Prijevoz tereta

1

SADRŽAJ

1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU TERETA ......................................................... 3

1.1. Pojam, sadržaj i uloga prijevoza tereta ................................................................... 3

1.2. Vrste cestovnih teretnih prijevoza .......................................................................... 4

2. TERET KAO PREDMET PRIJEVOZA ........................................................................ 5

2.1. Vrste tereta ............................................................................................................ 5

2.2. Značajke tereta ....................................................................................................... 6

2.3. Ambalaža i njezine funkcije ................................................................................... 6

2.4. Čimbenici koji utječu na strujanje tereta ................................................................ 7

2.5. Opseg, struktura i neravnomjernost prijevoza ........................................................ 7

3. CESTOVNA VOZILA ZA PRIJEVOZ TERETA .......................................................... 9

3.1. Osobine cestovnih teretnih motornih vozila ........................................................... 9

3.2. Vrste teretnih motornih vozila................................................................................ 9

3.3. Specijalna vozila .................................................................................................. 11

3.4. Priključna vozila .................................................................................................. 14

3.5. Pokazatelji rada voznoga parka ............................................................................ 14

4. CESTE ......................................................................................................................... 18

4.1. Podjela cesta ........................................................................................................ 18

4.2. Konstruktivni elementi ceste ................................................................................ 18

4.3. Izbor itinerara za prijevozni zadatak .................................................................... 19

5. OPERATIVNO OSOBLJE .......................................................................................... 20

5.1. Posada vozila ....................................................................................................... 20

5.2. Disponentno-prometno osoblje ............................................................................ 21

5.3. Tehnički referent .................................................................................................. 21

5.4. Kontrolno osoblje ................................................................................................ 22

6. SREDSTVA ZA PREKRCAJ TERETA ...................................................................... 23

6.1. Osobine i vrste sredstava za prekrcaj ................................................................... 23

6.2. Uvjeti za primjenu prekrcajne mehanizacije ........................................................ 23

6.3. Vrste prekrcajne mehanizacije ............................................................................. 24

6.3.1. Viličari ................................................................................................... 24

Prijevoz tereta

2

6.3.2. Dizala i dizalice ...................................................................................... 26

6.3.3. Prijenosnici............................................................................................. 26

7. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA TERETA .................................................................... 27

7.1. Struktura prijevoznog procesa .............................................................................. 27

7.2. Faza prijevoza ...................................................................................................... 27

7.2.1. Preuzimanje tereta na prijevoz ................................................................ 27

7.2.2. Slaganje i zaštita tereta ........................................................................... 28

7.2.3. Obavljanje prijevoza ............................................................................... 30

7.2.4. Predaja tereta primatelju ......................................................................... 30

7.3. Vrste prijevoza prema složenosti prijevoznoga rada ............................................ 30

7.3.1. Prijevoz opasnih tereta ........................................................................... 30

7.3.2. Prijevoz specijalnih tereta ....................................................................... 32

7.3.3. Prijevoz lakopokvarljivih tereta .............................................................. 32

8. PRIJEVOZNA DOKUMENTACIJA ........................................................................... 34

8.1. Putni radni list ...................................................................................................... 35

8.2. Prijevozne isprave prema međunarodnim konvencijama ...................................... 35

8.2.1. Prijevoz prema sporazumu CEMT .......................................................... 37

8.2.2. Prijevoz prema pravilniku CMR ............................................................. 37

8.2.3. Prijevoz prema sporazumu TIR .............................................................. 38

8.2.4. Karnet ATA ............................................................................................ 39

8.3. Tahograf .............................................................................................................. 39

9. SUVREMENE TRANSPORTNE TEHNOLOGIJE ..................................................... 42

9.1. Zbirna skladišta.................................................................................................... 42

9.2. Javna skladišta ..................................................................................................... 42

9.3. Sustavi racionalizacije u prijevozu tereta ............................................................. 42

9.4. Tehnologija prijevoza s primjenom paleta ........................................................... 43

9.5. Kontejnerizacija ................................................................................................... 44

Prijevoz tereta

3

1. TEMELJNI POJMOVI O PRIJEVOZU TERETA 1.1. POJAM, SADRŽAJ I ULOGA PRIJEVOZA TERETA

Industrijska revolucija i prijelaz manufakture na industrijsku proizvodnju, uvjetovali

su približavanje prirodnih resursa proizvodnim centrima s jedne i tržištu s druge strane.

Sve to postavilo je pred promet značajne zadaće.

Društvena i tehnička podjela rada pridonosi razvoju prometa kao mlade grane

privrede. Ekonomski uvjeti privređivanja zahtijevaju od prometa da se prijevoz dobara

obavi racionalnije i ekonomičnije, da bi troškovi prijevoza bili što manji, odnosno

društveni i prijevozni efekti što veći.

Sadržaj nastavnog predmeta prijevoz tereta je u njegovoj biti, što znači da teret treba

premjestiti s jednog mjesta na drugo. Po udaljenosti razlikujemo prijevoz na male i

prijevoz na velike udaljenosti. Premještanje tereta na male udaljenosti obično nazivamo

unutarnjim prijevozom (prijenos dobara unutar poduzeća) i pri tome se u pravilu koriste

sredstva prijenosa.

Premještanje tereta na veće udaljenosti nazivamo vanjskim prijevozom i tu se u

pravilu koriste sredstva prijevoza. Pojam prijevoza tereta obuhvaća dva osnovna elementa

prijevoznog procesa:

organizaciju prijevoza i

tehniku prijevoza.

Pod organizacijom prijevoza tereta podrazumijevamo unaprijed osmišljen, usklađen

i zacrtan sustav postupaka u cilju prijevoza tereta s jednog mjesta na drugo. Pod tehnikom

prijevoza tereta podrazumijevamo sam način izvršenja prijevoza u cjelini, tj. na koji će se

način i u kojim sredstvima prijevoz obaviti.

Ulogu i važnost prijevoza tereta u cestovnom prometu možemo promatrati s raznih

gledišta. Razmještaj prirodnih resursa osnovni je čimbenik koji uvjetuje razvoj privrede

neke zemlje. Stupanj uspješnosti povezivanja proizvodno-potrošačkih centara ovisi o

kvaliteti prometa, a to znači da promet direktno utječe na razvoj privrede.

Prometne potrebe podrazumijevaju količine tereta koje se moraju prevesti iz

jednog mjesta u drugo. Potreba, da se određena količina tereta preveze, postavlja zahtjev

za prijevozom. Zbroj svih zahtjeva naziva se obujmom prijevoza.

Obujam prijevoza može biti:

statički – to je ukupna količina tereta koja se treba prevesti s jednog mjesta na

drugo, izražena je u tonama (t) i

dinamički – to je statički obujam prijevoza, pomnožen s kilometrima koje

prijevozna sredstva moraju prevaliti. Dinamički obujam prijevoza iskazuje se u

tonama kilometrima (tkm).

Cestovni promet u integraciji s ostalim granama prometa nastoji zadovoljiti

ukupne potrebe za prijevozom. No to još ne znači da je promet u potpunosti zadovoljio sve

uvjete privrednog rasta, odnosno prometnih potreba. Neki od uvjeta privrednog rasta su i

prijevozni troškovi koji čine jednu od bitnih stavki u strukturi cijene koštanja pojedinih

proizvoda. Zbog toga mora doći do integracije između prometnih grana, kako bi prijevoz

bio izvršen uz što niže troškove po jedinici prijevoza.

Prijevoz tereta

4

Zemljopisni položaj naše zemlje omogućio je stvaranje prijevoznog puta između

istočnih i zapadnih zemalja. No, na brzinu prijevoza utječu prometnice kojima se odvija

prijevoz, što je utjecalo na izgradnju suvremenih cestovnih prometnica. Sve to utjecalo je

na povećanje međunarodnog i tranzitnog prijevoza.

Moderna sredstva prijevoza su sredstva koja mogu zadovoljiti sve zahtjeve

moderne vojske, što znači da su tehnički usavršena, da su brza, da mogu prevesti svaki

teret.

1.2. VRSTE CESTOVNIH TERETNIH PRIJEVOZA

Cestovni teretni prijevoz možemo podijeliti prema sljedećim kriterijima:

teritorijalnoj zoni djelovanja ili području na kojem se prijevoz obavlja:

o prijevoz tereta unutar zemlje – prijevoz na kraće udaljenosti i prijevoz na

duže udaljenosti,

o međunarodni prijevoz – pogranični međunarodni prijevoz tereta, međunaro-

dni prijevoz tereta na duže udaljenosti i tranzitni ili prijelazni međunarodni

prijevoz tereta,

prema načinu organiziranja:

o linijski – prijevoz koji se odvija na određenoj relaciji, po određenom redu

vožnje i po utvrđenoj tarifi, a može biti stalni, sezonski i povremeni,

o slobodni – obavlja se na osnovi slučajnih potreba ili prigoda, a pravci

kretanja i tarifa (cijena) nisu unaprijed utvrđeni,

prema namjeni prijevoza:

o cestovni teretni prijevoz koji obavljaju specijalizirana poduzeća, a nazivamo

ga javnim prijevozom,

o cestovni teretni prijevoz koji obavljaju poduzeća za svoje osobne potrebe,

nazivamo ga prijevozom za vlastite potrebe,

prema vrsti pošiljaka:

o prijevoz komadnih pošiljaka – prijevoz paketiranih tereta od kojih svaki

posebno ima svoju teretnu dokumentaciju,

o prijevoz kolskih pošiljaka – cijela kolska pošiljka koja se prevozi na osnovi

jednog dokumenta zove se kolski teretni prijevoz i

o marš-rutne pošiljke – prijevoz koji se obavlja većim brojem vozila za jednog

primaoca,

prema složenosti rada pri prijevozu:

o uobičajeni teretni prijevozi – ne zahtijevaju nikakve dodatne organizacijske

zahvate, a specijalni prijevozi su oni koji zahtijevaju posebne uvjete ili mjere

za vrijeme obavljanja prijevoza ili čak zahtijevaju specijalna vozila, što znači

posebno izrađena za obavljanje te vrste prijevoza

o specijalni teretni prijevozi

prema vrsti sredstava kojima se prijevoz obavlja:

o teretni prijevoz motornim vozilima,

o teretni prijevozi vozilima na motorni pogon,

o teretni prijevozi zapregom,

o teretni prijevozi ostalom vučom.

Prijevoz tereta

5

2. TERET KAO PREDMET PRIJEVOZA

Pod pojmom tereta podrazumijevaju se sva proizvodna dobra bazične ili

prerađivačke industrije, poljoprivrede, šumarstva ili neke druge grane privrede, tj.

tercijarne djelatnosti koje imaju potrebu za prijevozom, tj. prevoze se s jednog mjesta na

drugo. Sva dobra koja se prevoze nazivaju se zajedničkim imenom „teret“.

S obzirom na ekonomsku znanost, roba je sve ono što ima uporabnu vrijednost i

služi razmjeni na tržištu. Prema tome, kako je teret širi pojam od robe, kažemo da je teret

sve ono što se prevozi (npr. smeće, snijeg, mrtvaci), a roba je onaj teret koji ima uporabnu

vrijednost (npr. stoka, povrće i drugo) i razmjenjuje se na tržištu.

Svi predmeti koji se prevoze iskazuju se u težinskim i zapreminskim jedinicama (t,

q, m3). Roba kao teret ima svoju apsolutnu masu i gustoću. Zapreminska težina je m

3

konkretne robe u odnosu na gustoću m3 vode.

Sa stajališta iskorištenja teretnih motornih vozila načelno bi vrijedili sljedeći odnosi

u veličini iskorištenja zapreminske, odnosno korisne nosivosti vozila:

1. Kod robe i tereta, čije gustoće su 1,0 ili blizu ove vrijednosti, postoji 100%

iskorištenja zapreminske ili korisne nosivosti;

2. Kod robe i tereta, čije gustoće su manje od 1,0 do 0,5 postoji 100% iskorištenja

zapremine prostora, ali se teže iskorištava korisna nosivost;

3. Kod robe ili tereta s gustoćom većom od 1,0 postoji 100% iskorištenje korisne

nosivosti, ali se ne iskorištava teretna zapremina teretnog sanduka.

2.1. VRSTE TERETA

Teret kao predmet prijevoza podijelit ćemo u više grupa, ovisno o raznim

čimbenicima koji utječu na organizaciju i iskorištenje teretnih motornih vozila.

A. Tereti s obzirom na stupanj iskorištenja korisne nosivosti su:

a. tereti normalne težine čija gustoća je 1,0 ili blizu;

b. laki (kabasti) tereti male gustoće, a velikog volumena (sijeno, slama);

c. teški tereti velike gustoće (strojevi).

B. Terete prema vrijednosti dijelimo na:

a. manje vrijedne (kamen, šljunak itd.);

b. srednje vrijedne (poluproizvodi, poljoprivredni proizvodi itd.);

c. skupe ili visokovrijedne (strojevi, alati, gotovi proizvodi) i

d. specijalne terete, rijetke i vrlo skupe terete (zlato, uran itd.).

C. Tereti s obzirom na pakovanje mogu biti:

a. s ambalažom i

b. bez ambalaže.

D. Tereti s obzirom na uvjete prijevoza su:

a. svakodnevni tereti koji po svojim fizičkim i drugim karakteristikama ne

zahtijevaju specijalnu pažnju za vrijeme prijevoza;

b. specifični tereti koji zahtijevaju specijalnu pažnju u mjere, pa čak i uporabu

specijalnih vozila;

c. „opasni“ tereti koji kod prijevoza i manipuliranja mogu izazvati povrede,

trovanje ljudi, uništenje vozila, objekata i sl.

Prijevoz tereta

6

E. Tereti s obzirom na dimenzije su:

a. gabaritni tereti – oni koji se mogu smjestiti u teretni sanduk,

b. negabaritni tereti – oni koji vire izvan teretnog sanduka,

c. dugi tereti – duži od 4,5 m.

F. Tereti prema količini i jednovrsnosti su:

a. tereti u rasutom rinfuznom stanju (šljunak, žitarice i sl.),

b. tereti koji nisu upakirani i slobodno se bacaju pri ukrcaju – prekrcaju i sl.,

c. tereti u tekućem stanju.

G. Tereti prema veličini i težini pošiljke su:

a. paketi (do 20 kg mase),

b. komadne pošiljke (za terete manje od nosivosti vozila) i

c. kolske pošiljke (za mase ili cijelu zapreminu tereta koja je jednaka nosivosti

vozila).

2.2. ZNAČAJKE TERETA

Svi tereti nisu jednako podobni za prevoženje. Neki tereti mogu se prevoziti na

velike udaljenosti, a neki samo na male. To ovisi o prirodnim i ekonomskim svojstvima

tereta.

Prirodna svojstva (fizička, kemijska i biološka) utječu na ponašanje tereta za

vrijeme prijevoza. Tako npr. da bi se lakopokvarljivi teret mogao prevoziti na veću

udaljenost, potrebno je primijeniti posebnu tehniku konzerviranja i pakiranja kao i

specijalna prijevozna sredstva.

Ekonomska svojstva govore o odnosu cijene prijevoza i vrijednosti robe. Tako se ne

isplati teret male vrijednosti prevoziti na velike udaljenosti, jer bi se u tom slučaju moglo

dogoditi da cijena prijevoza bude veća od vrijednosti robe.

Podobnost tereta pri rukovanju je osobina tereta koja se očituje kod ukrcaja i

prekrcaja, iskrcaja i skladištenja. Svojstvo tereta da se odgovarajući radovi mogu obaviti

nazivamo podobnošću tereta pri rukovanju.

Mnogi tereti skloni su promjeni prvobitne mase za vrijeme prijevoza ili

uskladištenja, što se naziva kaliranje ili rasipanje. Do promjene mase dolazi zbog

klimatskih uvjeta (toplina, vlaga, hladnoća), kao i svojstava tereta, stanja ambalaže ili

teretnog sanduka, dužine prijevoza, brzine prijevoza i načina rukovanja.

Pod dvojnošću tereta podrazumijevamo dvojako tretiranje tereta koji se prevozi i

kojim se rukuje. S obzirom da je veći dio tereta upakiran ili ambalažiran, razlikujemo

masu osnovnog tereta ili neto masu, ambalažu ili tara masu koja je ujedno i dodani teret. U

odnosu na prijevoz nastoji se da u ukupnoj masi ili bruto odnosno neto masa tereta bude

što veća u odnosu na tara težinu ambalaže.

2.3. AMBALAŽA I NJEZINE FUNKCIJE

Ambalažom nazivamo materijal koji služi za omatanje i pakiranje robe s ciljem:

zaštite kvalitete i kvantitete tereta,

olakšanja pri rukovanju kod ukrcaja, prijevoza i iskrcaja tereta,

sniženje troškova prijevoza,

Prijevoz tereta

7

smanjenja nesretnih slučajeva u radu prilikom ukrcaja i iskrcaja.

Ambalaža se može razvrstati na razne načine. S gledišta odnosa proizvoda i

ambalaže razlikujemo odvojivu i neodvojivu ambalažu:

odvojiva ambalaža je ona koja služi u prijevozu, ali ne dolazi direktno do

potrošača,

neodvojiva ambalaža čini cjelinu s proizvodom i tako se prodaje potrošaču.

S gledišta odnosa prema potrošaču i njenog ekonomskog značenja, ambalaža se

dijeli na:

komercijalnu ambalažu kojoj je osnovni cilj reklamiranje proizvoda i lakša

prodaja,

prijevoznu ambalažu čiji je cilj da zaštiti teret pri prijevozu.

S gledišta vremena u kojem je nastala ambalaža se dijeli na:

klasičnu ambalažu u koju spadaju: sanduci od drva, bačve drvene i limene, boce,

vreće od tekstila;

suvremenu ambalažu u koju spadaju: valovita ljepenka, plastika, kartonska

ljepenka, kontejneri, palete.

S gledišta materijala izrada ambalaže može biti: limena, staklena, drvena, papirnata,

plastična, a može biti i od drugih materijala koji se mogu koristiti za izradu ambalaže.

S gledišta tipizacije i složenosti ambalaža može biti:

standardna – ako je rađena po standardu (staklene boce od litre) tipizirana za

određenu vrstu proizvoda (coca-cola),

rasklopiva ambalaža je ona koja se sklopi kad se isprazni i sklopljena se vraća,

nerasklopiva ambalaža je ona koja se, kada se isprazni, ne može sklopiti.

2.4. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA STRUJANJE TERETA

Strujanje teretnog prijevoza nazivamo prijevoz cjelokupne količine tereta u

određenom pravcu. Strujanje tereta može biti u jednom i u oba pravca. Na strujanje tereta

utječu sljedeći čimbenici:

centri proizvodnje i potrošnje,

infrastruktura,

zemljopisni položaj i razvijenost određenog područja,

stalna prometna čvorišta,

međunarodna podjela rada,

tuzemna i inozemna tržišta,

migracija i emigracija stanovništva,

kupovna moć stanovništva i drugo.

2.5. OPSEG, STRUKTURA I NERAVNOMJERNOST PRIJEVOZA

Pod prijevozom tereta podrazumijevamo količinu tereta koju treba prevesti u tijeku

određenog vremenskog perioda. Mjesta otpreme nazivamo zbirnim mjestima prometa, a

mjesta dostave tereta prijemnim mjestima. Količina otpremljenog, primljenog ili tereta

koji čeka na prijevoz zove se obujam tereta.

Prijevoz tereta

8

Obujam tereta možemo gledati sa statičkog i dinamičkog stajališta. Statički opseg

prijevoza je količina tereta koja čeka na prijevoz, a iskazana je u tonama. Dinamički opseg

prijevoza je ona količina tereta koja je u prijevoznom procesu, a iskazuje se u neto tona

kilometrima (NTkm).

Udvojeni prijevoz tereta je prijevoz iste količine tereta koji se do krajnjeg potrošača

prevozi u fazama. Jedan te isti teret prevozi se više puta, a da pri tom ne mijenja svoju

strukturu ni svojstva. Ova je pojava naročito zapažena u gradovima gdje se teret najprije

uskladišti, a zatim razvozi po prodavaonicama, odnosno do krajnjeg potrošača.

Razvrstavanje tereta po vrsti određuje strukturu prijevoza. To razlikovanje tereta po

svojstvu, namjeni i količini zahtijeva grupiranje tereta u opsegu s istim naznačenim

svojstvima. Takvo grupiranje tereta naziva se struktura obujma tereta.

Struktura obujma prijevoza tereta mijenja se tijekom godine, što ovisi o načinu

proizvodnje, potrošnje ili o nekim drugim uvjetovanostima koje djeluju na potrebu za

prijevozom tereta. Zbog tog saznanja poduzeća koja se bave prijevozom planiraju svoje

prijevozne kapacitete i vrše organizaciju koja će zadovoljiti planirane potrebe prijevoza.

Pod neravnomjernošću prijevoza podrazumijevamo osciliranje opsega prijevoza u

tijeku jedne godine. Poznato je da proizvodnja i potrošnja tijekom godine osciliraju. To

nestalno kretanje osjeća se i na obujmu prijevoza te u neravnomjernom korištenju

prijevoznih sredstava.

Uzroci neravnomjernosti su:

sezonski način proizvodnje (poljoprivreda, građevinarstvo),

sezonski način potrošnje (turizam, priprema dobara za zimski period),

poljoprivredna kampanja u proizvodnji poljoprivrednih kultura (prikupljanje ljetine i

prerada),

klimatski uvjeti i drugo.

Neravnomjernost prijevoza ublažavamo:

dobrom organizacijom prijevoza,

vozilima s raznovrsnom namjenom,

izgradnjom pratećih objekata,

izgradnjom prometnica (tuneli i drugi objekti koji omogućuju redovito izvršenje

prijevoza).

Prijevoz tereta

9

3. CESTOVNA VOZILA ZA PRIJEVOZ TERETA

3.1. OSOBINE CESTOVNIH TERETNIH MOTORNIH VOZILA

Vozila cestovnog prometa moraju biti tako izrađena kako bi osigurala što efikasnije

iskorištavanje u svladavanju prostora i vremena kako bi savladalo sve poteškoće koje pri

tome nastaju.

Vozila cestovnog prometa trebaju imati sljedeća svojstva:

tehnička – sigurnost, trajnost, pokretljivost, stabilnost i elastičnost,

tehničko-eksploatacijska – vučna podobnost, elastičnost, stabilnost, trajnost,

lakoća pristupa pojedinim dijelovima i sklopovima i promjer kretanja (autonomija

kretanja),

prijevozna – nosivost i teretni volumen (zapremina), mogućnost čuvanja robe

prilikom prijevoza, prilagodljivost teretnog sanduka specifičnostima robe,

mogućnost brzog ukrcaja i iskrcaja i mogućnost bržeg poduzimanja sanitarno-

tehničkih mjera,

svojstvo ekonomičnosti – minimalna potrošnja goriva i maziva u odnosu na

određenu veličinu pogonskog rada, i

svojstva koja vozaču omogućavaju normalne uvjete rada – lakoća upravljanja i

elastičnost kretanja.

3.2. VRSTE TERETNIH MOTORNIH VOZILA

Motorni tricikli su vozila na motorni pogon na tri kotača (slika 1). Pogonski dio

nalazi se iza ili ispred teretnog dijela. Teretni sanduk se može nalaziti ispred ili iza vozača.

Ukoliko je teretni sanduk ispred vozača, smije se krcati najviše do visine glave vozača,

kako bi on na putu ispred sebe imao pregled za vrijeme vožnje. Ukoliko je teretni sanduk

odostraga, krca se do točke stabilnosti vozila.

Motorni tricikli isključivo su namijenjeni za prijevoz u gradu, radi razvoženja i

prikupljanja robe.

Slika 1. Motorni tricikl

Teretna motorna vozila – kamioni, prema korisnoj nosivosti dijele se na kamione

male, srednje i velike nosivosti. Kamionima male korisne nosivosti smatraju se kamioni do

1,5 tone korisne nosivosti, a kamionima srednje korisne nosivosti preko 1,5 tone do 5 tona.

Kamionima velike korisne nosivosti smatraju se vozila preko 5 tona nosivosti.

Prijevoz tereta

10

Radi prilagođavanja teretnog prostora boljim i efikasnijim eksploatacijsko-

prijevoznim mogućnostima podešava se karoserija teretnog sanduka, pa razlikujemo

teretne sanduke s niskim, visokim, otvorenim, zatvorenim stranicama, sa i bez krova, te

pomične i nepomične sanduke, sanduke u obliku rešetki, zatvorene ili furgon i sl. (slika 2).

Slika 2. Kamioni raznih vrsta

Tegljač je teretno motorno vozilo razdvojenog tipa, sastavljeno od vučnog dijela

kao posebnog dijela i poluprikolice, te kao teretnog dijela koji se s prednjim dijelom

oslanja na vučni dio, a na zadnjem dijelu ima jednu ili dvije osovine, opet kao poseban dio

(slika 3).

Slika 3. Tegljač (Truck-traktor)

Ovakvim tehničkim rješenjem poboljšava se eksploatacijsko-prijevozno-ekonomske

mogućnosti. Naime, uočeno je da se vozilo na ukrcaju ili iskrcaju predugo zadržava.

Željelo se povećati vrijeme vožnje, a smanjiti vrijeme čekanja na ukrcaju ili iskrcaju.

Razdvajanjem vozila na dva dijela – vučni i nosivi, dobila se „slobodna“ vuča, koja može

posluživati i tri poluprikolice. Dok se jedna poluprikolica nalazi na ukrcaju, druga je na

iskrcaju, a treća u vožnji. Daljnju prednost tegljača predstavlja:

Prijevoz tereta

11

bolje očuvanje vozila, garažiranje, spremanje,

mogućnost intermodalnog transporta,

velika manevarska podobnost.

Transportni traktor je motorno vozilo slično truck-traktoru s tom razlikom što on

teretni sanduk ne nosi, nego vuče. Karakteristike su mu kratka šasija, velika manevarska

podobnost, mali zahtjevi za garažni prostor, uvelike smanjuje troškove eksploatacije.

Može poslužiti za vuču dvije ili više prikolica, što također smanjuje troškove prijevoza.

Koristi se u lukama, zrakoplovnim pristaništima, skladištima, a ako posjeduje i

dodatne uređaje može poslužiti u šumarstvu, poljoprivredi i slično (slika 4).

Slika 4. Transportni traktor

Motorni prednjaci (auto-traktori) su kamioni s jako skraćenim teretnim sandukom,

a služe za vuču specijalnih prikolica. Tu tovarni sanduk služi samo za spremanje

prijevoznog pribora, dizalice i drugih potrepština. Snaga motora je velika, kako bi se mogli

vući teški tereti i svladati usputni usponi (slika 5).

Slika 5. Motorni prednjak

3.3. SPECIJALNA VOZILA

Specijalnim teretnim motornim vozilom podrazumijevamo ona teretna vozila koja

služe za posebne i specijalne svrhe, pa su zato i posebno konstruirana.

Namijenjena su za prijevoz:

Prijevoz tereta

12

građevnih materijala (damperi, kiperi, skrejperi, grederi, miješalice, silosi za cement

i sl.), (slika 6),

dugih tereta (slika 7),

kruha (slika 8),

tekućina i plinova (cisterne), (slika 9),

komunalna vozila (za polijevanje ulica za odvoz smeća, vatrogasna vozila,

policijska vozila i sl.), (slika 10 i 11),

lakopokvarljive robe (hladnjače), (slika 12),

za pokretne radionice,

potrebe turista (pokretne pekare, kuhinje).

Slika 6. Cestovno vozilo za prijevoz građevinskog materijala (mikser)

Slika 7. Cestovna vozila za prijevoz građevinskih strojeva

Slika 8. Cestovno vozilo za prijevoz kruha

Prijevoz tereta

13

Slika 9. Vozilo za prijevoz plina i tekućine

Slika 10. Vozila za održavanje čistoće

Slika 11. Komunalno vozilo

Prijevoz tereta

14

Slika 12. Izotermičko vozilo

3.4. PRIKLJUČNA VOZILA

Pod priključnim vozilima podrazumijevamo takva prijevozna sredstva koja nemaju

vlastiti pogon, već ih vuku motorna vozila. Svrha priključnih vozila je da se poveća

prijevozna moć vučnog vozila, da se smanje troškovi prijevoza i da se vučno vozilo što

bolje iskoristi.

Priključna vozila trebaju udovoljiti sljedećim uvjetima:

da se lagano kreću,

da su što lakša,

da su što jednostavnija,

da imaju kočnice i uređaje za signalizaciju.

Priključna vozila dijele se na prikolice, poluprikolice i specijalne prikolice.

3.5. POKAZATELJI RADA VOZNOGA PARKA

FOND VREMENA

POGONSKOG RADA

PRIVREDNOG RADA

ISKORIŠTENOST AUTO. SREDSTAVA

EKONOMSKI EKSPLOATACIONO TEHNIČKI

EKONOMIČNOST

PRODUKTIVNOST

RENTABILNOST

KVANTITATIVNI

NATURALNI VRIJEDNOSNO FINANCIJSKI

POKAZATELJI

KVALITATIVNI

Prijevoz tereta

15

Cilj svake racionalizacije pa tako i racionalizacije u prijevoznom procesu je što veći

prijevozni učinak sa što manjim troškovima. Da bi se taj cilj mogao i ostvariti potrebno je

doći do podataka rada u toku prijevoznog procesa. Za izmjere, odnosno pokazivanje

kvalitete rada služimo se tzv. pokazateljima ili izmjeriteljima. Analizom rada prijevoznih

sredstava i organizacije prijevoza, sustavom pokazatelja poduzimaju se odgovarajuće

organizacijske i tehničke mjere u cilju poboljšanja tog rada.

Vozni park ili autopark jednog poduzeća čine sva komercijalna teretna motorna

vozila i priključna vozila: kamioni, vučni traktori, autoprikolice, poluprikolice i sl. Vozni

park se najčešće dijeli po vrstama, podvrstama, tipovima (kategorijama) i modelima u

pogledu njihovog sastava. Podjela se može obavljati prema vrsti eksploatacije pojedinih

grupa vozila i prema njihovoj namjeni.

Inventarski vozni park su sva vozila koja se nalaze na inventurnoj listi osnovnih

sredstava jedne organizacijske jedinice. Inventarski vozni park prema tehničkom stanju

dijelimo na tehnički ispravna i tehnički neispravna vozila (vozila koja se nalaze na

popravku ili održavanju, te vozila za rashod i prodaju).

Pregled oznaka izmjeritelja rada voznog parka:

V = sva vozila

Vi = ispravna vozila

Vn = neispravna vozila

Vr = vozilo u radu

Vst = vozila koja nisu u radu

KDu = ukupni kalendarski dani

KDr = kalendarski dan neispravnih vozila

KDn = kalendarski dani vozila u radu

KDst = kalendarski dani vozila koja stoje

DV = dani vozila

DN = tona-dani vozila

DVu = dani vozila ukupno

DVr = dani vozila u radu

DVn = dani vozila neispravnih

DVst = dani vozila u stajanju

Kur = koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka

Kir = koeficijent iskorištenja tehnički ispravnog voznog parka

Kti = koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka

Ktn = koeficijent tehničke neispravnosti voznog parka

SV = sati vozila

SVr = sati vozila u radu

SVv = sati vozila u vožnji

SVsp = sati vozila produktivnog stajanja

SVsn = sati vozila neproduktivnog stajanja

Vu = vozni park

Kv = koeficijent iskorištenja radnog vremena

Kvu = koeficijent vremena za cijeli vozni park

KMu = kilometri ukupno

Prijevoz tereta

16

KMt = kilometri pod teretom

KMp = prazni kilometri ili bez tereta

KMn = nulti kilometri

Kkm = koeficijent iskorištenja prijeđenog puta

Ko = koeficijent srednje dužine prijeđenog puta s teretom

K1 = koeficijent prosječnog puta u jednom danu

Kst = koeficijent srednjeg rastojanja prijevoza jedne tone tereta

TKMm = mogući tona kilometri

TKMs = stvarni tona kilometri

Kin = koeficijent iskorištenja nosivosti

Nkt = koeficijent prosječnog prijevoza jedne tone tereta

vp = putna brzina

vk = komercijalna brzina

vt =tehnička brzina

T1 = ukupno prevezeno tereta u tonama

Tn = nosivost vozila u tonama

Kns = statički koeficijent nosivosti

Psp = prijevozna podobnost voznog parka

Pu = prijevozni učinak voznog parka

nps = vrijeme ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta

nns = vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta

Rnv = registrirana nosivost vozila

Ni = iskorištena nosivost vozila

DVi = dani ispravnih vozila

Pregled koeficijenata:

1. Koeficijent tehničke ispravnosti voznog parka

2. Koeficijent iskorištenja ukupnog voznog parka

3. Koeficijent iskorištenja nosivosti

4. Koeficijent iskorištenja prijeđenog puta

5. Mogući tonski kilometri

6. Koeficijent iskorištenja radnog vremena

7. Prosječan put jedne tone robe

8. Prosječna dnevna kilometraža jednog vozila

Prijevoz tereta

17

9. Prosječno radno vrijeme jednog vozila

10. Prosječno vrijeme trajanja ukrcaja-iskrcaja jedne tone tereta (nps)

11. Prosječno vrijeme neproduktivnog stajanja jedne tone tereta

12. Prosječna registrirana nosivost jednog vozila

13. Prosječno iskorištenje nosivosti jednog vozila

14. Prosječna količina tereta u tonama po jednom vozilu dnevno

15. Prosječan TKM po jednom vozilu dnevno

16. Prosječno brojno stanje vozila koja se nalaze u radu za određeni vremenski period

17. Prosječna ukupna nosivost svih vozila za određeni period

18. Prosječna ukupna nosivost ispravnih vozila za određeni period

19. Prosječna ukupna nosivost vozila u radu za određeni period

20. Prosječna nosivost vozila u parku

21. Prosječna nosivost ispravnog vozila za jedan određeni period

22. Prosječna nosivost jednog vozila u radu

Prijevoz tereta

18

4. CESTE

4.1. PODJELA CESTA

Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama mrežu javnih cesta, ovisno o

njihovom društvenom i privrednom značenju, čine:

magistralne i međunarodne – međunarodna i javna cesta koja povezuje glavne

gradove i gospodarska, kulturna ili upravna područja;

regionalne – javna cesta koja povezuje regionalna gospodarska, kulturna ili upravna

područja;

lokalne ceste – javne ceste koje povezuju naselja na području jedinica lokalne

samouprave i uprave ili koja je značajna na području jedinica lokalne samouprave i

uprave.

4.2. KONSTRUKTIVNI ELEMENTI CESTE

U konstruktivne elemente ceste ubrajamo:

uzdužni profil ceste – uzdužna vertikalna projekcija presjeka ceste u odnosu na

teren, a iz njega se vide usponi, padovi, vertikalne krivine, stacionaža ceste i putni

objekti na cesti;

poprečni profil ceste – vertikalni presjek ceste postavljen na uzdužnu osovinu ceste,

a pokazuje konfiguraciju terena lijevo i desno od osi ceste (slika 13);

Slika 13. Oblici poprečnog profila ceste

situacijski plan – tlocrt ili horizontalna projekcija ceste,

Slika 14. Situacijski plan ceste

Prijevoz tereta

19

podloga ceste – dijeli se na gornji i donji postroj ceste. Gornji postroj ceste treba

omogućiti sigurno, brzo i ekonomično odvijanje prometa i sastoji se od kolnika,

ivičnih traka, bankina, pješačke i biciklističke staze, rigola, jarkova i dr.

Slika 15. Gornji postroj ceste

Zahvaljujući situacijskom planu, organizator prijevoza kod određivanja itinerera za

specijalna vozila može već unaprijed odrediti cestu za prijevoz i time utjecati na sigurnost

i brzinu prijevoza.

4.3. IZBOR ITINERARA ZA PRIJEVOZNI ZADATAK

Itinerer se može dobiti prema različitim kriterijima, a najčešće prema:

najkraćoj udaljenosti u kilometrima,

najvećoj putnoj ili prosječnoj brzini prijevoza,

najvećoj sigurnosti,

povoljnim klimatskim uvjetima,

mogućnostima prijevoza specijalnih tereta s obzirom na visinu nadvožnjaka,

minimalnog radijusa zavoja, veličine uzdužnih nagiba, kvalitetu i nosivost kolničke

konstrukcije (osovinskog pritiska) i sl.

Prijevoz tereta

20

5. OPERATIVNO OSOBLJE

5.1. POSADA VOZILA

Posadu vozila predstavljaju neposredni izvršioci prijevoznog zadatka, tj. oni koji

rade uz vozilo, kao npr. vozač, prijevozni radnici kod specijalnih prijevoza i pratioci

prijevoza i sl. Vozno osoblje su svi izvršioci koji su na neki način vezani uz prijevoz, npr. i

rezervno osoblje, prijevozni radnik ili pratilac, koje će po potrebi zamijeniti vozača u

slučaju njegovog hitnog napuštanja prijevoznog zadatka tj. radnog mjesta.

Broj članova posade motornog vozila ovisi o vrsti vozila kojima se prevoze stvari ili

teret, dužini puta i svojstvima tereta koji se prevozi. Broj članova posade određuje se na

sljedeći način:

na relacijama do 500 km bez obzira na vrstu vozila raspoređuje se jedan vozač;

na relacijama preko 500 km na teretna motorna vozila kojima najveća dopuštena

masa prelazi 20 tona, može se rasporediti jedan vozač pod uvjetom da mu se nakon

svakih 500 prevaljenih kilometara osigura propisano vrijeme odmora (dnevni

odmor). Ukoliko se to ne može učiniti, na vozilo se moraju rasporediti dva vozača;

u međunarodnom cestovnom prometu, na relacijama do 450 km vrijedi sve iz

prethodnog stava;

na relacijama gradskog i prigradskog prometa za prikupljanje i razvoz stvari u

komadima pojedinačne težine do 20 kg na vozila najveće dopuštene mase do 3500

kg, raspoređuje se jedan vozač. Ukoliko se prevoze teži komadi raspoređuju se i

prijevozni radnici;

kad se prevoze opasne tvari, u slučajevima koje predviđa Europski sporazum o

međunarodnom prijevozu opasne robe u cestovnom prometu, na motorno se vozilo

moraju rasporediti dva vozača;

za prijevoz specijalnih tereta na motorno vozilo će se rasporediti potreban broj

vozača, automehaničara, pomoćnih ili drugih radnika ili pratioca, ovisno o opsegu i

vrsti poslova takvog prijevoza, te u skladu s posebnim mjerama sigurnosti.

Kad vozno osoblje nije isključivo vezano samo na izvršenje prijevozne zadaće po

izlasku iz domicila vozno osoblje je u daljnjem radu samostalno, tj. predstavlja svoje

poduzeće i može, ukoliko mu nije drukčije naređeno, obavljati sve poslove u suradnji s

naručiteljima prijevoznih usluga u skladu s postojećim propisima, kao na primjer:

predstavlja radnu organizaciju,

prihvaća ponudu i realizira prijevoznu uslugu u skladu dobrog privrednika,

brine o teretu, vozilu i priboru za sve vrijeme prijevoznog procesa, tj. do povratka u

domicil,

svojim radom i izvršenom uslugom ulazi u funkciju marketinga poduzeća,

obavlja i druge radne zadaće koje se javljaju u toku prijevoza, ako za to postoje

uvjeti.

Vozači svih vrsta i kategorija motornih vozila za prijevoz stvari moraju imati

završenu srednju stručnu spremu za vozača motornog vozila.

Prijevoz tereta

21

Vozači specijalnih motornih vozila moraju biti osposobljeni za rukovanje posebnim

uređajima i opremom na takvim vozilima, te se mora upoznati s načinom i rokovima

njihovog pregleda i održavanja.

Radno vrijeme članova posade motornih vozila sastoji se iz vremena provedenog na

efektivnom radu i vremena obavezne nazočnosti na mjestu obavljanja posla. Vozač koji

upravlja teretnim vozilom čija najveća dopuštena masa prelazi 3500 kg, ne smije

neprekidno upravljati vozilom dulje od 5 sati. Ukupno trajanje upravljanja motornim

vozilom za vrijeme od 24 sata ne smije prijeći 8 sati.

Vozač koji upravlja vozilom mora imati prije početka svojeg radnog dana

neprekidan odmor od najmanje 12 sati. Ako se u upravljanju takvim vozilom smjenjuju

dva vozača i ako se u vozilu nalazi ugrađen ležaj koji omogućuje jednom od njih da se

odmara u ležećem položaju, svaki vozač mora imati neprekidan odmor od najmanje 8 sati

tijekom svakih 30 sati putovanja. Neprekidan odmor vozač mora koristiti izvan vozila.

Iznimno vozač može koristiti i ležaj u vozilu uz uvjet da se vozilo ne kreće.

Nedjeljni odmor mora trajati 24 sata, s tim da se omogući:

odmor u domicilu svake nedjelje i

da je prethodnog dana imao dnevni odmor.

Državni praznici ne spadaju u nedjeljni odmor.

5.2. DISPONENTNO-PROMETNO OSOBLJE

U sastavu operativnog osoblja kao organizatori prijevoznog procesa javljaju se

disponenti, prometnici i kontrolori izvršenja. Riječ disponirati znači rasporediti. Prema

tome, disponent je osoba koja organizira, tj. raspoređuje ljude, vozila i pomoćna sredstva

za obavljanje zadaća.

Prometnik je osoba koja zamjenjuje disponenta, a čiji je djelokrug rada uži od

djelokruga rada disponenta. On je zapravo operativac, tj. neposredne zadaće su mu rad na

realizaciji odluka disponenta po pojedinim prijevoznim zadacima.

5.3. TEHNIČKI REFERENT

Tehnički referent (referent voznog parka) ili drugi određeni radnici imaju sljedeće

zadaće:

organizira postupak zaduživanja odnosno razduživanja članova posade motornog

vozila s vozilom ili upućuje članove posade na druga određena mjesta (skladišta i

sl.);

vodi pregled odnosno plan redovnog održavanja vozila i upućuje vozila na redovite

servise;

na zahtjev vozača ili ovlaštenih organa upućuje vozila u ovlaštenu stanicu za

tehnički pregled vozila radi periodičnog pregleda vozila;

upućuje vozilo u odgovarajuće stanice da se otklone neispravnosti ili nedostaci koje

pregledom utvrdi vozač;

organizira popravak ili dopremu vozila poduzeća, koja zbog kvara ili prometne

nezgode ostanu na cesti;

organizira opskrbu vozila s propisanom opremom i oznakama;

Prijevoz tereta

22

sastavlja izvješća o stanju voznog parka i dostavlja ih rukovoditeljima poduzeća.

5.4. KONTROLNO OSOBLJE

Unutarnja kontrola je organizirana u poduzeću i radi u okviru pravilnika. Kontrolori

prometa nadležni su za provjeru primjene propisa i općih akata, kojima je uređena:

sigurnost i urednost prometa pri prijevozu tereta,

zaštita na radu članova posade motornih vozila kod obavljanja njihovih poslova.

Poslove iz svoje nadležnosti kontrolori prometa mogu obavljati u kancelarijama

putem razne dokumentacije ili na terenu (u lokalnom, međumjesnom ili međunarodnom

prijevozu). Terenska kontrola može se obaviti na:

mjestima ukrcaja, iskrcaja ili tranzita,

linijama prijevoza tereta

područjima prijevoza.

Prometni terenski kontrolori u okviru svoje nadležnosti, dužni su obaviti kontrolu:

posade vozila,

dokumentacije voznog osoblja,

popratne dokumentacije tereta,

načina izvršenja prijevoza,

opreme vozila i

ostalog, što proizlazi iz zadaće i poslova kontrolora prometa.

Prijevoz tereta

23

6. SREDSTVA ZA PREKRCAJ TERETA

6.1. OSOBINE I VRSTE SREDSTAVA ZA PREKRCAJ

Prekrcajnu mehanizaciju svrstali smo prema konstruktivno-tehničkim i

eksploatacijsko-funkcionalnim sposobnostima i to:

prema vremenu rada: mehanizacija koja radi neprekidno i mehanizacija s

povremenim djelovanjem;

prema smještaju: mehanizacija instalirana u pogonima i mehanizacija izvan pogona;

prema pravcu premještanja tereta: horizontalno, vertikalno i kombinirano;

prema vrsti tereta: za krute, komadne, rasute, tekuće, plinovite terete i za

kombinirani rad;

prema pokretačkoj snazi: vlastiti pogon i mehanizacija koja pri radu koristi radnu

snagu;

prema sadržaju mehaniziranog rada: na radne strojeve koji prenose ili premještaju

teret i na pomoćna postrojenja i uređaje čija se funkcija sastoji u omogućavanju

racionalne organizacije prijevozno-manipulativnih radova, te se smatraju pratećim

kapacitetima, npr. skladišta, rampe, ukrcajno-iskrcajni frontovi itd.

U karakteristike prekrcajne mehanizacije spadaju tehnološko-eksploatacijska

svojstva i tehničko-ekonomska svojstva.

Tehnološko-eksploatacijska svojstva su:

linija prekrcaja – putanja (horizontalna, okomita, kombinirana),

dužina mogućeg prijenosa – mala, srednja i velika udaljenost,

oblik materijala (tereta) – da li je teret rasut ili u komadu,

čuvanje materijala (tereta),

transportni i prekrcajni efekt je količina koju možemo prekrcati pod određenim

uvjetima rada,

pokretljivost mehanizacije je podobnost mehanizacije da se pri radu može kretati,

primjenjivost mehanizacije je podobnost korištenja za razne vrste tereta pod

različitim putanjama,

buka koju stvara mehanizacija predstavlja opasnost za okolinu i ljude koji rade na

njoj.

Tehničko-ekonomska svojstva su:

veličina troškova proizlazi iz investicija, iz održavanja, a mogu biti i pogonski – što

je suma troškova po toni manja, to je mehanizacija prihvatljivija za primjenu,

tehnički kapacitet prekrcaja je podobnost da određena mehanizacija izvrši prekrcajni

rad – ako je tehnički kapacitet veći, veći je i eksploatacijski učinak, a time su i

troškovi po toni prekrcaja manji,

prostor koji zahtijeva mehanizacija, tj. sa statičkog i dinamičkog gledišta

mehanizacija zahtijeva određenu površinu i visinu prostora.

6.2. UVJETI ZA PRIMJENU PREKRCAJNE MEHANIZACIJE

Da bi se ukrcajno-iskrcajna mehanizacija mogla primijeniti, moraju biti zadovoljeni

sljedeći uvjeti:

nazočnost stručne radne snage – za brzo, jeftino i kvalitetno obavljanje rada,

Prijevoz tereta

24

kritična masa tereta – ona kod koje su troškovi ručnog rada jednaki troškovima

mehaniziranog rada,

mogućnost zahvaćanja tereta,

brzina rukovanja sredstvima mehanizacije – mehaniziranim sredstvima potrebno je

omogućiti manevriranje,

daljina prijenosa – prekrcajna mehanizacija obično radi na malim udaljenostima, ali

se može primijeniti i na veće udaljenosti, vlastitim pogonom i prijevozom.

6.3. VRSTE PREKRCAJNE MEHANIZACIJE

S obzirom na vrste prekrcajne mehanizacije razlikujemo:

kolica i prevozila:

- ručna kolica na jednu osovinu,

- prijevozna kolica,

- dvodijelna kolica,

- jednodijelna kolica na balans,

- jednodijelna kolica sa 3 ili 4 kotača,

- kolica specijalne namjene,

- jednodijelna dvoosovinska motorna kolica,

- podizna platforma,

- viličari;

dizala i dizalice:

- lančana dizalica,

- koturača – obična i složena,

- ručno vitlo,

- dizalo (lift),

- kranske dizalice,

- dizalo kosina;

prijenosnici.

6.3.1. VILIČARI

Postoje razne izvedbe viličara:

ručni viličar – za prijevoz komadnih tereta (slika 16);

Slika 16. Dvije izvedbe ručnog viličara

viličari na električni pogon – za prijenos i slaganje robe u zatvorenim prostorima,

nosivost do cca 1200 kg;

Prijevoz tereta

25

viličari na motorni pogon – za čeono ili bočno slaganje, dizanje ili prenošenje

pakiranog ili komadnog tereta, nosivost od 0,5 do 5 tona, a specijalni i do 15 tona

(slika 17).

Slika 17. Viličar na motorni pogon

Prilikom primjene viličara moramo se držati sljedećih naputaka:

- mogućnost opterećenja viličara,

- masa tereta na vilici,

- širina prostora pri slaganju tereta,

- stabilnost viličara pri prijelazu s rampe na vozilo i

- elementi koji se mogu dodati viličaru da se proširi primjena rada (trn koji nosi

kolute, hidraulična kliješta za prijevoz bačava, hidraulična žlica za krcanje, prijevoz

i istresanje različitih sipkih tereta itd.), (slika 18.).

Slika 18. Viličar s dodatnim radnim elementima

Prijevoz tereta

26

6.3.2. DIZALA I DIZALICE

Dizalice se dijele po namjeni i pokretljivosti. Po pokretljivosti razlikujemo:

- stabilne dizalice,

- lako-pokretne dizalice,

- linijski pokretne.

Po namjeni se dizalice dijele na dizalice u halama, skladištima, radionicama,

brodovima itd.

6.3.3. PRIJENOSNICI

Prijenosnici su strojevi i postrojenja pomoću kojih se prenose tereti na kraće

udaljenosti u neprekidnom nizu, pa su zato podesni za unutarnji prijenos i ukrcajno-

prekrcajno-iskrcajne radove.

Prema konstrukcijskim i eksploatacijskim osobinama, prijenosnici se svrstavaju u

sljedeće vrste:

- trakasti – za prijenos rasutih i komadnih tereta, pri horizontalnoj putanji ili nagibom

do 28°, što ovisi o materijalu koji se prenosi, profilu prijenosne trake i njenoj

namjeni,

- pločasti – za prijenos komadnih tereta, sa sličnom putanjom kao i trakasti

prijenosnik,

- valjkasti – prijenos komadnih tereta na manje udaljenosti,

- elevatori – prijenosnici za vertikalno (ili pod velikim kutom) podizanje ili spuštanje

rasutog i komadnog tereta,

- ovjesni prijenosnici – za prijenos komadnih i rasutih tereta na kraće i srednje

udaljenosti, horizontalno, vertikalno i pod kutom,

- prijenosnik strugač (grabuljar) – prijenos rasutog, a rjeđe komadnog tereta na kraće

ili srednje udaljenosti, horizontalno ili pod nagibom do 30°,

- pužni prijenosnik – koristi se za prijenos sitnozrnatih i prašnjavih materijala koji se

ne drobe za vrijeme prijenosa, na kratke relacije,

- pneumatski prijenosnici – koriste zrak kao radno sredstvo za prijenos materijala, a

koriste se na mjestima gdje treba velike količine rasutog tereta uskladištiti u

silosima, skladištima rasutog tereta i slično,

- gravitacijski uređaji – rade na principu gravitacije, a kao sredstvo služe cijevi ili

kanali (kliznice).

Prijevoz tereta

27

7. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA TERETA

7.1. STRUKTURA PRIJEVOZNOG PROCESA

U svakom prijevoznom procesu izdvajaju se tri osnovne faze rada i to:

pripremna faza,

faza prijevoza,

faza okončanja.

U fazu pripreme spadaju sljedeći poslovi:

- davanje ili primanje uputa o mogućnosti prijevoza,

- stupanje u kontakt s poslovnim partnerom radi sklapanja ugovora o prijevozu,

- sklapanje ugovora o prijevozu tereta,

- izbor ljudi, sredstava, mehanizacije i itinerera,

- izdavanje potrebne dokumentacije.

U fazu prijevoza prema logičnom slijedu spadaju ovi poslovi:

- javljanje poslovnom partneru o dolasku na ukrcaj – prekrcaj tereta,

- preuzimanje dokumentacije tereta,

- ukrcaj i slaganje tereta,

- učvršćivanje i zaštita tereta na vozilu,

- pokusna vožnja,

- prijevoz,

- prijava o prispijeću tereta primatelju,

- iskrcaj ili prekrcaj tereta prema zahtjevu primatelja,

- preuzimanje tereta potvrđivanjem prijevozne dokumentacije.

U fazu okončanja spadaju sljedeći poslovi:

- predaja prijevozne dokumentacije o obavljenom prijevozu u fakturni

računovodstveni odjel prijevoznika,

- analiza i obračun troškova prijevoza,

- pisanje računa za prijevoz,

- naplata za prijevoznu uplatu.

7.2. FAZA PRIJEVOZA

Faza prijevoza mogla bi se podijeliti u tri dijela ili podfaze: ukrcaj, prijevoz i

iskrcaj, računajući pri tom sa svim predvidivim i nepredvidivim zadržavanjima.

7.2.1. PREUZIMANJE TERETA NA PRIJEVOZ

Odmah nakon dobivene dozvole za ukrcaj, članovi posade motornog vozila dužni su

pripremiti vozilo za ukrcaj. Za vrijeme čekanja i ukrcaja tereta na vozilo, članovi posade

se ne smiju udaljavati od vozila. Ako se ukrcaj tereta na vozilo ne započne, odnosno ne

završi u primjerenom ili dogovorenom roku, vozač je dužan o tome odmah obavijestiti

disponenta ili drugu odgovornu osobu u svojem poduzeću.

Tijekom ukrcaja vozač svojom nazočnošću nadzire ukrcaj tereta na vozilo i pritom

djelatnicima koji vrše ukrcaj daje upute o načinu slaganja tereta na vozilo. Prilikom

preuzimanja tereta na prijevoz vozač je dužan utvrditi:

Prijevoz tereta

28

da li teret ispunjava propisane ili posebno ugovorene uvjete za prijevoz, koji su

naznačeni u teretnom listu, prijevoznici ili posebnom naputku;

točnost podataka koji su uneseni u teretni list, prijevoznicu ili u narudžbu,

uspoređivanje sa stvarnim stanjem, broja koleta, na njihovu oznaku i brojčanu

oznaku koleta (komad tereta, bačva, sanduk, bala, paket);

vanjsko stanje tereta i njegove ambalaže;

ispravnost kontejnera (ispravnost vrata, pregrada i sl.) i da li su vrata, odnosno

stranice pravilno zatvorene;

druge pojedinosti koje mu naredi ovlaštena osoba (bruto masu i opseg tereta

predanog za prijevoz ili njihovu masu označenu na drugi način, sadržaj koleta i dr.).

Ukoliko utvrdi neispravnost, nepravilnost ili nedostatke, dužan je zatražiti da se

njegove primjedbe unesu u teretni list, prijevoznicu ili neki drugi dokument o prijevozu

tereta. Vozač ne smije primiti na prijevoz opasni teret kad utvrdi nepravilnosti ili

nedostatke. U tom slučaju dužan je odmah obavijestiti odgovornu osobu u svom poduzeću

i postupiti po uputama koje će ona dati.

7.2.2. SLAGANJE I ZAŠTITA TERETA

Vozač je dužan voditi računa da tereti prilikom ukrcaja budu ravnomjerno

raspoređeni u teretnom sanduku vozila i da se pri tom ne prijeđe dopušteno osovinsko

opterećenje, nosivost vozila, te gabariti teretnog prostora.

Vozač je dužan voditi računa da teret na vozilu bude tako složen, a prema potrebi i

pričvršćen, da se u tijeku prijevoza spriječi njegovo pomicanje na vozilu, te njegovo

rasipanje. On ne smije ugrožavati sudionike u prometu, i ne nanositi štetu cesti i objektima

na cesti.

Ako vozač preuzima teret za više primalaca dužan je voditi računa da on na vozilu

bude tako složen da se njegovi dijelovi ne miješaju i da mu je moguć direktan pristup kod

iskrcaja.

Slaganje tereta ima sljedeće zahtjeve:

- što bolje iskoristiti zapreminu i nosivost vozila,

- stručnim slaganjem osigurati dobru stabilnost vozila, zaštititi vozilo i teret i povećati

sigurnost prijevoza,

- stručnim slaganjem povećati produktivnost ukrcajno-iskrcajne mehanizacije,

- kao posljedica stručnog i racionalnog slaganja sniziti troškove prijevoza i povećati

sigurnost pri radu.

Osnovna načela slaganja tereta na vozilo su sljedeća:

teret se slaže uvijek od prednjeg dijela vozila prema zadnjem dijelu, na način da

ravnomjerno opterete sve osovine vozila;

teži se tereti uvijek slažu dolje, prema prednjem dijelu vozila i prema sredini;

lakši se tereti slažu iznad težih i prema zadnjem dijelu vozila, kao i bliže bočnim

stranicama teretnog sanduka;

Prijevoz tereta

29

pri slaganju raznovrsnih tereta treba uzeti specifičnost tereta, tako da se tereti s

različitim mirisima koje poprimaju drugi tereti, a ponekad ih i kvare, ne miješaju

zajedno;

teret treba tako složiti i učvrstiti da se u tijeku vožnje spriječi svako micanje;

teret u rasutom stanju treba slagati samo do visine stranica teretnog sanduka;

sve terete treba tako slagati da ne narušimo prethodne principe, da se omogući brz

ukrcaj, iskrcaj, a po mogućnosti i primjena ukrcajno-iskrcajne mehanizacije.

Nakon završenog ukrcaja, članovi posade motornog vozila dužni su teret na vozilu

dobro povezati, učvrstiti i osigurati, a stranice teretnog sanduka dobro zatvoriti, povezati

lancima, te ceradu dobro zategnuti i povezati. Ako je potrebno dužni su postaviti i posebne

svjetlosne signale, znakove i ploče za obilježavanje tereta.

Odgovornost za čuvanje tereta u toku prijevoza pada na poduzeće, tj. na članove

posade motornog vozila. Pod čuvanjem tereta podrazumijevamo kvalitativno i

kvantitativno očuvanje tereta i predaju primatelju u istom stanju u kojem je teret bio u

momentu prijema na prijevoz.

Teret u prijevoznom procesu moramo štititi na više načina:

obilježavanjem – teret čija fizička svojstva zahtijevaju posebnu pažnju pri

manipulaciji i prijevozu obilježavamo raznim oznakama i natpisima (slika 19);

Slika 19. Obilježavanje tereta oznakama (naljepnicama)

pričvršćivanjem i vezivanjem tereta u teretnom sanduku pomoću konopaca ili trake.

Preporuča se povezivanje bočnih stranica teretnog sanduka lancima i to kod

rinfuznog tereta. Kod prijevoza glomaznog tereta preporučaju se lanci, čelična užad,

plastična užad i sl.);

korištenjem cerada ili mreža. Vozila redovno posjeduju ceradu ili mrežu kao pribor.

Koristeći ceradu ili neki drugi pokrov, takav način u većini slučajeva dobro

zaštićuje teret od raznih vremenskih nepogoda, nehotičnog ili nasilnog

odstranjivanja;

primjenom specijalnih vozila, koja svojim konstrukcijskim i tehnološkim svojstvima

štite teret u prijevoznom procesu.

Nakon prevaljenih nekoliko kilometara potrebno je provjeriti ponašanje tereta u

tijeku vožnje. U slučaju promjena na vozilu ili teretu koje mogu utjecati na sigurnost

vožnje u daljnjem prijevozu, treba odmah poduzeti odgovarajuće mjere. U slučaju manjeg

oštećenja ili pomicanja tereta, vraćanje u prvobitno stanje učiniti će sam vozač. U slučaju

Prijevoz tereta

30

većih oštećenja ili nedostataka koji su nastali u samom obavljanju prijevoza vozač je

dužan odmah obavijestiti odgovorne osobe.

7.2.3. OBAVLJANJE PRIJEVOZA

Članovi posade motornog vozila dužni su odmah nakon završenog ukrcaja tereta na

vozilo, odnosno vrijeme koje je odredila odgovorna osoba, krenuti s vozilom na put.

Vozači su dužni prevesti teret do odredišnog odnosno iskrcajnog mjesta relacijom koja je

određena, a ako to nije moguće, onda najkraćom pogodnom cestom za prijevoz tog tereta.

Vozači su dužni prevesti teret u ugovorenom prijevoznom roku koji je odredila

odgovorna osoba njegovog poduzeća.

7.2.4. PREDAJA TERETA PRIMATELJU

Po dolasku na odredišno iskrcajno mjesto, vozači su dužni odmah obavijestiti

primatelja o prispijeću tereta. Obavijest o prispijeću vozač je dužan dostaviti na adresu

koju označi pošiljatelj i to tijekom radnog vremena primatelja, a ako je primatelj građanin,

onda u uobičajeno vrijeme. Ako u odredišno mjesto stignu poslije radnog vremena

primatelja, vozači su dužni javiti se primatelju sutra u vrijeme početka rada primatelja.

U toku samog iskrcaja vozači su dužni svojom nazočnošću nadgledati iskrcaj tereta

s vozila i radnicima koji rade na iskrcaju pritom pružiti upute koje se odnose na sigurnost i

zaštitu vozila, osoba, odnosno tereta koji se iskrcava.

Ako primatelj iz bilo kojeg razloga odbije primiti teret, vozač je dužan o tome

odmah obavijestiti odgovornu osobu svog poduzeća.

Ako prilikom predaje tereta primatelj utvrdi oštećenja ili gubitak tereta, vozač je

dužan zatražiti da se to utvrdi zapisnički, a jedan primjerak potpisanog zapisnika mora

uzeti sa sobom.

Nakon obavljenog iskrcaja i primopredaje tereta bez primjedbi, vozač će zatražiti od

primatelja tereta da mu potpiše prijevoznu dokumentaciju i to: putni radni list, teretni list,

prijevoznicu ili neki drugi dokument. Nakon obavljene primopredaje tereta s mjesta

ukrcaja povratnog tereta vozač je dužan javiti se najbližem predstavništvu ili poduzeću,

ukoliko mjesto ukrcaja povratnog tereta nije unaprijed dogovoreno. Time je završen jedan

prijevozni ciklus.

7.3. VRSTE PRIJEVOZA PREMA SLOŽENOSTI PRIJEVOZNOGA RADA

7.3.1. PRIJEVOZ OPASNIH TERETA

Opasnim tvarima smatraju se sve one tvari koje u tijeku proizvodnje, rukovanja,

prijevoza, skladištenja ili uporabe mogu ugroziti zdravlje ljudi, izazvati zagađenje okoliša

ili nanijeti materijalnu štetu imovini. Stoga se pri čuvanju, skladištenju, prijevozu, ukrcaju,

prekrcaju, iskrcaju tih tvari mora posvetiti posebna pažnja.

Pod opasnim tvarima smatraju se:

KLASA 1 – eksplozivne tvari i predmeti,

KLASA 2 – plinovi,

KLASA 3 – zapaljive tekućine,

Prijevoz tereta

31

KLASA 4 – zapaljive čvrste tvari,

KLASA 5 – oksidirajuće tvari i organski peroksidi,

KLASA 6 – otrovne i zarazne tvari,

KLASA 7 – radioaktivne tvari,

KLASA 8 – korozivne (nagrizajuće) tvari,

KLASA 9 – različite opasne tvari i predmeti.

Ploče za označavanje opasnosti moraju biti postavljene na vozilo prema propisima o

prijevozu opasnih tvari. Dimenzije narančaste ploče su 300 × 400 mm sa crnim rubom

debljine 15 mm.

Ako se prevozi opasna tvar iz propisa ADR-a, ploča je narančaste boje s crnim

rubom i razdjelnom crtom preko sredine te ispisanim brojevima u gornjem redu koji

označavaju stupanj opasnosti, a u donjem je ispisan identifikacijski broj opasne tvari.

Brojevi su neizbrisivi, a čitljivi su i poslije požara u trajanju od 15 minuta.

Slika 20. Ploča za označavanje opasnosti

Broj u gornjem dijelu ploče (slika 20) sastoji se od dvije ili tri znamenke, a svaka od

njih ukazuje na opasno djelovanje tvari i ima određeno značenje.

Osnovne su znamenke i njihovo značenje:

2 – razvijanje plinova zbog tlaka ili kemijske reakcije,

3 – zapaljivost tekuće tvari (pare) i plina ili samozapaljiva tekućina (samozagrijavanje

tekućine),

4 – zapaljivost čvrstih tvari ili samozapaljiva čvrsta tvar (samozagrijavanje čvrste tvari),

5 – oksidirajuće djelovanje (izaziva i pojačava požar),

6 – otrovnost ili zaraznost,

7 – radioaktivnost,

8 – nagrizanje (korozivnost),

9 – na 1. mjestu – različite opasne tvari; na 2. ili 3. mjestu – opasnost od spontane burne

reakcije.

Osim navedenih znamenki koristi se kao druga znamenka 0 (bez posebne opasnosti)

ili ispred broja znak X (tvar opasno reagira u dodiru s vodom).

Prijevoz tereta

32

Prva znamenka u broju najčešće označava u kojoj se klasi nalazi opasna tvar, a sve

ostale znamenke ukazuju na svojstva opasne tvari, i mogu se mijenjati. Za neke tvari

određen je cijeli broj, te ga je obavezno navesti, kao npr.:

333 – tvari sklone samozapaljenju i samozagrijavanju,

539 – organski peroksidi, vodik peroksid,

606 – zarazne tvari…

7.3.2. PRIJEVOZ SPECIJALNIH TERETA

Svi tereti koji svojom težinom, dužinom, visinom ili zapreminom zahtijevaju

„elaborat prijevoza“ zovu se specijalni tereti. Svakodnevno se javljaju potrebe za

prijevozom tereta koji svojim karakteristikama zahtijevaju poseban režim prijevoza. Da bi

se prevezao takav teret, moramo učiniti određene predradnje:

pribaviti sve podatke o teretu;

osigurati posebna vozila za prijevoz;

izraditi elaborate itinerera (prijevoznog puta), ukrcaja tereta na vozilo i iskrcaja

samog tereta;

izraditi terminer ukupnog vremena prijevoza;

izraditi dokumentaciju;

izabrati vozno osoblje;

pribaviti sve dozvole za prijevoz specijalnih tereta.

Sam prijevoz počinje ukrcajem. Ovdje treba obratiti pažnju da se ukrcaj obavlja na

način i sredstvima koja su predviđena u elaboratu. Nakon ukrcaja i učvršćenja tereta za

prijevozno sredstvo počinje prijevoz.

Specijalni tereti po svojoj širini i visini često prelaze širinu vozila i dozvoljenu

visinu. Stoga se teret mora idealno postaviti, tj. centrirati na vozilo radi stabilnosti. Nakon

centriranja tereta na vozilo obavlja se učvršćivanje tereta. Sada se može postaviti i

signalizacija koja označava gabarit tereta.

U tijeku prijevoza, pogotovo na samom početku, teret treba nekoliko puta provjeriti

kako se ponaša u vožnji.

7.3.3. PRIJEVOZ LAKOPOKVARLJIVIH TERETA

Lakopokvarljiva roba je grupa prehrambenih namirnica, koje se uslijed klimatskih i

drugih utjecaja mogu u kratkom vremenskom roku relativno lako pokvariti.

Prijevoz lakopokvarljive robe sastoji se od:

dolazak na ukrcaj:

o ukrcaju mora prethoditi potpuno čišćenje i prozračivanje teretnog sanduka

o na ukrcaj treba doći u točno zakazano vrijeme

o vrijeme ukrcaja treba zapisati u putni nalog i teretni list

o u momentu ukrcaja treba provjeriti zapisivač topline i uložiti novi listić u

njega

za vrijeme ukrcaja:

o provjeriti toplinu robe koja će biti ukrcana, njezino pakiranje i opće stanje,

o zabilježiti nedostatke na teretni list i odmah obavijestiti disponenta (svoje

poduzeće),

Prijevoz tereta

33

o provjeriti količinu robe i prebrojiti količinu ukrcajnih komada,

o kod slaganja tereta mora se osigurati strujanje zraka,

o kod prijevoza voća, treba pokriti gornji red ukrcanog voća

pred polazak:

o provjeriti da li su uzeti popratni dokumenti,

o provjeriti tahograf (vrijeme),

o provjeriti sve otvore i vrata,

o provjeriti stanje i rad zapisivača topline

na putu:

o provjeriti zapisivač topline

o pridržavati se Međunarodnog sporazuma (ATR) koji određuje dužinu

vremena vožnje,

o u slučaju nezgode na putu odmah obavijestiti svog disponenta da bi se poslalo

drugo vozilo ili poduzele neke druge radnje da se sačuva teret,

o tijekom odmora vozilo ne ostavljati bez nadzora

pri dolasku:

o zabilježiti vrijeme dolaska na putnom nalogu, teretnom listu,

o odmah se javiti primatelju i osigurati brz iskrcaj,

o potpisom o primitku, primalac će potvrditi da je robu primio u ispravnom

stanju (i po kvaliteti i po kvantiteti),

o odmah obavijestiti disponenta, ako je došlo do odstupanja u toplini ili ako se

roba pokvarila,

o nakon uspješni izvršenog zadatka odmah se javiti disponentu.

Potpisom na teretni list izvršilac prijevoza je u potpunosti preuzeo brigu o robi. Da

bi mogao kvalitetno obaviti taj zadatak, izvršilac prijevoza mora sa pošiljateljem razjasniti

sve uvjete koje zahtijeva roba u prijevozu. Sve te uvjete treba upisati u teretni list.

Prijevoz tereta

34

8. PRIJEVOZNA DOKUMENTACIJA

Svaki prijevoz mora pratiti i odgovarajuća dokumentacija. Zadaća dokumentacije je

da ima sve podatke o teretu koji se prevozi. Svako preuzimanje tereta bez dokumentacije

može izazvati ozbiljne sporove među strankama. U prijevozu tereta javlja se sljedeća

dokumentacija:

nalog za ukrcaj robe,

prijevoznica ili teretni list,

putni ili radni nalog,

popis robe u prijevozu,

dokumentacija u međunarodnom prijevozu,

račun ili faktura.

Osim toga, potrebni su dokumenti koji se odnose na vozača, vozilo i teret, tzv. A, B,

C dokumenti:

A) Dokumenti vozača:

a. vozačka dozvola (naša i međunarodna),

b. putna isprava,

c. razne potvrde koje mora imati vozač u prijevozu specijalnih i opasnih tereta,

d. ostali dokumenti koje vozač mora imati, ovisno o vrsti prijevoza.

B) Dokumenti vozila:

a. prometna dozvola,

b. dozvola za prijevoz po stranim zemljama,

c. potvrda o osposobljenosti vozila za razne vrste prijevoza,

d. ostala dokumentacija koja se povremeno javlja, što ovisi o vrsti prijevoza.

C) Dokumenti tereta:

a. otpremnica,

b. dostavnica,

c. spisak pošiljaka,

d. naznaka o porijeklu roba,

e. izvozna, uvozna i prijevozna dozvola za teret,

f. ostala dokumentacija koja se može javiti ovisno o vrsti tereta.

A Dokumenti vozača

B Dokumenti

vozila

C Dokumenti

tereta

AB

AC BC

ABC

Prijevoz tereta

35

AB) tahograf,

AC) zapisnik o lomu ili manjku tereta,

BC) karnet TIR, CMR međunarodni teretni list

ABC) nalog za ukrcaj tereta, putni nalog, međunarodni putni nalog, teretni list

(dostavnica), teretni list i račun, račun za izvršeni prijevoz

8.1. PUTNI RADNI LIST

Putni nalog je dokument koji sjedinjuje osnovne podatke o vozaču, vozilu i teretu za

svaki prijevozni zadatak, a izdaje ga disponent ili druga službena osoba.

Sastoji se iz tri dijela:

opći podaci o prijevoznom zadatku,

podaci o prijevozu,

ostali podaci vezani uz prijevoz.

Prije nego što se izda vozaču, putni nalog mora biti ispravno i u potpunosti ispunjen

s podacima o prijevoznom zadatku:

naziv poduzeća – vlasnika vozila,

mjesto i datum izdavanja naloga,

vrsta prijevoza,

imena voznog osoblja (posade vozila),

relacija (itinerer),

potpis ovlaštene osobe koja izdaje putni nalog (upućuje na radni zadatak) i žig,

potpis osobe odgovorne za ispravnost vozila i podaci o vozilu.

Prilikom preuzimanja putnog naloga (radnog zadatka), vozač svojim potpisom

potvrđuje da je shvatio i prihvatio zadatak. Nakon preuzimanja putnog naloga, vozač dalje

sam ispunjava podatke o obavljenom prijevozu u rubrike koje su za to predviđene.

U trećem dijelu putnog naloga, vozač ispunjava sljedeće podatke:

vrijeme izlaska i ulaska u domicil (garažu),

usputno uzimanje goriva i maziva,

potpis putnog naloga pri predaji.

Prateća služba popunjava:

prijeđene kilometre guma,

podatke o iskorištenju prijevoznog sredstva i sl.

8.2. PRIJEVOZNE ISPRAVE PREMA MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA

Kada treba obaviti međunarodni prijevoz tereta, tada se s gledišta carinskog

postupka može postupiti na način da se teret prevozi prema sporazumu:

CEMT (Conférence Européenne des Ministres des Transports);

CMR (Corention relative an Contrat de transport International de Marchandises par

Route);

TIR (Transport International par la Route), i drugim mogućnostima.

Isprave za međunarodni prijevoz:

a) za osoblje:

putna isprava s valjanom vizom,

Prijevoz tereta

36

domaća i međunarodna vozačka dozvola,

knjižica za provjeravanje rada voznog osoblja (dozvoljeno vrijeme rada),

međunarodni putni nalog,

potvrda o cijepljenju (traže pojedine zemlje),

potvrda o obveznoj promjeni novčanih sredstava (pojedine zemlje to traže),

carinska potvrda o osobnim stvarima,

EURO – obrazac za slučaj prometne nezgode,

ostale isprave koje se traže za provedbu tog naloga;

b) za vozilo:

inventarska knjižica s popisom opreme (na vozilu i prikolici),

valjana prometna dozvola,

dozvola za prijevoz po putovima stranih zemalja,

potvrda o uređenosti vozila za međunarodni prijevoz (TIR certifikat),

potvrda o osposobljenosti za prijevoz živežnih namirnica po propisima

međunarodnog sporazuma ATP,

potvrda o osposobljenosti za prijevoz opasnih tereta koji su predmet prijevoza

(prema sporazumu ADR),

listić tahografa koji će trajati za sve vrijeme prijevoza,

izjave o količini goriva u posudi za gorivo (na propisanom obrascu za zemlju

koja to traži, npr. Austrija, Francuska, Njemačka, Italija),

servisne kreditne kartice za nabavu goriva i maziva u inozemstvu,

potvrda (garancija) o obveznom osiguranju vozila,

dozvolu i potvrdu o osposobljenosti vozila za prijevoze, specijalnih,

izvangabaritnih pošiljaka,

prijevozne karte za kombinirani prijevoz tereta,

potvrde o posebnoj opremi na vozilu,

druge isprave potrebne da bi se prijevoz mogao izvršiti;

c) za teret ili robu:

nalog za ukrcaj (u prolasku ili povratku),

otpremne isprave pošiljatelja,

međunarodni CMR teretni list (treba uzeti dovoljno praznih obrazaca za povratni

teret),

popis pošiljki,

račune o porijeklu robe,

naznake o kvaliteti robe,

veterinarske potvrde,

SDT potvrda pošiljatelja o otpremi opasne robe,

izvozne, uvozne i prijevozne dozvole za pošiljke,

isprave za naplatu vrijednosti pošiljke pošiljatelju (špediterska potvrda),

bankovne ili druge ugovorne akreditivne isprave,

carinske isprave,

karnet TIR,

karnet ATA (privremeni izvoz robe),

Prijevoz tereta

37

Arabic manifest – za prijevoz između arapskih zemalja, ostali dokumenti

potrebni za izvršenje posebno tog prijevoza,

druge isprave po zahtjevu pošiljatelja, primatelja, nalogodavca, carine ili drugih

vlasti.

8.2.1. PRIJEVOZ PREMA SPORAZUMU CEMT

Prijevoz robe u međunarodnom prijevozu prema sporazumu CEMT se koristi za

prijevoz robe između mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja koja se nalaze u dvjema različitim

zemljama članicama Europske konferencije ministara prometa, koji je popis dat na

prednjoj stranici dozvole.

Sama dozvola se izdaje na ime i ne može se prenositi. U slučaju zlouporabe i

nedovoljne korištenosti može se oduzeti. Dozvola se svaki put koristi samo za jedno

pojedinačno vozilo ili za jednu kompoziciju (kamion s prikolicom).

Dozvola i putni dnevnik čuvaju se u vozilu u vrijeme međunarodnog prijevoza.

Nakon isteka valjanosti dozvola se vraća Ministarstvu. Pri vođenju putnog dnevnika treba

voditi računa o sljedećem:

dozvolu CEMT i putni dnevnik, koji ide uz nju, treba čuvati u vozilu;

dnevnik se popunjava prije puta. Upisuje se datum polaska, mjesto polaska, zemlja i

vrsta i količina robe;

u slučaju usputnog ukrcaja upisuje se samo ukupni put, bez obzira na usputni ukrcaj

ili iskrcaj;

ako se tekst prepravlja, ono što je bilo prvo napisano precrtava se tako da se može

pročitati;

popunjeni listovi putnog dnevnika predaju se nadležnoj instituciji zemlje koja ih je

izdala.

8.2.2. PRIJEVOZ PREMA PRAVILNIKU CMR

Osnovne značajke prijevoza prema ovom sporazumu:

prijevoz se obavlja pomoću međunarodnog teretnog lista,

tijekom prijevoza roba se nalazi pod carinskim nadzorom,

carinski pregledi su na izlaznoj, ulaznoj carini, kao i na graničnim prijelazima.

U svakom procesu prijevoza, pa tako i u ovom, tri su osnovne faze rada, i to:

pripremna faza,

faza provedbe,

faza okončanja.

Dobivanjem naloga za ukrcaj posada vozila priprema vozilo za ukrcaj. Prije nego se

krene na ukrcaj, disponent ili vozač uspostave kontakt s poslovnim partnerom da provjere

nije li došlo do kakvih promjena u svezi s prvobitnim dogovorom.

Prilikom dolaska na ukrcaj, vozač mora biti nazočan kod preuzimanja robe, te

kontrolirati koliko i kako se ukrcava roba na vozilo. Nakon završenog ukrcaja, vozač

potpisuje dokument o preuzimanju robe, te od tog trenutka preuzima svu odgovornost za

robu.

Prijevoz tereta

38

Sve primjedbe o oštećenoj robi, ambalaži ili sličnim uočenim nedostacima vozač

mora navesti prije potpisivanja dokumenta o preuzimanju robe.

Nakon preuzimanja robe odlazi na carinarnicu, javlja se špediteru, te čeka carinski

pregled, kojem obvezatno mora biti nazočan. Nakon carinskog pregleda i plombiranja

teretnog sanduka, vozač od špeditera preuzima dokumentaciju koja prati robu, i to: robne

račune, EUR-1, potvrdu o porijeklu robe i CMR međunarodni teretni list.

8.2.3. PRIJEVOZ PREMA SPORAZUMU TIR

Prijevoz na osnovi konvencije TIR oslobađa prijevoznika carinskih postupaka na

prolaznim carinskim prijelazima. Carinjenje robe se obavlja na polaznoj carini najbližoj

mjestu ukrcaja i carini opredjeljenja.

Da bi se teret prevozio što brže, sa što manje smetnji i zadržavanja na graničnim

prijelazima, kao i da bi se carinskoj službi olakšao posao, kako u tranzitu, tako i u samom

prelasku granica, režim TIR sadrži četiri osnovna zahtjeva:

teret (roba) se mora prevoziti u vozilima ili kontejnerima koji pružaju sve garancije

u pogledu sigurnosti,

robu mora pratiti međunarodno priznati karnet koji izdaje zemlja koja šalje teret ili

robu na prijevoz i koji služi kao kontrolni dokument o otpremnoj, tranzitnoj i

uputnoj zemlji,

rad carinske službe otpremne zemlje mora biti priznat od tranzitnih zemalja i uputne

zemlje,

sve novčane pristojbe i takse koje se jave u tijeku prijevoza moraju biti osigurane

(garantirane) za sve vrijeme trajanja prijevoza međunarodno priznatom garancijom

(jamstvom).

Olakšan i ubrzan međunarodni prijevoz robe uvjetovan je oslobađanjem

prijevoznika od plaćanja uvoznih pristojbi i taksa u carinarnicama prijelaza za robu koja je

u tranzitu (tzv. carinska garancija).

Odredbama konvencije TIR propisuje se da se roba mora prevoziti sredstvima koja

su konstruirana tako da onemogućavaju svaki pristup u njihovu unutrašnjost kada su

plombirani carinskim plombama.

Da bi se mogao obaviti prijevoz na temelju konvencije TIR, potrebno je pored

odgovarajućih vozila imati i odgovarajuću popratnu dokumentaciju, i to:

- karnet TIR,

- međunarodni teretni list (kao ugovor o prijevozu) i

- drugu dokumentaciju.

Ako prijevoz obuhvaća samo jednu polaznu i jednu odredišnu carinarnicu, TIR

karnet mora sadržavati najmanje dva lista za zemlju polaska, tri za odredišnu zemlju,

zatim po dva lista za svaku tranzitnu zemlju. Za svaku dodatnu polaznu, odnosno

odredišnu carinarnicu potrebna su još po dva, odnosno tri lista, a osim toga, ako se

carinarnice odredišta nalaze u dvije različite zemlje, treba još dva lista.

Prijevoz tereta

39

8.2.4. KARNET ATA

ATA je skraćenica – kombinacija početnih slova francuskih riječi “Admission

temporaire” i engleskih riječi “Temporary Admission” što znači privremeni uvoz.

ATA karnet je jednostavan međunarodni carinski dokument koji se koristi za

pojednostavljenje privremenog uvoza u stranu zemlju s rokom važenja od godine dana.

Ovim carinskim dokumentom omogućen je privremeni uvoz određenih kategorija robe u

carinsko područje svake zemlje koja je prihvatila Konvenciju o privremenom uvozu i to

bez popunjavanja nacionalnih carinskih isprava, plaćanja carine ili polaganja depozita, što

inače slijedi u redovnom postupku za privremeni izvoz, odnosno uvoz.

Prema Istambulskoj konvenciji koja je, za Republiku Hrvatsku, stupila na snagu

01.06.1999., stavlja se van snage, do tada važeća Konvencija ATA. U skladu s Odlukom o

pristupanju Istambulskoj konvenciji, karnet ATA pokriva tri glavne kategorije:

privremeni uvoz uzoraka

privremeni uvoz stručne opreme

privremeni uvoz robe namijenjene izložbama, sajmovima, kongresima i sličnim

manifestacijama.

To podrazumijeva gotovo sve: kompjutere, alat za popravke, muzičke instrumente,

športsku opremu, strojeve u industriji, nakit, odjeću, medicinske instrumente, trkaće aute,

konje, fotografsku opremu, oprema za štand, knjige, ozvučenje koncerata, kazališne

scenografije, narodne nošnje i drugo.

Temeljem ATA karneta ne smiju se uvoziti prehrambeni proizvodi, kvarljiva roba,

te roba namijenjena preradi, obradi ili popravku.

Roba pomoću ATA karneta prelazi granicu brzo i jednostavno (bez angažiranja

špeditera), ali pri tome se moraju poštivati određena pravila:

- da će roba biti ponovno izvezena/uvezena u istom obliku, odnosno u stanju u kojem

je bila privremeno uvezena/izvezena

- da će roba ostati u vlasništvu osobe sa sjedištem izvan države privremenog uvoza

- da će robu upotrebljavati isključivo osoba koja posjećuje područje privremenog

uvoza (nije namijenjena za iznajmljivanje)

Korištenje ATA karneta predviđa se i za tranzit kroz zemlju, pod uvjetima iz ATA

konvencije.

8.3. TAHOGRAF

Za racionalnu i ekonomičnu eksploataciju prijevoznih sredstava uz njihovu znatno

povećanu sigurnost u prometu potrebno je unutar poduzeća organizirati službu ili referadu

za praćenje i obradu podataka koja će omogućiti plansku eksploataciju motornih vozila uz

programirani način njihovog upravljanja za vrijeme eksploatacije.

Velike mogućnosti za praćenje iskorištenja i održavanja motornih vozila pruža

tahograf. Za organiziranje službe za praćenje, evidentiranje, pripremu i obradu podataka

na programiranom održavanju motornih vozila velika je razlika da li će se praćenje i

evidentiranje podataka bazirati na putnim nalozima ili na ulošcima već ugrađenih

tahografa i to iz sljedećih razloga:

Prijevoz tereta

40

- evidentiranje i obradu podataka iz putnih naloga može se povjeriti isključivo

određenom broju administrativnih radnika, a

- evidentiranje i obradu podataka iz uložaka tahografa, može se osim

administrativnom osoblju povjeriti i elektroničkom sustavu. Ovi sustavi su

opremljeni i programirani za obradu i evidenciju registriranih podataka iz uložaka

tahografa i to programa koji omogućuju upravljanje i kontrolu iskorištenja i

održavanja cestovnih motornih vozila.

Ovako evidentirani i spremljeni podaci mogu se u svako vrijeme koristiti za:

plansko upravljanje eksploatacijom,

programirani način održavanja,

kontrolu ponašanja vozača za vrijeme eksploatacije,

iskorištenje vozača i vozila po danima i mjesecima,

pregled pojedinačnih troškova po utrošku goriva i maziva, autoguma, radova na

održavanju, popravaka itd.,

pregled ukupnih troškova,

osobne dohotke vozača i stimulacija na pojedine uštede,

izradu kartograma eksploatacije itd.

Osnovna je funkcija mehanizma tahografa da na pločici ili ulošku od papira

presvučenog tankim slojem parafina ili nekim drugim registrirajućim slojem automatski i

vrlo precizno ispisuje pomoću igle vrlo fine linije, čime podložni papir postaje vidljiv.

Slika 21. Folija tahografa

Prijevoz tereta

41

Budući da se dijagramska folija (slika 21) pokreće sinkronizirano sa satnim

mehanizmom nastaju grafički prikazi ovisni o vremenu, koji pružaju mogućnost očitavanja

i evidentiranja sljedećih podataka:

- početak rada vozača i same vožnje,

- kraj rada i vožnje,

- vrijeme vožnje i stajanja,

- broj zaustavljanja,

- pređena udaljenost,

- utrošena količina goriva (ugrađeni dodatni pisač),

- brzina vožnje,

- broj okretaja motora,

- pojedinačnost i ukupnost prijeđenog puta,

- izmjena vozača.

Čitanje dijagrama daje izvanredan doprinos stvarnoj iskorištenosti vozila i to s njene

najosjetljivije strane, a to je kontrola ponašanja vozača za vrijeme vožnje, posebno

pojedinih detalja vožnje o kojima ovisi sama racionalizacija iskorištenosti vozila.

A) Igličasti oblik – pokazuje velike promjene u brzini vožnje, što se smatra

nepovoljnim, kako sa gledišta načina vožnje, tako i s gledišta neracionalne vožnje,

pa možda i opasne vožnje. Tijekom takvog načina vožnje dolazi do prenaprezanja i

vozača i samog vozila. Motor trpi, troši se više uređaj za kočenje, što sve uzrokuje

veću potrošnju goriva i maziva, a sama vožnja postaje neudobna. Mogućnost

uništenja tereta je velika, a ima dosta slučajeva da tijekom ovakve vožnje dođe do

lomova i na samom vozilu.

B) Tupi oblik daleko je povoljniji od igličastog i prikazuje umjereniju vožnju. Taj

način vožnje preporučuje se u samom prijevozu.

C) Kolebljiv oblik – može biti umjeren i neumjeren. Neumjereni kolebljiv oblik

predstavlja neracionalnu tehniku vožnje, opasnu i nesvrsishodnu. Stoga takvog

vozača treba upozoriti, a u krajnjem slučaju i udaljiti s vozila.

Prijevoz tereta

42

9. SUVREMENE TRANSPORTNE TEHNOLOGIJE

Da bi cestovni promet u cijelosti mogao ispuniti prijevozne zadatke, potrebno je

osim prijevoznih sredstava, puta, objekata, mehanizacije prekrcaja odnosno radne snage,

raspolagati i objektima koji omogućavaju brži, sigurniji, funkcionalniji i jeftiniji prijevoz.

Među objekte koji utječu na organiziranje prijevoznog procesa spadaju:

- zbirna skladišta i

- auto-teretni kolodvori ili postaje.

Kod drugih prijevoznih grana javljaju se još:

- javna skladišta (može i kod cestovnog prijevoza),

- željezničke postaje,

- luke i lučka pristaništa,

- zračna pristaništa,

- riječna pristaništa.

9.1. ZBIRNA SKLADIŠTA

Pod zbirnim skladištima podrazumijevamo prostore gdje se obavlja skupljanje

komadnih pošiljaka generalnog tereta. Radni zadatak zbirnih skladišta sastoji se u

skupljanju komadnih pošiljaka, njihovom razvrstavanju po smjerovima prijevoza, po

primateljima ili po vrstama samog tereta. Osnovni cilj je da se na određenom mjestu skupi

teret i organizira što racionalniji prijevoz.

S gledišta pripadnosti zbirna skladišta mogu biti:

- u sklopu organizacije koja se bavi prijevozom,

- samostalna, koja služe prijevoznim organizacijama raznih prometnih grana i

- skladišta udruženih prijevoznih organizacija cestovnog prijevoza i špeditera.

U sva tri slučaja uloga skladišta je ista samo su vlasnici različiti, a rade za svoje

vlasnike ili treće osobe.

9.2. JAVNA SKLADIŠTA

Zbirna skladišta namijenjena trećim osobama nazivaju se javnim skladištima, a

imaju sljedeće zadatke:

preuzimanje tereta na privremeno čuvanje,

pružanje posebnih usluga (specijalni špediterski poslovi, odleđivanje, prepakiranje i

sl.

sortiranje tereta za prijevoz.

9.3. SUSTAVI RACIONALIZACIJE U PRIJEVOZU TERETA

Integracija prijevoznog procesa uvjetuje promjene kako u tehnici tako i u tehnologiji

prijevoznog procesa, stvarajući određene suvremene prijevozne sustave i to:

- intermodalni prijevoz,

- multimodalni prijevoz i

- kombinirani prijevoz.

Intermodalni prijevoz je tehnologija prijevoza tereta pri čemu se teret ne ukrcava

neposredno na prijevozno sredstvo nego se slaže na palete ili u kontejnere, koji na taj

Prijevoz tereta

43

način sa teretom čini veliku prekrcajnu jedinicu koju na efikasni način mogu preuzeti

sredstva svih vidova prijevoza. Drugim riječima to je tehnologija objedinjavanja

generalnih tereta u veće i velike prekrcajne jedinice koji omogućavaju postizanje visokih

učinaka.

Multimodalni prijevoz je vrsta nove tehnologije prijevoza tereta pri kome se

rukovanje teretom odvija zajedno s prijevoznim sredstvom koje ga i prevozi, a zatim se

zajedno prevoze na nekom drugom prijevoznom sredstvu. To je dakle takav sustav kada se

u prijevozu robe istovremeno upotrijebe dva prijevozna sredstva iz dviju različitih grana

prometa, npr. prijevoz nakrcanih kamiona na platoima vagona željeznicom (Huckepack

sustav) ili brodovima (Ro-ro sustav).

Kombinirani prijevoz je tehnologija prijevoza nekontejneriziranih i objedinjenog

tereta kada se na njegovom prijevoznom putu od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje

upotrijebe, kombinirano, najmanje dvije vrste prijevoza, npr. cestovni, željeznički,

pomorski. Ovi kvalitetni novi prijevozni sustavi predstavljaju integraciju većeg broja

elemenata pojedinih prometnih grana, koji omogućavaju kompletnu prometnu uslugu, i

koja je ekonomična, efikasna i racionalna.

9.4. TEHNOLOGIJA PRIJEVOZA S PRIMJENOM PALETA

Paleta je vrsta pomoćne opreme koja omogućava formiranje kompaktnog i čvrstog

paketa, složenog iz raznih vrsta komadne robe, što znači da po svojoj konstrukciji i obliku

treba odgovarati tehničko-funkcionalnim karakteristikama pojedinih vrsta tereta,

prijevoznog sredstva i prekrcajnih sredstava.

Paleta treba omogućiti nesmetano samozahvaćanje, slaganje i ostavljanje teretnog

paketa, odnosno lako izvršavanje svih vrsta prijevozno-manipulativnih operacija uz

upotrebu ukrcajno-iskrcajne mehanizacije. Isto tako ima i funkciju ambalaže u sustavu

pakiranja komadne robe. Dimenzije paleta, a posebno dužina i širina, također su po

europskom standardu koji je prilagođen prijevoznim sredstvima.

Smatra se da je korisno uvesti paletizaciju u onom poduzeću koji ima minimum cca

3000 t tereta godišnje za manipuliranje i prijevoz. Također se mora znati da jedna

prosječna paleta nosi 700 kg tereta, da može biti upotrijebljena za prijevoz oko 20-30 tona

godišnje, kao i da u godini dana cirkulira 30 do 40 puta.

Potreban broj paleta izračunava se na sljedeći način:

S = neto skladišna površina u m2

H = prosječna visina skladištenja (broj složenih paleta u vertikalnom nizu)

D = površina poda koju zauzima jedna paleta ±25% za manipulaciju

Korist koja proizlazi iz primjene paletizacije je sljedeća:

U sferi prijevoza:

- povećana brzina ukrcaja, iskrcaja, prekrcaja i prijevoza, tj. iskorištenost prijevoznih

sredstava,

Prijevoz tereta

44

- smanjuje troškove prijevoza i manipulacije jer se s manjim brojem prijevoznih

sredstava za isto vrijeme preveze više tereta;

U sferi skladištenja:

- uštedi se oko 30% skladišnog prostora korištenjem visine kao treće dimenzije, tj.

prostornost se iskorištava i do 80 %,

- razmjerno s tim padaju i troškovi po jedinici uskladištenja;

U sferi privrede:

- povišenjem prijevozne proizvodnosti, povisuje se i proizvodnost privrede,

- oslobađaju se velika financijska sredstva, jer se bržim prometom robe ubrzava

cirkulacija prometnih sredstava,

- smanjuje se cijena proizvoda, kao rezultat jeftinijeg prijevoza,

- povećava se životni standard koji je u uskoj vezi sa cijenama proizvoda.

9.5. KONTEJNERIZACIJA

Kontejner je manipulativno-prijevozna oprema, najčešće u obliku zatvorene posude,

koja služi za formiranje prijevozno-manipulativnih jedinica tereta u cilju racionalizacije

manipulativnih, prijevoznih i skladišnih operacija.

Te posude mogu biti u obliku sanduka, cisterne, sanduk-hladnjaka, vreće specijalne

namjene ili drugih različitih oblika. Sve te posude moraju zadovoljiti određene uvjete i to:

- stjenke moraju biti dovoljno čvrste kako bi se sačuvao teret,

- mora imati poklopac, vrata ili neki drugi zatvarač sa ili bez brave, da se posvuda

može zatvoriti ključem ili plombom,

- mora biti dovoljno lagan, da ne bi težina prelazila 15-20% neto mase tereta.

Svojom vlastitom težinom kontejner predstavlja u procesu prijevoza i drugih

manipulacija mrtav teret, kako u otpremi robe, tako i u prekrcajnim manipulacijama, što u

izvjesnoj mjeri smanjuje ekonomske efekte kontejnerskog prijevoza.

Ciljevi primjene kontejnera su:

- smanjenje troškova ambalažiranja,

- omogućavanje što bolje zaštite i sigurnosti tereta u kontejneru,

- formiranje podesnih prijevoznih jedinica kojima se postiže brzina manipulacije,

- puna iskorištenost prijevoznog prostora vozila,

- optimalno iskorištenje skladišnog prostora,

- smanjenje ukupnih troškova prijevoza.