Filozofski fakultet u Sarajevu SALMEDIN MESIHOVI RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA. Posljednja borba Sarajevo, 2011 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba ii Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba iii Doc. dr. Salmedin Mesihovi RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA.Posljednja borba Urednik: Prof. dr. Ivo Komi Recenzenti: Prof. dr. Enver Imamovi Doc. dr. Adnan Busuladi Izdanje: Prvo Izdava: Filozofski fakultet u Sarajevu Sarajevo, 2011 Elektronsko izdanje ------------------------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.6)"05/08" 94(37)"05/08" MESIHOVI, Salmedin Rimski vuk i ilirska zmija : posljednja borba [Elektronski izvor] / Salmedin Mesihovi. - Sarajevo : Filozofski fakultet, 2011. - 1 elektronski optiki disk (CD-ROM) : tekst, slike ; 12 cm Nasl. s naslovnog ekrana. ISBN 978-9958-625-21-3 COBISS.BH-ID 19216902 ------------------------------------------------- Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba iv Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba v SALMEDIN MESIHOVI RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA Posljednja borba Sarajevo, 2011Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba vi Saetak Knjiga Rimski vuk i Ilirska zmija.Posljednja borba za temu ima prvi rat koji je zahvatio kompletan prostor dananje Bosne i Hercegovine, a koji je u svojoj cjelosti historijski dokumentiran. Tri i po godine Velikog Ilirskog ustanka su predstavljale i konani raskid sa prahistorijskim i protohistorijskim razdobljima i ulazak u historijsko doba. Uzroci ustanka su zadirali u samu osnovu naina uprave i posebno eksploatacije provincije Ilirik, i bili su primarno ekonomske prirode. Rimska sredinja uprava jednostavno nije uspijevala ili nije stizala da se temeljitije posveti stanju u relativno ekonomski i kulturno zaostalijoj provinciji kao to je tada bio Ilirik. Kao povod je posluila naredba o mobilizaciji domorodakih mladia u redove auksilijarnih jedinica. Odmah nakon pobune unovaenih domorodaca, vatre ustanka su se proirile nevienom brzinom. Kako bi se preduprijedio totalni gubitak Ilirika i sprijeilo izbijanje ustanika na sjeveroistone granice Italije, Rimljani su morali zaustaviti ve pokrenutu operaciju konanog potinjavanja Germanije zapadno od rijeke Elbe. Ustanak u Iliriku, koji je izrodio i stvaranje jedinstvenog vojno politikog Saveza pobunjenih naroda i politija, je za tadanji vladajui establishment u Rimu predstavljao veliku opasnost. U prvom redu rije je o provinciji u neposrednoj blizini Italiji, metropole cjelokupne Imperije. Zatim ustanike snage su bile organizirane i bile su vrlo brojne. Teak rat u neposrednom dvoritu Italije je na svjetlo dana iznio sve proturjenosti augustovskog reima, pa se poelo i javno iznositi nezadovoljstvo odreenim mjerama i postupcima toga reima. Rat se morao zavriti u potpunosti pobjedonosno za Imperiju, i zato su angairane enormne vojne snage. Ipak je tek izdaja visoko rangiranog ustanikog dunosnika, dovela do ubrzanja sloma jedinstvenog Saveza i pacifiziranja panonske komponente ustanka. Godinu dana kasnije slomljen je i otpor u dinarskom pojasu. I pored injenice da je ustanak uguen, posljedice historijskog procesa olienog u Velikom Ilirskom ustanku osjeale su se jo stoljeima nakon njegovo zavretka. Vita sine litteris mors Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba vii Gemma Augustea, kameja iz vremena Augusta, koja evocira rimsku pobjedu u Velikom Ilirskom ustanku od 6. do 9. god. n. e., (sada se nalazi u Kunsthistorisches Museum u Beu) Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba viii Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba ix Predgovor Hou da opiem vrijeme bogato nesreama, puno groznih bitaka, nesloga i buna, u koje je i mir bio ispunjen uasom Tacit, Hist. I, 2 Potovani itatelju, Prije dva milenijuma, na prostorima Zapadnog Balkana odigrao se posljednji oruani sraz Rimske Drave i ilirskih starosjedilaca. U historiji je on zabiljeen kao Veliki Ilirski ustanak od 6. do 9. god. n. e. Ni ranije, a kamoli sada u vremenu raspada svih struktura i ideja i nesputane krize, ovaj historijski proces se nije nalazio u ii znanstvenih istraivanja. Kao da je uvijek bio biljeen samo na marginama i nacionalnih i svjetskih historiografija. Meutim, 2000 - obljetnica Velikog Ilirskog ustanka dovoljan je bio podsticaj da se krene u ambiciozno i detaljno historijsko, arheoloko i openito multidisciplinarno znanstveno istraivanje kako bi se konano pokuala prezentirati jasnija slika javnosti o ovom znaajnom historijskom procesu. Temelj ove prezentirane sinteze su poglavlja o Velikom Ilirskom ustanku iz doktorske disertacije Dezitijati: kulturna i narodnosno-politika zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba odbranjene na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 30. I. 2007. god. pred Komisijom; prof. dr. sc. Bruna Kunti-Makvi, doc. dr. Boris Oluji i akademik Marin Zaninovi. Poto je disertacija enormno obimna (1108 stranica, sa desetinama ilustracija, karti, priloga) jasno je bilo da njeno tampano izdanje u cijelosti nije mogue. I upravo radi toga se odluilo da se uzme samo jedan separat disertacije, i zatim i dodatno obradi kako bi mogao biti pretvoren u tampanu knjigu. Kada se neki posao vodi zahvaljujui aru unutarnje energije, a ne samo primarno radi stjecanja odreene vidljive materijalne koristi ili ostvarivanja vieg statusnog poloaja u znanstvenoj i socijalnoj strukturi, ili zadovoljavanja nekih drugih slinih prozainih razloga, onda nijedan zadatak nije teak, ni jedna prepreka nije nepremostiva. Tako ni istraivako-analitiki niti sintetiko-literarni dio skoro trogodinjeg rada (ukljuujui i vrijeme izrade doktorske disertacije) nije bio zamoran, i moe se rei da je na momente bio i prijatan. Sa zavretkom Velikog Ilirskog ustanka je i konano zavrilo rimsko osvajanje istone jadranske obale i njenog kontinentalnog zalea koje je zapoelo davne 229. god. p. n. e., sa iskrcavanjem mone vojske Rimske Republike. Rimskom vuku je trebalo prilino dugo da pokori nemirne ilirske zajednice sa zapadnobalkanskih obala, planina i ravnica. I Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba x tako je ilirsko-balkanska zmija, kod mnogih prapovijesnih i protohistorijskih Ilira totemska ivotinja, zgnjeena pod izmom vojnika Imperije koja je ujedinila svijet oko Sredinjeg mora. I ono to je zapoela Republika, zavreno je u posljednjoj dekadi vladavine prvog rimskog cara - princepsa. Zapadni Balkan je krvavo platio za svoj ulazak u historijsko doba. A kako se ini krvavi danak koji je podnio kako bi postao zemlja sa historijom, Zapadni Balkan mora sve do danas u pravilnim vremenskim ciklusima da nastavlja podnositi. Sa potovanjem Doc. Dr. Mesihovi Salmedin Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba xi Sadraj 1. Uvod ..................................................................................................................................... 1 1. Izvorna graa ........................................................................................................................ 3 2. Illyricum ante rebellium..................................................................................................... 33 3. Dezitijatska politija............................................................................................................. 76 4. Povijesna pozadina ........................................................................................................... 130 5. Zamagljeno sjeanje ......................................................................................................... 145 6. Uzroci, povod, izbijanje ustanka i ciljevi ustanika ........................................................... 153 7. I. faza razvitka ustanka irenje....................................................................................... 194 8. II. faza razvitka ustanka reakcija ................................................................................... 246 9. III. faza razvitka ustanka protuustanike ofanzive ........................................................ 289 10. IV. faza ustanka raspad Saveza i pad Panonije............................................................ 340 11. V. faza ustanka kraj ..................................................................................................... 379 12. Bioloko stanje populacije za vrijeme ustanka............................................................... 422 13. Post rebellium................................................................................................................. 443 14. Prilozi ............................................................................................................................. 458 Skraenice ............................................................................................................................ 469 Izdanja izvora ....................................................................................................................... 471 Natpisi................................................................................................................................... 475 Literatura .............................................................................................................................. 477 Recenzije .............................................................................................................................. 491 Biografija.............................................................................................................................. 495 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 1 1. Uvod cijela zemlja je jo puna barbarskih plemena, ija divlja samostalnost nepravilno obiljeava nesigurnu granicu izmeu kranske i muhamedanske vlasti Edvard Gibon o zemljama nekadanjeg Ilirika, 1996:8 Oni koji ujedinjuju i stvaraju su heroji historije, oni koji razgrauju i razaraju su aveti historije, oni koji su pasivni su samo objekti historije, oni koji izuavaju su promatrai historije. Zemlje Zapadnog Balkana nisu imale neke velike sree u historiji. Kao da ih je pratilo neko praiskonsko prokletstvo koje im nije dozvoljavalo da zauzmu mjesto na svjetskoj pozornici koje bi im trebalo pripadati. A ko zna moda je rije o blagoslovu historije i Provienja koji ovom stalnom boli pripremaju zapadnobalkanske zemlje za ono doba i prilike kada trebaju da ispune historijsku i civilizacijsku misiju. Mnogo patnje i borbe, ali i enje i nade je oblikovalo ove zemlje koje su ve milenijumima pripadale zajednicama gortaka. Teko se roditi, teko je ivjeti, ali teko je i umrijeti u planinama i ravnicama Zapadnog Balkana. Sve je to oblikovalo jedan udan, jo od prije ukazanja historije, partikularizirani svijet prepun unutarnjih strahova, frustracija i kompleksa i u kome je potreban izniman napor da se ostane ovjek, a jo vei napor da se postane heroj. Najjednostavniji nain za one koji znaju i ele vie, bolje, savrenije bio je da odu. Uvijek stoji pitanje ta bi se desilo sa Nikolom Teslom da je ostao u domovini, moda bi meu svojim zemljacima bio cijenjen samo kao vrsni artiljerijski ili inenjerijski oficir iliti asnik koji je bio zaduen za jednu od hiljada uka na ovom prostoru ili kao uevan sin uglednog (na lokalnom nivou) pravoslavnog popa. Ipak ima i onih heroja koji su uspjeli to postai u sopstvenoj zemlji, od kojih bi na ovom mjestu vrijedilo izdvojiti dvojicu najveih Kralja Tvrtka I. i Josipa Broza Tita. Njih dvojica su uinila neto skoro nemogue, da ujedine i donesu prosperitet u podneblje i mentalitet koji nemaju iskustvo ni jedinstva ni prosperiteta. Iako je to njihovo djelo trajalo kratko nakon njihovih smrti, posljedice onoga to su oni pokuali i privremeno i uspjeli su i vie nego dragocjene. Bar daju nadu da se moe neto uiniti. Uz njih dvojicu, postoji jo jedan takav heroj historije Zapadnog Balkana, a njegova historijska pojava i djelo su usko vezani za Veliki Ilirski ustanak od 6. do 9. god. n. e., Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 2 ustvari oni su esencija toga epskog pokreta starosjedilaca Ilirika. Njegova veliina se oituje u tome to se pojavio u samom osvitu historije na Zapadnom Balkanu. Kao da je bio iskra svjetlosti koja je izala iz tame prapovijesti i protohistorije, koja je u ovim zemljama najdue trajala u odnosu na ostatak prostora oko Sredinjeg mora. Sigurno je u i ovoj prapovijesnoj tami bilo ljudi koji su bili velikani i ija je svrha postojanja ostavila nesumnjiv doprinos, ali njihova imena i njihova djela su ostala u toj nezabiljeenoj predhistoriji. Historijsko doba u unutranjosti Zapadnog Balkana je zapoinjalo sa zavretkom stare ere. I kao to je i sa veinom zemalja na ovoj naoj rodnoj Planeti bio sluaj, prelazak u historiju za tadanje ilirske zajednice je bio jedno vrlo traumatino iskustvo. Ono je obiljeeno ratom, osvajanjem i unitenjem, a sve kako bi se mogla stvoriti osnova za razvitak nove realnosti. A upravo su razdoblja kolektivnih trauma plodno tlo da se pojave ne samo nasilnici i izdajnici nego i pojedinani i kolektivni heroji historije. I kada svjetlo historije poinje da obasjava obronke i udoline u dubokoj unutranjosti Ilirika, pojavio se i prvi heroj historije Baton iz ilirskog naroda Dezitijata, kao i prva (koja je ostala zapamena u naem historijskom sjeanju) epska epizoda zajednikog otpora itelja Zapadnog Balkana jednoj Imperiji Veliki Ilirski ustanak. Paradoksalno zvui injenica da su najvie i radi ove vlastite rtve podnesene na pijedestal bolnog svretka prapovijesnog i protohistorijskog perioda i nezavisnosti u kontinentalnoj unutranjosti dinarskog pojasa, mnogi moni i veliki starosjedilaki narodi i najvie spominju u izvornoj grai i kolektivnom sjeanju koje je do nas ostalo sauvano i to kao Dezitijati, Breuci, Mezeji. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 3 1. Izvorna graa Predanje nam ostavlja samo ruevine. U koliko ih izblie ispitujemo i proveravamo, u toliko nam je jasnije da jesu ruevine, a iz ruevina se ne moe sagraditi celina. Predanje je umrlo; na zadatak je da oivimo ivot koji je prestao. Znamo da aveti ne mogu da govore dok se ne napiju nae krvi, a duhovi koje dozivamo trae krv naih srca. Rado im je dajemo, i ako onda odgovore na nae pitanje, neto je od nas prelo u njih. John Buchan, Imperator Avgust, 1969:6-7 Literarna vrela Najvei dio izvornih informacija o Velikom Ilirskom ustanku od 6. do 9. god. n. e. nalazi se u skupu literarnih vrela, odnosno djelima antikih pisaca. Kada se govori o literarnoj izvornoj grai mora se raunati s tim da se izmeu njenog nastanka i suvremenog doba nalazio period ljudske povijesti koji se uobiajeno naziva srednji vijek, sa svim onim to je on donosio. Sve do sredine XV st., odnosno do masovnije upotrebe tamparskog stroja, cirkulirao je veoma maleni broj primjeraka, a uslijed stalnog prepisivanja mogla se javiti korumpiranost izvornog teksta. I znai, kada se ve obrauju pisani literarni izvorni podaci potrebno je imati na umu da su oni sauvani u stanju koji moda u pojedinim svojim dijelovima ne odgovara originalu. Sve to poveava sloenost pisane izvorne grae i primorava nas na metodoloke postupke vanjske i unutranje kritike, leksiko-filoloke analize i otkrivanja eventualne korumpiranosti teksta. I kada se sve to rijei, rekonstrukcija na osnovu pisane grae, upravo zbog oskudnosti i fragmentarnosti izvora vie se ini kao pabirenje i nabacivanje svih moguih informacija dobivenih razliitim putem i logikim razmiljanjem. Svaki od izvornih podataka se pretresa vie puta zavisno od konteksta, i mjesta u kome e se upotrijebiti i podlijee samim tim i razliitim metodolokim postupcima. U djelima grkih i rimskih pisaca treba raunati i sa injenicom da autori (na osnovu svoga kompleksa civilizacijske vie vrijednosti, ali i opravdavanja akcija politiko-dravne i gospodarske prirode koje poduzimaju njihovi sunarodnici prema epihorskim narodima zapadnog Balkana) esto omalovaavaju i podcjenjuju ilirske narode, posebno njihove voe i obiaje i tako ih predstavljaju u krivom svjetlu. Antiki pisci koji spominju Veliki Ilirski ustanak dogaaje uglavnom promatraju sa rimskih pozicija i vidokruga, to se posebno moe rei za Veleja Paterkula koji ustanak tumai i promatra ne samo sa vidika rimskih javnih interesa, nego i svojih osobnih i povlaivakih potreba. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 4 Prilikom prouavanja literarnih izvornih podataka potrebno je imati u vidu i da su oni do trenutka kada su se nali u rukama i djelima antikih pisaca u veini sluajeva ve jednom bili proli kroz rimski filter, znai da su podaci sa kojima raspolaemo u stvari najmanje druga ruka.1 Isto tako postoji i velika kvantitativna razlika kod veine pisaca u odnosu podataka koji govore o povijesti domorodakih naroda unutranjosti zapadnobalkanskih i panonskih zemalja kroz opise rimske povijesti kao to je to sluaj sa Velejem Paterkulom i Kasijem Dionom i onih podataka koji su direktno i namjenski usmjereni samo na objanjavanje autohtonih naroda i njih samim bez obzira na uee Rimljana u tim opisima. U prvom sluaju koji apsolutno kvantitativno prednjai, informacije koje govore o autohtonoj populaciji prvenstveno imaju sporednu ulogu u svrhu objanjavanja nekih aspekata ope rimske povijesti i podreeni su podacima o rimskoj strani u tim dogaanjima. Uostalom i djela i Veleja Paterkula i Kasija Diona su ope rimske povijesti, samo napisane na dva jezika. Kao to je ve reeno i Velej i Kasije Dion su veinu svojih podataka o ustanku 6 - 9. god. n. e., u kojima se spominju Dezitijati i njihova aktivnost bazirali u veini sluajeva na ve jednom obraenim rimskim podacima. Ali u njihovom sluaju se ne moe iskljuiti, iz razloga injenice da su oni slubeno boravili u provincijama Dalmaciji i Panoniji, da su dolazili u neposredni kontakt sa domorodcima, njihovim ve romaniziranim potomcima ili samo stvarima (materijalna i pisana kultura) koje su oni ostavili iza sebe, a preko kojih bi oni oblikovali neke svoje podatke o Velikom Ilirskom ustanku. Strabon, Plinije Stariji, Svetonije i Flor su izgleda svoje podatke dobili samo posrednim putem, preko usmenih informacija, zvaninih dokumenata, literarne grae i moda neke druge vrste izvorne grae o ustanku. 2 Pisana vrela koja govore o ustanku u sebi nose i jednu posebnu vrijednost koja im daje veu kvalitetu. U veini sluajeva literarni pisani podaci o ustanku pripadaju zaokruenim cjelinama, u kojima je izloen, makar i u nacrtnom obliku, cjelokupni izvjesni povijesni proces. Iz toga razloga olakano je utvrivanje i praenje uzrono-posljedine veze i donoenje itavog niza zakljuaka koji se odnose na fenomen Velikog Ilirskog ustanka. Meutim, ova vrsta vrela ima i odreenih nedostataka. To se posebno ogleda u tome to literarna graa nije ujednaena, nego je po podacima i pojedinim opisima ustanka ak i kontradiktorna (npr. opis izbijanja ustanka kod Veleja Paterkula i 1 ak je to i sluaj sa Velejom, jer je on sigurno informacije o borbama 9. god. n. e., u kontekstu kojih spominje Dezitijate dobio od nekog drugog, a ne kao neposredni oevidac tih zbivanja. Jedino bi njegovo spominjanje Batona (ukljuujui i onog dezitijatskog ), voa ustanka moda bila rezultat njegovog boravka na zapadnom Balkanu i uea u ratu, to bi implicira da je rije o kakvom takvom neposrednom oevidu. 2 Definirati ta je to izvorna graa ne samo u sluaju rekonstruiranja povijesne pojave, injenica i procesa ustanka u Iliriku od 6. do 9. god. n. e., nije jednostavno. Od onog do danas poznatog to se u znanosti smatra da je literarna izvorna graa za Veliki Ilirski ustanak nita nije neposredno nastalo u ovom trogodinjem periodu. Ali to ne umanjuje njenu vrijednost, poto je njena sadrina manje-vie direktno uvjetovana zbivanjima u toku ove tri i po godine tekog ratovanja na zapadnom Balkanu. A sudei po smislu i podacima koje daje ta preivjela izvorna graa, gotovo je sigurno postojala i obilna izvorna graa koja je nastala u toku ovog perioda i koja je bila uzrokovana Velikim Ilirskim ustankom. Dio literarne nae izvorne grae je koristio ovu primarnu grau, koja je mogla nastati i u zapadnobalkanskim zemljama. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 5 Kasija Diona), u pojedinim sluajevima fragmentarna (Svetonije), vrlo mrava (Plinije Stariji), nacrtnog karaktera pa i prilino tendenciozna (Velej Paterkul). Zato je potrebno uloiti dosta analitikog rada kako bi se dolo do prihvatljive rekonstrukcije dogaanja samo za te tri kljune godine itavog ilirskog svijeta. I pored svih nedostataka koje u sebi sadre, antika literarna graa ipak predstavlja jedan od osnovnih alata u procesu rekonstruiranja historijskog fenomena o Velikom Ilirskom ustanku. Strabon( cc 64/3. p. n. e cc 23/4. g. n. e )3 je iza sebe ostavio jedno od najveih pisanih djela antikog svijeta u kome se sadrava i obilje podataka vezanih za ilirske zemlje,4 i to ne samo u zemljopisu nego i povijesti i etnografiji ovog podruja. Strabonov indirektni podatak o ustanku se nalazi u sklopu 5. poglavlja svoje VII. knjige, koju je finalizirao, u onoj redakciji u kojoj je mi danas poznajemo, zbog spominjanja Batona kao voe5 Dezitijata u vrijeme razvitka ilirskog ustanka, ili neposredno po Batonovoj predaji.6 Istina, postoje odreene nedoumice da li je Strabon kada je spominjao Batona kao vou Dezitijata upotrebljavao prolo ili sadanje vrijeme. Potvrdu da je Strabon u konkretnom sluaju mislio u sadanjem vremenu daju i sljedee injenice: U 5. poglavlju VII. knjige u kojoj se govori o ilirskim zemljama, nailazimo na veliki niz imena domorodakih (ilirskih, panonskih i keltskih) naroda koji su postojali i koji i u Strabonovo vrijeme jo uvijek postoje, ali samo u sluaju Dezitijata Strabon spominje i ime njihovog vojvode, i ni kod jednog drugog. To jasno ukazuje da je u vrijeme kada Strabon stvara konkretno poglavlje, to ime itekako poznato i prisutno u rimskoj javnosti i da je Strabon smatrao za shodno da ga uvrsti u svoje djelo. U suprotnom ne vidimo nikakav razumljiv razlog da se npr. spomene ime jednog od voa i predstavnika samo jednog naroda, i to situiranog u dubokoj kontinentalnoj unutranjosti dinarskog pojasa, a ne i imena drugih ilirskih narodnosnih dunosnika, voa, kneeva, kraljeva. Osim toga i u nainu Strabonovog prezentiranja Batonovog imena kao da se osjea da je Baton ire poznat i suvremen sa vremenom kada Strabon stvara, i kao da Strabon samo daje svome itateljstvu dodatnu informaciju koju o njemu on posjeduje, a koja ba nije u tolikoj mjeri prisutna u samoj toj javnosti. 7 Tako on 3 O Strabonu v. uri, 2003:766 4 O Strabonu i njegovom pogledu na ilirske-dalmatinske zemlje v. ae, 1995 A 5 Moda bi pravilnije bilo Batona u spomenutom Strabonovom pasusu navesti uz titulu vojvode jer se u grkom originalu upotrebljava rije hegemon ( ). 6 Strab. Geo. 5, 3; 7 Meutim u dijelu VII, 1, 4, Strabon ne samo da spominje poraz Kvintilija Vara iz 9 god. n. e., nego i Germanikov trijumf od 26. V. 17. god. n. e., (uspo. Tac. Ann. II, 41), to moe izgledati prilino kontradiktorno sa upotrebom prezenta kada govori o Batonu Dezitijatskom kao vojvodi Dezitijata. Uostalom pojedini detalji spomenuti u njegovoj Geografiji, kao smrt kralja Jube mogu se datirati u 23. god. n. e. Kako se ini iz itavog niza podataka, Strabonovo djelo je doivjelo vie redakcija izvrenih od samoga autora u razliitim razdobljima i to u odreenim dijelovima svoga djela. Prilikom tih redakcija Strabon je ubacivao nove podatke, pa i itave pasuse kao npr. onaj o Germanikovom Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 6 rimskoj i grkoj javnosti podastire i podatak o specifinoj narodnosnoj pripadnosti osobe ije je ime nesumnjivo u toj istoj javnosti u toku tri godine ivo cirkuliralo i bilo poznato. Vjerojatno se Batonovo ime u toj istoj javnosti u toku te tri godine uglavnom javljalo povezano sa terminima ilirski, panonski, dalmatinski, a ne sa njegovom stvarnom narodnosnom dezitijatskom pripadnou, pa je smatrao za shodno i potrebno da svome itateljstvu ili sluateljstvu ubaci i neke podatke, koje je on znao, a koji bi se na neki nain detaljnije odnosili na tadanje stanje u Dravi, koje je u odreenoj mjeri zaokupljalo javnost. trijumfu kojem je izgleda Strabon osobno prisustvovao, pa je smatrao za shodno da ga ubaci u svoje djelo, tako su se i podaci o Arminiju i Kvintiliju Varu nali vremenski ugraeni tek nakon podatka koji je spominjao Batona. Znai Strabonovo djelo je, sasvim prirodno jer je takve naravi, doivjelo itav niz redakcija i dopunskih retuiranja prvobitnog teksta i kompozicije djela. Ali prilikom tih redakcija Strabon izgleda da nije vodio rauna o ispravljanju podataka koji su zastarjeli kao to je to upravo primjer Batona Dezitijatskog koji prilikom Germanikovog trijumfa nije sigurno bio vojvoda Dezitijata. Razlog takvog Strabonovog odnosa je leao vjerojatno u elji da to je mogue bre ugradi nove podatke u svoje ionako preglomazno djelo. Sasvim je razumljivo da je Strabon upravo iz razloga iznimne opirnosti svoga djela sa golemim brojem detalja (i to ne samo za uvjete antikog svijeta) morao praviti odreene previde kada je vrio naknadne redakcije pojedinih poglavlja svoje Geografije. Prilikom tih estih redakcija Strabon vjerojatno nije ponovo prelazio itav tekst kako bi ga (i injenino i gramatiki) uskladio sa novim saznanjima i trenutnim vladajuim uvjetima. On je samo mijenjao i dopunjavao prilikom tih svojih redakcija samo ona poglavlja u kojima je smatrao za potrebno da ubaci nova saznanja, dok su ostala poglavlja naelno ostajala nedirana. Osim toga teko bi bilo oekivati da je Strabon svoje djelo pisao i izdao samo jednom i to neposredno pred svoju smrt, prije izgleda da je ono doivljavalo vie izdanja, sa stalnim redakcijama, to je sasvim razumljivo ako se ima u vidu da je njegova Geografija (u 17 knjiga) neka vrsta ope zemljopisne enciklopedije u kojoj se sadrava i itav niz povijesnih i drugih podataka, ak i anegdotskog, mitolokog i svakidanjeg karaktera. Samim tim dopune te enciklopedije su se stalno dogaale, a i sam Strabon je i znatno prije 23. god. n. e. (u koju se datira njegov najkasniji podatak, koji kao takav moemo rekognisticirati) bio poznat u tadanjoj rimskoj i antikoj javnosti kao dobar i cijenjen znanstvenik, to bi bilo u nesumnjivo u koliziji da je kojim sluajem on izdao Geografiju tek 23 ili 24 god. n. e., u svojoj ve prilino poodmakloj starosti. Zatim sam Strabon u Geografiji citira i svoju, izgubljenu, Historiju/Historijske biljeke (koja je nesumnjivo bila ranije napisana u 43 knjige) to je isto jo jedan pokazatelj koji govori da je njegova Geografija bila djelo izloeno stalnim dopunama. Zatim sasvim je logino pretpostaviti da se nastanak konane redakcije poglavlja VII, 5, koje govori o ilirskim zemljama moe datirati u vrijeme rata 6 - 9. god. n. e., kada je u Rim i druge urbane centre antike civilizacije dolazilo dosta vijesti iz ovih zemalja. S druge strane, iz slinih razloga kao to je to bio sluaj sa ilirskim zemljama, informacije i vijesti o germanskim zemljama su prole kroz filter naknadne Strabonove redakcije, koja je izgleda i bila najvie motivirana upravo germanskim ratovima nakon 9. god. n. e. Uostalom kada se i sagleda kompletno 1. poglavlje VII. knjige, jasno se moe uoiti da njegov etvrti odjeljak, u kojem se govori o Varovom porazu i Germanikovom trijumfu, ne pripada izvornoj kompoziciji toga poglavlja, nego da je naknadno dotjeran sa novim podacima koji su nastali uslijed dogaaja iz IX. mjeseca 9. god. n .e. Tom odjeljku neposredno prethodi odjeljak u kojem se u zadnjim reenicama spominje ratovanje Druza u germanskim zemljama i njegova smrt 9 god. p. n. e., a u sljedeem petom odjeljku Strabon spominje Tiberijevo ratovanje sa Vindelicima. Pojedini antiki pisci su uostalom uobiavali izdavati svoja velika, ivotna djela po dijelovima, sukcesivno, to je moglo trajati desetljeima. O datiranju Strabonove Geografije v. i Introduction u The Geography of Strabo, H. L. Jones, LCL, gdje se isto pretpostavlja da je Geografija doivljavala vie revidiranih izdanja. Iz svega izloenog se jasno moe zakljuiti da je Strabonova Geografija, djelo izrazito kompleksne prirode, koje je doivjelo vie redakcija, a poto je ono prevashodno zemljopisne naravi, pojedini povijesni podaci su dati u turim cjelinama, veinom samo kao uzgredna dopuna zemljopisnom opisu odgovarajueg prostora. Tako se moe desiti da je on pojedine narode i zajednice iako ih spominje na jednom relativno uskom dijelu teksta gledao i opisivao u razliitim, esto i prilino vremenskim udaljenim razdobljima, emu je dodatno doprinosilo obilje izvorne grae kojom se sluio (o tome vie v. Mesihovi, 2007:93 - 94). U Loeb izdanju je upotrijebljen prezent (sa dodatnom napomenom Certainly is is more natural), iako i ono ostavlja otvorenim i moguu upotrebu engleskog prolog svrenog vremena u prijevodu. Strabon 1954, V. III, str. 256, nap. 1 i str. 257. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 7 Nijedno djelo, ne samo povijesnog karaktera, bez obzira koliko se trudilo da izbjegne njegove impulse i bez obzira koliko drevna razdoblja obuhvaalo, nije u potpunosti osloboeno utjecaja svoga vremena, njegovih shvaanja, naina ivota i svakodnevnice.8 Tako su se i pojedini Strabonovi podaci vjerojatno nalazili u njegovom djelu i prilagoavali prema potrebama javnosti kojoj se ono prezentiralo. U tom kontekstu se sigurno nalo u njegovom djelu i Batonovo ime prikaeno uz jedan od naroda o kojima u dotinom poglavlju Strabon govori, jer je ono dok je rat trajao, a pogotovu kada je Baton Dezitijatski ostao kao jedini ustaniki vrhovni vojvoda, nesumnjivo pobuivalo interesiranje te javnosti. O Batonu su tada sigurno ne samo eljeli znati oni koji su bili direktno povezani i involvirani na neki nain sa zbivanjima koje je producirao ustanak 6 - 9. god. n. e,, nego sigurno i obina javnost, te je u tom smislu, kada je ve znao tako zanimljiv podatak kao to je Batonova specifina narodnosna pripadnost, i Strabon smatrao potrebnim da u svoje djelo, onako uzgred i u sekundarnom obliku, uklopi i tu informaciju. Taj podatak nije mogao nastati prije 6. god. n. e., jer je prije te godine toj javnosti u kojoj se Strabon kretao i ivio Baton Dezitijatski bio sigurno nepoznat, a moda nije ni bio vojvoda Dezitijata. Podatak nije mogao nastati ni poslije 12. god. n. e., kada je Baton poslije Tiberijevog trijumfa interniran u Ravenu, a fokus te javnosti se potpuno usmjerio na nove zemlje, dogaaje, povijesne i politiko-vojne procese koji su se odvijali u njenom okruenju, i naravno na osobe koje su u tim zbivanjima uestvovale. Nakon IX. mjeseca 9. god. n. e., u toj javnosti je u prvi plan izbilo novo ime, predvoditelja germanskog ustanka, pobjednika u Teutoburkoj umi i osloboditelja Germanije Arminija i sigurno su znaenje i prisutnost Batona bili prilino zasjenjeni u Strabonovoj javnosti od strane novog neprijatelja Drave. Samim tim se i promijenilo i interesiranje Strabonove javnosti, te se uslijed toga i sam Strabon morao prilagoavati, pa bi uzgredno uklapanje Batonovog imena u Geografiju izgledalo kao demode. Strabon inae u svoje djelo ubacuje i Arminija, i Germanikov trijumf to je jasan pokazatelj da se on u komponiranju svoga opusa, esto orijentira prema fokusu panje tadanje javnosti. Osim toga ne postoje ba neki posebni razlozi zato bi Strabon, u svome zemljopisnom radu, spominjao Batonovo ime u prolom vremenu, koje inae u smislu opeg poglavlja u kojem se nalazi zauzima potpuno sporedni, uzgredni 8 Na znanstveni rad, pogotovu onaj iz drutvene sfere, izvjesni utjecaj ima i stanje duha, ideja, ideologija i uope javnog mnenja u vremenu u kojem znanstvenik radi i istrauje. Nijedan istraiva prolosti, i u najslobodnijim drutvima, ne moe tvrditi da je potpuno osloboen i poteen u svome radu od djelovanja trenutnih ideolokih postulata, miljenja i percepcije javnosti., bez obzira kakvog oni karaktera bili. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 8 karakter i kao da je stavljeno samo kao neka trenutna i jo uvijek postojea zanimljivost. Baton Dezitijatski je u neku ruku bio i suvremenik Strabona, tako da on za njega nije predstavljao ni neku povijesnu kategoriju i vrijednost kao to su to bili Demetrije Hvarski i neki epihorski narodi koje isto spominje u konkretnom poglavlje, da bi ga predstavljao u prolom vremenu. Ta etabliranost Batonovog imena u rimskoj javnosti nije mogla nastati odjednom i moralo je proi neko vrijeme da ono zauzme svoje mjesto u njoj. Isto tako u prve dvije godine postojalo je kolegijalno vodstvo ustanka izmeu dva Batona, Dezitijatskog i Breukog, ali Strabon ne spominje Batona Breukog. Sve bi to sugeriralo da je nastanak dotine Strabonove pisane informacije nastao u vrijeme dubokog razvitka ustanka, od 7. god. n. e. do zakljuno sa periodom do rujna 9. god. n. e. Mogue je da se na rat 6 - 9. god. n. e., odnosi jo jedan Strabonov podatak (VII, 3, 13) u kojem on kae da se Rimljani slue srednjim tokom rijeke Dunav za prenoenje opreme za rat. Strabon ne precizira koji je rat u pitanju, ali jedino dugogodinje aktivno ratite u vrijeme stvaranja njegove VII. knjige je bilo ilirsko ratite. to se tie vrela svojih podataka, sam Strabon kae da je za zemlje koje nije vidio, uzimao informacije od onih koji su ih vidjeli i o njima pisali. Znamo da se sluio Eratostenom i Artemidorom (koji je napisao zemljopis oko 100. p.n.e.), povjesniarima Polibijem, Posejdonijem, kronografom Apolodorom.9 Velej Paterkul (cc 20. god. p. n. e. - cc 31. god. n. e.) je jedan od glavnih vrela za izuavanje Velikog Ilirskog ustanka. Njegovo spominjanje ustanka se nalazi uklopljeno u II. knjigu Rimske historije, i to od II, CX, 1 do II, CXVI, 3 (sa izvjesnim podsjeanjima na rat u podacima CXXIII, 1; II, CXXV, 5). Sam Velej Paterkul je bio uesnik rata i neposredni svjedok bar dijela zbivanja na ratitima panonskog bazena i dinarskog pojasa.10 Rimska historija Veleja Paterkula izgleda da je najvjerojatnije bila samo skica za planirani vei rad, i koja je finalizirana (u osnovnom obliku u kojem je danas poznata) nekih 20-tak godina nakon kraja ustanka.11 Svoje djelo Velej je posvetio prijatelju Marku Viniciju, sinu svoga prvoga zapovjednika. Sudei po Velejevom (II, CXXVII-CXXVIII) nainu spominjanja L.Elija Sejana (L.Aelius Seianus) njegova nacrtna povijest i njen panegiriki ton nisu bili posljedica pada Sejana i obrauna sa svima onima koji su sa Sejanom suraivali i bili njegove pristalice. 12 Po tome je Velej Paterkul nevezano sa pokuajem spaavanja svoga ivota bio povlaivaki raspoloen 9 Encyclopedia Britannica, Volume 21 str. 446; Musi, 1900:304-305 10 O Veleju Paterkulu kao vrelu za rat 6 9. god. n. e. v. Paali, 1975:380-385 11 Velej na vie mjesta, govorei o nekom dogaaju, navodi koliko se to godina desilo ranije (valjda od trenutka kada je pisao o konkretnom dogaaju) i to : podatak II, C, 2 je pisao 28. god. n. e.; II, CXXX, 4; 12 O Sejanovoj zavjeri v. Cass. Dio LVIII, 5,1-16,7 i podatke iz djelimino sauvane V i poetka VI knjige Tacitovih Anala. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 9 prema Tiberiju Cezaru Augustu13, ali je i ujedno bio i pristalica tada svemonog Sejanu. Upravo to to nije dolo do nastanka planirane knjige govorilo bi u prilog toga da je i Velej Paterkul nastradao uslijed pada Sejana. On je vjerojatno bio likvidiran, sa svim onim drugim pojedincima za koje se osnovano ili neosnovano smatralo da su bili involvirani u Sejanovu zavjeru.14 Velej injenicu da ne daje detaljniji opis mnogih dogaaja iz rimske povijesti (ukljuujui i posebno zbivanja na ilirskom podruju 6 - 9. god. n. e.) u trenutnom nacrtu i da ga ostavlja za svoju planirano veliko djelo opravdava time to njegovo trenutno djelo (tj. nacrt) mora sluiti svojim (zacrtanim) formama (hoc opus servet formam suam).15 Da je Velejev rad zadrao priline karakteristike opirnog nacrta, bolje reeno neke vrste excerpta budueg planiranog rad i u opisu ustanka 6 - 9. god. n. e. dokazuju i sljedee injenice: Velej Paterkul kao uesnik rata u kome je glavni lik njegovog itavog rada odnio istinski veliku pobjedu, morao je, po samoj prirodi stvari, da d vei, detaljniji i precizniji izvjetaj o samom ustanku od onoga to je ostavio. Znai Velejevi dati podaci i opis imaju samo karakter opirnog podsjetnika, lienog detalja i opisa koji bi bili neophodni u stvarnom radu. Na osnovi takvog nacrta on bi tek kasnije izgraivao svoje budue djelo ukljuujui i detaljnije planirano opisivanje ustanka 6 - 9. god. n. e. Velej vrlo rijetko spominje izriito imena naroda uesnika u ratu. Ustvari u njegovom opisu ustanka, jedino nailazimo na imena Pirusta i Dezitijata, i to samo po jednom spomenuto,16 dok Breuke izriito po njihovom imenu nigdje ne spominje. Za Veleja kao da ne postoji zajedniki nazivnik za itav ustanak, i on uglavnom koristi ope nazive Panonija i panonski rat, Dalmacija i dalmatinski rat za predstavljanje ustanika, njihovih pokreta, akcija i uope njihovog djelovanja u toku ustanka. Ali on opet upotrebljava termin Ilirik kada govori o nekoj oficijelnoj injenici kakva je npr. provincija (usp. exercitum, qui in Illyrico merebat; Messalinuspraepositus Illyrico), Sam termin Ilirik/Illyricum Velej 13 Njegovo ime steeno roenjem Tiberije Klaudije Neron, inom usinovljenja od strane cara Augusta 4 god. n. e., i samim tim ulaskom u rod Julijevaca, ogranak Cezar, promijenjeno je u Tiberije Julije Cezar, da bi nakon Augustove smrti i preuzimanja carske vlasti 14. god. n. e. dobio ime Tiberije August Cezar., koje je po Svetoniju upotrebljavao samo u oficijelnoj komunikaciji. 14 Pojedinci optueni za suradnju sa Sejanom su bili pritvoreni i naknadno pogubljeni. (Tac. Ann. VI, 25/VI, 19). Sam nain izlaganja o Sejanu kod Veleja daje naslutiti da je on bio povlaivaki raspoloen i prema Sejanu i da ga je podravao. Ali to ne znai da je Velej Paterkul bio direktno uvuen u Sejanove planove i akcije. On je najvjerojatnije povlaivao i podravao Sejana iz jednostavnog razloga to je ovaj bio iznimno moan i to je vaio kao Tiberijev stub i glavni oslonac. Tako se i Velej Paterkul poradi svoga openitog dodvorakog djelovanja prema Tiberiju jednostavno dodvoravao i podravao Sejana. Ali kada se situacija naglo izokrenula, ta njegova dodvoraka sklonost ga je vjerojatno stajala i glave. 15 Vell. II, XCVI, 3 16 Vell. II, CXV, 4 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 10 upotrebljava u svome djelu sedam puta (II, LXXVIII, 2; II, CIX, 5; II, CXII, 2; II, CXVI, 3; II, CXXIII, 1; II, CXXV, 1; II, CXXV, 5) i to skoro uvijek u smislu koji kao da otkriva njegovu oficijelnu upotrebu za odreenu sadrinu koja za spominjanja Ilirika vezano za ustanak 6 - 9. god. n. e., u sebi podrazumijeva kao posebne segmente i panonski i dalmatinski. U njegovom opisu ni na jednom mjestu se ne daje preciznija narodnosna identifikacija predvodnika ustanka. Jedina pripadnost koju Velej daje o njima jeste ira etnika ili zemljopisna identifikacija, pa tako za moemo pretpostaviti da su jedan od Batona i Pines voe Panona, dok o drugom Batonu ne nailazimo ni na bilo kakav nagovjetaj bilo kakve (narodnosne, etnike, zemljopisne) pripadnosti. Da nema izvjetaja Kasija Diona, i da se oslanja prvenstveno ili samo na Velejeve podatke, predstava o ustanku i njegovim osobenostima i ukupnom razvitku ne samo da bi bila sutinski nepotpuna, nego bi u svojim bitnim dijelovima bila i prilino iskrivljena u odnosu na stvarno stanje. Tako bi se teko mogao povezati jedan od Batona sa Dezitijatima (a i njihova uloga openito gledajui bi bila prilino minimizirana), iako se preko natpisa Batona iz upe kod Breze zna da je ime Baton bilo vrlo odomaeno i u dezitijatskoj sredini.17 Sa Breucima bi stajalo jo gore, njih moda uope ne bi ni bilo u radovima koji bi se bavili ustankom. A bez Dionovog izvjetaja, stekla bi se i pogrena predstava o Batonima, pa bi u njoj, a zahvaljujui Svetoniju, panonski Baton bio taj koji se bori do kraja i ostaje u ivotu. Razlozi svemu gore navedenom ne lee u Velejevoj slaboj obavijetenosti, namjernom zamagljivanju i preutkivanju injenica, i openito njegovoj povrnosti i nezainteresiranosti za ustanak, nego samo i zbog nacrtnog karaktera njegovog djela. Velejev opis ustanka treba zbog toga promatrati, analizirati ga i uzimati njegove podatke i uope pristupati mu samo sa jasnom i stalno prisutnom svijeu da je rije o nacrtnom opisu, a ne konano dovrenom radu. Upravo iz toga razloga u Velejevom radu na mnogim mjestima nedostaje detaljniji i precizniji opis ili se daju samo sumarni i opi podaci. Velej Paterkul je po svojoj osnovnoj vokaciji bio prije svega vojnik, i neto prije nove ere je uestvovao u trakim ratovima u kojima mu je zapovjednik bio Publije Vinicije (Publius Vinicius), namjesnik Makedonije. On je bio i konjaniki zapovjednik (praefectus equitum) u Tiberijevoj kampanji u Germaniji 4. i 5. god. n. e.18 U toku 6. god. n. e. Velej Paterkul je izabran za kvestora i tako je uao u senatorski stale. U toku rata Velej je 17 Natpis ILJug III, 1591 na sepulkralnom spomeniku iz upe obitelji Batona 18 Vell. II, CIV, 3-CVII, 3 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 11 jedno vrijeme boravio kao tabni oficir u Tiberijevom zapovjednitvu. Sam Velej kae da je kontinuirano proveo (od 4. god. n. e.) devet godina, u inovima konjanikog prefekta i legata, kao promatra nadljudskih dostignua Tiberija.19 Nakon rata Velej je nastavio sa usponom u karijeri i bio je prisutan u politikom ivotu Rima. Znaajno mjesto u svome nacrtu Velej Paterkul je posvetio panonskim i dalmatinskim narodima i nacijama, najvie iz razloga to su oni u jednom odreenom razdoblju direktno bili povezani sa sudbinom i ratovanjem Tiberija, kome se Velej dok je ovaj bio car nastojao dodvoriti. U tu svrhu je Velej namjeravao, to i istie na jednom mjestu, da kasnije u planiranom veem radu da detaljniji i precizniji opis Panonije i Dalmacije20. Prava je teta da Velej nije uspio da ostvari svoj naum u potpunosti, 21 jer njegove 19 Vell. II, CIV, 3; Moda bi ovaj podatak ukazivao i na to da je Velej Paterkul bio u jednom periodu i zapovjednik i jedne legije. I ako je ova konstatacija tana ona bi se onda najvjerojatnije odnosila na razdoblje ustanka 6 9. god. n. e. i to preciznije na prijelaz 7. na 8. god. n. e. 20 Vell. II, XCVI, 2-3 21 Posebno pitanje u Velejevom ivotopisu zauzima natpis CIL VIII. 10311 iz El Arroucha u Aliru, koji spominje izvjesnog Gaja Veleja Paterkula kao legata III. Augusta (njen zimski logor se nalazio u numidskom mjestu Theveste),. Ako je praenomen naeg Veleja stvarno bio Caius, to bi onda impliciralo da je on bio i prokonzul provincije Afrike (III. Augusta se nalazila stacionirana u ovoj provinciji), odnosno konzul. Po Dionu (LIII, 14, 2) August je provincije Afriku i Aziju namijenio samo bivim konzulima. Meutim u konzulskim listama se uope ne nailazi na Velejevo ime, to znai da on uope nije bio rimski konzul (najvia dunost koju je obnaao je pretorska i to zajedno sa svojim bratom Magijem za 15 god. n. e. II, CXXIV, 4), pa se postavlja pitanje na koji se nain uope neko sa nomen Velleius naao kao zapovjednik III. Augusta i to sa titulom legatus Augusti. Tek je za vrijeme Kaligule dolo do odvajanja provincije na dva dijela, ime su afrike vojne snage dodijeljene drugom dunosniku (Cass. Dio LIX, 20, 7). Kao rjeenje ove zagonetke nudi se itav niz razliitih opcija, ali bez dovoljne i zadovoljavajue argumentacije. 1. Potrebno je ukazati da natpis ne daje nikakve indikacije da je legat III Augusta Gaj Velej Paterkul bio i namjesnik neke provincije, sam natpis ga nedvosmisleno bez aluzija, potisnutih i skrivenih znaenja determinira samo kao legijskog zapovjednika. To bi opet moglo ukazivati da su jedno vrijeme namjesnitvo afrikih provincija i zapovjednitvo III. Auguste bile odvojene institucije, i da je mogue da je Velej bio zapovjednik ove legije, bez veze sa obnaanjem institucija provincijskih namjesnika u afrikoj provinciji. Ovom stavu daje odreenu utemeljenost i to da su Kaligula i Klaudije, procjenjujui opasnim injenicu da se senator nalazi i kao namjesnik bitne Afrike i na elu jake vojne jedinice, za zapovjednika legije imenovali svoje ljude. Ali prije Kaligule, odnosno prije 39. god. n. e., i izbora Lucija Pizona (sina Gneja Pizona i Plancine) za namjesnika Afrike, legijski zapovjednik je izgleda bio i namjesnik provincije. 2. III. Augusta je u periodu 17 - 24. god. n .e., sa promjenljivom sreom aktivno bila ukljuena u teak rat sa Takfarinatom, koji je okupio u protu-rimski savez pojedine numidske i mauritanske narode i plemena. Velej Paterkul nije uestvovao u ovom ratu, to bi znailo da ako je on bio zapovjednik III. Augusta, to je moralo biti najvjerojatnije prije 17. god. n. e. Protiv Takfarinata su rimske trupe predvodili Furije Kamil (Tac. Ann. II, 52), Lucije Apronije (Tac. Ann. III, 21), Junije Blez (Tac. Ann. III, 73) i Publije Kornelije Dolabela (Tac. Ann. IV, 23). O ovom ratu v. Mirkovi, 2003, 66 3. Velej Paterkul u svojoj povijesti samo na jednom mjestu spominje (II, CXXIX, 4) i to uzgred ratna zbivanja u Africi i u vezi sa Takfarinatom (njega osobno po imenu ne navodi), i to opet u kontekstu ve neumjesnih panegirika Tiberiju to bi podrazumijevalo da on uope nije bio tamo, odnosno da uope nije uestvovao u bellum Africum. A poto u ostatku njegove povijesti (tonije reeno u preostala dva poglavlja CXXX i CXXXI) uope ne nailazimo na dalje crtice vezane za rat u Africi, na Velej ne samo da tamo nije boravio, nego je bio i vrlo slabo upoznat sa zbivanjima i u afrikim provincijama, ali i u Galiji u kojoj je 21. god. n. e. izbio ustanak, o kojem Velej isto daje samo jednu, istine radi neto opirniju crticu (II, CXXIX, 3-4) u odnosu na onu afriku. Za razliku od Veleja, Tacitov opis Takfarinatovog rata je znatno vei (Tac. Ann. II, 52; III, 21; 73-74; IV, 23-24). Indirektno se na Afriki rat Velej osvrnuo jo jednom kada je govorio o Juniju Blezu (II, CXXV, 5). 4. A poto Velej prilino detaljie u vezi sa politikim zbivanjima nakon 9. god. n. e., pa do kraja svoga nacrtnog opisa (poglavlja CXVII-CXXXI) tj. sa godinom izbora njegovog prijatelja Marka Vinicija za konzula (30 god. n. e.) on Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 12 informacije kao suvremenika i sudionika ustanka, i osobe koja je boravila u tim krajevima bi bile iznimno vrijedne. Meutim s druge strane, zbog osnovne dodvorike intencije Velejevog djela, njegovi podaci o ovim prostorima, a posebno ustanku. u nacrtu pokazuju izvjesnu dozu korumpiranosti stvarnog stanja stvari. Taj panegiriki ton djela Veleja Paterkula u odnosu prema Tiberiju se i u njegovom opisu ustanka najvie ogleda kada: Umanjuje ulogu Augusta, prikazujui ga kao i paniara, dok Tiberije zadrava hladnokrvnost i promiljenost u tim tekim danima, to se moe otkriti kada se ita izmeu redova. Umanjuje zasluge i djelovanje Germanika u toku ustanka dok suprotno od toga preuuje nesumnjive greke Tiberija, ne samo na vojnom planu. Poveava snagu i brojnost ustanika i uope predimenzionira opasnost koju su oni predstavljali, sve s ciljem da pokae sa kakvom se velikom opasnou od strane Dalmatinaca i Panona bila suoila Rimska Drava, a sa kojom je na kraju Tiberije uspio da uspjeno izae na kraj. Velej je u sklopu toga uzdizao i karakterne osobine naroda koji su naseljavali jedinstvenu provinciju Ilirik, pa na istom mjestu gdje obznanjuje svoju namjeru o detaljnijem prikazu, kae za stanovnike Dalmacije i Panonije virium excelsissimasque, upotrijebivi vrlo zanimljivu konstrukciju koja se sastoji od superlativa pridjeva excelsus, koji se moe prevesti kao uzvien, visok, odlian. I na drugom mjestu neto dalje u tekstu i to direktno vezano za posljednju fazu ustanka, Velej istie ratobornost i ratniko umijee i to eksplicite na Piruste i Dezitijate. Iako su Dezitijati i Pirusti, kao i drugi ilirski narodi nesumnjivo u svome temperamentu odravali i odreene doze borbenosti, beskompromisnosti (zato ne i tvrdoglavosti) i umijea ratovanja koje su kod njih bile neto izraajnije, svako Velejevo prenaglaavanje njihovih kvaliteta te njihovo stalno ponavljanje potrebno je promatrati u kontekstu povlaivanja Tiberiju, koji je eto uspio da pobijedi tako monog, snanog i plemenitog viestoljetnog rimskog neprijatelja i u to u njegovoj nepristupanoj i teko osvojivoj zemlji. A u stvarnosti radilo se o narodima koji su se nalazili na razini drutveno-politikog, gospodarskog i opeg kulturnog razvitka koja je bila neto ispod generalnog prosjeka sraunatog za sve narode sa kojima se tada nalazio u veim dijelom u Rimu i Italiji, a ne u afrikim gradovima i taborima. To bi znailo da na Velej Paterkul nije bio onaj Gaj Velej Paterkul koji je bio legatus Augusti III. legije Augusta, iako su se oni nesumnjivo nalazili u nekoj blioj ili daljoj rodbinskoj vezi. 5. Kranski pisac Priskilijan navodi da je praenomen naeg Veleja bio Marcus, a ne Caius, to sugerira da je tvrdnja iznesena pod tokom 4. ipak najrelevantnija. Uostalom, za 20. god. n. e. u Tacitovim Analima (III, 39) se spominje izvjesni P. Vellaeo (vjerojatno Velleius) i to vezano za zbivanja na istonom Balkanu. Inae o Veleju Paterkulu v. Introduction u Velleius Paterculus, Compendium of Roman History, Frederick W. Shipley, LCL. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 13 su Rimljani u toku svoje povijesti dolazili u intenzivni kontakt i meusobnu interakciju. Ilirski narodi ukljuujui i Dezitijate i Piruste samo su branili svoja prava i svoju zemlju, u pojedinim momentima sa oajnikim arom. S druge strane dok je znaaj i uloga -po rimske imperijalne interese- Tiberija preuveliavana, a Germanika umanjivanja u toku rata na zapadnom Balkanu i junoj Panoniji u periodu od 6. do 9. god. n. e., sam opi tok operacija u toku ustanka, posebno onih koje su izvodile rimske i saveznike jedinice je u Velejevom djelu u naelu vjerodostojan. Korumpiranje povijesne injenice voenja opeg toka vojnih operacija prezentiranog u glavnim crtama nije u svojoj bitnosti moglo da bude dobar objekt na kome bi se primijenilo dalje Velejevo pretjerano dodvoravanja. Uostalom on sam je kao iskusni i aktivni vii oficir u ovom pogledu morao biti paljiviji i vjerodostojniji. Kada je rije o prikazu ili bar nagovjetaju prikaza unutarnje konstitucije itavog ustanka u Velejevom nacrtnom opisu, moramo istai da je ono vrlo mravo predstavljeno, pa i na momente kontradiktorno. To je i rezultat i nacrtnog karaktera njegovog opisa rata, ali i nekih drugih inilaca. Osnovna kontradikcija ne samo sa drugim vrelima, nego i sa samim sobom ogleda se u tome to Velej esto i to u kasnijim dijelovima opisa promatra i opisuje ustanak gledajui ga ne u njegovoj cjelini nego odvojeno na njegove (panonski i dalmatinski) segmente. U tom sluaju (a bez dananjeg poznavanja i analiziranja nama dostupne druge izvorne pisane grae o ratu 6 - 9. god. n. e.) mogli bismo stei vrlo pogrean utisak kao da je rije o dva paralelna pokreta sa malo dodirnih toaka i sa dosta labavom vezom. Naravno taj njegov opis je u koliziji sa podacima koje prezentira na poetku svoga opisa gdje govori o zajednikom nastupu ilirskih naroda, i stvaranju jedinstvenog Saveza i zajednikim vrhovnim vojvodama. Ta razliitost prezentiranja je rezultat i injenice da je Velej rat promatrao iz svoje perspektive, sa ratita na kojima je boravio i na koja se prebacivao. Nesumnjivo je njegov prevashodni boravak na dijelu ratita koji se nalazio u panonskom bazenu, i kasnije prebacivanje glavnog toka rata na dinarski masiv (u emu on ne uestvuje), odigrali veliku ulogu u tom nainu prikazivanja i kroninom kod njega prisutnom davanju prvenstva u stvarima koja se tiu pokretanja ustanka, stvaranja Saveza i daljeg razvitka rata Panoniji u odnosu na Dalmaciju. Tako je i injenica da je on bio neposredni uesnik i svjedok dijela ratnih dogaaja koje opisuje uz ve navedeni i objanjeni nacrtni karakter opisa imala izvjesnu ulogu u iskrivljenosti nekih podataka. To je sasvim razumljivo ako se ima u vidu da je kao aktivni uesnik na terenima bojinica rata, Velej imao sasvim drugu perspektivu na kojoj je temeljio svoj nacrtni opis nego to je to bio sluaj sa npr. Kasijem Dionom. Velejev vidik je zbog boravka na ratitu bio suen, primarno orijentiran samo na podruje na kome se nalazio i na kome je imao odgovornost i teko je mogao u cjelini sintetizirati sva dogaanja u ustanku na ravnopravan i kritiki nain. To upravo dokazuje ve navedena unutarnja kontradikcija jer posebice navoenje panonske i dalmatinske kampanje odvija se upravo u onim dijelovima nacrtnog opisa koji odgovaraju periodu Velejevog dolaska na ratite i boravka na njemu, dok na sam poetak opisa rata, za koji on nije neposredni oevidac, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 14 stavlja podatke koji potvruju ipak zajedniki nastup. Osim toga Velej je kao uesnik rata, prilikom oblikovanja nacrtnog opisa sigurno patio i od sindroma sudionike pristranosti koji je inae kronino prisutan kod veine autora koji opisuju rat, ili samo neke njegove aspekte iji su bili aktivni uesnici i sudionici. Temelj toga sindroma lei u tome to pisac smatra da vie moe vjerovati svojim oima, svojim uima, svome sjeanju, svome nainu na koji je doivio odreeni dogaaj, svojim shvaanjima o tome ratu i uope svemu onome to je proivio, a to zna ovjeka prilino zavesti i prevariti u ocjeni, nego podacima i informacijama koje je dobio preko drugih vrela, makar oni bili i znatno realniji, taniji, prizemljeniji i jasniji. Pogotovu se utjecaj toga sindroma pojaava ako pisac kao temelj toga opisa koristi dnevnik koji je vodio, ili neke druge zapise, napomene i zabiljeke slinog karaktera. U tom sluaju pisac u veini sluajeva daje prednost onoj predstavi nekog dogaaja na nain kako ju je on doivio, i samo potpuno postojan pisac sa razvijenim osjeajem za povijesnu metodologiju a i to nakon poticanja odreenog vremenskog perioda moe relativizirati negativni utjecaj sindroma, ali ga i ne potpuno odstraniti jer je on nepovratno kao aktivni uesnik ratnih zbivanja korumpiran onim to je doivio. Istine radi potrebno je naglasiti da gore opisana vrsta pristranosti ne podrazumijeva da je autor namjerno iskrivljavao podatke i procese i predstavljao ih pogrenim ili ih zamagljivao i preutkavao, jer pisac-sudionik dogaaja koji opisuje, je pod utjecajem toga sindroma stvarno vjerovao u tanost svojih pretpostavki i onoga to je napisao. Velej Paterkul je osim toga bio i vojnik od zanata, tako da je njegovu predstavu o ustanku potrebno analizirati imajui na pameti i ovu injenicu. On je bio i narator, a ne i stvarni povjesniar. Njegov opis ratnih zbivanja je pored toga to je optereen pretjeranom apologijom Tiberiju koja se sree skoro u svakom dijelu i odjeljku Velejevog izvjetaja, je u odnosu na koncizan i zanatski i metodoloki uraeni Dionov izvjetaj slikovit i ivopisan. Opisi pojedinih zbivanja sadre u sebi prilino izrazito ovu slikovitost i Velejeve duboke opservacije i zakljuke koji kao po pravilu sadre i pohvalu Tiberiju ili ukazanje na njegove vrline i mudrost. Publije Ovidije Nazon Publije Ovidije Nazon Publije Ovidije Nazon Publije Ovidije Nazon (43. god. p. n. e. 17. god. n. e.) je bio jo jedan suvremenik ustanka 6 9 god. n. e. U Epistulae ex Ponto koje je pisao u izgnanstvu na crnomorskoj obali, Ovidije je ostavio spomen Batona Dezitijatskog i slikovit opis Tiberijevog trijumfa. Ovidije trijumf opisuje u svome stihovanom pismu Germaniku. U njemu, skoro jednim patetinim tonom, opisuje trijumf, a pismo ima osnovni ciljda se preko njega Germanik podstakne da uini neto kako bi se prema Ovidiju postupilo milostivo i omoguio mu se povratak u Rim i Italiju22. I ako preemo preko ulizivakog stila Ovidija, ostaju injenice o izgledu trijumfa koje su vjerojatno vjerodostojne. On sigurno nije osobno prisustvovao trijumfu, ali je sudei po podacima koje navodi bio dobro informiran o 22 Mesihovi, 2008 A Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 15 trijumfu i njegovom toku, kao i o sudbini zarobljenih ustanikih vrhovnika (ukljuujui i Batona Dezitijatskog kojeg i imenuje). 23 Plinije Stariji (Caius Plinius Secundus Maior 23/24. god. n. e. - 24.VIII 79. god. n. e.)24 je bio jedan od najveih enciklopedista antikog svijeta, svestrana i obrazovana osoba koja je za NH koristila djela nadasve velikog (i za moderne uvjete) broja autora, te slubene dravne, provincijske, lokalne dokumente. I Plinije Stariji u svojoj NH daje, u skoro telegrafskom maniru (koja se izraava i kroz zbijenost teksta i podataka te krtost u izraavanju i taksativno izlaganje), u biografiji Oktavijana Augusta25 dosta oskudne ali vrijedne podatke o ustanku, posebno one koji se odnose na ope stanje Rimske drave i carske porodice u tome vremenu.26 Iz injenice da on kae da je Iliriku izbila pobuna (rebellio Illyrici), on se iz razloga to upotrebljava slubeni naziv koji se tada odnosio na zapadni Balkan i panonski bazen za ovu informaciju sluio najvjerojatnije nekim zvaninim dokumentima koji su izdati u tom periodu. Svetonije ( Caius Suetonius Tranquillus cc 71 - cc 135. god. n. e.) se na vie mjesta u svojim ivotopisima Augusta i Tiberija osvrnuo na dogaaje i dogaanja vezana za ustanak i situaciju u tadanjem Iliriku.27 Od tih sporadinih podataka, najvei opseg ima onaj eksurz u Tiberijevom ivotopisu u kojem on gledano kroz vizuru djela i naina ivota Tiberija daje neto ipak sadrajniji prikaz sa zanimljivim podacima o ustanku i o sudbini ustanikog vojvode Batona Dezitijatskog, kojeg on naziva panonskim. Zahvaljujui natpisu otkrivenom 1952. god. u Svetonijevom rodnom mjestu Hippo Regius, znamo da je Svetonije obnaao itav niz vanih slubi u dravnoj slubi kao to 23 Ovid. Ex Ponto, II, I (Germanico), 1 68; Ovidije zahvaljuje slavi (ili javnom mnenju ili javnom glasu ili prii) da je iako zatvoren meu Getima ipak vidio velianstveni trijumf. Ovo je dokaz da su vijesti iz Rima, i to prilino detaljne, dolazile i u najudaljenije dijelove Imperije i da je ustanak i ono to se zbivalo u vezi njega bilo vie-manje poznato. Mogue je da je Ovidije dobio pismo nekog svog prijatelja/prijateljice koji je bio oevidac trijumfa jer je opis ipak i previe detaljan da bi se mogao dobiti samo zahvljajui usputnoj vijesti ili raspitivanjima kod pojedinaca koji bi doli do Ponta. Ovidijeva pisma sa Ponta su u kontekstu znanstvenih istraivanja ustanka 6 9 god. n. e. ostala potpuno zanemarena i do danas ih nije niko obraivao po pitanju odnosa prema ustanku, osim spominjanja u natuknici Williama Smitha (1867, I:475). Inae u djelima Tristia (II, 225) i Ex Ponto (II, II, 75 - 80) Ovidije ima jo podataka koji se odnose na zbivanja na zapadnom Balkanu od 6. do 9. g. p. n. e. To ne bi trebalo uditi kada se zna da je on suvremenik ustanka i da su se najtraumatinija zbivanja vezana za njega odvijala u istom vremenu kada i ustanak. O Ovidijevom progonstvu i boravku na Pontu (u gradu Tomis u dananjoj Dobrui) te o Tristia i Ex Ponto v. Introduction u Loeb izdanje Ovidijevih Tristia i Ex Ponto. 24 Wells, 1995:287 25 Prije usinovljavanja od strane Gaja Julija Cezara zvao se Gaj Oktavije (Caius Octavius). Nakon usinovljavanja Gaj Julije Cezar Oktavijan (Caius Iulius Caesar Augustus Octavianus), a od prvog sporazuma sa Senatom 27. god. p. n. e. dodao je svome imenu i poasni naziv August (Augustus) =uzvieni. Koristio je i naziv Imperator Cezar boanskog (deificiranog Cezara) sin, August (Imperator Caesar divi filius Augustus ). 26 Plin. NH VII, 149 27 Svet. Aug. 25; Tib. 16-21 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 16 su a bybliothecis, a studiis i ab epistulis, koje su mu omoguavale svestran uvid u dravne arhive i biblioteke.28 Na ustanak Svetonije se osvre iz perspektive njegovog istraivanja cara Tiberija, koji je bio vrhovni zapovjednik protu-ustanikih trupa. To je uvjetovalo da on samom ustanku nije posvetio dovoljno panje i da mu je prikaz dosta tur, ali je zato u pojedinim detaljima konkretan i na pojedinim mjestima koncizan. On u svezi ustanka daje informacije opeg karaktera te one koje bi najbolje koristile u oslikavanju Tiberija kao dravnika i vojnika, njegov karakter i druge osobine. Sve ostalo je smatrano nepotrebnim balastom, te se nije posveivala dodatna panja istraivanju pojedinih tih sporednih stvari kao to je npr. tzv. panonska pripadnost Batona Dezitijatskog, te nazivanju ustanika samo Panonima, to moe bez detaljnijeg uvida u spomenutu problematiku da izazove donoenje pogrenih zakljuaka. Svetonije je nastojao i da realno predstavi mjesto koje je Tiberije zauzimao u svim dogaanjima izmeu 6. i 9. god. n. e., i ta njegova slika je za razliku od Velejeve sa jedne strane i kritiara Tiberija sa druge strane mnogo uravnoteenija i prihvatljivija. Svetonije je nastojao da itav niz razliitih miljenja koja su postojala o Tiberiju, veinski negativno intoniranih, dodatno provjeri, o emu i sam svjedoi.29 Tako da iako njegovo djelo sadri i dosta glasina i klasinog traa, Svetonije ne ignorira niti (namjerno) pogreno i tendenciozno interpretira informacije iz svojih vrela. Samim tim se namee zakljuak da su podaci koje on donosi u svome djelu tano takvi kakvi jesu postojali u vrelima koje je on koristio i da su nisu proli neku Svetonijevu prilagodbu. I te ture podatke Svetonije je crpio iz djela drugih pisaca i u arhivskoj grai koja mu je bila dostupna. Sudei po estoj upotrebi termina Ilirik koji je bio slubena kategorija Rimske Drave za prostor zapadnog Balkana i panonskog bazena i u periodu ustanka, izvorna graa iz kojih je izvlaio podatke vezane za razdoblje od 6. do 9. god. n. e., sadravala je i slubene dravne dokumente. Svetonije se za podatke koje donosi o ustanku, sluio i pismima koja su predstavljala korespondenciju Augusta sa Tiberijem dok se ovaj nalazio na ratitima.30 Sam Svetonije nije naveo na koje ratove se odnose odabrani odlomci iz Augustovih pisama upuenih Tiberiju, ali se vjerojatno po stilu i samom sadraju odnose na razdoblje nakon posinovljenja Tiberija 4. god. n. e. I iz same injenice da on spominje ta pisma jasno je da 28 Sluba a bybliothecis, je znaila da je Svetonije bio odgovoran za sve gradske biblioteke grada Rima, a studiis je bila sluba koja bi najprikladnije odgovarala nekoj vrsti arhivskog radnika koji je odgovoran za brigu, uvid i koritenje dravne dokumentacije. Posebno je kancelarija ab epistulis davala Svetoniju (posebno u periodu Hadrijanove vladavine i to u razdoblju 117 - 122. god. n. e.) veliku mo i znaaj unutar hijerarhije carske birokratske eme, ukljuujui i pristup svim dravnim dokumentima. Svetonije je moda jedno vrijeme bio i lan consilium principis. Svetoniju je inae mnogo u karijeri, dodatnom obrazovanju i uope ivotu u prijestolnici i Italiji pomoglo i prijateljstvo sa Plinijem Mlaim, koji mu je u neku ruku bio i zatitnik i pokrovitelj, a kasnije i Septiciusa Clarusa, pretorijanskog prefekta (Plinije Mlai, Pisma, 1, 24, 3; 5, 10, 3). 29 Svet. Tib. 21 30 Svet. Tib. 21 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 17 je bio u mogunosti da neposredno ima uvid i u ona pisma koja su sluila kao korespondencija izmeu Augusta i zapovjednika rimskih trupa na ilirskom ratitu 6 - 9. god. n. e, a koja su nesumnjivo postojala i bila arhivirana. Ne bi trebalo iskljuiti ni mogunost da se od strane Svetonija izabrani odlomci upravo odnose na vrijeme spomenutog rata i da oslikavaju iz prve ruke stanje duha rimskog politikog i vojnog vrhovnitva. To se posebno odnosi na drugi i etvrti fragment izvoda iz primjera Augustove korespondencija sa Tiberijem koje donosi Svetonije u Tiberijevom ivotopisu. Iz samoga konteksta tih odlomaka i tona i naina obraanja Augusta Tiberiju kao spasiocu Drave i rimskog naroda, te injenice da ih pie ve ostarjeli August, mogli bismo pretpostaviti sa velikom vjerojatnoom da se bar neki od navedenih odlomaka odnose na korespondenciju Augusta sa rimskim vrhovnim zapovjednitvom na balkansko-panonskim ratitem. Uostalom ovi odlomci se u Svetonijevom tekstu nalaze u blizini podataka u kojima se govori o Tiberijevom ratovanju u Iliriku u periodu 6 - 9. god. n. e., i na Rajni i germanskim zemljama u periodu 10 - 12. god. n. e. Flor ( ili Julius Florus ili Lucius Anneus Florus ili samo Annaeus Florus ili i Publius Annius Florus), ivio je za vrijeme Trajana i Hadrijana (ili moda i kasnije za vrijeme Marka Aurelija) i uradio je jedan vrlo, vrlo saeti prikaz Livijevog djela, ali koristei i druge izvore.31 U Florovim epitomama (II, 25) gdje se govori o Bellum Delmaticum se nalazi i jedan zanimljiv i iznimno vrijedan podatak koji se najvjerojatnije odnosi na sami kraj rata 9. god. n. e., i neposredno vrijeme nakon njega jer se spominju i August i izvjesni Vibije, kome se povjerava zadatak konanog i kompletnog pokoravanja i koji upravlja pobijeenim divljim narodom koji je usto jedan i od najglupljih naroda. Ovaj podatak ukazuje da je moda u Livijevom (59. god. p. n. e. - 17. god. n. e.) djelu odreena panja bila posveena i ustanku 6 - 9. god. n. e. Samo se ne zna u kojem obliku i kojim dijelovima ratita je bila posveena panja, jer ono to je kod Flora sauvano odnosi se na dinarski aspekt i to onaj u dubljoj unutranjosti i to samo za sami kraj rata i prvo poslijeratno stanje u dinarskom pojasu, novoj provinciji Gornji Ilirik ili Dalmacija. Isto tako se ne zna da li su one vrlo otre konstatacije o divljem i glupom narodu protiv kojih dejstvuje i kojima upravlja Vibije Postumije bile iz Livijevog djela, to ne bi trebalo apriori iskljuiti, ili su Florova zamisao (moda i rezultat njegovih vlastitih arhivskih istraivanja) ili su izvuene iz nekog drugog izvora. Livije je uostalom ivio za vrijeme ustanka i kao starac je bio svjedokom svega onoga to je sa sobom donio ustanak, jedno od najveih iskuenja Augustove vladavine od 31. god. p. n. e., pa je mogue da su kod starog povjesniara dok je pisao o ratu 6 - 9. god. n. e., proradile i emocije, bolje rei 31 Iako Je Floru bio glavni izvor, Livije nije bio i jedini izvor koji je koristio, pa su izvjesno upotrijebljeni i radovi Salustija i Cezara, a moda i Historije starijeg Seneke. v. Introduction u Loeb izdanju Flora, x-xi. Tako je mogue i da podaci o Vibiju nisu morali doi iz Livijevog djela, nego iz nekog drugog vrela. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 18 mrnja prema surovom neprijatelju, a poslije prezir prema pobijeenom stanovnitvu.32 Ustvari najtee rijei prema nekom stranom narodu u Florovim epitomama su upravo posveene Dalmatincima. Livije je u svojoj povijesti vjerojatno spominjao i Oktavijanovu zapadno-balkansku kampanju, Agripine i Tiberijeve panonske ratove, dogaaje u kojima se on morao osvrnuti i na etnografsku sliku dinarsko-panonskog prostor i na neke aspekta postojanja Dezitijata, njihove narodnosne zajednice i politike jedinice. Naravno s druge strane ne bi trebalo ni odbaciti mogunost da je podatke o Postumiju i Dalmatincima Flor uzeo iz nekog drugog vrela.33 I kod Kasija Diona Kokejana Kasija Diona Kokejana Kasija Diona Kokejana Kasija Diona Kokejana ( cc 155. god. n. e. Nikeja u Bitiniji - cc 235. god. n. e.)34 se kao i u sluaju Veleja Paterkula, podaci o Dezitijatima nalaze uklopljeni u izvjetaj o Velikom Ilirskom ustanku.35 Ustvari okosnicu itave pisane izvorne grae o ustanku danas predstavljaju upravo ova dva izvjetaja, od Veleja Paterkula i dva-stoljea kasniji od Kasija Diona. Izvjetaj Kasija Diona o ustanku 6 - 9. god. n. e., uklopljen je u njegove LV. i LVI. knjige i to od LV, 29, 1 do LVI, 17, 2 i prilino je opiran. Sudei po sadraju i koncepciji svoga izvjetaja o zbivanjima iz 6 - 9. god. n. e., Kasije Dion se nije sluio izvjetajem i podacima koje je prezentirao Velej Paterkul, koji je bio suvremenik i svjedok ratovanja na zapadnobalkanskom i panonskom prostoru. On je znatno opirniji i njegov prikaz je openito gledajui sadrajnija i zatvorenija cjelina u odnosu na ono to prua Velej. Izvjetaj Kasija Diona upravo najvie iz razloga da je dovren i predstavljen u finalnoj verziji, ima prvenstvo, pa i samim tim i veu vrijednost u odnosu na nacrtni opis koji nudi Velej Paterkul, koji ipak nije predstavljen u svojoj zavrnoj verziji. Uslijed toga Dion raspolae sa znatno vie detalja i podataka odnosne naravi, npr. da nema Dionovog podatka LV, 29, 2 u kome se naglaava da je Baton Dezitijat mi ne bismo znali koja je bila narodnosna pripadnost, i vjerojatno bi ga proglasili istim Panoncem, 32 Trideset Livijevih knjiga, naalost danas izgubljenih, je pokrivalo razdoblje od 44. god. p. n. e. do 9. god. n. e. Buchan, 1969: 6-7. O Liviju v. Budmir Flaar, 1963, 397-405. Ako je Livije spominjao ustanak 6. 9. god. n. e. onda se to nalazilo u knjigama u kojima se opisivala vladavina Oktavijana Augusta nakon Akcija (134. 142. knjiga) i koje su moda publicirane do 17. god. n. e. Dosta saet uvid u sadraj tih knjiga se moe dobiti preko excerpta iz IV. st. n. e. (Periochae). U periochae nedostaju saeci za 136. i 137. knjigu, iako postoji mogunost da su oni integrirani u 141. knjigu. 33 Po Pareti Brezzi Petech 1967: 360-361 Livijeva Ab urbe condita libri CXXXXII se zavravala do 9. god. p. n. e., vjerojatno zbog sadraja periohe Livijeve CXLII knjige koja govori o 9. god. p. n. e. i sudbini Druza i njegovoj smrti i pogrebu. To bi znailo da u ovoj Livijevoj povijesti nije bilo spomena o ustanku iz 6. god. n. e., pa bi samim tim Flor podatke o Postumiju i Dalmatincima morao uzeti iz nekog drugog vrela. 34 O Kasiju Dionu v. uri, 2003:742 35 O Kasiju Dionu kao vrelu za rat 6 - 9. god. n. e., v. Paali, 1975:385-394; Meutim potrebno je naglasiti da u toku itave svoje studije Paali, ne uzima u razmatranje injenicu da su Kasije Dion i njegov otac bili namjesnici Dalmacije, to je inilac bez kojeg se ne moe dati potpuna slika o Dionu kao osnovnom vrelu za izuavanje ustanka 6 - 9 god. n. e. Dobar prikaz podataka koje donosi Kasije Dion o zapadnom Balkanu i o njihovoj relevantnosti v. Graanin, 2005 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 19 jer ga uostalom takvim oznaava sam Svetonije.36 Bez Dionovih podataka ne bi se ni znalo ni koji se to Baton od njih dvojice predao Tiberiju, jer Velej u opisu dogaanja kod rijeke Bathinus i pada Panonije kae samo da se Baton, ne precizirajui koji, predao.37 I samo vrei usporednu analizu ovog Velejevog podatka sa odgovarajuim Dionovim podatkom, moe se doi do pravilnog shvaanja i dogaanja vezanih za predaju i kasniji pad Panonije i uloga koje su u svemu tome imale pojedini ustanike vrhovne vojvode. U izvjetaju Diona, mi nalazimo itav niz podataka kojih nema ni kod Veleja a pogotovu ne kod Svetonija, dok s druge strane ni Dion ne spominje neke detalje koji su kod Veleja slikovito prikazani, kao npr. dogaanja na rijeci Bathinus, to se moe objasniti i time to Dion u naelu i po temeljnoj intenciji svoga djela, za razliku od Veleja, ne pati od dodvorike slikovitosti ni prema kome.38 Ali Kasije Dion ne daje, za razliku od Svetonije ni statistike podatke u vezi angamana trupa, a od Veleja o brojnosti ustanika i ueu pojedinih legija. Velika panja (najvea u odnosu na sve ostale rimske pisce ija su djela sauvana) koju je Dion posvetio ustanku da se objasniti njegovim boravkom kao provincijskog namjesnika u Dalmaciji i Gornjoj Panoniji,39 gdje je on mogao raspolagati sa provincijskim arhivima i dokumentima, dolazio u dodir sa povijesnim djelima lokalnog karaktera, natpisima iz toga perioda, pa i sjeanjima i tradicijama na te dogaaje koja su jo uvijek bila prisutna. Uostalom Kasije Dion, koji je bio i vrsni intelektualac i povjesniar, sigurno je smatrao neophodnim da se dobro upozna sa povijeu i tradicijama provincija koje je dobivao u 36 Svet. Tib. 20 Iako bismo iz injenice da Velej Paterkul kada opisuje kraj rata u kome je preostao kao vrhovni vojvoda samo jo jedan Baton, govori da su se meu posljednjim narodima koji su se predali bili Dezitijati i Pirusti (II, CXV, 4), moda mogli na neki nain logiki povezati Batona sa spomenutim narodima, pa prema tome i pekulativno determinirati njegovu narodnosnu pripadnost. 37 Vell. II, CXIV, 4 38 Posebno zabrinjava injenica da bi bilo kakva rekonstrukcija ustanka 6 - 9. god. n. e., bez Dionovog opisa bila potpuno pogrena u odnosu na ono to se stvarno dogaalo, jer bi bila zasnovana na okvirnim, nacrtnim, fragmentarnim i tendencioznim podacima. Samo konfrontiranje Velejevih, Plinijevih i Svetonijevih podataka sa opisom koji donosi Kasije Dion moe dovesti do pravilnijeg sagledavanja povijesnog fenomena ustanka. Ovo ukazuje na svu relativnost literarne grae, koja bi mogla da zavede istraivaa i odvede ga u pogrenom pravcu, to bi se neminovno desilo i u sluaju ustanka, da se sreom ne raspolae sa Dionovim opisom. A sada na ovom mjestu povijesna kritinost mora postaviti jo jedno pitanjekoliko je i sam Kasije Dion relevantan po opisu ratu i da li i on odstupa od stvarne istine, odnosno stvarnih dogaaja i deavanja koje prikazuje, i ako da u kojoj mjeri i u kojim podacima i radi ega. Ali bez dodatne pisane ili bar nekih elemenata materijalne izvorne grae na to pitanje e se teko moi sa apsolutnom i decidnom sigurnosti odgovoriti. Ipak na osnovi sagledavanja itavog Dionovog opisa moe se ipak najvjerojatnije smatrati, da je Dionov opis od sve one pisane izvorne grae sa kojem se sada raspolae ipak najpribliniji onome to se stvarno dogaalo u Iliriku u periodu od 6. do 9. god. n. e. Samo moemo aliti za time to je nestala sva ostala pisana izvorna graa o ustanka, a koja je nesumnjivo postojala jer su Svetonije, Plinije Stariji i Kasije Dion koji nisu bili suvremenici rata, morali raspolagati sa neim na osnovi ega su u svoja djela ugraivale bilo pojedine podatke bilo itave opise u svoja djela. Kao to je reeno ni jedan od sva tri spomenuta pisca nije koristio drugoga, a niti Veleja Paterkula, jer njihovi podaci i opisi razlikuju ak i u primjenjivanoj terminologiji npr. indikativan je sluaj sa odnosom upotrebe izraza Illyricum, Pannonia, Delmatia. 39 Cass. Dio XLIX, 36, 4 Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 20 namjesnitvo i naroda koji su u njima prebivali.40 Kasije Dion je bio namjesnik Dalmacije 224 - 226. god. n. e. (prije je bio namjesnik Afrike), a Gornje Panonije 226 - 228. god. n. e.41 Znai Dion je djelo konano napisao nakon to je obnaao te funkcije, jer i sam kae, kada opisuje Panone, njihov nain ivota, ali i karakter, kvalitet ali i tekoe i vrijednost ivljenja u toj zemlji ije su osobnosti prilino strane jednom mediterancu kakav je bio Kasije Dion, da to zna ne samo iz onoga to je uo od drugih ili proitao, nego i iz iskustva koje je o njima stekao dok je bio namjesnik Gornje Panonije.42 Radi toga je razumljivo je da je on u sebi prirodno morao akumulirati znatno vie znanja o Dalmaciji i ilirskim zemljama uope, nego npr., Tacit, Svetonije i Flor. Uostalom i drugi glavni izvjestitelj o ustanku, Velej Paterkul je bar najmanje jednu godinu u kontinuitetu boravio u ilirskim zemljama, tako da moemo sa sigurnou tvrditi da bi naa sadanja i raspoloiva izvorna graa o ustanku 6 - 9. god. n. e., bili znatno siromanija da Velej Paterkul i Kasije Dion nisu boravili u ilirskim zemljama jedan dui period, obnaajui oficijelne dunosti. Kasije Dion je koristio za opis ustanka izvornu grau koja je nastala sigurno u I. st. n. e., a vjerojatno do poetka njegove druge polovine. Tako se on u sluaju opisa ustanka najvie sluio graom koja je kada je nastajala nije bila suvie vremenski udaljena od dogaaja koji je opisivala, a dijelom moemo pretpostaviti da mu je bila i suvremena. Ali to ne iskljuuje da je on bio u prilici da podatke o ustanku, crpi i iz djela koja su nastajala iz kasnijih perioda, ali koja su se po konkretnom pitanju ipak bazirala na onome to je napisano u tim prvim desetljeima nakon ustanka. Poto je ivio skoro dva stoljea kasnije, Dion je u kompilaciji dijela svoje Rimske povijesti gdje nas izvjetava o dogaanjima vezanim za ustanak (i samim tim i o Dezitijatima) morao koristiti izvornu grau koja je vjerojatno bila i dosta sadrajna i raznolikog karaktera kao to su ranija povijesna djela, memoari i biografije uesnika u ratu, dravna i provincijska arhiva, izvjetaji i zapisnici sa ratita, a moda narodna tradicija i natpisi.43 Meutim Kasije Dion 40 Potrebno je kada se razmatra poznavanje zapadno-balkanskog i panonskog pojasa od strane Kasija Diona imati na umu da je i njegov otac M.Kasije Apronijan (M. Cassius Apronianus) bio namjesnik Dalmacije vjerojatno 185. god. n. e. (Cass. Dio XLIX, 36, 4), te je vrlo vjerojatno i Kasije Dion jo kao djeak boravio i ivio odreeni period u Dalmaciji, te je tako on za tu ilirsku provinciju bio vezan itavim spletom veza jo od najranijih razdoblja svoga ivota, to je neminovno moralo imati utjecaja na njegovo poznavanje lokalne dalmatinske povijesti. A sudei po tome to on ustanku daje u svome djelu prilino dosta prostora za razliku od itavog niza drugih antikih povjesniara u Dalmaciji je jo u II. pa i na samom poetku III. st. n. e. vjerojatno jo uvijek bilo ivo povijesno sjeanje i tradicija na Veliki Ilirski ustanak iz posljednje dekade ivota prvog princepsa. Sam Kasije Dion se samim tim mogao nai pod utjecajem toga dalmatinskog, pa je smatrao za shodno da u svome djelu posveti i obradi povijesni proces ustanka ilirskih naroda 6. god. n. e. 41 Cass. Dio XLIX, 36, 4; Bojanovski, 1988:50 42 Cass. Dio XLIX, 36 43 Za fazu Oktavijanove kampanje 35 - 33. god. p. n. e., moglo bi se smatrati da je Dion koristio kao izvornu grau Augustove memoare, historije Azinija Poliona i Kremucija Korda. ael Kos, 1999:261; ini se na osnovi usporeivanja opisa kampanje 35 - 33. god. p. n. e., i ustanka 6 - 9. god. n. e., kod Kasija Diona da je njegov opis ustanka precizniji, detaljniji i opseniji to je injenica koja bi govorila u prilog toga da je Dion imao na raspolaganju bolje i jasnije izvore, bar u vidu nuenja konkretnih a ne samo uopenih podataka, za ustanak nego za kampanju 35 - Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 21 je tu izvornu grau u svoju sintezu unio saimajui je, to moe objasniti injenicu da se kod njega nailazi na veliki broj podataka povezanih vie-manje, za razliku od Veleja Paterkula, u jednu smislenu cjelinu zasnovanu na uzrono-posljedinoj vezi, ali bez detaljisanja i dubljeg promiljanja u vezi tih podataka, ime pojedini dogaaji koje on prezentira izgledaju nedoreeni. Iz injenice da Kasije Dion u veem dijelu svoga opisa ustanka promatra zbivanja vezana rat iz vizure rimske strane fronta, on je u veini sluajeva koristio rimska vrela, ali sudei po nekim podacima koji su nesumnjivo nastali na ustanikoj strani, on nije u odreenoj mjeri zanemario ni upotrebu domae, ilirske grae, do koje je mogao doi kao namjesnik Dalmacije. Moda bi upravo odnos promatranja bilo sa rimske bilo sa domae strane fronta odraavao i procentualni udio rimske i ilirske grae u Dionovom kreiranju opisa ustanka. Znai sluaju izvjetaja Kasija Diona, tvorci i uesnici realnih situacija iz vremena ustanka transformiranih u informacije sadrane u izvornoj grai koju je on koristio bili su u veini sluajeva Rimljani, i u manjem dijelu samoga izvjetaja i domorodci. Te realne situacije iji su tvorci, a koje su transformirane u informacije koje nalazimo kod Kasija Diona, bili ilirski ustanici predstavljene su npr. u opisima samog pokretanja ustanka, nastanka zajednikog ustanikog Saveza, zatim posebno u nainu zarobljavanja i suenja Batonu Breukom, i onim koji su vezani za dogaanja unutar Andetrija i Ardube.44 Informacije koje kreiraju opise spomenutih dogaaja i procesa takvog su karaktera i opsega da su one neminovno morale nastati promatranjem sa ustanike, ilirske strane, a ne rimske strane. Njihovi uesnici su samo domorodci, i sav razvoj tih situacija se odvija unutar toga ilirskog, domorodakog, ustanikog kruga. Opseg i preciznost detalja predstavljenih u tim informacijama mogli su dati samo aktivni i neposredni uesnici tih dogaaja, koji su u njih bili veoma upueni. Nije nemogue pretpostaviti i postojanje domaih, dalmatinskih povijesti, nastalih neposredno nakon kraja rata pa sve do Dionovog namjesnitva Provincijom.45 Naravno s druge strane, mogue je pretpostaviti i da su rimsko-grki pisci, ija je djela koristio Kasije Dion, dolazili do tih podataka koritenjem zvaninih dokumenata i djela memoarskog tipa u kojima bi bila zabiljeena sasluavanja zarobljenika ili skupljanja svjedoenja preivjelih ustanika. Tako je mogue pretpostaviti i da je Dion samo koristio samo rimska vrela, ali onda su i ona morala na neki nain biti upoznata sa informacijama koje su nastale promatranjem sa ustanike strane, a to bi onda Dion samo jednostavno kompilirao ili ekscerptirao. I u tom sluaju bi Kasije Dion koristio informacije nastale promatranjem sa 33. god.p. n. e. Zanimljivo je da je u sluaju opisa kampanje, kod Diona obrnuta situacija u odnosu na ustanak, u jo jednom pogledu a to je da je znatno vea panja posveena zbivanjima u japodskim i panonskim oblastima nego u onim dalmatinskim, to je rezultat njegove izvorne grae za to konkretno razdoblje te naina njenog koritenja. 44 Kada Velej govori o npr. poetku ustanka i padu Panonije kao uostalom i o skoro svim drugim podacima iz rata 6 - 9. god. n. e., vidi se da su oni nastali promatranjem sa rimske strane. 45 Moda bi ta injenica objanjavala da kod Diona postoji nesrazmjer u opisima borbi i aktivnosti koje izvode dinarski, tj. dalmatinski ustanici u odnosu na njihov panonski pandan, to je opet razliito od Velejevog pristupa. Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba 22 domorodake strane, samo posredno. Ipak bez obzira da li su realni tvorci pojedinih informacija koje su se nalazile u izvornoj grai koritenoj od Kasija Diona bili i samo ustanici, ta graa je oblikovana ipak vjerojatno prolazei kroz rimsko-antiki filter, ako ni zbog ega drugog (kao npr. da su te informacije nekako dole do rimskih pisaca koji bi ih iz raznoraznih razloga zapisali i tako utisnuli u kolektivno pamenje ) a ono injenice da nije napisana na domaem jeziku.46 Kasije Dion je bio veoma oprezan u upotrebi vrela koja je koristio i birao ih je veoma paljivo i kompilirao ili ekscerptirao, zavisno od potrebe i zahtjeva koje je postavljao (prostorni) okvir njegovog rada, isto tako paljivo nastojei da ne narui osnovni koncept informacije koju prua i idejnu poruku koju je slalo njegovo vrelo. Sam Dion je proitao i koristio veoma mnogo izvorne grae poradi ega je morao da vri sustavno ekcerptiranje itavog niza djela ije je podatke koristio. I u tom procesu saimanja on je bio prilino pedantan i paljiv u nastojanju da ne odstupi od izvornog teksta i ureenog informacionog sustava koji je on prenosio svojim itaocima. I zato su Dionovi tekstovi, u ovom smislu, prilino pouzdani jer se u njima kriju saeti prikazi opirnih opisa koji nisu, uslijed Dionovog ekscerptiranja, izgubili svoj informacioni kod i izvornost niti podlegli filteru subjektivizma samoga ekscerptora, koji bi ih modernizirao i prilagoavao svojim shvaanjima. Najbolji primjer za iznesenu tvrdnju prua primjer Dionovog opisa Cezarovih ratova u Galiji, ustvari njegov excerpt Cezarovih Komentara o Galskom ratova, a koji je prilino kompatibilan u svojoj informacionoj misiji sa onim to prua sam original, tj. Cezarovi Komentari. Pa ako je ovakav sluaj bio sa