemski inenjering temelji se na ve navedenom ponavljanju ciklusa (u okviru svake
kairoloke sekvence) svih faza ciklusa, kao to se u okviru svake sekvence ove metode
zahtijeva ponavljanje svih koraka pojedinog ciklusa. Sistemski inenjering prvi je put
fomuliran od Halla, razvijen je u Institutu za ekonomiku u Zurichu, a obraen od
Schmidta, Daenzera, Haberfellnera i drugih. Model sistemskog ininjeringa, kojeg
ovdje formuliramo, temeljen je na:
pretpostavci sedam, odnosno osam, makrostrategijskih faza formulacije
organizacijskog modela,
32
pretpostavci pet koraka mikrostrategije, odnosno pet ciklusa koji se odvijaju u okviru
svake od naznaenih faza,
predpostavci tri mikro i makroorganizacijskih procesa. Faze sistemskog ininjeringa
su:
pobuda,
predhodna studija,
glavna studija,
studija dijelova,
izgradnja sistema,
uvoenje sistema,
iskoritavanje sistema,
pobuda - rekapitulacija
Broj faza sistemskog ininjeringa nije konano odreen. Ponakad prikazan je taj broj
kao est, sedam ili osam faza. Neki autori, Haberfellner21 na primjer, ukljuuju pobudu
kao fazu, dok je Schmidt22 iskljuuje.
Koraci ciklusa rjeavanja
Kao to je naznaeno ranije, cikliki modeli, u okviru svake faze, koriste isti ciklus
(mikrostrategiju) organizacijskoga projektiranja, koja u ovom sluaju ukljuuje pet
koraka, a ti su:
nalog - dodjeljivanje i planiranje zadatka,
analiza - utvrivanje stanja,
ocjena - kritika evaluacija zateenoga stanja,
oblikovanje - koncipiranje potrebnih rjeenja,
izbor - odluivanje o rjeenju.
Slika: Prikaz meuzavisnosti organizacijskoga procesa i organizacijskoga ciklusa u
Cirikom cikliki ureenome modelu
ORGANIZACIJSKI PROCES
21 Haberfellner, R., op.cit., str. 1701-1705. 22 Schmidt, G., Erhebungstechniken usw. der Organisation, Poeschel, Stuttgart, 1980.
33
Predhodna
studija
Glavna
studija
Studije
Uvoenje
dijelova
Izgradnja
sistema
Odravanje
Mikro i makrostrategijski procesi
U okviru mikro i makrostrategije, dakle u okviru faza kao makroorganizacijske
(projektne) strategije, i u okviru pet koraka ciklusa mikrostrategije unutar svake od
pojedinih faza, organizator provodi tri procesa a to su:
proces traenja cilja,
proces traenja rjeenja,
proces izbora.
Morfoloka metoda
Morfoloka metoda formulacije modela temeljena je na radu vicarskoga astronoma
Zwicka. Naziv metode dolazi od grke rijei morfe - oblik. Temelj metode ini
sposobnost analitiara da sagledava problem u okviru sljedee dvije grupe:
elementi zadatka (problema),
oblici rjeenja.
Za djelotvornu primjenu ove metode potrebno je ne samo da organizator pravilno
razgrauje zadatke (u okvirima suvislih logiki, vremenski i tehnoloki poredanih
elemenata za koje iznalazi razliita rjeenja), ve da iste povezuje nekontradiktornim
efiksnim i djelotvornim slijedom.
34
Morfoloka analiza se odvija u okviru pet koraka, a ti su:
opisivanje problema,
odreivanje elemenata i oblika rjeenja,
postavljanje morfoloke slike,
vrednovanje svih rjeenja,
izbor rjeenja.
Adaptacija
Organizacijska adaptacija metodoloka je djelatnost kojom (inicijalnu) organizacijsku
koncepciju usklaujemo s objektivno zadanim mogunostima razliito koncipiranog
okruenja. (Adaptacija, od Ad-aptus -do, uz, pri, kod (godan, stupan), prigoda,
dostupan, itd.)
Organizacijsku koncepciju potrebno je prilagoditi razliitim zahtjevima i uvjetima od
kojih, uz ostale, moemo navesti i slijedee:
Organizacijsku koncepciju adaptiramo u skladu s postojeim stanjem, odnosno u
skladu s organizacijskim jedinicama postojeeg okruenja.
Organizacijsku koncepciju adaptiramo u skladu s odreenim (zadanim) normama.
Organizacijsku koncepciju adaptiramo u skladu sa zakonima vjerovatnosti, odnosno u
skladu sa simuliranim situacijama.
Organizacijsku koncepciju adaptiramo u skladu s oekivanim promjenama u
budunosti.
Na temelju navedenih potreba za adaptacijom koncepcije, kojih moe biti i velik broj,
moemo rabiti slijedee reprezentativne metode:
Dokumentacijske metode,
Normativne metode,
Grafiko - matrina metoda adaptiranja organizacijskoga modela,
Metode simulacijskoga prognoziranja (Monte Carlo metoda).
Dokumentacijske metode
Dokumentacijske metode zasnivaju se na analizi, usporedbi, odnosno obradi razliitih
oblika dokumentiranih fenomena i injenica. Reprezentativna metoda obrade
35
dokumenata jest obrada putem usporeivanja dokumentiranih materijala, to jest
komparativna metoda.
Komparativnom metodom (ili metodama) organizator adaptira (inicijalnu) prvobitnu
dokumentiranu organizacijsku formulaciju u skladu s trenutno dokumentiranom
situacijom, odnosno situacijom dokumentiranom u okruenju. Pojednostavljeno
reeno, koncepciju treba adaptirati sadanjem stanju okruenja. Kao iroko primjenjivu
metodu, kojom adaptiramo organizacijsku formulaciju, najee u situacijama gdje jo
ne postoji zadana procedura (presedan) ili formula, komparativna metoda upotrebljava
analizu odstupanja shema