Pravni fakultet Univerziteta Zenica Katedra za dravno i meunarodno javno pravo

Armin Bai Samoubistvo (seminarski rad)

Mentor: Doc. dr. sc. Nedad Korajli

Zenica, maj 2010.

2

SADRAJ1.UVOD......................................................................................................................................4 2.SAMOUBISTVO.....................................................................................................................5 2.1.HISTORIJA SAMOUBISTAVA.......................................................................................8 2.1.1.Samoubistvo primitivnih i tradicionalnih drutava...................................................8 2.1.2.Samoubistvo u idovskoj tradiciji.........................................................................9 2.1.3. Samoubistvo kod Egipana, Grka i Rimljana..................................................9 2.1.4. Samoubistvo kod prereformatorskog kranstva.....................................11 2.1.5. Samoubistvo u periodu renesanse, reformacije, prosvjetiteljstva........11 2.1.6. Samoubistvo u 20.stoljeu i poslije................................................13

3.OBLICI SAMOUBISTVA....................................................................................................14 4.ZABLUDE O SAMOUBISTVU..........................................................................................14 5.TEORIJSKI PRISTUP SAMOUBISTVA.............................................................................16 5.1.Psihoanalitiki pristup........................................................................................16 5.2.Socioloki pristup...........................................................................................17 6. POBLEM SAMOUBISTVA KOD MLADEI..............................................................18 7.FAKTORI SAMOUBISTVENOG RIZIKA ...................................................................19 7.1.SPOL....................................................................................................................19 7.2.DOB................................................................................................................19 7.3.BRANO STANJE..................................................................................20 7.4.PROFESIJA.......................................................................................20 7.5.GODINJE DOBA......................................................................20

3

7.6.MENTALNO ZDRAVLJE....................................................21 8.ZATO SE LJUDI UBIJAJU ........................................................................................22 9.PREVENCIJA SAMOUBISTVA ...................................................................................23 10.SREDSTVA ZA IZVRENJE SUICIDA.....................................................................23 11.DODATAK....................................................................................................................24 11.1.SAMOUBOJSTVO U EUROPI...........................................................................24 11.2. TABELA BROJA SAMOUBISTVA......................................................................24 12.ZAKLJUAK......................................................................................................................27 13.LITERATURA.....................................................................................................................28

4

1.UVODU zadnjih nekoliko desetljea,trend samoubojstva je u porastu. U svijetu se svakih 40 sekundi dogodi samoubojstvo! Strunjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju na porast broja samoubojstava u sljedeih 20.god.. Podaci WHO-a pokazuju da u svijetu svake godine samoubojstvo poini gotovo milijun ljudi, najee mukaraca u 60.im godinama ivota. Zabrinjavaju je snaan porast broja samoubojstava mladih mukaraca 15.-29godine. Znanstveno jedokazano da mlai (do 35.god) ee pokuavaju samoubojstvo, dok stariji (65.god i vie) ee izvravaju samoubojstvo. Mnogo je vie pokuaja samoubojstava (tentamena) nego to je izvrenih samoubojstava. Kod nekih pojedinaca, to je zadnji krik u pomo, oni ne ele zaista poiniti samoubojstvo ve ele skrenuti panju na sebe i ele da im se pomogne, da ih se saslua. Samoubojstvo je uvijek bilo i predstavljalo misteriju za drutvo, zato se neko odlui na taj in je ostalo nerazjanjeno jo od prvih civilizaciaj pa sve do danas. Brojne su teorije o samoubistvima ali jo uvijek nije nijedan naunik uspio da otkrije ta presudi u ovjeku te ga natjera na taj gnusni in.

5

2.SAMOUBISTVOSamoubistvo ili suicid, od latinskog sui caedere to znai ubiti se, predstavlja in svjesnog i namjernog oduzimanja ivota samom sebi. To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog ivota (oduzimanje vlastitog ivota a bez pune svijesti nije samoubojstvo ve nesretni sluaj). Iako je samoubojstvo evidentirano u pismene i usmene rekorde u povijesti ovjeka od primitivnog puta, ne postoji rije za taj fenomen sve do sedamnaestog stoljea. Po Oxford English Dictionary, rije samoubojstvo je prvi put koriteno 1651.godine, ali je Alfred Alvarez izvijestio 1972.godine da se ovaj pojam pojavio kod Sir Thomas Browne's religio Medicija u 1642. The Oxford English Dictionary navodi da je rije suicidium zapravo izvedeno kombiniranjem latinski zamjenice "ja" i glagola "to ubiti." Rije zvui varljivo na latinskom, ali Henry Romilly Fedden, u svojoj knjizi 1938. Samoubojstvo, izjavio je da su Rimljani opisali in koristei latinsku frazu, kao to je energija Sibi inferre (da uzrokuje nasilje prema sebi), Sibi mortem consciscere (to dobiti vlastitu smrt ), a sua manu cadere (na jesen po vlastitom rukom). Rani engleski takoer koristi fraze, poput samo-ubojstvom, samounitenje, i samo-ubojica. U pradavnim vremenima, suicid je bio nain kako pomoi grupi da preivi, tj. da sauva hranu. Slina je logika modernog ovjeka koji se smatra beskorisnim i osjea gotovo dunost da umre. Nije tono vjerovanje da Inuit Eskimi tjeraju starce izabrati smrt na ledu (geronticid). Istina je da ponekad stariji Inuiti koji ne mogu loviti ili raditi neto korisno sami izabiru oblik asistiranog suicida uzimanjem minimalnih koliina hrane, no to je vrlo rijetko. Japanci su se sa svrhom najveeg kanjavanja ubijali evisceracijom nekih od vitalnih organa, obino iz abdomena (srca npr.). Japanski samuraji su se ubijali nainom koji se zove seppuku (disembowelment ili vulgarno hara-kiri), s dva uboda u abdomen, kada bi doivjeli gubitak asti. U starom Egiptu kultura smrti imala je pravila. Kada je kralj umro, svi iz njegove kue su ubijeni ili ugueni u njegovoj grobnici.

6

Asteci su koristili ubojstvo kao ritual (to nije bilo samoubojstvo, ali izabrane osobe nisu imaleizbora). Australski Aborigini ine suicide dva do pet puta ee nego drugi, Maori dvostruko, Nativni Amerikanci i kanadski Indijanci deset puta ee od drugih stanovnika. Stari Grci nisu imali jednu rije kojom bi oznaavali suicid, vjerojatno zbog toga to je u starim gradovima-dravama samoubojstvo bilo kriminalni in. Zbog toga Stoici tek sporadino promiljaju o suicidu. Platon eksplicitno diskutira o suicidu u dva djela. Prvo, u "Phaedo" (61b-62c). Sokrat izraava zatitniki entuzijazam za tezu koja ga pridruuje Pitagorejcima, da je suicid uvijek pogrean, jer predstavlja nae oslobaanje samih sebe (tj.. naedue od"guard-post" (tj.naeg tijela) to e bogovi kazniti u "Zakonu". Platon tvrdi da je suicid sramotan (disgraceful) i njegovi poinitelji moraju biti pokopani u neoznaenim grobovima. Platon prepoznaje 4 izimke tog prinipa: 1.kada je neiji um moralno korumpiran i njegov karakter se ne moe spasiti 2.kada je samoubojstvo nareeno od suda, kao u Sokratovom sluaju (judical order) 3.kada je suicid rezultat stida i sudjelovanja u velikim nepravednim akcijama 4.kad na suicid prisli ekstremna i neizbjena nrea. Aristotelova jedina diskusija o suicidu u Nicomachean Ethics je razliita i konfuzna pasaa u kojoj on pokuava objasniti suicid kao kaznu koju individua zbog svoje nepravednosti primjenjuje na sebe, a zakljuuje da je suicid nekakav pogrean nain ili specifina mana koju pokazuju suicidalne individue. U srednjem vijeku je razvijeno vjerovanje kako je samoubojstvo poetak vampirizma. U mnogim kulturama, ukljuujui i staru Englesku, ljudi koji su poinili suicid su sahranjivani na kriitima putova (znak kria sainjen od putova) kao prevenciju da postanu vampiri. Kranstvo ima vanu ulogu u filozofskoj povijesti suicida, zbog svoje doktrine da je suicid moralno pogrean. St. Augustin je meu prvima prohibirao suicid kao prirodnu ekstenziju zapovijedi "Ne ubij". On smatra da je to neoprostiv grijeh. St. Thomas Aquinas kasnije brani tu prohibiciju deontolokim argumentima o svetosti ivota. U vrijeme renesanse u zapadnom svijetu ljudi su bili religiozni ili praznovjerni, i vjerovali su da se depresivne misli o suicidu mogu izmijeniti religioznom vjerom. Zato bi se ubili ako

7

vjerujete da e vam "ivot" biti gori poslije smrti. U 16. stoljeu Thomas More u "Utopiji" ak preporua dobrovoljni suicid za one koji pate od neizljeivih bolesti. U svojim "Esejima" Montaigne je skeptian prema moralnim pozicijama suicida kao svjesnom osobnom izboru. Do danas u svim drutvima, stopa suicida (na 100.000 stanovnika) pokazuje odreenu stabilnost svake godine, i pokazuje trend sporog linearnog porasta, posebno nekih subgrupa, npr. ena u odnosu na mukarce, crnaca vs. Bijelaca, siromanih vie nego bogatih Prema Dukheimu suicid je individualni in, a "stopa suicida" je socijalna injenica ponekad izvan individua. To je produkt socijalne strukture, prema emu on razlikuje tipove suicida, prema dva kljua za razumijevanje dimenzija suicida, a to su: socijalna integracija i regulacija. Integracija podrazumijeva moral grupe, a regulacija normative koji se plasiraju individui ako eli biti lan grupe. U tim kategorijama on razlikuje egoistini, altruistini, anomini i fatalistiki tip samoubojstva.1

1

Fedden, Henry Romilly: Suicide London, Peter Davies, 1938.str.33-38.

8

2.1.HISTORIJA SAMOUBISTVA 2.1.1.Samoubistvo primitivnih i tradicionalnih drutavaPostoje pouzdani dokazi da je samoubojstvo prisutno u veini primitivnim plemenima irom svijeta, gotovo uvijek povezano sa zlim duhovi, osvetama, a najee zbog ljutnje. Ovi stavovi u obliku praznovjerja i straha od magije i pokrenuli su se u kranstvo kao tabu koje dalje postoje kao takve sve do danas. Stavovi prema samoubojstvu, meutim, pokazali su veliku varijabilnost, ovisno o kulturi i dijelu svijeta. U primitivnim drutvima samoubojstvo se razliito koristi kao sredstvo za osvetu, kao i nain postavljanja odgovornosti za smrt na osobu koja ju je navodno izazvala, te kao nain embarrassing protivnika. U drugim kulturama samoubojstvo ne samo da se tolerira, ve se i potie. Goti i Kelti su vjerovali da umrijeti prirodno je sramotno. Viking nesretan dovoljno da umre u bitci pao bi na vlastiti ma ili skoio sa stijene da bi mogao ui u Valhalla (veliku dvoranu Odina za ubijenog junaka u nordijskoj mitologiji). A u neki Eskimsim plemenima, vjerovalo se da je bolje sam sebe ubiti prije nego to ovjek postane slab, jer ljudi su ulazili u sljedei ivot u istom stanju u kojem su napustili ovaj. U velikom broju drutava tradicija je zahtijevala da ene, retardirani, sluge, te ministri su se ubijali kako bi mogli nastaviti upravljati na potrebe svojih gospodara nakon to je umro. Ponekad je natjecanje izmeu ena da budu prve koje e slijediti mua u smrti, jer ta je privilegija identificirana kao njegova omiljena. U Hindu Indiji, praksa suttee, samoubojstvo udovica je bilo samortvovanje na lomai na pogrebu svog supruga, ovo se zadralo jo uvijek u nekim ruralnim dijelovima zemlje, iako je odavno zabranjeno. Openito, meutim, hinduistiki stav prema samoubojstvu je dvosmislen, ali ga nmomo smatrati opravdanim u posebnim sluajevima, primjerice kada je kao osoba ivio punim ivotom ili je postigao posebnu razinu kao asketa. U ranim Orijentalnim svetim spisima, samoubojstvo je pregledan sa kontradiktornim stavovima koji daju i ohrabrenje i osudu. U drevnoj Kini sveana rtva udovica je bila gotovo jednako banalna kao to je bilo u Indiji, to je takoer izvijesnoo da esto se javljaju zbog bijede ivota ljudi. U Japanu, budistike tradicije institucionalizirano samoubojstvo s nekoliko

9

vrsta Seppuku, kao ritualni oblik koji je koritena za priznati neuspjeh, iskup za pogreku, ili zbog ponienja. Meu samurajima, profesionalni ratnici feudalnog Japana, Seppuku je bio ugraen u etiki kodeks poznat kao bushido, ratnik to je zahtijevalo da slijede svog gospodara mrtvih u sljedei ivot, kako bi povratili ast kad osvete nije bilo mogue, i da se izbjegne izvrenje od strane neprijatelja u izgubljenoj bitci. Brahmanism bio suosjeajan do samoubojstva u toj svojoj filozofiji ugraeni poricanje tijela te odvajanje tijela od due u intenzivne potraga za znanjem. Mohammedism je osudio samoubistvo uz veliku ozbiljnost, pozivajui samoubojstvo kao odbacivanje boanske volje, koja je bila izraena na razliite naine i na koje ljudi moraju podnijeti u svako doba.

2.1.2.Samoubistvo u idovskoj tradicijiSuicid meu idovima je openito rijedak, uglavnom zato to je vrijednost ivota sama bila tako jako istaknuta u Tori. U Starom zavjetu Biblije, idovu je doputeno povrijediti svake vjerske zapovijedi kako bi spasio svoj ivot, osim u sluajevima za ubojstvo, incest i poricanja Boga. Samoubojstvo je bilo u krivu, ali je prihvatljivo u sluajevima neposrednog zarobljavanja i muenja, otpadnitva, te sramote i sramota. Ni hebrejske Biblije, ni Novi zavjet ne osuuje samoubojstvo, niti sadre rije samoubojstvo. Prilike takve smrti opisani su jednostavno, kratko i injenino: Samsonu donijeli u hram Filistejaca dolje na sebe kako bi ubili svoje zarobili (Suci 16:28-31); aul, okrenut hvatanju, sramota, i muenja u poraz od strane Filistejaca, pade na svoj ma (1 Sam, 31:1-6), a Abimelek, ne elei sramotu biti ubijen od strane ena, ubio se (Suci 9:54); Ahitophel izabrao da se objesiti nakon to je podrao Absolamov neuspjean ustanak protiv kralja Davida (2 Samuelova 17:23); Judas Iscariot jednostavno "ode i objesi se" (Colt , 1991 p.153). idovi su bili ukljueni u niz masovnih samoubojstava. U rano vrijeme primjer, Josip Flavije, idovski general koji je kasnije postao rimski povjesniar, odluili na predaju Rimljanima kada su pobijedili njegovu vojsku. Njegovi vojnici tvrdili su da svi trebaju sami se ubiti umjesto toga. Najpoznatiji povod smrti bio je u 74 CEof 960 Zealots, koji je branio Masada kroz tri godine opsade od strane rimske vojske i, okrenut hvatanju, uvjeren je da im je voa, Eleazar Ben Zair, da je smrt od vlastite ruke bolja od ropstva kojom se oni suoavaju prilikom zarobljavanja.

10

2.1.3. Samoubistvo kod Egipana, Grka i RimljanaPrvi poznati referenca na samoubojstvo dolazi od drevnog Egipta (oko 4000 godina) u sporu izmeu ovjeka i njegova Ba, u kojem ovjek opisuje nepravdu i pohlepu njegova vremena da mu ba, ili dua, koji je prijetio da e napustiti njega ako ubije sebe, tako liavajui ga onog svijeta. Nije bilo sramota povezati se sa in samoubojstva, za smrt se gledalo kao puki prijelaz iz ovog ivota na sljedei i kao zgodan nain da se izbjegne pretjerana bol ili sramota. Mrtvi su razmatrani coequals s bogovima i imali iste fizike i emocionalne potrebe kao i ivi. Suicida meu starim Grcima i rimljanima iroko je varirao s obzirom na toleranciju i zakonska ogranienja. Primitivnim stavovima horora i osuda za samoubojstvo sauvane su u nie razrede, ali klase su bili tolerantniji i prihvaanje. etiri motivacije su najee: ouvanje asti, izbjegavanje prekomjerne boli i sramote, smrtni sluaj, i patriotizam. Glavna briga je bila ast, bez obzira na podrijetlo, kao to su patriotizam, oholost, ili zatite neije vrline. Meu onima koji se nisu protivili samoubojstvu su Pitagorejci jer smatraju da je to redovan i uredan proces seoba dua na Zemlji . Sokrat (oko 470-399 pne), vjerojatno najpoznatiji grki filozof smatra re da ljudi pripadaju Bogu, pa samoubojstvo je bilo unitenje Boje imovine. Aristotel (384-322 pne) i Platon (oko 428-348? Pne) osudili su samoubistvo, ali jsu napravili iznimke, kao to su nedopustiva blamaa, neizbjene nesree ili tuga. Aristotel je smatrao da ljudi pripadaju dravi, te da osobe koje su napravile samoubojstvo ine kanjivo djelo protiv drave. Platon smatra da osoba bude vojnik Boga, pa samoubojstvo je naputanje Boga, a ne drave. Samoubojstvo kao izbjei patnju smatra kukaviluk i slabost karaktera, samoubojstvo je bilo prihvatljivo, meutim, u sluajevima neizljeivih bolesti ili kad je Bog pozvao due. Epicureans i Stoici, s druge strane, smatraju samoubojstvo odgovarajui bijeg od patnje fizike bolesti i emocionalne frustracije. Za njih, ni ivot ni smrt nije bila vana kao i neije pravo da odluuje o oboje. Nain smrti bila je vana, a samoubojstvo je esto paljivo odabrana likvidacija naela po kojima se ivjelo. Meu Rimljani, Plinije Stariji (23-79 CE) smatra se postojanje otrovnih biljaka kao dokaz ljubaznosti, jer dozvoljeno je osobi da umre bezbolno i brzo. Suicid meu Rimljanima je postao sve vie i vie ekonomski orijentiran. Pravo na suicid nije bio dozvoljen robu jer je to predstavljalo financijski gubitak za gospodara. Isto tako je zabranjen jer je oslabljena vojnika snaga. Suicid meu klasama, meutim, bio je prihvatljiv, dijelom zato to je odnos prema smrti postao toliko leerna i javnosti da sama smrt imala malo ili nimalo smisla. Evidencija

11

sadri imena mnogih uglednika u rimskoj povijesti koji su izabrali samoubojstvo kako bi izbjegli poraz ili ne bi patili od tuge, ukljuujui i pjesnika Lucana.

2.1.4. Samoubistvo kod prereformatorskog kranstvaKranstvo je sadravala izrazito suprotstavljene stavove prema samoubojstvu tijekom vremena. U rano doba samoubojstvo ne samo da se tolerira, nego i prihvaa od strane crkve. ivot je bio teak, a cilj u ivotu postaje za izbjegavanje grijeha i dobiti ulaz pred Bogom i da tamo ive zauvijek. Muenitvo je brz nain za postizanje ovog vjenog spasenja. To jami otkup za sve grijehe nastale pred smrt i bio je nain da se osigura za lanove muenike obitelji, koji su tada izuzeti briga za mimo crkve za ostatak svog ivota. Kao rezultat toga, muenitvo se eljno trailo, esto namjerno provocira rimske vlasti. U etvrtom stoljeu stav crkve proao je kroz nekoliko promjena. Crkveni stav prema samoubojstvu postupno postaje vie neprijateljski, kreui se od pokusnog neodobravanja do teke denuncijacije. St. Augustin, pisui u "City of God u etvrtom stoljeu, izjavio je da je samoubojstvo ubojstvo, da nijedna privatna osoba nije mogla preuzeti pravo ubiti bilo koga, ukljuujui i sebe, da patnja je poslana od Boga i da ih podnosimo, te da samoubojstvo spada u najgore grijehe, jer iskljuuje svaku mogunost za odrjeenje. Niz crkvenih vijea u narednih nekoliko stoljea postupno je poveao osude i kazne izjave poreui prava, zabrane pokopa crkvenim grobljima. U trinaestom stoljeu, Thomas Aquinas je naveo da je samoubojstvo bilo apsolutno krivo jer samounitenja suprotno osobe prirodne sklonosti, jer osoba nema pravo oduzeti drutvu njegove prisutnosti.

2.1.5. Samoubistvo u periodu renesanse, reformacije, prosvjetiteljstvaSa renesanse i reformacije petnaestog kroz sedamnaesto stoljee dolo je do znaajnog pomaka u stavovima prema samoubojstvu. Vrijednosti u religiji poele su se mijenjati kao i njemaki vjerski reformator Martin Luther's (1483-1546) koji je naglasio upit i osobnu odgovornost i podigao pitanja o apsolutizmu i poslunosti zahtijeva od Crkve. Italija je doivjela preporod za uenje, te brojne spise koje su pomogle ublaiti apsolutne osude samooubojstva. Meutim, engleski pjesnik John Donne's Biothanatos (1644) se smatra prvim kritiarem samoubojstva na engleskom jeziku. Shakespeare ukljuuje etrnaest samoubojstava

12

u njegovih osam tragedija. Veina tih promjena se odnosila na klase, sa niim razredima preostale vrsto protiv suicida i daljem obiaju sakaenja lea sve do XIX stoljea. Industrijske revolucije u XVIII stoljeu i porast komercijalizma rezultiralo je drastinom promjenom u stavu drutva prema siromasima. Ekonomski neuspjeh postaje znak grijeha,a s dobrim bie nagraeni prosperitet i siromatvo postaje drutveno i moralno raspreno. U 1732.godini u incidentu, Richard Smith i Bridget su ubili svoju ker i objesili se, ostavljajui biljeku u kojoj se okrivljuje njihov strah od pogoranja siromatva. Knjievnici i filozofi u tom periodu kroz osamnaesto i devetnaesto stoljee (kasnije poznat kao prosvjetiteljstva) napisali su mnogo naunih diskusija o samoubojstvu. Neki od tih su simpatiki usmjerena na prava pojedinca. Takva djela su na engleskom od sveceniku Robert Burton's Anatomija melankolije (1621) i kotskog filozofa i povjesniara David Hume's Essay on Suicide (1783). Drugi koji se dre do poznatih argumenata dunosti prema dravi, krepost patnje, odgovornosti prema obitelji, te ouvanje ivota kao primarnom zakonu prirode. Meu ove skupine spisa bio je njemaki filozof Immanuel Kant The Metaphysics of Ethics. Posljednja polovica osamnaestog stoljea i prva polovica devetnaestog postala je poznata kao Romantic Age, zbog utjecaja romantiarskih pjesnika tog doba imao je koncept smrti. Najvea promjena u XIX stoljeu bio je asocijacija na rije sramotu, drutvene vrijednosti, sa samoubojstvom. Kao to je samoubojstvo postalo sve vie i vie povezano sa mentalnom boleu, to je vie esto skriveno, posebno meu viom klasom. Studije su se pojavila u dva glavna podruja-statistikom (socijalne) i medicinskom (u prvom neuro a kasnije i psiholoke). Odnosi izmeu samoubojstva i epidemiolokih faktora, kao to su dob, spol, brani status, socioekonomski razred, zanimanje, i klime, su istraivane. Neke studije samoubojstva istrauju mogue veze socijalnih faktora s fiziolokim simptomima (npr. pluna uvjetima, rak), ostali drutveni faktori povezani s ponaanjem i relacijski faktori (na primjer, problemi u kui, intenzivna briga, siromatvo, jad, alkoholizam). Francuski lijenik Jean-tienne Esquirol, autor Mentalno Maladies (1838), za samoubojstvo je tvrdio kako je gotovo uvijek simptom ludila, ali nije bolest po sebi. Talijanski lijenik Henry Morselli, autorica Suicide: Essay on Comparative Moralni statistiku (1881), izvreno samoubojstvo je prvenstveno rezultat borbe za ivot i prirode- evolucijski proces. On je zakljuio da se samoubojstvo moe smanjiti jedino smanjivanjem broja ljudi, a koji bi mogao biti ostvaren samo kroz kontrolu raanja. Morselli je okrivio protestantizam, bez rasprave, individualizam i za poveanje broja samoubojstava.

13

Pred kraj devetnastog stoljea javlja se, mile Durkheim's Suicide (1897) koji je na podruju sociologije nudio prvu sveobuhvatnu teoriju samoubojstva. Dirkemova teorija pretpostavlja da dvije osnovne drutvene sile postoje i dijeluju u bilo kojem drutvu, sile regulacije i integracije. Drutvima koja su kaotina i zbunjena producirano je "anomic" samoubojstava; drutava koja karakterizira prekomjerna ogranienja vjerojatno e se razviti "fatalistic" samoubojstva; drutva u kojem pojedinac osjea otueno i odvojeno je "egoistian" samoubojstva, i na drutva u kojima je bilo malo vrednovanja s vrijednostima ili uzroke osobe grupa, samoubojstva bio bi "nesebian."

2.1.6. Samoubistvo u 20.stoljeu i poslijeRano dvadeseto stoljee bilo je karakteristino po radikalnim inovacijama uvedene u podruju psihijatrije te psihoanaliza, osobito u prouavanju motivacije i dinamike suicida. Psihoanalitiki pristup austrijskog neurologa Sigmund Freud zaronili su u potrazi za skrivenim pojedinanim sukobima, potisnutih sjeanja, a kompleks obranu u prijedlogu novog konceptualnog strukturiranja linosti u tri sloja: id, ega i superega. Freud je prvi formulisao samoubojstvo, pronaeno u svom eseju "Oplakivanje i melankolija," nastalo je iz svog studija melanholija i depresije. U ovom radu, Freud tvrdi da je samoubojstvo posljedica prvobitnog bijesa usmjerenog protiv voljene osobe, ali sada je djelovao out na sliku da je osoba koja je inkorporirana u sebe. Nije u potpunosti bio zadovoljan s ovom formulacijom,pa je Freud poslije predloio u svojoj knjizi Beyond the Pleasure Principle (1922), da je samoubojstvo bilo izraz nagon smrti (Thanatos), koja je postojala u neprekidnom sukobu sa ivotom nagona (Eros), a koji postaje jai u ekstremnim situacijama.2

2

Zhang, Jie: "Samoubojstvo u svijetu,2000., str.525-539.

14

3.OBLICI SAMOUBISTVA

Tinejdersko samoubistvo Eutanazija Pojedinana, dvojna, viestruka (masovna) samoubistva Ritualna samoubistva Samoubistvo pod uticajem nekog kulta Samoubistvo prema metodi, mjestu i vremenu Smiljena i afektna samoubistva Naprasna i polagana samoubistva3

4.ZABLUDE O SAMOUBISTVU

Osobe koje priaju o samoubistvu nee ga i poiniti. Osobe koje pokuaju, ili poine samoubistvo prethodno jasno priaju o tome, ili iskazuju elju da budu mrtve i priaju o smrti.

Samoubistvo se dogaa iznenada i bez najave.

Suicidalne osobe obino daju jasne znakove o svojim namjerama, ali naalost ostaju neprepoznati.Veina

osoba sklonih samoubistvu je psihiki bolesna.

Iako su suicidalne osobe duboko nesretne i trpe neizdrivu patnju, nisu nuno i psihiki bolesne.

Samoubistvo je uglavnom karakteristino za bogatije ili siromane.

3

Lester, David. "Suicide in International Perspective",1997.,str.104-111.

15

Samoubistvo je zastupljeno proporcionalno, unutar svih razina i grupa zajednice.

Suicidalne osobe bez dvoumljenja ele umrijeti.

Veina suicidalnih osoba je neodluna hoe li nastaviti ivjeti ili ne (to prevenciju ini moguom) i zapravo potajno ele da ih se "spasi".

Razgovaranje o samoubistvu potie na njegovo izvrenje.

Potpuno suprotno. Razgovor o samoubistvu znai brigu za probleme odreenog pojedinca, pokuaj pruanja pomoi i uklanjanje suicidalnih misli.

Neuspjeli pokuaj samoubistva ne treba uzimati za

ozbiljno. etiri od pet osoba pokualo je samoubistvo bar jednom prije toga. Neuspjeli pokuaj samoubistva treba uzeti vrlo ozbiljno i takvoj osobi treba pruiti pomo, jer takve osobe najee pokuavaju dok ne uspiju.

Kada mlada osoba pria o tome kako e se ubiti

to zapravo znai da samo eli privui panju. To je poziv za pomo koju treba pruiti mladoj osobi (osobito tinejderu).

Kada mlada osoba izvri samoubistvo to

je obino plod impulsivnog ponaanja. Za veinu mladih ljudi koji su pokuali ili izvrili samoubistvo utvreno je kako su due vrijeme razmiljali o tome i u svojim razgovorima spominjali mogue naine samoubistva.4

4

Hankoff, Leon D: Suicide: Theory and Clinical Aspects, Littleton 2000.,str.99.

16

5.TEORIJSKI PRISTUP SAMOUBISTVASuicid je predmet prouavanja vie znanstvenih disciplina poput: filozofije, antopologije, sociologije, psihologije, psihijatrije, biologije, itd. pa moemo iz toga definirati nekoliko pristupa prouavanju suicida: 1. 2. 3. 4. Psihoanalitiki pristup Socioloki pristup Psihologijski prstup Psihosocijalni pristup

(opirnije u navesti prva dva pristupa prouavanju samoubojstva)

5.1.Psihoanalitiki pristupU ovom pristupu prouavanja suicida, glavnu je odrednicu postavio Freud uvodei pojam instinkta smrti (Thanatos) smatrajui suicid njegovom aktivnom manifestacijom, ali nigdje ne razjanjava uz koje uvjete on nadjaava instinkt ivota. Veina suicidologa brani postavku da suicidalnim procesom dominiraju iracionalni, nesvjesni psihiki mehanizmi, od kojih se posebno veliki znaaj pridaje nesvjesnoj suicidalnoj fantaziji i konceptu smrti. Iz tih fantazija proizlazi niz razliitih doivljaja smrti: smrt kao ponovno roenje, smrt kao osvetniko naputanje, smrt kao sjedinjenje a voljenom osobom Jung i njegiovi uenici za objanjenje suicidalnih motiva predlau: a) mogunost herojske smrti b) nepodnoljivu bol i psihiku trpnju c) suicid kao rjeenje straha od smrti d) potrebu za slobodom (gdje se ne eli biti sputan ak ni ivotom) e) elju za ponovnim spajanjem s voljenom osobom koja je mtrva Adler je razvio termin maenog ivotnog stila (tj.nauena bespomonost, gdje osoba iji ivot neprestano ovisi o podrci drugih, i koje su se neprestano oslanjale na druge ljude) kao jedan od glavnih razloga za smrt kada takve osobe osjete da su bespomone. Vrlo vaan aspekt adlerova maenog ivotnog stila je pomankanje socijalnih interesa. Ringel smatra jezgrom suicidalnog ina tzv. presuicidalni sindrom

17

1) 2) 3)

progresivno stjenjavanje pojaana agresija prema sebi bjeg od realnosti sa suicidalnim fantazijama

Svaki znanstvenik ima svoje objanjenje suicida. Fornary govori da suicidant eli prekinuti vezu sa svijetom ili je, suprotno tome, eli intenzivirati, to je rezultat istovremenog postojanja elje za osvetom i elje za spaavanjem. Furlein promatra suicid kao fantaziju smrti u vidu odmora, spavanja i nestajanja. Trbovi smatra da je suicidalnost dio patoloke adaptacije i komunikacije s okolinom. On smatra da suicid nije izraz tenje prema smrti, nego bijeg od nepodnoljivosti ivota. Amerika psihijatrijska asocijacija predlae sljedeu klasifikaciju suicida: 1. 2. 3. 4. 5. 6. racionalni (da bi se izbjegla bol) reakcijski (reakcija na neki gubitak) osvetniki (da bi se nekoga kaznilo) manipulativni (da bi se osujetili neiji planovi) psihotini (da bi se ispunila iluzija) sluajni

5.2.Socioloki pristupSociolozi suicid uglavnom promatraju kao jedan od oblika devijantnog ronaanja. Fromm je sklon miljenju da je suicid najrasprostranjeniji tamo gdje se opaa vea zastupljenost i drugih devijacija (kriminalitet, narkomanija, alkohol) Moe se rei da je nairi teorijski okvir u sociolokom izuavanju samoubojstva teza da je samoubojstvo proizvod drutva, tj. poremeenih odnosa izmeu pojedinca i drutva. Durkheim razlikuje tri drutvena tipa samoubojstva: 1. 2. egoistiko- rezultat je gubitka socijalnih odnosa i/ili pojaane individuacije zbog oslabljene drutvene integracije; to je najee suicid fiziki i mentalno oboljelih altruistiko- takoer je posljedica integracije ali ne preslabe nego prejake, pa je individuacija nedovoljna; tog tipa samoubojsta nema u suvremenom drutvu, osim u Japanu, ee se susreu u primitivnim drutvima. Tu spadaju: harakiri, samoubojstvo ene nakon smrti mua Karakteristino za ovu vrstu samoubojstva je da se4 pojedinac poistovjeuje sa drutvenom zajednicom.

18

3.

anomiko- proizvod je poremeaja regulatorske funkcije drutva u odnosu prema ponaanju pojedinaca. Tu spadaju npr: samoubojstvo poslovnih ljudi u vrijeme ekonomskih kriza itd.

Durkheim je spominjao ali samo u naznakama i etvrti tip samoubojstva- fatalistiko. Breed istie pet komponenta suicidalnog sindroma: a) b) c) d) e) neuspjeh- u smislu neostvarene socijalne uloge predanost- u smislu posveenosti i angairanosti u ostvarivanju uloga ili ciljeva koji su vani suicidantu rigidnost- u smislu nedostatka fleksibilnosti za promjenu odabranih uloga ili ciljeva stid- zbog toga kako se neuspjeh doivljava u oima drugih izolacija- kao posljedica prethodnog stava koji izravno vodi u lom socijalne komunikacije Suicidalnom inu uvijek prethodi kumulacija nekoliko negativnih socijalnih inilaca (uz izuzetak suicida koji su posljedica psihoza i psihikih bolesti). Sociolozi istiu da je zajednika karakteristika suicidanata usamljenost, gubitak prisnih meuljudskih veza.5

6. POBLEM SAMOUBISTVA KOD MLADEIRizini faktori za samoubojstvo 5

prethodni pokuaji samoubojstva lanovi obitelji koji su poinili samoubojstvo prethodna smjetanja u bolnicu zbog psihijatrijskih bolesti nedavni veliki stresovi (npr. bubitak voljene osobe, razvod roditelja) ovisnost o dogama ili alkoholiu drutvena izolacija izloenost nasilju u domu ili drutvenom okoliu vatreno oruje u kui razgovor o samoubojstvu preokupljenost smru i umiranjem

Znakovi upozorenja koji bi mogli biti naznaka suicidalnog ina

Hankoff, Leon D.: Suicide: Theory and Clinical Aspects, Littleton 2000.,147.str.

19

-

znakovi depresije nagle promjene ponaanja i raspoloenja poklanjanje dragih stvari i dogovaranje nedovrenih poslova

7.FAKTORI SAMOUBISTVENOG RIZIKA

7.1.SPOLIstraivanja u svijetu, a i kod nas pokazuju da se vie ubijaju mukarci nego ene i to u omjeru 2:1 do 4:1. Razlog to ene nisu toliko suicidalne je taj to imaju vie psiholoke podrke, lake se odluuju zatraiti pomo i samim time tee zapadaju u stanje socijalne izolacije. to je rezultat tradicionalno razliitog odgoja za ensku i muku ulogu. Manja stop suicidalnosti ena proizlazi iz razliitosti enskih uloga (supruga, majka, ljubavnica, radnica, domaica) pa eventualni neuspjeh u jednoj od uloga kompenziraju uspjehom u drugoj. ene ee pokuavaju suicid, a mukarci ga ee izvravaju. Mukarci i ene se takoer razlikuju i u odabiru sredstva za izvrenje samoubojstva- ene ee poseu za lijekovima, gdje je vea vjerojatnost da ih se spasi, dok mukarci vie koriste vatreno oruje gdje smrt nastupa odmah.

7.2.DOBStopa samoubojstva raste s godinama starosti, osobito poslije etrdesete. Starost je veoma znaajan faktor suicidalnog rizika. Za suicidalnost starijih osoba kljuna je dugotrajana nestabilnost, psihike i maligne bolesti, osjeaj nemoi, beznae, usamljenost Zaprepaujua je injenica da je u porastu i broj samoubojstava mladih, tj. adolescenata u dobi od 15-19.god. Kritini fakktori kod adolescenata su. izolacija, pasivnost, nesposobnost da preuzmu odgovornost i steknu nezavisnost, pritisak da postignu uspjeh, alkoholizam narkomanija Suicid adolescenata je najee posljedica nekog za njih traumatinih dogaaja kao to su: razvod braka roditelj, smrt veoma bliske osobe, prekid ljubavne veze i sl. Istraivanja pokazuju da bi suicid osoba 1519.god mogao biti izraz: prkosa usmjerenog prema nekoj autoritativnoj figuri zahtjeva za oprostom

20

-

reakcije na prekinutu vezu reakcije na stres odgovora na neuspjeh i fatalistikoh pogleda na svijet

Samoubojstva adolescenata poinju kada se nesigurni adolescenti nau u graninoj zoni izmeu svijeta odraslih i djetinjstva. Svaka dva sata u svijetu se ubije jedna mlada osoba. Od svih uzroka smrti mladih osoba,samoubojstvo je na 3. mjestu. Mladi vie pokuavaju suicid dok ga starije osobe (65. god i vie) izvravaju.

7.3.BRANO STANJEPravilnost je da se vie ubijaju samci nego osobe u braku. Osim to se u SAD-u primjeuje vea stopa suicida osoba u braku u dobnoj skupini 15-19.god. to govori u prilog tome da mlade osobe nisu psihofiziki zrele za formiranje brane zajednice. Narueni brak je jedan od bitnih fakrora suicidalnog rizika, tako je Lester (1994.) naao pozitivnu korelaciju izmeu stope razvoda i stope suicida kod odreene populacije.

7.4.PROFESIJASuicidolozi primjeuju da je visoka stopa samoubojstva meu nezaposlenima i umirovljenicima. Neka istraivanja pokazuju da su najvie stope samoubojstva vezane za suprotne krajeve drutvene stratifikacijske ljestvice. najee se ubijaju ljudi ije zanimanje je povezano sa visokom dohotkom i ugledom i ljudi s vrlo niskim dohotkom i ugledom. Visoka stopa samoubojstva elitnih profesija objanjava se slabim regulacijskim utjecajem drutva na njihovo ponaanje, a siromaha njihovim nepovoljnim materijalnim i drutvenim poloajem. Prema podacima iz SAD-a pojedine profesije su rizinije: lijenici, odvjetnici, stomatolozi, psiholozi

7.5.GODINJE DOBAPoveana stopa samoubojstva povezana je takoer sa godinjim dobima. Najvie samoubojstava dogaa se: a) proljee i rano ljeto (najugroeniji je mjesec svibanj)- to se objanjava sljedeim faktorima klimatski faktori (rast temperatura zraka u odmosu na zimu) bioloki faktori (ritmiko bioloke promjene; neki autori naglaavaju faktor probuene seksualnosti)

21

-

socijalni faktori (intenziviranje dnevnog ivota) to je razdoblje Boia, blagdana koji se provodi u krugu obitelji i voljenih osoba, te u to razdoblje kod nekih ljudi je naglaenija usamljenost i izoliranost

b) u vrijeme blagdana (najugroeniji je mjesec prosinac)

7.6.MENTALNO ZDRAVLJEMentalni poremeaj sa najvie suicidalnog rizika je depresija. 19% ljudi sa moremeajem raspoloelja e tijekom ivota pokuati samoubojstvo. 55% ljudi koji su poinili samoubojstvo je prije bilo depresivno. Nakon depresije znaajan suicidalni faktor je shizofrenija, naroito u prvoj fazi. Suicid je rijedak meu mentalno zaostalima. Farberow (1976.) nalazi da je stipa suicida kod neuropsihijatrijskih pacjenata ak 12% via u odnosu na pacijente ostalih medicinskih ustanova. Ljudi se naee ne ubijaju u stanju akutne depresije kad im je inicijativnost i energetski potencijal na minimumu, ve u trenucima kad ce oporavljaju od napada i postaju sposobni za zamiljenu akciju. Bogaek (1960.) je svoje pacijente podijelio u 2 grupe: na one koji govore da e poiniti samoubojstvo i na one koji o tome ute, te je iz obije grupe dobio jednak postotak bolesnika koji su doista poinili samoubojstvo. Samoubojstvo je specifino za pojedince koji u odreenom trenutku odlue prekinuti svoje psihike i fizike boli. No rijetko dolazi do fenomena koji se zove MASOVNO SAMOUBOJSTVO. Masovno samoubojstvo moe biti posljedica: identifikacije s grupom koju povezuje ista ideologija identifikacija s voom koji je jarizmatina linost zavisna i autoritarna linost lanova grupe

U grupnim samoubojstvima vanu ulogu imaju mehanizmi imitacije i identifikacije.6

6

Zhang, Jie: "Samoubojstvo u svijetu,2000., str.234-236.

22

8.ZATO SE LJUDI UBIJAJUVeina razloga i uzroka suicida neznamo jeroni odlaze sa suicidantom, ali Baenti i Mili (1978.) na uzorku od 161 suicida nalaze: psihopatske rezloge (alkoholizam, endogene depresije, shizofreniju) sociopatoloke razloge (ljubavni konflikti, konflikti u obitelji ili braku, neuspjeh u koli) somatopatoloke razloge (maligne bolesti, invaliditet, razliite kronine bolesti) Nasuprot njima Mandi (1991.) istie dominaciju kroze (konflikta) kao najei uzrok suicida. POJAM KRIZE Caplan: kriza je ugroavajua situacija u kojoj se individua ne snalazi i za koju nema adekvatan repertoar ponaanja, odnosno neki uhodani mehanizam suprotstavljanja Centri za prevenciju samoubojstva navode nekoliko uzroka krize: krize mogu biti uzrokovane normalnim ivotnim tokom (preseljenje, udaja/enidba, klimakterij, umirovljenje) mogu biti uzrokovane traumatskim doivljajima koji ovjeka stignu iznenada (smrt bliske osobe, teka bolest ili invaliditet, nevjera partnera, socijalni neuspjeh Biro krizu dijeli na: afektivnu (u smislu konflikta, gubitka voljene osobe, ili druge vanjske traume) bioloku ( pubertet, graviditet, menopauza)

Milovanovi (1979.) smatra da u kriznim situacijama nije osnovna elja da se umre pod svaku cijenu, nego da se suicid javlja kao rjeenje zbog gubitka svake nade i nepodnoljiva osjeaja bespomonosti i bezizlazja.

23

9.PREVENCIJA SAMOUBISTVABiro (1982) prevenciju suicida definira kao djelatnost spreavanja samoubilakog ina i navodi njezina tri vida: primarna ( prevencija u uem smislu; tu se u prvom redu misli na otkrivanje suicidalno ugroenih osoba tj. odreene kategorije ljudi s poveanim rizikomalkoholiari, narkomani, starci, kronini bolesnici, ljudi u krizi) sekundarna (intervencija u sluaju najave samoubojstva) tercijarna (postvencija nakon pokuanog samoubojstva, tj. daljnje praenje suicidanta te otklanjanje osnovnih uzroka suicidalnog pokuaja) Vesel smatra da uspjena prevencija suicida izmeu ostalog predstavlja otklanjanje sljedeih pojava: a) b) c) d) tabuiziranje suicida straha od suicida velianje suicidalnog ina moralnog osuivanja suicidalnog ina

Postoje centri za prevenciju suicida koji se svim silama trude djelovati na razne aspekte ljudskog ivota u elji da se smanje stope suicida. U Hrvatskoj postoji Centar za krizna stanja i klinici Rebro u Zagrebu, gdje je osnovano Hrvatsko drutvo za prevenciju suicida.7

10.SREDSTVA ZA IZVRENJE SUICIDASredstva koja se biraju za izvrenje suicida su razliita. Neka od sredstava su: 7

vjeanje (koristi se u 43% samoubojstava) vatreno oruje (koristi se u 24% sluajeva) trovanje ( u 11% sluajeva) rune bombe (u 5% sluajeva

Singh, BS: "Samoubojstvo: javne zdravstvene krize naeg vremena",1998.,295-300str.

24

-

ilete, britve, skok s visine, bacanje pod vlak, utapanje

11.DODATAK 11.1..SAMOUBOJSTVO U EUROPIGodinje u Europi 43 000 ljudi izvri samoubojstvo, a preko 700 000 pokua samoubojstvo. Od 1974.god zabiljeen je porast samoubojstava meu mukarcima za 35%, u posljednjih 10 godina udvostruio se broj samoubojstava adolescenata u Engleskoj. U vedskoj koja ima 9mil. stanovnika, godinje se ubije oko 2000 ljudi, njih 20 000 pokua samoubojstvo, a oko 200 000 ozbiljno razmilja o tome. Istraivanja pokazuju da oko 60% samoubojica otpada na depresivne osobe. Stopa samoubojstva nekih europskih zemalja: Litva (81), Rusija (74), Latvija (71), Maarska i Bjelorusija (55), Slovenija (61.1), Italija (16,6).8

11.2. TABELA BROJA SAMOUBISTVATABLICA 1 Stopa suicida na 100.000 stanovnika, mukaraca i ena u razliitim zemljama Drava Argentina Kanada Kostarika Kuba Meksiko Sjedinjene Amerike Drave Godina 1996 1997 1995 1996 1995 1997 Ljudi 12,4 20,0 11,8 28,2 7,3 19,7 ene 3,3 5,1 2,3 12,9 1,0 4,5 Ukupno 7,5 12,4 7,0 20,3 4,0 11,7

8

Schmidlke, Armin: "Perspektiva: Samoubojstvo u Europi, 1997, 127-136.str.

25 Stopa suicida na 100.000 stanovnika, mukaraca i ena u razliitim zemljama Hong Kong Izrael Singapur Austrija Bjelorusija Bugarska Estonija Finska Francuska Njemaka Grka Maarska Irska Italija Kazahstan Kirgyzstan Nizozemska Norveka Poljska 1996 1996 1997 1997 1997 1997 1996 1995 1996 1997 1997 1995 1996 1995 1997 1997 1995 1995 1996 16,7 9,9 17,1 30,1 66,8 24,5 68,9 44,0 29,0 21,7 5,9 53,6 20,4 11,6 62,8 18,0 13,2 19,2 26,1 9,2 3,0 8,6 18,6 10,2 9,4 13,0 11,8 9,8 6,8 0,1 15,0 3,7 3,3 10,7 3,7 6,4 6,4 4,7 12,9 6,3 12,6 9,0 36,0 16,4 38,4 27,4 18,8 13,7 3,4 32,5 11,9 7,2 35,0 10,8 9,7 12,7 14,9

26 Stopa suicida na 100.000 stanovnika, mukaraca i ena u razliitim zemljama Portugal Rumunjska Ruska Federacija panjolska vedska Ukrajina Velika Britanija Australija Novi Zeland 1997 1997 1997 1995 1996 1997 1997 1995 1996 10,2 23,2 69,9 12,4 19,5 54,6 11,2 19,7 24,2 2,5 4,2 11,7 3,3 7,9 9,4 3,1 5,2 6,0 5,9 13,4 38,4 7,5 13,6 29,7 7,1 12,3 14,8

Izvor: World Health Organization, 1999.

27

12.ZAKLJUAKKroz ovo istraivanje doao sam do zakljuka da ne postoji adekvatan nain da se suzbije samoubistvo ili da se smanji njegova stopa, jer ono ne zavisi mnogo od drutva koliko zavisi od individue. Svaki ovjek kao individua ima mogunost da bira izmeu ivota i smrti. Njemu se ostavlja izbor da li da ivi ili da izvri samoubistvo. Takoe sam uspio da pojasnim neke principe koje su imali narodi prije nas i koje i danas prouavamo ali vie zbog nekih drugih stvari nego li zbog samoubistva. Zanimljive su injenice kakve su oni imali poglede na smoubistvo i naravno faktore koji su ih tjerali ili prisiljavali na taj gnusni in. Vano je istai i teorije o samoubistvima koje pokuavaju da pokau uzroke samoubistva. Zanimljivo je istai i injenicu da su brojni faktori zbog kojih ovjek poini samoubistvo. Ja sam uspio da navedem neke od najvanijih i najzanimljivijih, ali naravno da postoji mnogo vie tih faktora.

28

13.LITERATURAFedden, Henry Romilly: Suicide London, Peter Davies, 1938. Hankoff, Leon D.: Suicide: Theory and Clinical Aspects, Littleton 2000. Lester, David. "Suicide in International Perspective",1997. Schmidlke, Armin: "Perspektiva: Samoubojstvo u Europi, 1997. Singh, BS: "Samoubojstvo: javne zdravstvene krize naeg vremena",1998. Zhang, Jie: "Samoubojstvo u svijetu,2000. Hankoff, Leon D.: Suicide: Theory and Clinical Aspects, Littleton 2000.