SAŽETCI PR DAYS MOSTARIENSIS 2019

SESIJA 1

Smiljana Leinert Novosel (Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu)

JAVNI NASTUPI U POLITICI – JAČANJE KRIZE ILI NJENO RJEŠAVANJE?

Javni nastupi političara suoblikuju dominantnu komunikacijsku atmosferu koju možemo

promatrati kao indikator stanja u društvu i mogući pravac njegovog razvoja; učestalo

naglašavanje moći u odnosu na one koji ju ne posjeduju, forsiranje kompeticije nasuprot

suradnji, širenje nepovjerenja umjesto jačanja povjerenja, „zatvaranje“ umjesto „otvaranja“,

dovode do kontinuirane konfliktne atmosfere iz koje je teško pronaći izlaz; javni komunikatori

trebaju osvijestiti da nekontroliranim, neodgovornim komunikacijskim istupima ne nanose

štetu samo svojem imidžu, već i društvu u cjelini.“

Ključne riječi: javni nastupi, političari, krize

Iko Skoko, Mario Knezović, Davorka Topić-Stipić (Filozofski fakultet, Sveučilište u

Mostaru)

BLAGODATI DIGITALNOGA SVIJETA I KRIZNO KOMUNICIRANJE U

PORUKAMA PAPE FRANJE

Svake godine povodom Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija Papa odašilje

posebnu poruku. Posljednjih šest poruka odnose se na pontifikat pape Franje. Poruke su

medijski usmjerene na aktualno stanje u svijetu društvenih komunikacija i odnosa s javnošću.

Katolička crkva je još 1957. po riječima tadašnjega pape Pia XII., koji je rekao kako su mediji

„divni Božji darovi“, otvorila vrata za medijsko sudjelovanje na društvenoj sceni.

Naglašavajući opasnosti koje se pojavljuju u odnosima s javnošću i medijima Papinsko vijeće

za medije objelodanilo je 2002. dva dokumenta Etika na internetu i Crkva i internet. Ti

dokumenti naglašavaju da cyberspace predstavlja „novu pustolovinu“ koja nije lišena

opasnosti.

Želeći ohrabriti Crkvu u svijetu novih medija papa Franjo u svojoj poruci povodom 48.

Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija piše da se „ne plašimo postati građani

digitalnoga svijeta“. U tom kontekstu se naglašava potreba kriznoga komuniciranja u

situacijama kad se Crkva i njezini pojedinci optužuje za skandale, korupciju, te često pristran i

isključiv pristup prema djelovanju Katoličke crkve.

Pred manipulativnim djelovanjem medija, osobito interneta, Crkva je uslijed svoga opreza

pozvana biti čimbenik „proročkoga prokazivanja“ onog djelovanja koje se protivi etičkim

normama, sazrijevanju osobe i brige za rast u svim dimenzijama. Posebice Internet po svojoj

naravi spaja, on je „mreža“, ali može i biti uzrok podjela u društvu što može pospješivati

ideološke, političke, rasne, etničke, generacijske i religijske razlike. Papinski dokument Etika

na internetu čak govori o „cyber-terorizmu“. Stoga je pred Crkvom izazov kriznoga

komuniciranja kako bi u šumi dezinformacija i laži ponudila informaciju i istinu. Analizirajući

službene papinske dokumente koji obrađuju temu medija i odnosa s javnošću, ovaj rad će

predstaviti strategije kriznog komuniciranja koje ostaju prijemčive prema dobrobitima

digitalnog svijeta.

Ključne riječi: Katolička crkva, krizno komuniciranje, Papa i odnosi s javnošću

Milica Kostić-Stanković, Dejana Nikolić (Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u

Beogradu)

SUBLIMINALNA I KOMUNIKACIJA IZ ZASEDE – KRIZNA SITUACIJA ILI

STRATEGIJA POZICIONIRANJA BRENDA

Cilj ovog rada je da na sveobuhvatan i koncizan način predstavi specifičnosti i izazove u

upravljanju subliminalnim i komunikacijama iz zasede, u kontekstu provokacije reakcija

javnosti. Naglasak će, pre svega, biti na dvojakom pristupu i rezonovanju ovog termina kroz

krizne situacije i strategije pozicioniranja brenda. Sponzorstvo velikih sportskih i kulturnih

događaja postalo je potentna aktivnost marketinškog komuniciranja, posebno u onim

situacijama gde spoznori dobijaju određena ekskluzivna prava. Istovremeno, marketing iz

zasede - koji je definisan kao skup aktivnosti konkurenata da se strateški pozicioniraju u svesti

potrošača, takođe se povećao. Organizatori događaja i zvanični sponzori ulažu značajne napore

kako bi se pojava marketinga iz zasede sprečila. Oni se pozivaju na razne aktivnosti koje

preduzimaju konkurenti zvaničnog sponzora, a koje bi mogli zbuniti javnost u percipiranju

uloga sponzora za pripadajuće događaje. Stoga će u radu biti analiziran stepen i obim

agresivnosti subliminalne i komunikacije iz zasede, kao i uzrok i posledice nastalih kriznih

situacija, u tom kontekstu. Uzimajući u obzir predmet istraživanja, kao i temu rada,

metodologija istraživanja će se oslanjati na pregled literature, a pored ove metode će se koristiti

i komparativni metod. Komparativni metod će omogućiti doprinos u vidu detaljnih rezultata

poređenja specifičnosti različitih strategija marketinga iz zasede, koje su određene kompanije

primenile, kao i dostignutih efekata ovih strategija. Posebna pažnja u radu će biti posvećena i

analizi primera iz prakse komunikacije iz zasede, koji je nazvan “Afera Li Ning”. Sve navedeno

će uputiti na identifikovanje zajedničkih karakteristika i razlika instrumenata subliminalnih i

komunikacija iz zasede, kao i isceniranih i stvarnih kriznih situacija, koje su prouzrokovane

ovim vidom komunikacija.

Ključne reči: komunikacije iz zasede, subliminalne poruke, krizne situacije, strategije

pozicioniranja Brenda

Semina Ajvaz (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)

POSLJEDICE NESTRATEŠKE POLITIČKE KOMUNIKACIJE U KRIZNIM

SITUACIJAMA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH POLITIČKIH SUBJEKATA

Kvalitetna politička komunikacija može ostvariti razne ciljeve i otvoriti put ka velikim

dostignućima ukoliko se koristi strateški, ali i prouzrokovati velike probleme ukoliko se

govornik riječima služi nekvalitetno, ili ako one budu pogrešno protumačene.

Krizna situacija je pojava koja može zadesiti svakog pojedinca, a pogotovo učesnike javne

komunikacije. Nijedan posao nije tako pred očima javnosti kao posao poličara, i ukoliko nismo

pripremljeni za isporuku informacija medijima, rezultati mogu biti kobni jer svaki neprikladan

iskaz dobija na ekskluzivnosti što će enormno pobošljati tiraž, broj pregleda na portalima,

osvojiti naslovnice i društvene mreže, ali i trajno narušiti naš imidž. Krizna situacija pojedinca

stavlja u središte pažnje javnosti, te zahtijeva strateški odgovor koji podrazumijeva pridržavanje

jasnih pravila koja garantuju pozitivne rezultate.

Kroz ovaj rad osvrnut ćemo se na posljedice kriznih situacija bosanskohercegovačkog političara

i aktuelnog gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake. Kroz studiju slučaja ćemo dokazati kako

kriza može napraviti ogromnu štetu u smislu narušavanja reputacije pojedinca ukoliko se

pravovremeno ne ugasi i minimizira.

Mediji su naši saveznici ukoliko ih iskoristimo kao našu prednost s obzirom na potencijal brzog

i efikasnog širenja informacija. Međutim, bez strateškog plana komuniciranja šteta može biti

velika, jer ignorisanje, kao i svaki neprikladan iskaz dobija na ekskluzivnosti, a samim tim i

trajno narušava reputaciju.

Dobar glas se širi brzo, a loš još brže zbog čega je neophodno reagovati brzo i efikasno uz

sprovođenje kriznog plana koji bi ponudio adekvatna rješenja za nastalu krizu.

Ključne riječi: krizna situacija, strateški odgovor, reputacija, javnost

SESIJA 2

Aleksandar Bogdanić (Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci)

KONCEPTUALNE RAZLIKE I PRAKTIČNE IMPLIKACIJE KRIZE U

STVARNOSTI I KRIZE U JAVNOSTI

Krize su često dešavaju u organizacijama. Neke nastaju kao posljedice nepredvidivih pojava, a

neke kao rezultat nerazriješenih sukoba. Međutim, postoji suštinske razlike i specifičan odnos

između kriza u organizacijama i kriza, odnosno kriznih situacija, u odnosima s javnostima.

Naime, kriza u odnosima s javnošću je nadasve značajan simbolički, perceptivni i

komunikativni, nesklad u odnosima između organizacija i njihovih strateških javnosti. Krize u

odnosima s javnošću često nastaju zbog nerazriješenih sukoba, ili su posljedica anomalija u

društvenoj ili materijalnoj stvarnosti, ali, budući da je su one uglavnom diskurzivni procesi,

krize u javnosti ne moraju nužno biti zavisne varijable, odnosno ne moraju biti prouzrokovane

krizama u stvarnosti. Ovaj rad se bavi (re)konceptualizacijom “krize u stvarnosti” i “krize u

javnosti”, razmatra dinamiku odnosa između dvije vrste krize, kao i njegove diksurzivne i druge

implikacije za krizno komuniciranje.

Ključne riječi: krize, krizne situacije u odnosima s javnošću, kriza u javnosti, kriza u stvarnosti,

krizno komuniciranje

Miro Radalj (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

KAKO ŠTO PRIJE OD OBJEKTA POSTATI SUBJEKTOM U UPRAVLJANJU

KRIZNIM KOMUNICIRANJEM I KRIZOM U CJELINI

Kada govorimo o fazama razvoja krize, od prepoznavanja prvih signala preko faze pripreme,

potom obuzdavanja krize, zatim oporavka i faze učenja, najdelikatniji je onaj interval prve faze

u kojemu se prvi čovjek neke organizacije suočava s krizom te je prestaje ignorirati, odnosno

od objekta prihvaća biti subjektom u upravljanju krizom i kriznim komuniciranjem. Kako je u

svakoj kriznoj situaciji najvažnije djelovati pravovremeno, vrlo je važno razumjeti okolnosti

koje utječu na ubrzavanje ovoga intervala jer bez njegova okončanja nema ni učinkovitog

upravljanja kriznom situacijom.

Da bi se taj proces razumio, potrebno je istražiti što onaj kojemu se kriza događa u toj predfazi

upravljanja krizom proživljava, na koji način razmišlja, da bismo ga u nastavku mogli smiriti

(a ne pasivizirati), suočiti s realnošću (a ne dodatno uplašiti), ohrabriti (a ne davati lažne nade),

motivirati da upravlja procesom ili da barem aktivno surađuje, pomoći mu da brzo i učinkovito

donosi odluke te upravlja kriznim komuniciranjem odnosno krizom u cjelini.

Ključne riječi: faza pripreme, faza obuzdavnja, faza oporavka, faza učenja krize

Zarfa Hrnjić-Kuduzović (Filozofski fakultet, Univerzitet u Tuzli)

ULOGA DRUŠTVENIH MREŽA U IZAZIVANJU PARAKRIZA

Društvene mreže su zbog lakoće i brzine širenja neprovjerenih informacija vrlo podložne

širenju glasina i malicioznih objava o organizacijama. Rizici od njihovih štetnih posljedica

dodatno se povećavaju u kriznim situacijama kada su i novinari i građani zbog skeptičnosti

prema organizacijskim porukama skloniji recipiranju informacija s društvenih mreža. U takvim

okolnostima informacije koje se pojavljuju na društvenim mrežama, bez obzira na to ko su

njihovi kreatori, koliko su (ne)vjerodostojne i koliko ne korespondiraju s činjeničnim stanjem

u organizaciji, mogu joj nanijeti ozbiljne i dugoročne štete. Dodatni problem za sve

profesionalne komunikatore je i to što njihovo uključivanje u komunikaciju s korisnicima

tokom vještački izazvane krize može rezultirati bumerang efektom. Ovaj rad na temelju

dostupnih empirijskih studija traga za pristupima i taktikama koje su se do sada pokazale

efektnim u upravljanju parakrizama u digitalnom okruženju. Propituje faktore koji utječu na

tok krizne komunikacije o organizaciji na društvenim mrežama, a čiji je ishod nemoguće

determinisati. Cilj je na temelju ranijih studija iz drugih država, te analize slučajeva iz BiH

ponuditi praktičarima odnosa s javnostima preporuke koje bi, uz uvažavanje specifičnosti

konteksta u kojem se upravlja kriznom situacijom, bile primjenjive i u njihovim

organizacijama.

Ključne riječi: kriza, parakriza, odnosi s javnostima, društvene mreže, dezinformacije

Arnela Bevanda, Sanja Bijakšić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

STRATEŠKA TIŠINA U KRIZNOJ KOMUNIKACIJI: KADA JE BOLJE ŠUTJETI?

Krizu razumijemo kao duboki i sveobuhvatni poremećaj u životu čovjeka, u funkcioniranju

poduzeća i/ili društva u cijelosti, sa snažnim i katkad teškim posljedicama. Etimološki riječ

kriza dolazi od grčke riječi krisis što znači prijelomno, ali prolazno razdoblje. Za poduzeća je

posebno važno određenje krize kao prolaznog razdoblja. Stoga, odgovori na pitanja kako

poduzeća reagiraju na krizu te koje strategije kriznog komuniciranja koriste, bitno određuju

njihovu uspješnost nakon krize.

Uobičajeno je kriznu komunikaciju razumjeti kao proces prenošenja informacija potrebnih za

suočavanje s kriznom situacijom. Komunikaciju dakle, prvenstveno, obilježava ono što

prepoznajemo kao zvuk, glas ili čak buku. No, jeli uistinu tako? Komuniciramo li i kada

šutimo?

Problemski se ovaj rad određuje kroz pitanja: Može li strateška tišina pojačati utjecaj

marketinške komunikacije u kriznim situacijama? Odnosno, kada je tišina bolji izbor za

poduzeća?

Svrha rada ogleda se u nastojanju da se sistematiziraju i analiziraju dostupne znanstvene

spoznaje o planiranju i implementiranju tišine kao strategije komuniciranja poduzeća u kriznim

situacijama Ovo tim prije jer ju marketinški praktičari u poduzećima gotovo svakodnevno

koriste, a znanstvena javnost o tišini uglavnom šuti.

Na opredijeljenost za istraživanjem teorijskih postavki o strateškoj tišini utjecala je činjenica

kako je pojava i implementacija ovog koncepta relativno novijeg datuma (ozbiljnija znanstvena

proučavanja počinju tek koncem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća). Istraživanja

i znanstveni radovi koji se odnose na europska područja, uključujući i područje Bosne i

Hercegovine, a koja se bave analizom primjene strateške tišine, posebice znanstvenom

analizom njene implementacije, nisu dostupna.

Ključne riječi: kriza, krizna komunikacija, strateška tišina

Boban Tomić (Visoka škola za komunikacije, Beograd)

KOMUNIKACIJSKI ELEMENTI KRIZE U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA

Krizne situacije u oklišu postaju sve češće, posebno zbog djelovanja značajnih klimatskih i

ekoloških uzročnika. Krize u zaštićenim prirodnim područjima, kao što su nacionalni parkovi i

rezervati, pogađaju najočuvanije i najvrjednije djelove okliša ali i čovjekovu imovinu, zdravlje

i živote. Odgovor ljudi i organizacija na krizne situacije poput požara, poplava ili snježnih oluja,

uveliko zavisi od spremnosti ljudi i organizacija da uspješno i učinkovito komuniciraju. Ovim

radom istražujemo kakvi su i koliko su efikasni komunikacijski kanali među učesnicima

kriznog komuniciranja u zaštićenim prirodnim područjima te kako ih unaprijediti i učiniti

učinkovitim. Istraživanjem obuhvaćamo područja šest nacionalnih parkova i rezetvata u

Republici Srbiji na uzorku od 60 uposlenika koji su donosioci odluka u organiazcijama koje

upravljaju nad ovim područjima, kao i 60 građana nastanjenih u navedenim područjima.

Empirijskim pristupom otkrivamo i objašnjavamo karakteristične dosadašnje krize i izvodimo

zaključke koji vode ka poboljšanju budućih komunikacijskih struktura. Na podacima

prikupljenim u terenskom i anketnom istraživanju zasnovaćemo ocjene, stavove te preporuke

koje mogu i trebaju uanprijediti stanje, stepen budnosti i spremnosti za efikasan komunikacijski

odgovor na svaku narednu krizu.

Ključne riječi: kriza, komuniciranje, priroda, mediji, javna uprava.

Zdenko Klepić, Lidija Lesko-Bošnjak, Mirela Mabić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u

Mostaru)

DRUŠTVENE MREŽE I KRIZNO KOMUNICIRANJE

Živimo u vremenu brzih, dramatičnih, kompleksnih i nepredvidljivih promjena, koje sve

značajnije utječu na ponašanje, upravljanje i vođenje poduzeća. Takve promjene u okolini te

promjene uvjeta poslovanja uzrokuju krizne situacije kao neplanirano i neželjeno razdoblje u

poslovanju poduzeća, ograničenog trajanja i s ambivalentnim ishodom. Krize i propasti

poduzeća postali su konstanta i javljaju se ne samo u vremenima recesije, nego i u vrijeme

gospodarskog rasta i dobre konjunkture.

Ključno sredstvo za upravljanje kriznim situacijama postala je komunikacija. Širenje

pravodobnih i točnih informacija svim zainteresiranima pa i medijima (što uključuje i borbu

protiv dezinformacija) igra veliku ulogu u djelotvornom upravljanju krizama.

U radu će biti prezentirani rezultati empirijskog istraživanja provedenog među poduzećima u

Bosni i Hercegovini. Cilj je istražiti koriste li poduzeća nove društvene medije, konkretno

društvene mreže, za komunikaciju sa svojim dionicima tijekom različitih kriznih situacija, jesu

li ih dosad koristili, kakav su im iskustva te imaju li strateški pristup u pogledu novih

(društvenih) medija i eventualnih kriznih situacija poduzeća.

Ključne riječi: društvene mreže, kriza, krizno komuniciranje

Gordana Lesinger (Filozofski fakultet, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)

KRIZA MEDIJA U DEMOKRATSKIM DRUŠTVIMA – JESU LI SLOBODNI ILI

POLITIČKI UVJETOVANI (SLUČAJ HRVATSKA)

Od kada govorimo o medijima, govorimo i o krizama u kojima se nalaze mediji, medijski

sadržaji te sami medijski djelatnici. Kako se zapadni svijet donedavno našao u gospodarskoj

krizi, ona se preslikala i na krizu u medijima. Ministarstvo kulture 2013 godine provodi

istraživanje o stanju u medijima, a 2015. godine započinje raspravu o medijskoj politici te

donosi deset dokumenata koji služe kao temelj za medijske politike u Republici Hrvatskoj u

razdoblju od 2015. godine do 2020. godine.

Nemoguće je tvrditi kako je samo ekonomska kriza uzrok krize u medijima, iako poveznica

postoji jer je pad broja oglasa u medijima za sobom donio i pad broja zaposlenih. Manji broj

novinara u redakcijama utjecao je na pad kvalitete novinskih uradaka, a ekspanzija društvenih

medija te jačanje portala na internetu, usmjerili su novinarstvo u jedan drugi smjer.

Erozija demokratske funkcije medija termin je s kojim se danas susrećemo kada govorimo u

"krizi" ili stanju u medijima. Iako je prethodno održano nekoliko tematskih prosvjeda

Hrvatskog novinarskog društva, u ožujku 2019. godine organiziran je opći prosvjed nazvan

"Oteli ste medije, novinarstvo ne damo". Prosvjed je imao za cilj uručiti Vladi osam zahtjeva

koji se odnose na golemi broje sudskih tužbi, političke pritiske te pritiske oglašivača, prijetnje

novinarima, ugrožavanjem profesionalnih prava i standarda, nepoštivanjem medijskih zakona

kao i izostanak ozbiljne medijske politike.

Iako rasprava o medijskoj politici, u započetim okvirima, završava u 2020. godine sami

novinari navode izostanak adekvatne strategije. S obzirom na završetak petogodišnjeg

razdoblja rasprave o medijskoj politici, kroz rad će se napraviti rekapitulacija protekloga

razdoblja. Je li sve navedeno uzrok daljnje krize u medijima te erozije funkcije medija, autori

će nastojati utvrditi kroz rad. Za potrebe rada provedena je anketa među novinarima dostupnim

putem društvene mreže LinkedIn. Jednako tako, napravit će se komparacija s početnim stanjem

rasprave o medijskoj politici te će se usporediti dobiveni rezultate. Slijedom slogana prosvjeda,

pokušat će se dati odgovor tko je oteo medije te kakva je ocjena novinarstva u Hrvatskoj.

Ključne riječi: kriza u medijima, kriza novinarstva, erozija funkcije medija, medijske politike

Dušan Stojaković (Fakultet savremenih umetnosti, Beograd)

KOMUNIKACIJA U TELEVIZIJSKIM RIJALITI PROGRAMIMA KAO KLJUČNI

FAKTOR DEKOMPONOVANJA DRUŠTVA I KOLEKTIVNOG OTUĐENJA, NA

PRIMERU TAKMANOVOG MODELA DINAMIKE TIMOVA

Televizijski rijaliti programi danas predstavljaju jednu od najomiljenijih medijskih formi, uz

globalnu popularnost i ogromne prihode. Najveći deo savremene televizijske publike prati

ovakve programe, ugledajući se na kulturološke, komunikološke i ostale modele koji su u njima

plasirani. Publika postaje i nevidljivi akter, od čijih odluka, glasanjem, u manjoj ili većoj meri

zavisi kako sama dramaturgija, tako i finalni ishod. Životni stilovi postaju sve dinamičniji, a

kolektivno otuđenje realnost, a rijaliti programi samo doprinose međusobnom udaljavanju ljudi,

iako to isprva ne izgleda tako. Takmanov model dinamike timova ilustruje konstruktivan

nastanak i razvoj jednog tima, uz ključne faze kroz koje tim prolazi ka ispunjenju zacrtane

misije i postavljenih zadataka. Ovaj model prikazuje i faze uspona i faze padova u okviru

razvoja tima. Komunikacija u rijaliti programu, kao jednoj od vodećih televizijskih formi, može

se analizirati iz ugla ovog modela, tako što se prvenstveno bazira na timu, a zatim i na razvoju

tima koji je kompatibilan sa Takmanovim fazama. Problem kod rijaliti programa je što timska

komunikacija u jednom trenutku prerasta u a priori izolovanu personalnu kompetitivnost

individualnih aktera, gde više nema prostora za upućenost jednih na druge i timski dijalog.

Svako svakom postaje konkurencija i pretnja u borbi za pobedu. Takav medijski model, koji

isprva promoviše timski duh, koji u jednom trenutku prerasta u individualnu težnju za

komunikološkim pokoravanjem protivnika, plasira širokim masama auditorijuma legitimno

opravdanje za kolektivno otuđenje, putem identifikacije sa glavnim akterima rijaliti programa,

te njihovu agresivnu i isključivu komunikaciju, odnosno kroz dekomponovanje tima kao jedne

od najvažnijih socijalnih kategorija.

Ključne reči: komunikacija, televizijski rijaliti program, kolektivno otuđenje, razvoj tima,

Takmanov model dinamike timova

Michal Dobrik, Lucia Rysova (Fakulta politických vied a medzinárodných vzťahov,

Univerzita Mateja Bela v Banskej Bystrici)

RISK MANAGEMENT IN EUROPEAN STRUCTURAL AND INVESTMENT FUNDS

The European Structural and Investment Funds (abbr. ESIF) are aimed to increase the quality

of life of citizens of individual member states of the European Union for three decades. Despite

the fact, that we do see positive effects of this European funding scheme, several member states,

and the European Union itself, have to face negative side effect – fraud and corruption. This is

the main reason why the system of risk management in ESIF was established during the

program period 2014 – 2020, and anti-fraud measures and tools are being implemented.

Nowadays, the main aim of the European Union is to set up a fraud and corruption risk

management of ESIF in member states. The academic paper emphasizes the role and position

of risk management system of ESIF in the European Union and brings the insights from the

European Commission level and its cooperation with individual member states.

Key words: risk management, EU, ESIF

SESIJA 3

Miloš Šolaja (Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Banjoj Luci)

LOBIRANJE U RATU KAO PRODUKOVANJE STEREOTIPA

Savremeni ratovi koji su se događali pred kraj i nakon kraja Hladnog rata pokazali su važnost

međunaodnog javnog mnjenja kao faktora spoljne politike kako velikih sila tako srednjih i

malih država koje su imale neposredne interese u određenim ratnim situacijama. Kako su

međunarodne organizacije, posebno Ujedinjene nacije i institucije koje su proizašle iz njih kao

i drugi donosioci odluka u međunarodnoj politici imali veliku ulogu u kreiranju međunarodnog

mnjenja bitka za uticaj na njihova stanovišta postala je stalna aktivnost zaraćenih strana širom

svijeta. Ovaj process postao je posebo vidljiv nakon raspada sovjetske i jugoslovenske

federacije u vrijeme kada su federalne jedinice nastojale da budu priznate kao nezavisne države.

Da bi to postigle one su se borile za uticaj u definsanju takvih politika i donošenju odluka u

porocesu koji bi mogao da se nazove stvaranjem stereotipa. Kao dio toga koristio se process

lobiranja koji je odražavao spoljne politike tih država i njihove želje da budu priznate od drugih

kao posebne nezavisne države. Tako postavljnen process lobiranja je i dalje diskutabilan iz ugla

međunarodnog prava i međunarodne etike i postavlja pitanje sadržaja, spoljnih politika i odnosa

među državma postavljenim na porincipima nezavisnosti i suverenosti. Lobiranje danas u

okvirima spoljnih politika zahtijeva bazne analize međunarodne uloge, interesa i stabilnosti

međunarodnog poretka i lobističkih aktivnosti država kao komercijalni biznis pojedinih

kompanija.

Ključne riječi: međunarodno javno mnijenje, lobiranje, država, spoljna politika, međunarodni

poredak

Ilija Musa, Maja Marić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

ODNOS VLADINIH INSTITUCIJA I MEDIJA U KRIZNOJ SITUACIJI-

IZVJEŠĆIVANJE PRILIKOM PREMJEŠTAJA ILEGALNIH MIGRANATA U KAMP

SALAKOVAC

Medijsko izvješćivanje temeljno na poštivanju profesionalnih novinarski standarda posebno je

važno u trenutcima krize. Naime, pravovremenim, nepristranim i objektivnim informiranjem,

pružanjem mogućnosti sučeljavanja stavova suprotstavljenih strana, mediji snažno djeluju na

publiku kojoj pružaju važne elemente za stvaranje stavova o gorućim društveni pitanjima.

Unatoč mogućnosti nedostatka informacija mediji moraju provjeravati njima dostupne

informacije, biti servis javnosti i smirivati, a ne poticati napetost u društvu nastalu krizom. Cilj

rada je utvrditi kako su s jedne strane različite institucije djelovale na javno informiranje

(ne)dajući pravovremene i potpune informacije o događajima vezanim za premještanje

migranata, a kako su s druge strane mediji tijekom premještanja ilegalnih migranata iz Sarajeva

u Kamp Salakovac izvješćivali o tom događaju. Imajući u vidu raznolikost bh društva i

postojanje više medijskih sustava u Bosni i Hercegovini u radu će se razmotriti kako su pojedini

mediji prenosili informacije različitih vladinih institucija, jesu li poštivali pravilo dviju strana,

je li loša vijest prodavala medijska izvješća, je li došlo do informacijske praznine i koliko je

kojoj instituciji vremena trebalo da se očituje o tom događaju.

Ključne riječi: mediji, kriza, vladine institucije, informacijska praznina, migranti

Anto Mikić, Ivan Uldrijan (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb)

RECEPCIJA „SLUČAJA BREZOVICA“ U HRVATSKOME TISKU

Autori rada nastojat će prikazati medijsko praćenje tzv. „slučaja Brezovica“, odnosno optužbi

i kasnijih presuda za zlostavljanje djece u Caritasovu dječjem domu u zagrebačkome naselju

Brezovici, te analizirati komunikaciju tadašnjih crkvenih službi za odnose s javnošću i njenu

recepciju u hrvatskome tisku. „Slučaj Brezovica“ je od proljeća 2005. godine – kada je bivša

pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko podigla kaznenu prijavu zbog sumnji na

spolno zlostavljanje štićenika toga doma protiv jednoga njegovog zaposlenika – naišla na velik

interes hrvatskih medija, nanoseći veliku štetu ugledu ne samo spomenutoga Caritasova doma,

nego i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, kao njegovu osnivaču, ali i Zagrebačkoj nadbiskupiji,

pa i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Autori rada podvrgnut će medijske napise u hrvatskome tisku

o tome slučaju sustavnoj analizi sadržaja te, među ostalim, pokušati odgovoriti na pitanja kako

je taj slučaj praćen u tadašnjemu tisku, što su tadašnje crkvene službe za odnose s javnošću

poduzimale kako bi „sanirale“ potencijalnu štetu te kakva je bila medijska recepcija tih njihovih

nastojanja.

Ključne riječi: Katolička Crkva, hrvatski tisak, „slučaj Brezovica“, krizno komuniciranje

Mario Lukinović (Pravni fakultet, Univerzitet Union, Beograd)

ZLOUPOTREBE U MARKETINGU ZELENIH PROIZVODA I USLUGA

Zeleni „ekološki“ marketing nije nova pojava, on se razvio još 80-ih godina kada je došlo do

spoznaje da su određeni proizvodi štetni po čoveka i životnu sredinu. Intenziviranje klimatskih

promena i globalno zagrejavanje kod potrošača širom sveta pojačali su interesovanje za

ekološke probleme. Porast broja ekološki osvešćenih potrošača koji su spremni platiti dodatnu,

višu vrednost proizvoda i usluga, koji nastaju na društveno odgovoran način, doveo je do

drastičnog povećanja novih “zelenih” proizvoda. Usled nedostatka adekvatne pravne

regulative, posebno u domenu standardizacije, prema pojedinim istraživanjima gotovo 95%

marketinških poruka u vezi sa zelenim proizvodima i uslugama nisu tačne. Sve primetnija je

praksa kompanija da više novčanih sredstava i vremena utroše na stvaranje imidža o ekološkoj

orijentiranosti, kroz reklamne i marketinške kampanje, nego na sprovođenje aktivnosti za

smanjenje negativnog uticaja na životnu sredinu u okviru svog poslovanja. Takvim

postupanjem, ne samo da ne doprinose očuvanu životne sredine, već i obmanjujući javno

mnjenje, izlažu se potencijalnim problemima koje sa sobom nosi njihovo razotkrivanje. Imidž

kompanja je posebno senzibilan u situacijama kada dođe do zakonskog sankcionisanja zbog

takvog postupanja, kada ni različite strategije kriznog PR ne mogu da previše redukovati nastale

negativne posledice.

Ključne reči: ekološki marketing, zeleni proizvodi, zloupotrebe, potrošači

Marija Čutura, Anela Čolak (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Ivan Kožul

(Zagreb)

DIONIČKI PRISTUP UPRAVLJANJU KOMUNIKACIJOM U OKOLNOSTIMA

FINANCIJSKOG RIZIKA POSLOVANJA

Suvremeni pristup upravljanju rizicima podrazumijeva analizu dioničkih skupina i njihov

potencijalni utjecaj kako na iniciranje rizika tako i na ishod rizične situacije na poslovanje.

Odnosi s javnošću igraju iznimno važnu ulogu u upravljanju rizicima, a širom primjenom

dioničke teorije postaje uobičajena praksa kreiranje različitih komunikacijskih strategija

usmjerenih na ključne dionike. Iz perspektive dioničkog pristupa analiza rizika podrazumijeva

procjenu utjecaja različitih dionika na krizne situacije poslovanja povezane, između ostaloga,

uz rizike za financijsku stabilnost i gubitak ugleda poduzeća. U navedenom kontekstu, analiza

rizika osnovna je pretpostavka upravljanja krizama, kao i pretpostavka kreiranja

komunikacijskih strategija za prevenciju kriza i upravljanje rizikom u poslovanju. Dionički

pristup upravljanju kriznom komunikacijom zasniva se na procjeni menadžera o važnosti

komunikacije s različitim dionicima u situacijama rizika za poslovanje. Cilj ovog istraživačkog

rada je utvrditi na koji način menadžeri upravljaju komunikacijom s različitim dionicima u

situacijama rizika. U ovom radu istražena je komunikacija menadžera u situacijama rizika za

financijsku stabilnost poslovanja sa stajališta: stupnja rizika povezanog uz djelovanje dionika,

legitimiteta dionika u traženju komunikacije i stupnja žurnosti reakcije na traženje

komunikacije od strane različitih dionika u situaciji rizika. Rezultati istraživanja pokazuju kako

se komunikacijski pristupi dionicima, kao i raspon dionika s kojima menadžeri komuniciraju u

situacijama financijskog rizika, razlikuju u ovisnosti o sektoru i veličini poduzeća. Iz rezultata

istraživanja se može zaključiti kako veličina poduzeća u najvećoj mjeri utječe na menadžersku

kulturu anticipiranja rizika od strane različitih dionika kao i na kulturu upravljanja

komunikacijom s dionicima u uvjetima rizika za financijsku stabilnost poslovanja.

Ključne riječi: upravljanje rizicima, upravljanje komunikacijom u situaciji rizika, financijski

rizik, dionici, dionički pristup

Ivona Čarapina-Zovko (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

POVJERENJE KAO (PRED)UVJET KOMUNIKACIJE U KRIZNIM SITUACIJAMA

Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na

višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice -

tima ili organizacije. Povjerenje u referenta odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini

analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent.

Interpersonalni referent odnosi se na određenog drugog ili druge kao što su npr. rukovoditelji,

poslovni partneri ili stranci (Fulmer i Gelfand, 2012).

Dosadašnja istraživanja su pokazala da kvalitetna interna komunikacija doprinosi izgradnji

povjerenja u organizacije. Horizontalna organizacijska komunikacija podrazumijeva

komunikaciju među zaposlenicima iste hijerarhijske razine, dok vertikalna organizacijska

komunikacija podrazumijeva komunikaciju među zaposlenicima različitih hijerarhijskih razina.

U poslovnoj krizi posebnu pažnju treba posvetiti vertikalnoj komunikaciji, koju karakterizira

dvosmjernost u odnosu krizni menadžer – zaposlenici pri čemu komunikacija može biti

inicirana od viših razina ka nižima, ili obrnuto.

Cilj ovog istraživanja je ispitati stupanj povjerenja zaposlenika u rukovoditelje organizacija u

kojima su zaposleni, kao i percepciju zaposlenika o komunikacija s rukovoditeljima prilikom

kriznih situacija. U istraživanju je sudjelovalo 247 sudionika zaposlenih u 11 privatnih

organizacija u Hercegovini. Prosječna dob sudionika je 39 godina (sd=9,99), a raspon dobi je

između 20 i 65 godina.

Utvrđeno je da zaposlenici izražavaju nizak stupanj povjerenja u rukovoditelje, nisku spremnost

na komunikaciju, kao i manji broj interakcija licem u lice u odnosu na online komunikaciju.

Nadalje, utvrđeno je da rukovoditelji percipirani kao oni koji se uključuju u komunikaciju sa

zaposlenicima imaju i viši zadobiveni stupanj povjerenja od strane zaposlenih.

Ključne riječi: povjerenje zaposlenih, krizna komunikacija, rukovođenje

Sandra Jelčić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Ana Herceg (Feal, Široki Brijeg)

KRIZNO KOMUNICIRANJE KROZ PERSPEKTIVU POTROŠAČA

Krizna situacija prekida uobičajeno poslovanje poduzeća te zahtijeva specifičnu komunikaciju

s dionicima. Dobra komunikacija u kriznoj situaciji može unaprijediti ugled poduzeća. S druge

strane, loše upravljanje ili izostanak komunikacije može narušiti ugled i ugroziti opstanak.

Stoga, krizno komuniciranje predstavlja jedno od najvažnijih vidova suvremenih komunikacija.

Bez obzira je li riječ o velikom međunarodnom ili malom poduzeću potrebno je izraditi plan

komunikacije tijekom krizne situacije. Literatura iz područja kriznog komuniciranja obiluje

savjetima i naputcima kako planirati, organizirati i provoditi krizno komuniciranje. Međutim,

oskudan je dio literature o reakcijama potrošača na komunikaciju poduzeća u kriznim

situacijama. Spoznaje o reakcijama potrošača važne su za unaprjeđenje budućih planova

kriznog komuniciranja.

U radu će se, stoga, istražiti stavovi potrošača o komunikaciji poduzeća u kriznim situacijama

te dati preporuke za uspješnije krizno komuniciranje u ovisnosti od rezultatima provedenog

istraživanja.

Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, stavovi potrošača

Danijela Madžar (Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u

Mostaru)

ULOGA I ZNAČAJ UPRAVLJANJA RIZICIMA I KRIZAMA U TURIZMU

Turistička industrija je kao nijedan drugi gospodarski sektor izložena negativnim događajima

što rezultira da se destinacije i poduzeća koja se bave turizmom moraju suočiti s izazovima koji

ukazuju na potrebu da upravljanje krizama postaje stalan dio praktičnih i znanstvenih

razmatranja. Organizacije se suočavaju s temeljnom poteškoćom da unatoč najboljim

namjerama i najvećim naporima u prevenciji, rizike i krize ne mogu u potpunosti kontrolirati i

isključiti.

Cilj ovog rada je utvrditi opći okvir za upravljanje krizama u sektoru turizma i pružiti osnovu

za daljnju analizu. Bitno je ponuditi rješenja i osigurati održiv razvoj za one koji rade u

turističkoj industriji kao i za korisnike usluga ovog sektora. Mnoge krize, posebice u

turističkom sektoru, nastaju i posljedica su percipiranih problema destinacija i turističkih

proizvoda, a rijetko su rezultat materijalnih ili objektivnih deficita, te se takve situacije mogu

samo izbjeći i nositi sa strateškim i operativnim mjerama upravljanja.

Ključne riječi: upravljanje, rizici, krize, turizam

Vuk Vučetić (Filozofski fakultet, Univerzitet Istočno Sarajevo)

KRIZA POLITIKE U ERI MEDIOKRATIJE

Cilj ovog rada jeste da ukaže na izazove sa kojim se sfera političkog suočava nakon snažne

komercijalizacije medija ali i razvoja novih medijskih tehnologija. Naime, mediokratija se

između ostalog odnosi na to da su mediji jednostavno „kolonizovali“ politiku. Dominacija

medija kao društvenih institucija u odnosu prema politici se ne odnosi samo na način medijskog

(senzacionalističkog) prikazivanja politike i političkih aktera već da kolonizacija utiče i na same

političke procese. U tom smislu može se diskutovati o pojavi svojevrsnog politainment-a,

odnosno fenomena koji nastoji objasniti da politika i političari sve više počinju usvajati

komercijalnu medijsku logiku kako bi osvojili željene političke poene. Drugim riječima na

političkoj sceni, koja se transformisala, sve češće se mogu sresti politički šoumeni i zabavljači

koji su zamjenili tradicionalne političke likove. Iako su se desile i još uvijek se dešavaju

promjene u sferi politike, to ne znači da se politička stvarnost u potpunosti iscrpljuje na

otvorenoj medijskoj sceni, već da je pod pritiscima novih medijskih trendova došlo do

određenih promjena, pa političari moraju da vode paralelne živote, onaj iza zatvorenih

(poliitčkih) vrata i onaj u medijskom prostoru. Može se reći da se opasnost politainment-a

ogleda u sve većoj banalizaciji političke stvarnosti koja počinje da liči na reality program, pri

čemu birači ostaju daleko u redovima publike i posmatrača, a ne u poziciji aktivnog subjekta

politike.

Ključne riječi: mediokratija, politainment, politika, mediji

Amna Mehmedović (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)

KVALITETNO KRIZNO KOMUNICIRANJE KAO FAKTOR ODRŽAVANJA

POZITIVNOG IMIDŽA I REPUTACIJE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH

POLITIČKIH SUBJEKATA

Važnost kreiranja kvalitetnog kriznog plana opravdava činjenica da su krizne situacije na

bosanskohercegovačkoj političkoj sceni postale dio svakodnevnice, te da javnost aktere

političke komunikacije generalno doživljava nedorasle funkcijama koje obnašaju. Krize,

uzrokovane vanjskim ili unutrašnjim faktorima, predstavljaju opasnost za političke partije i

pojedince, koje mogu ugroziti njihov imidž i cjelokupan sistem djelovanja na političkom tržištu.

Kvalitetna komunikacijska strategija i krizni plan mogu utjecati na posljedice komunikacije u

kriznim situacijama. Nažalost, većina bosanskoherecgovačkih političkih subjekata, ne

posjeduje komunikacijske strategije, što kao rezultat ima neadekvatno djelovanje u kriznim

situacijama, a što u konačnici ostavlja negativan trag na imidž i reputaciju.

Ovaj rad zasniva se na hipotezi da adekvatno kreirana i definirana krizna komunikacija

predstavlja značajan faktor za minimiziranje krize, kao i održavanje pozitivnog publiciteta

političkih subjekata. U ovom radu bazirat ćemo se posljedice koje su izazvale krizne situacije

bh. političara Jerke Ivankovića Lijanovića. Kroz studiju slučaja ustanovit ćemo na koji način

bosanskohercegovački politički subjekti komuniciraju i djeluju u kriznim situacijama, te

dokazati da kvalitetno i adekvatno djelovanje u istim, zavisi od mnogo faktora, a u kojima

presudnu ulogu ima strateško komuniciranje, provedba kriznog plana i saradnja s medijima.

Ključne riječi: krizna komunikacija, krizni plan, politički subjekti, mediji

Mia Glamuzina (JP Autoceste FBiH), Marko Šantić (Gospodarska komora FBiH), Marija

Buntić (Elektroprivreda HZ HB)

STRATEŠKI PRISTUP KRIZNOM KOMUNICIRANJU I KRIZNI MENADŽMENT –

PROAKTIVNE KRIZNE KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE ZA USPJEŠNO

UPRAVLJANJE PROMJENAMA U PODUZEĆIMA

Kriza je izrazito negativan događaj što može nanijeti štetu pa i uništiti bilo koju organizaciju.

Poduzeća u teškoćama suočavaju se s brojnim internim i eksternim razlozima neuspjeha, a

simptomi krize poduzeća mogu biti različiti: to može biti ugrožena platežna sposobnost u

svakom trenutku (nelikvidnost i insolventnost), neostvarivanje profita koji omogućuje stvaranje

pozitivne ekonomske dodane vrijednosti ili poslovanje s gubitkom, pad drugih pokazatelja

uspješnosti, smanjivanje obujma prodaje i tržišnog udjela, relativna tehnološka inferiornost, što

rezultira i inferiornim performansama poduzeća. U krizi se kao izrazito značajni problemi

manifestiraju: napregnuti i ograničeni financijski resursi, gubitak operativne kontrole,

demoraliziran menadžment, zabrinuti zaposlenici za svoju sudbinu, nezadovoljni dobavljači i

bankari, ali i prestrašeni vlasnici poduzeća. Zbog ovakvih posljedica krizno komuniciranje, uz

ostale aktivnosti kriznog menadžmenta predstavlja ključni preduvjet uspješnog premašivanja

krize, pogotovo kada je riječ o radikalnim promjenama koje su nužne za izlazak iz krize, te o

otporu prema promjenama koji pružaju svi dionici poslovnog procesa. Menadžment poduzeća

se može odlučiti na reaktivno komuniciranje nakon nastanka štetnih događaja ili na proaktivnu

pripremu i izradu plana ili strategije komuniciranja u ovisnosti od izvora krize. U ovom radu će

biti istraženi uzroci krize, krizni menadžment, te krizno komuniciranje s aspekta pripremljenosti

strategije komuniciranja i usmjerenosti na određenu ciljnu skupinu dionika.

Ključne riječi: krizni menadžment, krizno komuniciranje, kriza, proaktivne strategije, strategija

komuniciranja, dionici

Zdeslav Milas (Edward Bernays University College, Zagreb)

STRATEGIJA POLITIČKOG BRENDIRANJA AUSTRIJSKE NARODNE STRANKE

NA PRIMJERU LIDERA SEBASTIANA KURZA U IZBORNIM KAMPANJAMA 2017.

I 2019.

U ovom radu analizirane su dvije izborne kampanje Austrijske narodne stranke (ÖVP) na

parlamentarnim izborima 2017. i 2019. godine, odnosno personalizirana kampanja

predsjednika stranke i austrijskog kancelara Sebastiana Kurza (33). Primijenivši 2017.

strategiju promjene, njegovim dolaskom na čelo stranke s već postojećom reputacijom mladog

vizionara, upravo pomoću strategije političkog rebrendiranja, promjene vizualnog identiteta

stranke, novog komunikacijskog stila i jasnih poruka, pogodio je čežnju austrijskog naroda za

jasnim promjenama nakon desetljeća velike koalicije. Pri tome izborna strategija iz 2017.

slijedila je tri korporativna koncepta (Apple, Netflix i Facebook), a migracijska kriza i socijalna

sigurnost, kao dominantne političke teme, bile su preuzete od desno-populističke Austrijske

slobodarske stranke (FPÖ). U svibnju 2019. zbog afere predsjednika FPÖ-a Heinz-Christiana

Strachea, kancelar Kurz raskida koaliciju koji od tog trenutka u medijskom prostoru sve do

prijevremenih izbora nameće svoje teme po načelu agenda settinga. Strategija političkog

brendiranja tijekom izborne promidžbe 2019. nastavljena je u kontekstu identifikacije i jasnog

razlikovanja političkih poruka ÖVP-a i njihovog lidera prema biračima od konkurencije,

ponajprije od „kompromitirane“ FPÖ. Ishod strategije brendiranja u kampanji je bila relativna

pobjeda na izborima.

Ključne riječi: strategija političkog brendiranja, strategija promjene, izborna kampanja,

Sebastian Kurz

SESIJA 4

Stipan Rimac, Danijel Labaš (Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu)

BRENDOVI, MLADI I KRIZA EMOCIONALNE PISMENOSTI

Izgraditi snažan i dugotrajan odnos s potrošačima imperativ je svakog branda na sve

kompetitivnijem svjetskom tržištu. Kako bi u tome uspjeli pribjegava se sve kreativnijim

komunikacijskim strategijama koje za cilj imaju uspostaviti autentičnije i osobnije odnose s

potrošačima. Jedan od najučinkovitijih komunikacijskih pristupa je svakako emocionalni

brending.

Emocionalni brending se definira kao strateški pristup koji je orijentiran u potpunosti na

potrošače, a koji za cilj ima izgraditi duboku i iskrenu vezu. Ovaj koncept se zasniva na

interakciji s brandom te uspostavljanja različitih aktivnosti koje doprinose stvaranju i realizaciji

idealne slike koju potrošač ima o sebi. Jednom uspostavljena emocionalna veza između brenda

i potrošača rezultira povećanom privrženošću brendu, zadovoljstvom potrošača, odanošću te

namjerom ponovne kupovine. Drugim riječima, ljubavi prema brandu.

U praksi se ovakav pristup pokazao kao jako uspješan, međutim sa sobom nosi i velike rizike.

Rizici se mogu promatrati dvostruko. Na moralnoj razini jer se pobuđivanjem emocija u

potrošaču utječe pozitivno ili negativno na njegovu svijest. Naravno i komercijalno jer kada

brend prekrši svoje emocionalno obećanja, često dolazi do negativnog i odbijajućeg učinka,

odnosno krize.

Kao jedan od oblika pravilne interpretacije poruka/emocija koje nam brendovi nameću, u ovom

ćemo se radu dotaknuti pojmova emocionalne pismenosti, psihologije potrošača te etičnosti

metoda i tehnika u oglašavanju prema mladima. Nadalje, u sklopu rada provest ćemo

kvalitativno istraživanje na studentskoj populaciji koje za cilj ima istražiti razinu i razloge

emocionalne povezanosti s brendovima koje konzumiraju te istražiti načine i mehanizme

pomoću kojih mladi ulaze u interakciju s brendovima.

Ključne riječi: emocionalni brending, oglašavanje, emocionalna pismenost, krizno

komuniciranje, psihologija potrošača

Damir Dobrinić (Fakultet organizacije i informatike Varaždin, Sveučilište u Zagrebu)

UMJETNA INTELIGENCIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU

Umjetna inteligencija izaziva promjene u svim industrijama pri čema odnosi s javnošću i

komunikacija općenito nisu izuzeti. Singularnost, tj. trenutak u kojem će tehnološki razvitak

umjetne inteligencije dostići ljudsku predviđa se za dvadesetak-tridesetak godina, nakon čaga

ništa više neće biti isto. Za pretpostaviti je kako će superinteligencija upravljati životima ljudi.

Treba li se toga bojati? Tehnološki razvoj nije moguće zaustaviti a prednosti koje donosi treba

iskoristiti. Svaki ljudski rad opterećen je rutinskim operacijama koje se stalno ponavljaju i gdje

je mogućnost pogreške vrlo izvjesna, dok s druge strane raspolaganje velikom količinom

raznovrsnih (nestrukturiranih) podataka traži njihovu brzu i točnu obradu. Efikasno obavljanje

tih poslova nije moguće bez pomoći inteligentnih strojeva.

Komuniciranje s javnošću u vrijeme velike saturiranosti tržišta predstavlja vrijednost kojom se

gradi i čuva održiva konkurentnost. Javnost, pod utjecajem novih tehnika i načina

komuniciranja, traži brzu, točnu i personaliziranu informaciju što je naročito bitno kod pojave

kriznih situacija i njihovog učinkovitog anuliranja. Djelatnost odnosa s javnošću također

opterećuje niz rutinskih poslova koja oduzimaju vrijeme potrebno za kreativan rad dok se

istovremeno zahvaljujući novim tehnologijama prikupljaju velikih količina podataka. Efikasnu

obradu i analizu tih podataka te temeljem njih i kreiranje obrasca ponašanja potrošača odrađuje

umjetna inteligencija. Time ostaje više vremena za kreativna rješenja te bolje povezivanje s

klijentima i medijima.

U okviru ovog rada analizira se primjena umjetne inteligencije u odnosima s javnošću te

(ne)prihvaćanje tzv. algoritamske komunikacije od strane onih kojima je namijenjena.

Ključne riječi: umjetna inteligencija, odnosi s javnošću, tržište, klijenti, mediji

Dragan Babić (Medicinski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

MEDIJI I DUŠEVNI BOLESNICI – STIGMATIZIRAJUĆA KOMUNIKACIJA

Odnos medija i psihijatrije izražava se kao svojevrsni dualizam u smislu suprotstavljenosti dva

međusobno jednako vrijedna ljudska prava: pravo na informiranje i pravo na privatnost. Uz to

ni psihijatrija ni mediji nisu regulirani samo pravom. Uz aspekt heterogenog reguliranja

pravnom normom i psihijatrija i mediji u velikoj su mjeri regulirani autonomnim pravilima

profesionalne etike. Kada će pravo na zaštitu privatnosti imati primat nad pravom javnosti da

zna, odnosno pravom na informiranje, a kada će osobni interes pojedinca biti podređen interesu

javnosti, uvijek ovisi od okolnosti konkretnog slučaja. Stigmatizacija duševnih bolesnika ima

negativno obilježavanje ne samo za oboljelog nego i za članove njegove obitelji, te psihijatriju

kao struku i cijelu zajednicu. Stigmatiziranje oslabljuje duševne bolesnike pojačava osjećaj

otuđenja, čime nepovoljno utječe na tijek bolesti. Ispravnim informiranjem o liječenju duševnih

bolesnika mediji mogu senzitivizirati javnost koja onda može izvršiti pozitivan pritisak u

pravcu poboljšanja kvalitete liječenja. Stigma I autostigmatizacija stvaraju osjećaj niskog

samopoštovanja i strah da će biti odbačeni zbog čega duševno oboljele osobe izbjegavaju

medije i vrlo rijetko javno pristaju govoriti o svojoj bolesti. Odnos psihijatrije s medijima i

posebice medija sa psihijatrijom mora biti krajnje korektan I profesionalan, zasnovan na

činjenicama, a ne na težnji ka senzacionalizmu. Mediji pravo pristupa medicinskim

informacijama temelje na „pravu javnosti da zna“. Nedostatak znanja I razumijevanja duševne

bolesti kod novinara doprinosi senzacionalističkim i stigmatizirajućim člancima o duševnim

bolesnicima. Zbog toga je vrlo važna edukacija bolesnika, njihovih obitelji ali i novinara, a sve

u cilju boljeg razumijevanja duševne bolesti i smanjenja stigmatizacije duševnih bolesnika.

Ključne riječi: stigma, duševni bolesnici, mediji

Tomislav Vidačić, Jelena Blaži, Anita Jeličić (Sveučilište Sjever, Varaždin)

REPUTACIJSKI SUSTAVI U SLUŽBI IZBJEGAVANJA KRIZNIH SITUACIJA U

TURIZMU

Reputacija predstavlja kolektivni stav kao rezultat pojedinačnih mišljenja određene zajednice.

Korisnicima online usluga reputacija predstavlja oblik očekivanog ponašanja koji je temeljen

na tuđem iskustvu, time korisnik ima dojam da smanjuje rizik svojeg poslovanja. Upravo zbog

projekcije očekivanog ponašanja takvi sustavi pridonose izbjegavanju kriznih situacija.

Sukladno tome korisnik usmjeruje svoj novac prema onim pružateljima usluga kod kojih se

osjeća sigurno da će dobiti pravu vrijednost za svoj novac. Prema tome prosudba potpuno

nepoznatih korisnika može donijeti određenu ekonomsku ili društvenu korist. Cilj reputacijskih

sustava je osigurati korisnicima informacije o pouzdanosti određene usluge, stimulirati subjekte

na korektno ponašanje, odvratiti korisnike od nepouzdanih prodavača i proširiti znanje o

pouzdanim prodavačima. Time se korisnicima smanjuje osjećaj poslovnog rizika i povećava se

povjerenje u odnosu prodavač-kupac. U ovome radu obradit ćemo pojam reputacijskih sustava

i na koji način oni mogu utjecati na poboljšanje turističke ponude i prije svega na izbjegavanje

mogućih kriznih situacija. Kao primjer studije slučaja proanalizirat ćemo Google Review

reputacijski sustav na području grada Varaždina gdje ćemo usporediti ocjene ugostiteljskih

objekata i turistički atraktivnih objekata s ciljem pronalaženja ključnih pojmova vezanih uz

prednosti i probleme pojedinih ugostiteljskih objekata i turističkih atrakcija s ciljem daljnjeg

unapređenja poslovanja i povećanja konkurentnosti.

Ključne riječi: reputacijski sustavi, reputacija, turizam, krizne situacije

Laura Škugor, Stana Odak-Krasić, Nikolina Borčić (Sveučilište VERN', Zagreb)

DRUŠTVENE MREŽE KAO PLATFORMA ZA REGRUTACIJSKU PROPAGANDU

NA PRIMJERU ISIL-A

Pojava društvenih mreža značajno je utjecala na sve aspekte komunikacije. Svakodnevna se

komunikacija promijenila iz korijena, a time su otvoreni novi kanali promocije i propagande.

Značaj društvenih mreža i važnost njihove upotrebe prepoznala je i teroristička organizacija

tzv. Islamska država Sirije i Levanta. Suprotno tradicionalnim medijima, društvene su mreže

platforme čija su najbitnija obilježja dvosmjerna komunikacija, interakcija i povezivanje. Brza,

jeftina i jednostavna diseminacija poruka i propagandnog sadržaja, omogućila je ISIL-u

učinkovite informacijske kampanje. Osim korištenja platformi za širenje propagande, Islamska

država Sirije i Levanta iskoristila je društvene mreže i kao mjesto regrutacije novih članova.

Koristeći metodu analize sadržaja, proučeni su odabrani korisnički profili na Twitteru i

Instagramu te su potvrđene hipoteze kako je sadržaj koji pobornici ISIL-a postavljaju na

društvene mreže lako dostupan i kako su upravo društvene mreže mjesto radikalizacije.

Ključne riječi: društvene mreže, Islamska država Sirije i Levanta, propaganda, regrutacija,

terorizam

Sandra Karabatić (Fakultet zdravstvenih studija, Sveučilište u Mostaru)

KRIZNO KOMUNICIRANJE U ZDRAVSTVU

S teorijskog gledišta rad će obuhvatiti ključne teorijske koncepte odnosa s javnošću u zdravstvu.

Bit će razmatrane faze kriza, teorije kriznog komuniciranja, ključne javnosti, odnosi s

medijima, uloga pacijenta i dr. Širi torijski aspekt je važan, jer krizna stanja u zdravstvu imaju

širok raspon od nezadovoljstva komunikacijom zdravstvenih radnika u odnosu s pacijentima,

tehničkih nedostataka, dugih lista čekanja, pogreškama u dijagnostici i liječenju koje mogu

rezultirati smrtnim ishodom, pa do opasnosti izazvanih prirodnim katastrofama, tehnološkim i

tehničkim nesrećama do ratnih opasnosti. Sve to nameće potrebu da se zdravstvene ustanove

kroz organizaciju odnosa s javnošću trebaju pripremati i za krize. Izrada kriznih

komunikacijskih planova i formiranje kriznog komunikacijskog tima imperativ je svake

zdravstvene ustanove. Sustav upravljanja zdravstvenom krizom očekivan je od stanovništva, a

od države treba biti organiziran, profesionalan i nadziran.

Menadžment zdravstvenih ustanova mora znati upravljati svim oblicima krize i kriznog

komuniciranja i provoditi edukaciju osoblja kako postupati u kriznim situacijama. Samo takvim

pristupom zdravstvene ustanove mogu opasnost pretvoriti u priliku. U praktičnom dijelu rada,

studijom slučaja, autori se bave najpoznatijim krizama u zdravstvu u RH. Polazna hipoteza rada

ističe nužnost organizacije institucionalnih odnosa s javnošću kao pretpostavke uspješnog

upravljanja kriznim situacijama u zdravstvu..

Ključne riječi: komunikacija, krizno komuniciranje, odnos s javnošću, zdravstvo, mediji

Suzana Peran (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb), Anđelka Raguž (Filozofski fakultet,

Sveučilište u Zagrebu)

JE LI KATOLIČKA CRKVA U HRVATSKIM MEDIJIMA „INSTITUCIJA

SLUČAJA“? MEDIJSKO IZVJEŠTAVANJE U JUTARNJEM LISTU I VEČERNJEM

LISTU U VRIJEME KRIZNIH SITUACIJA

U radu će se kroz kontekst društvenih situacija u Hrvatskoj, očitovanih kroz: donošenje Zakona

o medicinski potpomognutoj oplodnji iz 2013. i prolasku ekonomskih migranata, tražitelja azila

i izbjeglica iz 2017. godine, ilustrirati značaj statusa i slike Katoličke crkve u hrvatskim

medijima. S time u vezi, rad se temelji na rezultatima analize sadržaja najčitanijih dnevnih

novina Jutarnjeg lista i Večernjeg lista i njihovih virtualnih ekstenzija, s osobitim obzirom na

proučavanje položaja Katoličke crkve u medijima u situacijama manifestacije određenih

društvenih prijepora, koje su ju izdvojile kao važnog aktera na društvenoj sceni. U radu nas

zato s jedne strane zanima, koliko je ta vjerska zajednica i njezino djelovanje bilo medijski

vidljivo te tko je govorio (krizno nastupao) u ime Katoličke crkve u objavama koje su se

odnosile na određena svjetonazorska pitanja. S druge strane, zanima nas tko čita virtualno

objavljeni sadržaj o vjerskim zajednicama, odnosno, na koji način komentari čitatelja oblikuju

vjersku prezentaciju sadržaja. Polazeći od pretpostavke da su vjerske zajednice u objavama

svjetovnih medija često marginalizirane i djelomično obilježene političkom konotacijom,

posebno nas u empirijskom istraživanju zanima, koliko se medijskog prostora u analiziranim

medijima daje zauzimanju vjerskih zajednica za marginalizirane skupine u društvu, osobito

siromašne, ekonomske migrante, tražitelje azila i izbjeglice te je li pristup Katoličkoj crkvi

stihijski oblikovan kao „instituciji slučaja“? Kvalitativnom analizom sadržaja, istražujemo, jesu

li i kako komentari čitatelja, reprezentirali uvredljiv diskurs u vezi s drugim, nepoznatim

ljudima i kulturama. Zaključno se osvrćemo i na stil komunikacije Katoličke crkve spram šire

ciljne javnosti. U suvremenim uvjetima, gdje je i komunikacija vjerskih institucija, medijski

posredovana i digitalno oblikovana, mediji imaju izuzetnu moć pri prezentaciji događaja i

mišljenja na određeni način, ali i posljedičnu odgovornost za kreiranje javnoga mnijenja.

Problematika medijske odgovornosti prisutna je koliko i mediji, no u svijetu prezasićenom

informacijama, mediji su ti koji predstavljaju realnost i/ili je prezentiraju na njima odgovarajući

način. Etno centristički i senzacionalistički medijski pristup drugim kulturama, uvriježene

predrasude i stereotipi, utječu da senzacionalizam i strah dobivaju prednost nad znanjem i

tolerancijom, a Katolička crkva se poima kroz afere i krizne trenutke.

Ključne riječi: Katolička crkva, mrežne stranice, hrvatske dnevne novine, migranti, komentari

čitatelja, krizna komunikacija

Iva Buljubašić (Akademija za umjetnost i kulturu, Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku)

UTJECAJ INTEGRIRANE MARKETINŠKE KOMUNIKACIJE NA RAZVOJ

KAZALIŠNE PUBLIKE GENERACIJE Y U REPUBLICI HRVATSKOJ

Institucije kulture u Republici Hrvatskoj, pogotovo gradska i nacionalna kazališta, koja su u

fokusu ovoga rada, pokušavaju naći što bolji način marketinške komunikacije i privlačenja

mlade publike. Integrirana marketinška komunikacija, ne samo da je bitna za gradska i

nacionalna kazališta u Republici Hrvatskoj kako bi što bolje shvatili potrebe i zahtjeve svoje

publike, već također i za ostale institucije kulture kao što su muzeji ili galerije. Korištenjem

integrirane marketinške komunikacije kazališta i druge kulturne institucije mogu izgraditi

publiku i općenito podići svijest o ulozi koju institucije kulture igraju u gospodarskom razvoju

zemlje. Cilj ovoga rada je istražiti utjecaj integrirane marketinške komunikacije (s naglaskom

na promociju) na razvoj kazališne publike, u ovom slučaju generacije Y, još tako zvane

millennials i istražiti motive dolaska u kazališta spomenute generacije. Korištenje inovacija u

promociji, kao i kontinuirano ulaganje u razvoj publike, preduvjet su za razvoj kazališnog

programa.

Ključne riječi: marketing komunikacija, marketing u kulturi, generacija Y, razvoj publike,

kazalište

Davor Trbušić, Dražen Maleš (Hrvatski studiji, Sveučilište u Zagrebu)

KRIZNA KOMUNIKACIJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA. AFERA

DIESELGATE PROMATRANA S ASPEKTA ORGANIZACIJE, MEDIJA I

KLJUČNIH DIONIKA

Kao jedno od najizazovnijih područja suvremenih odnosa s javnošću, krizno komuniciranje

posljednjih je godina u središtu istraživačkog i stručnog djelovanja znanstvenika i praktičara.

Nijedna organizacija nije imuna na krizu i premda ne postoji jedinstveno gledište pri njezinu

definiranju, kriza se u svojoj teorijskoj odrednici identificira kao neočekivan i potencijalno

štetan događaj s mogućim katastrofalnim učincima. Kriza je bolno iskustvo za organizaciju, no

ujedno i povlašteno vrijeme u kojem nastaju vrlo važne, ključne i krucijalne odluke za

budućnost njezinog poslovanja. Stoga će u središtu ovog rada biti pregled i analiza krize koja

je 2015. godine, uslijed manipulacije podacima o ispušnim plinovima u vozilima s dizelskim

motorima, pogodila automobilsku tvrtku Volkswagen, odjeknuvši globalnim medijskim

prostorom. Za potrebe rada bit će provedeno istraživanje u tri faze s ciljem sagledavanja krize

medijski prozvane aferom Dieselgate, s aspekta za to relevantnih dionika. Tako će se u prvoj

fazi pozornost posvetiti analizi brzine, konzistentnosti, otvorenosti i istinoljubivosti

komunikacije tvrtke Volkswagen u trenutku izbijanja krize, uz primjenu teorijskih okvira

kriznog komuniciranja. Budući da je riječ o krizi multinacionalne kompanije, čije poslovanje

nadilazi granice matične države, u drugoj će se fazi istraživanja pozornost posvetiti medijskoj

slici afere, koja će biti ustanovljena metodom analize sadržaja istaknutih hrvatskih tiskovina u

prvom mjesecu krize. Posljednja će faza istraživanja ispitati percepciju dionika u Hrvatskoj,

obuhvaćajući metode dubinskog intervjua s partnerom tvrtke Volkswagen, čime će se dobiti

uvid u to kako je kriza utjecala na njihovu prodaju automobila u Hrvatskoj, dok će se metodom

anketnog upitnika utvrditi je li kriza narušila povjerenje potencijalnih kupaca i postojećih

vlasnika automobila iz Volkswagenova portfelja, koji su, takoreći, kulturološki privrženi

brendovima ovog njemačkog automobilskog diva.

Ključne riječi: krizno komuniciranje, multinacionalne kompanije, reputacijski menadžment,

afera Dieselgate

Marija Jurčević, Ante Vuletić (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu)

KRIZNO KOMUNICIRANJE - SLUČAJ IZ HRVATSKE

U slučaju kada uprava poduzeća nije pripremljena na pojavu krize, a posebno na komunikaciju

tijekom krize, dugo stjecani ugled se može srušiti u samo nekoliko minuta. S druge strane, na

uspjeh poslovanja će se pozitivno odraziti ako kompanija ostvari komunikaciju izbjegavajući

sukobe i krize ili barem ovladavajući njima. Jednom kada poduzeće upadne u krizu, potrebno

je u javnost iznijeti istinite činjenice i preuzeti odgovornost, te stalno i potpuno obavještavati o

mogućim rizicima. Također, potrebno je kontinuirano iznositi sve raspoložive informacije, čak

i kad situacija ne ide u željenom smjeru te pokazati svoje nastojanje da kontrolira, ukloni ili

umanji potencijalne opasnosti. Cilj je ovog rada, analizom konkretnog slučaja iz hrvatske

poslovne prakse, utvrditi najbolje prakse u planiranju kriznog komuniciranja i utvrditi razloge

odstupanja od planiranog u realnim situacijama, kao i predložiti mehanizme za buduće

izbjegavanje navedenih devijacija.

Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, planiranje poslovnog kontinuiteta

Ana Gongola (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku – doktorski studij), Nikša Sviličić

(Sveučilište Sjever, Varaždin)

ZDRAVSTVENA PISMENOST

Zdravstvena pismenost podrazumijeva sposobnost razumijevanja i pravilnog korištenja

informacija u svrhu unapređenja vlastitog zdravlja. Povezanost između zdravstvene pismenosti

i zdravstvenog stanja dobro je poznata i opisana. Jednostavno rečeno što je zdravstvena

pismenost niže razine, to je adherencija niža, lošiji su zdravstveni ishodi i zdravlje općenito.

Osobe slabije pismenosti osjećaju duboko ukorijenjeni sram i strah, a to ih dovodi u poziciju

povećanog zdravstvenog rizika. Hrvatska ima dugu i impresivnu tradiciju javnog zdravstva koja

počiva na djelu dr. Andrije Štampara. Danas, nemamo točne podatke o razini zdravstvene

pismenosti, ali iz zdravstvenog stanja nacije i po istraživanjima provedenima u nama susjednim

zemljama možemo zaključiti da zasigurno nije na zadovoljavajućoj razini (razina zdravstvene

pismenosti globalno je oko 50%), te da poprima razmjere krize. Aktivnosti i inicijative u svrhu

edukacije populacije o temama iz zdravstvenog segmenta stoga su nužne, ali je jednako bitno

osvijestiti i pružatelje zdravstvene skrbi, kako bi svjesni razmjera problema mogli prilagoditi

svoj komunikacijski stil i pristup osobama koje su na osnovnoj ili ispod osnovne razine

zdravstvene pismenosti. Svjetska Zdravstvena Organizacija naglašava da je vrijednost takvih

inicijativa u osnaživanju zajednica i poboljšanju života pojedinaca, jer manjak zdravlja dovodi

do usporavanja ekonomskog i socijalnog razvoja, propadanja postojećih potencijala i

iscrpljivanja resursa u svim dijelovima društva.

Ključne riječi: zdravstvena pismenost, interpersonalna komunikacija, adherencija

Nenad Brkić, Minela Hota (Ekonomski fakultet, Univerzitet u Sarajevu)

UPRAVLJANJE KRIZNIM KOMUNICIRANJEM U JAVNIM PODUZEĆIMA NA

PRIMJERU KJKP GRAS SARAJEVO

Rad ima za cilj da istraži uspješnost upravljanja aktivnostima odnosa s javnošću i kriznog

komuniciranja u javnom sektoru, na primjeru Kantonalnog javnog komunalnog poduzeća

(KJKP) GRAS Sarajevo.

Upravljanje kriznim komuniciranjem predstavlja jedan od najvažnijih vidova odnosa s

javnošću. Djelotvorno upravljanje kriznim situacijama štiti kompanije i njihovu reputaciju, a

katkada može značiti i sam njihov opstanak.

Komunikacija u javnom sektoru smještena je u demokratski kontekst i kao takvu je pokreće

potreba za transparentnošću u vezi s tim kako organizacija izvršava svoje javne obveze,

odgovornost prema javnosti u vezi s trošenjem novca poreznih obveznika i sve više

savjetovanja i uključenja javnosti u usluge koje se pružaju.

Pojam „javno“ općenito se koristi za označavanje pitanja koja imaju utjecaja na sve.

Komunikacija je ključni element koji pokazuje da je organizacija odgovorna javnosti, odnosno

građanima, biračima, stanovnicima, klijentima ili kupcima.

KJKP GRAS Sarajevo je, već duži vremenski period, suočen sa kriznom situacijom

uzrokovanom lošim stanjem u poduzeću, koja svakodnevno dobija na snazi i uzima sve više

maha, ostavljajući ovo poduzeće u nimalo zavidnom položaju, pa gotovo i bezizlaznom, što je

ujedno i predmet ovog rada. Rad tretira teorijsku i praktičnu stranu kriznog komuniciranja u

javnom sektoru kroz analizu studije slučaja KJKP GRAS Sarajevo. U konačnici, utvrđeno je da

ovo poduzeće, i pored svih aktivnost koje poduzima, nije uspjelo uspješno upravljati kriznim

komuniciranjem, što je pridonjelo stvaranju negativnog publiciteta i lošeg imidža i reputacije

poduzeća.

Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, javna poduzeća, Kanton Sarajevo

Đorđe Obradović (Sveučilište u Dubrovniku)

ANALIZA UTJECAJA NA KRIZNO KOMUNICIRANJE VIRALNIH OBJAVA NA

DRUŠTVENIM MREŽAMA

Nesreće s gubitkom ljudskih života predstavljaju iznenadnu i neželjenu krizu. Što nesretni

događaj duže traje, kriza se produbljuje. Samim tim krizno komuniciranje postaje sve složenije.

Masovni mediji u pravilu tad nisu skloni organizaciji koju je pogodila kriza pa sumnjaju u

vjerodostojnost i propituju njezine objave. Postojeće modele kriznog komuniciranja

interaktivni mediji su posve doveli u pitanje zato što ne predviđaju nastanak i viralno širenje

objava o krizi posredstvom društvenih mreža, koje preuzimaju masovna glasila, bez utjecaja

organizacije na njih. Analiza sadržaja i utjecaja viralno proširenih poruka o spašavanju nestalih

pomoraca s broda Bourbon Rhode potonulog u rujnu 2019. pokazuje da lažne vijesti na

zainteresirane javnosti djeluju jednako kao da su istinite. Također, masovni mediji, premda s

napomenama da istinitost poruka na društvenim mrežama nije provjerena, dodatno šire lažne

vijesti, pojačavaju intenzitet krize i smanjuju učinak kriznog komuniciranja organizacije.

Ključne riječi: krizno komuniciranje, izravno komuniciranje, društvene mreže, viralne poruke,

lažne vijesti

SESIJA 5

Ivana Ivančić (Nova TV, Zagreb)

KRIZA I KRIZNO KOMUNICIRANJE – VJENČANJE BRITANSKOG

KRALJEVSKOG PARA I POTRAGA ZA NESTALIM POMORCIMA IZ POZICIJE

UREDNIKA TELEVIZIJSKOG NEWS-A

Ključna teza ovog izlaganja je da krizno komuniciranje na tradicionalni način više ne postoji.

Digitalizacija i svima dostupne sve medijske platforme komuniciranje pretvaraju u stalnu krizu.

Svi akteri medijske scene – moraju stalno biti komunikacijski „visoko potentni“. Moraju

kreirati, prezentirati i kontrolirati informacije koje velikom brzinom kroz multimedijalu dolaze

do publike. Komunicira se na sve dostupne načine – od društvenih mreža, do mainstream

medija. Pri tome i onaj tko krizno komunicira, a i onaj tko informacije prezentira - moraju voditi

računa o sve većoj „zagađenosti“ medijskog prostora fake news-om, „trolanjem“ i manjkom

selekcije informacija koje se pojavljuju u javnom prostoru. Rad se bavi sustavom selekcije i

prezentacije sadržaja/informacija povezanih s navedenim primjerima na NovaTV. Iako

tematski posve različiti ovi primjeri imaju sličnosti – uključuju visoku razinu emocija, osobne

priče s kojima se lako identificirati. Kriza je u oba primjera konstanta, ali okolnosti se stalno

mijenjaju pa se tome morala prilagođavati komunikacija od strane onih na koje se kriza odnosi.

Krizno komuniciranje u novim medijskim okolnostima ne može imati gotovu strategiju koja se

primjenjuje pa će kriza biti uspješno prevladana. U novim okolnostima kriznog komuniciranja

„samo mijena stalna jest“.

Ključne riječi: kriza, „visoka potentnost“ komuniciranja, odgovorna selekcija, NovaTV

Dragana Todorović (Right, Beograd)

POTENCIJAL TRADICIONALNIH I SAVREMENIH VIDOVA KOMUNIKACIJE U

KRIZNOM PR-U

S obzirom na to da je kriza najmanje poželjna situacija za svaku organizaciju, kompaniju, brend

ili pojedinca, tim koji je zadužen za odnose sa javnošću mora biti strateški pripremljen za

rešavanje takvih negativnih preokreta.

Prezentacija prikazuje kako stručnjaci za odnose sa javnošću predviđaju potencijalnu krizu,

koje oblike komunikacije pripremaju za rešavanje krize, kao i “time line” implementacije

odabranih vidova komunikacije.

Fokus prezentacije je sagledavanje snage i efikasnosti kako tradicionalnih tako i modernih

oblika komunikacije, koji se koriste kao alati u kriznom PR-u.

Navedeni primeri iz prakse demonstriraju nezamenljivost tradicionalnih vidova komunikacije

poput pisma, telefonskog poziva, konferencije za novinare, kao i moć savremenih

komunikacijskih kanala kao što su društvene mreže i mobilne aplikacije u konkretnim kriznim

situacijama.

Stručnjaci za odnose sa javnošću moraju odlično da poznaju organizaciju, kompaniju, brend ili

pojedinca kojeg zastupaju, razloge koji su prouzrokovali krizu, kao i stanje na tržištu i u društvu

uopšte, kako bi odredili u kojoj meri da kombinuju savremene i tradicionalne vidove

komunikacije prilikom kreiranja i realizacije komunikacijske strategije.

Ključne reči: kriza, krizni PR, dnosi sa javnošću, vidovi komunikacije, komunikacijska

strategija

Ivan Tomić (Fourfourtwo Magazine), Fran Njavro (Team A Sports Management), Luka

Mihačić (Panoptes Media)

UPRAVLJANJE RIZIKOM I KRIZOM U SPORTU

Sport je veliki posao i stvara velike prihode. Osim prihoda sport ima i jak kulturni utjecaj. Sport

ujedinjuje i dijeli. Izvor je nacionalnog ili lokalnog ponosa i često se koristi u postizanju

političkih ciljeva. Sportski događaji uključuju emocije često u malom prostoru, dvoranama

stadionima. Upravljanje sigurnošću nameće se kao strateški izazov. Pristup upravljanja

kontinuiranom poslovanju koje provode sportski klubovi nastoji prepoznati rizike i izazove

kako bi spriječio incidente da prerastu u krizu. Upravljanje krizama koncipira se u tri faze. Faza

prije krize, za vrijeme krize i nakon krize. Iz praktične perspektive postoje četiri koraka

potrebna za učinkovito upravljanje rizikom. Prvi korak odnosi se na identificiranje područja

prijetnji. Korak dva usredotočuje se na razvoj razumijevanja organizacije. Korak tri se bavi

procjenom vjerojatnosti i određivanjem prioriteta. U četvrtom koraku razmatraju se alternativne

opcije za ublažavanje prijetnji, od izbjegavanja (povlačenja iz aktivnosti), odgode (čekanje),

smanjenja (poboljšanje mjera prevencije i kontrole) ili transfer (putem osiguranja).

Ključne riječi: rizik, kriza, sport, komuniciranje, sigurnost

Emilija Rabrenović (Telenor Crna Gora, Podgorica)

ORGANIZACIJSKE ULOGE I PROFESIONALNA PRAKSA ODNOSA S

JAVNOSTIMA U CRNOJ GORI

Oblast odnosa s javnostima u Crnoj Gori nalazi se u fazi tranzicije i postepeno se preusmjerava

od pretežne usmjerenosti na ostvarenje publiciteta ka većoj profesionalizaciji. U akademskom

smislu, oblast odnosa s javnostima još uvijek je nedovoljno istražena u Crnoj Gori, zbog čega

je praćenje aktuelnih trendova, promjena i izazova dodatno otežano.

Sa druge strane, praksa odnosa s javnostima postoji u većini crnogorskih organizacija. Na

osnovu raspoloživih dokaza postojeće prakse, percepcija odnosa s javnostima svodi se

dominantno na funkciju odnosa sa medijima, koja bi trebalo da doprinese većem publicitetu i

vidljivosti organizacije.

Kako bi se doprinijelo dubljem razumijevanju postojeće prakse i trendova u oblasti odnosa s

javnostima u Crnoj Gori, kao i obogatili nedovoljni emprijski podaci, ovaj rad usmjeren je na

nekoliko istraživačkih pitanja. Primarni ciljevi istraživanja odnose se na uloge koje zaposleni u

oblasti odnosa sa javnostima imaju u organizacijama u Crnoj Gori. Postojeća praksa ukazuje

na činjenicu da profesionalci u ovoj oblasti obavljaju uglavnom tehničke, prije nego

menadžerske uloge u organizacijama.

Drugi cilj istraživanja jeste da se utvrdi da li profesionalci u oblasti odnosa s javnostima

učestvuju u procesu donošenja odluka i u kojoj mjeri percipiraju da dobijaju podršku od

menadžmenta organizacija za koje rade.

Konačno, modeli odnosa s javnostima koji se praktikuju u crnogorskim organizacijama

predstavljaju treći cilj ovog istraživanja. Na osnovu postojeće prakse, može se pretpostaviti da

se u crnogorskim organizacijama praktikuju jednosmjerni modeli odnosa s javnostima.

Istraživanje je obuhvatilo profesionace u oblasti odnosa s javnostima zaposlene u javnim

ustanovama i privatnim kompanijama u Crnoj Gori.

Ključne riječi: uloge stručnjaka za odnose s javnostima, teorija izvrsnosti

Dunja Dobrinić (Ad Aktiva, Varaždin)

UTJECAJ POLITIKA DRUŠTVENIH MREŽA U ORGANIZACIJAMA NA UGLED

SAME ORGANIZACIJE

Politika djelovanja na društvenim mrežama (eng. Social media policy ili Social networking

policy) obuhvaća niz smjernica koje donosi organizacija u svezi ponašanja vlastitih zaposlenika

kod objava i dijeljenja sadržaja na društvenim mrežama. Primarni cilj tih politika je zaštititi

organizacije od mogućih negativnih konotacija i javnih sramota koje mogu vrlo negativno

utjecati na njihovo poslovanje.

Mnoge organizacije unutar svojih politika aktivnosti na društvenim mrežama, pored

preventivnog sprječavanja otkrivanja povjerljivih poslovnih tajni, naglašavaju i nužnost

odgovornog ponašanja zaposlenika na društvenim mrežama. Odgovorno ponašanje

podrazumijeva izbjegavanje objava etničkih i diskriminacijskih primjedbi, osobnih uvreda i

slično. Tako na primjer, IBM u svojoj politici društvenih mreža zahtijeva od svojih zaposlenika

da prilikom objavljivanja sadržaja na društvenim mrežama jasno naznače kako njihove objave

nisu stav organizacije već isključivo njihov osobni stav.

Iznošenje vlastitih stavova vodećih ljudi u organizacijama također može izazvati određene

probleme samoj organizaciji, to potvrđuje i nedavna objava (tweet) na društvenoj mreži

generalnog menadžera američke košarkaške momčadi Houston Rockets-a u kojem je iznio

osoban stav vezan uz trenutne prosvjede u Hong Kongu. Te su objave izravno doprinijele

raskidom vrlo izdašnih sponzorskih ugovora s Republikom Kinom. Taj i slični primjeri iniciraju

brojna pitanja vezana za zaštitu sloboda ljudi i njihovog slobodnog govora. U okviru rada

obrađuje se problematika korištenja društvenih mreža u kontekstu zaštite interesa i ugleda

organizacija.

Ključne riječi: društvene mreže, ugled organizacije, politika društvenih mreža, sloboda govora

Ivana Jeleč (Komunikacijski Laboratorij, Zagreb), Renata Potočnik (Millenium promocija,

Zagreb)

ANALIZA KORIŠTENJA PREVENTIVNE AKTIVNOSTI KAO ODGOVORA NA

NADOLAZEĆU KRIZU U JAVNOM SEKTORU. PRIMJER FONDA ZA ZAŠTITU

OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST

Krizno komuniciranje jedno je od najizazovnijih i najsloženijih područja praktične primjene

odnosa s javnošću. S obzirom da ni jedna organizacija nije imuna na njezinu pojavu (Coombs,

2007; Reester i Larkin, 2005 prema Jugo, 2015: 1), primjere kriznih situacija moguće je pronaći

u različitim područjima: zračnom prometu, farmaceutskoj industriji, građevini, prehrambenoj

industriji, politici, javnom i drugim sektorima. Svaku kriznu situaciju moguće je opisati kao

„neplaniran i nepoželjan proces ograničenog trajanja“ (Krystek, 1987 prema Tomić, 2016:

819), a u suočavanju s njom organizacije mogu izabrati između sedam skupina strategija među

kojima su „preventivne aktivnosti, napadački odgovor, obrambeni odgovor, diverzija, javno

sažaljenje, korektivno ponašanje i strateška neaktivnost“ (Jugo, 2015: 184). Na odabir

adekvatne strategije i na upravljanje svakom takvom situacijom uvelike utječe i područje u

okviru kojeg se krizna situacija pojavila. Područje javnih institucija posebno je zanimljivo u

kontekstu kriznog komuniciranja jer se „potpuni ili djelomični korisnici sredstava državnog

proračuna“ nalaze u najgorem položaju (Tomić, 2016: 838). Okarakterizirane kao zatvoreni

sustavi i neučinkovite (Tomić, 2016: 836), javne se institucije teško odlučuju na proaktivnu

komunikaciju. Imajući u vidu teorijsku postavku kako „koncept preventivnog protuodgovora

počiva na premisi kako onaj tko prvi ispriča svoju stranu priče uvelike određuje primarni ton

priče“ (Jugo, 2015: 185), ovaj rad analizira slučaj kriznog komuniciranja iz rujna 2019. u Fondu

za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u okviru kojeg je tadašnji direktor Fonda Dubravko

Ponoš na konferenciji za medije objavio snimku prijetnji i uvreda koje izgovara on sam, a koja

„je predmet ucjena njegovog kolege“ (Hina i N1 Hrvatska, 2019).

Ključne riječi: krizna situacija, krizno komuniciranje, preventivni protuodgovor, Fond za

zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Ponoš

Emir Jildizlar (Addiko banka)

UTICAJ ORGANIZACIONE KULTURE NA KRIZNO KOMUNICIRANJE

Organizaciona kultura kompanije u mnogome određuje i način komunikacije, otvorenost u

komunikaciji prema stakeholderima, te u konačnici i reakciju kompanije u kriznim situacijama.

Uporednim prikazom organizacijske kulture nekadašnje Hypo Alpe Adria banke i sadašnje

Addiko banke, praktično ću pojasniti ovaj uticaj na komunikaciju, posebno prema eksternim

javnostima kompanije, te kriznoj komunikaciji. Ove dvije finansijske institucije, čija je

organizacijska kultura značajno različita, te se zasniva na dva potpuno drugačija modela

organizacionog ponašanja i vrijednosti, imale su/imaju i potpuno različit pristup komunikaciji

uopće, a posebno kriznom komuniciranju. Zatvorenost i vrlo pasivan pristup u komunikaciji

odlike su komunikacije nekadašnje HAAB. S druge strane, Addiko banka, u čijoj su strategiji

inkoorporirani fokus na bitno, jednostavna komunikacija i efikasnost, u komunikaciji, a

posebno u kriznoj komunikaciji njeguje otvoren i proaktivan pristup, nastojeći pružiti

relevantne I kvalitetne informacije svojim stakegholderima, ali i kontinuirano njegovati

dvosmjernu komunikaciju, kao poželjan komunikacijski model.

Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, organizacijska kultura, model orgnaizacionog

ponašanja, jednostavna komunikacija

Silvija Marija Ćurić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)

DISKURS O SUVREMENOJ EMIGRACIJI IZ HRVATSKE NA WEB PORTALIMA

ODABRANIH HRVATSKIH DNEVNIH NOVINA

Od ulaska hrvatske u Europsku uniju 2013. godine povećan je broj hrvatskih državljana koji se

najčešće s cijelim obiteljima iseljavanju u zemlje Europske unije te tako utječu na negativne

migracijske trendove. Hrvatski mediji izvještavaju o tim trendovima razlažući motive iseljenika

i dugoročne posljedice na demografsku sliku, mirovinski sustav i budućnost zemlje. U radu se

analizom sadržaja nedavnih članaka portala odabranih hrvatskih dnevnih novina analizira na

koji se način opisuju razlozi iseljavanja, trenutno stanje u državi te kako se predviđaju učinci

na budućnost.

Ključne riječi: Hrvatska, iseljavanje, web portali

Marko Đuzel (Međunarodna Zračna Luka Mostar)

KARAKTERISTIKE KRIZNOG KOMUNICIRANJA U ZRAKOPLOVNOJ

INDUSTRIJI

Rad prikazuje dosta specifičnu temu u još specifičnijoj branši. Krizno komuniciranje je jako

bitno za sve branše, ali za zrakoplovnu je ono od izrazitog značaja. Slično kao i u drugim

strukama ono je dosta zapostavljeno, ili ako postoji, ono je tu samo da se zadovolje određeni

zahtjevi raznih inspekcija. Krizno komuniciranje neće krizu spriječiti, ali može jako na nju

utjecati, odnosno promijeniti njen tijek u pozitivnom ili negativnom smjeru. Upravo zbog toga

rad daje pozitivne i negativne primjere iz prakse, kao i srž onoga što je potrebno kako bi se

implementirao sistem kriznog komuniciranja, odnosno kvalitetan plan kriznog komuniciranja.

Ključne riječi: plan kriznog komuniciranja, zrakoplovna nesreća, krizni menadžment, sigurnost

letenja, operator

SESIJA 6

Ivana Sivrić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

MEDIJSKA PISMENOST - ORUŽJE U HIBRIDNOM RATU PROTIV LAŽNIH

VIJESTI I DEZINFORMACIJA

Već sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća razvijeni su prvi koncepti suvremenog pojma

medijske pismenosti. Nakon toga uslijedilo je niz inicijativa koje su služile kako bi se bolje

prepoznala važnost učenja i nužnost razvoja medijske pismenosti. Devedesetih godina dolazi

do institucionalizacije medijske pismenosti i do definiranja osnovnih smjernica i elemenata koji

su potrebni za razvoj i implementaciju medijske pismenosti u društvu.

Od tada pa sve do danas koncept medijske pismenosti ubrzano se mijenjao. Dinamičan i ubrzan

razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, pojava novih medija i medijskih navika

konzumenata, doveli su do promjene samog koncepta i razumijevanja medijske pismenosti. Do

tada medijska pismenost se prepoznavala najprije kao instrument za zaštitu konzumenata od

negativnih medijskih poruka i sadržaja, (najčešće djece i mladih), a potom i kao instrument za

zaštitu konzumenata od tehnologije te kao preduvjet za bolju građansku participaciju.

„Learning by doing creative expression.“

Danas tumačenje pojma medijske pismenosti promatramo i u zavisnosti od društva i konteksta

u kojem se medijska pismenost koristi i na način kako se razvija. Prema tome, koncept i

primjena je u ovisnosti od geografskog i tehnološkog pristupa medijima, a samim time i od

evaluacije i komunikacije putem medija. Stoga bi današnji koncept medijske pismenosti

predstavljao oružje ili oruđe za borbu protiv negativnih medijskih sadržaja, manipulacije, lažnih

vijesti, obmana, propagande, dezinformacija, a u svrhu kritičkog i kreativnog izražavanja i bolje

građanske participacije.

Ključne riječi: informacijska i medijska pismenost, lažne vijesti, dezinformacije, kritičko i

kreativno izražavanje

Siniša Kovačić (Poslovno veleučilište Zagreb)

KRIZA - PRILIKA ZA (NE)POŠTIVANJE KODEKSA ČASTI NOVINARA

S razvojem i dostupnošću online medija tradicionalno novinarstvo kakvo smo poznavali,

kvalitetno - analitično i objektivno, pod snažnim pritiskom produktivnosti, efikasnosti i

profitabilnosti promijenilo je karakter. Mediji u vijestima iz crne kronike koje su postale jedna

od najčitanijih rubrika, redovito objavljuju neprovjerene i netočne informacije te ih prezentiraju

senzacionalistički jer im one jamče viralnost. Lancu zadovoljavanja morbidne znatiželje

javnosti u slučaju obiteljskog nasilja na otoku Pagu priključile su se i tri hrvatske nacionalne

televizije kojima je Agencija za elektroničke medije izrekla opomenu i naredila brisanje sa

servera svih snimaka i materijala jer su utvrdili kako medijska prezentacija djece, žrtava nasilja,

nedvojbeno dovodi do njihove sekundarne viktimizacije. Jedan od rijetkih medija koji u djecu

s Paga nije uperio reflektor, bila je Slobodna Dalmacija. Bez obzira na njihovo javno

svrstavanje „na stranu žrtava“, većina drugih medija hipersenzacionalizam stavila je i stavlja

ispred jasne zakonske regulative i Kodeksa časti novinara. Slučaj nezapamćenog zločina,

šesterostrukog ubojstva u Zagrebu na Kajzerici potvrdio je iznova neetičnost u izvještavanju

većine hrvatskih medija. Ulazak kamera na mjesto zločina i objavljivanje fotografija žrtava

ukradenih s njihovih Facebook profila nema nikakvu javnu vrijednost. Mediji to znaju, no ipak,

u kriznim situacijama izgube kompas umjesto da takve događaje koriste za lekciju o građanskoj

kulturi i hrabrosti te za upozoravanje na eventualni sistemski propust, nebrigu i nerad institucija.

Ključne riječi: kriza, medijsko izvještavanje, crna kronika, senzacionalizam, regulator, kodeks

časti, javni interes

Katerina Malić-Bandur (Ekonomski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Adisa Delić

(Ekonomski fakultet, Univerzitet u Tuzli)

KRIZNI MENADŽMENT - HOTELSKA INDUSTRIJA

Krizna situacija u poduzećima može biti posljedica unutarnje i vanjske krize. S aspekta izvora

krize u poduzeću možemo imati dvije vrste kriza koje često nastupaju i zajedno – unutarnja

kriza i vanjska kriza. Unutarnja kriza vezana je uz financijske probleme, proizvodne probleme,

gubitak tržišta. Da bi se takve greške izbjegle treba djelovati preventivno, stvarati uvjete u

poduzeću koji moguće greške smanjuju na najmanju moguću mjeru. To se postiže: dobrom

organizacijom u kojoj svatko zna dobro svoj posao; jasnim i propisanim poslovnim i

proizvodnim procesima, obrazovanim i stručnim zaposlenicima i menadžmentom. Vanjska

kriza ima uzrok u okolini, gospodarstvu države, svijeta, u globalnoj recesiji. Cilj rada temelji

se na empirijskom istraživanju poduzeća hotelske industrije. U radu će se prikazati koliko su

poduzeća hotelske industrije pripremljena na promjenu vanjske i unutarnje okoline s aspekta

krize – spremnost menadžmenta, krizno komuniciranje, organizacijska kultura.

Ključne riječi: krizni menadžment, hotelska industrija, timski rad, krizno komuniciranje

Daniela Jurčić (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru), Mijo Zidar

KORIŠTENJE NOVIH TEHNOLOGIJA U ODNOSIMA S JAVNOŠĆU NA

PRIMJERU IZBORA ČLANOVA U EUROPSKI PARLAMENT IZ REPUBLIKE

HRVATSKE

Razvojem društvenih mreža, dostupnošću 4. generacije mobilnih mreža, koja jamči izuzetno

velike brzine pristupa Internetu te aplikacija i hardwarea za snimanje i fotografiranje na

pametnim telefonima, stvorili su se uvjeti za potpuno novi pristup odnosima s javnošću,

posebice kada je u pitanju političko komuniciranje. Političke stranke, liste, kandidati i politički

subjekti općenito, polako prestaju ovisiti o tradicionalnim medijima poput radija, televizije ili

tiska, a sve više se oslanjaju na vlastite profile i stranice na društvenim mrežama. Dapače,

mnogi od njih koriste društvene mreže kako bi uživo prenosili skupove i govore, nakon čega

takve snimke preuzimaju televizijske kuće.

Cilj ovoga rada jest elaborirati na koji su način političke stranke i kandidati iz Republike

Hrvatske, koji su ušli u Europski parlament, nakon izbora u svibnju 2019. godine, koristili

moderne tehnologije, poput pametnih telefona, te društvene mreže. Rad prikazuje analizu

profila društvenih mreža političkih stranaka i kandidata koji su ušli u EU parlament – jesu li

prisutni na pojedinoj društvenoj mreži, koliki postotak objava je multimedijalnog karaktera,

postoji li razlika u pripremi istoga videozapisa ovisno o pojedinoj društvenoj mreži te jesu li

kandidati osobno slali video poruke preko svojih privatnih profila, snimajući sadržaj mobilnim

telefonom, dolazeći tako do birača u realnom vremenu ili samo nekoliko trenutaka nakon

snimanja poruke.

Ključne riječi: PR, nove tehnologije, Europski parlament, društvene mreže

Sanjin Handžar (Fakultet humanističkih nauka, Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar)

KRIZNO KOMUNICIRANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKIH KOMPANIJA:

REAKTIVNI ILI PROAKTIVNI PRISTUP UPRAVLJANJA KRIZNIM

SITUACIJAMA

Primarni cilj upravljanja kriznim komuniciranjem je kreiranje komunikacijske prakse

kompanije u svrhu zaštite reputacije, kao i pravovremenog i istinitog informisanja javnosti u

kriznim situacijama. Jasno je da nastanak pojedinih kriza ne možemo spriječiti, ali unaprijed

osmišljenim planom djelovanja u kriznim situacijama možemo minimizirati štetne posljedice

krize i očuvati ugled i reputaciju kompanije. Krizno komuniciranje je najsloženiji i

najdelikatniji fragment odnosa s javnošću čiji stepen efikasnosti i uspješnosti prevenstveno

ovisi o odabiru odgovarajuće strategije kojom će organizacija zaštiti njenu navrijedniju

nematerijalnu imovinu – ugled i reputaciju.

Ovaj rad analizira efikasnost upravljanja sveukupnim ciklusom kriznog komuniciranja

bosanskohercegovačkih kompanija, od etape pretkrizne i krizne komunikacije do faze

komuniciranja nakon okončanja krize. Na osnovu analize teorije i rezultata empirijskog

istraživanja ustanovit ćemo da li bosanskohercegovačke kompanije za vrijeme kriza djeluju

strateški ili je 'pak njihov pristup komunikaciji u toku krize reaktivan i pasivan. Provedena

analiza ukazat će i na činjenicu da pripremljenost za potencijalne krizne situacije i proaktivno

upravljanje kriznim komuniciranjem minimizira štetu uzrokovanu krizom i štiti poslovnu

egzistenciju kompanije.

Na osnovu rezultata provedenih analiza date su i preporuke za buduća naučna istraživanja i

decidirani istraživački pristup utvrđivanju razloga ad hoc djelovanja bosanskohercegovačkih

kompanija za vrijeme krize.

Ključne riječi: upravljanje, učinkovitost, kompanije, Bosna i Hercegovina

Suzana Obrovac-Lipar (Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb)

KRIZNO KOMUNICIRANJE NA PRIMJERU KATOLIČKIH SVEUČILIŠTA

Kriza za osobu, tvrtku, instituciju uvijek predstavlja izazov, prekretnicu ili prijelomnu točku

nakon koje ništa više nije isto. Ovisno o pripremljenosti, promišljenosti i brzini reakcije

subjekta koji se nalazi u krizi, situacija se može promijeniti na bolje ili na gore. Svjesni

navedenog, stručnjaci za komunikacije prepoznaju koliko je važno upravljati krizom i biti

pripremljeni za nju i prije nego se ona dogodi, te koliko je važno cijelo vrijeme njezina trajanja

uspostavljati razinu kontrole kako ona ne bi eskalirala i time naštetila teško stečenoj reputaciji.

U visokoobrazovnim institucijama krize mogu biti uzrokovane različitim događanjima: od

pucnjave ili požara na kampusu, cyberattacka, tužbi za zlostavljanja i diskriminaciju, plagiranja

radova, neadekvatnih uvjeta studiranja pa do studentskih nemira. Krize ne mimoilaze ni

katolička sveučilišta. Predmet ovog rada je proučavanje upravljanja kriznom komunikacijom

na katoličkim sveučilištima. U anketnom upitniku, sastavljenom za ovaj rad, ispitanici su

odgovarali na pitanja o komunikacijskoj strategiji i planovima, pripremljenosti za krizu,

odgovornosti za komunikaciju krize u javnosti, o odnosima s medijima i komunikacijskim

kanalima kojima se služe. Očekivani rezultat pretpostavlja da će katolička sveučilišta pokazati

pripravnost za intervenciju u slučaju kriza. U praksi se predstavljeni rezultati ovog rada mogu

upotrijebiti kao poticaj i smjernice za izradu komunikacijskih strategija i planova u kriznim

situacijama na visokoobrazovnim institucijama.

Ključne riječi: krizno komuniciranje, upravljanje krizom, odnosi s javnošću, komunikacija,

katolička sveučilišta

Antonio Mario Čirko (Sustavni studij duhovnosti, Zagreb)

UTJECAJ NARUŠENIH MEĐULJUDSKIH ODNOSA NA OBITELJSKI ŽIVOT U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Današnje vrijeme u kojem živimo na svim područjima društvenog i privatnog života očituje

krizu i krizno komuniciranje na razne načine. S jedne strane tehnički i drugi napredak dovodi

do stvaranja preduvjeta za moguću bolju organizaciju života i raznih događanja. S druge strane

socijalna dimenzija izgubila je na svojoj kvaliteti. To se najbolje vidi u obiteljima i sve većim

brojem razvoda. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske donosi podatak da je u 2016.

na 100 sklopljenih brakova u R. Hrvatskoj prisutan razvod kod 34,4 brakova. Nedostaje jedna

zdrava aktivnost u svakodnevnom životu koja bi stvorila povoljne uvjete za međusobno

komuniciranje i razumijevanje. Također prisutno je mnoštvo riječi, koje iako je obilno,

siromašno je u svome značenju. Odnosi u obiteljima često su preslika krize u društvu. To

osobito utječe na djecu u obiteljima, te se tako stvara potencijalni zatvoreni krug neprestanog

ponavljanja kriznog komuniciranja i njegovih posljedica.

S druge strane treba reći da su krize normalna pojava tijekom određenog perioda života i

mogućnost su za rješavanje problema. Međusobnim uvažavanjem u komunikaciji dolazi se do

nadogradnje međusobnog odnosa. No individualna tehnička i društvena kultura i prisutni trend

dovode u obiteljima do međusobne tišine i manjka uvažavanja. Zato je važno prepoznati uzroke

i nastojati da se ponavljaju u što manjoj mjeri, te poboljša kvaliteta i zadovoljstvo života.

Cilj ovog rada je kroz ciljana pitanja u anketi među obiteljima prepoznati uzroke krize, kriznog

komuniciranja i njene posljedice.

Ključne riječi: kriza, krizno komuniciranje, nedostatak komunikacije, međuljudski odnosi,

kvaliteta života

Franjo Takač (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

INTERNETSKA TELEVIZIJA KAO KRIZNI KOMUNIKACIJSKI KANAL

Umreženo društvo prožeto utjecajem novih tehnologija prostor je u kojemu nema tajni,

informacije se šire u svim pravcima, kako pozitivne, jednako tako i negativne, nepredviđene i

nekontrolirane. Upravo su takve informacije noćna mora svakog komunikacijskog djelatnika,

glasnogovornika, PR-ovca... Krizni događaji postali su dio svakodnevice – dugo stvarani ugled

pojedinaca i korporacija ruši se preko noći. Može li se izbjeći šteta? Odgovor je višestruk:

totalna nekada može, a djelomična ne može – kako god, prvi je korak komuniciranje, i to krizno

komuniciranje.

Uslijed mnoštva kriza i jednakog broja komunikacijskih kriznih strategija, potrebno je pronaći

novu, bolju i učinkovitiju strategiju – glasniji i dalekosežniji komunikacijski kanal! Kako bi se

tom zadatku pristupilo preciznije, nužno je poznavati medijsko okružje, njihove mogućnosti i

naravno, publiku. Nije novost da tradicionalni mediji zaostaju za novim internetskim medijima,

što potvrđuje vlastito anketno istraživanje na uzorku od 1132 ispitanika provedeno u FBiH.

Rezultati govore da 83,3% ispitanika prati informativne sadržaje posredstvom interneta, 9,4%

posredstvom televizije, 5,4% u tisku i 1,8% na radiju. Međutim novost je i da internetski mediji,

u prvom redu portali, uslijed nagle ekspanzije i velike ponude istih - gube utjecaj. Događa se

raspršivanje koje traži nove komunikacijske metode za krizno komuniciranje.

Kao moguće rješenje nudi se internetska televizija koja emitira videosadržaje posredstvom

interneta za razliku od tekstualnih i fotografskih sadržaja koji su ranije bili vrhunac medijske

ponude na internetu. Isto istraživanje donosi rezultate koji zorno prikazuju da će 60,4%

ispitanika radije pogledati videoisječak nekog događaja u odnosu na 39,6% onih koji će

pročitati karticu teksta i pogledati galeriju fotografija. Brojke su neosporive: pokazuju pravac i

daju priliku za bolje i uspješnije krizno komuniciranje. Cilj ovog rada je ukazati na mogućnosti

internetske televizije kao jednog od kriznih komunikacijskih kanala.

Ključne riječi: internetska televizija; online krizno komuniciranje, video krizno komuniciranje

SESIJA 7

Dajana Šošić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)

DRUŠTVENE MREŽE KAO SREDSTVO KRIZNE KOMUNIKACIJE U POLITICI

Društvene mreže ne koriste se više samo za privatne objave i druženje, za poslovne kontakte i

promociju, već sve više postaju relevantan alat za praćenje ključnih vijesti i informacija.

Preokret u korištenju društvenih mreža u politici bili su američki izbori 2008. i Obamina

kampanja vođena na društvenim mrežama, a i sadašnjim američki predsjednik Donald Trump

uvelike koristi medije kako bi komunicirao s javnošću izravno zaobilazeći pri tom klasične

medije. Istraživanje provedeno nakon parlamentarnih izbora 2007. u Hrvatskoj također je

pokazalo da su stranke u Hrvatskoj naučile koristiti internet kao svojevrsnu oglasnu ploču na

kojoj mogu oglasiti svoje programske pozicije i ideološko opredjeljenje. No, veći dio

analiziranih stranica nije uopće nudio prostor za raspravu kroz primjerice forume ili blogove“

(Bebić, 2011:45). Dakle, i dalje se unatoč dvosmjernosti društvenih mreža te platforme najčešće

koriste kao jednostrana komunikacija odnosno slanje poruka prema korisnicima čiji „lajk“

nastoje pretvoriti u glas.

Jednostrana komunikacija političara na društvenim mrežama u Hrvatskoj zabilježena i prilikom

kriznog komuniciranja. Odnosno u situacijama kada su javne osobe (političari) upravo u

određenim kriznim situacijama putem društvenih mreža sa svih profila željeli odaslati određene

poruke medijima i javnosti, a ipak izbjeći novinarska pitanja. Upravo krizna situacija na

društvenoj razini pokazuje prijeteću društvenu situaciju u političkim, ekonomskim, socijalnim

i kulturnim sustavima, te predstavlja prepreku, bitnu promjenu koja ometa normalan rad i

izaziva drugu pojavu kao svoju posljedicu. No, u njoj se nalazi i sposobnost za otkrivanje novih

mogućnosti i novih komunikacijskih kanala.

U ovom radu analizom sadržaja odnosno objava u dnevnim novinama „Jutarnji list“, „Večernji

list“ i „Slobodna Dalmacija“ u razdoblju od rujna 2018. do rujna 2019. analizirat ćemo objave

na društvenim mrežama koje su prenesene u novinama s profila političara, a odnose se na krizno

komuniciranje. Iz čitave populacije triju odabranih novina (svih relevantnih članaka

objavljenih u tom razdoblju), uz pomoć glavnog kriterija analitičke matrice (identifikacije

članaka u kojemu se kao izvor informacija koristi krizna politička komunikacija putem

društvene mreže), izlučit ćemo valjane priloge koje odgovaraju svrsi istraživanja. Cilj metoda

analize sadržaja je objektivno utvrđivanje učestalosti i načina korištenja društvenih mreža kao

izvora informacija i krizne komunikacije u trima dnevnim novinama u navedenom razdoblju.

Navedeni članci predstavljaju jedinice analize u kojima su pronađene ključne riječi. Korišteni

pojmovi za pretraživanje bili su: Facebook, Instagram, You Tube, Twitter, društvene mreže. Za

priloge koje se promatralo u provođenju analize smatra se da predstavljaju cjelokupni skup svih

priloga koje je potrebno promatrati kako bi se odgovorilo na ciljeve ovog rada jer se jedino u

tim prilozima nalazi sadržaj važan za temu koja se analizira.

Ključne riječi: krizna komunikacija, društvene mreže

Dorotea Milas, Marija Baričević (Poslovno veleučilište Zagreb)

DINAMIČNI DRUŠTVENI UTJECAJ: STVARANJE KULTURE KOMUNIKACIJOM

Odnos između komunikacije i kulture vrlo je složen i prisan. Prvo, kulture se stvaraju

komunikacijom; to jest komunikacija je sredstvo ljudske interakcije kroz koje se stvaraju i dijele

kulturne karakteristike. U određenom smislu, kulture su „ostatak“ društvene komunikacije. Bez

komunikacije i komunikacijskog medija bilo bi nemoguće sačuvati i prenijeti kulturne

karakteristike s jednog mjesta na drugo. Može se, dakle, reći da se kultura stvara, oblikuje,

prenosi i uči komunikacijom. Obrnuto je također slučaj; odnosno komunikacijske prakse se u

velikoj mjeri stvaraju, oblikuju i prenose kulturom. Da bismo razumjeli implikacije ovog

odnosa komunikacije i kulture potrebno je razmišljati u smislu tekućih komunikacijskih

procesa. Unutar grupe članovi donose sa sobom pojedinačne misaone obrasce razmišljanja i

ponašanja iz prethodnih komunikacijskih iskustava i iz drugih kultura čiji su dio ili su bili. Pošto

se pojedinci počinju baviti komunikacijom s ostalim članovima ove nove grupe, počinju stvarati

skup zajedničkih iskustava i načina kako razgovarati o njima. Ako skupina nastavi interakciju,

razvit će se niz različitih povijesti, obrazaca, običaja i rituala. Neke od ovih kulturnih

karakteristika bile bi sasvim očite i opipljive tako da bi se nova osoba koja se pridruži grupi

susrela s trenutnim kulturnim pravilima kojima bi se naučila uskladiti komunikacijom. Novi

članovi bi zauzvrat utjecali na grupnu kulturu tako da postanu njezin dio. Uzajamno, ova

preoblikovana kultura oblikuje komunikacijske prakse sadašnjih i budućih članova grupe. To

vrijedi s bilo kojom kulturom; komunikacija oblikuje kulturu, a kultura oblikuje komunikaciju.

Ključne riječi: kultura, komunikacija, stvaranje kulture komunikacijom

Marija Nakić, Jelena Diklić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij)

ANALIZA KRIZNOG MENADŽMENTA U TURIZMU NA PRIMJERU

TERORISTIČKIH NAPADA NA TUNIS

Uloga kriznog menadžmenta u suvremeno doba poprima sve veći značaj. Razlog tome su brojni

i nepredvidivi događaji koji uzrokuju mnogo štete cjelokupnoj turističkoj destinaciji. U

današnje doba najveću prijetnju turizmu predstavlja terorizam koji sve više poprima globalni

razmjer. Premda pojedine turističke destinacije primjenjuju koncepte kriznog menadžmenta u

turizmu, za određene turističke destinacije to predstavlja samo nepotrebni trošak. Nažalost,

uloga kriznog menadžmenta u turizmu poprima značaj tek nakon kriznih situacija, no onda su

štete za pojedinu turističku destinaciju mnogo veće. Takva posljedica najbolje je vidljiva kroz

terorističke napade na Tunis čijom analizom se ovaj rad i bavi. Prilikom izrade rada

primijenjene su znanstvene metode deskripcije, dedukcije i analize. U radu se analiziraju

aktivnosti kriznog menadžmenta prije i nakon terorističkih napada, čime se na konkretnim

primjerima želi potvrditi ne samo važnost kriznog menadžmenta u turizmu nego i objasniti

cjelokupni negativni utjecaj terorističkih aktivnosti na turizam. Cilj rada obuhvaća definiranje

uloge kriznog menadžmenta u turizmu kroz analizirane turističke destinacije kako bi se

poduzete aktivnosti i mjere nakon terorističkih napada mogle implementirati za buduće krizne

situacije.

Ključne riječi: turistička destinacija, krizni menadžment u turizmu, terorizam, Tunis

Marta Takahashi (Edward Bernays University College, Zagreb)

KRIZNO KOMUNICIRANJE POTAKNUTO NEZAKONITIM PRIJELAZIMA

GRANICE IZMEĐU HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

Migrantska kriza 2015./2016. prvenstveno je nastala kao posljedica destabilizacije Bliskog

istoka, nestabilnosti u državama Sjeverne Afrike nakon Arapskog proljeća te dezintegracije

Libije. Balkanskom rutom, usmjerenim i organiziranim koridorom od Turske i Grčke preko

balkanskih država prema zapadnoj Europi, prošlo je tada više od milijun ljudi. Prije svega

zahvaljujući sporazumu s Turskom iz 2016., balkanska ruta je zatvorena i tijekom 2017./ 2018.

imala je trend relativne stabilnosti. Međutim, globalizacija čini masovnu migraciju

nezaustavljivom i od početka 2019. ruta je opet oživjela te pokazuje zabrinjavajuće povećanje

broja migranata. Nakon dolaska u BiH, migranti nastoje prijeći u Hrvatsku, a zatim preko

Slovenije stići u bogatije zemlje Zapada. U Europi je prisutan strah od novog izbjegličkog vala

i problema koje bi on mogao prouzročiti.

U posljednje vrijeme slušamo kontroverzna izvješća o postupanju hrvatske policije prema

nezakonitim migrantima zatečenim tijekom ilegalnog prelaska granice između BiH i Hrvatske

ili uhvaćenim na hrvatskom tlu. Zapadni mediji izvještavaju o grubom kršenju prava migranata.

I brojna izvješća humanitarnih organizacija i udruga govore o brutalnim vraćanjima izbjeglica

koje su prešle granicu izvan službenih graničnih prijelaza između BiH i Hrvatske. Hrvatska

policija, navodno, krši vladavinu prava i postupa protivno Europskom zakonu o azilu,

Europskoj povelji o temeljnim pravima i Konvenciji o izbjeglicama iz 1951.

Sve te navode Zagreb rezolutno negira. Tijekom ove krizne situacije, u komuniciranju s

javnošću, hrvatska policija odlučila se na strategiju poricanja svega za što je optužuju.

Ključne riječi: migrantska kriza, balkanska ruta, nezakonite migracije, hrvatska policija, krizno

komuniciranje strategijom poricanja

Rosanda Lovrić (Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek - doktorski studij), Krešimir Dabo

(Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski)

ULOGA STRUČNIH SURADNIKA U PROCESU RJEŠAVANJA KONFLIKATA

IZMEĐU UČENIKA

Konflikt između učenika kao mogući početak krizne situacije u školi, sastavni je dio školskog

procesa i s njim se redovito susreću nastavnici i stručni suradnici. Međutim, konflikt, iako može

izazvati krizu, s druge strane, otvara mogućnosti za uspostavljanje bolje i adekvatnije

komunikacije među učenicima i stvara prostor za učenje o nenasilnom komuniciranju,

medijaciji kao formi rješavanja sukoba te asertivnom zastupanju svojih stavova i uvjerenja.

Iako se neki vršnjački konflikti zadržavaju samo na razini učenika i eventualno nastavnika u

razredu, kada sukobi eskaliraju redovito se traži pomoć stručnih suradnika u školi poput

psihologa ili pedagoga. Kakva je komunikacijska uloga tih profesionalaca u procesu medijacije

između učenika, kojim tehnikama se oni služe u svom savjetodavnom radu, primjećuju li

pomake ili promjene u ponašanju učenika nakon provedene medijacije, što se u njihovoj praksi

pokazuje kao najuspješnija metoda svladavanja i razumijevanja konflikta, dio je ispitivanja

ovoga rada. S druge strane, rad ima namjeru analizirati i percepciju učenika. Javljaju li se

stručnim suradnicima za pomoć, kako rješavaju svoje konflikte, što im je potrebno da

prevladaju sukob, samo su neka od problemskih pitanja ovoga rada. U nastojanju da se

prepoznaju kapaciteti savjetodavnoga rada i uloge medijacije stručnih suradnika u vršnjačkim

sukobima u školi, za istraživačku analizu odabrana je Srednja škola Metković, s ciljem

determiniranja uloge pedagoga i psihologa u kriznoj situaciji rješavanja učeničkih konflikata

kroz primjer iz prakse.

Ključne riječi: konflikt, škola, stručni suradnici, medijacija, učenici

Damir Vasilj, Iva Klepić (Sveučilište u Mostaru)

UTJECAJ KRIZNOG KOMUNICIRANJA NA UČINKE KRIZNOG MENADŽMENTA

U PODUZEĆIMA

Riječ kriza uglavnom označava pojavu s potencijalnim negativnim ishodom. Kriza predstavlja

iznenadne, nepredvidljive događaje koji mogu utjecati snažno na organizaciju. Uzroci nastanka

krize mogu biti vanjski (političke i društvene promjene, sigurnosno okruženje, nepovoljna

ekonomska kretanja, prirodne katastrofe i nesreće i sl.) i unutarnji (loša organizacija rada,

narušeni međuljudski odnosi, nestručnost i nemoral rukovodstva, korupcija, bolestan rivalitet,

nepostojanje korporacijske kulture, loši uvjeti rada, nerealni ciljevi sindikata, nedostatak

komunikacije i sl.). Upravljanje krizama ili krizni menadžment možemo definirati kao

koncentrirani proces u kojem se krizna situacija rješava planiranjem, organiziranjem,

usmjeravanjem i nadziranjem čitavog niza međusobno povezanih radnji te vođenjem procesa

odlučivanja, a sve radi brzog, rješavanja problema ili krize s kojim se organizacija suočila.

Krizni menadžment uključuje i cjelokupan proces komuniciranja u krizi, sa svim interesno-

utjecajnim skupinama. Informiranje javnosti mora biti precizno, blagovremeno i dosljedno, a

sve s ciljem sprječavanja nastanka dezinformacija, nagađanja i panika, te osiguranja podrške,

povjerenja i razumijevanja. Krizno komuniciranje predstavlja jedan od najvažnijih elemenata

kriznog menadžmenta. Svaka kriza je jedinstven događaj i s njom treba postupati u skladu s

tim. Kriznim komuniciranjem se nastoji spriječiti ili umanjiti negativne posljedice krize od

moguće štete i tako zaštiti organizaciju, dionike i sve ostale elemente s kojima organizacija

ima doticaj.

U ovom radu će biti istraženo krizno komuniciranje u poduzećima u Federaciji Bosne i

Hercegovine, te u kojoj mjeri je krizno komuniciranje doprinijelo boljim učincima kriznog

menadžmenta u poduzećima te izlasku iz krize.

Istraživanje će biti provedeno na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine u srednjim i velikim

poduzećima koja su bila ili su zahvaćena krizom u svome poslovanju.

Očekuje se da će rezultati istraživanja pokazati loše krizno komuniciranje u poduzećima te da

bolje krizno komuniciranje doprinosi boljim učincima kriznog menadžmenta i izlasku iz krize.

Ključne riječi: kriza, krizni menadžment, krizno komuniciranje, srednja i velika poduzeća,

učinci

Marin Čuljak, Ivan Ćubela (Filozofski fakultet, Sveučilište u Mostaru)

POLITIČKI ODNOSI S JAVNOŠĆU U PODIJELJENIM DRUŠTVIMA – KRIZA

POLITIČKOG SUSTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

Dizajn političkih sustava, kao znanstveno i teorijski najatraktivnijeg okvira istraživanja unutar

komparativne politike, iznova izaziva dominantne rasprave ne samo u kontekstu političkih

znanosti, nego i širem interdisciplinarnom pristupu drugih srodnih znanstvenih disciplina.

Dimenziju tih rasprava autori nastoje prikazati kroz sveobuhvatan politološki i komunikološki

pristup uzimajući u obzir ključne segmente podijeljenih društava. Nema sumnje da je

postdaytonska Bosna i Hercegovina primjer duboko podijeljenog društva na društvenoj,

kulturnoj, jezičnoj i religijskoj osnovi. Od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma

ispostavilo se da je glavni uzrok nefunkcionalnosti društva nemogućnost uspostave legitimiteta

države te izgradnji njene suverenosti u punome kapacitetu. Problematika podijeljenih društava

postala je toliko atraktivan prostor za znanstveni angažman upravo zbog kriznog konteksta koji

se generira u političkoj i društvenoj sferi. Različite koncepcije državnog uređenja, uz neriješeno

nacionalno pitanje najmalobrojnijeg naroda u BiH, istaknule su se kao generatori krize koji se

reflektiraju i na komunikološkoj osnovi. Političke stranke kao ključni komunikološki akteri

političkog sustava bit će stavljeni u poseban fokus promatranja. Osobit naglasak kroz teorijske

i normativne modele bit će znanstveno obuhvaćen kroz njihovu ulogu u rješavanju krize

političkoga sustava te koliko uopće mogu svojim odnosima s javnošću doprinositi boljem

razumijevanju i ishodima djelovanja svih političkih aktera u Bosni i Hercegovini.

Ključne riječi: podijeljeno društvo, kriza, politički odnosi s javnošću, politički sustav, političke

stranke