UNIVERZITET U TRAVNIKU PRAVNI FAKULTET KISELJAK

RIMSKE KODIFIKACIJE

(seminarski rad)

Predmet: Moderne pravne kodifikacije Mentor: Doc. dr Dževad DrinoStudent: Amira Petrović Indeks br. 473/09 Smjer: Opće pravo

Kiseljak, novembar 2010.

SADRŽAJ

1. UVOD .............................................................................. ................. str. 3

2. RIMSKE KODIFIKACIJE............ ................................................ str. 4

2.1. Pojam kodifikacije...................................................................... str. 4

2.2. Zakonik 12. ploča...................................................................... str. 5

2.3. Pravne zbirke i kodifikacije prije Justinijana............................. str. 7

2.4. Justinijanova kodifikacija .......................................................... str. 9

3. ZAKLJUČAK ............................................................................... str.12

4. LITERATURA ............................................................................. str.13

2

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada su Rimske kodifikacije. Prvo ćemo se upoznati sa

definicijom kodifikacija, pa zatim o Rimskim kodifikacija. Također ću reći i nekoliko

uvodnih napomena o tome šta su kodifikacije uopšte, te koje su bitne osobine Rimskih

kodifikacija, kao i njihov značaj za dalji razvoj pravnih nauka kao i drugih kodifikacija u

moderno doba.

Kodifikacija je sabiranje postojećih pravnih propisa u jedinstven zbornik. Kodifikacija

sadrži i izmjene dotadašnjih pravila, posebno kada se radi o kodifikaciji običajnog prava,

dok je kod postavljenog mijenjanje otežano.

Kodifikacija može biti: opća i djelimična (sukcesija država), sistemska (planska) ili

pogodna, te privatna (provode je privatne institucije) ili službena (provode je države).

3

2. RIMSKE KODIFIKACIJE

2.1. Pojam kodifikacije

Kodifikacija1 se može definisati kao proces u kome najviši politički autoritet u jednoj

političkoj jedinici unosi u sistem te jedinice jedinstven, novoosmišljen i pravno

obavezujući zakonik. Zakonik ili kodeks se može definisati kao cjelina pravnih normi koje

obuhvataju sve ili većinu aspekata određene pravne oblasti ili grane, kao što je građansko,

krivično, procesno pravo i slično2.

Ciljevi kodifikacije:

1. Ujednačavanje ili unifikacija prava na određenoj teoriji. Ukoliko je određeni pravni

sistem neujednačen te različiti pravni propisi važe za iste ili slične situacije u

kojima se nađu pravni subjekti, onda se kodifikacija prava pojavljuje kao efikasan

način da se takvo stanje ukine.

2. Pojednostavljivanje pronalaženja primjenjive pravne norme u datom slučaju. Ako

se određeni pravni sistem zasniva na brojnim i raznovrsnim izvorima onda se pravni

subjekti susreću sa teškoćama pronalaženja pravne norme koje regulišu dati slučaj.

U takvoj situaciji, kodifikacija je efikasno sredstvo.

3. Promjena u važećem pravu (u slučaju tzv. Reforme kodifikacije). Proces

kodifikovanja prava u jednoj zemlji može biti dobra prilika da se pravo te zemlje

promijeni ukoliko se smatra da je to pravo zastarjelo. Takva se kodifikacija onda

naziva reformna kodifikacija.

Uslovi koji pomažu kodifikaciju:

Prvo, potrebno je da postoji visoko uvažavanje koncepta pisanog prava.

Drugo, potrebno je da u datoj političkoj jedinici postoji visoka koncentracija vlasti.

Treće, potrebno je da postoji visoki politički autoritet koji ima volju da nametne

kodifikaciju.

Najpoznatije kodifikacije u starim mediteranskim civilizacijama su bile:

1 Kodifikacija predstavlja saopštenje postojećeg prava, kao i njegov preobražaj ili donošenje novih pravila2 Karčić, Fikret: Moderne pravne kodifikacije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006. str. 9-10

4

1. Područje Bliskog istoka - Zakonik Ur-Nammu (oko 2050. p.n.e), Lipit-ištar (oko

1850. p.n.e.), Hamurabijev zakonik (1750. p.n.e.).

2. U starom Egiptu poznat je zakonik pod nazivom Bokhorisa iz 8. vijeka p.n.e.

3. U historiji Rima važan je Zakonik 12. ploča (451. p.n.e), zatim u kasnijem periodu

Kodeks Gregorijanus (oko 291.) i Kodeks Hermogenijanus (295.), Kodeks

Teodosijanus (438.), Kodeks Justinijanus (528.-533.), Bizantske kodifikacije –

Basilike (kraj 9. i početak 10. vijeka).

4. U Evropskim zemljama: Pruska - Kodeks Opšteg zemaljskog prava kralja Fridriha

Vilhelma I (1794.)

5. U muslimanskim zemljama Mediterana važnu ulogu je imala Kanunama o

organizaciji države iz vremena sultana Mehmeda Fatiha (15. vijek)3.

Ja ću se u ovom radu zadržati na Rimskim kodifikacijama.

2.2. Zakonik 12. ploča – LEGES DUODECIM TABULARUM

Zakonik 12. ploča4 je prilično primitivna kodifikacija, koja je sadržavala veći broj odredaba

koje su predstavljale osnovu čitavog rimskog pravnog sistema. Nastao je u toku staleške

borbe plebejaca i patricija polovinom 5. vijeka p.n.e.

Ovaj zakonik nikada nije bio mijenjan, dopunjavan, niti su neke odrebe bile brisane.

Naprotiv, formalnopravno važio je kroz cjelokupnu rimsku historiju. Ovo, naravno, ne

znači da je Zakon bio savršen. Daleko od toga, samo su preduzimljivi Rimljani jednostavno

prelazili preko zastarjelih odredbi, ili su ih tumačenjem prilagođavali izmjenjenoj

stvarnosti, ali kao veliki tradicionalnosti nikada nisu smogli hrabrosti da ga ukinu. Smatrali

su ga gotovo božanskim, učili ga napamet u školama, smatrali ga osnovnim izvorom

cjelokupnog prava, itd.

Sem ovog, Rimljani su tokom većeg dijela svoje historije rijetko pribjegavali donošenju

zakona koji su se ticali građanskog prava, tako da su morali da stvore mehanizam koji im je

omogućavao da svoje pravo usklađuju sa novonastalim društvenim potrebama. Rješenje je

pronađeno u pretoru. Pretori su bili visoki državni funkcioneri (magistri), koji su imali

velika ovlašćenja koja su se ticala prava. Oni nisu bili sudije, ali su davali dozvolu

građanima da idu na sud, kao što su i sugerisali sudijama (inače običnim građanima) kako

da presude povodom nekog pitanja; nisu bili zakonodavci, ali su svojim tumačenjem

3 Karčić, Fikret: Moderne pravne kodifikacije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006. str. 154 Zakonik 12. ploča je najvažniji dokument rimskog prava

5

zakona znali da potpuno preokrenu značenje neke norme, itd. Bilo je uobičajeno da svaki

pretor, prilikom stupanja na dužnost, izda proglas o tome kako će postupati u pojedinim

slučajevima koji dođu pred njega (jer je nedostatak zakona ostavljao velike praznine). U

početku te su odluke bile usmene i nazivale su se edikti, a kasnije su bile ispisivane na

drvenim pločicama i isticale na forumu. Ove pločice nosile su naziv album (od albus -

bijel). Vremenom su se ove odluke toliko namnožile da su stvorile kompleksi sistem

privatnog prava koji je potisnuo sistem koji se bazirao na Zakoniku 12 ploča.

Stari pisci smatrali su Zakonik općenitom i potpunom kodifikacijom cjelokupnog prava -

ona jest općenita, ali ne može se reći da je potpuna, jer mnoge temeljne ustanove privatnog

prava nisu dodirnute ili su spomenute tek uzgred. Zakonik je bio uglavnom kodifikacija

dotadašnjeg običajnog prava; najviše odredaba ima s područja privatnog prava, a najmanje,

kao kod svih primitivnih naroda, s područja ugovornog obveznog prava. rimski povjesnici

nastoje prikazati Zakonik kao veliku pobjedu plebejaca kojom su oni stekli važna prava, no

zapravo je samo dokrajčeno samovoljno tumačenje prava u korist patricija - on je prvi

pokušaj da se zakonom utvrde neka opća pravila koja su dosad živjela samo u običajnom

pravu i u sudskoj praksi kojom su rukovodili isključivo patriciji i svećenici. Zakonik XII

ploča ostao je na snazi sve do Justinijanove kodifikacije, jer u cjelini nije bio nikada ukinut.

Izvorni tekst Zakonika nije sačuvan, pa se na osnovu sačuvanih fragmentarnih navoda

nastoji rekonstruirati tekst - uobičajene današnje rekonstrukcije dijele sadržaj Zakonika po

pločama ovako:

I ploča – civilni postupak – pozivanje pred sud

II ploča – raspravljanje pred sudom

III ploča – ovrha ili izvršenje

IV ploča – obiteljsko pravo

V ploča – tutorstvo i nasljedno pravo

VI ploča – vlasništvo i pravni poslovi

VII ploča – susjedovni i međaški odnosi

VIII ploča – delikti – protivpravna ponašanja

IX ploča – javno pravo

X ploča – crkveno pravo

XI i XII ploča – nadopuna ostalim pločama

2.3. Pravne zbirke i kodifikacije prije Justinijana

6

Za potrebe postklasične prakse nastajale su različite pravne zbirke i službene kodifikacije,

bilo samo carskih konstitucija (leges), bilo konstitucija i ostalih klasičnih pravnih djela

(ius).

Tako su već prije Justinijana nastale 3 zbirke carskih konstitucija:

a) dvije privatne: Codex Gregorianus i Codex Hermogenianus - prvi je sastavljen

291. i sadržava konstitucije od Hadrijana do Dioklecijana, pripremljen u ističnom

rimskom carstvu, sastavio ga je neki Gregorije ili Gregorijan, obuhvaća 15 knjiga, a

namijenjen je potrebama civilnog suda, pa je najvećim djelom sadržavao reskripte,

a drugi je dodatak prvome, sastavljen oko 295. također nastao u istočnom rimskom

carstvu, zapravo nadopuna Gregorijanova kodeksa

b) jedna službena: Codex Theodosianus - prva službena zbirka carskih konstitucija,

koju je 438. dao sastaviti Teodozije II, a sadržava konstitucije od Konstantina

nadalje, podijeljen je u 16 knjiga, svaka knjiga je podijeljena na titule koji su

sadržavali kronološkim redom poredane pojedine konstitucije od Konstantina pa na

dalje (više od 3000), neke konstitucije su mijenjane i skraćivane, ovaj kodeks na

istoku je važio do Justinijanove kodifikacije (527. godine po.Kr.), a na zapadu do

recepcije rimskog prava (12. st. po.Kr.), glavna pažnja u ovom kodeksu je

posvećena javnom pravu, krajem 5. st. po.Kr. dolazi do masovnog upadanja

barbarskih germanskih plemena na područje zapadnog rimskog carstva te se

pojavljuje problem kako postupati sa podanicima koji su bili rimski građani, jer se

na njih nisu mogle primjenjivati germanske pravne norme, stoga su barbarski

germanski vladari dali pripremiti nekoliko zbirki (sadržavale i leges i iura) koje su

zajedničkim imenom nazvane LEGES ROMANAE BARBARORUM (barbarske

zbirke rimskog prava), te su zbirke sadržavale vulgarno pravo u kojem su dodavani

izvatci iz postklasičnih djela, te odlomci carskih konstitucija

Poznato je i nekoliko zbirki koje sadržavaju i ius i leges:

a) Fragmenta Vaticana – rukopis koji sadržava izvatke iz Papinijanovih, Ulpijanovih

i Paulovih djela te konstitucije iz Gregorijanova i Hermogenijeva kodeksa, i to

većinom u nepromijenejnom obliku, pronađena u Vatikanskoj knjižnici 1821.

godine, u kratkim izvatcima sadrži komentare klasičnih pravnika o pravnim

poslovima (kupoprodaja, miraz, i sl.) te je trebalo poslužiti praksi (sudovanju), a

nastala je na zapadu u 5. st. po.Kr.

7

b) Collatio legum Mosaicarum et Romanarum u kojoj se uspoređuje Mojsijevo

zakonodavstvo s rimskim pravom, sadrži citate iz zapisa pet najznačajnijih pravnika

klasične jurisprudencije (Papinianus, Paulus, Ulpianus, Modestinus i Gaius),

odlomke carskih konstitucija iz Codex Gregorianus-a i Codex Hermogenianus-a, te

propise iz Mojsijeva zakonodavstva, a nastala je u 5. vijeku. po.Kr.

a) Sirijsko-rimska pravna knjiga, koja se upotrebljavala u 4. i 5. vijeku u Siriji,

zbirka odlomaka iz rimskog civilnog prava, te konstitucija od Konstantina pa dalje,

napisana na grčkom jeziku te je namijenjena praksi.

U barbarskim državama koje su nastale pred kraj 5. vijeka na području propalog

zapadnorimskog carstva živjeli su stanovnici i dalje po rimskom pravu - zato su barbarski

vladari izdavali za rimske podanike zakonike koji su bili službene kompilacije rimskog

prava (ius i leges) - poznata su 3 takva zakonika:

a) Lex Romana Visigothorum - kompilacija izrađena i objavljena 506. g. po nalogu

zapadnogotskog vladara Alarika II, a kao izvor su mu poslužili Codex Gregorianus, Codex

Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa te Instituiones od Gaiusa

b) Lex Romana Burgundionum - zakonik za Rimljane u kratkoročnoj burgundskoj

državi, objavljena oko 500. godine po.Kr., a kao izvori su mu poslužili Codex Gregorianus,

Codex Hermogenianus, Codex Theodosianus, Sententiae od Paulusa te Instituiones od

Gaiusa

c) Edictum Theoderici - zakonik istočnogotskog kralja Teoderika sastavljen početkom 6.

vijeka - za razliku od prethodnih je vrijedio jednako za Rimljane i za Gote, koji je sačuvan

u cijelini, sastojao se od 154 člana, a kao izvori su mu poslužili Codex Gregorianus, Codex

Hermogenianus, Codex Theodosianus te priručna pravnička dijela

8

2.4. Justinijanova kodifikacija (Corpus iuris civilis)5

Nastojeći da povrati moć i slavu Rimske Imperije, Justinijan (527—565) obrazuje komisiju

od 16 pravnika, na čelu sa Tribonijanom i nalaže im da prikupe i kodifikuju cjelokupnu

pravnu zaostavštinu klasičnog perioda rimskog prava (ius) i sve propise koje su izdali

imperatori prije njega (leges).

Rezultat njihovog rada, Corpus Iuris Civilis (Zbornik građanskog prava) sastoji se iz četiri

dijela:

1. Justinijanov kodeks – Codex (zbirka imperatorskih odredaba iz vremena od

Hadrijana do Justinijana);

2. Digestae (zbirka spisa rimskih pravnika); Digesta (sveobuhvatna knjiga) je

objavljena 533. god. To je bio zbornik pravničkog prava koji je imao

snagu zakona. Sastojala se od 50 knjiga, u koju su sažeto svrstani 5%

cjelokupnih pravnih pisanja iz 2000 različitih knjiga. Digesta je zbornik

cjelokupnog prava: privatno pravo (knjige: 2-47), javno pravo (knjige:

1, 48-50). Sastoji se od 9000 odlomaka iz pisanja nekih 40 pravnika.

Najviše je citiran Ulpijan (1/3 svih odlomaka). Digesta je najvažnija knjiga

o rimskom pravu i najvažnija pravna knjiga ikad. Jer je Evropa stvorila

svoju pravnu misao upravo zahvaljujući ovoj zbirci. Digesta je izvor

podataka o pravu iz dvije epohe: klasične i Justinijanove. Justinijan je

ovlastio pravnike da pri pisanju Digesta, vrše interpolaciju, izmijene i

prilagode klasične zakone važećim Justinijanovim zakonima. Digesta je

zbornik pozitivnog, važećeg prava. Historijsko istraživanje rimskog

prava nije moguće bez utvrđivanja ovih izmjena (interpolacija).

3. Institutiones (izvodi iz dva prethodna djela, sa komentarima, koncipiran kao

udžbenik), nazivani INSTITUTIONES, većeg opsega, prvenstvena svrha

nastava, ali su služile i praktičarima, pisane sistematski, obuhvaćaju staro

civilno i pretorsko pravo, najpoznatije djelo su Institucije od Gaja

4. Novelle (nove odredbe i propisi objavljeni za vrijeme vladavine Justinijana).

Corpus iuris civilis kao zajednički naziv za sve knjige Justinijanove kodifikacije, prvi put je

upotrebljen u Gotofredusovom izdanju 1583. godine.

5 Corpus iuris civilis zajedničko je ime za sva četiri dijela Justinijanove kodifikacije: Codex, Digesta, Institutiones i Novellae.

9

U kasnijim izdanjima, sve do 1954. donekle je promijenjena organizacija Kodeksa. Danas

je u upotrebi izdanje u 3 knjige, od kojih I sadrži Digesta i Institutiones, II Codex, a III

Novellae, i ono se smatra najboljim. Prvo reorganizovano izdanje pripremio je njemački

istoričar Momsen6. Njeno poslednje, 16. izdanje izašlo je 1954. u Berlinu; uredničkim

nastojanjem Kinkela u njoj su objavljene i dvije Justinijanove konstitucije kojima je

obrazovao komisiju koja je radila na Kodifikaciji. Momsenovo izdanje Digesta u dva toma

(1870) poznato je kao Editio maior.

Rad na Kodeksu

Zadatak je bio složen budući da nije bilo lako snaći se u važećim pravnim normama, pošto

su one stvarane vijekovima i na razne načine. Tu su bile odredbe Zakonika 12. ploča, koje

Rimljani nikada nisu ukinuli, kao i mnogi zakoni donijeti tokom republike; osim toga,

edikti gradskog i peregrinskog pretora i edikta, senatske odluke, mnoga mišljenja pravnika

koja su bila obavezna za sudove, kao i mnogobrojne konstitucije princepsa i svih

imperatora od Oktavijana Avgusta do Justinijana. Mnogi tekstovi nisu više bili sačuvani u

originalu, već samo prepričani ili komentarisani; mnogi propisi bili su međusobno

protivrečni; veliki dio pravila nastao je u uslovima robovlasništva i razvijene razmjene, a

rimsko društvo poslednjih vijekova Rimske Imperije (period dominata) bilo je više

feudalno nego robovlasničko.

Uz sve to, zbog prenošenja državnog centra u Konstantinopolj (Vizantiju), rimsko pravo je

već vijekovima trpjelo uticaj grčkog i istočnjačkih prava, a donekle i hrišćanstva. Najzad,

mnogi termini bili su već izašli iz upotrebe i stvoreni su novi. Od cijelog tog materijala je

komisija trebala da stvori jedinstven i pregledan sistem pozitivnog prava. Posao je obavljen

u rekordno kratkom vremenu.

Prvo je objavljen prečišćeni zbornik imperatorskih konstitucija izdatih prije Justinijana

(529). Tekst ovog zbornika nije sačuvan. Zatim (533. godine) je objavljena kodifikacija

klasičnog prava pod nazivom Digesta (latinski naziv koji označava nešto što je izloženo

izvjesnim redom) ili 'Pandectae' (grčki naziv koji znači "sarži sve").

Kodeks Justinijanus podijeljen je u 12 knjiga, a knjige u tituluse. Unutar svakog pojedinog

titulusa, konstitucije su poredane hronološkim redom, a svaka sadrži podatke o caru koji ih

je izdao, te datum izdavanja.

Historijski gledano, cjelovitija pravna regulacija stvari, posebno onih u općoj upotrebi,

počinje već Justinijanovom kodifikacijom. Tako je Corpus iuris civilis između ostalog,

6 Christian Matthias Theodor Mommsen (30.11. 1817–1.11. 1903.) je bio njemački klasičar i historičar, koji se smatra najvećim klasičarem 19. vijeka. Njegov radovi na temu rimske historije se dan-danas smatraju temeljem suvremenog shvaćanja rimske epohe.

10

razlikovao: ničije stvari (res nullius) kao stvari nad kojima se mogao steći posjed

efektivnom okupacijom i namjerom, zatim stvari koje su po svojoj naravi u općoj upotrebi

(in usu comunis) i koje su stoga izvan pravnog prometa (extra commercium), kao npr. zrak,

voda koja teče, more, morska obala i sl., i konačno, javne stvari koje su služile općoj

upotrebi, a smatrale su se dobrom naroda (res publicae), kao npr. javne ceste, trgovi, luke,

mostovi i dr.7

U Justinijanovim Institucijama se navodi:

Et quidem naturali iure communia sunt omnium haec: aer et aqua profluens et mare et per

hoc litora maris, nemo igitur ad litus maris accedere prohibetur, dum tamen villis et

monumentis et aedificiis abstineat, quia non sunt iuris gentium, sicut et mare.8

3. ZAKLJUČAK

7 Ivo Borković, Koncesija i izvlaštenje na pomorskom dobru i zaπtita prava, referat sa Savjetovanja ”Pomorsko dobro - društveni aspekti upotrebe i korištenja”, priredio: Vinko Hlača, Rijeka, Pravni fakultet Sveučiliπta u Rijeci, 1996., str. 16., Ante Romac, Rimsko pravo, Zagreb, Pravni fakultet, 1998., str. 149-1518 ”Po prirodnom pravu pripadaju svim (ljudima) ove stvari: zrak i tekuća voda te more, pa stoga i morska obala: nikome, naime nije zabranjeno stupiti na morsku obalu, razumljivo, ako ne dira u kuće, spomenike i građevine koje ne potpadaju pod načela općeg prava.” - Institutiones Iustiniani, II.1.1. Citirano prema izdanju: Justinijan, Institucije, prijevod: Ante Romac, Zagreb, Biblioteka Latina et Graeca, 1994., str. 108-109. Izdanje je s usporednim latinskim i hrvatskim tekstom.

11

Iz svega naprijed navedenog pišući ovaj rad došla sam do sljedećeg zaključka:

Sve u svemu, Rimljani su stvorili jedan, do te mjere kompletan pravni sistem, da je to

prosto zadivljujuće. Gotovo svi instituti koje poznaje moderno pravo, u potpunosti su

preuzeti iz rimskog prava. Neki instituti koje je ovaj sistem stvorio su čak dovedeni do

toliko sitnih detalja da ih ni moderno pravo ne preuzima u cijelosti jer nije dostiglo taj

stepen razvijenosti u određenim pravnim granama. Cjelokupna pravnička terminologija je,

u stvari, prevod latinskih originala, pa ne postoji pravni fakultet u svijetu na kome se, na

prvoj godini, ne uči predmet koji za svoju tematiku ima upravo rimsko pravo. Nije ni čudo

što se rimsko pravo i naziva pravničkom anatomijom.

Tema Rimske kodifikacije je meni bila interesantna za izučavanje iz više razloga, jedan

od njih je taj što je Justinijanova kodifikacija najznačajniji zbornik rimskog prava

donijet po nalogu cara Justinijana (526-565.) koji je komisiji pravnika dao u zadatak

da prikupi i kodifikuje cjelokupnu pravnu zaostavštinu klasičnog perioda (ius) i sve

propise koje su izdali princepsi (leges).

12

4 LITERATURA

1. Karčić, Fikret: Moderne pravne kodifikacije, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu,

Sarajevo, 2006.

2. Romac, Ante: preveo, uvod napisao i komentar sastavio za Zakonik dvanaest ploča,

Zagreb : Latina et Graeca, 1994. Biblioteka Latina et Graeca ; knj. 33.

3. Romac, Ante: Rječnik rimskog prava, Informator, Zagreb, 1989.

4. www.hrcak.hr, 08.11.2010. godine

5. www.nasciturus.com, 08.11.2010. godine

13

14