Dubravko Lovrenovic Fojnicki Grbovnik Ilirska Heraldika Bosansko Srednjovjekovlje

FOJNI^KI GRBOVNIK, ILIRSKA HERALDIKA

I BOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE

Dubravko Lovrenovi}

I pored relativno opse`ne literature koja je tokom posljednjih stotinu i vi{egodina {irila spoznaje o bosanskoj srednjovjekovnoj heraldici, njezino sustav-no vrednovanje jo{ uvijek je u povojima i zato svako novo otkri}e, novi meto-dolo{ki pristup ili pojava znanstvenih djela ohrabruje zaklju~ak o potrebi sve-stranijih istraìvanja ovog va`nog segmenta bosanskog srednjovjekovlja.Takvu vrstu poticaja pruà reprint izdanje Fojni~koga grbovnika po svemusude}i nastalog sredinom druge polovice XVII. stolje}a, u vrijeme kada subosansko srednjovjekovlje ve} prekrili ti{ina, mitske predod`be i legende.Iako u funkciji daleko od znanstvene, nastanak Fojni~kog grbovnika bio jetijesno skop~an koliko s aktualnim politi~kim okolnostima i ilirskom idejomtoliko s ponovnim otkri}em ju`noslavenskog i bosanskog srednjovjekovljakoje je od tada vi{e puta otkrivano rodiv{i kontroverzama prisutnim sve dodanas. To {to ni najnovije otkri}e svijeta dobrih Bo{njana tokom zadnjegdecenija XX. st. tako|er nije ro|eno pod sretnom zvijezdom dio je jednogasumornog kontinuiteta obiljeènog spregom ideologije i pseudoznanosti.1 Uovom slu~aju me|utim stvari nisu sasvim beznadne, jer povijesni kontekstnastanka Fojni~kog grbovnika uspostavlja barem tanku vezu s bosanskimsrednjovjekovljem i svijetom tada{njih heraldi~kih predod`bi koje su, iako umutnom i te{ko raspoznatljivom obliku, u odre|enoj mjeri ipak nadìvjeleslom bosanske dràve 1463.

Zato je i na{e polazi{te u pristupu ovom iznimno vrijednom povijesnomsvjedo~anstvu zacrtano u srednjem vijeku, uz spoznaju da povijest ne pozna-je potpune prekide i diskontinuitete, bez obzira koliko se u bosanskom slu~aju

1 Izme|u ostalih o tome: M: Wenzel, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljskimuzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus, 15, Zagreb, 1996. S. M. Dàja, Bosanskapovijesna stvarnost i njezini mitolo{ki odrazi, Bosna franciscana, 17, Sarajevo, 2002.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 173

- kako je to poodavno uvjerljivo objasnio Sre}ko M. Dàja2 - ponajprije moragovoriti o njima. Odrediti odnos kontinuiteta i diskontinuiteta na primjeruFojni~kog grbovnika sa svim za sada te{ko sagledivim implikacijama, bio biprvorazredni doprinos povijesnoj znanosti.

Likovni repertoar srednjovjekovne bosanske heraldike u svjetlu europskih heraldi~kih predod`bi

Na po~etku razvoja bosanske heraldike - s nekoliko stotina specifi~nihkompozicija sastavljenih od {tita i ma~a - stoje likovni prikazi na ste}cima,posebno u oblasti Huma. Ova vrsta nepotpunih grbova, koji su vjerojatno pri-padali nièm plemstvu, zastupljena je i drugim socijalnim simbolima ili jedno-stavnim heraldi~kim amblemima (ìvotinje, ljiljani, rozete, polumjesec-zvi-jezda).3 Pojava heraldi~kih simbola na nadgrobnim spomenicima ili grobnojplastici i novcu tako|er je odraz europskih tendencija.4 Tu se o~ituje da jeplemi}ki status uveo upotrebu grba ili heraldike.5 Upravo te`nja za stjecanjem

174 Dubravko Lovrenovi}

2 S. M. Dàja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko raz-doblje 1463-1804. S njema~kog preveo Ladislav Z. Fi{i}. Autorizirao i nadopunio autor. 2.popravljeno i dopunjeno izdanje. ZIRAL - Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105,Biblioteka STE]AK, knj. 4, Mostar, 1999. (Naslov izvornika: Konfesionalität und Nationa-lität Bosniens und der Herzegowina - Voremanzipatorische Phase 1463-1804, R. Olden-bourg Verlag, München, 1984.)

3 P. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, GZM, NS, (A), XIX, Sarajevo 1964, 160-163;P. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, u: Kulturna istorija Bosne i Hercego-vine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Drugo prera|eno idopunjeno izdanje, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a, Sarajevo 1984, 488; B.Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, [kolska knjiga, Zagreb 1971, 12. O ovom feno-menu za srednjovjekovnu Srbiju: M. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju idrugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji. Zbornik radova o knezuLazaru. Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju umetnosti Beograd – Narodni MuzejKru{evac, Beograd, 1975, 178-179. O rasprostranjenosti motiva polumjesec-zvijezda kaoheraldi~kog znaka na ju`noslavenskom podru~ju i u Ugarskoj: A. Solovjev, Postanak ilirskeheraldike i porodica Ohmu~evi}, Glasnik Skopskog nau~nog dru{tva, XII, Skoplje, 1933,101; L. Réthy - G. Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Akademische Druck - UVerlagsanstalt, Graz, 1958; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 166-168; T. Raukar,Hrvatsko srednjovjekovlje (prostor, ljudi, ideje), [kolska knjiga - Zavod za hrvatsku povi-jest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997, 229-230. Dvije {estokrake zvijezde ipolumjesec zastupljeni su u grbu grada Hallea na Saali. C. A. Von Volborth, Heraldik. EineEinführung in die Welt der Wappen, Stuttgart-Zürich 1992, 43.

4 Usp. L. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und derenEntwicklung, u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter, Hrsg. von J. Fleckenstein, Vanden-hoeck & Ruprecht, Göttingen 1986, 76-77, 124.

5 J. W. Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500. A History of East CentralEurope, Volume III, Editors P. F. Sugar – D. W. Treadgold, UNIVERSITY OF WASHING-TON PRESS, Seattle and London, 1994, 69.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 174

plemi}kog statusa potomka jednog prisilno iseljenog Bo{njanina rodila je iFojni~ki grbovnik. Socijalne i politi~ke norme srednjovjekovlja, kako se vidii na ovom slu~aju, nadìvjele su krah bosanske dràve 1463.

Me|u figuralnim kompozicijama na ste}cima zna~ajno mjesto pripada tzv.“vite{kom” fondu: prikazima konjanika, dvoboja, vite{kih igara, lova i raznihìvotinja. Ove kompozicije, koje ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikovaìvota ili imaju dublje religiozno-mitolo{ko zna~enje, standardne su teme u se-pulkralnoj praksi europskog prostora.6 Poseban slu~aj predstavlja goti~ka likov-na kompozicija zastupljena na suda~koj kamenoj stolici iz Bukovice - poreddrveta ìvota, na jednoj strani plemkinja, na drugoj vitez - koja asocira na ikono-grafski prikaz vezan za dekoraciju kamenog prijestolja u mleta~kom sv. Marku.7

Osim na ste}cima punu likovnu refleksiju doìvjelo je vite{tvo u heraldici.Ve} na srednjem (tzv. vite{kom) pe~atu bana Ninoslava, na povelji izdanojDubrovniku 1249, nalazi se prikaz vite{kog turnira - doma}e ili dalmatinskeizrade; dva konfrontirana konjanika u punoj ratnoj opremi, sa siluetom mini-jaturnog konjanika u pozadini - tipi~an motiv romani~ke i goti~ke umjetnostizapadne Europe, koji podsje}a na kompoziciju sa ste}ka iz Zgo{}e.8 Ovalikovna kompozicija pokazuje da su grbovi, ~iji su nastanak i razvitak tijesnopovezani s vite{kim turnirima u kasnom XII. i u prvoj polovici XIII. st.9, uBosni bili poznati ve} sredinom XIII. st.10 Vite{ki turnir prema francuskom

175Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

6 M. Wenzel, Ukrasni motivi na ste}cima, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a,Sarajevo, 1965, 307-309, 363-365, 371-393; An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanskedràve, 488-489; N. Mileti}, Ste}ci, u: Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar1982, 76-96; I. Fiskovi}, Nadgrobna plastika humanisti~kog doba na na{em primorju, u:Dalmatinski prostori i stari majstori, Biblioteka znanstvenih djela, 40, Knjièvni krug, Split1990, 81; S. Raki}, Predstave figura pokojnika na ste}cima, Na{e starine, XVI-XVII,Sarajevo 1984, 52. Usp. J. Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, u: Das ritter-liche Turnier im Mittelalter. Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht,Göttingen, 1986, 385; J. K. Hoensch, Matthias Corvinus. Diplomat, Feldherr und Mäzen.Verlag Styria, Graz-Wien-Köln, 1998, 45; V. V. Filip, Einführung in die Heraldik, Histori-sche Grundwissenschaften in Einzeldarstellungen, Hrsg. von Thomas Frenz und Peter-Jo-hannes Schuler, Band 3, Franz Steiner Verlag, Stuttgart, 2000, 47; R. Barber, The Knightand Chivalry. Revised edition, The Boydell Press, Woodbridge, 1995, sl. 14, 16, 20, 21, 22,23, 24, 25, 27, 28, 29.

7 B. Radojkovi}, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sasimpozija: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice, III,Zenica, 1973, 228.

8 P. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. 38,Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo 1970, 10-11; L. Thálloczy, Studien zur GeschichteBosniens und Serbiens im Mittelalter, München-Leipzig 1914, 270-271; F. Ra~ki, Stari grbbosanski, Rad JAZU, CI, Zagreb, 1890, 146-147.

9 Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung, 148.10 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159. Usp. Lj. Ze~evi}, Tournaments and Chivalry

in Bosnia and Herzegovina, u: Proceedings of the 1991. International ISHPES Congress,

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 175

na~inu udoma}io se u Ugarskoj jo{ pod Gézom II. sredinom XII. st.11 Put ko-jim je francuski turnir dospio u ê{ku vodio je preko njema~kih zemalja, takoda su od sredine XIII. st. ê{ka i Moravska postale pozornicom turnira.12

Relativno brojni nalazi kasnosrednjovjekovnih mamuza na podru~ju dana{njeBiH, u literaturi poznatih kao “turnirske”13, dokaz su pa`nje koju je plemstvosrednjovjekovne Bosne poklanjalo turnirskim nadmetanjima. Tim jezikomgovori i visoka, tzv. turnirska kaciga, osim zadnjih nekoliko decenija karakte-risti~na za XV. st., zastupljena na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.14

Istog je zna~enja prikaz {tita – znak viteza-ratnika.15

Sa Stjepanom II. vite{ki se motiv na pe~atima bosanskih banova i kralje-va pojavljuje i ustaljuje u novoj formi: u prikazu konjani~kog portreta vladarau “kompletnoj bojnoj opremi suvremenog viteza.” Ovaj motiv, ra|en “u skla-du sa ustaljenim zapadnoevropskim obi~ajima” zastupljen je na pe~atu bana(kralja) Stjepana Tvrtka I. i njegovih nasljednika Stjepana Dabi{e i StjepanaOstoje.16 Pe~at kralja Ostoje pribraja se u “vrhunska umjetni~ka dostignu}a u~itavoj evropskoj sfragistici.”17 Vite{ki pe~at pokazuje kako se plemi}komoralno shva}anje izraàvalo u tjelesnom drànju.18 Vite{ki motiv konjanika- u rasko{noj goti~koj formi - javlja se na naslovnoj strani glagoljskog misala


Instituto Nacional de Educación Física de Madrid, 1993. s klasifikacijom likovnih motivana ste}cima koji se odnose na vite{tvo i turnire.

11 B. Hóman, Geschichte des ungarischen Mittelalters, I, Berlin, 1940, 425. Sude}i po tome{to je papa Bonifacije IX. 1400. dopustio Ruprechtu III. odràvanje vite{kih turnira premanjema~kom obi~aju (S. Krüger, Das kirchliche Turnierverbot im Mittelalter, u: Das ritter-liche Turnier im Mittelalter, Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht, Göt-tingen, 1986, 422), o~ito je u njihovoj “stilizaciji” vremenom do{lo do regionalne diferen-cijacije. Tokom druge polovice XV. st. u ê{koj je postojao specifi~an turnirski poredak,razli~it od burgundskog, u osnovi mnogo opasniji (Macek, Das Turnier im mittelalterlichenBöhmen, 388). Koji je od ovih ili nekih drugih modela na snazi bio u Bosni, na sada{njemstupnju informiranosti ne moè se odrediti.

12 Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, 373, 374.13 M. Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Herce-

govine, GZM BiH, A, (NS), 48/49, (1996-2000), Sarajevo, 2001, 311, 313, tabela XI, 41-43.14 P. An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e na kruni jedne ku}ne cisterne u

Dubrovniku, Tribunia, 1, Zavi~ajni muzej, Trebinje, 1975, 84-85.15 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kul-

ture u srednjovekovnoj Srbiji, 178.16 P. An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, GZM, (A),

XXV, Sarajevo, 1970, 14-16, 18, 24, 31, 34, 38. Usp. Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genea-logija, 55; Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 274-279.

17 P. An|eli}, Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabi{e u Britanskom muzeju, Radovi ANUBiH, XXXV, Odjeljenje dru{tvenih nauka, knjiga 12, Sarajevo, 1969, 287.

18 J. Bumke, Höfischer Körper - Höfische Kultur, u: Modernes Mittelalter. Neue Bilder einerpopulären Epoche. Hrsg. von Joachim Heinzle, Insel Verlag, Leipzig, 1994, 68-69.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 176

splitskog hercega Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. Taj likovni prikaz identi~anje prikazu Ulricha od Lichtensteina, istina na vi{oj umjetni~koj razini.19 UBosni se potvr|uje ~vrsto pravilo da je svatko mogao birati pe~at po svomeukusu, uz jedino ograni~enje da nije smio biti identi~an s nekim drugim pe-~atom.20

Iako je osporena teza Thallóczya da lik viteza na konju - u njegovoj rani-joj fazi - predstavlja grb Kotromani}a, ostaje ~injenica da se i na zlatnomguldenu Ludovika I., na kompleksnom grbu ugarske kraljice ElizabeteKotromani}, kao i u sloènom grbu kraljice Katarine Kotromani} isklesanomna njezinu grobu u Rimu, tako|er nalazi vitez u bojnoj opremi.21 Motiv kojiprikazuje kralja (viteza) na konju starijeg je datuma u Ugarskoj, kao {topokazuje novac Bele IV., Ladislava IV. Kumanca i Andrije III.22 Sli~an prikazkonjanika - okrenutog na desnu stranu - zastupljen je na pe~atu velikog li-tavskog kneza Witolda i brandenbur{kog markgrofa Sigismunda.23 Ovajvite{ki pe~at Sigismund je od oca Karla IV. dobio kao osmogodi{njak; on jetrebao predo~iti njegovu mo} i bio je rasko{niji nego o~ev na po~etku vla-davine.24 Premda nije rado sudjelovao na vite{kim turnirima, Sigismund je daopoticaj da se pe~at, jedan od atributa vite{tva, pro{iri u Ugarskoj.25 PřemyslII. Ottokar na pe~atu je u punoj opremi predstavljen kao turnirski vitez26, a usli~noj su maniri izra|eni pe~ati tuluskih grofova Rajmunda VI. i VII.27 Li-kovni prikazi na pe~atima engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce, Tomasade Beauchampa od Warwicka (1344), ~e{kog kralja Ivana I. Luksembur{kog,Rudolfa IV. nadvojvode austrijskog te saksonskog vojvode i izbornog kneza


19 Usp. Barber, The Knight and Chivalry, sl. IV. 20 Filip, Einführung in die Heraldik, 87. 21 An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, 95, nap. 196;

J. M. Bak, Königtum und Stände in Ungarn im 14-16 Jahrhundert, Quellen und Studien zurGeschichte des Östlichen Europa. Hrsg. von M. Hellmann, VI, Wiesbaden, 1973, 23;Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 282-283, 309.

22 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIII, XVII i XIX. 23 Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 283; E. Mályusz,

Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, Akadémiai Kiadó, Budapest, 1990, sl. 1. Usp.Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung,sl. 1, 2, 4; J. K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368-1437, C. H. Beck, München, 1996, 39, sl. 3; E. Rim{a, The Heraldry of Lithuania, I, BaltosLankos, Zigmantas Kiaupa, 1998, 10.

24 Mályusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, 49. Usp. Filip, Einführung in die Heral-dik, 43.

25 Mályusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437, 57.26 Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, 375; J. @emli~ka, Století Posledních

Pŕemyslovců /êský Stát a Spole~nost ve 13 Století/, Panorama, Praha, 1986.27 M. Lambert, Ketzerei im Mittelalter. Häresien von Bogumil bis Hus, Verlag Callwey,

München, 1981, 176.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 177

Ernesta pripadaju istoj vite{koj inspiraciji.28 Jedan od najstarijih njema~kihkonjani~kih pe~ata potje~e iz 1103, a pripada Henriku III. Koru{kom.29 Motiviste vrste prisutan je u Poljskoj prije polovice XIII. st.30 Nalazi se i na rever-su velikog pe~ata srpskog kralja Stefana Vladislava utisnutog na povelji izda-noj Dubrov~anima oko 1240, kao i na pe~atu Uro{a I. na njegovoj poveljiDubrovniku od 23. VIII. 1254.31

Pojava i evolucija tzv. vite{kih pe~ata s likovnim prikazima vladara, kojisu se od sredine XI. st. iz Francuske ra{irili na njema~ke vladarske dvorove,a preko Williama Osvaja~a na Englesku, pokazatelj je tendencija vremena irazvitka dvorsko-vite{ke kulture, predstavljaju}i njezin posebno reprezentati-van slikovni simbol. Osim toga, za fazu rane heraldike vite{ki je pe~at naj-va`niji i najstariji izvor.32 Prvi predstavnik njema~kog plemstva koji je 1083.god. koristio francuski tip pe~ata bio je knez Konrad Luksembur{ki.33 Vrhu-nac heraldike bez sumnje je vrijeme europskog vite{tva, tj. od polovice XII.(otprilike nakon Drugog kriàrskog rata) do kraja XV. st. To je vrijeme ukojem je heraldika stvarno bila omiljeni dio rata i dvorskog ìvota.34

Daljnja faza upotrebe heraldi~kog znakovlja obiljeèna je sredinom XIII.st. predstavama turnira i orla, odnosno krià s monogramom i orla na pe~ati-ma bana Ninoslava i humskog kneza Andrije.35 Rasprostranjenost likovnogprikaza orla kao heraldi~kog znaka u Europi, posebno u njema~kom govor-nom podru~ju36, daje osnovu za pretpostavku da je upravo odavde “dolepr{ao”


28 R. Dennys, The Heraldic Imagination, Clarkson N. Potter, Inc./Publisher, New York, 1976,28, sl. a, b i c, 31, 32; C. Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, FredericWarne & CO. LTD, London-New York 1966, 3.

29 J. Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, University ofCalifornia Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford. 1991, 287, sl. 32.

30 HISTORIA POLSKI, Tom I do roku 1764 Cześ} I do połowy XV w. pod redakcja HenrykaŁowmianskiego. Opracowali: J. Bardach, J. Baszkiewicz, A. Gieysztor, Z. Kaczmarczyk, G.Labuda, E. Maleczyńska, M. H. Serejski, M. Sczaniecki, Panstwowe Wydawnictwo Nauko-we, Warszawa, 1960, 313, sl. 82, 572, sl. 176.

31 S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarska ideologija Nemanji}a. Diplomati~ka studija, SKZ-SvetiArhijerejski Sinod Srpske Pravoslave Crkve-CLIO, Beograd 1997, likovni prikaz iza str.116; S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarske insignije i dràvna simbolika u Srbiji od XIII do XVveka, SANU, Posebna izdanja, knjiga DCXXIII, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 18,Beograd, 1994, 104-105.

32 Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung,83-84, 130; Filip, Einführung in die Heraldik, 15, 42.

33 Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, 81. 34 Filip, Einführung in die Heraldik, 16.35 An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 563. Usp. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave

grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 174.36 Usp. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, 14, 18, 19, 21,

38, 40, 67, 69, 79, 83, 101.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 178

na pe~ate bosanske i humske gospode. Ni u ovom slu~aju ne treba isklju~itiizravne ugarske utjecaje, budu}i da se prikaz orla nalazi na novcu Andrije II.,Bele IV., Stjepana V. i Andrije III. 37 Heraldi~ki znak orla odoma}en je u Polj-skoj u drugoj polovici XIII st., a nalazio se jo{ na denaru Boleslava Hrabrog.38

Orao ra{irenih krila nalazi se na pe~atu Grgura Vukosali}a (1418), a utjecajnjema~ke heraldike - prikaz crna~ke glave - primjetan je i u Ohmu~evi}evuzborniku.39 Na pe~atima bribirskih [ubi}a prisutan je heraldi~ki znak orlovakrila.40 Upotreba dvoglavog orla u srpskoj vladarskoj porodici Nemanji}a si-gurno datira ve} od druge ~etvrtine XIV. st., vjerojatno i ranije od kraja vlada-vine kralja Milutina.41

Jo{ je Stjepan II. Kotromani} posjedovao nepotpuni grb, u dvije varijanteprikazan na jednoj vrsti njegova novca (dinara): kaciga, okrenuta nalijevo,iznad nje krupna rozeta s ~elenkom od perja; nalijevo okrenuta kaciga,jastu~i} i rozeta bez ~elenke.42 Ova heraldi~ka kompozicija napravljena je pouzoru na suvremeni novac srpskog kralja Du{ana.43 Na tre}oj vrsti banovanovca prikazan je potpuni grb: udesno nagnut {tit srcolike forme s central-no postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaciga s istaknutimvizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige nad kojom je postavljen~etvrtasti “jastu~i}” ~iji se kutovi produùju u kriì}e, nad “jastu~i}em” je~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krakova, dok iz rozete izbijaperjanica s tri pera.44 Politolo{ko zna~enje ove heraldi~ke kompozicije -posebno {estokrake zvijezde45 - te{ko je odrediti, ali to {to se na reversu u sva


37 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela, XI, XIV, XVIII i XIX. 38 B. Paszkiewicz, Od symbolu do herbu. Orly polskie na monetach sredniowiecznyh, u:

ORZEL BIALY. Materialy sesji naukowej w dniach 27-28 czerwca 1995 roku na ZamkuKrolewskim w Warszawie pod redakcja Stefana K. Kuczynskiego WYDAWNICTWO –DIG, Warszawa, 1996, 15, 19, 20, 21, 23, 28, 29. Usp. J. Szymański, HERBARZ śred-niowiecznego rycerstwa polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszava, 1993, 73, 93,189, 264, 279; HISTORIA POLSKI, 387, sl. 115, 425, sl. 124, 455, sl. 131, 457, sl. 132, 461,sl. 133, 538, 166, 614, sl. 187.

39 An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 571, 574. 40 Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 229. O orlu kao heraldi~kom znaku: Dennys, The Heral-

dic Imagination, 168-174. O upotrebi dvoglavog orla kod Turaka Seldùka i bizantskihcareva u Niceji u XIII. st.: D. Kicikis, Osmanlijsko carstvo, PLATO – XX VEK, Beograd,1999, 47-48. Naslov originala: Dimitri Kitsikis, L’ Empire ottoman, Presses Universitairesde France, Paris, 1985.

41 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kul-ture u srednjovekovnoj Srbiji, 179-180.

42 I. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM, Sarajevo, 1943, 275.43 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 164; S. Dimitrijevi}, Problemi srpske sred-

njovekovne numizmatike, Istorijski glasnik, 1-2, Beograd, 1957, sl. 14, 15 i 16. 44 Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 275; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldi-

ke, 165; Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 12, 47-49.45 Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, 33.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 179

tri slu~aja nalazi Isus na prijestolju govori o sakralnoj dimenziji legitimiranjavlasti i vladarskoj samosvijesti bosanskog bana. Krist Pantokrator koji u rucidrì knjigu zakona – motiv na aversu novca kralja Sicilije Rogera II. – sma-tra se tipi~nim bizantskim portretom i predstavlja izvor svevremenske vlasti.46

Dvije {estokrake zvijezde sa dva polumjeseca i dvije ptice nalaze se 1417.god. u grbu ugarske obitelji Ders47, a 1431. jedna takva zvijezda krasila je grbporodice Bereny Kakas.48 Zvijezde u Njema~koj imaju ve}inom {est, a uFrancuskoj i Engleskoj pet zraka.49 Mogu}nost da je upotreba polumjeseca irozete kao heraldi~kih motiva u Bosnu posredovana iz Ugarske ~ini su pri-hvatljivom50, ali isto tako treba ra~unati s njihovom prastarom umjetni~komupotrebom. Na zlatnoj buli ugarskog kralja Andrije II. iz 1224. nalaze sepolumjesec i rozeta.51 Dva polumjeseca, dvije osmokrake i pet {estokrakihzvijezda prikazani su na grbu Antonija i Mihovila “de Levew”, koji im je 3.V. 1453. u Be~u dodijelio ugarski kralj Ladislav.52 Polumjeseci i {estokrakezvijezde predstavljeni su na grbovima velikih me{tara njema~kog vite{kogreda Karla von Trier i Michaela Kuchmeistera.53 Me|u najrasprostranjenijimheraldi~kim obilje`jima ~e{ko-moravskog bazena upravo su ovi lunarni zna-ci.54 I na heraldi~kom “nebu” vite{tva Poljske sjaje polumjesec i {estokrakezvijezde.55 Prvi i drugi veliki pe~at engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce


46 J. Deér, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, Harvard UniversityPress, Cambridge, Massachusetts, 1959, 161.

47 T. Lehoczky, A Petri Ders család czímeres levéle 1417-böl, Turul, XX, Budapest, 1902.48 L. Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 1901, 63-64.49 Filip, Einführung in die Heraldik, 57.50 M. Wenzel, Bosanski stil na ste}cima i metalu. Bosnian Style on Tombstons and Metal,

Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1999, 72.51 J. Deér, Die Heilige Krone Ungarns, Österreichische Akademie der Wissenschaften, Philo-

sophisch-Historische Klasse, Denkschriften, 91. Band, Hermann Bohlaus, Wien, 1966, sl. 351.52 Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 71-72. Usp.

Fejérpataky, Isto, 77-78; L. Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czíme-res emlékek), II, 1902, 59-60, 63-64.

53 H. G. Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, Frankische Nach-richten Druck – Und Verlags – GMBH, Tauberbischofsheim, 1990, 45, 67.

54 M. Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, Aneb kniha o znacích i osudeceh rodů ìjících v êshách ana Moravě, Horizont, 1997, 1, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24,27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 54,55, 58; J. Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, VydaloVydavatel’stvo Osveta n. p., Martin roku, 1980, 38, 69, 73, 78, 81, 85, 92, 103, 106, 115,128, 132, 155, 165, 167, 172, 182, 192, 204, 226, 234, 241, 243, 254; J. Novák, RODOVÉERBY NA SLOVENSKU. Pet’kova zbierka pe~atí, II, Vydalo vydavatel’stvo Osveta, n. p.,Martin roku, 1986, 17, 28, 37, 42, 45, 76, 81, 89, 98, 105, 107, 116, 117, 121, 124, 130, 138,149, 151, 156, 168.

55 Szymański, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, 83, 98, 119, 174, 189, 210,237-238, 242, 256, 281.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 180

ukra{eni su polumjesecom i {estokrakom zvijezdom.56 Grbovi vite{tva Polj-ske iz vremena kralja Ludovika I. sadrè mnoge od heraldi~kih oznaka prisut-nih na grbovima bosanskog plemstva: vuka, lava, ljiljane, {estokraku zvije-zdu, polumjesec i ljiljanovu krunu.57

S progla{enjem kraljevstva uslijedila je prva reforma grba Kotromani}a,koji je daljnjom evolucijom postao grbom bosanske dràve. Zlatnom ìcom,na brokatnoj tkanini istkani grb Tvrtka I. Kotromani}a, predstavljen na pla{tukojim je bio pokriven njegov grob u crkvi sv. Nikole u Milima, sadrì sve ele-mente potpunog grba izra|enog u duhu zapadnoeuropske heraldike: {tit, ka-cigu, veo, krunu i perjanicu.58 U zlatom op{iveni brokat odjeven, sa srebre-nom krunom na glavi, s carskom vladarskom jabukom u ruci i znakom Zma-jeva reda na prsima, prosinca 1437. u Velikom Varadinu uz noge sv. Ladislavai prvu suprugu Mariju, sahranjen je bio Sigismund Luksembur{ki.59 Jo{ jedanod materijalnih dokaza o rasprostranjenosti ove “kraljevske” religije. Central-nu figuru grba Kotromani}a predstavlja kruna s ljiljanima. Kao heraldi~kiznak pojavila se kruna ve} u XIII, a tokom XIV. st. probile su se nacionalnotipi~ne kraljevske krune.60 U grobu jednog ratnika ugarskog kralja LudovikaI. otkrivenom u Felsőszentkirály na vidjelo je izi{ao {tit ukra{en sa 16 sre-brenih okova u obliku ljiljana, te{kih ne manje od jednog kilograma.61

Me|unarodno zna~enje anùvinskih ljiljana, koji od tada zauzimaju trajnomjesto u grbu Kotromani}a i Bosne, pokazuje njihova rasprostranjenost kaoheraldi~kog simbola diljem zapadne Europe. Izme|u ostalih, nalazimo ih ugrbu: Trsta, Pariza, Firenze, Epinala, na zajedni~kom grbu engleskih porodi-ca Portman i Berkley, na grbu Marije Medici, na grbu francuskih kraljeva, her-cega od Orleana i Anùa te francuskog “dofena” (prijestolonasljednika).62


56 Dennys, The Heraldic Imagination, 31. 57 A. Heymowski, Les chevaliers polonais de l’epoque de Louis le Grand representes dans

l’Armorial Bellenville (avec illustrations), u: Louis The Great King of Hungary and Poland.Edited by S. B. Vardy, G. Grosschmid, L. S. Domonkos, East European Monographs,Boulder, New York, 1986.

58 P. An|eli}, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovi}ima kod Visokog, GZM, NS, (A), XVII,Sarajevo, 1962, 169-170 (Likovne predod`be: tabela I); P. An|eli}, Krunidbena i grobnacrkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovi}ima) kod Visokog, GZM, NS, (A), XXXIV/1979,Sarajevo, 1980, 216-218. Brokat je u Bosnu uvoèn iz centara tekstilne proizvodnje u Italijiili srednjoj Europi. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 539.

59 Usp. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368-1437, 461.60 Filip, Einführung in die Heraldik, 71. 61 I. Bertényi, Hungarian Culture in the Middle Ages, u: A CULTURAL HISTORY OF HUN-

GARY From the Beginnings to the Eighteenth Century. Edited by L. Kósa, Corvina – OsirisKiadó, Budapest, 1999, 95.

62 C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, 42-43, 80, 87, 89; W.Blockmans, A History of Power in Europe. Peoples, Markets, States, Fonds Mercator Paribas,Antwerp., 1997, 124; Dennys, The Heraldic Imagination, 37, 41, 92, 103, 107, 112, 130, 143, 160.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 181

Samo u Francuskoj je 5.500 porodica, gradova i korporacija na svom grbuimalo ljiljan.63 êtiri stilizirana ljiljana smje{tena me|u ~upercima bujne lavo-ve grive, raspore|ena pravilno na rubove zami{ljenog romba, prepoznata suna grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.64 Grb srpskog despota \ur|aBrankovi}a tako|er su krasili i ljiljani.65 Uz kralja Ludovika I. jedan od osni-va~a sveu~ili{ta u Pe~uju, biskup Vilmos, imao je grb s krièm, dva klju~a i~etiri ljiljana. Biskup Gyorgy Szathmary svoj grb je po~etkom XVI. st.tako|er ukrasio ljiljanom.66 Ljiljani se nalaze na {titu i konjskom pokrovcujednog od {panjolskih vitezova sv. Jakova.67 Heraldi~ki znak ljiljana stolje-}ima je (1239-1618) krasio grb njema~kog vite{kog reda.68 Heraldi~ke kom-pozicije ê{ke i Moravske prepune su ljiljana.69 Ovaj rasprostranjeni cvijeteuropske heraldike “niknuo” je i u Poljskoj.70 Po~etkom XVII. st. darovao jevladar Sigismund III. Vasa litvanskoj porodici Jurbarkas grb s tri bijela lji-ljana na crvenoj podlozi, a 25. VI. 1654. dodijelio je poljski kralj Ivan II.Kazimir gradu [eduva grb s ljiljanom smje{tenim na tijelu orla.71 Ljiljanenalazimo na novcu moldavskog vojvode Petra I. Mu{ata koncem XIV. st., kaoi na novcu napuljske kraljice Ivane II.72 Zlatni dukat ugarskog kralja KarlaRoberta iskovan 1325. ukra{en je motivom ljiljana.73

Tradicija kori{tenja ljiljana kao alegorije vezuje se jo{ za Bibliju. Budu}ida je slika ljiljana bila poistovje}ena s Kristom kao dobrim pastirom, ispo-stavili su se kroz to jo{ daljnji aspekti za alegorije. Kao prastari ornament sti-lizirani ljiljan iz Perzije je dospio u Bizant, a tamo se ve} prije Karolinga


63 S. Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, Godi{njica Nikole ûpi}a,VI, Beograd, 1884, 21. nap. 1.

64 An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 84.65 V. Klai}, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX stolje}a, III, Matica

hrvatska, Zagreb, 1972, 269. s odgovaraju}om likovnom predod`bom.66 Historic Millenary Heritage of Pecs, 2001, 39, 45, 47. 67 Barber, The Knight and Chivalry, sl. 54.68 Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, 23-93.69 Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 1, 2, 3, 5, 7, 8, 9, 10, 13, 17, 18, 21, 23, 24, 25, 27, 28, 30, 31,

32, 33, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 44, 45, 48, 49, 54, 56, 58; Novák, RODOVÉ ERBY NASLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 39, 66, 83, 108, 110, 120, 121, 125, 128, 204, 247.

70 Szymański, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, 91, 123, 126, 149, 218, 234,293, 306.

71 Rim{a, The Heraldry of Lithuania, 46-47, 104-105.72 L. Huszár, Das ungarische Wappen auf fremden Münzen im Mittelalter, MÉLANGES offerts

à SZABOLCS DE VAJAY Vice-Président de l’ Académie internationale d’ héraldique à l’occasion de son CINQUANTIÈME ANNIVERSAIRE par ses amis, ses collègues et les mem-bres de l’ Académie rassemblés et présentés par le comte d’ ADHÉMAR de PANAT et lechevalier Xavier de GHELLINCK VAERNEWYCK et suos la direction de Pierre BRIÈREagrégé de l’ Université, BRAGA LIVRARIA CRUZ, 1971, 332-333.

73 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XXII; I. Lázár, Kleine GeschichteUngarns, Gondolat Kiadó, Budapest, 1989, 86.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 182

moè dokazati na vladarskom znamenju.74 Kao kraljevski simbol javlja se lji-ljanov cvijet u Frana~koj i Francuskoj vrlo rano: nalazi se na vrhu èzla i nape~atu Karla Velikog, dok se po~etkom XI. st. pojavljuje kao ukrasni porubkrune kralja Roberta. Nijedan od njih nema nikakvu heraldi~ku konotaciju,jer su prethodili vremenu heraldike u punom zna~enju tog naziva. Najkasnijesljede}eg stolje}a ljiljanov cvijet redovno je kori{ten kao znak francuskihkraljeva, dok se dobro poznati {tit s ovim motivom prvi put javlja na kraljev-skom pe~atu Luja VIII. oko 1223/6. Legenda o ljiljanovu cvijetu pojavljuje seznatno kasnije od vladavine kralja Klodovika, ali nije poznato kada je prvi putu{la u opticaj. Vjerovalo se da je Blaèna Djevica Marija s neba poslala lji-ljan – od najranijih vremena njezin osobiti znak – kralju Klodoviku kao znakboànske milosti. Verzija legende u âsoslovu iz Bedforda sadràva to da jeovaj znak sam Bog poslao Klodoviku, a na slici se moè vidjeti Bog kako an-|elu uru~uje plavu zastavu s tri ljiljana. Ispod je, u oklopu i s mamuzama,predstavljen Klodovik uvo|en u du`nost obredom vite{tva (ma~ je jo{ na olta-ru iza njega), primaju}i poznati {tit: tri zlatna ljiljana na azuru. Prikaz na {titufrancuskog kraljevskog grba iz 1376. sveden je na tri ljiljanova cvijeta, sim-boliziraju}i Sveto Trojstvo.75 Istom simbolikom Svetoga Trojstva ovjen~anaje kompozicija s po tri ljiljanova cvijeta odijeljena popre~nom prugom na {ti-tu grba Kotromani}a, kao i kruna od tri ljiljana predstavljena na ~etvero-strukom zlatniku kralja Tvrtka I.76, na novcu Stjepana Ostoje, Tvrtka II.Tvrtkovi}a, Stjepana Toma{a i Stjepana Toma{evi}a te na kraljevskim pe~a-tima.77 Kruna s tri ljiljanova cvijeta prikazana je na novcu ugarskih kraljevaBele IV., Stjepana V., Andrije III., Karla Roberta, Ludovika I., kraljice Marije,Sigismunda Luksembur{kog, Vladislava I. Jagelovi}a, Ladislava V. Postumai Matija{a Korvina.78

Boje grba – azurno plava podloga {tita i zlatna boja ljiljana – tako|erpotvr|uju sjaj ove svete simbolike. Plava boja predstavljala je nebo u vedrom


74 P. E. Schramm (Hg.), Herrschaftszeichen und Staatssymbolik. Beiträge zu ihrer Geschichtevom dritten bis zum sechzehnten Jahrhundert, Schriften der Monumenta Germaniae histori-ca (Deutsches Institut für Erforschung des Mittelalters), 13/II, Hiersemann Verlag, Stuttgart,1955, 413.

75 Dennys, The Heraldic Imagination, 110-111. 76 Vidi likovne predod`be: Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 287. (novac je po-

gre{no atribuiran kralju Stjepanu Toma{evi}u); M. Dini}, Veliki bosanski zlatnik, Istorijski~asopis, 3, Beograd 1952, 44, sl. 2, 49. Ugarski kralj Ladislav V. iskovao je trostruki,Matija{ Korvin dvostruki, Vladislav II. dvostruki i petostruki, Ludovik II. dvostruki i tro-struki, a Ivan Zapolja trostruki i desetostruki zlatni gulden. Réthy - Probszt, Corpus Num-morum Hungariae, tabela XXXII, XXXIV, XXXVIII, XLII, XLV.

77 [. Ljubi}, Opis jugoslavenskih novaca, Artisti~ko-tipografi~ki zavod Dragutina Albrechta,Zagreb 1875, tabela XVI i XVII; Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 281-288;An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 23. i dalje.

78 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIII, XV, XVIII, XXIII, XXV,XXVIII, XXX, XXXII, XXXIII, XXXV i XXXVI.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 183

sun~anom danu, kada su svi oblaci izgnani, obiljeàvaju}i pobo`nost i iskre-nost. Plemenitija nego druge, zlatna boja simbolizirala je sun~evo svjetlo,puna kreposti i tako prijatna da je doktori daju kao djelotvornu okrepu smrt-no bolesnom ~ovjeku, a stara pravila odre|uju da je osim vladara nitko ne mo-è nositi.79 Razvoj heraldike direktno je bio vezan s dru{tveno-politi~kom pro-mocijom pojedinaca kako, izme|u ostalih brojnih primjera, pokazuje njezinrazvoj u Firenzi.80 Ni u tom pogledu nije srednjovjekovna Bosna predstavljalaiznimku. Da je tako, dokaz pruà i jedinstveni primjerak srednjovjekovnihbosanskih mamuza s ovalnom hvataljkom izvedenom u obliku ljiljana.81

U heraldi~kom smislu potpunom grbu pripada i prikaz s pe~atnog prstenaPribini}a, prona|enog u grobnici Tvrtka I.: {tit (iz kojeg izbija lik vuka), kaci-ga, pla{t i perjanica.82 Dvije figure vuka razjapljenih ~eljusti probodenih stri-jelama nalaze se na grbu ugarske obitelji Hassaghi iz 1418. god.83 Na mnogimgrbovnim kompozicijama ê{ke i Moravske uo~ljivi su vukovi, me|u deseti-nama drugih heraldi~kih motiva ove regije isto~no-centralne Europe.84 Vukrazjapljenih ~eljusti predstavljao je heraldi~ki amblem zetskih Bal{i}a.85

Heraldi~ka simbolika Ugarske sna`no je utjecala na oblikovanje obitelj-skog grba Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. I njegov grb sa {titom, luksembur{kimdvorepim lavom, oklopljenom rukom s podignutim ma~em, kacigom i pla-{tom, pripada fondu potpunih grbova. Prije ovog - dok se nalazio u po-liti~kom taboru Ladislava Napuljskog - koristio je Hrvoje Vuk~i} grb s anù-vinskim ljiljanima.86 Varijacija ovih grbova, bez anùvinskih i luksembur{kihheraldi~kih oznaka - sa {titom, kacigom s pla{tom i oklopljenom rukom u ~e-lenci - koji nakon Hrvojeve smrti postaje grbom Hrvatini}a, nalazi se na pe~a-tu Hrvojeva sinovca Jurja Vojsali}a.87


79 Dennys, The Heraldic Imagination, 46-47. 80 Usp. R. Brogan, A Signature of Power and Patronage. The Medici Coat of Arms, 1299-1492,

PETER LANG, New York-San Francisco-Bern-Baltimore-Franfurt am Main-Berlin-Wien-Paris, 1993, 16. i dalje.

81 Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,313, tabela IX, 34-35.

82 An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 222-223.83 E. Reisig, Hassaghi Farkas Márton czímerlevéle 1418-böl, Turul, XIV, Budapest, 1896.

Usp. Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 49-50.84 Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 1, 5, 13, 14, 15, 17, 39, 47, 50, 55, 56; Novák, RODOVÉ ERBY

NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 39, 131, 143-144.85 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kul-

ture u srednjovekovnoj Srbiji, 175, 176, nap. 20.86 S. M. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, u:

Juki}, 15, Sarajevo 1985, 89. Politi~ka promjena - tj. povezivanje s njema~kim vite{kimredom - uvjetovala je preuzimanje srebrene i crne boje na grb ~e{kog kralja Přemysla II.Ottokara. Filip, Einführung in die Heraldik, 18.

87 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 54-55.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 184

Motiv oklopljene ruke - znak vite{kog dostojanstva - tipi~an je ukras ugar-skih grbova; u velikom Sibmacherovu grbovniku - samo za porodice ~ije pre-zime po~inje slovima A i B - na{lo ih se 91 u cimeru i 13 u {titu.88 Ispravomizdanom u Konstanzu 27. III. 1415. obdario je kralj Sigismund grbom smotivom ruke i ma~a svoga dvorjanina Ladislava sina Jakova “de Kewzeg” injegove srodnike.89 ê{ko-moravsko plemstvo kasnog srednjeg vijeka i rene-sansnog vremena u svojim grbovima koristilo je i motiv oklopljene ruke sma~em, bodeòm, zastavom, sjekirom, ~eki}em, strijelom, polumjesecom ibuktinjom.90 Me|u plemstvom Slova~ke, ili plemstvom stranoga porijeklakoje je u Slova~koj posjedovalo imanja odnosno administrativne funkcije,motiv oklopljene ruke – obi~no s ma~em - na prijelazu iz XVI. u XVII. st. je-dan je od ra{irenih.91 Oklopljena ruka s ma~em ili strijelom kao heraldi~kimotiv poznata je bila i u Poljskoj.92 Od Poljske, preko ê{ke i Ugarske doBosne – po gotovo cijeloj vertikali isto~no-centralne Europe - gizdaju vite-zovi svoje grbove ovim znakom stale{ke pripadnosti. Nekad je to znak pri-jateljstva, nekad prijetnje i rata.

Ne moè se isklju~iti mogu}nost da je heraldi~ka simbolika Ugarske izravnoutjecala na formiranje obiteljskog grba bosanskih Pavlovi}a. Njihov grb - kao {toje poznato - sa~injavale su tri sna`ne kule zavr{etka u obliku isturenih kruni{ta nakojima su izgra|eni sna`ni zupci (prsobrani), od kojih je srednja gotovo dvostrukovi{a od bo~nih, prikaz koji se u punoj formi razvio u vrijeme Radosava i Ivani{aPavlovi}a.93 Ovaj likovni prikaz do detalja je identi~an s prikazom koji se nalazina jednoj vrsti novca ugarskog kralja Andrije III. na prijelazu iz XIII. u XIV. st.94

Gotovo svi bosanski grbovi imaju trokutaste, odnosno srcolike konjani~ke{titove - do konca XIV. st. prevladavali su u Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji iUgarskoj - {to govori da su njihove heraldi~ke kompozicije u osnovi nastaleupravo do tog perioda. Sli~no je i s oblikom kacige (Topfhelm, heaume), kojise gubi u XV. st.95 Istina bez heraldi~kih konotacija, motiv kacige prisutan je


88 A. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM (A), NS, IX, Sarajevo, 1954, 93.Usp. C. C. A. Von Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, 111.

89 Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 40-41. Usp.Fejérpataky, Isto, 59-60; Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeresemlékek), II, 43-44.

90 Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 5, 6, 9, 11, 12, 15, 21, 26, 31, 32, 34, 37, 39, 40, 45, 46, 48, 50,51, 52, 57.

91 Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 38, 47, 72, 76, 78,92, 108, 111, 132, 135, 212, 249, 253, 270; Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU.Pet’kova zbierka pe~atí, II, 17, 22, 27, 28, 37, 50, 55, 59, 70, 75, 76, 107, 114, 119, 126,128, 134, 150, 157, 161.

92 Szymański, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, 225, 227, 295. 93 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 48-54.94 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, tabela XIX, br. 370. 95 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159-160.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 185

ve} na novcu bana Stjepana II. i Tvrtka I. Kotromani}a, a u njegovoj zapad-noj formi preuzet je u bosansku numizmatiku ili izravno s jedne vrste dinaraugarskog kralja Karla Roberta ili posredno s novca srpskih vladara, kojim jekao uzor tako|er sluìo dinar ugarskog suverena.96

Osnovano se - zbog njegovih jakih veza s kraljem Sigismundom i ~lanstvau Zmajevu redu - pretpostavlja da je “zlamenje lava” spomenuto u popisublaga Sandalja Hrani}a predstavljalo dio njegova grba i da je ugarsko-luk-sembur{ke provenijencije. Ovaj lav (grifon), predstavljen kako drì zastavu sdva kriì}a, ìvot je nastavio u potpunom grbu hercega Stjepana, formiranomu duhu zapadnoeuropske heraldike i stilskih osobina renesanse, a sastoji se od{tita, kacige s velom i ~elenke. Prema ovom predlo{ku formiran je i grb voj-vode Vladislava, sina hercega Stjepana, a sli~nim su se grbom sluìli njegovbrat Vlatko i sin Bal{a u emigraciji.97 Prikaz lava jedan je od najra{irenijihheraldi~kih znakova ê{ke i Moravske, a lav sa zastavom – kao preslikan sgrba hercega Stjepana – nalazi se na grbu Dravecky Stefana iz 1620/21, ali ina nekim drugim grbovima.98 Kosa~in grb, kojim dominira lav sa zastavom,nalazio se na jednoj od njegovih dviju rasko{no ure|enih pala~a uDubrovniku. Lik lava koji u {apama drì zastavu (ili sli~an predmet) u {iruprimjenu ulazi tek u doba renesanse i baroka; u prvoj polovici XV. st. ova seforma sre}e samo iznimno.99 Dvorepi lav zastupljen je na reversu pra{kihgro{a kralja Vaclava II.100 Grb s motivom lava koji drì luk i strijelu dodijelioje u Konstanzu 25. VII. 1417. kralj Sigismund Martinu “de Petenyehaza”.101

Uvaàvaju}i i njegove ratne zasluge ste~ene u Bosni dodijelio je Sigismund7. II. 1418. u Konstanzu Pavlu Toroku “de Lazlokarcha” grb na kojem supredstavljene dvije glave lava probodene ma~evima.102 Ina~e, ve}i je broj


96 Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 276-279; Marjanovi}-Du{ani}, Vladarskeinsignije i dràvna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, 89-91.

97 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, 75-82; Solovjev, Prinosi za bosan-sku i ilirsku heraldiku, 95.

98 Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 1, 2, 3, 4, 5, 9, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27,29, 32, 33, 34, 41, 42, 43, 47, 48, 49, 51, 53, 54, 56, 57, 58; Novák, RODOVÉ ERBY NASLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 40, 45, 53, 77, 79, 82, 83, 85, 86, 88, 99, 101,110, 115, 120, 133, 140, 143, 149, 154, 158, 160, 161, 164, 173, 183, 185, 199, 201, 202,206, 218, 230, 235, 245, 251, 259, 262, 271, 275, 276; Novák, RODOVÉ ERBY NASLOVENSKU. Pet’kova zbierka pe~atí, II, 15, 20, 26, 36, 37, 55, 57, 58, 63, 74, 94, 97, 102,144, 146, 147, 153, 157; I. Rada, V. Vani~ek, P. ôrnej, I. ôrnejová, DÌJINY ZEMÍKORUNY ÊSKÉ, I, Paseka, Praha, 1992, 93.

99 An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 85, 90. 100 J. @emli~ka, Století Posledních Pŕemyslovců /êský Stát a Spole~nost ve 13 Století/,

Panorama, Praha, 1986. 101 Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 45-46. 102 Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 23-24. Usp..

Fejérpataky, Isto, 63-64.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 186

ugarskih velika{a koji su u ovo vrijeme na ra~un ratnih zasluga ste~enih nabojnim poljima u Bosni za ugarsko kraljevstvo i kralja Sigismunda obdarenipravom kori{tenja grba.103

Lavovi se nalaze i na grbovima poljskoga vite{tva.104 Lik ~e{kog lava,uspravljenog na zadnje noge, s krunom na glavi, krasila je pe}njake proizve-dene u ugarskim kerami~kim radionicama u Nyéku po~etkom XV. st., a arhe-olo{kim je nalazima zasvjedo~ena i na pe}njacima kori{tenim u Beogradu.105

Lav je jedna od standardnih heraldi~kih figura, a “kao kralj ìvotinjskog svi-jeta lav je par exellence heraldi~ka ìvotinja kraljeva i vladara.” Lav je imaoi {ire simboli~ko zna~enje, {to pokazuje grob cara Friedricha II. Hohen-staufovca u katedrali u Palermu na Siciliji, gdje lavovi predstavljaju ~uvarenjegova groba bez posebne religiozne simbolike, ali s heraldi~kim referenca-ma.106 Heraldi~ke su konotacije figure lava (zmaja) s nadgrobnih plo~a bosan-skih kraljeva na Bobovcu, kao i dva lava predstavljena na aversu pe~ataTvrtka I.107 An|eli koji pridràvaju pla{t i krunu predstavljaju kerubine -~uvare trona i svetih mjesta, povremenih stra{nih poslanika Bo`jih, ponekadposlanika upu}enih osobito {tovanim smrtnicima.108 Ista je funkcija i ~etirian|ela prikazana na aversu pe~ata Tvrtka I. Kotromani}a.109

* **

Ova historiografska skica jo{ jednom pokazuje da se politi~ka i kulturnapovijest srednjovjekovne Bosne u svojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim


103 Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 33-34, 49-50,53-54; Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 13-16,19-22, 23-24, 25-26, 35-38.

104 Szymański, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, 235, 245, 298, 300.105 M. Bajalovi}-Hadì-Pe{i}, Ugarski pe}njaci u beogradskom srednjovekovnom dvoru, Godi-

{njak grada Beograda, knj. XXIII, Beograd, 1976, 25. 106 J. Deér, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, 66-69. O heraldi~kim

zna~enjima figure lava op{irnije: Dennys, The Heraldic Imagination, 133-143. 107 O zmaju kao ra{irenom simbolu europske srednjovjekovne heraldike: Dennys, The Heraldic

Imagination, 184-192. Umjetni~ki motiv koji prikazuje borbu lava, zmaja i viteza u nje-govoj op}oj formi uìvao je {iroku popularnost u srednjem vijeku, a bio je usvojen i interi-ran u nekoliko razli~itih tipova pripovijesti. O tome: O. Réthelyi, The Lion, the Dragon, andthe Knight: an Interdisciplinary Investigation of a Medieval Motif, u: ANNUAL OF ME-DIEVAL STUDIES AT CEU, VOL. 7, Edited by M. Sebők and K. Szende, Central EuropeanUniversity, Budapest, Department of Medieval Studies, 2001.

108 Dennys, The Heraldic Imagination, 90, 107.109 Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 84. Crte`

izradio: Josip Dàmbo.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 187

parametrima, s nagla{enim refleksima u svijetu simbola i rituala, me|u koji-ma je vidno mjesto pripadalo heraldi~kim simbolima i njihovim srodnim sim-boli~nim predlo{cima. Bez obzira na to {to su oni u Fojni~kome grbovniku namnogim mjestima odstupili od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivl-jeni i neto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kogzbornika crpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da jepodloga Fojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom tolikoi u politolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje dautvrde budu}a istraìvanja.

Ulazak Fojni~koga grbovnika u znanstveni diskurs

Kako to u Bosni ~esto biva, Fojni~ki grbovnik pobudio je me|u prvimapa`nju stranaca, u ovom slu~aju grofa Ladislava Festeticsa iz Tolne, koji seljeta 1837. obratio provincijalu bosanskih franjevaca fra Andriji Kujundì}uiz Kre{eva da mu nabavi kopiju ovog priru~nika.110 “ûvan “ – kako kaèSolovjev – “u starom manastiru za vreme Turaka kao najve}a svetinja, kaoamanet iz doba nezavisnosti [Fojni~ki grbovnik] bio je prvi put opisan u ’Srp-skom Listu’ 1842, br. 18, zatim iste godine u ’Danici Ilirskoj’ br. 24.”111 Autorovog priloga bosanski je franjevac, prosvjetitelj i javni djelatnik Ivan FranjoJuki}, koji se tom pitanju ponovno vratio 1851. “Knjiga spomenuta”, kaè on,“dobro i ~isto u~uvana je, listovi svi su od debelog papira (hartie), naslovknjige pisan je azbukom bosanskom, prezimena plemi}ka pod gerbovimapisana su latinskim slovima, i to svako prezime gotovo razli~itim pravopisom,koje ja onako nazna~ujem, kako je ondi pisano; naslov knjige jest: ‘Rodo-slovje Bosanskoga, aliti Iliri~koga i Serpskoga vladania; zajedno postavljenopo Stanislavu Rub~i}u popu. Na slavu Stipana Nemanji}a, cara Serbljena iBo{njaka 1340.’”112

To dakako ne zna~i da Fojni~ki grbovnik i ranije nije bio poznat osobito ubosanskim franjeva~kim krugovima, tradicionalno osjetljivim prema povije-snim i kulturno-umjetni~kim vrednotama. Nakon Juki}a Fojni~kim grbovni-kom pozabavio se fra Antun Kneèvi}, koji ga je opisao u “Zviezdi Zadar-skoj” 1863. godine.113 Davno prije njih ovaj kodeks nije promaknuo pa`nji fraGrge Iliji}a, biskupa i apostolskog vikara u Bosni, koji je 8. VII. 1800.zapisao latinskim jezikom na njegovoj posvetnoj stranici da je Grbovnik “bri-`no ~uvan” u fojni~kom samostanu “od pamtivijeka, naime od zauze}a bo-sanskog kraljevstva.” âk je i fra Mijo Batini}, jedan od vode}ih historiografa


110 Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 116-117. 111 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79.112 I. F. Juki}, Starine bosanske. Rodoslovje popa Stanislava Rub~i}a, Bosanski prijatelj,

svezak II, Zagreb, 1851, 78. 113 Citirano prema: ]. Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, GZM BiH, I, 1889, 86.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 188

Bosne Srebrene, o Grbovniku zabiljeìo 1913. godine da mu “sama vanj{tinadaje mnogo stolje}a ìvota.”114 Batini} navodi da ga “mjerodavne oblasti pri-znaju kao autenti~ni kodeks plemi}kih grbova”, vjeruju}i da je u njemu sa-dràn bosanski grb, a “ne onaj, {to se danas rabi za Bosnu.”

Sve to govori da ni franjevci – ~uvari ove dragocjene knjige – po~etkomXX. stolje}u nisu znali mnogo o okolnostima njezina nastanka i da nisuraspolagali to~nom informacijom o tome kako i kada je ona dospjela pod krovfojni~koga samostana, {to bi sigurno olak{alo daljni postupak njezinaznanstvenog vrednovanja. To je samo ja~alo mitski i legendarni karakterFojni~koga grbovnika koji ga, usprkos vrijednim znanstvenim rezultatima ume|uvremenu ostvarenih na njegovu izu~avanju, nije napustio ni do danas.Moè se pretpostaviti da su ranije generacije fojni~kih fratara itekako znale ukojim je okolnostima Grbovnik dospio u Fojnicu, jer knjiga ovakvoga forma-ta i zna~aja nije mogla zalutati upravo u ovaj drevni samostan. Kako semogao dogoditi taj prekid pam}enja, je li to obja{njivo samo mutnim vre-menima i egzistencijalnim nevoljama koji su gutali i ljude i knjige te{ko jeodgonetnuti, ali se danas ova praznina postavlja kao jedna od prepreka uukupnome znanstvenom dekodiranju ove knjige.

Ulazak Fojni~kog grbovnika u znanstveni diskurs kroz pero fra IvanaFranje Juki}a otvorio je nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercego-vinu 1878. raspravu o vremenu njegova nastanka i autorstva. Tada zapo~eta,ta rasprava do danas je tek dijelom zavr{ena.

Kao refleks op}eg poleta znanosti obiljeènog obnovljenim zanimanjemza pro{lost Bosne i Hercegovine, pokretanjem ~asopisa i osnivanjem znan-stvenih institucija, Fojni~ki grbovnik postao je predmetom sustavnih istra-ìvanja pa ve} samim tim i povodom razli~itih tuma~enja. Upravo u to vri-jeme engleski je putopisac Arthur Evans u svojojoj knjizi Kroz Bosnu i Her-cegovinu u vrijeme bune 1875 zabiljeìo o Fojni~kom grbovniku da je “mo-`da najinteresantnija starina ~itave Bosne.” Njegova pak rano preminulazemljakinja, Marian Wenzel, jedan od najboljih poznavalaca bosanskih kul-turnih prilika srednjega vijeka, bila je neskriveno fascinirana Fojni~kimgrbovnikom prilikom jedne posjete fojni~kom samostanu 1997. godine.

Vjekoslav Klai} prvi je u Obzoru (IX, 1879, br., 207, 210) doveo u pitanjegodinu njegova nastanka (1340), istaknuv{i da Fojni~ki grbovnik ne moè bitistariji od druge polovice XV. stolje}a, ujedno uo~iv{i vezu izme|u starihgrbovnika i “Rodoslovlja” Petra Ohmu~evi}a. Franjo Ra~ki oti{ao je 1880.korak dalje ustvrdiv{i da ni “Rodoslovlje” ni grbovnici nisu stariji od koncaXVI. stolje}a, a kao mjesto njihova nastanka – pozivaju}i se na ilirsku ideju,latinski pravopis i razvijenu heraldi~ku vje{tinu – ozna~io je Dubrovnik.Godinu dana kasnije objavio je grof St. Mjer{evski svoj tekst o Fojni~kom gr-bovniku u be~kom ~asopisu Jahrbuch für heraldisch-genealogischen Vereins


114 M. V. Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici od stolje}a 14. do 20, Zagreb, 1913, 187.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 189

Adler in Wien, XVII, navode}i dokaze za tezu da se u ovom slu~aju radi o pri-jepisu iz prve polovice XVII. st. s originala iz XIV. stolje}a. Daljnji iskorak urasvjetljavanju ovog pitanja ozna~io je Stanoje Novakovi} u radu Heraldi~kiobi~aji kod Srba objavljenom 1882. Nastanak ju`noslavenskih grbovnika onje doveo u vezu s knjièvnim poletom u Dubrovniku koncem XVI. stolje}a, po-sebno s djelatno{}u Mavra Orbinija, smatraju}i ga za~etnikom ovog heral-di~kog pokreta. Svaki od ovih pionirskih priloga, tim dragocjeniji jer su heraldi-~ka znanja tog vremena bila i vi{e nego oskudna, bacio je novo svjetlo na Foj-ni~ki grbovnik pribliàvaju}i se njegovu pouzdanijem znanstvenom vrednovanju.

Korak po korak, potvr|uju}i da je napredak u historiografiji ponajprijerezultat kolektivnih napora, pra{ina podignuta oko Fojni~koga grbovnika sli-jegala se, a do izraàja su dolazila izo{trena i znanstveno fundirana mi{ljenja.Pokazuje to Ra~ki koji je 1890. ponovio tezu da izvor svih ju`noslavenskihgrbovnika treba traìti u Dubrovniku ne{to prije Orbinija, odnosno prije 1595.– godine koju nosi Korjeni}-Neori}ev zbornik. Za razliku od Novakovi}asmatrao je Ra~ki da su ti grbovnici neposredno utjecali na Orbinija i njegovhistoriografski rad. Samim tim na povr{inu je kao jedno od primarnih ispli-valo pitanje autorstva Fojni~kog grbovnika, pitanje koje je poku{ao odgonet-nuti ]iro Truhelka u radu Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, objavljenomu Glasniku zemaljskog muzeja br. I. 1889.

Zna~aj Truhelkina po opsegu nevelikog rada ogleda se prvenstveno u tome{to je on problemu pristupio sa stajali{ta politolo{kog dekodiranja heraldi~kihsustava, posebno obrativ{i pa`nju na sloèni grb predstavljen na posljednjojstrani Fojni~kog grbovnika. Takav pristup urodio je zaklju~kom da je to “pot-pis i signatura za~etnika grbovnika”, te da Ohmu~evi}i u tom sloènom grbuimaju prvenstvo.

Na ovom tragu bio je Josip Gelcich koji je iste godine kada i Truhelkaobjavio opseàn rad I conti di Tuhelj, u kojemu je iznio mno{tvo dokaza o iz-ravnoj vezi izme|u porodice Ohmu~evi} i ilirske heraldike. Autorstvo Fojni-~koga grbovnika pripisao je Gelcich nekoj osobi iz starije grane Ohmu~evi}a.Na ovo mi{ljenje izravno se naslanja Vid Vuleti}-Vukasovi} u radu o genea-logiji porodice Ohmu~evi} objavljenom 1904, iznose}i tezu da je autor Fojni-~koga grbovnika Petar Ohmu~evi}, a da je kodeks kasnije dospio u Fojnicu.115

Zanimanje za Ohmu~evi}e i njihovu neobi~nu sudbinu isti je autor pokazaojo{ 1890, kada je u Glasniku zemaljskog muzeja objavio rad o njihovim grbo-vima u Slanom.116

Protekle su dakle 62 godine od kada je Juki} uveo Fojni~ki grbovnik uznanstveni diskurs do objavljivanja Vuleti}-Vukasovi}eva rada, tokom kojihse o{trilo mi{ljenje stru~njaka o ovom heraldi~kom kodeksu. Uza sva lutanja


115 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79-80. 116 V. Vuleti}-Vukasovi}, Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu (u Dalmaciji), GZM, II, Sarajevo, 1890.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 190

razumljiva s obzirom na tada{nji razvojni stupanj ju`noslavenske historio-grafije ovo vrijeme nije potro{eno uzalud, nego je budu}im istraìva~ima omo-gu}eno da se sa solidnijim znanjima i sigurnijim postavkama suo~avaju sistim pitanjem. Do najja~eg izraàja to je do{lo u radu Aleksandra SolovjevaPostanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, koji je ozna~io strukturalnizaokret u znanstvenom istraìvanju ilirske heraldike pa time i Fojni~kogagrbovnika. Kao mnoga druga bosanska zagonetka i ova je vezana za povije-snu sudbinu zemlje koja je u ljudske ìvote unosila dramati~ne i neo~ekivanepreokrete, izlaù}i pojedince egzistencijalnim isku{enjima nakon nasilnepromjene boravka. Daleko od toga da bi bila i jedina, takva povijest vezanaje za porodicu Ohmu~evi}, u pozadini ~ije sudbine se ocrtava nastanak Fojni-~koga grbovnika.

Porodica Ohmu~evi} i Fojni~ki grbovnik

Kao {to je Fojni~ki grbovnik po svome sadràju i koncepciji idejno naslo-njen na bosansko i op}enito ju`noslavensko srednjovjekovlje, tako i pra-po~eci same ideje njegova nastanka seù u to vrijeme veù}i se za humskuvlasteosku porodicu Ohmu~evi}. Zahvaljuju}i arhivskom radu KonstantinaJire~eka u Dubrovniku, dokazana je povijesna egzistencija ove porodice iz-me|u 1342. i 1487. Rije~ je o jednoj imu}noj i uglednoj obitelji s njezinimzavisnim ljudima, ~iji su ~lanovi bili prisutni u tada{njem javnom ìvotuHuma i Dubrovnika. Godine 1487. spomenut je Ivani{ Ohmu~evi} u Dubrov-niku kao punomo}nik Vladislava Hercegovi}a, sina hercega Stjepana Vuk~i}aKosa~e.117

Ovaj ustaljeni ̀ ivotni tok poreme}en je osmanskim osvojenjem Huma 1482,kada su mnoge plemi}ke obitelji emigrirale na teritorij Dubrova~ke republikeili dalje na zapad. Ta izbjegli~ka bujica ponijela je i Ohmu~evi}e izbaciv{i ih uSlanom – negda{njoj bosanskoj luci koja je darovnicom kralja Stjepana Ostoje1399. pre{la u posjed Dubrov~ana - gdje su otpo~eli novi ìvot. Od 1540. po-znat je Ivelja Ohmu~evi} koji se obogatio prevoze}i ìto iz Tesalije u Du-brovnik i Italiju. On je ujedno i prvi Ohmu~evi} o kojemu se zna pouzdano iz-van porodi~nih genealogija. O njegovu materijalnom poloàju govori i to da je1553. kupio nekoliko ku}a od dubrova~ke vlasteoske porodice Gradi}.118

Iako su se dobro sna{li u novoj sredini ~ija im ìvotna pravila zahvaljuju}iintenzivnim vezama izme|u Dubrovnika i zale|a nisu mogla biti nepoznata,Ohmu~evi}i su ostali pripadnici nièg staleà jer prema zakonima Dubro-va~ke republike strane plemi}ke titule nisu priznavane na njezinu teritoriju.119


117 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82. 118 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-83; I. Banac, Grbovi biljezi

identiteta, Grafi~ki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1991, 12. 119 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 12.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 191


Plemenita humska gospoda osje}ala je to kao dru{tvenu degradaciju, koju dokraja nije mogao ublaìti ni imetak ste~en i stalno umnoàvan trgovinskimoperacijama.

Ivelja Ohmu~evi} imao je petoricu sinova od kojih su ~etvorica stupila u{panjolsku pomorsku slu`bu u Napulju. Kako su se Ohmu~evi}i na{li u voj-nim redovima tada{nje vode}e pomorske sile Europe iz dostupnih izvora nijemogu}e doku~iti, ali nema sumnje da su samo iznimno sposobni i prodornipojedinici, osim toga avanturisti~kog duha, mogli izboriti takav poloàj. OdIveljinih sinova najve}u slavu je stekao Petar Ohmu~evi}, admiral kraljaFilipa II. On je izgleda odlazio ~ak u Indiju, a posebno se istaknuo u {panjol-skom osvajanju Portugala 1580. i Azorskog oto~ja 1582, da bi 1588. zapovi-jedao cijelom eskadrom (Classis Illyrica) od dvanaest velikih brodova i 3200mornara, ve}inom iz dubrova~kih oblasti, u sklopu Nepobjedive armade Fi-lipa II. Ista ova eskadra sudjelovala je u pohodu protiv Engleske. Ostala triOhmu~evi}a nisu bili takve sre}e i smrt ih je zadesila u pomorskoj slu`bi uAlìru, Flandriji i Italiji. Don Pedro je umro prirodnom smr}u 1599. u Lisa-bonu kao {panjolski Capetano generale del Mar.

Ambicija don Pedra Ohmu~evi}a nije mirovala ni u danima njegovenajve}e slave, dok se nalazio na visokom poloàju u armadi {panjolskogkralja. Njegov cilj bio je uvr{tenje u neki od {panjolskih vite{kih redova, ato je mogao posti}i jedino uz dokaz da je osam njegovih predaka posje-dovalo plemi}ku titulu uz klauzulu da u obitelji nije bilo @idova, heretika imuslimana. Budu}i da nije imao dokaza o svome plemstvu, obratio se 1584.dubrova~kom vicekonzulu ali je dobio odgovor da Dubrova~ka republika nezna za vlastelu Ohmu~evi}e. Don Pedra to nije obeshrabrilo tako da je ucilju dokazivanja svog plemi}kog porijekla posegnuo za falsifikatima,izmi{ljaju}i genealo{ke i heraldi~ke fikcije. Iste godine kada se obratiodubrova~kom vicenkonzulu, dobio je don Pedro Ohmu~evi} uvjerenje osvom plemi}kom porijeklu od bosanskog biskupa Antuna Matthaeis iz Po-ège. Ovaj dokument koji seè u davninu, ~ak do vremena srpskog caraDu{ana ~iji je jedan slu`benik predstavljen kao daleki predak don Pedra,predstavlja po~etak ilirske heraldike. To je ujedno neoboriv dokaz da heral-di~ki zbornik popa Stanislava Rub~i}a tada nije postojao jer bi ina~e biospomenut u dokaznom materijlu o plemstvu Ohmu~evi}a, ~ime je ova prob-lemati~na li~nost eliminirana iz svih kombinacija vezanih za autorstvoFojni~koga grbovnika.

Nakon {to je 1588. vjerojatno opet bio odbijen od dubrova~kih vlasti koji-ma je preko konzula u Genovi podnio molbu za priznanje plemi}koga statusa,potraìo je don Pedro Ohmu~evi} drugi put kojim bi do{ao do istog cilja. Pri-kupiv{i nove podatke i isprave, podnio je 17. III. 1594. molbu napuljskomvicekralju. Nakon detaljnog postupka, angaìraju}i benediktinca GrigorijaAkvilarina iz Dubrovnika i franjevca Angela Gregetija iz Trogira kao ljudevje{te ilirskom jeziku, izdao je kraljevski savjet u Napulju 17. V. 1594. dekret

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 192

kojim je don Pedru Ohmu~evi}u priznao plemi}ki status.120 Time je zavr{entek jedan, ne i najva`niji dio mnogo kompleksnije povijesti, jer se ve} slje-de}e godine, i ne slu~ajno, javlja Korjeni}-Neori}ev grbovnik koji stoji uizravnoj vezi s don Pedrovim priru~nikom i Fojni~kim grbovnikom. Tako jero|en jedan “veli~anstveni falsifikat”, koji }e u svoje vrijeme, ali i kasnije,odigrati klju~nu ulogu u nastanku drugih ilirskih grbovnika.

Sve ove razigrane heraldi~ke fikcije i kombinacije, na drugoj strani, sna-àn su refleks suvremenih politi~kih okolnosti obiljeènih sna`nim antitur-skim pokretom s centrom u Napulju, odakle se dirigiralo pokretom balkan-skih kr{}ana protiv Osmanskoga Carstva. Godine 1593. zaratio je austrijskicar protiv sultana, a dvije godine kasnije primio je austrijski vladar kr{}ane uBosni i susjednim oblastima pod svoju za{titu. U toj uzavreloj atmosferioìvljene su uspomene na srednjovjekovna carstva i dràve, na drevni Ilirik iMakedoniju, tada se javlja ilirski grbovnik Ohmu~evi}a s ciljem da Talija-nima i [panjolcima pokaè politi~ku pro{lost balkanskih kr{}ana sa tako sjaj-nom tvorevinom koja je obuhva}ala Makedoniju, Iliriju, Bosnu, Dalmaciju,Hrvatsku, Slavoniju, Bugarsku, Srbiju, Ra{ku i Primorje.121 Tako se i na ovomprimjeru o~ituje da heraldi~ke promjene stoje u izravnoj vezi s politi~kim pro-mjenama i aspiracijama, odnosno da su politi~ki programi uvijek nalaziliodjek u heraldici, odnosno grbu kao slikovnom simbolu. To ujedno govori damisao o politi~kom jedinstvu nije nestala u vihoru ratnih zbivanja iz 1463.122

Vidljivo je to i u grbovni~kom pankroatizmu Pavla Rittera Vitezovi}a (1652-1713),znanstvenika i umjetnika koji je ìvio u doba osmanskog povla~enja s Bal-kana. Rade}i na svojoj “Stematografiji” on je tako|er crpio iz dviju kopijaOhmu~evi}eva grbovnika formuliraju}i svoj svijet ideja kao “povijesni kon-strukt i politi~ki program.”123 Ova zakonomjernost – povezanost politike iheraldike – na povr{inu je isplivala i nakon ulaska Austro-Ugarske u BiH1878, kada je otvorena rasprava o bosanskom grbu ~ije rje{enje nije bilo li{e-no politi~kih konotacija.124

Korjeni}-Neori}ev grbovnik i Fojni~ki kodeks

Kao po nekom ustaljenom paradoksu ju`noslavenske povijesti, bosanskeposebno, priru~nik don Pedra Ohmu~evi}a nije sa~uvan u izvorniku, i poznatje tek posredno preko najmanje {esnaest kopija mijenjanih i adaptiranih popotrebi, me|u koje treba uvrstiti i Fojni~ki grbovnik. Prvi i don Pedrovu


120 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-87.121 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 105-106. 122 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, 77.123 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 17-19. 124 E. Laszowski, Stari grbovi zemalja Nezavisne Dràve Hrvatske, Viestnik hrvatskoga arheo-

lo`koga dru{tva, XXII-XXIII, Zagreb, 1941/42, 216-217.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 193

heraldi~kom kodeksu najbliì jest grbovnik porodice Korjeni}-Neori} iz1595, ~ije autorstvo je Solovjev pripisao nekoj osobi bliskoj don Pedru, pret-postavljaju}i da bi to mogao biti franjevac Beno Orsini iz Slanog, prijateljOhmu~evi}a i budu}i biskup Lje{a u Albaniji. Ovaj grbovnik nalazio se uDubrovniku u posjedu Ohmu~evi}a do XIX. stolje}a, kada ga je kupio i u Za-greb prenio Ljudevit Gaj.125 On je vjerovao da Korjeni}-Neori}ev grbovnik,afirmiraju}i dràvu Nemanji}a 1340, odraàva ilirski dvorski ìvot u duhueuropskih shva}anja.126

Ve} samo ime ovog grbovnika puna je enigma, a profesor Banac pret-postavlja da bi Korjeni}-Neori} mogao biti “heraldik iz Dubrovnika koji jeprecrtao Ohmu~evi}ev grbovnik”, ne isklju~uju}i mogu}nost “da je to biloobiteljsko ime osobe (ili osoba) koja je naru~ila prijepis.”127 Bilo kako bilo,to~noj dataciji nastanka Fojni~koga grbovnika najvi{e se pribliìo AleksandarSolovjev minucioznom analizom izvora utvrdiv{i da je ovaj kodeks nastao“za najmla|u granu Ohmu~evi}a, verojatno oko 1675. ili ~ak oko 1688, kadaje Antonio Ohmu~evi} imao najvi{e veza sa fojni~kim franjevcima, traè}isvoja nasledna prava na feudne ùpe Smucku i Tuheljsku.”128

Sin Pjer-Damjana Ohmu~evi}a (†1661) koji je tako|er sluìo u {panjolskojmornarici a 1664. postao admiral dubrova~ke mornarice, Antonio Ohmu~evi}nije àlio golemog truda, nije prezao ~ak ni vlastiti ìvot staviti na kocku samoda dokaè da je pripadnik ove porodice koja je u me|uvremenu svoju stvarnu iizmi{ljenu slavu razglasila po cijeloj Europi. @edan slave, dobio je AntonioOhmu~evi} od dubrova~kog senata 1. II. 1675. potvrdu o svom porijeklu, da bipatentom austrijskog cara od 2. XI. 1678. Pjer-Damjan i njegova tri sina bili pri-znati za prave ugarske plemi}e te bosanske i makedonske barune; 1679. postalisu carevi peharnici, a 16. IV. 1682. ubiljeèni su u rimski patricijat. Za zaslugeste~ene u carskoj vojsci, osobito u borbi protiv Turaka kod Dervente, primljen jelistopada 1688. u vitezove sv. Jurja i sv. Bazilija, a 1693. potvr|ena su mu pravana feudalne posjede Smucka i Tuhelj. U to vrijeme tajno odlazi u Bosnu, a bosan-ski franjevci Antun Tonkovi} i Lavro Alaupovi} izradili su za njega geografskukartu ùpe Smucke s gradom Tuhelj pored Kre{eva.129 Zadnje decenije XVII. st.obiljeène neuspjelom turskom opsadom Be~a 1683. i oslobo|enjem Budima1686. probudile su nadu i drugih bosanskih emigranata koji su u raznim dràva-ma do{li do ugleda i ~asti da je kucnuo ~as oslobo|enja Bosne {to je, izme|uostalog, svoj odraz na{lo u njihovu literarnom stvarala{tvu.130


125 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 87-88; Banac, Grbovi biljeziidentiteta, 13.

126 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 25. 127 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 133. 128 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 104.129 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 93.130 B. Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne. Crtica iz stare bosanske knjièvno-

sti, Savremenik, Mjese~nik dru{tva hrvatskih knjièvnika, 3, 1909, 126.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 194

Vjerojatno ne bez neke osnove zabiljeìo je Orbini u svom djelu tiskanom1601. da se ùpa Luka “nalazi u Bosni, kod grada Tuhalje.”131 O Tuhelju - gra-du gdje je u srednjem vijeku od 1160. bila izgra|ena crkva - pisao je 1790.dubrova~ki kroni~ar Jakov Lukarevi}.132 Utvrdu Tuhelj – “usrid Bosne me|uKre{evom i Konjicem” – spominje Andrija Ka~i}.133 Ostatke ove utvrde, uzlijevu obalu potoka Tuhelja, identificirao je Radimsky i svoj nalaz objavio uGlasniku zemaljskog muzeja 1891.134 @upa Smucka (Smucicha) spominje seu jednom dubrova~kom dokumentu iz 1428.135 Godine 1653. tiskana je u Na-pulju knjiga s privilegijama knezova od Tuhelja, obiteljske linije Ohmu~evi-}a-Grguri}a.136 Nastoje}i legitimizirati svoja navodna plemi}ka prava, isti-~u}i bosansko porijeklo koje su mu autori s po~etka XX. stolje}a osporavali,o~ekuju}i skoro oslobo|enje Bosne i u tom cilju nastoje}i ste}i {to vi{e pri-vilegija i prava, na utvrdu Tuhelj pretendirao je Jura Rodojevi} ro|en vjerojat-no oko 1630. u splitskom zale|u na podru~ju pod turskom vla{}u, osoba kojaje poput Ohmu~evi}a svoje prezime tako|er pro{irila dodatkom Grguri}.137 Sposebnim zanosom pjeva Radojevi} o Gospi Olovskoj, koja je pored sv. Jero-nima i sv. Kuzme i Damjana glavna za{titnica Ohmu~evi}a-Grguri}a prikaza-na i na njihovu grbu.138 U hrvatskom zagorju postoje tako|er utvrda Tuhelj iìva tradicija o bosanskom porijeklu njezinih stanovnika.139

Unutar ovih geografskih i povijesnih koordinata, uklju~uju}i evokacije nabosansku pro{lost Ohmu~evi}a koju tek treba detaljno istraìti140, ocrtavaju seokolnosti koje su porodile Fojni~ki grbovnik, ime i motivi njegova naru~ioca,kao i mjesto u kojemu je pohranjen tj. samostan Sv. Duha u Fojnici. Danas se mo-è uzeti za sigurno da su tzv. ilirski grbovnici nastali prete`no u krugovima ka-toli~kog gra|anstva ili sve}enstva u emigraciji izvan Bosne i da su odraàvali


131 M. Orbini, Kraljevstvo Slavena. Prevela Snjeàna Husi}. Priredio i napisao uvodnu studijuFranjo [anjek. Povijest hrvatskih politi~kih ideja, Golden marketing – Narodne novine,Zagreb, 1999, 283.

132 Citirano prema: M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve, Svjetlost, Sarajevo,1957, 119.

133 I. Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, GZM, II, Sarajevo, 1890, 267.134 V. Radimsky, Podor gradine Tuhelja u Bosni, GZM, III, Sarajevo, 1891, 53-54.135 Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve, 156-157; N. Jorga, Notes et extraits pour

servir a l’ histoire des croisades au XV siecle, II, Paris, 1899, 241.136 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 263-264. 137 I. Nuji}, Jura Radojevi}: vitez-pjesnik iz Olova. Referat pro~itan na znanstvenom skupu u

povodu 300. obljetnice stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) odrànom naFranjeva~koj teologiji u Sarajevu 15. i 16. X. 2004.

138 [. Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, Nastavni vjesnik, âsopis dru{tva hrvat-skih srednjo{kolskih profesora, XXIII, 1915, 211.

139 Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne, 123-124. 140 Vuleti}-Vukasovi} (Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu u Dalmaciji, 41) iznio je tezu da su se

posjedi Ohmu~evi}a prvotno nalazili na Glasincu.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 195

druk~ije politi~ke i socijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni.141 Zatoilirski grbovnici ne odraàvaju realno, nego poèljno historijsko stanje, nastalos jedne strane iz povezanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjo-vjekovnom politi~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipiranovo politi~ko stanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka.

Heraldi~ki repertoar Fojni~koga grbovnika u svjetlu srednjovjekovne bosanske heraldike

Heraldika je srednjovjekovna po porijeklu i vezana je za identifikaciju. Toje sistem identificiranja osoba posredstvom nasljednih znamenja postavljenihna {tit, sistem koji je nastao u zapadnoj Europi u srednjem vijeku.142 Pravilnoprimijenjena, heraldika je veoma egzaktan i precizan sistem identifikacijedaleko dostatniji nego bilo koji sistem imena; heraldi~ki pe~at mnogo je ve}evrijednosti nego puki potpis jer daje bogatstvo detalja o osobi.143 U dru{tvimapoput onih u Europi izme|u 1000. i 1800, u kojima je ogromna ve}ina ljudibila isklju~ena iz intelektualnog obrazovanja, odnosno iz direktnog ili indi-rektnog sudjelovanja u vlasti, metafori~ke forme komunikacije i emocional-nih asocijacija igrale su esencijalnu ulogu.144

Srednjovjekovna bosanska heraldika produkt je i ogranak zapadnoeurop-skih utjecaja, s Ugarskom kao jednim od najva`nijih posrednika jer je Bosna,ina~e u tijesnom kontaktu s Ugarskom, slijedila ugarski obi~aj s obzirom naheraldiku.145 To zna~i da je neusporedivo vi{e nego to svjedo~e preuzeti uzoriUgarska utjecala na izgradnju heraldi~kih simbola srednjovjekovne Bosne.Pri tom se primarno ne misli na doslovno preuzimanje heraldi~kih motiva -ono je nesporno i vi{estruko zasvjedo~eno - nego vi{e na transmisiju zakoni-tosti u ~ijem duhu su se na europskom prostoru formirali vladarski grbovi.146

Primjena grbova u duhu zapadne heraldike, zahvaljuju}i ponajprije utjecaji-ma iz Ugarske, {iru primjenu na{la je i u Srbiji, prvenstveno me|u vi{om, vje-rojatno i niòm vlastelom.147 Ne smije se pri tom zaboraviti da je heraldika,


141 Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. Usp.Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, 212.

142 Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, 1. 143 Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, 2. 144 Blockmans, A History of Power in Europe, 267. 145 F. Dvornik, The Slavs in European History and Civilization, Rutgers University Press, New

Brunswick - New Jersey, 1962, 143. 146 O po~etnom stadiju nastanka grbova: Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldi-

scher Formen und deren Entwicklung; Filip, Einführung in die Heraldik, 12-16. Za Srbiju:S. ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, Izdava~ka zadruga IDEA, Beograd, 1995, 198.

147 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kul-ture u srednjovekovnoj Srbiji, 182.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 196

kao ve} gotov proizvod, iz zapadne Europe donesena u Ugarsku. Heraldi~kashva}anja u~vrstila su se u Ugarskoj u XIII. st., da bi pod kraljem Karlom Ro-bertom (1309-1342) francuska rije~ cimier kao naziv za grb (ugarski cimer)bila preuzeta u doma}i jezik.148

Daljnji pravac rasprostiranja ovih utjecaja vodio je preko Hrvatske, odno-sno isto~nojadranskih komuna, odakle su po~etkom XIV. st. - vjerojatno uzzna~ajnu ulogu [ubi}a kao posjednika potpunog grba - na{li put do bosan-skog feudalnog dru{tva koje ih je “s primjetnom ùdnjom prihva}alo.”149

Ovdje se vr{ila “kodifikacija” heraldi~kih motiva, koji su kao “tipi~no zapad-nja~ki vidovi iskazivanja plemenitosti”150 svuda nezadrìvo osvajali prostor.Tako se {irilo polje heraldike - “stenografije povijesti.”151

Ovaj djelatni princip posredni{tva korijen je uhvatio na cijelom europ-skom podru~ju. Svi su usvajali standardizirane forme, tako da je ovaj ìvopi-sni srednjovjekovni imaginarij sastavljen od lavova i vukova, medvjeda i gri-fona, orlova i sokolova, raznog oru`ja i arhitektonskih formi, lunarnih isolarnih znakova, kruna i kaciga, nimfi i jednoroga, razli~itih vrsta flore i fau-ne predstavljao nijemi komunikolo{ki sistem razumljiv u svakom kutku Euro-pe. Svaka epoha teìla je izgradnji takvih standardiziranih sistema, srednjo-vjekovna je izraz na{la u ovom {arenilu boja, likova i formi, koji su sloèni u bez-brojnim sistemskim rje{enjima predstavljali “osobne karte” njihovih vlasnika.

Tipi~ni karakter heraldike u Nizozemskoj i Belgiji dali su utjecaji izengleske, francuske, njema~ke ili {panjolske heraldike. Heraldika u skandi-navskim zemljama nije se u svojoj biti jako razlikovala od njema~ke, {to jevjerojatno bilo zasnovano kroz utjecaj mnogih njema~kih useljenika.152 U[panjolskoj je bio utjecaj francuske heraldike, {to se ti~e figura na {titu si-gurno odlu~uju}i, dok su u Italiji na sjeveru dokazani sna`ni utjecaji iz Fran-cuske i Njema~ke a na jugu iz [panjolske.153 Heraldika u Ugarskoj i Poljskojstajala je pod veoma jakim utjecajem modela iz Francuske, Njema~ke iê{ke. Heraldi~ki znaci postali su popularni u Poljskoj u XIV. i XV. st.154 Jakutjecaj njema~ke heraldike u Ugarskoj bio je potpomognut kroz tijesne, ve}i-nom ratne kontakte ugarskih kraljeva s Austrijom i ê{kom u XIII. st., a ondaod vladavine Sigismunda Luksembur{kog izravno s Carstvom. Rusko plem-stvo u srednjem vijeku nije poznavalo heraldiku u zapadnoeuropskom


148 E. Fügedi, Turniere im mittelalterlichen Ungarn, u: Das riterliche Turnier im Mittelalter.Hrsg. von J. Fleckenstein, Göttingen, 1986, 394.

149 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159, 160; Zmaji}, Heraldika, sfragistika,genealogija, 12; Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 282.

150 ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, 198.151 Filip, Einführung in die Heraldik, 22, nap. 36. 152 Filip, Einführung in die Heraldik, 79.153 Filip, Einführung in die Heraldik, 80. 154 Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500, 69.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 197

smislu.155 Heraldi~ke predod`be plemstva Firenze ispunjene ljiljanima, lavo-vima, vukovima, orlovima, zmajevima, polumjesecima i zvijezdama156 - mo-tivima prisutnim i u srednjovjekovnoj Bosni - znak su univerzalnog raspozna-vanja i umjetni~kih formi koje su nezaustavljivo osvajale ljude i prostore. Ta-ko su se u bogatom spektru pojavnih oblika {irila bosanska duhovna obzorja,feudalno dru{tvo dostizalo je puninu svog izraza, a “dru{tvene i misaone srod-nosti postaju mo}nim, neuni{tivim oblicima spajanja.”157

Srednjovjekovnu heraldiku treba promatrati s tri gledi{ta: kulturnog, ge-nealo{kog i politolo{kog. U bosanskom slu~aju dosad je istraìvan prete`nokulturolo{ki aspekt – kulturni utjecaji na srednjovjekovnu Bosnu. Genealo{koi politolo{ko zna~enje heraldi~kih amblema na bosanskim grbovima u istraì-vanjima je tek na~eto. U daljnjim znanstvenim postupcima bit }e potrebnodekodirati politolo{ko zna~enje pojedinih grbova, a u genealo{kom pogleduotkrivati porijeklo, odnosno naslje|ivanje i daljnje oblikovanje grbova kroznove veze i novi socijalni status vlasnika grbova. Namjera ovog teksta je dapotakne upravo takvu vrstu istraìvanja, stavljaju}i akcent na vezu izme|usrednjovjekovne heraldike i heraldi~kih motiva sadrànih u Fojni~komegrbovniku.

Jednu takvu naznaku dao je pionir bosanskohercegova~ke medievalistike]iro Truhelka u spomenutom radu objavljenom 1889. Tom prigodom, odgo-netaju}i autora Fojni~kog grbovnika, Truhelka je zapisao: “U tom prijepisusa~uvani su grbovi porodica, koje se za provale Turaka iseli{e, te u tugjinstvusa~uva{e i ime i grb svoga plemstva; nadalje porodica, koje prigrliv{i islam-sku vjeru dodu{e promijeni{e svoja porodi~na imena, ali su sa~uvale tradici-ju svog plemstva; najzad takogjer takovih porodica, kojima je te~aj vremenaizbrisao trag i spomen.”158 Sli~no je nakon Truhelke razmi{ljao fra MijoBatini}, navode}i da su u Fojni~kom grbovniku sadràni grbovi “nekih po-znatijih plemi}kih obitelji, od kojih su neke izumrle, neke i sad ìve u raznimkrajevima.”159 Time je zacrtan genealo{ki smjer budu}ih istraìvanja, jedanod najaktualnijih znanstvenih izazova vezanih za Fojni~ki grbovnik, jednakoaktualan i u godini tiskanja novog reprint izdanja.

Ta dimenzija uvjetovana je i tijesno povezana sa kompleksnom znanstve-nom valorizacijom predloàka iz kojih su crpili autori ilirskih grbovnika. Nataj smjer navodi heraldi~ki repertoar Fojni~kog grbovnika koji - iako osiro-ma{en i u nekim segmentima grubo pojednostavljen i falsificiran - ipak upu-}uje na zapadne izvore.


155 Filip, Einführung in die Heraldik, 82. 156 Brogan, A Signature of Power and Patronage, 228, 229, 230, 231, 232, 234, 235, 236, 237,

240, 241, 242, 243. i dalje. 157 Usp. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 76.158 Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 86.159 Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici, 187.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 198

U prvom redu to je grbovnik Virgila Solisa objavljen u Nürnbergu 1555,zatim Kozmografija Sebastijana Münstera tiskana u Baselu 1544, odnosnonjezino redigirano talijansko izdanje iz 1575.160 Ne smije se, me|utim, isklju-~iti mogu}nost – ra~unaju}i sa stoljetnim ìvim diplomatskim vezama bosan-skih velmoà i zapadnih dvorova – da su pred o~ima tih ilirskih kompilatorastajali i srednjovjekovni bosanski heraldi~ki originali ili bar njihove koliko-toliko vjerne kopije161, budu}i da je heraldi~ki sadràj Fojni~koga grbovnikau nekim svojim segmentima upadljivo sli~an onom srednjovjekovnom. Natakav zaklju~ak navode likovne kompozicije sadràne u pojedinim od grbovakao {to je slu~aj s grbom Kosa~a i Jablanovi}a (Pavlovi}a).162 Srednjovje-kovne refleksije sadràne su tako|er u grbovima Kotromani}a i Tvrtkovi}a.U prvom slu~aju one se ogledaju u prisustvu lava nekad zastupljenog na~etverostrukom dukatu kralja Tvrtka I. Kotromani}a, u drugom slu~aju pak uprisustvu {est ljiljana raspore|enih na dva polja {tita, {to ponajprije upu}ujena grb prvog bosanskog kralja koji je svjetlo dana ugledao nakon njegovaokrunjenja u Milima 1377, ali i na grb Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a s po~etkaXV. stolje}a kada je on pripadao politi~kom taboru napuljskog kralja Ladi-slava.163 Isti je slu~aj s nekim grbovima srpskog plemstva poput Nemanji}ana kojemu je prikazan dvoglavi orao164, nekad naslikan na velikom prijestol-nom pe~atu bosanskih kraljeva. Me|utim, politi~ki sadràj ovih i drugih grbo-va s gubitkom politi~ke samostalnosti pao je u zaborav i pretvorio se uzagonetku.165 U njezinu odgonetanju u obzir svakako treba uzeti i sutje{koRodoslovlje Petra Ohmu~evi}a, na kojemu se ocrtava “bosansko-ilirska ide-ja”, odnosno predstava o negda{njoj slavi bosanskog kraljevstva. Nju poja~a-va okolnost da je slikar Rodoslovlja, kako je na osnovi jezi~nih finesa zaklju-~io Re{etar, bio rodom iz sjeverozapadne Bosne.166

Na iste srednjovjekovne predlo{ke upu}uje vi{e heraldi~kih motiva predstav-ljenih na grbovima Fojni~koga kodeksa: lav, ljiljan, kruna, èzlo sa zavr{etkom uobliku ljiljana, ruka s ma~em (sabljom), zmaj, vuk, grad sa tri kule, zvijezda i polu-mjesec. [tit u obliku trokuta na ve}ini grbova Fojni~koga grbovnika tako|er ukazu-je na srednjovjekovne predlo{ke.167 Na ovom tragu ~ini se vrijednim temeljito pre-tresti pitanje heraldi~kih utjecaja koji su u Bosnu stizali iz susjedne Hrvatske.168


160 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 14-15. 161 Usp. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 162 Fojni~ki grbovnik, Oslobo|enje, Sarajevo, 1972, br. 22, 24, 163 Fojni~ki grbovnik, br. 12, 15. Usp. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske

krune, grba i biskupije, 89. 164 Fojni~ki grbovnik, br. 13. 165 Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 166 Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 99, 102, nap. 61. 167 Fojni~ki grbovnik (vidi odgovaraju}e primjere)168 Usp. B. Zmaji}, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, Viestnik hrvatskog dràvnog

arhiva, XI, Zagreb, 1945.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 199

Generalno uzev{i pred histori~arima je zadatak da istraè ju`noslavenske pa time ibosanske korijene Fojni~kog grbovnika169, a oni po svemu {to se zna i historijski igenealo{ki i kulturolo{ki seù u srednji vijek.

Istom }e znanstvenom postupku biti potrebno podvrgnuti isprave na teme-lju kojih su Ohmu~evi}i dokazivali svoje plemenito porijeklo. Uzimaju}i uobzir stilske i diplomati~ke odlike samo jedne od njih - ispravu srpskog caraDu{ana datiranu 1349. - ne bi trebalo predstavljati iznena|enje ako budu}aistraìvanja ustanove da su prilikom izrade falsifikata Ohmu~evi}i u svojimrukama imali primjerke nekih originalnih dokumenata.170 Povijesno zasvje-do~eni arhivi nekih srednjovjekovnih bosanskih porodica - Hrani}a-Kosa~a,Hrvatini}a, Pavlovi}a i Kotromani}a - i razno{enje isprava u godini pada bo-sanske dràve 1463. ~ije posljedice je ispravom izdanom u Rimu 11. VII.1469. poku{ao ublaìti papa Pavao II.171, tu pretpostavku ~ine jo{ ozbiljni-jom. Koliko se tog neprocjenjivog kulturnog blaga tada prelilo preko granicaBosne te{ko }e ikad biti ustanoviti, ali je sasvim sigurno da povijest bosanskesrednjovjekovne emigracije jo{ uvijek ~eka na svoje historiografsko pero.

Fojni~ki grbovnik pred novom generacijom bosanskohercegova~kih medievalista

Zadnji i jedini put Fojni~ki grbovnik tiskan je u kvalitetnom reprint izda-nju sarajevskog Oslobo|enja 1972, ali od tada nije pobudio ve}u pozornostznanstvenih krugova, dok su vrijedni istraìva~ki rezultati sabirani preko sto-tinu godina, prije svih Aleksandra Solovjeva, ostali uglavnom mrtvi kapital.Obnovljeni interes za bosansku pro{lost op}enito, za srednji vijek i osmanskorazdoblje posebno, bio je jedan od sna`nih poticaja izdava~koj ku}i Rabic izSarajeva da Fojni~ki grbovnik ponovno vrati u javni diskurs, ina~e preko sva-ke mjere kontaminiran mitolo{kim i ideolo{kim interpretacijama povijesti. Ustvarnosti u kojoj se mije{aju mitska pro{lost i okrutna tranzicijska sada-{njost, okrenutost pro{losti i traganje za sumnjivom slavom predaka li{ena jesvakog dubljeg smisla, dovode}i budu}nost na tanak led koji puca pod noga-ma suvremenika. Tako shva}ena povijest, sa njezinim parcijalnim i kratkovid-nim etnokonfesionalnim istinama u pravilu me|usobno posva|anim, usmje-rena je protiv ~ovjeka i njegovih vitalnih potreba vrebaju}i ga stalno iz busijepoput drumskog razbojnika. Iz povijesti se, naravno, ne moè izi}i kao sa do-sadne kazali{ne predstave jer nam je njezina sjenka uvijek za le|ima, a na{na~in razmi{ljanja i recepcije suvremenosti u mjeri koje ~esto nismo svjesni


169 Usp. S. M. Dàja, Povijesni okviri kulturne djelatnosti bosanskih franjevaca 19. stolje}a, u:Juki}, 2 (Zbornik radova), Sarajevo, 1972, 111.

170 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 265-266. 171 E. Fermendìn, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum

regestis ob anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892, 279.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 200

dirigirani su upravo povijesnom ostav{tinom, ali se od povijesti moè napra-viti i oru|e i oru`je; oru|e za melioraciju ljudskoga duha, oru`je za atak nadrugoga uz borbeni pokli~ pradjedovskih atavizama. Pred nama je zapravoonaj izbor kako ga je svojedobno formulirao Jean Paul Sartre naglasiv{i dasvoju povijest sami moèmo birati.

Da je to tako pokazat }e i pasus iz rodoslovlja bosanskih i srpskih vladara– listini izra|enoj u bojama na pergamentu koji se stolje}ima ~uvao u samo-stanu u Kraljevoj Sutjesci – ~iji je nastanak ]iro Truhelka argumentiranovezao za vi{e puta spomenutog don Pedra Ohmu~evi}a:

“Petar Istie Ohmu~evi}a sin, po starini Bo{njanin, a radi nevolnoga razmi-ra i pogube Bosanski pri~astja njegovi starieh, sad je Dubrov~anin koji zamilos njegove stare gospode sloì i postavi ovo rodoslovje za spomen i slavuBosansku i svakoga vridna Bo{njana, dokoli Bog bole dopusti i njegova svetavola izvr{i.”172

Ilirske fantazmagorije Ohmu~evi}a potaknute ja~im zanimanjem za ge-nealogiju, plemi}ko porijeklo i stare kraljeve173, osim toga nastojanjem zaosiguranjem vlastitog socijalnog poloàja u novoj sredini, ostavile su znano-sti mogu}nost da u magli falsifikata traga za genealo{kim, politi~kim i kul-turnim kontinuitetom izme|u dviju epoha: bosanskog srednjovjekovlja inovoga vijeka koji je u sebe usisao i ponekad do te{ke raspoznatljivosti doveomnogo od onog ljudskog i kulturolo{kog materijala vezanog za svijet dobrihBo{njana. Na sada{njoj razini informacija - govore}i o njegovu mjestu u na-stanku modernih nacionalnih integracija - ~ini se da Fojni~ki grbovnik nije -bar ne izravno - odigrao zna~ajniju ulogu u nastanku politi~ke ideologijeilirstva prisutne u bosanskim franjeva~kim krugovima tokom XIX. stolje}aali i ranije.

Zadatak da se tom zamr{enom ali znanstveno plodnom problematikompozabavi u onome duhu kako ga je jo{ prije jednoga stolje}a formulirao ]iroTruhelka: “list po list, grb po grb” stoji pred novom generacijom bosansko-hercegova~kih medievalista, koja se sa svojim prilozima upravo pojavljuje uznanstvenoj javnosti.

REZIME

Srednjovjekovna bosanska heraldika, s obzirom na vrijeme njezina nastan-ka i op}e zakonitosti razvoja prepoznatljive u rasporedu i fondu heraldi~kihmotiva, njihovoj umjetni~koj stilizaciji i nagla{enom vjersko-politi~kom


172 Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 89. Kasnije je nastao spor oko ~itanja rije~i“Istie” koja je, kako tvrdi Solovjev pozivaju}i se na Milana Re{etara, po svemu sude}i glasi-la “Ivelje”. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 87-90.

173 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, 122.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 201


zna~enju, produkt je i ogranak zapadnoeuropskih utjecaja s Ugarskom kaojednim od najva`nijih posrednika. Svoj puni procvat ona je doìvjela u dru-goj polovici XIV. i prvoj polovici XV. stolje}a, a taj razvoj pratio je kako op}urazvojnu liniju bosanskog feudalnog dru{tva, tako i politi~ku emancipacijubosanskog kraljevstva predstavljenu u bosanskoj kruni kao vrhunskom poli-ti~kom i heraldi~kom simbolu prisutnom diljem tada{nje Europe. To jo{ jed-nom pokazuje da se politi~ka i kulturna povijest srednjovjekovne Bosne usvojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim parametrima, s nagla{enim re-fleksima u svijetu simbola i rituala, me|u kojima je vidno mjesto pripadaloheraldi~kim simbolima i njihovim srodnim simboli~nim predlo{cima.

S propa{}u politi~ke samostalnosti Bosne 1463, budu}i da u Osmanskomcarstvu heraldika nije pripadala ra{irenim dru{tveno-politi~kim obrascima,bosanska srednjovjekovna heraldika potisnuta je iz tada{njeg dru{tvenog dis-kursa. Nije zato neobi~no, nego upravo zakonomjerno da tzv. ilirski grbovni-ci me|u kojima i Fojni~ki nastaju prete`no u krugovima katoli~kog gra|anst-va ili sve}enstva u emigraciji na Zapadu, odraàvaju}i druk~ije politi~ke isocijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni. Ilirski grbovnici ne odra-àvaju realno, nego poèljno historijsko stanje, nastalo s jedne strane iz pove-zanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjovjekovnom politi-~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipira novo politi~kostanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka.

Bez obzira na to {to heraldi~ki motivi u Fojni~kome grbovniku na mnogimmjestima odstupaju od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivljeni ineto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kog zbornikacrpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da je podlogaFojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom toliko i u poli-tolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje da utvrdebudu}a istraìvanja.

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 202


ZUSAMMENFASSUNG

Das Wappenbuch von Fojnica, Illyrische Heraldik und bosnisches Mittelalter

Im Jahr 1463, als Bosnien seine politische Selbstständigkeit verliert,erfährt auch die bosnische mittelalterliche Heraldik ihren Untergang, da imOsmanischen Reich diese nicht mehr zu den bedeutenden politisch-sozialenFormen gehörte. Aus dem Grund ist dies gerade massgebend für die Tatsache,dass die so genannten illyrischen Wappenbücher, unter welchen sich auch dasWappenbuch von Fojnica befindet, hauptsächlich in den katholischen bürger-lichen und klerikalen Kreisen entstanden sind, welche durch ihre Emigrationim Westen andere politische und gesellschaftliche Impulse im Unterschied zuden mittelalterlichen aufrechterhalten konnten. Die Illyrischen Wappenbücherstellen nicht die reale, sondern die gewünschte geschichtliche Lage dar,welche auf der einen Seite aus den Verbindungen ihrer Auftraggeber mitBosnien und ihrer mittelalterlichen politischen Lage und auf der anderenSeite aus dem Bedürfnis nach einer Antizipation der neuen politischen Lagesowie nach der Bestätigung der sozialen Positionen nach der Befreiung vonden Türken entstanden ist.

Abgesehen davon, dass die heraldischen Motive im Wappenbuch vonFojnica an vielen Stellen nicht mit der standardisierten heraldischenAusdrucksform übereinstimmen, muss trotz allem anerkannt werden, dass derAutor dieses heraldischen Buches aus der ursprünglichen Ideenwelt derHeraldik die Motive geschöpft hat, was wiederum heisst, dass die Grundlagedes Wappensbuches von Fojnica eine mittelalterliche sowohl in ihrer politis-chen als auch genealogischen Bedeutung ist. In welchem Masse und aufwelche Weise muss noch durch weitere Forschungsarbeit geklärt werden.

Zusammenfassung übersetzt von Iva Lu~i}

BF-10.qxd 2/21/2005 2:59 PM Page 203

Documents

Dubravko Lovrenovic Fojnicki Grbovnik Ilirska Heraldika Bosansko Srednjovjekovlje