SADRŽAJ NAŠA CRKVA U BULEŠIĆEVO VRIJEMEri-kbf.org/wp-content/uploads/2014/11/RTC-43-1-2014-sve.pdf · 2014. 11. 3. · Kako još prije više desetljeća komentira Bonaventura

UDK 2 (05)

S A D R Ž A J

Godina 22 br 1 (43) str 1-246 Rijeka 2014

ISSN 1330-0377

NAŠA CRKVA U BULEŠIĆEVO VRIJEME

Teološko-pastoralni tjedan Rijeka 16 rujna 2013

Uvod Naša Crkva u Bulešićevo vrijeme 3

Putem dijaloga ndash uz pedesetu obljetnicu enciklike pape Pavla VI Ecclesiam Suam (1964-2014) 5

IZLAGANJA

Stipe TROGRLIĆ Progoni i stradanja Katoličke Crkve na području današnje Porečke i Pulske biskupije 1945 ndash 1947 9

Jure BOGDAN Miroslav Bulešić kao uzor i nadahnuće za svećenike danas 41

Mate ŽMAK Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55

Josip GRBAC ndash Silvija IVANČIĆ Moralno promišljanje o mučeništvu Miroslava Bulešića 67

Franjo VELČIĆ Krčki biskup dr Josip Srebrnić ndash prvi progonjeni biskup nakon Drugoga svjetskog rata 89

Natalija BOGOVIĆ Važnost svjedočanstva svećenika za vjernike laike danas 121

RASPRAVE I ČLANCI

Stanko Josip ŠKUNCA O porijeklu glagoljice Istra i Kvarner domovina glagoljice 135

Milan ŠPEHAR ndash Tihana GRŽANIĆ Duhovnost i umjetnost 196

Božidar MRAKOVČIĆ ndash Sandra VIDOVIĆ Značenje glagola proseucomai (moliti) u Lukinu evanđelju 189

Mirjana PINEZIĆ Svadbeni misterij i objava teološke dimenzije ljudske ljubavi 221

PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut Obiteljsko lice Crkve (Nikola Vranješ) 237

Božo Lujić Vjera u Boga uvijek novih mogućnosti Pretpostavke za biblijsku teologiju Staroga zavjeta (Anton Tamarut) 243

3Uvod


Ovaj broj Riječkog teološkog časopisa kao i obično donosi dvije grupe radova Prva je vezana uz blaženog Miroslava Bulešića a druga raspravama (porijeklo glagoljice odnos Crkve i umjetnosti objava teološke dimenzije ljudske ljubavi značenje grčkog glagola moliti u Lukinom evanđelju) te prikazima novih naslova Donosimo i prigodni osvrt o pedesetoj obljetnici enciklike pape Pavla VI Ecc-lesiam Suam

Teološko-pastoralni tjedan u Rijeci u rujnu 2013 bio je u zna-ku beatifikacije Miroslava Bulešića koja je uslijedila nakon njega 28 rujna 2013 u Puli Izborom teme TPT-a biskupi Riječke metro-polije htjeli su svećenicima i redovnicima bolje približiti lik ovoga istarskog svećenika i mučenika naše Crkve iz 20 stoljeća te na nje-govu primjeru potaknuti sve na hrabro svjedočenje vjere u novim vremenima

Miroslav Bulešić rođen je 13 svibnja 1920 u Čabrunićima (Svetvinčenat) Godine 1943 imenovan je župnikom u Kanfanaru a od 1946 postao je nastavnikom i odgojiteljem u Pazinu Usproti-vio se komunističkom petogodišnjem planu koji je uključivao rad nedjeljom te udaljavanje Crkve iz javnog života U kolovozu 1947 prigodom krizme u Lanišću komunisti su nožem napali Miroslava u župnoj kući od čega je preminuo

Kako bi se shvatile okolnosti Bulešićeva hrabra svjedočan-stva predavači na TPT-u ocrtali su uvjete života Crkve nakon Dru-gog svjetskog rata i za vrijeme komunizma Tada se nisu izmijenile samo granice naših dijeceza već su prije svega nastali novi uvjeti u kojima su kršćani u Hrvatskoj bili pozvani svjedočiti svoju vjeru U ovom broju Riječkog teološkog časopisa donosimo nekoliko radova s toga skupa Dva rada među kojima i autor angažiran u samoj po-stulaturi kauze pišu o liku istarskog svećenika Miroslava Bulešića Njegovo mučeništvo nije samo događaj iz povijesne spomenice već je to prije svega poticaj na promišljanje i aktualiziranje njegove poruke u današnjem vremenu Bulešićevo svjedočanstvo pita nas o današnjim situacijama u kojima Crkva obavlja svoje poslanje

4 Riječki teološki časopis god 22 (2014) br 1

5Uvod

PUtEM DIJALOGA ndash UZ PEDESEtU OBLJEtNICU ENCIKLIKE PAPE PAVLA VI EcclEsiam suam

(1964-2014)

Početkom kolovoza ove godine točnije na Preobraženje Gos-podinovo navršit će se pedeset godina od 6 kolovoza 1964 kada je papa Pavao VI izdao svoju prvu encikliku Ecclesiam Suam Prilika je to da se ukratko podsjetimo na programatski tekst toga pontifi-kata encikliku posvećenu putevima Crkve u navještanju evanđelja Razlog osvrta nije samo skora beatifikacija pape Montinija već prije svega aktualnost misli Pavla VI o tome kojim putem treba Crkva ići kako bi ostvarila svoje poslanje

U enciklici prevladava ekleziologija zajedništva Očito je kako se time nastojalo utjecati na shemu de Ecclesia o kojoj je rasprava tada bila u punom zamahu Uistinu communio zajedništvo biti će važan ako ne i središnji pojam koncilske ekleziologije koja će biti formirana do konca slijedeće 1965 godine Papa se u enciklici usre-dotočio na tri točke svijest Crkve o sebi obnova i dijalog

Prva dva dijela enciklike od temeljnog su značenja i postepeno uvode u treći dio Naime bez identiteta i obnove istinsko stavljanje u odnos sa svijetom nije moguće Samo življeni kršćanski identitet omogućuje nam shvaćanje različitosti svjetovnog života biti u svi-jetu ali ne biti od svijeta No ta razlika nije neka separacija kršćana u odnosu na svijet Kada se Crkva razlikuje od svijeta ona mu se ne suprotstavlja na način da mu je neprijateljicom već je pored njega u smislu da je pozvana preobraziti ga Milost nije privilegij koji kr-šćanin može ljubomorno čuvati za sebe već ga mora priopćavati drugom i širiti ga Tu se javlja dijalog Papa ne želi Crkvu koja bi bila izvan svijeta i u trajnoj osudi svijeta

Papa Pavao VI enciklikom Ecclesiam Suam nastoji teološ-ki utemeljiti dijalog i posvijestiti nam kako dijalog izvire iz same strukture naše vjere Dijalog nipošto nije neka moda ili neka tehnika Dijalog je nutarnji zahtjev naše vjere upisan je u samu narav reli-gije osobito objavljene religije i u samo biće Crkve U objavi Bog preuzima inicijativu i stupa u otvoren dijalog s cijelim čovječan-


stvom Riječ Božja prišla je k nama Utjelovljenjem i Evanđeljem Evanđelje je izrazita objektivizacija dijaloga utjelovljenoga Božjeg Sina (Riječi) s čovječanstvom Budući da se svijetu nikako ne može donijeti spasenje izvana potrebno je da poput Riječi Božje koja je postala čovjekom poprimimo životne oblike onih kojima želimo pre-nijeti Kristovu poruku Pritom moramo prihvatiti sve što je humano i pošteno Taj jedinstveni dijalog Boga s ljudima koji se odvijao u povijesti spasenja omogućio nam je da shvatimo nešto o njemu o otajstvu njegova života kakav on jest ndash a on je Ljubav ndash i na koji način hoće da mu iskazujemo poštovanje i da mu služimo to jest ljubeći

Kako još prije više desetljeća komentira Bonaventura Duda (prema Koncilske teme ili Misterij kršćanske egzistencije po II va-tikanskom koncilu Kršćanska sadašnjost Zagreb 1999) Pavao VI naznačuje teološku metodologiju dijaloga u kojoj ističe to da Bog započinje dijalog on ima inicijativu Zbog toga ne smijemo čekati da nas ljudi pozovu već treba da sami povedemo s njima dijalog U dijalogu spasenja pokretač je čista ljubav božanska dobrota sto-ga duša dijaloga kršćana našeg vremena treba biti ljubav gorljiva i dušoljubiva nipošto koristoljubiva ljubav Dijalog spasenja nije otpočeo u razmjeru sa zaslugama onih kojima je bio upravljen a još manje u omjeru s uspjehom i neuspjehom stoga i naš dijalog treba biti bezgraničan i neproračunat Dijalog spasenja što ga je Bog otpočeo sav se odvija u ozračju slobode Bog svakome upućuje po-ziv na ljubav nikoga fizički ne prisiljava Iako taj Božji poziv znači strahovitu odgovornost Bog svakome ostavlja netaknutu slobodu da njegov poziv primi ili odbije Stoga Crkvi ne trebaju sredstva vanj-ske prisile Poštujući građansku slobodu svog slušateljstva Crkva smjera samo tome da putovima ljudskog misaonog priopćavanja i odgoja izmami nutarnje spasiteljsko uvjerenje i osvjedočenje Di-jalog mora biti svima pristupačan upravljen svakome tko je dobre volje treba biti obazriv postepen te računati na lagano i psihološko povijesno sazrijevanje

Papa određuje krugove dijaloga 1) cijelo čovječanstvo 2) svi koji vjeruju u Boga 3) svi kršćani Antropološki razlog dijaloga Cr-

7Uvod

kve i čovječanstva nalazi se u maksimi Nil humanum a me alienum (Ništa ljudsko nije mi tuđe) Glede dijaloga unutar same Crkve papa poziva na dijalog sve njezine članove Želi da se unutarnji crkveni odnosi prožmu duhom dijaloga jer zaista dolikuje da među sobom razgovaraju članovi jedne te iste zajednice koja se temelji na ljubavi Taj unutarnji dijalog u Crkvi treba biti familijaran pun vjere i ljuba-vi djelatan živ prisan osjetljiv za svaku istinu za svaku krjepost i za sve vrijednosti kršćanske baštine iskren prožet uzornom sveto-šću spreman čuti sve glasove ljudi našega vremena podoban da od katolika napravi ljude zaista dobre mudre slobodne nepristrane vedre i hrabre

Pedeseta obljetnica ove enciklike prilika nam je da se priupi-tamo kakva je svijest o crkvenosti o obnovi i o imperativu dijaloga kod hrvatskog katolika danas U kojoj su mjeri pastoralni ciljevi naših župa i biskupija plod toga plodotvornoga suodnosa između svijesti o vlastitom identitetu obnovi i dijalogu Nije li danas bez te interakcije posve nemoguće prepoznati znakove vremena i izbje-ći određene neuspjehe u svjedočenju evanđelja i prenošenju evan-đeoske poruke suvremenom čovjeku osobito mladima U kojoj je mjeri svijest o potrebi dijaloškoga usmjerenja danas prisutna u ži-votu Crkve u Hrvatskoj i koliko ga osjećamo ne kao stvar osobnog izbora već kao obvezu koja proizlazi iz naše vjere Ta je svijest usko povezana s prihvaćanjem i življenjem crkvenosti Ostvarivanje dijaloga u praksi ili njegovo odbijanje uvjereni smo u uskoj je vezi s istinskim poimanjem Crkve kao Naroda Božjega Nije li upravo na Drugom vatikanskom saboru katolička ekleziologija pojmom Naro-da Božjega dala ključnu definiciju Crkve Koliko ima danas dijaloga među katolicima u Hrvatskoj Koliko ima dijaloga između biskupa i svećenstva između zaređenih članova Crkve i vjernika laika svih njih skupa s pripadnicima drugih kršćanskih konfesija drugih reli-gija i onih koji ne vjeruju Da li se dijalog vjernika i nevjernika u Hrvatskoj na početku trećega tisućljeća vodi uistinu oko temeljnih egzistencijalnih pitanja koja su jedina kadra danas kao i u prošlosti potaknuti čovjeka da odgovori na pitanje A vi što vi kažete tko sam ja (Mt 1615 Mk 829 Lk 920) Dijalozi kojima svjedočimo čini


nam se odveć su često samo ideološka razračunavanja iz kojih se neće roditi istina a još manje istinska čežnja za kršćanskim Bogom koji u svakom vremenu i neovisno od bilo koje kulture i društvenog sustava daje odgovor na skrivenu čežnju svakoga čovjeka jer je ani-ma humana naturaliter christiana U suvremenom pluralnom i se-kulariziranom hrvatskom društvu istinski dijalog pravi je put Crkve

Marko Medved

9S Trogrlić Progoni i stradanja Katoličke crkve 9-40

IZLAGANJA

Stipan Trogrlić

PROGONI I StRADANJA KAtOLIČKE CRKVE NA PODRUČJU DANAŠNJE POREČKE I PULSKE

BISKUPIJE 1945 ndash 1947

dr sc Stipan Trogrlić viši znanstveni suradnikInstitut društvenih znanosti Ivo Pilar ndash Područni centar Pula

Izvorni znanstveni radUDK 94(4975 ISTRA)rdquo19451947rdquo [2722623 POREČ-

KA I PULSKA] (000282)(000322)(091)Primljeno 15 03 2014

Na području onog dijela Istre koji je poslije rata pripao Ju-goslaviji (Zona B) civilni (upravni) organi vlasti bili su kotarski gradski i mjesni Narodnooslobodilački odbori na čelu s Oblasnim NOO-om za Istru Cjelokupan društveni život kontrolirala je sve-moćna Partija uz pomoć sveprisutne tajne policije ndash Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA) odnosno kasnije Uprave državne bezbedno-sti (UDBA) Po međunarodnom pravu Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA) trebala je nadzirati do potpisivanja mirovnog ugo-vora s Italijom da privremena civilna vlast poštuje i provodi ranije tj talijansko zakonodavstvo Međutim novi organi vlasti uvodili su nove revolucionarne odredbe na udaru kojih se našla i Kato-lička Crkva u Istri Zapravo svi progoni i stradanja Crkve u Istri proizlazili su iz komunističkog modela vlasti koji s jedne strane egzistira na stalnom podgrijavanju teze o ugroženosti od vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja a s druge strane na potrebi apsolutne kon-trole cjelokupnog društvenog života Budući da je Katolička Crkva u Istri po sebi unutarnji neprijatelj podvrgnut Vatikanu vanjskom neprijatelju a usto teško ju je podvrći redovitim mehanizmima kon-trole onda su progoni i represija ostali jedino sredstvo njezina dr-žanja pod kontrolom

Ključne riječi Istra Katolička Crkva raquonarodna vlastlaquo pro-goni stradanja


Prostorni crkveno-vjerski i državno-politički okvir

Teritorijalni opseg Porečke i Pulske biskupije u današnjim gra-nicama odredile su dvije bule Locum beati Petri pape Lava XII iz 1828 godine i Prioribus saeculi pape Pavla VI od 17 listopada 1977 godine Prvom su se bulom Porečka i Pulska biskupija dotada odvojene biskupije ujedinile pod vlašću zajedničkog biskupa ali su pravno ostale zasebne dijeceze Biskupija je obuhvaćala prostor zapadne i južne Istre te je bila podijeljena na sedam dekanata Poreč Rovinj Kanfanar Motovun Pula Vodnjan i Labin Drugom bulom Pazinska apostolska administratura sa šest dekanata (Kršan Pićan Pazin Buzet Oprtalj i Umag) dio Tršćanske biskupije pripojena je Porečkoj i Pulskoj biskupiji Budući da je bulom Prioribus saeculi određeno da se crkvene granice raquouvijek poklapaju s granicama Ta-lijanske Republike s jedne strane i Jugoslavenske republike s druge strane a unutar te Države s međama Slovenije i Hrvatskelaquo kape-lanije Pregara Gradina i Topolovac predmet dugog spora između Pazinske administrature i Apostolske administrature za Slovensko primorje1 sa sjedištem u Kopru pripale su novouspostavljenoj Ko-parskoj biskupiji a župe Kaštel Savudrija i kapelanija Sveta Marija na Krasu u prošlosti dio Piranskog dekanata tj Koparske biskupije postale su dijelom Porečke i Pulske biskupije2

Prema crkvenim statistikama 40-ih godina 20 stoljeća u 13 navedenih dekanata nalazilo se 108 župa i 27 kapelanija Svjetovnih svećenika bilo je 138 a redovničkih 29 Četiri muška reda (bene-diktinci franjevci-opservanti franjevci-konventualci i salezijanci) imala su svoje zajednice u Novigradu (Dajla) Rovinju Puli i Pa-zinu Osam ženskih redovničkih nominacija (1 Suore Zelatrici del Sacro Cuore di Gesugrave 2 Suore della Providenza della Congregazio-ne di san Gaetano 3 Suore della Congregazione Divini Salvatoris 4 Suore Clarisse Francescane del Santissimo Sacramento 5 Suore

1 Radilo se o dijelovima Goričke Koparske i Riječke biskupije koji su se poslije Drugog svjetskog rata našli u sastavu NR Slovenije Biskupijski arhiv u Poreču (dalje BAP) Apostolska administra-tura u Pazinu (dalje AAP) Jurisdikcija II Pregara Gradina Topolovac

2 Istarska Crkva jedna Proslava crkveno-pravnog ujedinjenja travanj 1978 Župni ured Eufra-zijeve bazilike Poreč 1978 str 6 Dragutin NEŽIĆ Od Apostolske administrature u Pazinu do jedinstvene biskupije u Poreču 1947-1978 Biskupski ordinarijat u Poreču i Istarsko književno društvo (dalje IKD) Juraj Dobrila Poreč ndash Pazin 1988 str 37


del Sacro Cuore di Gesugrave e Maria 6 Suore della Congregazione de-lla Santa Famiglia 7 Suore Minime dellrsquoAddolorata 8 Suore della Congregazione delle figlie di San Giuseppe) imalo je svoje zajednice (samostane) u 11 istarskih mjesta Brtonigla Buje Labin Motovun Novigrad Pazin Poreč Pula Rovinj Umag Vodnjan U tim zajed-nicama živjela je 221 sestra Bilo je 225405 vjernika katolika3

Istarski biskupi tršćanski i koparski Antonio Santin i Raffaele Radossi bili su po nacionalnosti Talijani što se nikako ne smije iz-gubiti iz vida kad se govori o njihovu javno-političkom djelovanju u poratnom vremenu Santin svećenik Porečke i Pulske biskupije rođeni Rovinjac nakon pet godina provedenih na mjestu riječko-ga biskupa godine 1938 imenovan je tršćanskim i koparskim bi-skupom Normalizacija odnosa između fašističkog režima i crkvene vlasti na području Tršćanske i Koparske biskupije bila je ne samo posljedica potpisivanja Lateranskih ugovora između Mussolinijeve vlade i Svete Stolice4 ili raquopribližavanja srednjih talijanskih sloje-va Crkvi i davanja Crkvi važne uloge u lokalnoj zajednicilaquo5 nego i osobnog Santinova zauzimanja6 Godine 1942 nakon smrti Trifuna Pederzollija za porečko-pulskog biskupa imenovan je Raffaele Ra-dossi franjevac konventualac s otoka Cresa Rođen je u hrvatskoj obitelji Radoslović Majka mu navodno nije ni poznavala talijan-ski jezik7 u kući se znači govorilo hrvatski Tijekom školovanja na talijanskim crkvenim učilištima Radossi se priklonio talijanskom

3 Stato personale e locale delle unite diocesi di Parenzo e pola per lanno 1942 Tipographia G Coana e amp figli Parenzo 1942 Prospetto delle diocesi di Trieste e Capodistria persone-chiese benefici-istituti Pasqua 1940

4 Lateranski su ugovori potpisani 11 veljače 1929 Sastoje se od triju dijelova ugovor konkordat i financijska konvencija Ugovor potvrđuje osnivanje Države Grada Vatikana katolička vjera pro-glašava se državnom vjerom Konkordatom je precizirana nadležnost Crkve i države u vjerskim pitanjima utvrđuje se uvođenje katoličkog vjeronauka u javne škole dok Financijska konvencija precizira svotu koju će Sveta Stolica dobivati od države kao nadoknadu Guido ZAGHENI L etagrave contemporanea Corso di storia della Chiesa Edizioni San Paolo Milano 1996 str 261-262

5 Paolo BLASINA Vescovo e clero nella diocesi di Trieste-Capodistria Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli Venezia Giulia Trieste 1993 str 14

6 Noviji historiografski radovi prikazuju različite često suprotstavljene povijesne narative o bisku-pu Santinu Usp Marko MEDVED Historiografske podjele oko biskupa Santina u Histria 1 (2011) 1 str 113-135 dok biskupovo riječko razdoblje nastoje smjestiti u prostor i vrijeme bez nacionalnih ili ideoloških predrasuda i stereotipa ISTI Riječki biskup Antonio Santin (1933 ndash 1938) u Croatica Christiana Periodica 31 (2012) 70 str 117-143

7 Autor je informaciju čuo od blagopokojnog Ivana Graha


nacionalnom krugu što će zorno izraziti i promjenom prezimena8 Ne raspolažemo informacijama o njegovu odnosu prema fašizmu u međuratnom razdoblju

Prema stoljetnoj praksi Katoličke Crkve da se na područjima gdje još nisu utvrđene državne granice uspostavi apostolska admi-nistratura s upraviteljem koji ima ovlaštenja rezidencijalnog bisku-pa Sveta Stolica je za dio Tršćanske i Koparske biskupije i Goričke nadbiskupije koji je poslije Drugog svjetskog rata pripao Jugosla-viji imenovala slovenskog svećenika Franca Močnika apostolskim administratorom obiju administratura Kad je u rujnu 1947 porečko-pulski biskup Raffaele Radossi napustio Istru Mihael Toroš također Slovenac imenovan je administratorom Porečke i Pulske biskupije Kako Močniku kao talijanskom državljaninu nije bio dopušten bo-ravak u Jugoslaviji Sveta Stolica je apostolskim administratorom jugoslavenskoga dijela Tršćanske i Koparske biskupije imenovala Dragutina Nežića tadašnjeg duhovnika u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu Uredi administrature nalazili su se u Pazinu zbog čega se uobičajio naziv Pazinska apostolska administratura Kad je To-roš 1949 godine imenovan goričkim apostolskim administratorom za njegova nasljednika u ulozi apostolskog administratora Porečke i Pulske biskupije određen je Dragutin Nežić koji je 1950 imenovan biskupom Tako je Dragutin Nežić u svojoj osobi ujedinio crkvenu upravu čitave hrvatske Istre9

Jugoslavensko-talijanski prijepori po završetku Drugog svjet-skog rata oko toga kome će pripasti Istra i čitava Julijska Venecija10

8 Ivan GRAH Istarska Crkva u ratnom vihoru (1943 ndash 1945) II izd IKD Juraj Dobrila Pazin 1998 str 118

9 Dragutin NEŽIĆ Od apostolske administrature u Pazinu do jedinstvene biskupije u Poreču str 9-13

10 Za nekadašnje anektirane austrijske posjede na svojoj istočnoj granici ndash grofovije Goricu i Gradiš-ku grad Trst s okolicom dijelove Kranjske i Koruške te Istru s kvarnerskim otocima (osim otoka Krka) Italija je već otprije s jasnim teritorijalnim zahtjevom upotrebljavala naziv Venezia Giulia U hrvatskoj i slovenskoj historiografiji kao raquoekvivalent ne i prijevodlaquo talijanskog naziva Venezia Giulia redovito se sve donedavno rabio naziv Julijska krajina Kako se u novije vrijeme češće ko-risti naziv Julijska Venecija i u ovom će radu biti upotrebljavan taj naziv Julijska Venecija grad Zadar te dalmatinski otoci Lastovo i Palagruža formalno-pravno pridruženi su Italiji Rapallskim mirovnim ugovorom potpisanim 1920 između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije da bi Rimskim ugovorom iz 1924 Kraljevina SHS prepustila Italiji i tadašnji grad Rijeku koji je odmah uključen u sastav Julijske Venecije Franko DOTA Zaraćeno poraće Konfliktni i konkurentski narativi o stradanju i iseljavanju Talijana Istre Srednja Europa Zagreb 2010 str 7-9 Franco CECOTTI


Jugoslaviji ili Italiji privremeno su riješeni sporazumom između vlada Velike Britanije i SAD-a i jugoslavenske vlade potpisanim u Beogradu 9 lipnja 1945 godine Nešto kasnije (20 lipnja) Beo-gradski sporazum potvrđen je i operacionaliziran u Devinu Prema tim sporazumima Julijska Venecija podijeljena je između angloa-meričke i jugoslavenske vojne uprave Crta razdvajanja poznata kao raquoMorganova linijalaquo tako nazvana prema američkom generalu Mor-ganu koji ju je predložio išla je na sjeveru od austrijske granice do Kobarida zatim se spuštala istočno od Tolmina i Gorice Od Gorice je skretala još nešto istočnije da bi se zaustavila na uskom pojasu južno od Trsta Zapadno od Morganove crte nalazila se Zona A s tim da je grad Pula s najužom okolicom ušao u sastav Zone A (pod angloameričkom vojnom upravom) a istočno od crte razdvajanja bila je Zona B ndash pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (dalje VUJA) U točki 7 Devinskog sporazuma eksplicitno je istaknuto raquoOvaj ugovor ni u kom pogledu ne prejudicira niti tangira definitiv-nu pripadnost dijela Julijske Venecije Italiji zapadno od linije Isto tako ni jugoslavenska vojna okupacija ni administracija dijelom Ju-lijske Venecije istočno od linije ni u kom pogledu ne prejudicira niti tangira definitivnu pripadnost toga područjalaquo11

Na području Zone B civilni (upravni) organi vlasti bili su Na-rodnooslobodilački odbori (dalje NOO)12 na čelu s Oblasnim NOO-om za Istru (dalje ONOI) čije je sjedište do 12 lipnja 1945 bilo u Puli a otada do njegova ukidanja 31 studenog 1947 u Labinu Na nižoj hijerarhijskoj razini nalazili su se kotarski gradski i mjesni od-bori Pri ONOI-u osnovano je 17 odjela ili organizacijskih jedinica ndash od Odjela za unutarnje poslove do Privrednog vijeća za Istru Rijeku i Slovensko primorje13 Uz odjele djelovale su i tri oblasne komisije

Julijska Venecija u Istarska enciklopedija Miroslav BERTOŠA ndash Robert MATIJAŠIĆ (ur) Lek-sikografski zavod Miroslav Krleža Zagreb 2005 str 359

11 Juraj HRŽENJAK (ur) Istra i Slovensko primorje u borbi za slobodu kroz vjekove Rad Beograd 1952 str 585

12 Općim zakonom o narodnim odborima koji je donio Prezidijum Narodne skupštine FNRJ 21 svibnja 1946 godine Narodnooslobodilački odbori (NOO) preimenovani su u Narodne odbore (NO) Službeni list FNRJ br 43 Beograd 28 svibnja 1946

13 Radilo se o sljedećim jedinicama Unutrašnji poslovi Tajništvo Financijski odjel Poljoprivredni odjel Odjel trgovine i opskrbe Odjel obrta trgovine rudarstva Prosvjetni odjel Prometni odjel Zdravstveni odjel Socijalni odjel Socijalno-zdravstvena zaštita Odjel rada Oblasna uprava na-


Agrarna komisija Komisija za ratne štete i Komisija za ratne zločine te Okružni sud i Javno tužiteljstvo za Istru Cjelokupan život kon-trolirala je svemoćna Partija pomoću svoje sveprisutne tajne policije ndash Odjeljenja za zaštitu naroda (dalje OZNA)14 Strah od OZNE koji su sijali njezini službenici odražavao se u izreci koja se širila među običnim pukom raquoOZNA sve doznalaquo Prema međunarodnom pravu Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA) trebala je do potpisiva-nja mirovnog ugovora s Italijom nadgledati da privremena civilna vlast provodi ranije tj talijansko zakonodavstvo No kako su odno-si između Kraljevine Italije i Svete Stolice uređeni konkordatom iz 1929 koji je Crkvi osiguravao niz povlastica15 biskupi su računali na to da će se nova vlast pobrinuti da se odredbe konkordata poštuju Kad su vidjeli da od poštivanja konkordata nema ništa te da civilna vlast donosi propise suprotne odredbama konkordata (pitanje vjero-naučne pouke i civilnog braka) ustali su u obranu prava Crkve što je onda često pripisivano njihovu nacionalističkom ili čak fašistič-kom djelovanju Nakon potpisivanja Pariškog mirovnog ugovora Prezidijum Narodne skupštine FNRJ 16 rujna 1947 donio je ukaz o proširenju odredaba ustava i zakona FNRJ na područje nekadašnje Zone B16 Time je otvorena nova stranica u izgradnji državne vla-sti na području Istre ONOI je raspušten 30 studenog 1947 dok su

rodnih dobara Planska komisija Kontrolna komisija i Privredno vijeće za Istru Rijeku i Sloven-sko primorje Državni arhiv u Pazinu (HR-DAPA) ndash 79 Oblasni Narodni odbor za Istru Sumarni inventar sv 1 autor Ljiljana RADALJAK

14 OZNA (Odjeljenje za zaštitu naroda) sigurnosno-obavještajna služba Jugoslavije osnovana 13 svibnja 1944 pri Povjerenstvu za narodnu obranu Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) strogo centralizirana obavještajna organizacija s jedinstvenom upravljačkom struktu-rom i metodama rada na teritoriju čitave Jugoslavije U ožujku 1946 od Prvog i Drugog odsjeka OZNA-e formirana je Uprava državne bezbednosti (UDBA) koja preuzima poslove OZNA-e Hr-vatski leksikon II svezak L-Ž Antun VUJIĆ (ur) Leksikon doo Zagreb 1997 str 219 Usp Orietta MOSCARDA OBLAK Contributo allanalisi del potere popolare in Istria e a Rovigno (1945) u Quaderni Centro di Ricerche storiche Rovinj 2003 str 61-74

15 Poznati Lateranski ugovori između Sv Stolice i Kraljevine Italije potpisani 11 veljače 1929 u palači sv Ivana Lateranskog u Rimu sadržavali su tri dijela ugovor konkordat i financijski spo-razum Ugovorom je utvrđeno formiranje države na području grada Vatikana Priznanje katoličke vjere kao državne vjere stavljeno je u prvi članak ugovora Konkordat je definirao odnose države i Crkve na vjerskom području Država je priznavala nerazrješivost braka klerici su oslobođeni služenja vojnog roka u javnim školama uveden je vjeronauk kao obvezan predmet Financijski sporazum određena je svota koju će Sveta Stolica dobivati od talijanske države na ime odštete Guido ZAGHENI Letagrave contemporanea IV str 261-262

16 Juraj HRŽENJAK (ur) Istra i Slovensko primorje str 621


kotarski odnosno gradski odbori neposredno vezani uz vlast svoje republike dotično uz resorna ministarstva

Zločin bez kazne ndash fizičke likvidacije

Nova revolucionarna vlast stvarana po modelu ruske boljše-vičke vlasti još je tijekom rata po kratkom postupku obračunavala s raquonarodnim neprijateljimalaquo među koje su ubrojeni mnogi sveće-nici samo zato što nisu raquojasno i glasnolaquo podržali tu vlast Za vrije-me kratkotrajne partizanske vlasti od 13 rujna do početka listopada 1943 po istarskim je mjestima kružio raquosablasni autobus smrtilaquo koji je raquonarodne neprijateljelaquo odvodio u pazinski Kaštel odakle su mno-gi bez ikakva sudskog procesa osuđeni na smrt i bačeni u neku od istarskih kraških jama Župnik u Rovinjskom Selu Angelo Tarticchio bačen je u boksitnu jamu na Lindaršćini 19 rujna 1943 godine Bi-skup Radossi od slične je sudbine spasio župnika u Šišanu Camilla Ammirattija također zatočenog u pazinskom Kaštelu17 Bogoslova Vladimira Vivodu i oca mu Anselma partizani su noću krajem ko-lovoza 1944 uhitili u rodnoj kući u Štrpedu (kod Buzeta) i obojicu nakon zvjerskog mučenja strijeljali na rubu Motovunske šume18

Na listi bujske OZNA-e godine 1946 našli su se Libero Co-lomban upravitelj župe Nova Vas (nad Mirnom) Giuseppe Rocco župnik u Grožnjanu te Francesco Bonifacio kapelan u Krasici (Umaški dekanat) Označeni kao neprijatelji narodne vlasti i protiv-nici priključenja Istre Jugoslaviji trebali su biti likvidirani od narodne straže Unatoč prijetnjama sva trojica su odlučila ostati U to da im se ozbiljno radi o glavi prvi se uvjerio Bonifacio U predvečerje 11 rujna 1946 dok se pješice vraćao iz Grožnjana gdje se ispovjedio kod tamošnjeg župnika i zadržao u dužem razgovoru dočekala ga je narodna straža i odvela ga u nepoznatom pravcu Neki svjedoci po-tvrdili su da su ga vidjeli raquou društvulaquo dvojice jugoslavenskih milici-onera a nekoliko metara dalje primijetili su još dvojicu milicionera Otada se Bonifaciju izgubio svaki trag a s vremenom su se proširile

17 Ivan GRAH Udarit ću pastira Sudbina nekih crkvenih djelatnika od 1940 do 1990 na području današnje Porečke i Pulske biskupije Josip Turčinović doo Pazin 2009 str 11-14

18 Isto str 23


verzije o izdavačima naredbacirc načinu i izvršiteljima kao i o mjestu njegova ubojstva Pretpostavlja se da je bačen u neku od tamošnjih jama19 Strahujući da bi i njih mogla progutati noć Colomban i Ro-cco u listopadu su napustili Istru i spas potražili u obližnjem Trstu20

Kazimir Paić kao župnik u rodnoj župi Sveti Ivan od Šterne nakon kapitulacije Italije aktivno se uključio u NOP zbog čega su ga Nijemci uhitili i odlučili deportirati u Njemačku u neki od tamoš-njih logora Na intervenciju biskupa Radossija Nijemci su ga oslobo-dili Prema Biskupovoj preporuci kako bi izbjegao daljnje neugod-nosti sklonio se u franjevački samostan kod Padove Krajem svibnja 1944 svojevoljno je napustio samostan i otišao u Trst gdje se javio za domobranskog vojnog kapelana Pri povlačenju njegove jedinice krajem travnja 1945 prema Austriji i Paić je krenuo s njom Kod Šempetra nedaleko Gorice slovenski partizani su iznenadili bjegun-ce na spavanju razoružali ih i strijeljali 29 travnja 1945 godine21

Napadi i optužbe protiv biskupa Radossija i Santina

U lipnju 1945 prigodom jednog povratka iz Pule koja se kao dio Zone A nalazila pod angloameričkom vojnom upravom biskup Radossi doživio je prometnu nezgodu U očekivanju često prolaze-ćeg biskupova tamnozelenog automobila na relaciji Poreč ndash Pula i u obrnutom pravcu iza granične rampe u Vodnjanu kojom je počinjala Zona B pod upravom VUJA-e na cesti prema Kanfanaru iskopan je jarak na koji je naletio biskupov automobil Biskup je glavom udario u vjetrobran Zadobio je ozljede zbog kojih je kraće vrijeme zadržan u pulskoj bolnici nakon čega je kućni oporavak duže potrajao22

Kad je Saveznička komisija 23 ožujka 1946 došla u Pulu biskup Radossi smatrao je svojom dužnošću posjetiti članove Komi-

19 Archivio privato Antonio Santin (dalje APAS) 8Ia1n 97 Arresto del sacerdote don Francesco Bonifacio settembre 1946 prema Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze dall archivio privato MGS Press Trieste str 323 GRAH Ivan Udarit ću pastira str 17-18 Ettore MAL-NATI (ur) Fedele a Cristo fino al martirio Beato don Francesco Bonifacio Diocesi di Trieste Trieste 2008 str 29

20 Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 45 12421 Ivan GRAH Udarit ću pastira str 1722 Antonietta CORSI Ricordo del vescovo mons Raffaele Radossi Con i ricordi di mons Bommarco

e mons Radole ed altri Unione degli Istriani Trieste [s n] str 26


sije i upozoriti ih da bi raquona licu mjestalaquo trebali proučiti situaciju Pule i Istre Sumnjao je da je raquoizneseno mišljenjelaquo njegova klera zaista stvarno mišljenje svećenstva Pod iznesenim mišljenjem Radossi je očito aludirao na izjavu svećenika u raquoSpomenicilaquo izručenoj Save-zničkoj komisiji u Pazinu 19 ožujka 1946 godine u kojoj istarski svećenici traže sjedinjenje Istre s Hrvatskom u Jugoslaviji Radossi je bio uvjeren da je Spomenica napravljena i uručena pod pritiskom vlasti Smatrao je kako se najveći dio njegovih svećenika ipak pro-tivi sjedinjenju Istre s Hrvatskom i to je prema njemu bilo stvarno mišljenje njegova klera23

Zvane Črnja dežurni animator napada na biskupa Radossija nije vodio računa o tome da se u vrijeme posjeta Savezničke komi-sije biskup nalazio u Puli Zato je i mogao napisati kako je Komisiju u porečkoj bazilici dočekao raquozloglasni biskup Radossi () s gru-pom reakcionaralaquo Na ovu očitu netočnu konstrukciju autor je lako nadodao i onu drugu o vjerojatno prethodno organiziranom susretu biskupa s Komisijom24 Čitatelju je ostavljeno da sam pretpostavi o čemu se u bazilici razgovaralo i u što je Radossi nastojao uvjeriti Komisiju

U rujnu 1946 nakon krizme u župi Žbandaj (kod Poreča) bi-skupa Radossija su raquolokalni bukačilaquo uhvatili u partizansko kolo Tim činom željelo se poniziti biskupa i sam sakrament krizme Ovaj je događaj biskupu Radossiju bio povod za preseljenje u Pulu u ko-joj se pod zaštitom Angloamerikanaca osjećao sigurnije25 I dalje je putovao po Istri obavljajući pastoralne pohode Iz sigurnosnih je razloga bio obučen u civilno odijelo Na svakom raquoblokulaquo morao je pokazati dokumente (propusnicu) Jednom prigodom na jugoslaven-skoj strani raquoblokalaquo u Vodnjanu revnom zapovjedniku uredni doku-menti nisu bili dovoljni Zadržao je biskupa odveo ga u posebnu prostoriju ispitivao ga i na kraju mu naredio da se skine do gola26

23 Lettera di S E Il Vescovo alla cittagrave di Pola (bez datuma) u LArena di Pola god II br 72 (Pula 24 ožujka 1946) str 1

24 Zvane ČRNJA U krvi rođeno Matica hrvatska Zagreb 1948 str 20025 Ivan GRAH Bogojavljenje 1950 u Žbandaju u Ladonja god XXII br (190) srpanj-kolovoz

2001 str 1626 Antonietta CORSI Ricordo del vescovo str 28


Novi bijes vlasti biskup Radossi navukao je na sebe konfe-rencijom održanom u Puli 7 travnja 1946 na kojoj je upozorio na ozbiljno ugrožavanje vjerskih sloboda u Zoni B Jasno bez zadrške pozivajući se na brojne činjenice progovorio je o položaju sveće-nika i Katoličke akcije Optužbe progoni čas otvoreno čas prikri-veno neprijateljstvo prema biskupu i svećenicima u suprotnosti su s proklamiranim slobodama te nisu najbolje jamstvo demokratičnosti režima koji se takvim prikazuje ndash rekao je biskup27 Sad su sve ugro-ženiji bivali njegovi pastoralni pohodi župama biskupije Zadnju krizmu kao porečko-pulski biskup održao je 10 listopada 1946 u Filipani Ispred crkve čekali su ga provokatori i napadači Upravitelj župe Vodnjan Rodolfo Toncetich opazivši nakane raquogrupelaquo muška-raca dao je znak biskupovu vozaču da autom dođe pred sakristiju Toncetich i drugi svećenici okružili su biskupa i dopratili ga do au-tomobila te je tako izmakao napadačima28

Prije nego što će u rujnu 1947 napustiti Istru biskup Radossi je po tko zna koji put prozvan kao sluga međunarodnog imperijaliz-ma Jednom su ga na putu prema Puli zaustavili jugoslavenski po-granični organi na graničnom prijelazu između Zone A i Zone B kod Vodnjana i izvršili pretres automobila Pronađene cigarete i hrana bile su dovoljan razlog da se biskup optuži zbog pokušaja ilegalnog prebacivanja robe reakcionarnim elementima u Puli Tvrdilo se kako je Radossi posjedovao dvije lažne osobne iskaznice i jednu ispravnu Čak su donesene i tri fotografije s triju različitih iskaznica29 Istr-gnutim citatima iz propovijedi u kojima je Radossi branio svetost privatnog vlasništva željelo ga se prikazati kao protivnika agrarne reforme a time i kao neprijatelja siromašnih slojeva (seljaka kolo-na i radnika) koji s neskrivenim oduševljenjem pozdravljaju mjere agrarne reforme30

Poučen iskustvom sprečavanja njegova dolaska u Kopar 19 lipnja 1946 za blagdan sv Nazarija zaštitnika biskupije Santin je

27 Marcello BOGNERI Cronache di Pola 1939-1947 Unione degli Istriani di Trieste Trieste 1990 str 67

28 Isto29 Glas Istre br 447 Rijeka 12 veljače 1947 str 2 Ovdje se ne treba isključiti montaža Biskup

je bio i previše poznata osoba da bi se služio sitnim prijevarama poput lažnih osobnih iskaznica30 Glas Istre br 425 Rijeka 17 siječnja 1947 str 2


1947 obavijestio VUJA-u o svojoj nakani da na svetčev dan po-sjeti Kopar te održi procesiju i pontifikalnu misu prigodom koje bi podijelio sakrament potvrde (krizme) Nije zaboravio zamoliti vlast da osigura mir i red Budući da nikakve informacije o protivljenju njegovu posjetu Kopru nisu stizale ni od VUJA-e ali ni od kotarskih vlasti Kopra biskup je 19 lipnja iz Trsta brodom stigao u Kopar U luci ga je dio naroda srdačno dočekao ali su se čuli i uzvici raquoNe želimo fašistelaquo Iz luke se uputio u zgradu sjemeništa odakle je u pratnji kanonika trebao krenuti prema katedrali I upravo kad se spremao krenuti prema katedrali u sjemenište su ušla četiri čovjeka tražeći od biskupa bdquou ime narodaldquo da odmah napusti Kopar Iako je neka Kopranka socijalistička aktivistkinja upozorila biskupa na zavjeru koju su mu spremili raquonjezinilaquo bilo je prekasno Još dok je razgovarao s ovom Koprankom u sjemenište je provalilo stotinjak ljudi prijeteći biskupu i vičući kako odmah mora otići iz grada Po-tom su biskupa zgrabili i vukući ga po stubama te udarajući šaka-ma i drvenim letvama po glavi odveli u sjemenišno dvorište Svega okrvavljena nastavili su povlačiti i udarati dok su izvana preko sje-menišnog zida navaljivali novi napadači Tek tada je intervenirala Milicija i tako spasila biskupa od novih nasrtaja U kamionu jugosla-venske vojske i pod zaštitom vojnika Santin je prebačen do mjesta Albaro Vescova gdje se nalazio blok koji je dijelio Zonu B od Zone A Tu ga je preuzela saveznička vojska i odvela u biskupsku reziden-ciju u Trstu31

Zastrašivanja prijetnje i sudski procesi svećenicima

U euforičnim trenutcima oslobođenja Istre nije se zaboravio raquoneprijateljski radlaquo dijela svećenika Na središnjoj proslavi koja se održala u pulskoj Areni 12 svibnja 1945 Josip Šestan predsjednik Jedinstvene Narodnooslobodilačke fronte za Istru (dalje JNOFI) u nazočnosti 30000 ljudi nije mogao ne spomenuti djelatnost reakcije kojoj su se pridružili raquonekoji nazovi narodni svećenicilaquo Poimence

31 Antonio SANTIN Al tramonto ricordi autobiografici di un vescovo Edizioni LINT Trst 1978 str 179-182 APAS 155 ann 5-7 Resoconto del vescovo al cardinale Luigi Maglione sullaggressione di Capodistria (manoscritto) 21 giugno 1947 Prema Sergio GALIMBERTI San-tin Testimonianze str 352-354


su apostrofirani tršćanski i koparski biskup Antonio Santin te sve-ćenici Zvonimir Brumnić i Božo Milanović Može se samo pretpo-staviti kako su na dio indoktrinirane mase djelovale Šestanove riječi da su spomenuti svećenici i biskup surađivali s okupatorom šaljući vjernike u SS-odrede i TODT te im govoreći kako ih partizani vode u propast32 Prema Milanoviću Brumniću i raquonekoliko prodanih duša oko njihlaquo još je oštriji bio istup Dušana Diminića tajnika JNOFI-je i to na Prvoj konferenciji Plenuma Oblasnog odbora JNOFI-je koja se održala u Poreču 21 svibnja 1945 Diminić je spomenuo da su svećenici imali štab u Trstu koji je pod izlikom širenja hrvatske riječi surađivao s Nijemcima i pisao laži o progonima Crkve te da su raquoblebetali o boljševizmulaquo a sve s ciljem razbijanja NOP-a33

Biskup Santin 12 lipnja 1945 u izvješću upućenom papi Piju XII detaljno opisuje vjerske prilike u svojoj biskupiji Spomenuo je napade nove vlasti na njega osobno te naveo kako je u pulskome tisku nazvan vođom reakcije Svećenike su prozivali reakcionarima a zbog optužaba i pritisaka petorica ih je pobjegla iz Tršćanske i Koparske biskupije dok je jedan svećenik u zatvoru proveo skoro mjesec dana Zanimljivo je biskupovo opažanje na kraju izvješća Vjera nije ugrožena izravnim napadima nego suptilnim metodama onemogućavanja vjernikacirc u obavljanju njihovih dužnosti Naime nedjeljom su u manjim mjestima upravo u vrijeme mise organizira-ni obvezatni sastanci koji su u pravilu završavali plesom (partizan-skim kolom op aut) a djevojke koje su bile pripadnice partizan-skih jedinica davale su vrlo loš moralni primjer time što su živjele i spavale s muškim pripadnicima tih jedinica Svećenici su u svojim izvješćima često obavješćivali biskupa o opadanju vjerskog i mo-

32 Glas Istre br 38 Pula 14 svibnja 1945 str 1-2 Organizacija TODT nazvana je po svom osniva-ču Fritzu Todtu njemačkom inženjeru i nacističkom časniku Kao poluvojna inženjerijska postroj-ba u prijeratnom vremenu sudjelovala je u izgradnji mreže autocesta u Njemačkoj Nakon izbijanja Drugog svjetskog rata TODT postaje isključivo vojna organizacija da bi poslije Todtove pogibije 1942 Albert Speer organizaciju priključio Ministarstvu za naoružanje i ratnu proizvodnju Ti-jekom zadnjih dviju ratnih godina za TODT je pod prinudom radilo oko 14 milijuna radnika Izvor Wikipedia slobodna enciklopedija

33 Glas Istre br 42 Pula 24 svibnja 1945 str 1 Ovaj istup protiv svećenika Diminić ne spominje u svojim kasnijim pisanim sjećanjima Usp Dušan DIMINIĆ Sjećanja Život za ideju Istarska županija ndash Savez udruga antifašističkih boraca Istarske županije ndash Savez antifašističkih boraca Primorsko-goranske županije ndash Udruga antifašističkih boraca grada Rijeke Adamić Labin ndash Pula ndash Rijeka 2005


ralnog života seoskog stanovništva koje je bilo prilično podložno samovolji lokalnih šefova34

Najteža je situacija bila u sjevernom graničnom području Zone B Paola Zechina župnika Materade (kod Umaga) optuživalo se za špijunažu u korist Engleza Kad se ovaj unatoč stalnim pritis-cima i provokacijama nije micao iz Materade protjeran je u Italiju Biskup Santin je u dopisu NOO-u grada Umaga ukazivao na nezako-nitost u postupku protjerivanja župnika Zechina kojemu nije doka-zana nikakva krivica osim činjenice da među župljanima navodno nije uživao simpatije što nije bilo dovoljnim razlogom da se zatraži njegov odlazak iz župe35 Ponekad je i sama nazočnost na nedjeljnoj misi bila dovoljna da se dobije etiketa reakcionara ili fašista nakon čega je slijedilo pojačano praćenje dotične osobe da bi se potom konstruirale optužbe i sudski procesi Jasno sve to utjecalo je na opadanje pohađanja crkve posebice nedjeljnih misa36

Od optužaba na račun Vatikana i domaćih biskupa koje se proglašavalo slugama fašizma i međunarodnog imperijalizma brzo se prelazilo i na svećenike ndash vjerne sljedbenike izdajničke politike svojih pastira Takvi su se svećenici nakon javnog žigosanja nadzi-rali i potajno uhodili a vjernike koji su ih posjećivali nazivalo se raquoreakcionarima i fašistimalaquo Umaški župnik Pietro Cenati i njegov pomoćnik Emiliano Gambosa optuženi su zbog organiziranja anti-slavenskog odbora a svemu je bila kriva njihova aktivnost u okviru umaške Katoličke akcije u koju su se masovno učlanjivali mladići i djevojke Za vjernike je svaki kontakt s Gambosom bio kompro-mitirajućim zbog čega se on ndash kako ne bi svoje vjernike doveo u neugodnu situaciju ndash povukao u izolaciju i živio poput mizantropa Gambosa je neka žena koja je redovito dolazila u Crkvu optužila zbog antislavenske propagande potjecala je iz komunističke obite-lji a bila je udana za mjesnog uglednika pa se može pretpostaviti da je kao špijunka bila ubačena u umašku župu37

34 APAS 4Inn 59-63 Antonio Santin Relazione a Pio XII 12 lipnja 1945 prema Sergio GA-LIMBERTI Santin Testimonianze str 117

35 Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 117-118 Određeni broj župljana vlast je tj lokalni moćnici uvijek mogla nagovoriti (čitaj prinuditi) na svjedočenje protiv svećenika

36 Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 11837 Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 118-119


U pet raquoIzvješćacirc o neprijateljstvima u Istrilaquo sastavljenima ti-jekom srpnja biskup Santin detaljno nabraja antivjerske poteze ko-munističkih vlasti u Istri no ovdje ćemo se ograničiti samo na neke krupnije iskaze neprijateljstva prema Crkvi

Podđakonu Antoniju Dessantiju iz Buja bilo je onemogućeno otputovati u Goricu radi polaganja ispita na tamošnjoj Teologiji Ti-njanski župnik Zvonimir Brumnić raquovoljen od župljana zbog svoje dobrote i predanosti pozivulaquo pred partizanskim prijetnjama morao se skloniti u Bazovicu Kada je narod podnio peticiju za povratak njihova župnika iz Pazina je u Tinjan bila upućena skupina sa zadat-kom na skupovima iznositi optužbe protiv Brumnića Martin Tavčar župnik u Krbunama (Pićanski dekanat) i Josip Ogrinec župnik u Grimaldi (Buzetski dekanat) nalazili su se u zatvoru skoro mjesec dana a da sud u to vrijeme nije podignuo nikakvu optužbu protiv njih Nakon protesta župljana Tavčar je pušten na slobodu dok je Ogrinec i dalje zadržan u pazinskom zatvoru38

U župi Sveti Matej-Cere (kod Žminja) članovi ONOI-a nare-dili su župniku Atiliju Palmanu da obustavi održavanje vjeronauka u crkvi sve do dobivanja dopuštenja pulskih civilnih vlasti No kad je Palman došao u Pulu radi dobivanja obavijesti o pravu održava-nja vjeronauka odgovoreno mu je da smije držati vjeronauk samo prvopričesnicima i to isključivo u Crkvi te zaprijećeno određenim mjerama u slučaju podučavanja djece raquosvih uzrastalaquo Ivan Motika jedan od komunističkih prvaka u Istri govorio je o prevelikoj orijen-tiranosti klera prema Rimu zbog čega je smatrao kako bi u Zagrebu trebalo ustoličiti neovisnog primasa39 Kao posljedica komunističke propagande javlja se održavanje sahrana bez svećenika pritom su članovi Partije obilazili obitelji uvjeravajući ih u nepotrebnost cr-kvenoga pogreba40

Na pojedinim skupovima govornici su spominjali raquonovu vje-rulaquo u kojoj neće biti krštenja ispovijedi ili sakramenta braka Po-

38 APAS 8I a1n 107 Relazione del vescovo su atti ostili a Buie Antignana ecc 10 luglio 1945 Prema Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 316-317

39 Radilo se o programu stvaranja tzv narodne o Rimu i papi neovisne Crkve40 APAS 8I nn 101-102 Relazione del vescovo su atti ostili a Parenzo Pisino Pinguente ecc 16

luglio 1945 Prema Sergio GALIMBERTI SantinTestimonianze str 317


sljedice zastrašivanja ubrzo postaju vidljivima stoga je u nekim krajevima narod počeo osjetno manje nego ranije posjećivati crkvu Iako nisu predstavljali izravan napad na Crkvu primjeri zajedničkog života raquodrugova i drugaricalaquo bez crkvenog vjenčanja doživljavali su se kao napad na katoličke moralne vrednote41 Ivan Žufić župnik u Sv Petru u Šumi zbog svoje popularnosti i utjecaja na narod smetao je narodnoj vlasti pa je odlučeno da se isprovocira njegov odlazak iz župe Na ovu vijest svi su župljani osim pet obitelji potpisali peticiju u kojoj traže Žufićev ostanak No OZNA je poslala svojeg dužnosnika koji je uništio spomenutu peticiju kao pisani dokaz o zauzimanju župljana za župnika Žufića prije nego što je dostavljena vlastima42

Ubojstvo svećenika Miroslava Bulešića u Lanišću

Uz velike poteškoće zahvaljujući u prvome redu samoorga-nizaciji mještana i pomicanju već utvrđenog početka mise s 9 na 8 sati ujutro namjere napadača iz okolnih mjesta da ometu održava-nje krizme u Lanišću 24 kolovoza 1947 kao što se to dan ranije dogodilo u Buzetu nisu uspjele Dok se vani pred crkvom raquorato-valolaquo u crkvi je obavljen obred krizme Po završetku obreda Ja-kob Ukmar djelitelj krizme Miroslav Bulešić Ukmarov pratilac profesor i podravnatelj u Pazinskom sjemeništu i domaći župnik Stjepan Cek uputili su se prema župnom stanu Petnaest minuta iza njih napadači koji su za vrijeme krizme uzaludno nastojali provaliti u crkvu krenuli su prema župnom stanu s jasnom nakanom da kad već nisu mogli u crkvu na silu uđu u župni stan Međutim i ovaj su put pred kamenjem branitelja morali ustuknuti43 U međuvremenu je u selo stigla milicija što je i kod vjernika i kod svećenika izazvalo olakšanje Bili su uvjereni da će milicija braniti raquojavni red i mirlaquo Zapovjednik milicije je nakon pisane zamolbe župnika Ceka došao

41 APAS 8I aI nn 99 100 110 Relazione del vescovo su atti ostili a Pregara Portole ecc 19 luglio 1945 Prema Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 318

42 Ne bez ironije uz ovu mjeru OZNA-e biskup Santin dodaje raquoU Zoni rsquoB kao što je poznato vlada narodlaquo Relazione del vescovo sui atti ostili a Pisino S Pietro in Selve ecc luglio 1945 APAS 8I a1nn 93 Prema Sergio GALIMBERTI Santin Testimonianze str 319-320

43 Arhiv Istarskog književnog društva Juraj Dobrila u Pazinu (dalje AH IKD) Dnevnik duhovnika Štefana Ceka (fotokopija) (dalje Dnevnik) str 38


u župni stan s namjerom da sa svećenicima popriča o netom minu-lim zbivanjima Ni pet minuta od dolaska zapovjednika na vrata su počela lupati trojica muškaraca Na Cekovo pitanje što žele odgo-vorili su da bi htjeli razgovarati s popovima Cek je bio uvjeren da je nazočnost zapovjednika milicije jamstvo sigurnosti pa je nakon kraćeg krzmanja ipak otvorio vrata Sad su na vratima bila ne trojica nego desetorica koja su bijesno vikala raquoBorili smo se i još ćemo se boritilaquo44

Evo kako je događaje nakon upada provalnika u župni stan opisao očevidac Stjepan Cek laniški župnik

U kući je bjesnio pakao Strašne psovke urlanje razbijanje stakala posuđa Ja ndash tvrd Rulja trči po stepenicama u I kat Lupa razbija urla Dugo to trajalo Pretražuju valjda sve Bili su i na potkrovlju i ondje prevezali konop zahellip Vraćaju se u prizemlje idu u dvorište razbijaju taxi kojim se Ukmar doveo vraćaju se natrag bijesno psuju i urliču lsquoGdje je onaj treći vrag Dva smo već regulali kud se treći skrivarsquo(hellip)45

U tim trenutcima u župnom uredu dvama ubodima nožem u predjelu vrata ležao je mrtav Miroslav Bulešić na prvome katu župnog stana teško izudaran po glavi i tijelu zapomagao je mons Ukmar dok se župnik Cek spasio sakrivši se ispod stuba Za njega je vjerojatno bio pripremljen konop kasnije pronađen u potkrovlju župnog stana46 U 1630 istoga dana kad se dogodio zločin četve-ročlana ekipa na čelu s javnim tužiocem za Istru Andrijom Grpcem u nazočnosti dvojice svjedoka iz mjesta izvršila je očevid crkve župnog stana i njihove okolice U župnom uredu uz lijevi zid sobe ndash gledano od vratiju ndash velika lokva krvi u kojoj leži glavom i gornjim dijelom tijela liješ pokojnog Bulešića Miroslava ()47

Najvjerojatnije je odmah po završetku očevida tijelo pokoj-nog Bulešića prekriveno plahtom Javno tužilaštvo odlučio je da se

44 AH IKD Dnevnik str 3945 AH IKD Dnevnik str 4046 Isto47 Županijski sud u Puli (dalje ŽSP) Okružni sud za Istru ndash Pula (dalje OSIP) Kazneni spisi protiv

Stjepana Ceka i družine K-6547 Uviđaj i nalaz vještaka Zapisnik o istražno-kriminalnom uvi-đaju sastavljenom u ime Javnog tužilaštva za Istru u Pazinu dne 24 kolovoza 1947 Predmet Istražno-kriminalni uviđaj crkve župnog dvora i njihove okolice


obdukciju nad ubijenim Bulešićem izvrši 25 kolovoza Prije same obdukcije mrtvac je premješten u kuhinju Zadatak je povjeren li-ječnicima dr Ivanu Matijašiću liječniku iz Pazina i dr Albertu Ar-gentieriju kotarskom liječniku u Buzetu Nejasno je zbog čega se na početak obdukcije čekalo sve do 2000 sati navečer Nije isključena mogućnost da se liječnike nastojalo uvjeriti što bi trebali napisati u nalazu Kako rezultati nalaza nisu išli na ruku zataškavanju ili uma-njivanju zločina očito je da liječnici nisu podlegli diktatu nego su profesionalno obavili svoj posao U svojstvu pomoćnika obdukciji su nazočili Ivan Grabar student medicine asistent u bolnici u Pa-zinu i Ivan Della Grotta grobar u Pazinu Zdenko Baćić pravni referent Javnog tužilaštva u svojstvu istražitelja i Nikola Černe-ka referent Pododsjeka za suzbijanje kriminaliteta kotarskog NO-a Buzet nazočili su kao predstavnici vlasti Za svjedoke su pozvani Jakov Grbac i Ivan Grbac obojica iz Lanišća uz napomenu da su hrvatske nacionalnosti i nisu raquou rodu s oštećenicimalaquo Udovoljeno je molbi župnika u Zamasku novoimenovanog laniškog kapelana Petra Matijašića da bude nazočan prilikom obdukcije48

Nakon što su svjedoci potvrdili da se radi o posmrtnim ostatci-ma svećenika raquonjima nepoznata imenalaquo koji je asistirao na krizmi u Lanišću a liječnici konstatirali kako je riječ o njima poznatom sve-ćeniku Miroslavu Bulešiću podravnatelju i profesoru u Pazinskom sjemeništu pristupilo se pregledu i obdukciji (u izvorniku raquoparanju lešalaquo) U zaključku vještaci potvrđuju da je uzrok smrti izljev krvi prouzročen dvjema ranama na predjelu podbratka s desne strane rana zadana oštrim bodežom dužine 5 i dubine 8 cm Sedam centi-metra ispod ove rane raquouzduž ruba desnog sternocleidiomastoideu-snog mišićalaquo nalazila se druga rana zadana također oštrim oružjem širine 3 cm i dubine 5 cm Dok je prvom ranom prerezana grkljanska šupljina u predjelu jabučice drugom je to isto učinjeno s unutraš-njom raquoiugularnom venomlaquo Iako su obje rane zadane neposredno jedna za drugom velikom žestinom i oštrim bodežom pretpostavlja se da je donja rana zadana ranije Naime donja rana iako je i ona

48 ŽSP OSIP Uviđaj i nalazi vještaka Zapisnik o istražno-liječničkom pregledu i paranju leša pok Miroslava Bulešića 25 kolovoza 1947


bila smrtonosna ne bi izazvala trenutnu smrt koja je nastupila na-kon druge gornje rane Na žrtvi nisu pronađeni tragovi koji bi upu-ćivali na pokušaje samoobrane ni tragovi zlostavljanja nakon smrti49

U polusvjesnom stanju Ukmar je popodne malim kamionom u pratnji Stjepana Ceka prebačen u Pazinsko sjemenište Berard Barčić profesor u sjemenišnoj gimnaziji očevidac tog događaja zapisao je Taj dan 24 kolovoza na blagdan sv Bartola apostola mučenika ja sam zamijenio vlč Bulešića u Kanfanaru Vratio sam se u četiri sata poslije podne Ušao sam u sjemenište Vladala je posvemašnja tišina nigdje nikoga Penjući se u svoju sobu začuh snažan poziv lsquoBerarde Berarde brzo doljersquo Bio je to glas laniš-kog župnika Stjepana Ceka Potrčao sam k njemu Izašli smo pred sjemenište Na cesti je stajao neugledni kamioncin Na njemu je bio položen msgr Ukmar Ja sam već ranije poznavao msgr Ukmara No sad ga nisam prepoznao toliko je bio iznakažen Župnik Cek ja i vozač kamioncina prihvatili smo msgr Ukmara i unijeli ga u sjemenište50 Božo Milanović je kod vlasti ishodio dopuštenje da po Ukmara dođe automobil talijanskog Crvenog križa i prebaci ga u Trst Međutim vlast je ubrzo promijenila odluku umjesto u Trstu bit će hospitaliziran u Rijeci Dva su razloga toj nagloj promjeni vlast se s jedne strane plašila negativna odjeka u zapadnoj javnosti slike i riječi nasmrt pretučenog Ukmara a s druge strane željela ga je imati na dohvatu pred predstojeće ispitivanje i sudski proces

O teškim po život opasnim ozljedama nanesenim mons Uk-maru jasno govori liječnički nalaz Pozvan u sjemenište u Pazin da pruži pomoć mons Ukmaru kamo je ovaj prebačen nakon zločina u Lanišću dr Matijašić je u 1630 došao u sjemenište i pregledao pa-cijenta U nalazu je utvrdio da je glava pacijenta deformirana uslijed tumefakcije s obiju strana glave obje su usne otečene s lijeve strane i ekhimotične Na glavi su utvrđene 3 male ne duboke ozljede i he-matomi na oba oka Iz obiju nosnih šupljina tekla je krv Na tijelu od pupka do desnoga boka nalazila se modrica dugačka oko 20 i široka 25 cm Na temelju iskaza fra Berarda Barčića da je pacijent čim je

49 Isto50 Berard BARČIĆ Poratna sjećanja jednog franjevca Franjevački provincijalat Zadar 2008 str

48-49


prevezen izmokrio pola čaše krvave i mutne mokraće da se pacijent žalio na bol u predjelu desnog dijela trbuha a na svaki pritisak na bubrege bolno reagirao liječnik je pretpostavio kako je desni bubreg ozlijeđen Na kraju dr Matijašić smatra da su ozljede na glavi iza-zvane udarcima šakom i tvrdim predmetom a one na trbuhu motkom ili štapom ili komadima stolice Glede Ukmarova oporavka nije bio optimističan s obzirom na njegovu visoku starost Na Matijašićevu preporuku budući da u Pazinu nije bilo uvjeta za liječenje Ukmar je u 1 sat poslije ponoći kolima hitne pomoći prebačen u bolnicu Sv Duh u Rijeci iako je kao što je spomenuto bilo određeno da će biti prebačen u Trst U trenutku prijevoza u ambulantnim kolima došao je svijesti ndash pitao je kamo ga voze51

Kao što se moglo i očekivati po završetku krizme u Lanišću slijedila su uhićenja podizanja optužbi sudski proces i izricanje pre-sude Pred Okružnim sudom u Pazinu vođen je sudski proces pro-tiv dvojice svećenika laniškog župnika Ceka i biskupova izaslanika Ukmara te jedanaest civila (7 iz Lanišća 2 iz Brgudca 1 iz Rašpora i 1 iz Račje Vasi) Presuda je izrečena 2 listopada 1947 Prvooptuže-noga Stjepana Ceka teretilo se za četiri kaznena djela protiv države i naroda Po svim točkama optužbe Cek je proglašen krivim Izre-čena mu je jedinstvena zatvorska kazna u trajanju od šest godina te gubitak građanskih prava u trajanju od 2 godine nakon izdržavanja kazne52

Drugooptuženi Ukmar proglašen je krivim zato što ne samo da nije ništa poduzeo da spriječi provokacije iako je bio dobro upoznat s organiziranjem provokacija nego je inicijatora provokacija Ceka podupirao u njegovim nakanama Izrečena mu je kazna od mjesec dana zatvora Vrijeme koje je Ukmar proveo na liječenju (26 kolo-voza ndash 2 listopada) tretirano je kao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru a kako se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ubrajalo

51 ŽSP Zapisnik o saslušanju svjedoka i stručnjaka sastavljen u ime Javnog tužioca za Istru u Pazi-nu 25 kolovoza 1947

52 Arhiv postulature bl Miroslava Bulešića sv 6 U ime naroda Presuda Posl Br K 6547 Pazin 2 listopada 1947


u izdržavanje kazne Ukmar je odmah po donošenju presude pušten na slobodu53

Sedmorica stanovnika Lanišća ndash Ivan Grbac Zvanuc Josip Žmak Josip Grbac Antun Grbac Petar Žmak Josip Krizmanić i Ivan Grbac Ivić ndash optuženi su za sudjelovanje na sastanku u kući Josipa Žmaka večer uoči krizme na kojemu je u prisutnosti župnika Ceka odlučeno da se na dan krizme izazove nered Odlučeno je da organizirana straža vjernicima i krizmanicima iz sela Brgudca Ras-pora Prapoća Podgaća i Račje Vasi koja su bila dio župe Lanišće onemogući ulazak u crkvu u Lanišću za vrijeme krizme Sva sedmo-rica Lanišćana osuđena su na kaznu od šest do deset mjeseci zatvora s tim da im se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru računalo u izdržavanje kazne54

Stvarni krivci za zločin ndash Slavko Sanković Elvis Medica Jo-sip Božić i Srećko Brajković za koje je utvrđeno a i sami su to priznali da su bili sudionici mase koja je provalila u župni stan i izazvala opći nered u kojemu se dogodio opisani zločin proglašeni su krivima ali ne zbog zločina nego zato što su nasjeli na provoka-ciju župnika Ceka i provalili u župni stan Zbog toga su kažnjeni na zatvorsku kaznu od tri do pet mjeseci No Sanković je oslobođen optužbe jer je u općem metežu zadao smrtne udarce svećeniku Bule-šiću Svjedokinja Ruža Buždon iskaz iz istražnog postupka ndash da je Sankovića vidjela kako okrvavljenih ruku i s nožem u ruci izlazi iz župnog stana ndash pred sudom je preinačila u izjavu kako nije sigurna je li Sanković u rukama imao nož ili nešto drugo ili joj se sve to samo pričinilo Ružin iskaz iz istražnog postupka demantirale su tri svje-dokinje koje su tvrdile da su Sankovića vidjele u isto vrijeme kad i ona te da u to vrijeme iako je imao ruke okrvavljene nije u njima imao nož Samo Sankovićevo priznanje ndash da je ruke raskrvavio o staklo za vrijeme gužve u župnom stanu a što je sud uvažio kao isti-nu bilo bi komično da se takvim priznanjem nije pokušao opravdati zločin55

53 Isto54 Isto55 Isto


Vrlo zanimljiv i znakovit događaj dogodio se u rujnu 1943 u Buzetu Partizani su nakon preuzimanja vlasti u gradu pred ho-telom postrojili raquonarodne neprijateljelaquo među kojima se nalazio i jedan svećenik Partizanski sektaš Nikola Čehić tom je prigodom rekao Pustite svećenike s njima ćemo se obračunati kasnije Isti Čehić u skorašnjem povlačenju pred njemačkom protuofenzivom našao se u društvu s Marčelom Klarićem poznatim narodnjakom koji je pod Italijom robijao zbog svog hrvatstva Bez ikakva povoda Čehić je priprijetio Klariću raquoTebe ćemo ubiti jer si narodnjak a nisi komunistalaquo56 Čini nam se da ovaj događaj dosta zorno dočarava stanje svijesti kod onih kojima je na prvome mjestu bila raquočistoća re-volucijelaquo a takvih je bila većina u vodstvu čitavog jugoslavenskog pa onda i istarskoga NOP-a I zaista nakon rata likvidiran je ne samo Klarić nego još sedam istarskih narodnjaka praktičnih vjernika Viktor Levak Mate Peteh braća Ivan i Karlo Rajko Josip Banovac Franjo Bratulić i Ivan Jurman57

Stradavanja redovničkih zajednica

Samostane franjevaca opservanata u Puli Pazinu Rovinju Lošinju i Nerezinama koji su se dotad nalazili pod Venecijanskom provincijom sv Franje preuzeli su 1947 hrvatski franjevci Zadar-ske provincije sv Jeronima Zgrade samostana u Rovinju i Pazinu odmah su proglašene općenarodnom imovinom nad kojom su nad-zor imali tamošnji gradski odbori58 Dio pazinskog samostana na-cionaliziran je za potrebe nekih odjela ONOI-a koji su iz Labina preseljeni u Pazin Obećanje prilikom useljavanja tih odjela da će se poštivati pravilo klauzure i samostanski red ostalo je samo obe-ćanje U samostan su se uselile i žene a ponašanje novih stanovnika

56 Svjedočanstvo pok Stanka Macuke (lipanj 1996 i prosinac 1997) tada umirovljenog župnika u Buzetu inače očevidca ratnih i poratnih zbivanja na Buzeštini u posjedu autora teksta

57 Ivan GRAH Udarit ću pastira str 111-11358 Ministarstvo unutrašnjih poslova NR Hrvatske rješenjem br 35175-IV-1948 od 6 IX 1948 prav-

no je sankcioniralo pitanje vlasništva nad franjevačkim samostanima Venecijanske provincije tako što je zabranilo djelovanje franjevaca ove provincije a samostanske zgrade u Pazinu Rovinju Nerezinama i Malom Lošinju proglašene su narodnom imovinom kojom će upravljati izvršni odbori NOO-a dotičnih mjesta AH IKD Osobni fond Bože Milanovića (dalje OFD Milanović) Pismo Komisije za vjerske poslove B Milanoviću br 13371948 Zagreb 30 listopada 1948


često je takvo da fratrima onemogućava obavljanje njihovih dužno-sti Vrata samostana stalno su bila otvorena kasno noću uz psovke i viku dolazilo se u samostan i sviralo na harmoniju U takvoj situaciji gvardijan samostana Atanazije Kocijančić upozorio je vlast da će fratri ako se situacija ne popravi morati napustiti samostan a to će pripominje Kocijančić izazvati sablazan kod naroda59

Sudski proces protiv franjevaca samostana sv Antuna u Puli pokazat će kako vlast nije previše brinula o sablazni Talijanski franjevci ovog samostana vjerujući u poštivanje vjerskih sloboda ostali su u samostanu i nakon što je Pula došla pod jugoslavensku vlast Kao znak prihvaćanja nove stvarnosti bilo je njihovo sudje-lovanje na proslavi priključenja Pule Jugoslaviji u samome središtu grada kod Slavoluka Sergijevaca znamenitog antičkog povijesnog spomenika60 Poziv organizatora na proslavu fratri su najvjerojatnije shvatili kao znak kurtoazije prema kojemu su se tako i postavili bez obzira na njihovo osobno neslaganje s razvojem političko-diplo-matske situacije koja je dovela do dolaska Pule pod jugoslavensku komunističku vlast

Unatoč ovome znaku dobre volje fratara samostan je bio pod stalnom prismotrom UDBA-e koja je tražila zgodnu prigodu za obračun s fratrima Kad je fra Simpliciano Gomiero naivno uletio u zamku dvojice agenata UDBA-e po nacionalnosti Talijana i prihva-tio njihovu ponudu da u samostanu instalira radiopostaju kojom će nakon što su ga agenti poučili rukovanju slati poruke o gospodar-skom vjerskom i političkom stanju u Istri tražena prigoda se uka-zala61 UDBA koja je znala za fratrovo privremeno javljanje upala je u samostan 6 studenog i uhitila svu trojicu članova samostana Simpliciana Gomiera gvardijana Serafina Mattiela i Kornelija Hre-lju te Ambrogija Bellata iz rovinjskoga samostana koji se zatekao u pulskom samostanu U hajci na fratre uhićeni su još i Bernardin Beninac iz rovinjskog samostana i ranije spomenuti Atanazije Koci-

59 AH IKD OFD Milanović fasc M2A085 Pismo A Kocijančića Komisiji za vjerske poslove Pazin 1 studenog 1947

60 Albino Simpliciano GOMIERO Nelle arene di Nerone Diario di galera CENS Milano 1995 str 30-31

61 Berard BARČIĆ Pedeseta obljetnica slučaja samostana sv Antuna u Puli u Istarska Danica 1997 str 90-91


jančić iz pazinskog samostana kao i neki civili bliski fratrima Svi uhićeni optuženi su za špijunažu i dostavljanje informacija raquoza neku stranu državulaquo62

Sudski proces protiv optuženih vođen je od 19 do 22 prosinca 1947 godine u prostorijama Osnovne škole Giusuegrave Carduci s tim da je dan prije početka procesa oslobođen Kornelije Hrelja zbog nedo-statka dokaza Sudac Josip Dorčić izrekao je 23 prosinca presudu svi fratri proglašeni su krivima i osuđeni su na zatvorske kazne od 16 godina (Gomiero) do 3 godine (Bellato) Točno na Božić 1947 u Glasu Istre pojavio se članak o presudi franjevcima raquoagentima špi-junske službelaquo63 Nakon izrečene presude fratri su odvedeni u zatvor Zolog kod Ljubljane a potom u Lepoglavu i na kraju u Staru Gra-dišku Samostan je zaplijenjen kao imovina narodnih neprijatelja a crkva zatvorena Ljeti 1949 fratri su pušteni na slobodu u zamjenu za neke slovenske i hrvatske zarobljenike Jedino je pater Kocijančić morao do kraja raquoodraditilaquo kaznu64

Benediktinski samostan u Dajli kod Novigrada s raquouzor ima-njemlaquo od 586 ha obradive površine prve nevolje s novom vlašću počinje doživljavati potkraj 1945 godine Odbijanje Ambrogija Biz-zara člana dajlske redovničke zajednice da uđe u mjesni NOO kao predstavnik klera bio je razlogom za pljačkaški upad u samostan Njegovo odbijanje protumačeno je kao reakcionarno djelovanje či-tave samostanske zajednice zbog čega je raquona okulaquo trebalo držati i ostale redovnike kako svojim idejama ne bi zarazili okolne vjernike Kad već nije bilo konkretnih dokaza protiv redovnika zamjeralo im se izrabljivanje kolona na njihovim posjedima iako su samostanski koloni živjeli sasvim pristojno što će se očitovati i njihovom obra-nom redovnika njihove osobne i imovinske sigurnosti65

U ožujku 1946 prigodom posjeta Savezničke komisije za razgraničenje Istre neki su novinari članovima Komisije predložili posjet samostanu u Dajli U mjesnom NO-u to je protumačeno kao

62 Albino Simpliciano GOMIERO Nelle arene di Nerone str 35 63 Glas Istre br 43 Rijeka 25 prosinca 1947 str 264 Berard BARČIĆ Poratna sjećanja str 5965 Giuseppe TAMBURRINO I Benedettini di Daila e S Onofrio in Istria ultime vicende (1940-

1950) Abbazia di Praglia Praglia 1997 str 31-32


želja redovnika da se sastanu s članovima Komisije kako bi im izni-jeli raquooptužbelaquo na račun nove vlasti zbog njihova teška položaja ali istog položaja Crkve u Istri Protiv raquoprotunarodnoglaquo rada redovnika odmah su inscenirane manifestacije Pod dojmom tih manifestacija neki su redovnici i koloni pobjegli u Trst66

Nakon nekoliko upada i pljački samostana 19 prosinca 1946 na stranicama Glasa Istre pojavio se članak pod naslovom raquoOstaci fašizma u samostanu Dajla kod Umagalaquo Kao i svi onodobni članci o Crkvi tako je i ovaj nastojao u što gorem svjetlu prikazati djelo-vanje benediktinaca u Dajli kao dijela vatikanske zavjere67 I dok su optužbe na stranicama Glasa Istre bile daljnja priprava za konačan obračun sa zajednicom u Dajli tri provale tijekom kolovoza 1947 godine predstavljale su bližu pripravu za taj obračun Prije samog uhićenja sve četvorice redovnika 29 kolovoza 1947 Mjesni NO organizirao je protestne raquomitingelaquo protiv redovnika u kojima su su-djelovali na brzinu skupljeni seljaci iz okolnih mjesta68

U bujskom potom u koparskom zatvoru dajlski su fratri bora-vili od uhićenja do pokretanja sudskog procesa pred Okružnim su-dom u Kopru 21 veljače 1948 godine69 Izricanjem presude 5 ožuj-ka 1948 završen je ovaj kako će pokazati kasnije pravne analize montirani sudski proces70 Svi optuženi redovnici Teodor Amato71 Alfonso del Signore Ambrogio Ottavio Bizzari Benedetto Segatori i Mauro Leilo osuđeni su na gubitak slobode i prisilan rad u trajanju od četiri mjeseca do godinu i pol Svi su optuženi zbog bavljenja privrednim kriminalom ndash potajno prebacivanje poljoprivrednih pro-izvoda u Italiju skrivanje energenata i poljoprivrednih strojeva ile-galno nabavljanje jugolira i lira te lažno prikazivanje samostanskih poljoprivrednih prinosa72 Samostanski posjedi su kao vlasništvo

66 Isto str 3567 Glas Istre br 405 Rijeka 19 prosinca 1946 str 268 Giuseppe TAMBURRINO I Benedettini di Daila str 43-4469 Isto str 5170 Sentenza di abrogazione della codanna dei monaci tribunale della Contea No K-59 Pola 17

febbraio 1997 Poništenje presude prijevod na talijanski jezik prema Giuseppe TAMBURRINO I Benedettini di Daila str 88-106

71 Suđen u odsutnosti nalazio se u Italiji72 Sentenza di condanna dei monaci e di confisca dei beni di Daila Tribunale Popolare Circondariale

Capodistria il 5 marzo 1948 Prijevod presude na talijanski jezik Prema Giuseppe TAMBURRI-


narodnih neprijatelja odmah konfiscirani i stavljeni na raspolaganje raquonarodnoj vlastilaquo Reorganizirano na komunističkim zadružnim na-čelima samostansko uzor-imanje ubrzo je doživjelo svoju devastaci-ju i propast

S imovinsko-pravnim problemima i pitanjem osobne sigurno-sti suočile su se i ženske redovničke zajednice u kojima su gotovo odreda sestre bile Talijanke dok su Hrvatice i Slovenke u tim samo-stanima bile prava rijetkost U valu dramatičnog i tragičnoga talijan-skog egzodusa iz Istre koji je s jedne strane bio posljedica represije komunističkog režima a s druge dragovoljnog optiranja za Italiju talijanske redovnice napuštaju svoje samostane Tijekom 1946 i 1947 oko 250 talijanskih redovnica među njima i poneka Hrvatica i Slovenka napušta Istru i odlazi u Italiju73 Neke su prije odlaska že-ljele namjenski ostaviti svoje kuće kao one raquoSacri Cuori ndash Presvetih Srdacalaquo iz Pule koje su svoje dvije zgrade ostavile raquoZborulaquo što je na sudu i pisano ovjereno Očekivanja Bože Milanovića da će narodna vlast uvažiti darovnicu sestara izjalovila su se Samostan i pripada-jući mu vrt proglašeni su općenarodnom imovinom74 U Lovranu su talijanske sestre držale internat za 30-ak djevojčica Riječki biskup Ugo Camozzo plašio se da vlast ne stavi internat u kategoriju narod-nog imanja i tako onemogući dolazak hrvatskih sestara pa je zamo-lio talijanske sestre da ostanu u Lovranu Redovnice kongregacije sv Gaetana u Rovinju su držale internat za talijanske gimnazijalke Tek što su redovnice otišle u Italiju nova vlast preuzela je internat i odmah uklonila sve križeve iz internatskih prostorija Ravnatelj je ovu mjeru opravdavao rastavom države od Crkve Na insistiranje učenica ipak je dopustio povratak križeva ali samo iznad kreveta u spavaćim sobama75 Božo Milanović uspio je preko Komisije za vjerska pitanja u Zagrebu isposlovati da hrvatske redovnice preuzmu neke od napuštenih redovničkih kuća76

NO I Benedettini di Daila str 72-8773 Ivan GRAH Poratna sudbina talijanskih časnih sestara u Istarska Danica Pazin 2007 str 17574 AH IKD OFD Milanović Pismo B Milanovića Komisiji za vjerske poslove u Zagrebu Pazin 28

veljače 194775 AH IKD OFD Milanović Izvještaj Komisiji za vjerske poslove u Zagrebu Pazin 8 travnja 194776 Ivan GRAH Poratna sudbina str 175


Imovinsko-pravna nesigurnost

Samovolja lokalne vlasti očitovala se i u oporezivanju kako svećenika osobno tako i crkvenih nadarbina Neposredno po završet-ku rata porezni organi tretirali su svećenike kao službenike Crkve Kao službenici plaćali su raquoslužbenički porezlaquo na prihode od tzv raquoči-nodejstvalaquo dok drugi službenici nisu plaćali taj isti porez Pravilnik o tumačenju Zakona o neposrednim porezima od 26 listopada 1945 donosi sljedeće objašnjenje raquoKao prihodi radnika i namještenika koji podliježu porezu po odbitku smatraju se plate dodaci na plate svake vrste honorari nagrade remuneracije gratifikacije sedničke i dežurne dnevnice ispitne takse štolarine (lukno i redovina) i druge slične nagrade prihodi od svešteničkih činodejstava smatraju se kao takovi i podležu porezu po odbitkulaquo77 I upute iz prosinca 1948 sa-drže slične odredbe78 Nepridržavanje jasnih zakonskih odredaba o utvrđivanju i kategorizaciji poreza na dohodak dovelo je do toga da su svećenici iako svrstani u kategoriju činovnika oporezivani pre-ma skali za poljoprivredna domaćinstva Prihodi od nadarbina kao dio svećeničke plaće nisu oporezivani po toj osnovi nego po osnovi prihoda od ostalih zanimanja a ta kategorija poreza bila je znatno veća od onoga na plaću79

U kolovozu 1947 dok se upravitelj župe Fažana Valentin Cu-karić nalazio u zatvoru optužen zbog financijskih makinacija u žu-pnu kuću uknjiženu kao raquocrkveno dobrolaquo trebala je useliti milicija Dolazak milicije u Fažanu bio je vezan uz jačanje sigurnosti pre-ma Zoni A pod angloameričkom upravom (Pula s okolicom) Zbog predviđene prenamjene župni ured i arhiv premješteni su u privatnu kuću Kako do useljenja milicije ipak nije došlo jer je Pula Pariškim mirovnim ugovorom pripala Jugoslaviji upravitelj župe Cukarić uzalud je od vlasti tražio da se kuća vrati Crkvi Godine 1949 kuća je predana na korištenje upravi otočja Brijuni koji su je preuredili za potrebe svojih radnika a 1954 kuću je preuzela Stambena uprava te

77 Službeni list FNRJ br 25 Beograd 26 ožujka 1946 78 Službeni list FNRJ br 108 Beograd 15 prosinca 194879 AH IKD OFD Milanović fasc M9A122 Promemorija o nepravilnostima i nelogičnom odmjera-

vanju poreza crkvenim ustanovama Autor promemorije nije poznat Milanović pretpostavlja da je to bio Antun Marčac koji je kao pravnik pomagao Crkvi u pravnim poslovima


je uredila tri stana Cukarić je intervenirao kod Stambene uprave tra-žeći da se barem jedna soba ostavi za župne potrebe No nikad nije dobio odgovor Zbog opasnosti od provala u kuću u koju je prenesen župni ured i arhiv Cukarić je 1957 dokumente obaju ureda premje-stio u sakristiju župne crkve80

U pograničnoj zoni u župne su se kuće privremeno useljavali vojnici Iza njih je nakon što su ih napustili ostajala tolika mate-rijalna šteta da neke više nisu bile za stanovanje Tako su u župnoj kući u Gradini (kotar Buzet) od veljače do listopada 1947 boravili vojnici pogranične narodne straže Za to kratko vrijeme razbili su kipove jaslica i Kristov kip pohranjene na tavanu kuće Nestale su četiri grede četiri daske 2 stolice deset ključeva razbijeno je pet stakala Ukupna šteta iznosila je 5000 dinara Zgrada župnog stana u Šterni (kotar Buzet) oduzeta je župi odlukom Agrarne komisije opći-ne Buje 31 siječnja 1947 i dana na upravu Mjesnom NO-u Oprtalj Ovaj je u kuću uselio graničarsku vojnu posadu koja će u kući ostati do kraja 1950 Vojnici su za svog trogodišnjeg boravka župnu kuću toliko devastirali da je ona nakon njihova odlaska bila neupotreblji-va za stanovanje Prozori i vrata bili su razbijeni podovi spaljeni a inventar ili odnesen ili uništen Slična sudbina zadesila je i župnu zgradu u Završju (kotar Buzet) Granična posada koja se uselila kra-jem 1947 i tu ostala do početka 1950 za nešto više od dvije godine uspjela je uništiti sav inventar razbiti vrata i prozore tako da su bili neophodni popravci ako se tu htjelo stanovati U Taru (kotar Poreč) situacija je navlas identična onoj u Šterni ili Završju Dvogodišnji boravak vojske potpuno je demolirao župnu kuću81

Visoki zvonik crkve sv Eufemije u Rovinju koja se nalazi na uzvisini iznad grada služio je od 1947 do 1952 kao stražarni-ca odakle su vojnici jugoslavenske mornarice slali signale drugim obalnim stražarnicama Na zvonik se moglo ući samo kroz crkvu Kako bi se mogla obaviti smjena straže crkva je morala biti dano-noćno otvorena Na taj su način crkveni predmeti od kojih su neki

80 BAP Župa Fažana Fond poslije 1945 Župni ured Fažana br 561 od 26 srpnja 196181 Hrvatski državni arhiv u Zagrebu (dalje HDA) Fond Komisije za vjerska pitanja (dalje FKVP)

kut 139 fasc Opći spisi 71-4377 Apostolski administrator Porečko-pulski i Pazinski broj 7452 Pazin 22 siječnja 1952


imali i umjetničku vrijednost bili izloženi opasnosti krađe Osim toga vojnici su svojim ulascima i izlascima znali ometati obrede u crkvi Biskup Nežić je Generalštabu JA predložio da vojnici napu-ste zvonik i smjeste se na neko drugo mjesto u Rovinju ili ako je za potrebe vojske zvonik već neophodan da se proširenjem donjeg prozora napravi izvana ulaz na zvonik82 Nakon nekoliko mjeseci uzaludnog čekanja odgovora Generalštaba Nežić se obratio Komi-siji za vjerske poslove da podsjeti Generalštab na njegov dopis vezan uz boravak vojske na rovinjskom zvoniku83 Nežićev brzojav uskoro poslan Komisiji za vjerske poslove raquoRovinjski zvonik oslobođenlaquo bio je dokaz uspješnosti intervencije Komisije kod Generalštaba84

ONOI je 26 studenog 1946 donio raquoOdluku o uređenju agrar-nih odnosa i poništenje dražbi na području ONOI-a za Istrulaquo Ovom Odlukom u Istri se ukidaju kolonatski odnosi85 bez obzira na njiho-vo trajanje a napoličarski86 i drugi zakupnički odnosi razrješuju se ako su trajali duže od 15 godina računajući od 8 rujna 1943 una-zad dok se sve dražbe izvršene u vrijeme fašizma od 1922 godine ako su imale za cilj uništavanje domaćeg slavenskog stanovništva poništavaju87 Na taj način seljaci ndash koloni postaju vlasnici zemlje a napoličari i druge vrste zakupnika to su postajali ako su zemlju obrađivali 15 godina i više Početkom 1947 Izvršni odbor ONOI-a

82 HDA FKVP kut 139 fasc Opći spisi 71-4377 Porečko-pulski biskupski ordinarijat broj 73251 Pazin 19 rujna 1951

83 HDA FKVP kut 139 fasc 71-4377 Apostolski administrator Porečko-pulski i Pazinski broj 631952 Pazin 22 siječnja 1952

84 IHDA FKVP kut 139 fasc 71-4377 Brzojav 16 veljače 1952 85 Kolonat je vrsta ugovora o zakupu kojim vlasnik zemljišta na određeno vrijeme daje zemlju na

obradu slobodnom seljaku (kolonu) Ovaj se obvezuje da će zemlju obrađivati kao laquodobar težakraquo te da će vlasniku davati dio uroda kako je to precizno naznačeno u ugovoru Budući da je kolonat tretiran kao privatno-pravni ugovor zadržao se u Dalmaciji i Istri (posebno nekadašnjem mletač-kom dijelu Istre) sve do 1946 godine Vladimir PEZO (ur) Pravni leksikon Zagreb 2007 str 596

86 Slično kao i u kolonatu vlasnik daje drugome zemlju na obradu Obrađivač (napoličar) obvezuje se vlasniku dati dio uroda obično je to polovica odakle je i došao naziv napoličarstvo O pravnoj naravi napoličarstva postoje različita mišljenja od toga da se radi o ugovoru o zakupu ortaštvu do toga da je to ugovor sui generis Vladimir PEZO (ur) Pravni leksikon str 784

87 Odluka o uređenju agrarnih odnosa i poništenje dražbi na području Oblasnog NO-a za Istru Služ-beni list DFJ br 19 1 prosinca 1946 HR-DAPA-80 Oblasna agrarna komisija kut 1 fasc Spisi 2-100 Oblasna agrarna komisija Odjel šumarstva i šumske industrije broj 10747 Labin 15 siječnja 1947


imenovao je sedam članova Oblasne agrarne komisije Za predsjed-nika je imenovan Vjekoslav Ladavac88

Provođenje Odluke povjerava se Oblasnoj agrarnoj komisiji i kotarskim agrarnim komisijama koje je tek trebalo osnovati Predvi-đalo se da će šume pašnjaci i livade koji će agrarnom reformom biti oduzeti dotadašnjim vlasnicima prijeći u vlasništvo mjesnih NO-a To je dovelo do nekontrolirane sječe šuma od strane dojučerašnjih vlasnika ali i zakupaca tih šuma Kako bi se doskočilo devastaciji šuma ONOI je donio naredbu raquoo najstrožoj zabranilaquo sječe drveća bilo u šumi bilo na livadama ili pašnjacima bez dozvole nadležnog NO-a89

Odluka ONOI-a od 26 studenog 1946 izazvala je uznemire-nost među istarskim biskupima i svećenicima strahovalo se da bi Crkva u Istri mogla ostati skoro bez ikakvih posjeda Razlog tome je s jedne strane što većina crkvenih posjeda u Istri nije obrađivana u režiji vlasnika (župnika biskupije ili samostana) nego je davana u razne vrste zakupa a s druge strane sve do potpisivanja mirovnog sporazuma s Italijom nije se mogao primijeniti jugoslavenski Zakon o agrarnoj reformi odnosno hrvatski Zakon o provođenju agrarne reforme koji je Crkvi dopuštao zemljišni maksimum od 10 ha 90

Podatci crkvene provenijencije pokazuju da je Katolička Cr-kva na području Pazinskog dekanata prije agrarne reforme bila vla-snik zemljišta površine 40 ha 41 ar 74 msup2 U agrarnoj reformi od 1946 do 1948 oduzeto joj je 245 ha 31 ar 1 msup2 Prema državnim statistikama na istome području Crkva je imala posjede veličine 298 ha od čega joj je agrarnom reformom oduzeto samo 31 ha i 50 ari Nesrazmjer crkvenih i službenih statistika moguće je tumačiti time da službeni podatci Kotarske agrarne komisije Motovun obuhvaća-ju vrijeme do početka 1947 jer je kotar Motovun ukinut u ožujku

88 HR-DAPA-80 Oblasna agrarna komisija kut 1 fasc Spisi 301-399 ONO za Istru Tajništvo broj 302 Labin 2 siječnja 1947

89 HR-DAPA-80 Oblasna agrarna komisija kut 1 fasc Spisi 2-100 ONO za Istru Odjel šumarstva i šumske industrije broj 10747 Labin 15 siječnja 1947

90 Narodne novine br 80 Zagreb 26 studenog 1945 HR-DAPA-80 Oblasna agrarna komisija kut 2 fasc Pregled stanja crkvenih posjeda Kotarske agrarne komisije Motovun za godinu 1947

BAP Fond poslije 1945 Župa Pićan Fond poslije 1945 Poslijeratni spisi Parcele zemljišta pićan-skih


1947 a crkveno obuhvaćaju još čitave dvije godine 1947 i 1948 S druge strane izgleda da su prisutne i dvije metodologije crkvena koja prikazuje sve oduzeto a službena vjerojatno samo ono što je prešlo u zemljišni fond ali ne i ono što su dobili koloni i napoličari U svemu ne treba zanemariti nastojanje kojim se službenim podatci-ma namjerno ublažavalo mjere agrarne reforme prema Crkvi91

Zaključak

Za samo dvije i pol godine života pod zvijezdom petokrakom (od sredine 1945 do kraja 1947) kao znakom novog vremena Ka-tolička Crkva u Istri bila je istraumatizirana raznim oblicima progo-na sve do fizičkih likvidacija Umjesto obećane slobode i blagosta-nja u praksi je carevala represija prema drugim i drugačijim te opća materijalna bijeda Iako je car bio gol o tome se nije smjelo govoriti Jedina stvarnost nad kojom državni aparat nije imao kontrolu bila je Crkva Sama ta činjenica bila je dovoljna da se na Crkvu gleda kao na protivnika uvijek spremnog na podrivanje državne vlasti i druš-tvenog poretka Unatoč zaslugama istarskoga svećenstva u borbi za sjedinjenje Istre s maticom Hrvatskom i njegovoj benevolentnosti prema vlasti ta se ista vlast kako na državnoj tako i na lokalnoj razi-ni nije uspijevala osloboditi svoje ideološke komunističko-ateistič-ke matrice iz koje je onda izvirao pogled i praktično ponašanje pre-ma Crkvi kao raquounutarnjem neprijateljulaquo uvijek spremnom u sprezi s raquovanjskim neprijateljemlaquo (Vatikanom) predvodnikom međuna-rodne reakcije podrivati i rušiti državnu vlast i društveni poredak Taj temeljni određujući stav prema Crkvi nije uspijevala prekriti ni idilična slika koja je stvarana prema van Svećenici naime sudjeluju u općenarodnim slavljima pozdravljaju narod sa svečano urešenih tribina a uglednici nove vlasti mogli su se vidjeti na vjerskim mani-festacijama primjerice na tijelovskim procesijama

Ako je vrijeme od sredine 1945 do kraja 1946 godine vrijeme taktiziranja tzv raquonarodne vlastilaquo prema Crkvi koje karakterizira sit-no popuštanje i krupno stezanje podrška narodnoj Crkvi (niže sve-ćenstvo) i osude hijerarhije diferencijacija među svećenicima prema

91 BAP Fond poslije 1945 Župe Pazinskog dekanata


nacionalnoj pripadnosti i kooperativnosti prema vlasti onda je čita-va 1947 obilježena izravnim pritiskom na Crkvu kao takvu Rezul-tati tog pritiska sve su češći sudski procesi i razni oblici progonstva Crkve koji će svoj vrhunac doživjeti u zločinu u Lanišću kada je ubijen mladi svećenik Miroslav Bulešić Sve to bilo je uvjetovano s jedne strane spoznajom da se nije uspjela uspostaviti kontrola Cr-kve iznutra preko svećeničkog društva a s druge uvjerenjem da je potpisivanjem mira u Parizu 10 veljače 1947 okončana prva faza diplomatske borbe u kojoj je svećenstvo izvršilo svoju ulogu Sada nastupa novo vrijeme u kojemu ta podrška neće biti toliko bitna Na kraju ne treba zanemariti ni činjenicu da su prema priznanju jed-nog od vodećih istarskih političara toga vremena na mnoge vodeće položaje došle nesposobne osobe Drukčije kazano bili su to neo-brazovani ali podobni boljševici kojima su jednako smetali istarski narodnjaci i istarski svećenici

Progoni i stradanja Katoličke Crkve u Istri izneseni u ovome članku samo su skica i poticaj za jedno sveobuhvatno istraživanje koje bi trebalo obuhvatiti sljedeća pitanja potiskivanje vjeronauka iz školskog sustava nepoštivanje crkvenog vlasništva oduzimanje cr-kvenih posjeda neprimjereno visoki porezi svećenicima i crkvenim ustanovama svetogrđe problemi s podjelom sakramenata posebno krštenja i vjenčanja dvostruka cenzura pučkog kalendara Istarska Danica zabrana lista Gore srca zabrana održavanja procesija odu-zimanje matičnih knjiga ometanje bolničkoga pastorala dobrovolj-ne radne akcije u funkciji formiranja modalne socijalističke ličnosti Odgovori na sva navedena pitanja mogu se naći u arhivskim vreli-ma Međutim o tihim raquou četiri okalaquo nigdje zapisanim pritiscima i ucjenama i klerika i laika ovih potonjih samo zato što su nedjeljom odlazili na misu družili se sa župnikom ili im je možda sin bio u Pazinskom sjemeništu može se samo pretpostavljati


PERSECUtIONS AND SUffERINGS Of thE CAthOLIC ChURCh IN thE DIOCESE Of POREČ

AND PULA (1945 ndash 1947)

Summary

The Istrian region of the zone B after the war became a part of the newly formed Yugoslavia The civil authority was constituted by the National Liberation Committees on the level of district city and villages There was also a regional National Liberation Com-mittee for Istria The entire society was controlled by the omnipo-tent Communist Party with the help of the omnipresent secret police (OZNA) which afterwards changed the name in UDBA (State Secu-rity Administration)

During the period that preceded the peace treaty with Italy the Military administration of the Yugoslav army had to supervise the implementation of the former ie Italian Laws But the new ad-ministration was implementing new communist revolutionary laws which started the persecution of the Catholic Church in Istria

All the persecutions and sufferings of the Church in Istria were the consequence of the communist model of government which nur-tured itself with the help of imaginary internal and external enemies always in a need for an absolute control over the entire social life The Catholic Church in Istria was by itself an lsquoenemyrsquo from within subordinated to the Vatican - the external enemy Since it was diffi-cult to monitor it with ordinary methods repression and persecutions were the only way to control the Church

Key words Istria Catholic Church bdquothe government of the peopleldquo persecutions sufferings

41J Bogdan Miroslav Bulešić kao uzor i nadahnuće 41-54

Jure Bogdan

MIROSLAV BULEŠIĆ KAO UZOR I NADAhNUĆE ZA SVEĆENIKE DANAS

dr sc Jure BogdanPapinski hrvatski zavod sv Jeronima Rim

UDK 235225[254+26214] BULEŠIĆ Miroslav (4975 ISTRA)(000282) (0003482)(092)712

Pregledni članakPrimljeno 2 svibnja 2014

Blaženik Miroslav Bulešić čovjek je jasnog svećeničkog identiteta ljudski kršćanski i svećenički opredijeljen jer u svakome trenutku svoga života jasno pokazuje kako se živi i svjedoči sveće-ničko zvanje U svom prikazu blaženikova života i duhovnosti autor ističe nepromjenjive elemente svećeničkog identiteta kao i one koji su vezani uz iščitavanje znakova vremena i vlastitosti svijeta u ko-jima je svećenik pozvan izvršavati svoju misiju Autor koristi citate iz pozicije kauze beatifikacije Kongregacije za proglašenje svetim Miroslava Bulešića 2013 godine i prikazuje Bulešića kao čovjeka vjere i povjerenja u Gospodina kao svećenika vjernog Crkvi sve do kraja revnog pastira u skrbi za povjerene mu duše otvorenog životu ali u svakome trenutku pripravnom na smrt te prožetog ma-rijanskom pobožnošću

Ključne riječi Miroslav Bulešić svećenik identitet du-hovnost mučeništvo

1 Uvod

Obraditi zadanu temu Miroslav Bulešić kao uzor i nadahnuće za svećenike danas možda bi bilo lakše da je Miroslav Bulešić uzdi-gnut na čast oltara zbog njegovih herojskih kreposti U tome slučaju već bi i sami svjedoci i ispitani u predmetu kao i drugi stručnjaci u tijeku kauze posebice vodili računa o tome kako je i koliko sluga Božji u svome životu postigao herojski stupanj kreposti (virtugrave eroi-che) Kauza svećenika Miroslava Bulešića vodila se od početka kao


kauza jednoga mučenika Dakako sukladno crkvenim propisima vodilo se pri tome računa i o njegovu životu o krepostima kako i koliko ih je ostvario u svome životu Ukoliko se eventualno kod kandidata za čast oltara uočavaju i neke nesavršenosti u životu mu-čeništvo ih kao vrhunac ljubavi prema Kristu i braći sve briše Ka-uza može ići naprijed Mučeništvo i svetost kandidata dokazuju se iskazima svjedoka očevidaca što ih oni daju pod zakletvom tijekom kanonskoga postupka (procesa) U prošlome stoljeću prihvaćena je kao valjana u postupku i praksa dokazivanja mučeništva ili herojskih kreposti na temelju pisanih povijesnih izvora

Reformom Kongregacije za proglašenje svetima 25 siječnja 1983 s konstitucijom Divinus perfectionis Magister predviđeno je da se kauza vodi na trima razinama Postupak se vodi prema poseb-nim Normama od 7 veljače 19831 i prema instrukciji Sanctorum Mater Kongregacije za kauze svetih od 17 svibnja 2007 godine2 Najprije dijecezanski biskup (posebno povjerenstvo) gdje je sluga Božji umro treba prikupiti sva pisana i usmena svjedočanstva o ži-votu djelovanju smrti i o glasu svetosti kandidata za kanonizaciju ili o mučeništvu i o glasu mučeništva Treba prikupiti svu potrebnu dokumentaciju koja se na bilo koji način odnosi na kauzu

Prikupljenu i sređenu građu prema postojećim pravilima treba dostaviti rimskoj Kongregaciji za kauze svetih Nakon što se tu pro-vjerilo da se dijecezanski dio postupka odvijao sukladno Normama i Instrukciji kauza se povjerava relatoru koji vodi brigu o tome da se napiše pozicija ndash knjiga na temelju pristigle građe o mučeništvu od-nosno o glasu svetosti i krepostima sluge Božjega Relator nadgleda studij kauze Kad je pozicija tiskana ona će poslužiti stručnjacima za donošenje suda o svetosti odnosno o mučeništvu sluge Božjega3 Poziciju za Miroslava Bulešića napisao je Fabijan Veraja4 Najprije

1 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM Normae servandae in inquisitionibus ab episco-pis faciendis in Causis Sanctorum die 7 februarii a 1983

2 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM Sanctorum Mater Instructio ad peragendas Inqu-isitiones dioecesanas vel eparchiales de Causis Sanctorum Romae 2007

3 Usp Fabijan VERAJA Putovima providnosti Hrvatski Zavod sv Jeronima u Rimu i dušobrižniš-tvo hrvatskih iseljenika u kontekstu Ostpolitik Svete Stolice Crkva u svijetu ndash Hrvatski povijesni institut Rim 2013 str 296-298

4 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM Prot N 1873 Parentina et Polensis Canonisati-onis servi dei Miroslavi Bulešić presbyteri in odium fidei ut fertur interfecti anno 1947 Positio


ju je proučilo 6 stručnjaka povjesničara konzultora Kongregacije te su donijeli i svoj pozitivan sud 26 listopada 2010 i o tome je tiskan zaseban svezak5 Sljedeći je korak povjeravanje pozicije i prosudbe konzultora povjesničara teološkim stručnjacima konzultorima koji su donijeli pozitivni sud o mučeništvu sluge Božjega Miroslava Bu-lešića Kao zaključak teološke prosudbe 30 ožujka 2012 godine u zasebno tiskanoj knjizi stoji raquoNa kraju rasprave svi konzultori su dali pozitivnu ocjenu affirmative (9 su 9) Također su izrazili želju da bi ovaj lik primjernog biskupijskog svećenika Hrvata koji je krvlju posvjedočio svoju herojsku vjernost Kristu i Crkvi mogao čim prije stići ako li se to bude svidjelo Svetome Ocu željenoj beatifikacijilaquo6 O kauzi su u studenome 2012 godine izrekli svoj sud kardinali i bi-skupi (congregatio ordinaria) članovi Kongregacije za kauze svetih Papa Benedikt XVI ovlastio je 20 prosinca 2013 Kongregaciju za kauze svetaca da proglasi Dekret o mučeništvu sluge Božjega Miro-slava Bulešića

Vodeći računa o prijeđenome putu i prikupljenoj građi u ovo-me radu ograničavamo se na neke naglaske iz duhovnosti te života i djela dvadesetsedmogodišnjeg svećenika mučenika Bulešića koji se posebno ističu u njegovu ljudskom i svećeničkom profilu Exempla trahunt Kršćanskoga mučenika nema bez življenih stožernih kre-posti One uvijek prethode mučeništvu Valja naglasiti da mučenik kako ga poima katolička teologija nije kamikaza narodni heroj slučajna žrtva pravednik među narodima Mučeništvo je povlasti-ca koju Bog daje izabranim dušama Mučeništvo je logički slijed intenzivna duhovnog života povezanosti duše s Bogom Ono nije i ne može biti slučajno To je očito iz života Miroslava Bulešića I na tragu toga istražujemo u čemu je Bulešić raquouzor i nadahnuće

super martyrio Romae 20105 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM PN 1873 Parentina et Polensis Beatificationis

seu Declarationis Martyrii Servi Dei Miroslavi Bulešić presbitery in odium fidei uti fertur inter-fecti (dagger 24 augusti 1947) Relatio et vota In Congressu Consultorum Historicorum habito die XXVI mensis octobris anno MMX Romae 2010

6 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM P N 1873 Parentina et Polensis Beatificationis seu Declarationis Martyrii Servi Dei Miroslavi Bulešić Presbyteri in odium fidei uti fertur inter-fecti (dagger 24 VIII 1947) Relatio et vota Congressus peculiaris Die 30 martii an 2012 habiti Romae 2012 str 132 U prigodi beatifikacije Miroslava Bulešića 2013 godine cijela je pozicija zasebno izdana u izvorniku na talijanskome jeziku i u hrvatskome prijevodu


za svećenike danaslaquo raquoMučeništvo je vrhovno svjedočanstvo dano za istinu vjere označuje svjedočanstvo koje ide do smrti Mučenik daje svjedočanstvo za Krista umrlog i uskrsloga s kojim je sjedinjen ljubavlju On podnosi smrt činom jakostilaquo7 U progonstvu trpljenju i umiranju mučenik ljubi On oprašta progoniteljima U njega nema trunka mržnje prema protivnicima Isusova križa On za njih moli Želi ih zagrliti Kristovom otkupiteljskom ljubavlju raquoSve pitam za oproštenje A moja osveta je oprost Bože oprosti svima i sve obrati na pravi putlaquo8 napisao je Bulešić u duhovnoj oporuci na blagdan sv Jurja mučenika 23 travnja 1945 I njegova posljednja misa koju je služio u čast Presvetog Srca Isusova bila je za obraćenje grešnika9 Nedugo poslije toga njegova duša bila je pred licem Božjim

2 Čovjek Božji ndash svećenik Božji

Kao neposrednu pripravu za svećeničko ređenje Miroslav je obavio sedmodnevne duhovne vježbe kod benediktinaca uz bazili-ku sv Pavla u Rimu od 28 ožujka do 4 travnja 1943 Na sam dan svećeničkog ređenja 11 travnja 1943 u rodnoj župi Svetvinčenat ujutro prije ređenja Miroslav je zapisao raquoSvećeničko ređenje još mi fali malo sati kada ću postati svećenik Moj Bože sav Ti se prika-zujem sav Ti se darujem sav hoću da sam Tvoj sada i uvijek Tebi hoću da vjerno služim Slava Tvoja i spas duša Poniznost požrtvov-nost Prikazat ću se sav za spas i mir našeg naroda Misu ću prikazati za se u zahvalu i oproštenje grijeha i da isprosim jaku volju u po-slušnosti Bogu Prikazat ću je i za roditelje za zdravlje svojeg milog oca za moju predragu majku i sestre i brata Spomenut ću se također svojih dobročinitelja prijatelja svih onih koji su mi se preporučili u molitvi Svećenik navijekelaquo10

7 Katekizam Katoličke Crkve (KKC) br 24738 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM PN Prot N 1873 Parentina et Polensis Cano-

nisationis servi dei Miroslavi Bulešić presbyteri in odium fidei ut fertur interfecti anno 1947 Positio super martyrio Romae 2010 str 31

9 Testimonianze di Mons Jakob Ukmar b) Relazione al Rettore del Collegio Lombardo di Roma Trieste 3 novembre 1947 u CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM P N Prot N 1873 Parentina et Polensis Canonisationis servi dei Miroslavi Bulešić presbyteri in odium fidei ut fer-tur interfecti anno 1947 Positio super martyrio Romae 2010 str 137



Nakon ređenja i svečanosti mlade mise zadržao se još mjesec dana u svojoj biskupiji Nakon toga vratio se u Rim U duhovnome dnevniku 23 svibnja bilježi raquoSvećenik sam Zahvalan Bogu sje-ćam se onog trenutka kad su mi bile položene ruke na glavu te je moju dušu napunio svojom milošću Duh Sveti Ganutim sam očima i srcem primao taj veliki dar Božji i bio sam veseo Bog mi je dao tu milost da sam se za Njegovu čast za Njegovu ljubav žrtvovao te da sam se postavio u Njegove ruke da nastavljam djelo otkupljenja Moj Bože kako si me volio i kako me voliš Htio si da budem posve Tvoj Strašio sam se ipak poteškoća Preuzvišeni biskup me je ohra-brio svojim riječima svojom očinskom besjedom ndash Idi naprijed hrabro Ne straši se poteškoća Imaš sredstva da ih možeš nadjačati Svetu Misu i Brevir ndash Budi poslušan i ponizan daj se sasvim Bogu i moći ćeš biti i čist i moći ćeš biti vjerni sluga Božjilaquo11

Pobožnost prema presvetoj euharistiji živa vjera u realnu pri-sutnost Isusovu u bijeloj hostiji trajne su konstante njegova duhov-nog života Kao što se ozbiljno molitvom studijem pobožnošću poglavito duhovnim vježbama pripremao za svećeništvo mladi sve-ćenik Bulešić revno i pobožno pripremat će se za slavlje sv mise i primanje presvete euharistije Svjestan je kao zaređeni svećenik da je on službenik euharistije koja daje život Crkvi A on sam jest si-gnum i sredstvo spasenja instrument u Božjim rukama Iz njegovih duhovnih zapisa jednostavnih i vrlo dubokih moglo bi se pomisliti da je to glas nekih dalekih stoljeća i školacirc duhovnosti govor iz ne-kog danas nedostižna svijeta Gotovo nezamislivo A ipak to piše naš suvremenik koji je do jučer bio u našim aulama kročio je našim ulicama propovijedao u našim crkvama boravio među nama jedan od nas raquoŽeljno se vraćam svojom mišlju na onaj dan na onu radost moju moje drage majke i milog oca i braće a i svih drugih koji su me molitvom pratili do oltara Počeo je za me novi život svećenički život Oćutio sam u sebi nešto izvanredno kada sam u ganuću i [sa] strahopoštovanjem izgovorio riječi Svete Mise kada sam progovo-

super martyrio Romae 2010 str 2311 CONGREGATIO DE CAUSIS SANCTORUM Prot N 1873 Parentina et Polensis Canonisati-

onis servi dei Miroslavi Bulešić presbyteri in odium fidei ut fertur interfecti anno 1947 Positio super martyrio Romae 2010 str 23-24


rio besjede žrtvovanja Ovo je Tijelo moje Ovo je Krv moja ndash Smućujem se Onda sam oćutio da nisam ni sam više svoj onda sam osjetio da moje ruke nisu više moje već da su Bogu darovane onda sam opazio da moja usta nisu [više] usta moja već Onoga u čije sam Tijelo pretvorio kruh i u čiju sam Krv pretvorio vino ndash Moja majka i otac i braća plakali su a i mogli su sin im je umirao sam je pre-stajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja Biskup me je u ganuću primao vidljivo mjesto Boga i cjelivao me je cjelovom mira u Gospodinu veseleći se što mu je Bog dao pomoćnika u vinogradu Gospodnjemlaquo12

Imao je samo 23 godine kada je zapisao te riječi Duhovna zrelost potpuno predanje u volju Božju Na mladomisničku spo-men-sličicu zapisao je geslo svoj životni program sintezu svoga budućeg svećeničkog djelovanja raquoDođi kraljevstvo Tvoje Budi vo-lja Tvojalaquo Vrativši se u Rim Bulešić je u lombardijskom sjemeništu nastavio pripremati ispite i pohađati predavanja na Gregoriani

3 Revni pastir duša

Uslijed ratnih operacija preko ljeta 1943 dogodile su se kru-pne promjene u Italiji pa tako i u Istri Svrgnut je s vlasti Benito Mu-ssolini Italija je kapitulirala 8 rujna 1943 U Pazinu je 13 rujna pro-glašeno odcjepljenje Istre od Italije i priključenje raquomatici zemljilaquo I biskupu Radossiju i Bulešiću bilo je jasno da se on više ne može vratiti u Italiju na daljnji studij Mons Radossi upućuje Bulešića na župu Baderna Svjedočanstvo tih događanja nesigurnosti za vlastiti život zapisao je Bulešić u pismu rektoru lombardijskoga sjemeništa u Rimu13 U susretu s velikim poteškoćama na župi htio je sve osta-viti Prestrašio se ali je uskoro vidio i plodove svoga rada raquoDa znate kakvu sam pustoš našao ljudi udaljeni od crkve (samo promislite na nedjeljnu je misu dolazilo 10 15 ili 20 ljudi na ukupno 1500 župljana) narod koji ne zna moliti koji vrlo malo pozna našu vjeru Prava nesreća Naprosto sam klonuo Htio sam otići Preuzvišeni je uporno tražio da se posvetim poslu i ja sam to učinio sada idem kao

12 Isto str 2413 Vidi Isto str 25-26


misionar od kuće do kuće da pohodim ljude i pozovem ih u crkvu da ih potaknem da ih poučim Toliko je posla Nemam vremena da makar malo pogledam svoje knjigelaquo14

raquoMolimo jedni za druge i molimo za mir Opaža se i vidi se kako se ljudi vraćaju k Bogu Prolivena je nedužna krv i dalje se ona proliva neće li možda ona poslužiti upravo ona kao temelj društva koje se preporađa u boli Ja mislim da hoće () Bijedan je naš ži-vot Uzaludan je i bez vrijednosti ako ga ndash i u takvim okolnostima ndash ne prikažemo Bogu Mi živimo u danima kada se iziskuju žrtve i darivanje Bogu i bližnjemulaquo15 Sve svoje sile sav svoj život predaje Bogu za njemu povjerene duše Svjestan smrtne opasnosti on moli raquoA mene moj Bože ako je Tvoja volja prištedi da budem u Tvojim rukama oruđe da se širi Tvoja ljubav i nauka Ako me hoćeš k sebi evo me pripravna Moj život Ti sasvim darujem za svoje stadolaquo16

Župnikom u Baderni Bulešić je ostao do 1945 godine Nakon očeve smrti k njemu su se preselili ukućani majka Lucija sestra Zora i mlađi brat Josip Uskoro je preuzeo i pastoralnu skrb za župe sv Ivana od Šterne i Muntrilja Obilazio je biciklom svoje župljane od kuće do kuće nastojao ih sve upoznati i dovesti na nedjeljnu sve-tu misu Tu djelatnost budno su pratili neprijatelji Crkve u partizan-skim redovima Nije im se nikako sviđalo što je utjecaj na župljane više imao župnik negoli oni

Ratna 1944 godina bila je posebno teška Partizani su prepa-dima i sabotažama unosili nesigurnost nered Napadali su Talijane i Nijemce a ovi su im se onda osvećivali paljenjem sela i ubijanjem nedužnih ljudi Najviše je bilo na udaru seosko stanovništvo koje su Nijemci i Talijani progonili kao osumnjičenike za suradnju s ju-goslavenskim partizanima ubijajući iz osvete brojne skupine talaca ili spremajući osumnjičene u daleke logore Od drugih radno spo-sobnih seljaka oblikovali su posebne radne jedinice pod svojim za-povjedništvom Partizani su s druge strane nastojali sve muškarce uključiti u svoje postrojbe U ratnom se vrtlogu mladi župnik našao izravno na poprištu sukoba silnicacirc triju velikih ideologija fašizma

14 Vidi Isto str 2615 Isto str 25-2616 Isto str 28


nacizma i komunizma Svima je jednako bio kriv jer su ga svi htjeli za sebe a on je bio i ostao samo župnik dušobrižnik koji je svakod-nevno pastoralno brodio kroz Scile i Haribde Slijedio je samo jednu liniju ndash svoga božanskog učitelja Isusa koji se bori za ljudske duše koje mu je providnost po Crkvi povjerila

4 Otvoren životu ndash u svakome trenutku pripravan na smrt

Župnik Bulešić činio je sve što je mogao da olakša patnje i tjeskobe što su pogađale njegove župljane Često je dolazio u Po-reč u Biskupski ordinarijat s popisom ljudi koje su odveli Nijemci i Talijani molio biskupa da za njih posreduje Tako je mnoge spasio od sigurne smrti Partizani su Miroslava optuživali da surađuje s Ni-jemcima i odvraća mlade posebno djevojke da ne ulaze u njihove redove Upućivali su mu teške prijetnje pa i smrću O tom strašnome stanju u svome je dnevniku 22 ožujka 1944 zapisao raquoBože moj što se tu događa Kako je velika Tvoja pravica [pravednost] a neizmjer-no Tvoje milosrđe Vidiš moju zapuštenu župu Neka ne dođe na nju Tvoja prestroga a i za nju zaslužena kaznalaquo

raquoDaj da ne smalakšem nipošto Daj da ne skrenem krivim pu-tem Daj mi srčanost da Tebe naviještam tužnom mi i trpećem na-rodu Tvoja volja neka bude moja uz svaku žrtvu I ako sam štogod zanemario u vršenju svojih dužnosti oprosti mi i nek mi oproste ljudi do kojih možda nisam gajio veliku ljubav Moje velike mane zadržavaju me u vršenju svojih dužnosti Bože oprosti mi [] Ako bi to morao biti moj zadnji spis svima pitam oproštenje i svima opraštam Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i mojih vjernikalaquo17

Na sve prijetnje i klevete njemu upućene javno je progovorio na Božić 1944 raquoNičega se ne bojim jer znam da činim u svemu svoju dužnost i miran sam pred Bogom i pred ljudima Ja znajte da ću se držati uvijek vjere svojeg poštenja koje neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu bez straha ću svakome kazati ono što je

17 Isto str 28


pošteno Prema tim ću načelima uvijek živjeti A to su načela Kristo-va Kud i kako je On išao onuda i onako idem i jalaquo18

Kako se rat bližio kraju komunisti su bili sve agresivniji prema Crkvi pa tako i prema mladom poduzetnom župniku Bulešiću Na drugu obljetnicu svoga ređenja on je zapisao raquoDanas kada radim za spas duša možda koji put fali mi prave ljubavi Bogu na slavu neka bude moj život i na spasenje mojih župljana Hoću da proslijedim u svagdanjoj žrtvi za moje stado Bože obrati srca i pameti župljana mojih da oni Tebe spoznaju slušaju i ljube Koliko događaja po-voljnih i nepovoljnih u tim dvjema godinama svećeništva Od prije Božića protivnici su se digli protiv mene smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku politiku A ja sam činio samo svoju dužnost učio sam djecu kršćanski nauk sve sam pozivao na kršćanski život na svetu misu na svete sakramente S djecom sam napredovao puno u nauci katekizma učinio sam da djecu malo oživim i predstavu za pust Sve to nije bilo po volji protivnika Ništa za to Ja sam uči-nio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narod Moj Bože opet Ti prikazujem svoj život Neka bude Tvoja voljalaquo19 Dva tjedna poslije svjestan da je u životnoj opasnosti on piše svoj duhovni te-stament U oporuci je poručio svojim neprijateljima raquoMoja osveta je oprostlaquo20

5 Čovjek vjere i povjerenja u Gospodina i Crkvi vjeran do kraja

U jeku pripreme za pučke misije u župi Baderna biskup ga je premjestio u novu župu Kanfanar O tome Bulešić piše raquoDošao sam pak u ogromnu i zapuštenu župu ndash Prva mi je skrb bila pripraviti sv Misije I sv Misije održale su se od 30 ožujka do 7 travnja 1946 Uspjeh je bio velik Hvala Bogulaquo21

U novoj sredini dao se na obnovu velike župe kao i kapelanija Sošići i Barat Nedjeljom je prijepodne držao mise a popodne pučke pobožnosti Oživio je crkveno pjevanje Uveo je pobožnost prema

18 Isto str 2019 Isto str 3020 Isto str 3121 Isto str 20


Presvetom Srcu Isusovu i prema Srcu Marijinu Promicao je čestu sv ispovijed molitvu krunice posebno među mladima i djecom Svojom komunikativnošću i radom u kratkom je vremenu osvojio srca svojih župljana ali komunisti mu nisu davali mira Bio im je stalno na meti Plašili su i odvraćali djecu i mladež od vjeronauka i Crkve Okupljali su mlade na noćne zabave i sastanke kako bi ih otrgnuli od utjecaja roditelja i župnika Tu su ih u duhu socijalističke revolucije odvraćali od nedjeljne sv mise crkvenih obreda Uza sve to župljani su najvećim dijelom slijedili svoga mladoga pasti-ra Promatrajući kako narod hrli na misu a Bulešića kako u biretu i reverendi odgovarajući na pozdrave prolazi između okupljenih vjernika prema crkvi neki su članovi Komunističke partije jedne nedjelje 1946 godine na kanfanarskom trgu međusobno zaključi-li raquoDok je ovaj živ narod neće ići za nama niti dolaziti na naše sastankelaquo22 Župnika su preko rodbine pokušavali nagovarati da se makne iz Kanfanara u Italiju On je samo odgovarao raquoOvdje je veća potreba za svećenicima ovdje treba ostatilaquo Otvoreno su mu počeli prijetiti smrću A on je uzvraćao raquoAko me ubiju ubit će me za vjeru i Bogalaquo23 Prema svima je bio otvoren i susretljiv U propovijedima čvrst jasan i odlučan Narod ga je sve više slijedio Crkva je bila sve punija vjernicima svih uzrasta

U pastoralnome radu bio je ispunjen dobrotom prema siroma-sima Kad se komunistička propaganda obrušila na Svetog Oca da je on u službi nacionalističke talijanske politike vlč Bulešić jasno je i nedvosmisleno na blagdan sv Petra u homiliji progovorio o ulozi Sv Oca u Crkvi raquoSv Petar stanovao je u Rimu gdje je prolio i svo-ju krv za vjeru u Krista Ali on nije umro već živi u nasljednicima Povijest nas povezuje s prvim Papom Petrom i dokazuje nam da je Papa u Rimu nasljednik Svetoga Petra [da je] On namjesnik Kristov i Glavar Crkve Kristove Mi poput dobre djece pustimo se voditi od majke Crkve i tako ćemo postići svoj cilj ndash Kad se govori o Rimu govori se o središtu Katoličke Crkve koja je po cijelom svijetu raši-rena a nipošto se ne govori o Rimu kao glavnom gradu Italije To

22 Usp Isto str 3923 Vidi Isto str 39


nije naša briga Isto tako naša pripadnost Katoličkoj rimskoj Crkvi ne smeta nama da se mi nacionalno razvijamo i ne prisiljava nas da mi pripadamo pod jednu ili drugu državu Crkva je mati za sve bez ikakve razlike Isto tako kad se govori o Papi namjerava se govoriti o njemu kao glavaru Crkve a ne o jednom Talijanu Papa je jednak za sve pače više se brine za one narode koji su više udaljeni od Cr-kve da se i oni u nju udruželaquo24

6 Pod zaštitom Bezgrešne Djevice

U prosudbi Bulešićeve duhovnosti kao sjemeništarca i bogo-slova kasnije i svećenika može se kazati da ona u sebi sadrži kristo-loške i izrazito mariološke naglaske raquoIsuse Tebi živim Isuse Tebi umirem Isuse Tvoj sam živ i mrtavlaquo ndash zapisao je u duhovnim vjež-bama prije đakonata25 Iskreno vjernički sinovski odano pobožan je prema Blaženoj Djevici Mariji Dok se priprema za svećeništvo i kasnije kao svećenik vrlo često obraća se za pomoć i zaštitu presve-toj Bogorodici

Već kao sjemeništarac i bogoslov slušao je o ukazanjima Maj-ke Božje pastirima u Fatimi 13 svibnja 1917 Cijeloga života bio je obuzet činjenicom da se prvo ukazanje dogodilo 13 svibnja 1917 isti datum na koji je on tri godine poslije rođen (13 svibnja 1920) U svoj je duhovni dnevnik 16 svibnja 1942 zapisao raquoPrimi Majko moja dar koji sam Ti prikazao 13 maja 1942 koji se sastojao od svega mene primi me za svojeg sinalaquo26 Papa Pio XII na blagdan Bezgrešne (8 prosinca 1942) posvetio je Crkvu Blaženoj Djevici Mariji Mladi rimski bogoslov Bulešić tom je prigodom zapisao raquoBio sam u Sv Petru i tamo obavio posvetu zajedno sa Svetim Ocem i mnoštvom vjernikalaquo27 Kao odjek molitve u Sv Petru istoga dana navečer u lombardijskome sjemeništu Bulešić pravi osobnu posvetu Gospi Titraje svoje duše i vapaje srca bilježi u svoj dnevnik raquoNeka zavlada Tvoje Presveto Srce u srcima svih ljudi u meni u mojoj obi-telji u ovom našem Zavodu u našoj Istri u cijelom svijetu Neka se



po svem svijetu Tebi pjeva slava Molit ću po nakani Sv Oca Pape i cijele Crkve Tvoj sam sada i uvijek Amen (8 12 1942 uvečer)laquo28

Krajem ljetnih praznika u dogovoru s biskupom Radossijem kao pripravu za đakonat Miroslav je obavio duhovne vježbe u Puli u samostanu franjevaca konventualaca od 9 do 12 listopada 1942 Završavajući svoja razmatranja kojima predaje Bogu sav svoj život i služenje Crkvi klerik Bulešić u svome duhovnome dnevniku bilje-ži raquoSveta Majko moja ljubezna Majko zahvali se sa mnom Bogu za sva dobročinstva koja mi je podijelio Moli se za me Njemu da mi pomogne da dobro vršim dužnosti kojima se obvezujem Majko moja Ti me vodi putem spasenja i svetosti Čuvaj me čista na duši i na tijelu Daj sačuvaj moje srce čisto za Boga Sve neka bude za Boga ndash Isuse Tebi živim Isuse Tebi umirem Isuse Tvoj sam živ i mrtav Amen Duše Sveti nastani se u meni zauvijekhelliplaquo29

Đakonat je primio u rodnoj župi Svetvinčentu u župnoj crkvi U svome duhovnome dnevniku zapisao je raquoDne 25 oktobra na blagdan Krista Kralja primio sam u Svetvinčentu sveti red đako-nata Prikazao sam se sasvim svojemu Bogu na Njegovu čast i spas duša Ganutim sam se srcem približio oltaru Božjem i ondje postavio svega sebe svoje srce svoju dušu Nisam htio pustiti ništa za se već sam htio sve Tebi darovati moj Bože ndash Tebi sam se Majko moja darovao da me Ti prikažeš Bogu svome i mome Bog mi bio milo-stiv i držao me vjernim kod sebe ndash Isuse veliki i Vrhovni Svećeniče daj da Ti postanem vjeran svećeniklaquo30

Četvrtu godinu studija u Rimu Miroslav je započeo kao đa-kon a završio kao svećenik Zaređen je 11 travnja 1943 godine I kao đakon osjeća duboku podjelu u sebi u svojoj osobi želi se sav prikazati Bogu i ustrajno mu se predaje u molitvi a s druge strane i dalje doživljava svoje slabosti nedosljednosti nevjernosti Vulkan požuda i strasti vrije u njegovim dubinama U duši mladog priprav-nika za svećeništvo kao i u duši svakog čovjeka odvija se trajna borba između dobra i zla U molitvi je ustrajan i posvećuje se Bogu zaziva pomoć presvete Bogorodice raquoMajko moja sutra ću se sa-

28 Isto str 2129 Isto str 2030 Isto str 20


svim Tebi posvetiti sav ću se Tebi darovati dati i izručiti svoju dušu svoju žalosnu dušu svoja djela svoje zasluge izručit ću Ti svoje tijelo sa svim sjetilima Prikazat ću Ti svoja bogatstva svoje imanje svoje roditelje svoje sestre i svojeg brata svoje rođake svoju Istru U Tvoje ruke ću sve predati Združen s Tobom bit ću združen s Kri-stom Bogom Predat ću Ti svoja poniženjalaquo31

7 Zaključak

U godinama nakon Drugog vatikanskoga sabora puno se pi-salo i govorilo o identitetu katoličkoga svećenika Neki su željeli svećenika koji radi neki posao među ljudima kao i ostali radnici u tvornici uredu itd Uronjen u svijet ali ne od svijeta s ljudima bi dijelio sve obiteljske i društvene poteškoće Tako bi svjedočio bio evanđeoski kvasac Bilo je i jakih struja koje to žele ali uz fakul-tativni celibat Neki su željeli svećenika angažirana u političkome životu kako bi on mogao zastupati i promicati evanđeoske vredno-te u društvenoj zajednici i tako doprinositi stvaranju pravednijega društva i humanijih odnosa među ljudima Uz saborske dokumente redovne nastupe učiteljstva Crkva je jasnije progovorila o identitetu svećenika biskupskim sinodama 1971 i 1990 godine Zakonikom kanonskoga prava iz 1983 i Katekizmom Katoličke Crkve iz 1992 godine

Neki su elementi svećeničkog identiteta nepromjenjivi Oni su stari i uvijek su novi s obzirom na osobu i prilike svećenikov odnos s Kristom osjećaj crkvenosti svakog svećenika eshatološka dimen-zija njegova poslanja i djelovanja nadnaravnost njegova zvanja Postoje i drugi mehanizmi koji iščitavaju znakove vremena i vlasti-tosti svijeta u kojima svećenik mora izvršavati svoju misiju I jučer kada je živio i djelovao Bulešić kao i danas od svećenika se očekuje da je on posrednik i čovjek svete službe (izabran i zaređen) sve do služenja Crkvi koja je sakrament spasenja Svećenik je uvijek u služ-bi zajednice kršćana i on je prvi na crti odgovornosti i evangelizacije svih ljudi Na terenu svećenik je kao službenik Crkve promicatelj i usklađivač različitih službi i karizmi Od njega se očekuje da je

31 Isto str 21


potpuno slobodan i neovisan a istovremeno aktivan i svjestan član jednog prezbiterija Nije i ne može biti samostalni strijelac Djeluje na području konkretne mjesne Crkve u punom zajedništvu s mje-snim biskupom uvijek za narod Božji

Novi hrvatski blaženik Miroslav Bulešić čovjek kristalno jasnog svećeničkog identiteta ljudski kršćanski i svećenički opre-dijeljen u svakome trenutku svoga života jasno pokazuje kako se živi i svjedoči svećeničko zvanje Božji čovjek koji je davno nadišao granice svoje biskupije i domovine Njegovo vrijeme uvijek traje Nikad ne zastarijeva

MIROSLAV BULEŠIĆ ndash AN ExAMPLE AND INSPIRAtION fOR CONtEMPORARy PRIEStS

Summary

The blessed Miroslav Bulešić had a clear priestly identity always making flawless human Christian and priestly choices cle-arly showing in every moment of his life how to live and to give testimony for the priestly vocation The author evidences the un-challengeable elements of the priestly identity and those elements linked to the sign of times and the world into which a priest is called to his mission The author draws from the Positio of the process for the beatification presenting Bulešić as a man of faith and confidence in the Lord as a priest faithful to his Church until the end a shepherd diligent in the care for souls entrusted to him opened to life but in every moment ready to die and filled with Marian devotion

Key words Miroslav Bulešić priest identity spirituality martyrdom

55M Žmak Miroslav Bulešić - anđeoski lik i evanđeosko djelovanje 55-66

Vladimir Žmak

MIROSLAV BULEŠIĆ aNĐEOsKi LIK I EVaNĐEOsKO DJELOVANJE

Vladimir Žmak dr medLanišće

UDK 25422352(4975 ISTRA) BULEŠIĆ Miroslav (0002602)(000282)(000322)(092)

Stručni radPrimljeno 26 04 2014

Autor promatra lik Miroslava Bulešića kroz dvostruku priz-mu Pozivajući se na fra Berarda Barčića vidi u Bulešiću anđeoski i evanđeoski svećenički lik Lik i djelo Miroslava Bulešića opisuje iščitavajući relativno bogatu literaturu sadržanu u dosad objavlje-nim knjigama o njegovu životu i djelu u novinama časopisima i internetskim stranicama Posebice u tom kontekstu ističe najnoviju kritičku i dokumentiranu studiju Fabijana Veraje

Ključne riječi Miroslav Bulešić dnevnik oprost

Lik i djelo Miroslava Bulešića možemo upoznati izčitavajući

relativno bogatu literaturu sadržanu u do sada izdanim knjigama o njegovom životu i djelu u novinama časopisima i WEB stranicama Posebice je u tom kontekstu značajna najnovija kritička i dokumen-tirana studija Fabijana Veraje Miroslav Bulešić svećenik i muče-nik znakoviti lik moderne povijesti Istre (Positio super martyrio) na temelju koje se Kongregacija za kauze svetih izjasnila o njegovu mučeništvu1

1 Marijan BARTOLIĆ Miroslav Bulešić svećenik-mučenik IKD bdquoJuraj Dobrilaldquo Pazin 1990 An-tun MILOVAN Svjedok vjere Miroslav Bulešić IKD bdquoJ Turčinovićldquo - Ordinarijat Porečko-pulske biskupije Pazin-Poreč 1996 Vjekoslav MILOVAN Palma Miroslava Bulešića bdquoJosip Turčino-vićldquo Pazin ndash Ordinarijat Porečko-pulske biskupije Poreč ndash Postulatura sl B Miroslava Bulešića Pula 2002 ISTI Miroslav Bulešić svjedok KristovbdquoJosip Turčinovićldquo Pazin ndash Ordinarijat Poreč-ko-pulske biskupije Poreč ndash Postulatura sl B Miroslava Bulešića Pula 2006 ISTI Bio je svet svećenik svjedočanstva suvremenika o Sluzi Božjem Miroslavu Bulešiću izd Josip Turčinović ndash Pazin Pula 2010 Mate ŽMAK-MATEŠIĆ Krvava krizma Lanišće Lanišće 1947 2 izd Pazin Josip Turčinović 2007 POSTULATURA SL B MIROSLAVA BULEŠIĆA Miroslav Bulešić


Iščitavajući Miroslavovu pisanu ostavštinu ndash pisma zapise propovijedi i njegov duhovni testament ndash možemo upoznati njegov lik i spoznati veličinu njegova djela O liku Miroslava Bulešića i danas svjedoče njegovi živući suvremenici kao i oni koji su ga po-znavali ili samo susretali a danas nisu više s nama2

Jedan je od živućih krepki stotinutrogodišnjak fra Berard Bar-čić koji je bio kako sam veli ne samo Miroslavov poznanik već prijatelj i ispovjednik On u svojoj nedavnoj besjedi o Miroslavu govori o susretu s njime i njihovu prijateljstvu od Mirina dolaska na mjesto podravnatelja Sjemeništa u Pazinu 1946 godine Kako kaže fra Berard Barčić Miro je na njega ostavio dvostruk dojam anđeo-ski i evanđeoski raquoJa sam živio s Mirom Bulešićem u biskupijskom sjemeništu u Pazinu godinu dana od 1946 do 1947 Na mene je ostavio dvostruki dojam anđeoski i evenđeoski Anđeoski Stvarno je bio krasan momak kao da je anđeo vedar A kada kažem evan-đeoski to znači da je njegov razgovor odavao da živi od evanđelja da živi od Isusa Kristalaquo3

Anđeoski lik Miroslava Bulešića

I zaista kao što su anđeli prvijenci Božjega stvaralačkog dje-la obdareni pobjedonosnom snagom protiv svakoga zla u svijetu a puni jedinstvene ljubavi prema nama ljudima takav je bio i Miroslav Bulešić

Miroslavova majka Lucija kad ga je rodila 13 svibnja 1920 u njemu je vidjela kao svaka dobra majka lik anđela (raquoanđele mojlaquo) Nadjenuvši mu ime Miroslav zajedno sa svojim suprugom Mihom nije ni slutila koliko će ono simbolično odrediti njegov ži-vot Odrastajući u obitelji tegobno ali u biotopu vjere mali Miroslav zasigurno je već zarana slušao mamine molitve iz Dobrilina molitve-

govori Postulatura Sl B Miroslava Bulešića Pula 2004 članci o životu i mučeništvu Sluge Božjega objavljeni u mjesečniku Ladonja Pazin od 1997 do 2009 članci u kalendaru Istarska Danica Pazin 1991 1997 1998 2000 2002 2004 2005 2006 2008 2009 izvještaji po-vodom svečanih proslava 50 i 60 obljetnice smrti Sluge Božjega Miroslava Bulešića objavljeni u katoličkom tjedniku Glas Koncila 1997 i 2007 Vidi wwwmiroslavbulesichr

2 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić svećenik i mučenik Znakoviti lik moderne povijesti Istre Porečka i Pulska biskupija Poreč 2013

3 Razgovor s fra Berardom Barčićem httpmiroslavbulesichrimagesmaterijali2013-06-12-raz-govor-o-Bulesicu-fra-Berard-Barcicmp3 (2 travnja 2014)


nika raquoOče budi volja tvojalaquo da bi kasnije i sam uzimajući u ruke Dobrilin molitvenik za hrvatski puk u Istri ponavljao raquoOče budi volja tvojalaquo To će ne samo ponavljati do smrti već i izvršavati volju Očevu i biti sljedbenikom njegova Sina4 Kao svećenik Kristov pot-puno će se posvetiti bratu čovjeku navješćujući evanđelje ne samo riječima već djelatnom akcijom sve do krajnje žrtve

U desetoj godini života Miroslav se opredjeljuje za sjemenišno školovanje U sjemeništu u Kopru boravi od 1931 do 1939 kada je završivši pet razreda gimnazije i tri razreda liceja položio ispit zrelosti odnosno veliku maturu

I ovdje možemo pratiti njegov anđeoski lik Ali pod stigmom pripadnosti hrvatstvu u Koparskom sjemeništu mladi se Miro u obra-ni svoga narodnoga identiteta fizički obračunava s kolegom Odmah potom izražava žaljenje i pita za oprost Dakle ne živi u nekom ezo-teričnom anđeoskom zanosu već u cijelosti shvaća realan život koji ga okružuje Već tada započinje njegov mučenički život I sami od-gajatelji prepoznali su Miru kao izvrsna sjemeništarca i isticali ga drugima za primjer

Na preporuku njegova duhovnog voditelja svećenika Ivana Pavića porečki i pulski biskup Trifun Pederzolli upućuje ga na jesen 1939 na studij u Rim Došavši 1939 godine na studij teologije u Rim mladi Bulešić po prvi put ima prigodu osjetiti se slobodnim i ravnopravnim Stjecajem okolnosti smješten je u Francuskom zavo-du među sjemeništarcima raznih nacionalnosti Daleko od pogranič-ne provincije Julijske Venecije koja je tada obuhvaćala Istru s olak-šanjem mladi bogoslov piše svojemu mentoru vlč Ivanu Paviću raquoI sami Talijani priznaju što sam i zovu me svi hrvatskim imenomlaquo5 Studira teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu i živi u Lombardijskom sjemeništu Cijeli studij prolazi u sjeni Drugog svjetskoga rata

Početkom 1943 postaju sve očitije tragične posljedice rata koji je zahvatio Europu I u Rimu većina pučanstva sve više osjeća

4 Darko GAŠPAROVIĆ Slava Miru Miroslava Meditacije wwwmiroslavbulesichr (2 travnja 2014)

5 Citirano prema Dario ČEHIĆ Istarski mučenik vlč Miroslav Bulešić ndash novi blaženik u wwwkatolikhr


nestašicu Dana 24 siječnja 1943 Bulešić bilježi raquoŽalost i bijeda To je realnost koja vlada danas na svijetu O vi poglavari naroda koliku imate odgovornost O vi koji se nazivate gospodarima svijeta kakav vas sud čeka pred Bogom i pred majkama ženama djecom starcima koji radi vas trpe Žalost se širi kao tužna simfonija svije-tom i okružuje sva dobra srca Jadni vojnici Gdje je vaše dostojan-stvo Ne postoji više vaša osoba vaš staleški položaj vi ste brojka vi ste dio vi ste stvar bez imena Jedna deviza (uniforma) i ništa više Ali vi imate pravo na svoje dostojanstvo na slobodu na ljubav na domaće ognjištelaquo6

O svojem prisustvovanju okupljanju vojnika 25 siječnja 1943 Miro bilježi raquoKakav prizor Vojnici s tužnim obrazom na kojem je bio zapisan znak prošlog trpljenja muke gladi bijede zapuštenja U duši sam svima čitao težnju za mirom za majkom za ženom za djecom za domom težnju prema iskrenoj i razumljivoj dubokoj i toploj ljubavi Rat se je raširio u sva srca te okrutno ih dijeli i para Svećenik je katolički apostol ljubavi Kristove mi moramo ljubiti sve ljude bez ikakve iznimkelaquo S odobravanjem prenosi riječi jed-nog časnika koji govori o potrebi vjere raquokoja nas vodi do križa bar-jaka mira i srećelaquo7

U Rimu mladi istarski svećenik prima novčanu pomoć od za-grebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca Njih će se dvojica kasnije i osobno upoznati Poznavatelji života ove dvojice hrvatskih blaže-nika prepoznaju u njihovu djelovanju i spisima blisku duhovnost i mnoge dodirne točke

U travnju 1943 godine na poziv svoga biskupa bogoslov Bu-lešić vratio se u Istru na svećeničko ređenje Porečki biskup Raffaele Radossi vodio je brigu o tome da na raspolaganju ima mladog sve-ćenika Hrvata koji će u slučaju dodatnog pogoršanja političke situa-cije moći zamijeniti nekog župnika Talijana u kakvoj osobito teškoj župi Takva je župa bila Baderna desetak kilometara od Poreča U iznimno teškim okolnostima (svjedoči da je mogao čuti kako metci fijuču oko njega) nakon kapitulacije Italije 13 rujna 1943 godine

6 Isto7 Miroslav BULEŠIĆ Dnevnik 25 siječnja 1943


preuzima upravljanje župom od svećenika koji u dugogodišnjem žu-pnikovanju nije naučio reći valjda ni jednu rečenicu na hrvatskom jeziku (u lokalnoj školi izgovaranje hrvatskih riječi kažnjavalo se šibom) Bulešić ubrzo mora preuzeti upravljanje još dvjema susjed-nim župama jer svećenika je premalo

Vjernici su zadovoljni što mogu u crkvi pjevati pjesme na hr-vatskom jeziku i što mogu moliti Gospinu krunicu na jeziku koji ih je mati naučila Sjećaju se da je Miro bio iznimno komunikativan čime je osvojio opće simpatije u župi i uspio privući mlade u crkvu Vrlo brzo raquožešći boljševicilaquo u redovima partizana počinju rovariti i širiti laži o tome kako mladi svećenik tobože surađuje s Nijemcima i fašistima

Miro mora strahovati za svoj život U župnom dnevniku koji također vodi na hrvatskom jeziku zapisuje raquoJednom riječi možemo kazati da u cijelo to vrijeme u ljudima je vladao strah i žalost koji su bili prouzročeni sa svih strana Svi su strašili svi su ubijali Jadan narod koliko je pretrpio Koliko suza koliko bijede u ovo vrijemelaquo8

Miroslav i u svojoj egzistencijalnoj stisci osjetljiv je za potrebe ljudi i duboko ćuti njihov jad i nevolju muku i bol

Nakon završetka rata Bulešić uspješno djeluje kao župnik u Kanfanaru

U prilog doživljaja vlč Miroslava Bulešića kao anđeoskoga lika iznosim pripovijedanje akademika Branka Fučića o njegovu susretu s Mirom kada je bio župnik u Kanfanaru Sa svojom su-radnicom inače deklariranom ateistkinjom u poratnom razdoblju obilazio je sakralne objekte u Istri istražujući glagoljicu Tako su se jednom prigodom našli u crkvi u Kanfanaru Dok je akademik razgledavao crkvu njegova suradnica ušla je u sakristiju Nakon ne-kog vremena sva ushićena izlazi i ponavlja raquoVidjela sam anđela Vidjela sam anđelalaquo U sakristiji je susrela njoj inače nepoznato-ga župnika u Kanfanaru vlč Miroslava Bulešića Akademik Branko Fučić ispričao je ovaj događaj prigodom obilježavanja 50 obljetnice mučeničke smrti Miroslava Bulešića 1997 godine u Lanišću

8 Miroslav BULEŠIĆ Dnevnik 19 lipnja 1945


Međutim Bulešićev anđeoski lik koji riječju i djelom navi-ješta Kristovu spasiteljsku poruku smeta komunističkim vlastodrš-cima Ukoliko i dalje bude govorio tako otvoreno prijete mu da će ga ubiti Njegov je odgovor raquoAko me ubiju ubit će me za vjeru i Bogalaquo Miroslav Bulešić nije ostao dugo u Kanfanaru jer je već na početku školske 19461947 godine postavljen za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu

U to su vrijeme odnosi s komunističkim vlastima složeni s jedne je strane posve jasan njihov borbeni ateizam i nastojanje da se mladež otrgne od obitelji i Crkve ndash vlč Bulešić tu se hrabro su-protstavlja lokalnim komunističkim rukovodiocima S druge strane hrvatski svećenici podržavaju pripojenje Istre matici Hrvatskoj Naj-viđeniji među ovim svećenicima mons Božo Milanović pripadni-cima međunarodne komisije za određivanje granica između Italije i Jugoslavije objašnjava da vlade dolaze i prolaze a granice ostaju za stoljeća Hrvatski svećenici okupljaju se u Zboru svećenika sv Pavla Bulešić je tajnik Zbora Porečki biskup Radossi ispočetka se protivi djelovanju Zbora ali poslije prihvaća da svećenici Hrvati imaju legitimno pravo okupljati se odnosno da u danim političkim prilikama svećenici okupljeni u Zboru mogu djelovati prema vlasti i sačuvati Crkvu od progona Izgleda da je osobno zalaganje mladog Bulešića pomoglo popuštanju napetosti između Radossija i njegovih svećenika Hrvata

Služba podravnatelja i glavnog odgojitelja sjemeništaraca u Pazinu pokazuje se složenom komunistički agenti nastoje privući barem dio sjemeništaraca na svoju stranu ndash vrijeme je to suđenja Alojziju Stepincu ali i ministrovanja mons Svetozara Rittiga u vla-di Narodne Republike Hrvatske Provokatori napadaju mladog Bu-lešića kao previše konzervativna i previše revna Ta rovarenja raquoiznu-tralaquo Bulešića duboko pogađaju

U kolovozu 1947 godine Bulešić se nalazi u pratnji mons Jakoba Ukmara uglednog slovenskog svećenika delegata biskupa Santina uz odobrenje Svete Stolice za podjelu sakramenta potvrde na području Istre Mjesni pristaše komunističkog režima natječu se tko će krizmu više omesti ili posve onemogućiti Dana 23 kolovo-


za 1947 godine u Buzetu dvadesetak nasilnika prodire u crkvu i divljački galami tjerajući iz crkve krizmanike i kumove Miroslav Bulešić uz nekoliko drugih svećenika suprotstavlja se nasilnicima i oni izlaze iz crkve Poslije za vrijeme mise plešu oni pred crkvom kolo i skandiraju raquoTito Staljin Partija partija partijalaquo Ponovo ulaze u crkvu Dolaze do glavnog oltara vlč Bulešić odlučno staje ispred svetohraništa raquoDalje ćete ići samo preko mene mrtvogalaquo

U takvim uvjetima nije se u Buzetu mogla podijeliti krizma svećenici odlaze u obližnju kapelaniju Črnicu a za njima pristižu i krizmanici U Buzet se vraćaju pješice Putem na pitanje boji li se sutra ići na planiranu krizmu u Lanišće Bulešić odgovori raquoSamo jedanput će se umrijetilaquo Ljudima koji su ovome svjedočili bilo je očito kako je vlč Miro u duši smiren i ne boji se smrti

Na dan krizme u Lanišću 24 kolovoza 1947 godine dobro organizirani župljani nisu dopustili nasilnicima koji su se okupili iz drugih mjesta prići crkvi

Međutim župljani laniške župe nisu bili samo dobro organizi-rani već i dobro duhovno pripremljeni Naime potkraj ožujka 1947 godine župnik Stjepan Cek koji je u Lanišće došao u studenom 1946 godine organizirao je misije Misionari su bili vlč Leopold Jurca i pater Eduard Bajčić Gotovo u isto vrijeme tijekom 1947 godine dok misionari obnavljaju duhovni život vjernika laniške župe fra Berard Barčić kao ispovjednik i nastavnik u Biskupijskom sjeme-ništu u Pazinu duhovno priprema vlč Miroslava Bulešića Na blag-dan sv Bartolomeja mučenika 24 kolovoza 1947 godine duhovno pripremljeni susrest će se Miroslav i vjerni laniški puk Miroslav će poći u mučeničku smrt a laniški puk na dugi višedesetljetni križni put uzništva progona političkog ekonomskog i gospodarskog tla-čenja s posljedičnim iseljavanjem diljem svijeta Poseban vid muče-ništva laniškoga puka bila je spoznaja da su oni iako listom brani-telji Crkve svećenika i vjere otaca u svijesti istarskoga puka kao posljedica režimske propagande i medijske hajke nosili biljeg naro-da koji je ubio svetoga svećenika Istinu koju su malobrojni znali da je laniški vjerni puk bio na braniku svojih svećenika i vjere svojih otaca a pod prijetnjom ugroze egzistencije nisu smjeli javno izreći


tek se posljednjih godina javno obznanjuje Konačno na istini a ne na obmani zasniva se pravi život Uostalom uvijek vrijedi ona Isusova raquoSpoznat ćete istinu a istina će vas osloboditilaquo (Iv 8 21)

Vlč Bulešić nakon mise koju je služio mons Ukmar (tada nije bilo koncelebriranih misa) i završetka krizme ostaje u crkvi i sam služi svoju posljednju misu u čast Presvetog Srca Isusova za obra-ćenje grešnika

Nakon što je krizma završila u Lanišće dolaze milicajci i raquodva civilalaquo9 kojih inače nije bilo kada je trebalo štititi vjernike od nasi-lja njihovih komunističkih prijatelja Župljani koji su čuvali crkvu i župni stan povlače se misleći da će oni uspostaviti javni red i mir U vrijeme kada su milicajci raquoosiguravalilaquo župnu kuću skupina orga-niziranih komunista provaljuje u nju uz lomljavu razbijanje stakala i pokućstva Trojica osobito spremnih napadača napadaju vlč Miro-slava Bulešića zasipaju ga udarcima u glavu i lice po cijelome tije-lu Dvije svjedokinje od kojih je jedna još danas živa kroz prozor vide Mirino lice raskrvavljeno od otvorenih rana te krv iz njegovih usta Za vrijeme udaranja dva puta čuju kako mladi svećenik zazi-va raquoIsuse primi dušu mojulaquo Jedan od napadača dvama ubodima nožem u vrat zadaje Bulešiću smrtonosne rane Zid župnoga ureda upija mučenikovu krv10 Bilo je oko jedanaest sati u nedjelju 24 kolovoza 1947 godine

Evanđeosko djelo Miroslava Bulešića

Prije spomenuti fra Berard Barčić kada danas govori o djelu Miroslava Bulešića kaže da je na njega ostavio evanđeoski dojam raquoEvanđeoski jer je njegov razgovor odavao da on živi Evanđelje da živi od Isusa Krista bio je to govor posve naravan prirodan djelo-vao je evanđeoski Mene je zadivljavao svojim govorima koje je držao sjemeništarcima tako lijepo tako toplo evanđeoski stvarno je osvajao ljudelaquo11

9 Vjerojatno djelatnici UDBA-e 10 Do danas sačuvani tragovi zid župnoga ureda u Lanišću i dva dijela konzervirane žbuke istoga

zida jedan pohranjen u župnoj crkvi u Lanišću a drugi u Svetvičentu11 Razgovor s fra Berardom Barčićem httpmiroslavbulesichrimagesmaterijali2013-06-12-raz-

govor-o-Bulesicu-fra-Berard-Barcicmp3 (2 travnja 2014)


O tome da živi evanđelje svjedoči i Mirino pismo vlč Paviću 27 svibnja 1944 godine u kojemu iznosi svoj pogled na aktualnu situaciju raquoIzmeđu žalosnog tužnog krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci koji tješimo liječimo pridižemo zavijemo svaku ranu u bijeli omot ljubavi jer mržnja uzrokuje krva-renje a ljubav zacjeljuje rane Ljubavi ljubavi treba danas u nama da je možemo širiti riječju a osobito djelomlaquo Miroslav u pismu anticipira što će Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu vrlo dojmljivo is-povijediti i odlučno proklamirati raquoRadost i nada žalost i tjeskoba ljudi našega vremena osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srculaquo (GS 1)

On je i u ratnim godinama raquou uvjetima meteža i ideoloških nejasnoća fašizma nacizma i komunizma u kojima se našla Istra ži-vio puninu vjere te pred nama stoji kao blistavi dragi kamen (poput kamena) sličan kristalnom jaspisu kako Knjiga Otkrivenja opisuje sveti grad Jeruzalem (usp Otk 21 11)laquo12 Njegova kristalna čisto-ća proizlazi iz prožetosti evanđeljem Živio je cjelovitost vjere raquoIli smo kršćani ili to nismo Nema polovične vjere ne može je biti Ako smo kršćani moramo biti vjerni učenici Kristovilaquo Na optužbe da se bavi politikom u propovjedi 12 rujna 1944 godine rekao je raquoMoja politika je ta da vas potičem na put poštenja da vam pokažem cilj vašega života da u vaša srca usadim kršćansku ljubav slogu i dobrotu (hellip) da se za vas žrtvujem danju i noću () Ničega se ne bojim Jer znam da činim u svemu svoju dužnost i miran sam pred Bogom i pred ljudimalaquo Kad su se sve više dizali protiv njega on piše raquoProtivnici su se digli protiv mene () Ništa za to ja sam uči-nio koliko sam mogao iz ljubavi za ovaj jadni mi narodlaquo13

Naime Miroslav osim što služi bližnjemu u akutnoj nevolji poput milosrdnog Samarijanca svojim poticanjem na put poštenja želi da raquocesta od Jeruzalema za Jerihonlaquo (i suprotno) bude osigura-na od razbojnika i pljačkaša da više nitko ili barem što manje njih

12 Josip BOZANIĆ Miroslav Bulešić mučenik svete potvrde Glas Koncila Zagreb 2007 13 Miroslav BULEŠIĆ Dnevnik 12 rujna 1944 Usp Vjekoslav MILOVAN Miroslav Bulešić ndash

svjedok Kristov Pula 2006 str 68


ne bude tamo ostavljen napola mrtav odnosno potiče da se stvore društveno-gospodarske i pravne pretpostavke za humane odnose i da se poduzme sve što je nužno da zavlada pravda i solidarnost među ljudima Kako reče raquoda u vaša srca usadim kršćansku ljubav slogu i dobrotulaquo

Međutim razbojnici raquona cesti od Jeruzalema za Jerihonlaquo dižu se protiv njega Prijetnje koje mu komunisti upućuju navode ga da počinje realno računati s mogućnošću da se te prijetnje i ostvare U svoj Duhovni testament 23 travnja 1945 zapisuje raquoSvjestan da sam obavio uvijek svu svoju dužnost prožet gorućom ljubavi do svojeg stada da još uputim svoje vjernike na put poštenja i dobrote hoću da ti progovorim moja žalosna majko draga braćo i mili moj narodelaquo

Nakon što se obraća svojoj majci bratu i sestrama i zahvaljuje svome pokojnome ocu obraća se istarskome puku

raquoHvala i tebi mili moj puče Bio sam malo vremena s tobom Dosta mi je bilo da sam te poznao da sam vidio tvoje mane tvoje pogreške Upoznao sam tvoju dušu oćutio sam tvoje teškoće jer su tvoje poteškoće bile moje tvoje žalosti bile moje Ah da odmah prvu nedjelju što sam misio tu mogao sam Ti preporučiti kršćanski život Ta preporuka je bila uvijek u mojim propovijedima Budite kršćani u pravom smislu riječi Nemojte biti kršćani samo na polovicu Po-stali smo prijatelji u kratko vrijeme Slagali smo se u svemu Ja sam svakoga primio sa svakim sam se porazgovorio svakoga savjetovao na dobro svakoga tješio svakoga pomogao Siromaha nisam pustio praznoga doma One koji su bili u zatvoru sam zagovarao i izvukao uz pomoć Presvijetlog Biskupa iz zatvora Tako da mogu kazati da sam preko stotinu ljudi spasio Podučavao sam djecu u kršćanskom nauku jer je bila moja namjera da vam budu djeca ljubljeni i mili vjernici a odgojena u duhu vjere u duhu poštenja i dobrote

U savjesti mogu vam kazati da sam svima učinio dobro a ni-komu zlo A ti narode moj nisi bio zahvalan Ja te pitam Što sam ti učinio ili u čemu sam te ražalostio Odgovori mi Tvoj odgovor već čujem Nećeš da živiš kršćanski Nećeš da služiš Bogu i da štuješ njegove zapovjedi Ti hoćeš služiti đavlu Misli moj narode obrati


se Bogu služi ndash Moje misli lete do svih vaših sela i vas vidim kako ste zaposleni u svoje stvari vidim vas kako se dižete protiv Boga vašim mrskim kletvama vašim nepoštivanjima blagdana vašim ne-poštenjem u ženidbi Puče moj Bog želi da se njemu obratiš

Moja zadnja preporuka jest ova Budite pravi kršćani Bogu služite i bit će vam dobro na tom svijetu i na drugom ZBOGOM

Blagoslovio vas Svemogući Bog Otac i Sin i Duh SvetiSvima pitam oproštenje A moja osveta je oprost [istaknuo

autor] Bože oprosti svima i sve obrati na pravi putU Baderni 23 travnja 1945laquo14

Zaključak

Na temelju riječi koje je o blaženiku izrekao fra Berard Barčić o tome da je na njega on ostavio dvostruki dojam anđeoski i evanđe-oski možemo uistinu u Miroslavu Bulešiću promatrati elemente koji čine lik ovoga istarskoga mučenika U vremenu bremenitom raznim osvetama nije mogao svojim progoniteljima i njihovim slijednicima odaslati jasniju evanđeosku poruku Međutim oni dobro razumiju samo prvi dio rečenice raquoMoja osvetalaquo ali osvetiti se oprostom za njih je nepojmljivo Nekima je to ostalo nepojmljivo sve do današ-njih dana Naime praštanje nije čin koji donosi munjevit obrat nego je to mukotrpan proces u kojemu najprije treba posijati sjeme te dati vremena klijanju i rastu nakon čega se mogu očekivati i plodovi Nadamo se da su sazreli plodovi anđeoskoga lika i evanđeoskoga djela blaženoga Miroslava Bulešića On je svima oprostio a nama dao primjer kako je moguće u potpunosti bez kompromisa slijediti Kristovu poruku pa i po cijenu krajnje žrtve

14 Miroslav BULEŠIĆ Duhovni testament 23 travnja 1945


MIROSLAV BULEŠIĆ ANGELICAL AND EVANGELICAL PRIEStLy fIGURE

Summary

There is a relatively rich bibliography concerning Miroslav Bulešić and his deeds Of special significance is the new critical study of Fabian Veraja (Positio super martyrio) on the basis of whi-ch the Congregation for the Saints accepted Bulešić as an authentic martyr of the faith

Through his writings letters annotations predications and his spiritual testament we can get acquainted with his personality and the greatness of his conduct Many living witnesses still testify about him The testimony of those who knew him or just met him in the past is also preserved

One of the living witnesses is now a 103 year old franciscan Berard Barčić He was a friend of Miroslavs and his confessor His testimony reveals details concerning his encounter with Miroslav and their friendship starting when Miroslav was appointed vice-rec-tor of Seminary in Pazin in 1946 Berard Barčić was impressed by Miro both angelically and evangelically ldquoI have lived with Miro Bulešić in the seminary in Pazin for one year from 1946 to 1947 He impressed me angelically and evangelically Angelically he was a really marvelous person like an angel always brighthellip And when I say evangelically I mean that a conversation with him was revealing that he lived from the Gospel from Jesus Christldquo

Key words Istria Catholic Church Miroslav Bulešić

67J Grbac - S Ivančić Moralno promišljanje o mučeništvu 67-88

Josip Grbac ndash Silvija Ivančić

MORALNO PROMIŠLJANJE O MUČENIŠtVU BLAŽENOG MIROSLAVA BULEŠIĆA

Prof dr sc Josip Grbac KBF u Zagrebu ndash Teologija u Rijeci

Silvija Ivančić KBF u Zagrebu ndash Teologija u Rijeci

UDK 2415272[2352][254+26214](4975)BULEŠIĆ Miroslav] (0002481)(000282)(092)

Stručni radPrimljeno 28052014

Cilj je ovim prilogom s teološkog stajališta analizirati pojam i stvarnost mučeništva u liku i djelu blaženog svećenika Miroslava Bulešića Namjera je otkriti radi li se o istinskom mučeništvu ili jed-nom činu koji nalikuje nekom obliku pasivizma ili fanatizma To je moguće utvrditi samo ako s jedne strane promatramo njegov život i djelovanje ali s druge strane i njegova teološka promišljanja S obzirom na to da samo prolijevanje krvi zbog vjere ne mora uvijek biti znakom istinskog mučeništva pitanje mučeništva bl Miroslava razmatra se u dva temeljna vida u vidu bijelog (nekrvnog) i crve-nog (krvnog) mučeništva Sukladno tome predmet razmatranja nisu samo neposredna događanja oko njegove smrti nego cijeli njegov život i djelovanje Radi se o pitanjima što je uopće mučeništvo ka-kvo mučeništvo postoji je li Miroslav Bulešić ostvario bijelo muče-ništvo i je li bio spreman na crveno mučeništvo odakle ta ljubav u njegovu srcu po kojoj je to mučeništvo i podnio i može li se njegov lik aktualizirati tj primijeniti danas u današnjem društvu

Ključne riječi Miroslav Bulešić bijelo i crveno mučeniš-tvo duhovnost svećenički i laički poziv

Uvod

U svako vrijeme u početcima kršćanstva u vrijeme bl Miro-slava Bulešića ali i u naše vrijeme svaki je kršćanin bio i jest pozvan posvjedočiti svoju vjeru Posvjedočiti ju prvenstveno načinom živo-


ta djelima riječju svojom duhovnošću i tako postići bijelo muče-ništvo Osim toga svatko je pozvan i na crveno mučeništvo ali je pitanje tko će ga postići

Bl Miroslav Bulešić bio je svećenik kojega je Gospodin po-zvao na crveno mučeništvo ali prije toga pozvao ga je da bude svet kao što je Otac nebeski svet i da tako postigne bijelo mučeništvo Vrijeme i okruženje u kojemu je živio nije bilo nimalo jednostavno ni lagano Ratno stanje prijetnje koje su mu pristizale rana smrt oca nisu ga poljuljale u vjeri već su u njemu učvrstile odluku da živi za Boga i povjeren mu narod Put kojim je trebao proći kako bi ostvario bijelo mučeništvo nije bio jednostavan

U svojim duhovnim zapisima ali i u pismima spominje tre-nutke suhoće slabosti klonulosti ali nikada sumnje u Boga i njego-vu volju već naprotiv unatoč teškoj situaciji pokazuje ustrajnost i nepokolebljivost u vjeri

1 Mučeništvo

Mučeništvo dolazi od grčke riječi bdquomartusldquo što znači svjedok (martirion = svjedočanstvo) Teologija mučeništva utemeljena je na smrti Isusa Krista koji je za nas položio život te samim time postao prototip mučenika Mučenik je svjedok koji nasljeduje Krista sve do darivanja vlastita života da potvrdi istinitost evanđelja Odlika je kršćanskih mučenika u tome što umiru iz ljubavi prema Bogu i bližnjima te upravo zbog toga postaju uzorom i nadahnućem Kod vrednovanja radi li se o istinskom mučeništvu ili ne postoje tra-dicionalni kriteriji 1 da je pojedinac podnio fizičku smrt 2 da je podnio smrt zbog nečije mržnje prema kršćanskim istinama 3 da je smrt prouzročio neprijatelj kršćanske vjere ili kršćanskih kreposti 4 da je smrt voljno prihvaćena Uz ove kriterije postoje i kriteriji koji se uzimaju s moralnoga stajališta a to su 1 da je netko podnosio muke i tjeskobe zbog vjernosti Gospodinu bez obzira na to je li usli-jedila nasilna smrt 2 da je netko podnio smrt ne zbog mržnje prema vjerskim istinama nego zato jer je neustrašivo branio načelo ljudske


solidarnosti i ljubavi prema potrebnoj braći 3 da je netko umro iz ljubavi prema bližnjemu1

U povijesti se počelo govoriti o dva oblika mučeništva o bi-jelom i crvenome mučeništvu Crveno ili krvno mučeništvo čin je polaganja vlastita života točnije ndash umiranje tj prolijevanje krvi radi vjere u živoga Boga Bijelo duhovno ili nekrvno mučeništvo nutar-nje je žrtvovanje koje se očituje u življenju kreposnog života obdr-žavanju Božjega zakona i življenju triju evanđeoskih savjeta

2 Bijelo mučeništvo bl Miroslava Bulešića

21 Blaženikova duhovnost ndash put do mučeništva

bdquoTko može žudjeti mučeništvoldquo bio je upit kardinala Franje Kuharića na 50 obljetnici Bulešićeva mučeništva i još je nadodao bdquoSamo onaj koji je prožet Bogom Koji je prožet do dna srca i duše Duhom Svetim Koga nosi ljubav Mučeništvo je ljubav Mučeništvo je pobjeda nad svim mržnjamaldquo2 Možemo li u osobi bl Miroslava uočiti ove spomenute karakteristike Promatramo li osobu bl Miro-slava od vremena formacije kada se spremao postati svećenikom već kao šesnaestogodišnjak za svečano oblačenje talara na spomen-sličici zapisuje bdquoBog moj si Ti U rukama Tvojim sudbina mojaldquo3 Iz samog citata koji je Blaženik odabrao može se uočiti da je još kao mladić u svome srcu gajio potpunu predanost Gospodinu točnije svoju sudbinu koja ga čeka Zanimljiva je činjenica da je u vrijeme studija u Rimu često odlazio u rimske bazilike Koloseum katakom-be i druga mjesta na kojima su umirali prvi mučenici Ondje se molio i gledajući iz današnje perspektive možemo reći da je pripremao svoju dušu na izvorima mučeništva4 Godine 1942 u svojim duhov-nim zapisima zapisuje i jednu molitvu upućenu Križu bdquoO križu slat-

1 Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić Josip Turčinović doo Pazin Ordinarijat Porečko ndash pulske biskupije Poreč Postulatura sluge Božjega Miroslava Buleši-ća Pula 2010 str 178-179

2 Moja osveta je ndash oprost (kolovoz 2013) u httpswwwyoutubecomwatchv=I7KBR2Nj7No (29 III 2014)

3 Vjekoslav BARTOLIĆ Miroslav Bulešić sluga Božji Josip Turčinović doo Pazin 2000 str 224 Usp Moja osveta je ndash oprost (kolovoz 2013) u httpswwwyoutubecomwatchv=I7KBR2Nj7No

(29 III 2014)


ki križu ti si mi vjeran drug Ti si bio sa mnom kada se je inelucta-biliter odlučivalo moje zvanje Ti si me pomogao i nadahnuo Ti si me krijepio i ponukao da idem pravim putem O Križu vjerni moj druže Ti si bio sa mnom kada sam tugovao kada sam plakao kada mi je srce plakalo od tuge Ti si mi brisao suze cijelio srce O Križu budi uvijek sa mnom O Križu sveti daj da Te ja nosim u svojem srcu i da Te nasljedujemldquo5 U Križu prepoznaje ispit vjernosti oslo-nac i liječnika duše te mu u svom srcu želi otvoriti stalno prebivalište kako bi mu Križ postao smjerokaz nasljedovanja Krista Tijekom njegova daljnjeg službovanja primjećuje se da uistinu postaje sličan Kristu sličan Križu kojemu se moli on sam postaje drugima oslonac i liječnik te ostaje u tome vjeran do smrti Unatoč teškoj situaci-ji u pismu vlč Ivanu Paviću piše bdquoSpasenje čovječanstva možda ovisi o nama Između žalosnog tužnog krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci koji tješimo liječimo pridiže-mo zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane Ljubavi ljubavi treba danas u nama da je možemo širiti riječju a osobito djelomldquo6 Tada je imao tek 20 godina ali je u svojoj duhovnosti već bio toliko sazrio da je spoznao kako se pobijediti može samo ljubavlju Svjestan da je za uspjeh u radu s ljudima potrebno zajedništvo točnije sjedinjenje s Kristom mladom svećeniku Antunu Prodanu piše bdquoToliko ćemo mi uspijevati koliko budemo združeni s Isusom Sredstva sjedinjenja s Njime jesu molitva privatna i javna Molitva mora biti u nama uko-rijenjena a mi preko nje u Boguldquo7 Iz Duhovnog dnevnika može se prepoznati njegova čežnja za što prisnijim odnosom s Gospodinom njegova odlučnost da više ne bude vezan uz sjetilnost već da želi biti sasvim Božji Izjave bdquoZa Tebe hoću da živim i umrem Tvoj hoću da budemldquo8 i kasnije bdquoDa Bogu služim treba da imam srce čistoldquo9 jasno govore o svijesti i odluci za koga želi živjeti ali i umrijeti što je u konačnici i sam potvrdio naočigled mnogih

5 Duhovni dnevnik neobjavljen str 546 Duhovni dnevnik str 1007 Marijan BARTOLIĆ Miroslav Bulešić sluga Božji str 968 Duhovni dnevnik str 69 Isto str 89


Na duhovnim vježbama za svećeništvo zapisuje bdquoPrije smrt nego grijeh i nevjernostldquo10 Ono što je živio to je i svjedočio za to se i zalagao nije strepio već je činio ono za što je bio pozvan ndash biti svećenik a biti svećenik kao što je i sam rekao svojim sjemeništar-cima dok im je bio poglavar u sjemeništu znači biti mučenik Bitna karakteristika njegove duhovnosti jest uranjanje u dubinu trpljenja za Gospodina i s Gospodinom koja je također bila nit vodilja pre-ma kasnijem mučeništvu Svjestan da bez trpljenja nema spasa i da bez muke nema slave već s 22 godine u molitvi piše da se odlučuje trpjeti s Isusom On žudi za Kristovim križem i traži od Boga da se taj Križ usadi u njegovo srce da vlada u njemu Križ je poimao kao bdquosmrt namaldquo smrt svemu onome što je pokvareno U svojem dnevniku zapisao je da bdquomartyrium znači svjedočanstvoldquo11 Je li on osobno uranjajući u dubinu misterija Križa i povezujući ga s mu-kom Kristovom htio postati svjedokom živjeti i dati svjedočanstvo Križa i na kraju postići taj bdquomartyriumldquo

Njegov nutarnji odnos s Gospodinom isijavao je odlučnošću principijelnošću zrelošću mirnoćom i napose ljubavlju Tako je u jednoj svojoj propovijedi kazao bdquoNičeg se ne bojim jer znam da či-nim u svemu svoju dužnost i miran sam pred Bogom i pred ljudima Ja znajte da ću se držati uvijek vjere držati svojeg poštenja koje neću prodati za nikakvu zemaljsku cijenu bez straha ću kazati sva-kome ono što je pošteno Prema tim ću načelima uvijek živjeti A to su načela Kristova Kud i kako je On išao onud i onako idem i jaldquo12

22 Proganjan od tadašnje vlasti

Miroslav je tijekom cijelog života bio obilježen trima progo-niteljima fašistima nacistima i komunistima od kojih je na kraju i izgubio život Već odmalena nakon dolaska fašista na vlast mini-starskim dekretom bile su ukinute sve hrvatske škole u Istri tako da je i Miroslav bio jedan od mnogih koji je pohađao osnovnu školu na talijanskom jeziku U periodu dok je pohađao sjemenište u Kopru

10 Isto str 8811 Isto str 13512 Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić str 16


poglavari su često ukazivali na Miroslava kao uzorna sjemeništar-ca a vlč Stanko Macuka okarakterizirao ga je kao onoga koji se u društvu hrvatskih đaka isticao bdquokao rodoljub koji voli svoj narod i svoj jezik ali je poštivao i sve drugeldquo13 Upravo zbog te ljubavi pre-ma svom narodu Miroslav je unatoč svim dobrim karakteristikama poput drugih hrvatskih đaka u sjemeništu bio izložen mnogim ne-pravdama i omalovažavanjima Tako je u jednoj situaciji izgubivši strpljenje udario jednoga kolegu i odmah se nakon toga čina raspla-kao Kad su ga nadležni pitali zašto je to učinio odgovorio je bdquoKo-liko smo vam puta rekli kako se oni odnose prema nama kako nam se rugaju a vi niste ništa poduzelildquo14 Njegov plač nakon počinjenog čina ukazuje da se nije radilo o činu mržnje nego o instinktivnom potezu koji je izrastao iz potrebe za pravdom koja je u tom periodu itekako manjkala

Nakon odcjepljenja Istre od Italije i njezina sjedinjenja s Hr-vatskom mir nije dugo potrajao jer se odmah nakon toga na Istru obrušila njemačka ofenziva Mladi svećenik Miroslav dobiva službu u župi Baderna gdje nije previše vodio računa o eventualnim opa-snostima koje su bile itekako velike nego se sav posvetio dobrobi-ti svojih župljana Rektoru zavoda Lombardo u Rimu 20 studenog 1943 piše bdquoKad bih vam ispričao što se dogodilo ovdje kod nas od 8 rujna do danas vi biste se prestrašili Sjećam se onih svojih bježa-nja onih metaka što su fijukali oko mene Da znate kakvu sam pu-stoš našao narod koji ne zna moliti Naprosto sam klonuo Htio sam otići Preuzvišeni je uporno tražio da se dadem na posao i ja sam to učinio sada idem kao misionar od kuće do kućehellip mislim da se tre-bam pomiriti sa sudbinom i da treba vršiti volju Biskupovu Molimo jedni za druge i molimo za mir Opaža se i vidi kako se ljudi vraćaju k Bogu Prolivena je nedužna krv i dalje se ona prolijeva neće li možda upravo ona poslužiti kao temelj društva koje se ponovno rađa u boli Ja mislim da hoćeldquo15 Nalazeći se u teškoj situaciji s jedne strane nedavna smrt njegova oca a s druge ogromne posljedice koje

13 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre str 16

14 Isto str 1715 Isto str 26-27


rat nosi sa sobom izražava svoju klonulost ali i ustrajnost izlažući se tako opasnostima za dobro povjerenih mu duša

Već kao mladomisnik Miroslav je pao u nemilost Komunistič-ke partije koja ga je optuživala da je bdquoagent Vatikanaldquo16 Optuživali su ga da surađuje s Nijemcima i odvraća mlade od priključenja nji-hovim postrojbama te su mu zbog toga prijetili i smrću Optužbe su bile da je govorio protiv partizana da organizira fašističku školu da je u službi Nijemaca Zabranjeno mu je osnovati djevojačko društvo djevojkama su zabranjeni dolasci na sv sakramente djeci dolazak na vjeronauk a djevojkama pjevanje u crkvi pod prijetnjom da će ih ošišati itd17

Po završetku rata 1945 stanje se smiruje ali ne i za Crkvu Nastavljaju se progoni od strane komunista čiji teror na svojoj koži osjeća i bl Miroslav Tako na drugu obljetnicu svećeničkog ređenja 11 travnja 1945 zapisuje bdquoOd prije Božića protivnici su se digli protiv mene smatrajući moje djelovanje u apostolatu kao neku poli-tiku A ja sam činio samo svoju dužnostldquo18 No unatoč svim prijetnja-ma i pokušajima sprečavanja rada mladoga svećenika ljudi su i dalje dolazili u crkvu i to u još većem broju tako da se od nekih članova Komunističke partije mogla čuti i prijetnja bdquoDok je ovaj živ nitko neće na naše sastankeldquo19 Unatoč svim prijetnjama i rizicima Miro-slav nikada nije posumnjao i doveo u pitanje svoje djelovanje svoj poziv poslušnost Crkvi i Božju riječ za koju je dao i život moral koji je propovijedao obraćenje na koje je pozivao

23 Spremnost na mučeništvo

Uzmemo li u obzir životnu dob svećenika Miroslava i stupanj njegove duhovne zrelosti možemo uvidjeti da se radi o osobi koja je spremna suočiti se s realnošću života Našavši se u vremenu i mje-stu gdje Bog i Crkva nisu bili dobrodošli i zbog čega su se događali raznovrsni napadi bilo verbalni bilo fizički može se reći da je to na

16 Isto str 11417 Isto str 2918 Duhovni dnevnik str 116-11719 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre str

111


bl Miroslava ostavilo neizbrisiv trag poziva na mučeništvo Izravne prijetnje upozorenja napadi nasilno sprečavanje krizmi sigurno su utjecali na to da u njemu sazrije jedna takva odlučnost o kojoj i sam piše u svome dnevniku Kada su počele pristizati prijetnje njegova ga je rodbina pokušala nagovoriti da se skloni u Italiju na što je on odlučno odgovorio kako ostaje ovdje i ako ga ubiju ubit će ga za Boga i vjeru Bitno je ovdje spomenuti i svjedočanstvo pokojnog nadbiskupa Pavlišića kojemu je bl Miroslav jednom prilikom pre-pričao što im je govorio duhovnik u sjemeništu pitao ih je treba li prihvatiti ili izbjegavati mučeništvo Govorio im je o bdquomučenicima ruželdquo i bdquomučenicima ljiljanaldquo da ne može svatko doživjeti crveno mučeništvo ali se svatko mora boriti da u svom životu očuva osob-no dostojanstvo u borbi protiv napasti i putem bijeloga mučeništva no treba biti pripravan i na crveno mučeništvo Njegov stav je bio svjedoči nadbiskup Pavlišić da treba prihvatiti i jedno i drugo20 U takvom stavu vidi se jasna opredijeljenost za mučeništvo No može li se na temelju ovoga razgovora zaključiti da je bio spreman na ta-kav čin

U Duhovnom dnevniku već 1944 točnije tri godine prije sa-moga mučeništva obraća se Gospodinu bdquoAko me hoćeš k sebi evo me pripravna Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado Uz Tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim ne bojim se mučeništva već ga žudim Neka bude Tvoja voljahellip Svima opraštam ako imam štogod da oprostimldquo21 Ovdje se jasno vidi spremnost na mučeništvo No njegovo mučeništvo nije nastupilo te godine već kasnije a u među-vremenu o toj spremnosti svjedoče i druge njegove molitve Tako već 1945 zapisuje bdquoDrugi me mrzili imali volju i želju da me sma-knu U Tvojim sam rukama Ako Ti Bože dozvoliš mi ćemo presta-ti Neka bude volja Tvoja Daj mi jakost da ustrajem Ako hoćeš moj život ne štedi meldquo22 Njegova ustrajnost u opredjeljenju za mučeniš-tvo tj darivanje svojega života ne prestaje dapače kao da osjeća da mu je mučeništvo sve bliže Te iste godine piše Duhovni testament gdje zapisuje bdquoSvima pitam oproštenje A moja osveta je oprost

20 Usp Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić str 5221 Duhovni dnevnik str 109-11022 Isto str 118


Bože oprosti svima i sve obrati na pravi putldquo23 Prava spremnost ovdje dolazi na vidjelo Ne samo da je spreman darovati svoj život već to želi učiniti iz ljubavi prema Bogu i bližnjima bilo da su mu to prijatelji ili neprijatelji To je bit kršćanskoga mučeništva Njegova ljubav sazrijeva gotovo da je potpuno spremna kao da čeka pravi trenutak kada će se to zbiti

Kada je bio na prvoj pričesti u Rukavcu 1947 na dar je dobio tortu s bijelim janjetom koje je imalo oko vrata crvenu vrpcu Kada je vidio dar naglo se uozbiljio i rekao bdquoHvala vam svima Lijep je to dar ali nije dobar znakldquo24 Je li već ovdje naslućivao što će mu se dogoditi za dva mjeseca Nekoliko dana nakon tog događaja u dnevniku zapisuje bdquoJa želim ako je Tvoja volja čim prije doći k Tebildquo25 Predosjeća li Miroslav i ovdje svoju skorašnju smrt koju će doživjeti kao mučenik Za to nam može biti potvrda i svjedočanstvo mons Ukmara koji kaže da je dok su obilazili mjesta u kojima su se odvijale krizme bl Miroslav svaki put išao ispred njega kako bi izvidio je li sigurno ili nije svjesno ugrožavajući svoj život26 Prema iskazu vlč Ivana Jelovca koji svjedoči o događajima u Buzetu bl Miroslav je neko vrijeme proveo klečeći u dubokoj sabranosti pred svetohraništem a kada je postalo opasno da napadači obeščaste sve-tohranište stao je pred njega i rekao bdquoOvuda možete proći samo preko mene mrtvogaldquo27 Brani svoga Boga i svoju vjeru koju je ci-jeloga života ispovijedao a sada ovim činom javno i svjesno izlaže vlastiti život za svoja uvjerenja

Kada su Miroslava odvraćali od puta u Lanišće jer su se po-javile prijetnje kako će ondje padati krvavo kamenje odgovorio je bdquoJedanput treba umrijetildquo28 Ovom izjavom dao je naslutiti što će se dogoditi idući dan Na sam dan mučeništva služio je misu na čast Presvetog Srca Isusova za obraćenje grešnika Je li ovom mi-


24 Mate ŽMAK MATEŠIĆ Krvava krizma Josip Turčinović doo Pazin ndash Lanišće 2007 str 6725 Duhovni dnevnik str 13926 Usp Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić str 12827 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre str

5428 Isto str 121


som i molitvom potvrdio sve ono što je prije spomenuto sve svoje molitve i stavove Moli za obraćenje grešnika ndash je li to možda bilo namijenjeno za njegove ubojice Ako jest onda se radi o još jednom bitnom elementu kršćanskoga mučeništva

24 Zašto je blaženi Miroslav bio spreman na mučeništvo

Kako bismo mogli zaključiti da se kod Miroslava Bulešića može govoriti o istinskom mučeništvu nije dovoljno utvrditi gole činjenice oko događaja njegove smrti nego je potrebno sagledati i motive ili razloge njegove spremnosti na mučeništvo Osim kriterija kao što su ljubav prema bližnjemu i oprost mučiteljima koji su ra-zvidni u njegovim duhovnim spisima ali i iz poticaja koje je upući-vao vjernicima i kolegama kao uvjet za bijelo mučeništvo nabraja se i kreposni život Krenemo li od socijalnih kreposti uistinu možemo zapaziti da su sve prisutne u njegovu životu ndash od pravednosti za koju se uvijek zalagao među ljudima zahvalnosti koju je iskazivao svojoj obitelji i bližnjima a ponajviše Bogu milosrdnosti i blagosti koje su bile prisutne u njegovu odnosu prema čovjeku i za koje su mnogi posvjedočili kada su opisivali njegov lik posebno naglašavajući baš ove karakteristike npr u iskazu mons Ukmara bdquoOn je bio pravi Božji čovjek blag i mudar predan znanju i molitvildquo29 Osobno i jav-no štovanje Boga nije ni od koga skrivao što je i dokazao svojom smrću a krepost istinoljubivosti dokazao je neumornim svjedoče-njem za istinu Što se tiče stožernih kreposti razboritost i umjerenost vide se u njegovu nutarnjem duhovnom životu gdje je uvijek nasto-jao te dvije kreposti živjeti bdquopunim plućimaldquo Tako u svom dnevniku zapisuje bdquoAli nešto sam ipak učinio žrtvovao sam se u jelu pićuldquo30 Krepost jakosti vidi se u njegovim konkretnim činima riskiranja života kada svjesno i svojevoljno u slobodi prihvaća odgovornost za svoje čine i postupke I na kraju tu su i bogoslovne kreposti Vjerovao je uvijek unatoč teškim i na prvi pogled nerazumljivim situacijama za običnoga čovjeka ndash zašto patnja zašto rat zašto ne-vini stradavaju zašto Bog to sve dopušta Unatoč svemu tome ne

29 Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić str 12430 Duhovni dnevnik str 9


dovodi u pitanje postojanje Boga ne sumnja već mu upućuje riječi bdquoDaj da svrši taj rat koji nam je za kaznu i daj da se ustanovi mir i red sloboda i dostojanstvo čovječjeldquo31 Tu je i nada koju nikada ne gubi već gleda naprijed gleda na konačan cilj i za njega se žrtvuje i živi I na kraju ljubav za koju neprestano moli i koju nikada nije uskratio ni vjernicima ni nevjernicima Iako je nekada i opominjao ljude bio možda i prestrog kako i sam za sebe govori činio je to iz ljubavi prema ljudima za spas njihovih duša kao što čini pravi pastir

Osim obdržavanja Božjih zakona i življenja kreposna života tu su još i tri evanđeoska savjeta ili tri zavjeta ndash čistoća poslušnost i siromaštvo koji se također ubrajaju među karakteristike koje prate one koji postižu bijelo mučeništvo Iz Miroslavova dnevnika mo-žemo vidjeti da se s posebnom pozornošću zadržavao na tim trima zavjetima za koje je osobito molio Boga Za čistoću je vrlo često mo-lio osobito u periodu kada se u njega zaljubila jedna djevojka koju spominje u dnevniku Molio je da ustraje i da ne padne u takav grijeh koji će naštetiti njegovoj čistoći Tako na jednome mjestu u dnevni-ku zapisuje bdquoNe dopusti mi da se okaljam nikada sa ženama Daj mi jakosti onda kada ih budem ispovijedaoldquo32 Zapisuje i bdquoDivno je biti čist na tijelo a divnije na dušildquo33 Još više nego za prvi molio je za zavjet poslušnosti koji je osobno smatrao težim od prvoga svjestan da svoju volju mora podložiti biskupovoj Molio je Boga da mu dade milost i da u biskupovoj volji gleda volju Kristovu I siromaštvo je posvjedočio primjerom koji je dao osobito u odnosu koji je gajio prema siromasima ali i životom kakvim je živio Na pitanje zašto je Miroslav Bulešić bio spreman na mučeništvo može se odgovoriti kako je svoj poziv živio vjerodostojno jer je preko toga uspio doći do bijeloga mučeništva koje mu je omogućilo spremnost i ostvarenje crvenoga mučeništva



3 Crveno mučeništvo blaženoga Miroslava Bulešića

31 Blaženi Miroslav mučenik kao prvi kršćanski mučenici

Možemo li bl Miroslava usporediti s prvim kršćanskim muče-nicima i postoje li neke sličnosti ili je svatko ponaosob jedinstven Krenemo li od prvoga kršćanskog mučenika sv Stjepana o koje-mu čitamo u Djelima apostolskim uočit ćemo da se radi o bdquomužu punom vjere i Duha Svetogaldquo (Dj 6 5) koji je osim karitativnog rada obnašao i službu evangeliziranja i propovijedanja kako je za sv Stjepana rekao papa Benedikt XVI bdquoU Isusovo ime donosi novo tumačenje Mojsija i samog Božjega zakona iščitava Stari zavjet u svjetlu navještaja Isusove smrti i uskrsnuća To izaziva reakciju Ži-dova koji njegove riječi shvaćaju kao bogohuljenje i iz tog razloga osuđen je na kamenovanjeldquo34 Ovdje se mogu prepoznati sličnosti s našim Blaženikom koji je također obnašao karitativnu evangeliza-torsku i propovjedničku službu Mnoge njegove propovijedi kate-heze za mlade i pozivi na obraćenje smetali su Komunističkoj partiji koja ga je upravo iz tih razloga odlučila ubiti Prije same smrti sv Stjepan je zazivao bdquoGospodine Isuse primi duh mojldquo (Dj 7 59) S ovim možemo usporediti i Miroslavove riječi pri samom kraju živo-ta kada su ga nasilnici krenuli mučiti bdquoIsuse primi dušu mojuldquo o čemu svjedoče i očevidci njegova mučeništva35

Za sv Bartolomeja (Natanael) Isus je rekao Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare (Iv 1 47) Poznata je i njegova ispovijest vjere Učitelju ti si Sin Božji (Iv 1 49) u kojoj se jasno vidi da je Bartolomej ispovijedao vjeru u Isusa Krista i time posvje-dočio ljubav prema njemu za što je dokaz i mučenička smrt36 Za bl Miroslava također se može reći da je bio istinit navjestitelj Ra-dosne vijesti u kojega nije bilo prijevare koji je svoju vjeru i nauk Crkve propovijedao vjerodostojno koji je Krista ispovijedao Sinom Božjim koji je svakog čovjeka prihvaćao s ljubavlju koji je imao

34 BENEDIKT XVI Stjepan prvomučenik (10 I 2007) u httpwwwvaticanvaholy_fatherbe-nedict_xvi audiences2007documentshf_ben-xvi_aud_20070110_hrhtml (30 III 2014)

35 Usp Duhovnik dnevnik str 5436 Usp BENEDIKT XVI Sv Bartolomej svjedok jednostavnog prianjanja uz Krista (4 X 2006) u

httpwwwvaticanvaholy_fatherbenedict_xviaudiences2006documentshf_ben-xvi_aud_20061004_hrhtml (30 III 2014)


mirnu savjest do kraja života i time posvjedočio da je uistinu živio po Kristovim načelima

Blaženik je zazivao i sv Ceciliju kako to navodi u svome dnevniku bdquoSv Cecilijo prikazala si se potpuno Bogu ti si očuvala neokaljanu svoju čistoću i čvrstu svoju vjeru To isto molim te da bih i ja mogao obdržatildquo37 Živeći čistoću unutar braka propovijeda-jući evanđelje i odbivši žrtvovanje bogovima sv Cecilija je podni-jela mučeništvo svjedočeći tako svoju naklonost Isusu Kristu Prije negoli je umrla uspjela je sve svoje imanje razdijeliti siromasima za koje se uvijek brinula Uspoređujući bl Miroslava i sv Ceciliju možemo uvidjeti sličan žar za čistoćom koju su živjeli i za koju joj se kako je prije spomenuto Blaženik i utjecao za pomoć Nadalje vidi se sličnost i kod brige za siromahe Tako je jednom prilikom bl Miroslav u propovijedi rekao bdquoDok imam ja nešto imat će i on (siromah)ldquo38

Sličnosti s mučenicima prvih stoljeća ne vide se samo u smrti koju su podnijeli zbog vjere u Gospodina već i u načinu života ka-rakteristikama tih osoba njihovih vrlina kojima se Gospodin itekako poslužio i nadasve u ljubavi koju su svi posjedovali do te mjere da su oprostili svojim neprijateljima

32 Blaženi Miroslav mučenik ili fanatik

Imenica fanatizam dolazi od lat riječi fanaticus = zanesen za-nos pretjerano oduševljenje zaslijepljenost (za neku ideju narod-nost vjeru stranku itd)39 Fanatik je čovjek koji je zanesen nekim pokretom idejom ili vjerom40 Može li se mučeništvo nazvati fa-natizmom budući da se svjesno i svojevoljno prihvaća smrt zbog bdquozaslijepljenostildquo ili oduševljenja vjerom Možda se na prvi pogled tako i čini ali ako pogledamo dublje u samu problematiku vidjet ćemo da je odgovor malo drugačiji Svakako da u raznim religijama

37 Duhovni dnevnik str 5738 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre str

4039 ONLINE RJEČNIK fanatizam (31 III 2014) u httponlinerjecnikcomrjecnikstrane-rijeci (2

IV 2014)40 ONLINE RJEČNIK fanatik (31 III 2014) u httponlinerjecnikcomrjecnikstrane-rijeci (2

IV 2014)


postoje fanatizmi kao npr u islamu gdje si pojedinci vjerujući da čine dobro sebi i drugima odlučuju oduzeti život i tako čine samou-bojstvo ali pritom stradavaju i drugi Između ovakvog vjerskog fa-natizma i mučeništva postoji velika razlika Naime nauk Katoličke Crkve nalaže da ljudski život treba čuvati jer je čovjek stvoren na sliku Božju i zbog toga trebamo štititi i tuđe živote Tako npr dokle god uzvraćamo istom mjerom bilo da se radi o samoobrani ili obrani drugoga ne činimo grijeh ali ako u obrani uzvratimo većom mjerom nego što smo bili napadnuti tada upadamo u grijeh npr ako se ne-kome oduzme život a moglo ga se samo onesposobiti

Možemo se zapitati zašto je Isus spriječio Petra u Getseman-skom vrtu da ga obrani Ovdje se radi o uzvišenom pozivu na mu-čeništvo na svjesnom predanju sebe za druge Najčešća reakcija čovjeka kada ga netko napadne jest da se počne braniti ili da obrani drugoga kao što je učinio i Petar No imajući u vidu poziv na muče-ništvo a kako je i sam bl Miroslav rekao ndash svatko mora biti spreman na crveno mučeništvo41 pozvani smo prema primjeru Isusa Krista dobrim zaustavljati zlo kao što je rekao i Petru bdquoDjeni mač u korice Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijemldquo (Iv 18 11) Temeljna je ljubav koja nosi mučenika koja mu omogućava oprost i molitvu za njegova mučitelja a fanatika nosi zaslijepljenost koja nanosi zlo i njemu osobno i drugima

Postavlja se pitanje je li ikada bilo primjera istinskih muče-nika izvan Katoličke Crkve koji su oprostili svojim neprijateljima i koji su u tu smrt odlazili radosni Sv Alfonz Liguori govori o nadna-ravnoj vjeri koju je nemoguće shvatiti čisto razumskim putem i koja je bila prisutna kod mučenika Kada ta vjera ne bi bila istinita Kri-stova vjera te kada njima Bog ne bi pomogao posvjedočiti tu vjeru do prolijevanja krvi pitanje je bi li oni uopće mogli izdržati ta stra-hovita mučenja i dragovoljno se i radosno predati okrutnoj smrti42 Je li čovjek sam sposoban na takav jedan čin ili je tu ipak prisutna i ruka Svevišnjega koji mu u tom činu pomaže Svi smo pozvani biti

41 Usp Vjekoslav MILOVAN Bio je svet svećenik Sluga Božji Miroslav Bulešić str 5242 Usp Alfonz LIGUORI Vježbanje u savršenosti Verbum Split 2013 str 18


spremni na mučeništvo ali pitanje je tko će dobiti tu milost da ga i podnese

Prema ovim zaključcima lako je ustvrditi da je i bl Miroslav uistinu mučenik a nikako fanatik Mučenik kojega je Gospodin po-stupno pripremao i na kraju ga i doveo pred vrata mučeništva na koja je bl Miroslav ušao radosno i mirno predavši se bez opiranja i pro-livši svoju krv za Boga i bližnje Predajući time svjesno svoj život i zaustavivši zlo okrenuvši drugi obraz ostvario je poziv na ljubav

4 Lik Miroslava Bulešića danas ndash je li ga moguće nasljedovati

41 Svećenička služba po uzoru na blaženog Miroslava Bulešića

Hrvatski narod je prema riječima bl Alojzija Stepinca u liku Miroslava Bulešića dobio idealna svećenika43 Njegov žar za bijelim mučeništvom ali isto tako i spremnost na crveno mučeništvo zauvi-jek su ga obilježili kao uzor onima koji su mu bili bliski ali i mnogim drugima koji su se nadahnjivali njegovim primjerom44 Unatoč svim protivštinama prijetnjama i nasiljima on se zalagao za povjereno mu stado Svoj poziv shvatio je vrlo ozbiljno Nije se zaustavljao samo na sebi već je davao i savjete svojim kolegama Miroslav piše prijatelju svećeniku bdquoIšao bih od kuće do kuće U svakoj bih se kući zaustavio razgovarao s ukućanima zanimao se za njihovo zdravlje rad djecu itd i obećao im da ću ih i ubuduće doći posjetiti ako oni žele Uredio bih čim prije pitanje vjeronauka Poučavao bih djecu u pjevanju i to što ljepše moguće i preko ove dječice privlačio bih i druge i same njihove roditelje Stvorio bih od dječaka malu grupicu ministranata njih bih naučio lijepo služiti sv Misu upoznao bih ih malo s liturgijom pa s katekizmom i preko njih zvao roditelje s njima se molio za obraćenje drugih U svim svojim poteškoćama izjadao bih se s Kristom i povjerio njemu sve svoje neprilike živom vjerom i velikim zaufanjem acuteSve mogu u onome koji me jačaacute ndash go-vorio je sv Pavao Koliko i kakvih je protivnika on uvijek imao On je bio hrabar vjeran oduševljen i druge je oduševljavao tako da se

43 Usp Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre str 40

44 Duhovni dnevnik str 59


nisu bojali i javno uza sve protivnosti ispovijedati svoju vjeru Kao tvoj prijatelj ja si želim da bi tvoje župe postale uzorom drugima Daj mi i ti koji savjet o mojem radu Pomozimo si jedan drugome Živimo sjedinjeni u molitvi u idealu u raduldquo45 Kad su bili u pita-nju teški trenutci kojih nije manjkalo pisao je istome svećeniku bdquoNemoj se nikada pustiti i nadvladati dvojbom acutene znam što raditi ni otkuda početiacute To bi bilo opasno jer bi lako pao u pasivnost u nerad Ne smije te strašiti ni pasivnost sa strane ljudi ni protivnost ni karakter Uvidi o čemu se radi i onda poduzmi mjere nakon du-bokog promatranja napravi dijagnozu i dijeli lijekoveldquo46 No da nije sve bilo tako sjajno svjedoče njegove riječi napisane u dnevniku bdquoKoliko nerazumijevanja od strane svećenika prezira poteškoća ndash A i Ti si trpio Isuse Daj da i ja trpim s Tobomldquo47 Usprkos svim tim situacijama koje su ga okruživale bilo pozitivne bilo negative uvijek su ga krasile karakteristike odgovornosti blagosti i nadasve ljubavi koje bi trebao imati svaki pastir

42 Život laika po uzoru na blaženog Miroslava Bulešića

Velik poticaj iz Blaženikova života nemaju samo svećenici nego i laici kojima je uputio mnoge propovijedi Često je pozivao na obraćenje i napuštanje grešnoga života No sve bi to bilo uzaludno da i sam nije živio ono što je propovijedao U njegovim župama do-godio se procvat ljudi su dolazili u crkvu i molili se potaknuo ih je na razne pobožnosti poput križnoga puta sv krunice itd Primjerom života pokazao je nepokolebljivu vjeru u Boga borbu protiv grijeha na što je pozivao i vjernike Ono što možemo uočiti u njegovu životu jest poziv na svetost na koju su svi pozvani bilo svećenici bilo laici Nadalje tu je i poziv na mučeništvo na koje su također pozvani i svećenici ali i laici On je svjedočio o jednom idealu za kojim smo svi pozvani težiti Ono što laici još mogu uočiti u njegovu životu jest njegova vjernost zaručnici Crkvi kojoj služi cijelim svojim bi-ćem koju hrani i duhovno i materijalno koju brani od neprijatelja


46 Isto str 4447 Isto str 47


koju zagovara kod Boga koju ljubi kojoj ostaje vjeran do kraja i za koju daruje ono najdragocjenije što je imao ndash svoj život U takvom primjeru laici trebaju gledati ideal braka ali i međusobnih odnosa s drugim ljudima

43 Živjeti u vihoru 21 st po uzoru na blaženog Miroslava Bulešića

Vrijeme u kojemu je živio bl Miroslav bilo je obilježeno ra-tom On je bio svjedok triju ideologija fašizma nacizma i komuniz-ma Nijedna od tih triju ideologija nije donijela mir Nevini su stra-davali Crkva koju čine i svećenici i laici bila je proganjana željelo joj se bdquozačepitildquo usta Bila je stavljena pred izbor ili prionuti uz Par-tiju ili biti proganjana Ostavši vjerna Rimu i papi Crkva u Hrvata počela je trpjeti progone pa tako i Crkva na području Istre Može li se tadašnja situacija u kojoj je živio bl Miroslav usporediti s da-našnjom Onda je bilo ratno stanje kada se prolijevala krv a danas iako se krv ne prolijeva svjedoci smo ratovanja riječima i raznim manipulacijama U zadnje vrijeme svjedoci smo raznih zbivanja u Hrvatskoj uvođenje dvojezičnosti referendum o braku uvođenje zdravstvenog odgoja u škole itd Sve se to u početku uvodilo bdquone-primjetnoldquo korak po korak No s vremenom kada su se ljudi počeli suprotstavljati počelo je biti sve izravnije ne skrivajući se više iza novih naziva već otkrivajući o kojoj se ideologiji radi Cilj je bio isti i onda i sada ndash iskorijeniti sve što ima veze s Hrvatima i Crkvom Samo što se danas ta ideologija krije iza jednog imena koje obuhva-ća ono što je prije bilo podijeljeno na više njih Razlika je samo u jednoj stvari a to je da se još nije prolila nevina krv

Kao što su u Blaženikovo vrijeme pokušavali zatirati sve što je vezano uz Hrvate smatrajući ih građanima drugoga reda i tako se odnoseći prema njima slična je situacija i danas kada se nastoje za-boraviti i zataškati povijesne činjenice koje se tiču još uvijek živuće-ga naroda i tako mu se pokušava nametnuti nešto što ga u dubini srca vrijeđa kao što je npr slučaj s uvođenjem dvojezičnosti Kako se može zakoračiti u bolje sutra koje bi nam svima trebalo donijeti mir ne rješavajući probleme povijesti Kao što se bl Miroslav još kao


mladi sjemeništarac ali i kasnije kao svećenik zalagao za prava hr-vatskoga naroda točnije rečeno za pravdu i istinu tako smo isto po-zvani činiti i mi danas Kao svećenik pokazao je pravi primjer kako se i na koji način treba zalagati za svoj narod Naime u vihoru rata unatoč silnim prijetnjama i situacijama koje su mu dovodile u pitanje život nije htio pobjeći u Italiju i ostaviti svoj narod Isto tako dok je bio u Zboru sv Pavla zalagao se da se Istra priključi Hrvatskoj dobivši zauzvrat od komunističke vlasti pisanu bdquogarancijuldquo da će se vjerski život moći odvijati bez smetnji da će priznati Zboru pravo da bude posrednikom između vlasti i svećenika da će im dati dopu-štenje za otvaranje sjemeništa jamčilo im se pravo na poučavanje vjeronauka u istarskim školama te tiskanje molitvenika katekizama i drugih knjiga48 Nažalost ova se obećanja nisu ostvarila

U bl Miroslavu trebamo gledati onoga tko je volio svoj narod i domovinu Kada su mu tako za vrijeme prve sv mise u Juršićima po-nudili snop talijanskih zastavica zahvalio se i uljudno ih odbio ka-snije dodavši bdquoMene je hrvatska majka rodilaldquo49 Ponosan na svoje podrijetlo u pravdi i istini ga je branio riječima djelima i molitvom kao što možemo vidjeti u pismu koje je uputio rektoru Zavoda Lom-bardo u Rimu bdquoMi živimo u danima kada se traži žrtva i predanje Bogu i bližnjemuldquo50

Znajući za njegov neustrašiv način propovijedanja i pozive na obraćenje te prijetnje koje su mu stizale sličan primjer imali smo i u današnje vrijeme kada je bila riječ o zdravstvenom odgoju i re-ferendumu o braku pa se nastojalo ušutkati Crkvu i njezine stavo-ve napadima da krši ljudska prava Zbog pozivanja na poštivanje kršćanskih vrijednosti ne samo svećenici nego i laici doživjeli su verbalne i fizičke napade Mediji su uzeli stvar u svoje ruke te na taj način pokušali Crkvi zadati još jedan udarac raznim manipulacijama i iznošenjem bdquoargumenataldquo samo jedne strane No okrenuvši se mo-litvi i žrtvi po primjeru bl Miroslava Bulešića referendum o braku bio je primjer kako je moguće izboriti se za istinu osobito ako se to


49 Marijan BARTOLIĆ Miroslav Bulešić sluga Božji str 4150 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre 27


čini u zajedništvu s Bogom Dolazeći možda u situacije u kojima se nalazio Blaženik kršćanin će uvijek biti u situaciji da mora odgovo-riti njegovim riječima koje su postale geslom njegove beatifikacije bdquoMoja osveta je oprostldquo 51

Zaključak

U suvremenom društvu sve je učestalija pojava da se na svetce gleda ili kao na čudake ili s divljenjem Svetci a time ujedno i blaže-nici asociraju na ljude koji su na nadnaravan način živjeli svoju vje-ru i tako u očima mnogih postali bdquonedostižnildquo Mučeništvo se danas u očima mnogih izjednačava s fanatizmom pa čak i među tzv vjer-nicima jer se čini da je to nešto što može ostvariti samo nekolicina a u očima nekih takav je čin ludost O tome da nije tako posvjedočio nam je bl Miroslav Bulešić sjajan primjer iz hrvatskoga naroda Čovjek koji nije ostao samo na divljenju prema svetcima već je znao da je pozvan na svetost koju je nastojao i živjeti

Problem je našega naroda u tome što svoje sunarodnjake uvi-jek gleda s velikom dozom kriticizma te na taj način odbacuje ono što je loše kod nekoga ali isto tako i puno toga što je dobro Nadalje javlja se problem grupacija među narodom raznih svrstavanja što rađa predrasudama Zbog tih ali i drugih razloga dolazi do zanema-rivanja i naših svetaca i blaženika koji su dokaz da i Hrvati mogu živjeti svetačkim životom Zbog tih predrasuda javlja se svojevrstan skepticizam prema hrvatskim svetcima

Zato dolazi do zanemarivanja vlastitih velikana naroda koji su životom posvjedočili da se uistinu može nasljedovati Isusa Krista pa i polaganjem života ako to situacija zatraži Jedan je od takvih primjera i bl Miroslav Bulešić kojega još uvijek hrvatski narod ne poznaje dovoljno dobro Možda su čuli za njega no jesu li ga uisti-nu upoznali Jesu li upoznati s njegovim životom njegovim djelo-vanjem zalaganjem duhovnošću koja nije bila plitka već duboko uronjena u trpljenje s Isusom Kristom koja ga je pripremala sve te godine da može biti spreman na mučeništvo

51 Fabijan VERAJA Miroslav Bulešić Svećenik i mučenik znakoviti lik moderne povijesti Istre 31


U njemu imamo primjer mladića koji nam je blizak koji je živio u vremenu poprilično sličnom današnjem ali je bio neustrašiv borac za pravdu i istinu Njegov lik karakterističan je upravo zato što se može itekako aktualizirati i danas Njegovo življenje bijeloga mučeništva trebalo bi i nama danas biti smjerokazom da to nije ne-što nedohvatljivo već nešto na što smo svi pozvani i što je moguće živjeti u svako vrijeme na svakome mjestu pa tako i danas Njego-va čežnja za crvenim mučeništvom ukazuje na nedokučive Božje planove Njegove riječi da svatko treba biti spreman na crveno mu-čeništvo ako to Gospodin od njega zatraži trebaju biti poticajem i nama danas da se istrgnemo iz pospanosti i postanemo odlučniji u obrani kršćanskih vrijednosti


thEOLOGICAL AND MORAL REfLECtION UPON thE MARtyRDOM Of BLESSED

MIROSLAV BULEŠIĆ

Summary

Is the case of Miroslav Bulešić a true martyrdom or an act re-minding of a fanatic passivity This question can be answered only by studying his life and deeds as well as his theological reflections The shedding of blood for faith is not always a sign of a true martyr-dom by itself Hence the question of the martyrdom of the blessed Miroslav is considered through two basic approaches in the con-text of the white (non-bloody) and the red (bloody) martyrdom The objects of investigation are not just facts immediately preceding and following his death but his entire life and activity

The questions are what is the martyrdom what kinds of mar-tyrdom exist did Miroslav accomplish the white martyrdom was he ready for the red martyrdom what was the origin of love through which he suffered the martyrdom and is his example actual today

The way he lived his white martyrdom shows us that this is not impossible in our times Rather we are all called to it since this can be experienced in every time in every place even today His longing for the red martyrdom reveals the inscrutable plans of God His in-vitation that everyone should be ready for the red martyrdom if the Lord asks for it should be an encouragement for us today

Key words Miroslav Bulešić white and red martyrdom spi-rituality priestly and lay vocation


89F Velčić Krčki biskup dr Josip Srebrnić 89-120

Franjo Velčić

KRČKI BISKUP DR JOSIP SREBRNIĆ ndash PRVI PROGONJENI BISKUP NAKON DRUGOGA

SVJEtSKOG RAtA

Doc dr sc Franjo VelčićKBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

UDK 27272[26212 SREBRNIĆ JOSIP](4975) 19441945364(000322)(092)

Izvorni znanstveni radPrimljeno 7 05 2014

U ovom se radu analizira odnos nove jugoslavenske komu-nističke vlasti prema krčkom biskupu dr Josipu Srebrniću (1923-1966) iz dosad nepoznatihneobjavljenih arhivskih zapisa i bilje-žaka njegovih najbližih suradnika mons Mate Polonija i mons Ivana Žica Rokova Naime kraj Drugoga svjetskog rata nije bio kraj neugodnostima i mukama koje je biskup Srebrnić proživljavao za vrijeme talijanske i kasnije njemačke okupacije otoka Krka U novim političkim okolnostima biskup Srebrnić ostao je nepokole-bljiv i dosljedan oporbenjak novoj komunističkoj jugoslavenskoj vlasti u jasnom distanciranju i neprihvaćanju komunističke ideolo-gije što je javno očitovao vjernicima i svećenstvu Krčke biskupije u Pastirskom pismu za korizmu 1944 godine i slijedom toga svojim svećenicima službenim dopisom napisanim na latinskom jeziku 17 listopada 1944 godine zabranio svako podupiranje i sudjelovanje u organima vlasti jer je vođena i pod kontrolom Komunističke partije Jugoslavije Zbog takvog stava bio je uhićen odmah drugog dana nakon oslobođenja otoka Krka 18 travnja 1945 godine

Ključne riječi biskup Josip Srebrnić Mate Polonijo Ivan Žic Rokov Jurica Knez Primorski vjesnik La Civiltagrave Cattolica

Završetak Drugoga svjetskog rata na svjetskoj razini službeno

je proglašen 9 svibnja 1945 godine no u pojedinim krajevima kraj rata nastupio je mnogo ranije ovisno o završnim ratnim operacijama i oslobađanju pojedinih područja Tako su otok i grad Krk oslobo-


đeni 17 travnja 1945 godine kada su se partizanima nakon deseto-satnog oružanog otpora predale njemačke okupacijske vojne snage

Biskup Josip Srebrnić protivnik komunističke ideologije

Nakon oslobođenja od nacifašističkog okupatora uslijedila je uspostava novog totalitarno-komunističkog političkog sustava koji se oštro okomio na one koji se nisu slagali s takvim jednopartijskim ideologiziranim političkim državnim sustavom I Katolička Crkva na ovim prostorima posebno njezina hijerarhija strahovala je i za-zirala od takvoga političkog uređenja Među tadašnjim hrvatskim episkopatom krčki biskup dr Josip Srebrnić1 bio je jedan od onih koji se u određenom času otvoreno distancirao od ideologije komu-nizma i njezina oblika političkog uređenja Učinio je to u veljači 1944 u Pastirskom pismu za korizmu koje je dao tiskati na Sušaku u kojemu je središnja tema bila neprihvatljivost komunističke ideo-logije koja deklariranim bezboštvom ide za raquotemeljitim prevrtanjem socijalnoga poretkalaquo2 Zato je već u listopadu 1944 godine dospio na crnu listu NOP-a i novouspostavljene narodne vlasti premda je prije toga bio u relativno dobrim odnosima s partizanskim pokretom i s partizanskim vlastima Tako su npr u biskupskom domu u Krku 11 rujna 1943 s pripadnicima partizanske vojske zajedno nazdra-vili pad fašističke Mussolinijeve Italije koji se zbio kapitulacijom tri dana ranije 8 rujna 1943 i susljedno tomu odlazak talijanske vojske s otoka Krka3 U tom je času biskup Srebrnić čak izričito za-

1 Josip Srebrnić rođen je 2 II 1876 u Solkanu (Slovenija) Zaređen je za svećenika 28 10 1906 a za krčkog biskupa u Ljubljani 8 XII 1923 Doktorirao je u Beču i bio profesor povijesti i ze-mljopisa a u Rimu je doktorirao iz teologije Dekretom Svete Stolice 10 XI 1949 imenovan je apostolskim administratorom Riječke biskupije Umro je u Krku 21 VI 1966 Više o njemu vidi Mihovil BOLONIĆ ndash Ivan ŽIC ROKOV Otok Krk kroz vjekove Zagreb 2002sup2 str 124 Franc KRALJ Srebrnič Josip krški škof u Primorski slovenski biografski leksikon sv 14 Gorica 1988 str 432-435

2 Josip SREBRNIĆ Pastirsko pismo za korizmu 1944 Sušak 1944 Citirajući encikliku Divini Redemptoris pape Pija XI od 19 ožujka 1937 Srebrnić na 10 stranici citira papinski dokument Komunizam je nešto u samoj svojoj biti pokvareno radi toga ne može se dozvoliti suradnja s njime ni na jednom području sa strane onih kojima je do kršćanske kulture jer komunizam je bezbožan i ide napose za temeljitim prevratom socijalnoga poretka i rušenjem samih temelja kršćanske civilizacije

3 Biskupijski arhiv Krk (u daljnjem tekstu BAK) Prezidijal biskupa Srebrnića br 784 Biskup Srebrnić (u zaglavku stoji iz Biskupske Kancelarije) u daktilografskom spisu pod naslovom Pa-birci iz doba Drugog svjetskog rata u Krku 8 prosinca 1953 str 2 bilježi Dne 11 rujna 1943


htijevao od svoga kancelara mons Mata Polonija da postane članom Narodnooslobodilačkog odbora (NOO-a) grada Krka što je Polonijo odlučno odbio nazvavši u svojim osobnim zapisima svoga Ordina-rija raquonaivčinomlaquo4

U više je navrata tijekom prve partizanske vladavine koja je trajala od 11 rujna 1943 do 13 studenoga 1943 biskup Srebrnić pokazivao znakove lojalnosti prema novouspostavljenoj vlasti koja je 11 rujna bez ispaljenoga metka preuzela vlast u gradu Krku na-kon užurbanog odlaska talijanske vojske Tako je 20 listopada te iste godine po drugi put primio u posjet dr Ivana Ribara predsjednika AVNOJ-a u pratnji pravoslavnog svećenika Vlade Zečevića koji je od 1942 godine već bio aktivan član KPJ5 Tijekom njihova trosat-nog razgovora o kome je Srebrnić po njihovu odlasku napisao iscr-pan zapisnik nije bilo ni riječi o njegovu raquoprotunarodnom radulaquo6

No u biskupu Srebrniću dogodio se jedan odlučan i hrabar raquoza-okretlaquo kad je došao do čvrste i jasne spoznaje da su partizani i NOP (raquopokret narodnog oslobođenjalaquo ndash kako ga Srebrnić naziva) pod kontrolom i vodstvom KPJ Tada je biskup Srebrnić 17 listopada 1944 napisao svojim svećenicima jedno okružno pismo na latin-

preuzeli su na otoku Krku vlast Partizani te ostali njegovi gospodari do 13 studenog kad su došli njemački vojnici Odmah sutradan u nedjelju 12 rujna došli su Partizani pod vodstvom brigadira ndash poglavara čete Polčića u biskupski dvor da Biskupa pozdrave dne 20 ponovno pod vodstvom Iv Barbalića i nar(odnog) zast(upnika) HSS Hundrića i drugova Branka i Milana s njima su bili i gg Oršić Škoflić mons Polonijo Kan(onik) Milovčić dr Pičuljan i dr

4 BAK Ostavština p Mate Polonija Fascikl Autobiographia p Mata Polonija str 58 Polonijo u svom rukopisu bilježi Po kapitulaciji kraljevine Italije i povlačenju talij trupa s otoka naši su partizani po podne dana 11 IX 1943 (subota) zaposjeli grad Krk koji su napustili uoči dolaska njemačke vojske koja je ušla u grad Krk u subotu pred podne 13 XI 1943 Dne 24 IX 1943 novi gospodari po kanoniku M Milovčiću ponudili su kanoniku Poloniju mjesto u Narodnom Odboru općine Krk što je Polonijo iz načelnih i ideoloških motiva odlučno odbio Isti su dan biskupa posjetili dr Ivan Ribar i dr Svetozar Rittig Sjutradan subotu 25 IX po podne biskup je u svojoj rezidenciji bdquona salildquo u nazočnosti stolnoga dekana Jakova Maračića pozvao Polonija da uđe u NO općine Krk Polonijo je opet odbio Nato je b Srebrnić neobično oštro napao Polonija što ne će da surađuje s partizanima Možda je Ribaru i Rittigu bio dan prije obećao suradnju svoju ličnu i svoga svećenstva Naivčina

5 Usp Vladimir ZEČEVIĆ u Enciklopedija leksikografskog zavoda sv 6 Zagreb 1969 str 724 Od 1927 do 1941 bio je pravoslavni svećenik u Krupnju (hellip) Član KPJ od 1942 (hellip) u maju 1942 član Vrhovnog štaba NOV i POJ

6 Cjelovit Srebrnićev zapisnik razgovora s predsjednikom AVNOJ-a vidi u Franjo VELČIĆ Mu-čenici i žrtve u Krčkoj biskupiji u Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 24 i 25 travnja 2012 Zagreb 2013 str 307-311


skom jeziku u kojemu decidirano zabranjuje svakom svećeniku bilo kakvu suradnju i pristupanje partizanskim i drugim organizacijama predvođenim Komunističkom partijom To je obrazložio načelnim idejnim stavovima komunizma kao ideologije koja je neprihvatljiva za kršćanstvo U tom pismu on navodi

raquoKomunizam je u suštini zao pokvarenlaquo ndash Pijo XI u svojoj enciklici Divini Redemptoris od 19 marta 1937 te njemu nikakovu pomoć ne smije pružati onaj koji je pozvan da brani kršćanstvo i gradjanski poredak od propasti (Sravni i moju pastirsku poslanicu od 1944 g l 18)

Namjesnik dakle Kristov nepogrešivo izjavljuje da je komu-nizam bezbožnički i da mu nitko ne smije pomagati Ovo vrijedi za sve a u prvom redu za svećenike koji su dužni silom svoga sveće-ničkoga reda prednjačiti vjernicima i davati im primjer krepošću i ispravnim djelovanjem Koliko bi dakle teško griješio svećenik koji bi davao svoje ime ili pripomoć partizanskim organizacijamalaquo7

To je pismo izvorno napisano samo na latinskom jeziku tre-balo služiti isključivo kao interna obavijest dijecezanskim svećeni-cima ali je najvjerojatnije neki krčki svećenik predao pismo u parti-zanske ruke te su partizani na temelju toga pisma u biskupu Srebr-niću vidjeli svoga neprijatelja kome će se zbog toga ubrzo osvetiti8

Naime nakon prve doktrinarne stavke Srebrnić u pismu navo-di dobro znane činjenice ubojstava počinjenih od strane partizana u Krčkoj biskupiji i drugdje On piše

raquoJa sam uvjeren da izmedju naših svećenika nema nijednog koji bi zaboravivši na svetu vezu prema Kristu i Crkvi zaboravio

7 BAK Prezidijal biskupa Srebrnića br 100 Urudžbeni zapisnik Prezidijala 1943-1957 br 258 od 17 X 1944 Srebrnić je vlastoručno napisao Svim svećenicima Krčke biskupije latinski pisana poslanica da nitko ne smije surađivati u odborima društvima Partizana i NOO jer je sve to kako činjenice dokazuju u službi Kom Partije Jugoslavije Kazne suspenzije na neposlušne Pri dnu stranice Srebrnićeva je opaska Primjerak okružnice od OZNE u Sušaku ali porijeklom iz žu u Barbatu = Svojina i prijevod iz lat u hrv jezik učinjen kod OZNE i za nju

8 Prijevod toga pisma tipkopisom na hrvatskom jeziku čuva se u Zagrebu u Hrvatskom državnom arhivu (u daljnjem tekstu HDA) Arhiva NDH Kutija 134 Dok inv br 10621 (za presliku tog dokumenta zahvaljujem gđi Radosni Mihajić) Usp također Miroslav AKMADŽA Oduzimanje imovine Katoličkoj crkvi i crkveno-državni odnosi od 1945 do 1966 godine Primjer Zagrebačke nadbiskupije Zagreb 2003 str 17 Autor knjige isti dokument nalazi u HDA Osobni fond Sve-tozara Rittiga kutija 4


na fakat što su partizani tri naša brata9 po svojoj samovolji okrutno ubili i pravi pokolj počinili medju svećenicima drugih biskupija tako na primjer u ljubljanskoj biskupiji više od 30000 laika i 40 svećenika (34 svećenika i 6 teologa) ubili i tako duboko pao da bi postao ne samo član pokreta koji je u suštini zao nego da bi taj pokret svojom simpatijom na najveću sablazan duša unapredjivao ili pružao pomoćlaquo Na kraju Srebrnić određuje kanonske kazne za onog svećenika raquokoji bi se usudio dati svoje ime ma kom odboru ili organizaciji partizanskojlaquo10

Nije trebalo dugo čekati partizanski odgovor Uslijedio je u Primorskom vjesniku glasilu Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte Hrvatskog primorja u studenome 1944 u novinskom članku pod naslovom raquoSvim izdajnicima domovine sudit će narodlaquo11 pot-pisanom od Jurice Kneza Tamo se izvješćuje o tome kako je na III zasjedanju ZAVNOH-a to tijelo konstituirano u raquoHrvatski narodni saborlaquo tj raquou zakonodavni i izvršni organ naroda i države Hrvatskelaquo u kojemu su uz seljake i radnike i raquosvećenici i profesorilaquo U nastav-ku članka iznosi se i javna prijetnja biskupu Srebrniću

raquoOvdje usput ćemo napomenuti i protunarodni rad krčkog biskupa Srebrnića koji već od početka NOB-e podmeće NOF-i ko-munističke ciljeve On govori po švapsko-ustaško-četničkom recep-tu da se NOP bori za ostvarenje komunističkih ciljeva iako su mu dobro poznate odluke II zasjedanja AVNOJ-a i III zasjedanja ZAV-NOH-a kojim su jasno izraženi ciljevi za koje se bori NOF-a

Tako je Srebrnić prije nekoliko dana poslao svim župnicima krčke biskupije pismo kojim je pokušao odvojiti svećenike-rodolju-be od njihovog naroda Gospodin Srebrnić bi htio pod svaku cijenu da svoju prljavu protunarodnu rabotu prikaže kao djelo svećenika krčke biskupije

Svećenici koji su izabrani u odbore NOF-e osudjujući njegov izdajnički rad poslali su nam to njegovo pismo na latinskom i hr-

9 Bili su to svećenici Krčke biskupije Jerko Čubranić župnik u Banjolu na Rabu Andrija Mavrinac župnik u Korniću na Krku prof Jerko Gršković umirovljeni gimnazijski profesor

10 HDA Arhiva NDH Vidi bilješku br 811 Jurica KNEZ Svim izdajnicima domovine sudit će narod u Primorski vjesnik god II 19 stude-

ni 1944 br 138 str 2


vatskom jeziku da se iznese pred širu javnost Objavljujemo zato ovdje nekoliko doslovnih navoda iz tog Srebrnićeva pisma

1ldquoAko se koji svećenik nalazi među članovima kojeg parti-zanskog društva ili stranke u tako zvanom Narodno-oslobodilač-kom pokretu taj je suspendiran od službe ili ako je izvan službe suspendiran je od sakramenata (Kanon br 2279) Ovo vrijedi ako kroz 8 dana pošto je primio ovaj list ne odstupi iz spomenute orga-nizacijeldquo

2 ldquoPod suspenziju od dužnosti ili ako je izvan dužnosti pod suspenziju od sakramenata spada svaki svećenik koji sudjeluje u gore navedenim organizacijama ili dopusti da se u te organizacije upišeldquo12

Komentirajući ove dvije točke Jurica Knez nastavljaraquoKoliko je ovaj izrod koji krnji čast i ugled biskupskih haljina

pokvaren dokaz je još i ovo Zabranio je zvonjenje u crkvama pod izlikom da se time partizanima prokazuju mjesta i položaji na koji-ma se nalaze Nijemci Zločine Nijemaca prema narodu i crkvi on ne će da vidi On se pravi da ne zna da su Nijemci u Dobrinju zatvorili ljude u zvonik i dinamitom ga razorili Možda ne zna Josip Srebrnić da su Švabe na Krku zapalili sve škole On sve to ne će da vidi Ali neka dobro znade da to vidi narod krčke biskupije da to vide pošteni i rodoljubivi svećenici krčke biskupije koji se danas bore sa svojim narodom za sretniju i ljepšu budućnost našega naroda a protiv svih narodnih neprijatelja pa bili oni ogrnuti kakvom god odorom

Dani krvlju stečene slobode su vrlo blizu Ratnim zločincima i njihovim pomagačima dani su odbrojeni Njih čeka pravedni ali strogi narodni sudlaquo13

No i prije toga Srebrnićeva pisma od 17 listopada morala je već biti neka prijetnja biskupu Srebrniću jer su na trodnevnoj Okruž-noj konferenciji Kotarskog NOO-a za Hrvatsko primorje održanoj od 18 do 20 listopada 1944 u prostorijama KNOO-a Crikvenice sudionici i delegati KNOO-a Krka izvijestili raquoUhvatili smo pismo

12 Isto13 Isto


biskupa Srebrnića kojim priznaje da je javno proglasio kako su ga partizani osudili na smrtlaquo14

Očito je Srebrnićevo Pastirsko pismo za korizmu 1944 a na-pose okružno pismo svećenicima od 17 listopada iste godine po-stalo predmetom preispitivanja u višim političkim strukturama nove partizanske vlasti To je vidljivo iz toga što je još početkom 1945 godine partizanska vlast pokušala biskupa Srebrnića pridobiti za sebe Taj je posao prepustila mons dr Svetozaru Rittigu visokom političkom predstavniku nove vlasti U tom je vidu 20 veljače 1945 godine dr Svetozar Rittig potpisan kao umirovljeni župnik Sv Mar-ka u Zagrebu izdao jednu malu brošuru pod naslovom Odgovor Krčkom Biskupu na njegovu osudu Narodno Oslobodilačkog Pokre-ta Ta je brošura bila naslovljena na početku teksta ndash Braći sveće-nicima Federalne Države Hrvatske a tiskana je u Zadru15 Bilo je to svojevrsno upozorenje i pamflet protiv biskupa Srebrnića ali i jasna prinuda svakom katoličkom svećeniku jer je na zadnjoj stra-nici bio otisnut obrazac Izjave koja je trebala biti osobno potpisana i datirana kojom se iskazuje raquovjernost i odanost velikom političkom djelu Maršala Tita i njegovih drugovalaquo16 Ova izjava koja se doima u stilu poznate prisile kojom je za vrijeme Francuske revolucije francuski kler bio primoran potpisati zakletvu vjernosti revoluciji očito je ukazivala na smjer da je i sam Narodno-oslobodilački pokret djelo Komunističke partije Jugoslavije i jugoslavenskih komunista koji su gradili novu raquoDemokratsku i Federativnu Jugoslavijulaquo a svojim vlastoručnim potpisom potpisnik bi postao raquočlan Jedinstvene

14 Usp Petar STRČIĆ Zapisnici sjednica Okružnog narodnooslobodilačkog odbora za Hrvatsko primorje 1943-1945 godine Rijeka 1975 str 231 Kao delegati KNOO-a Krk sudjelovali su Josip Crnčić Nikola Filinić i Marija Galjanić (AFŽ)

15 Svetozar RITTIG Odgovor Krčkom Biskupu na njegovu osudu Narodno Oslobodilačkog Pokre-ta umnožio Okružni odbor JNOF-e Hrvatske ndash Zadar ndash Štamparija bdquoVijestildquo Zadar 1945

16 Isto str 15 Evo cjelovitog teksta Izjave Svijestan sam velikih događaja koji su se zbili i još uvijek zbivaju u krajevima hrvatskoga i ostalih

užnih (sic) slavenskih naroda Iskazujem vjernost i odanost velikom političkom djelu Maršala Tita i njegovih drugova Želim biti član Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte raditi na obnovi i izgradnji naše do-

movine i za veliku budućnost nove Demokratske i Federativne Jugoslavije bratske i ravnopravne zajednice svih Hrvata Srba Slovenaca Crnogoraca i Makedonaca

Dnehellip Potpis


Narodno-oslobodilačke frontelaquo17 Danas s povijesne udaljenosti smijemo primijetiti da je tada Srebrnić pravo prosudio smjer Narod-no-oslobodilačkog pokreta koji je doista bio vođen po direktivi Ko-munističke partije Jugoslavije koja se doduše izvanjski predstav-ljala u demokratskom svjetlu premda je od prvih početaka radila na uspostavi raquodiktature proletarijatalaquo odnosno diktature KPJ kao jednopartijskog represivnog sustava prema svima koji ne misle kao oni Ali je i Rittig u veljači 1945 kad su još vojne operacije bile u tijeku bio uvjeren raquoda nova demokratska i federativna Jugoslavija po temeljnim načelima svoga Ustava nije komunistička državalaquo I doista kad su se onda kao i danas iščitavali ti povijesni dokumenti iz Bihaća Otočca Plitvica Jajca Topuskoga Beograda i drugdje nije se moglo ni po čemu nazrijeti komunistički sustav koji je tada duboko bio prikriven pod plaštem demokratskih fraza i parola ali je očito duboko bio u svijesti onih koji su znali da kao članovi KPJ smiju nasilno nastupiti prema svemu i svakomu koji im stoji na putu realizacije njihovih zamisli Jedan od tih koji im je smetao bio je očito i biskup Srebrnić

Srebrnićevo uhićenje i zatočeništvo u Grižanama

Doista nije trebalo dugo čekati da dođe do toga dana i suda Naime dva dana nakon oslobođenja Krka tj 19 travnja 45 nova je vlast odvela biskupa Srebrnića u nepoznatom pravcu jer Rijeka još nije bila oslobođena Srebrnićev najbliži suradnik mons Mate Polonijo u svom autobiografskom rukopisu o odvođenju biskupa Srebrnića piše

raquoPolonijo je često za duže ili kraće vrijeme u svojstvu biskup-skog delegata zamjenjivao odsutnoga Srebrnića (hellip) Slučaj je na-došao dva dana po oslobođenju (17 IV 1945) jer je već 19 travnja 1945 po podne bio silom odveden preko Šila u konfinaciju u Bribir i poslije nekog vremena prebačen na Sušak gdje je ostao interniran u samostanu čč sestara sv Križa sve do dana 19 rujna 1945 kad je nakon mučnih ispitivanja bio bez procesa pušten na slobodulaquo18

17 Isto18 BAK Fascikl Autobiographia p Mata Polonija str 12


Zanimljivo je da Mate Polonijo nije bio siguran gdje je odveden Sre-brnić jer nije bio odveden u Bribir nego u Grižane i pritvoren u ta-mošnjem župnom stanu kao što to navode partizanski izvori

Međutim Srebrnićev drugi bliski suradnik mons Ivan Žic o tom istom događaju ostavio nam je detaljnije i preciznije podatke On piše

raquoU biskupiju došla vojska pregledala biskupiju Dali su vojsci jesti i piti ali vojska se nije dirala ni u biskupa ni u ukućane

Dne 18 travnja narodne vlasti (zastupnici OZNE) odredili su Preuzvišenom biskupu Dr Josipu Srebrniću kućni zatvor Samo meni bilo je dozvoljeno da mogu u biskupiju do njega Ja sam kroz dan upozorio Preuzvišenoga da bi u najmanju ruku mogao biti od-veden nek uredi svoje stvari i da bude na sve spreman

Dne 19 travnja 1945 došao je kasniji šef Ozne na Sušaku Vla-dimir Nikšić Ivan Galjanić tajnik Kotara i nekoji drugi da se biskup spremi i ode Ja sam rekao da to tako ne može biti da moram po-zvati Kaptol jer biskup mora predati upravu biskupije Dozvoli da pozovem Kaptol Brzo došli kapitularci i svećenici (Polonijo Mate Volarić Franjo Milovčić Mate Gršković Ivan Šabalja Pavao Bolo-nić Mihovil i ja) Sve smo učinili da bismo uvjerili njih o nevinosti biskupovoj ali su mu oni predbacivali suradnju s okupatorom radi nekih okružnica koje su bile izdane da se očuva svećenike daleko od politike i ratne odgovornosti On je morao otići Odveli ga autom u 18 sati preko Šila na Crikvenicu u Grižane gdje je bio interniran kod župnika (hellip) Na putu prati Preuzvišenoga kanonik Gršković A biskupijom upravlja sede impedita po dekretu biskupovu mons Mate Polonijo prepozitlaquo19

Pri kraju svoga višednevnog boravka u Grižanama u zaleđu Crikvenice biskup Srebrnić doživio je prvi zacijelo inscenirani bru-talni verbalni i fizički napad Dogodilo se to 30 svibnja prigodom njegova odvođenja iz Grižana u riječki zatvor Tako Primorski vje-snik glasilo Jedinstvene Narodno-oslobodilačke fronte Hrvatskog primorja 3 lipnja 1945 donosi zacijelo iz prve ruke od očevidca izvješće o onome što se događalo u Grižanama ispred župnog stana

19 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika župe Stara Baška (rukopis) str 146-147


gdje je bio pritvoren Srebrnić Nepotpisani člankopisac najvjero-jatnije Jurica Knez zadužen za raquoslučajlaquo biskupa Srebrnića koji je pisao o Srebrniću u studenome 1944 godine započinje svoje izvje-šće prijetnjama tamošnjega mnoštva raquoVan s banditom ndash ne ćemo da nam zlotvori u popovskoj mantiji kaljaju naše poštene svećenike ndash dolje sluga i suradnik okupatora Srebrnićlaquo20 Uvjeren u Srebrnićevu krivnju javlja da je raquodošlo s otoka Krka nekoliko žena čiji su mu-ževi i braća stradali u tim racijamalaquo i okomile se silovito na biskupa Srebrnića te je tako raquonarodna vlast poduzela mjere da istoga prebaci na sigurnije mjesto i to kao zatvorenika dok se ne provede istraga za sva zločinstva i nedjela koja je Srebrnić počinio protiv našeg naroda i Pokretalaquo Tada se raquosav bijes razjarenog naroda srušio (se) na zmijsku glavu krvavog pastira Smrdljiva jaja pjesak i kamenje kletve mladih udovica i starih majki koje su ostale bez svojih milih padale su kao pravedna kazna po onome koji je u ime Boga pozivao krvoločne Švabe i ustaše na borbu protiv partizanalaquo (hellip) raquoProklet neka si crni zlotvorehellip radi tebe gade poginuo je moj brathellip pješi-ce neka ide bandit a ne sa automhellip smrt Srebrniću ndash vikala je masa i probijala kordon oko autahellip pljujući mu u licelaquo21 U autentičnost toga izvješća ne moramo sumnjati Jedino je budni pratitelj tih zbi-vanja pop Ivan Žic ndash Rokov u svom zapisu pridodao da na tom skupu nije sudjelovala ni jedna žena s otoka Krka22

Vijest o Srebrnićevu uhićenju i maltretiranju unatoč novona-staloj političkoj i blokovskoj podijeli svijeta nakon Drugoga svjet-skoga rata doprla je i do Vatikana Rimski isusovački časopis La Civiltagrave Cattolica vrlo dobro obaviješten o zbivanjima u Crkvi širom svijeta potanko je i detaljno 1954 godine opisao čitav tijek Srebrni-ćeva uhićenja i maltretiranja Očito je to napisano na temelju nekog potankog priopćenja o zbivanjima s biskupom Srebrnićem Budući

20 Narod je dostojno ispratio Srebrnića u Primorski vjesnik god III Rijeka 3 lipnja 1945 br 156 str 2

21 Usp Isto22 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika hellip str 146-147 Kroničar je zapisao raquoTamo mu

se htjelo prirediti u lošem ambijentu zlostavljanje (hellip) Dne 29 travnja (sic ndash lapsus) u Griža-nama priređuju biskupu demonstraciju same raskalašene žene kad su ga imali odvesti u Sušak u zatvor Poče ga i tvarno napali i ćuškali On je dotičnoj rekao bdquoŠto sam ti učinioldquo ndash Oni su htjeli prikazati da su sudjelovale otočanke kojima su poginuli muževi od Njemaca ali u stvari nije sudjelovala ni jedna otočankalaquo


da to izvješće nadopunjava ono što je dosad napisano o Srebrnićevu uhićenju donosimo ga sažeto u hrvatskom prijevodu

raquoZa mons Josipa Srebrnića biskupa krčkoga zlostavljanja su započela prije drugih biskupa u Hrvatskoj On je bio uhićen u svojoj rezidenciji u Krku 18 travnja 1945 Drugog dana mu je priopćena odluka da će biti interniran u Grižanama jednom selu otprilike 6 km udaljenom od Crikvenice Još u tijeku pretraživanja zgrade biskup-skog dvora on se već morao uputiti s onima koji su ga došli uzeti prvu je noć proveo u nekoj sobici (tal bugigattolo) u Crikvenici a 20 travnja uvečer doveden je u Grižane U međuvremenu ga je par-tizanski Primorski vjesnik klevetao i vrijeđao na najodurniji način Zatim je 30 svibnja inscenirana protiv njega jedna demonstracija na kojoj su se posebno isticale svom žestinom neke žene koje su za tu prigodu došle iz drugih krajeva I dok je tajna policija odvodila biskupa Srebrnića da ga ukrcaju na jedno vozilo (camionetto) ove su ga vrijeđale napadajući ga kamenjem gnjilim jajima pijeskom pljujući i udarajući ga izbivši mu šešir s glave Ova paklena scena ndash nastavlja izvješće ndash trajala je dobrih četvrt sata dok su u međuvre-menu čuvari reda to ravnodušno promatrali i čekali da mnoštvo iska-li svoj bijes (tal sfogasse i suoi bestiali istinti) Dok se vozilo polako kretalo prema novom odredištu nastavljali su bacati kamenje prema biskupu kome je uz bok stajao jedan milicioner s automatskom puš-kom uperenom prema biskupovoj glavi Kad je stigao na Sušak odveden je u zatvor i tamo je zatvoren u jednoj vrlo uskoj ćeliji koja je već bila ispunjena drugim zatvorenicima i k tome vrlo blizu za-hodima kojima se u nuždi služilo preko dvije stotine osoba tako da je smrad i metež bio nepodnošljiv Dana 7 lipnja odveden je u je-dan samostan ali i tu je sedamdesetogodišnji Biskup bio podvrgnut strogom nadzoru i nije bio pošteđen raznih neugodnosti i ponižava-nja Bio mu je uskraćen brijač i najosnovnija mogućnost obavljanja osobne higijene premda je bio pun životinjskih nametnika poku-pljenih zbog nehigijenskih uvjeta tijekom prethodnog zatočeništva u zatvoru ni liječnik mu nije bio dostupan da bi se liječio od lišaja na


koži lica (dallerpete)laquo23 Tako La Civiltagrave Cattolica izvještava o tim prvim danima poraća biskupa Srebrnića

Srebrnićevo pak preseljenje iz Grižana u Rijeku Ivan Žic Ro-kov u nastavku svoje kronike ovako spominje

raquoDne 30 V 45 bio odveden iz Grižana po šefu OZN-e Nik-šiću uz demonstracije u zatvor u Sušak a onda u zatvor kod časnih SS Sv Križa u Sušaku Tu je mogao i misiti Bio češće ispitivan Pi-smeno je uspio dokazati svoju nevinost i objasniti radi čega je morao pojedinu stvar učiniti ili napisatilaquo24

Medijsko-propagandno blaćenje biskupa Srebrnića

Bilo je to pomno zamišljeno i izvedeno preko tadašnjih novi-na a ponajviše u Primorskom vjesniku koji se raspačavao u Rijeci i primorju Upravo 30 svibnja 1945 tj onog istog dana kada je Srebrnić fizički napadnut u Grižanama pojavio se prvi uvodni čla-nak u Primorskom vjesniku glasilu JNOF-a Hrvatskoga primorja pod naslovom U haljini biskupa potpisan od Jurice Kneza25 Tu ga već člankopisac oslovljava banditom zbog njegova raquoprotunarodnog radalaquo Srebrnić je za njega bio raquonečovjeklaquo koji je u suradnji s oku-patorom napravio toliko zla raquonašem narodulaquo posebno raquonapaćenom narodu otoka Krkalaquo Perfidna je pak bila konstrukcija i optužba ko-jom člankopisac stavlja na teret Srebrniću čak i rušenje zvonika u mjesecu kolovozu 1944 godine u Dobrinju pri čemu su bili u velikoj neposrednoj opasnosti taoci koji su u njemu bili pritvoreni od strane Nijemaca Člankopisac dakle i to stavlja Srebrniću na teret budući da su se u njegovoj kancelariji raquopripremali svi ti paklenski naumi jer bdquosve akcije (hellip) bile su pripremane u njegovoj prisutnosti tj prema njegovim direktivama rukovodile se iz Srebrnićeve kancelarijelaquo26

Sljedeći članak u nizu prije spomenut ali nepotpisan pojavio se 3 lipnja 1945 pod naslovom Narod je dostojno ispratio Srebrni-

23 Iugoslavia ndash Nostra corrispondenza u La civiltagrave cattolica 105 (1954) sv I str 721-72224 BAK Kronikahellip str 148 Svi dosadašnji pisani izvori spominju da je Srebrnić bio iz Grižana

preseljen u zatvor na Sušaku Međutim prema svemu sudeći bio je to zatvor u Rijeci u vrijeme talijanske okupacije u ulici Via Roma a danas u ulici Žrtava fašizma pokraj riječke katedrale

25 Jurica KNEZ U haljini biskupa u Primorski vjesnik god III Rijeka 30 svibnja 1945 br 154 str 2

26 Isto


ća u kojemu se potanko opisuje inscenirani napad na biskupa Srebr-nića u Grižanama Taj isti ili sličan članak prenio je i list Naprijed27

Nakon polugodišnje stanke početkom siječnja 1946 počela je nova serija novinskih napada na biskupa Srebrnića Prvi u nizu pojavio se pod naslovom Dokumenti govore o protunarodnom radu biskupa krčkog dr Josipa Srebrnića28 Člankopisac uvodno konsta-tira raquoNaš se je list u toku svoga izlaženja već više puta imao prilike pozabaviti tim predstavnikom visokoga kleralaquo29 a zatim analizira četiri Srebrnićeva pisma od kojih je prvo uputio u travnju 1941 svećenicima i vjernicima svoje biskupije u kojemu nakon talijan-ske okupacije Krka priznaje i veliča jedino NDH tj hrvatski suve-renitet kao jedinu legitimnu vlast nad otocima njegove biskupije Učinio je to nauštrb Talijana kako će on to usmeno i pisano izložiti OZNA-i30

Nakon dva dana u sljedećem broju pojavljuje se nova optužba pod naslovom U želji da što bolje posluži okupatora ndash biskup Sre-brnić nastojao je od svoga svećenstva stvoriti špijunsku organizaci-ju31 I na ovu optužbu temeljenu na Srebrnićevu pismu od 6 ožujka 1944 kojim traži od svojih svećenika da mu jave sva relevantna zbi-vanja u župama kako bi na temelju tih podataka mogao intervenirati Srebrnić izričito odgovara i daje svoje tumačenje u pisanoj obrani pred OZNA-om

I treći članak u nizu uslijedio je pod naslovom Biskupa Srebr-nića više su smetali omladinski mitinzi nego rušenje crkvenog zvo-

27 Usp Viktor NOVAK Magnum crimen reprint izd Beograd 1986 str 960 Citirajući članak raquoIstina o radu krčkog biskupa Srebrnićalaquo iz novina Naprijed od 9 lipnja 1945 Novak eufe-mistički piše Kad je (Srebrnić moja op) jednog dana došao u Grižane i odsjeo kod domaćeg župnika skupio se narod oko župnikove kuće i stao je demonstrativno zahtijevati da se biskup udalji iz mjesta bdquoNe ćemo izajnika u poštenoj svećeničkoj kući Van s njimeldquo ndash vikao je ogorčen narod spreman da mu na mjestu sudi Blagodareći partizanskim narodnim vlastima nije došlo do krajnjega Ali ovime je narod dao najbolju ocjenu o biskupu ne samo u Grižanima već i za cijelu krčku dijecezu

28 Dokumenti govore o protunarodnom radu biskupa krčkog dr Josipa Srebrnića u Primorski vje-snik god IV Rijeka 9 siječnja 1946 br 248 str 2 Vrlo je indikativno da je beogradska Politika već 4 siječnja 1946 donijela članak Protivnarodni rad biskupa Krčkog dr Josipa Srebrnića Usp Viktor NOVAK Magnum crimen str 565

29 Dokumenti govorehellip u Primorski vjesnik god IV Rijeka 9 siječnja 1946 br 248 str 230 Vidi prilog na kraju ovoga članka31 U želji da što bolje posluži okupatora ndash biskup Srebrnić nastojao je od svoga svećenstva stvoriti

špijunsku organizaciju u Primorski vjesnik god IV Sušak 11 siječnja 1946 br 249 str 2


nika u Dobrinju po Nijemcima32 Opet se u ovom članku pojavlju-je teza o Srebrnićevoj krivnji zbog njemačkog miniranja zvonika u Dobrinju na Stipanju 4 kolovoza 1944 godine Srebrnićevu obranu autor članka smatra lažnom i uspoređuje ju s pokoljem poljskih ča-snika u Katinskoj šumi koji su prema pisanju sušačkih novina izveli Nijemci ali ih sada propagandno i lažno pripisuju Sovjetima33

U sljedećem broju Primorskog vjesnika opet se autor članka vraća onome što je Srebrnić pisao u listopadu 1944 tj okružnom pismu upućenom svećenicima na latinskom jeziku o nemogućnosti suradnje s društvima i pokretima koji su predvođeni komunističkom ideologijom Članak je naslovljen Biskup Srebrnić zabranjivao je svojim svećenicima da sudjeluju u Narodno-oslobodilačkom pokre-tu jer je sam do posljednjeg časa bio vjeran ustaškoj vladi u Zagre-bu34

Posljednji u nizu velikih novinskih članaka koji su uzeli na nišan biskupa Srebrnića tiskan je pod naslovom Sve se više mno-ži materijal koji dokazuje protunarodnu rabotu ustaško-talijansko-švapskog sluge biskupa Srebrnića35 U ovome članku autor uz do-sadašnju Srebrnićevu korespondenciju s raznim okupacijskim i dru-gim strukturama onoga vremena donosi i raquoodjeke iz narodalaquo te u cijelosti donosi pismo krčkog partizana Stipe Drpića od 15 siječnja 1946 i njegovu prosudbu Srebrnićeva djelovanja za vrijeme talijan-ske okupacije36

Sve ove novinske članke u Primorskom vjesniku protiv bisku-pa Srebrnića od kojih su neki potpisani prema stilu pisanja i idejnoj

32 Biskupa Srebrnića više su smetali omladinski mitinzi nego rušenje crkvenog zvonika u Dobrinju po Nijemcima u Primorski vjesnik god IV Sušak 13 siječnja 1946 br 250 str 2

33 Isto Autor članka najvjerojatnije Jurica Knez ovako to opravdava Ovo je još jedan dokument koji očigledno potvrdjuje kako su fašisti znali da falsificiraju činjenice koje su onda upotrebljava-li u svoju korist Isto onako kako su iskrenuli istinu u poznatom slučaju Katinske šume kad su svoje vlastite zločine htjeli pripisati sovjetskim vojnicima tako i ovdje vidimo kako su prisilili župnika da potpisuje izjave koje su oni sami sastavili

34 Biskup Srebrnić zabranjivao je svojim svećenicima da sudjeluju u Narodno-oslobodilačkom po-kretu jer je sam do posljednjeg časa bio vjeran ustaškoj vladi u Zagrebu u Primorski vjesnik god IV Sušak 16 siječnja 1946 br 251 str 2

35 Sve se više množi materijal koji dokazuje protunarodnu rabotu ustaško-talijansko-švapskog sluge biskupa Srebrnića u Primorski vjesnik god IV Sušak 25 siječnja 1946 br 255 str 2

36 Isto


misli vodilji smijemo pripisati Jurici Knezu partizanskom prvobor-cu i jednom od organizatora ustanka u Hrvatskom primorju

Srebrnićeva obrana

Tijekom ovog višemjesečnog zatočeništva i ispitivanja OZNA je primorala biskupa Srebrnića ili se pak sam potrudio napisati svoju obranu o svom djelovanju i pothvatima za vrijeme i tijekom Drugog svjetskog rata o njegovim odnosima s Talijanima i kasnije s Nijemcima To je prava mala apologija u stilu starokršćanskih apologija pro vita sua gdje Srebrnić iznošenjem detaljnih činjenica opravdava svoje vladanje i postupanje nazivajući taj način djelova-nja taktikom raquoakomodacijelaquo zahvaljujući kojoj je spasio na stotine života ugroženih otočana No to je tema za sebe i ujedno svjedočan-stvo čovjeka koji je u potpunosti živio za Boga i za ugrožena čovje-ka A što se tiče Srebrnićeva zauzimanja za ugrožene Krčane tijekom Drugoga svjetskog rata mons Ivan Žic Rokov bilježi

raquoNa ovom mjestu moram istaknuti kao očevidac i onaj koji sam bio u neposrednoj blizini da se je biskup Srebrnić za vrijeme rata neprestano zauzimao za naše ljude kad su bili internirani ili pro-gonjeni od Talijana ili Nijemaca Njegova zasluga je da je bio po-boljšan postupak u logoru u Rabu gdje je pogibalo na hiljade ljudi Kasnije za vrijeme Nijemaca (od 13 XI 1943 ndash 17 IV 1945) upravo su ga ljudi opsjedali da bi im intervenirao za njihove zarobljenike odvedene ili za oduzete stvari Mi smo imali pune ruke posla za pri-kupljanje i bilježenje podataka a biskup je onda njemački pisao Već nije mogao ni odoliti (sic) Ni na ručak nije mogao više puta jer se je radilo o vrlo hitnim slučajevima da se spasi ljude dok nisu odve-deni od otoka Jednom je uspio spasiti oko 100 Puntara već odvede-nih na Rijeku drugi puta preko 60 djevojaka koje su zatvorene u vili Kirinčić u Krku čekale da budu odvedene Za njih se je najodlučnije zauzeo i spasio ih Mnogo pojedinaca uspio spasiti a isto i blago i robu Uspio da nije u Krku obala bačena u zrak itd Uvijek nije mo-gao uspjeti ali on se zauzimao za sve pa i za one za koje je znao da su komunisti Tako da su mu Nijemci predbacivali da je partizan ili donašali protivne dokaze od onoga što je on iznašao i sramotili


ga Zato je okružnicom pozvao svećenike da ga o svemu točno in-formiraju da može pravilno udesiti obranu u pojedinom slučaju37 Dogodilo se više puta i to da su mu Nijemci pisma jednostavno poderali i bacili nepročitana u koš jer već im ga je bilo dosta U po-sljednje vrijeme zbog nesigurnosti i nemogućnosti vožnje po moru (išli su samo vojnički motori katkad po noći) i radi nemogućeg že-ljezničkog prometa otok je gladovao Aprovizacija nije dolazila On se je zauzimao te išao čak po noći vojničkim motorima na Rijeku da moli pomoć za ljude a na koncu dobio je da je sudjelovao s Nijemcimalaquo38

Među brojnim poznatim datostima iz ovoga navoda Ivana Žica treba spomenuti aprovizaciju hrane u ratno vrijeme za izglad-njelo stanovništvo Naime Žic smatra Srebrnićevo zauzimanje za izgladnjelo stanovništvo otoka Krka odvažnim herojskim djelom međutim ne vodi računa o time da su upravo partizani u to vrijeme priječili da hrana dođe do izgladnjela pučanstva i to je bio dio nji-hove vojne taktike Partizani su naime računali da će u otežanim ži-votnim prilikama lokalno stanovništvo iz ogorčenja još više zamrziti okupatora i masovnije se priključiti njihovu pokretu39

Vijest o Srebrnićevu uhićenju doprla je naravno i do njegove najbliže rodbine Iz pisma koje je biskup Srebrnić uputio svojoj ro-đenoj sestri proizlazi njegovo uvjerenje da mu život visi o samovolji onih koji su ga uhitili i da svakog časa može biti ubijen ali također i njegovo potpuno predanje u Božju providnost To kratko oproštajno

37 To isto Srebrnićevo pismo od 6 ožujka 1944 godine u Primorskom vjesniku sasvim je drugačije ocijenjeno Usp članak U želji da što bolje posluži okupatora ndash biskup Srebrnić nastojao je od svoga svećenstva stvoriti špijunsku organizaciju u Primorski vjesnik god IV Sušak 11 siječnja 1946 br 249 str 2

38 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika hellip str 147-14839 U Baški na otoku Krku kako bi spriječili podjelu pristigle aprovizacije izgladnjelom stanovništvu

partizani su hladnokrvno likvidirali općinskog načelnika Zvonimira Grandića inače simpatizera NOP-a koji je imao sina Zvonimira dobrovoljca u partizanima Usp Franjo VELČIĆ Tko je i zašto ubio bašćanskoga načelnika Zvonimira Grandića u Kvarnerski vez god 11 rujan 2007 str 21 U Dalmaciji je zbog takvog raquomakijavelističkoglaquo pristupa jedan partizanski vođa žalio što talijanski fašisti nisu kao odmazdu pogubili u Primoštenu više mještana Usp Ante SKRAČIĆ Mučenici i žrtve u Šibenskoj biskupiji u Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vla-davine Zbornik radova s međunarodnoga znanstvenog skupa održanog u Zagrebu 24 i 25 travnja 2012 Zagreb 2013 str 411


pismo na slovenskom jeziku nema potrebe prevođenja i donosimo ga u cijelosti

Draga moja sestricaIz srca te pozdravljam Jaz mislim na te jaz molim za tebe Ne

bodi preveč žalostna Išči toložbo pri Mariji in Jezusu Oni ti bodo dali mir in pomoč in videli se bomo pri njih v svetih nebesih Jaz sem že pri njih Jezusu sem hotel vedno služiti Njemu ostati zvest do smrti Njega sem ljubil Njega sem branil od Njega odbijal ne-varnosti ki so žugale nesmrtnim dušam Zato ponižno upam da me ne bo (1r-v) zavrgel ampak sprejel k sebi Tam bom tudi tebi draga dobra sestrica prostorček pripravil Zato bodi mirna

Pozdravi Marijo Franceta in Štefana in Lucijo in Albina in vse člane njihovih družin Budimo vedno skupaj v Bogu da se v Bogu pri naših dobrih stariših zopet najdemo

Od srca te še enkrat pozdravljam in te v slovo pljubljam in ti dajem svoj blagoslov

u Presv Srcu Jezusovemodani ti brat+ Jožef škofSušak 28 VII 194540

Srebrnićevoj sestri koja se kao domaćica brinula za svoga bra-ta i kad je bio krčkim biskupom uputio je utješnu riječ i senjsko-modruški biskup dr Viktor Burić Očito je bio zamoljen od biskupa Srebrnića da se javi i utješi njegovu sestru i rodbinu koji zasigurno od travnja mjeseca nisu imali nikakvih vijesti o njemu Donosimo i pismo biskupa Burića Srebrnićevoj sestri

Velecijenjena gospođoZnam da ste u velikoj brizi za svoga brata preuzv g biskupa

pa Vam zato upravljam nekoliko riječiRazumijem Vašu bol kad znate da je želio i činio ljudima

samo dobro I jer je to činio radi Boga zato ni u ovim kušnjama nije izgubio duševne vedrine i pouzdanja u Gospodina On sve gleda u

40 BAK Prezidijal biskupa Srebrnića br 813


svrhunaravnom svijetlu Posve je odan u volju Božju i uvjeren je da će njegove patnje biti samo od duhovne koristi njegovim vjernicima

Kad je on ovako smiren i predan u volju Božju nemojte se ni Vi odviše žalostiti i uznemirivati za njegovu sudbinu Gospodin je onaj bez čije volje i pripuštenja ništa se ne događa Kad nam on daje da trpimo tada ima pred očima samo veće dobro naše ili naše-ga bližnjega Pa tako je i Vaš g brat pod posebnom zaštitom Božje Providnosti koja će sve udesiti za njegovo i njegovih vjernika dobro

Mnogo se za njega molimo i ja sam uvjeren da će ove molitve uskoriti čas da će opet moći nastaviti svoj revni nadpastirski rad

Preporučam se u Vaše molitve te Vas mnogo pozdravljamU Kristu odani+Viktor Burić biskup41

Biskup Srebrnić je dakle nakon devet dana provedenih u ri-ječkom zatvoru bio interniran u kućni pritvor kod sestara svetoga Križa na Sušaku Tu je također bio pod strogim nadzorom ali mu je bilo dopušteno služenje sv mise u njihovoj crkvi Tamo je Srebrnić napisao svoju opširnu obranu obrazlažući potanko svoje djelovanje tijekom talijanske i njemačke okupacije Tu je obranu vlastoručno napisanu i potpisanu datirao 14 lipnja 1945 godine i prijepis iste čuva se u pismohrani Krčke biskupije42 U isto vrijeme sustavno su ga napadali u Primorskom vjesniku s ciljem da ga omraze među pri-morskim pučanstvom i da time ujedno spreme teren za sudski pro-gon Međutim u rujnu mjesecu tj nakon punih pet mjeseci istražno-ga zatvora došlo je do njegova oslobađanja i puštanja iz pritvora bez suđenja i osude Iz Kabineta predsjedništva Narodne vlade Hrvatske Srebrnić je primio dopis kojim je oslobođen i omogućeno mu je slo-bodno kretanje

Kabinet PretsjedništvaNarodne vlade HrvatskeBroj Kab 8745

Zagreb 24 IX 1945

41 Isto42 Usp BAK Prezidijal biskupa Srebrnića br 785


Preuzvišeni gospodine BiskupePo naredjenju Pretsjednika Narodne vlade Hrvatske današ-

njim danom se ukida odluka o Vašem kućnom pritvoruOdlukom Ministra unutrašnjih poslova Savezne vlade od 4 IX

og ukidaju se ograničenja za kretanje pa prema tome nema zapre-ka za slobodno putovanje

Izvolite primiti izraze mog odličnog poštovanjaPo ovlaštenju Pretsjednikanarodne vlade HrvatskeŠef kabineta(Nečitljiv vlastoručni potpis)Gosp biskupuDr Josipu Srebrniću ndashKrk43

Kad je Srebrniću priopćeno da je slobodan i da se može slo-bodno kretati nije Srebrnić pošao u Krk odmoriti se i oporaviti od ove verbalne i medijske torture već je sutradan odmah otputovao u Zagreb gdje je u tijeku bilo zasjedanje biskupa o aktualnim pitanji-ma Crkve i naroda Mons Ivan Žic koji je bio u Zagrebu na konfe-renciji kao predstavnik Krčke biskupije ovako bilježi

raquoOd 16 IX 45 do 23 IX držale su se biskupske konference u Zagrebu Ja sam bio poslan od strane naše biskupije kao referent

Dne 19 IX bio je biskup pušten i 20 IX došao na konferen-cije Mislili su da će biti sada sluga ali on je biskup Dne 27 rujna vratili smo se zajedno preko Vrbnika u Krklaquo44

No dani i mjeseci koji su slijedili nisu bili ništa lakši od ovih minulih OZNA ga je pratila u stopu I ono što se nisu usuđivali izve-sti u malenom Krku to su inscenirali u gradu ndash Sušaku Znali su da ga tamo neće imati tko braniti Njegov tajnik Ivan Žic bilježi

raquoDne 14 XI 1945 biskup ide po poslu u Sušak Sutra dan dne 15 XI nekolicina nahuškane omladine napade ga tvarno u župnom uredu na Sušaku razbivši vrata Tukli su ga repama tako da mu je

43 BAK Prezidijal biskupa Srebrnića br 81344 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika hellip str 148


jedno oko bilo zatvoreno od udaraca Nije ipak stradao Bile zvane u pomoć vlasti ali svaki se ispričavao i omladini je bila prepuštena sloboda Dne 16 XI vratio se u Krklaquo45

Početkom nove 1946 godine počeli su novi napadi na bisku-pa Srebrnića Poticane medijsko-novinskim optužbama i blaćenjem započele su organizirane demonstracije popraćene razbijanjem pro-zora biskupskoga dvora šaranja i ispisivanja uvredljivih izraza i pa-rola po zidovima i slično Očevidac Mate Polonijo bilježi

raquoDrugi se je put Srebrnić svojevoljno tajno udaljio iz Krka na večer dana 20 siječnja 1946 i sklonio se do 3 veljače u samostan oo Trećoredaca na Glavotoku jer je već 6 siječnja iste godine bio načuo da se proti njemu organizira velika demonstracija i navala na biskupsku palaču i njegovu osobu To se je zbilo sutradan dne 21 siječnja 1946 na večer kada su uz veliku galamu i prijetnje bili ka-menicama polupani prozori biskupskog dvora Bojeći se najgorega imenovao je Polonija već 6 siječnja 1946 svojim generalnim vika-rom in spiritualibus et temporalibus što je na Polonijev zahtjev dne 22 siječnja u Glavotoku izmijenio u delegaturu koju je ponovio u Krku dne 22 kolovoza 1946laquo46

I dok Polonijo tako faktografski piše mons Ivan Žic koji je Srebrnića osobno pratio u bijegu uz nemali rizik i pretrpljeni strah to detaljno bilježi

raquoDne 20 I 1946 doznao sam da kane Preuzvišenome demon-strirati pače izvesti ga na ulicu maltretirati a možda i linčati U tu svrhu da su nekoji tražili civilna odijela Upozorio sam biskupa i od-mah odlučili smo da ga pratim na Glavotok Bio je već prvi sumrak Izašli smo iz Krka neopazice prema Linardićima kamo smo stigli iza 9 sati u noći Tama Put nešto malo posut snijegom Biskup starac Često je posrtao pao na lice Ozljedio lice i nos Ja sam ga pod ruku vodio Išli smo tiho kroz sela Linardići Milohnići Brzaci jer smo se bojali da nas tko ne opazi Zato smo i zatezali pa smo stali na putu oko 4 sata Bilo je vrlo napeto putovanje a i opasno jer ako bi nas bili zapazili lako se moglo dogoditi da nas gdje iza gromače neki

45 Isto46 BAK Fascikl Autobiographia p Mata Polonija str 12-13


strelja Toga smo bili svjesni Bog nas čuvao Biskup ostao nekoliko dana u Glavotoku u Trećoredskom samostanu a ja sam se sutradan vratio

Dne 21 siječnja 1946 na večer stvarno povedoše nekoji đake u demonstraciju i bacaše kamenje u prozore nekoje i razbiše s mor-ske strane i sa strane grada Težega nije bilo jer narod nije bio za takve stvarilaquo47

Koliko je Srebrnić bio tvrd orah za novu vlast svjedoče i do-gađaji koji su se zbivali u Rijeci Naime u Rimu je 10 studeno-ga 1949 godine krčki biskup Josip Srebrnić imenovan apostolskim administratorom Riječke biskupije Stoga je i u Rijeci imao teških briga i velikih neugodnosti Protiv njega su 25 ožujka 1950 godi-ne upriličene raquobučne ulične demonstracije sredinom općine Starog Grada i nedostojna maskarada kojom se je javno izvrgavalo smijehu i ruglu biskupsko dostojanstvolaquo48

Takvi i slični napadi nastavljali su se do 1954 godine Tako su još 1954 godine raquonoćni junacilaquo kako ih naziva krčki svećenik Ni-kola Fabijanić razbili prozore sa strane mora bdquoa sa strane katedrale izmazali biskupovu rezidencu blatnim natpisimaldquo49 Ali dogodilo se nešto što protivnici Crkve nisu očekivali Naime jedan njemački tu-rist prošavši ulicom fotografirao je išarane zidove i slike objavio u inozemstvu od kojih je nekoje prenio i sam Nikola Fabijanić u Americi u godišnjaku Krčki kalendar za 1955 godinu koji je sam uređivao za naše iseljenike Doznavši za to komunisti su brže-bolje pokrili natpise krečomhellip ali bilo je kasno

Kao odgovor na prijavu razbijanja prozora i provale u biskupi-ju mjesne su vlasti odgovarale da raquokrivce ne mogu pronaćiraquo A Fa-bijanić kojemu nije manjkalo humora u pisanju komentirajući ovaj odgovor vlasti kratko zaključuje raquoSigurno su se sakrili u kukuruzlaquo Budući da se Fabijanić u američkoj emigraciji prisjećao i onoga što se događalo i tijekom talijanske okupacije zaključuje raquoTalijanski fašisti blatili su sličnim balkanskim natpisima istu kuću (i oni junač-

47 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika hellip str 148-14948 BAK Fascikl Autobiographia p Mata Polonija str 2749 Nikola FABIJANIĆ Biskup Srebrnićhellip bdquoIzdajica Špijun Magarac i tdldquo u Krčki Kalendar za

godinu 1955 New York (sa) str 78-79


ki po noći) kao i crveno-zvjezdaši Nasilnici su uvijek isti bili crni ili crvenilaquo S obzirom na to da je jedan od pogrdnih natpisa bio bdquoOvdje stanuje magaracldquo Fabijanić pomalo cinički se podrugujući zaklju-čuje bdquoBen A što se magarca tiče pa i on mora negdje stanovati Ako stanuje tamo onda je to valjda zato što ste mu kuću svojim blatom pretvorili u štalu Ja sam doista vidio da magarac jede slamu i da ne-koji idu pače i na dvije noge ali da magarac nosi mitru e toga čuda još nisam vidio Vidio sam da biskup nosi štap a to valjda zato da se njime brani od magaraca A recite što je taj magarac tamo radio Zar ne da je šutio Onaj ia ia iahellip prepustio je vama da se tako obistini riječ sv Pisma Dok je prorok šutio magare je govorilolaquo50 A Srebr-nićevi kurijalni suradnici u jednom internom zapisniku iz Biskupske kancelarije od 8 prosinca 1953 zaključit će sljedeće raquoSamo nepo-znavanje prilika za vrijeme rata samo zla volja samo slijepa mržnja uperena protiv Crkve i religije mogu bacati kamena na našega Bi-skupa kamenje u obliku kleveta podvala i lažilaquo51

Umjesto zaključka

S obzirom na ovaj poslijeratni progon biskupa Srebrnića ali i nekih njegovih svećenika u vremenu stvaranja nove komunističke Jugoslavije iznijet ćemo razmišljanje mons Ivana Žica Na kraju svoje Kronike zaključuje

raquoNB Pobilježio sam ove događaje burnog vremena (hellip) kao i događaje revolucije i nastupa narodnih jugoslavenskih vlasti vođe-nih načelima materijalističke nauke komunizma ndash sve u ratnoj psiho-zi ndash mržnje i krvi (hellip) U početku mnogo pojedinaca radi nepozna-vanja prilika uzroka i nakane bilo je na krivom putu i udaljeno od crkve ndash ali doskora istina pobjeđuje i narod opet voli crkvu svjesnije više nego ikada prijelaquo52

Zbog ovakva odlučna i nepopustljiva Srebrnićeva stava prema novoj vladajućoj komunističkoj ideologiji suvremeni povjesničar Miroslav Akmadža nakon detaljnog arhivskog proučavanja i objav-

50 Isto51 BAK Prezidijal biskupa Srebrnića br 784 Pabirci iz doba Drugog svjetskog rata str 652 BAK Ostavština Ivana Žica ndash Rokova Kronika hellip str 149-150


ljivanja arhivske građe svrstava biskupa Srebrnića u onu raquoskupinu biskupa koji su se otvoreno i beskompromisno suprotstavljali komu-nističkom režimulaquo53 Takvi napeti odnosi između biskupa Srebrnića i državnih vlasti oličeni u državnim komisijama za vjerska pitanja od saveznih preko republičkih do općinskih trajali su skoro do šes-desetih godina dvadesetog stoljeća Naime zbog podučavanja i na-metanja podaništva od strane državne Komisije za vjerska pitanja neki se biskupi dugo nisu odlučili posjetiti njihove urede premda su to oni od njih očekivali I opet jedan od tih bio je i biskup Srebrnić On je došao na razgovor u Zagreb tek 21 listopada 1958 i to samo zato da čuje objašnjenje zašto mu nije izdana putovnica za put u Rim U svom se nastupu za razliku od drugih biskupa pokazao vrlo čvrst i dosljedan Nije prihvatio samo podučavanje već se svojim mi-šljenjem suprotstavljao Tako je predsjedniku Komisije Josipu Grže-tiću nekoliko puta rekao da je on za suradnju ali samo na kulturnom i vjerskom polju a ne na političkom polju Na kraju susreta koji je trajao preko jedan sat zapisničar je zaključio svoj poduži zapisnik lijepim zapažanjem bdquoNa kraju razgovora drug Gržetić rekao je Sre-brniću da se nada da će ga još vidjeti a ovaj je odgovorio da je to lako moguće i kada dodje u Zagreb da će si dozvoliti da opet dodje na diskusijulaquo54 I ovaj dijalog pokazuje da su se u odnosima Crkve i države osjećala neka nova nadolazeća blaža vremena

53 Miroslav AKMADŽA Odnos biskupa Riječke metropolije i jugoslavenske komunističke vlasti u Riječki teološki časopis god 17 (1009) 2(34) str 277-284

54 Usp Miroslav AKMADŽA Crkva i država Dopisivanje i razgovori između predstavnika Kato-ličke crkve i komunističke državne vlasti u Jugoslaviji 1953-1960 svezak II Zagreb 2010 str 161-165


Prilog 1

Srebrnićev pismeni odgovor OZNA-i napisan na Sušaku 14 lipnja 1945

Str 1

Odjelu Zaštite Naroda u Hrv(atskom) PrimorjuSušak

PrijepisII

Saopćenje p n Biskupa dr Srebrnićapovodom zadnjih napadaja na njegovu osobu

u raquoPrim(orskom) Vjesnikulaquo

raquoPrim(orski) Vjesniklaquo objavio je od zadnje jeseni naprijed niz žestokih napadaja na moju osobu u zadnje doba radi toga jer da sam Nijemce pozivao na otok Krk i time se ogriješio o oslobođenje našega naroda

Čast mi je u vezi s tim zadnjim napadajima iznijeti koliko sli-jedi jer sam uvjeren da će to dobroj stvari mnogo koristiti

Dne 13 XI 1943 došli su Nijemci na otok Krk Članovi KNOO Kotarski narodno-oslobodilački odbor i ONOO Općinski (ili Okružni) narodno-oslobodilački odbor u Krku povukli se na vrijeme iz grada i spasili se Od vlasti ostao sam u Krku ja sam za kojega je široka javnost znala da je NOO povodom dolaska Parti-zana dne 11 IX 1943 toplo pozdravio Bilo je jasno da su me radi toga i Nijemci smatrali pristašom NOO i prijateljem partizana I ja bih bio mogao pobjeći ali ostao sam u Krku kako mi je crkvena lex residentiae nalagala premda sam bio svjestan da će mi Nijemci eventualno činiti najveće neprilike Nastalo je pitanje koji će stav zavladati između Biskupa u Krku i okupatora na otoku

Za vrijeme talijanske okupacije taj stav bio je stav neprekidne borbe stav neprijateljstva i nepovjerenja jer je bilo čitavo vrijeme


ispunjeno s borbom koju sam vodio za obranu hrvatskog jezika u crkvi i kod kršćanskog nauka u školama za oslobođenje hapšenih svećenika i svjetovnjaka iz talijanskih zatvora protiv neljudskog po-stupanja u koncentracionom logoru na otoku Rabu i protiv nemoral-nih pojava u javnosti (npr u Dubašnici kad su djevojčice u samim kupaćim gaćicama pjevajući po javnoj cesti išle na šetnju ili u Rabu gdje su talijanske vojničke oblasti htjele na neki način otvoriti bdquouna casa di tolleranzaldquo) Rezultati te borbe bili su dovici prefekata u Ri-jeci bdquoVoi siete il capo ribelle nellisola di Veglia Voi siete nemico dItalialdquo Bio sam tada trajno na tome da budem interniran a to bi bilo katastrofalno za Hrvate na Krku ndash tako su tada svi govorili

Kako sada s njemačkim okupatorom ndash Str 2Nijemce je veoma ugodno iznenadilo kad su vidjeli da perfek-

tno vladam njihovim jezikom ndash U drugoj polovici studenoga 1943 pohodio me je u Krku u velikoj pratnji laquoDer Deutsche Berater dr K Pachneckraquo te mi obrazložio smjernice za svoj rad Od stanovništva i mene očekuje samo lojalnost i poslušnost prema naređenjima Krk ima kasnije pripasti Hrvatskoj za sada sačinjava dio provizorne po-krajine laquoDeutsche Operationszone ndash Adriatisches Kuumlstenlandraquo sa središtem u Trstu Njemačke vlasti tako je još posebice istaknuo ne će protiv nikoga postupati za stvari koje se odnose na vrijeme prije dolaska njemačke vojske na otok Krk Zamolio me još neka poradim oko toga kako bi na otoku Krku ndash ukoliko to o meni ovisi ndash vladao poredak i mir ndash

Njegove riječi da ne će protiv nikoga postupati za stvari koje se odnose na vrijeme prije dolaska njemačke vojske na Krk ndash kao da su bile upravljene na moj naslov

Shvatio sam dakle da bi se mogli moji dodiri s Nijemcima iskoristiti za dobro naroda na Krku i odlučio provoditi radi naroda taktiku akomodacije prema njima tj taktiku iz koje bi oni zaklju-čivali da nijesam protiv njih premda je bila naravski uvijek moja želja da ih što prije nestane ne samo s otoka Krka nego uopće s naših strana jer sam predobro znao kako postupaju sa Slovencima s Poljacima i Slavenima uopće ndash


Na otoku Krku nije se našao nijedan koji bi moju taktiku osu-đivao jer se nikada nije (se precrtano olovkom moja op) javio ni najmanji prigovor protiv nje pa ni tada kad su izvan grada Krka Partizani posvuda zagospodarili

Naprotiv svi su osjećali njene uspjehe za dobro naroda Neka od plodova kojima je ona urodila nabrojim samo nekoje koji se odnose na sam grad Krk

1) ndash Nakon mnogih nastojanja tečajem g(odine) 1944 uspje-lo mi je da sam dobio natrag starodrevni polyptichon Sv Lucije iz historijske Biskupske crkve sv Lucije u Jurandvoru kraj Baške U g(odini) 1913 ta je slika velika 180 x 140 cm bila prenesena u Beč da bude ondje restaurirana jer je uslijed visoke starosti (potiče iz prve polovice 14 vijeka stara dakle 600 godina) postala dosta troš-na U Beču zatekao ju je svjetski rat 1914-1918 te je ostala ondje dok ju talijanska komisija u godini 1919 nije pronašla i poslala u Trst a kasnije u Kopar Dvadeset godina tražio sam njezin povratak Biskupiji

Str 3preko nadležnih faktora u Zagrebu centralne vlade u Beogra-

du kasnije preko talijanskih vlasti u Rijeci i u Rimu obratih se za posredovanje na samu Sv Stolicu Ali bez uspjeha U g 1940 bila je prenesena iz Kopra u pokrajinu Videm (Udine) i ondje sakrivena Ali su ju pronašli i polovicom studenoga 1944 doveo sam ju osobno iz Sušaka u Krk Na tom uspjehu za hrvatsku stvar svi su mi čestitali jer je bilo jasno da talijanske vlasti slike nikada ne bi restituirale

2) ndash Obalu u Krku njemačka je vojska svu minirala da bude prigodom njemačkog poraza bačena u zrak Ponovno sam u toj stvari intervenirao zadnji puta još 17 travnja kad su Partizani navalili na Krk pa je komandant njemačke posade u 10 h prije podne došao k meni Obala nije bila bačena u zrak ndash

3) ndash Općina Krk izgubila je povodom iščeznuća broda koji je imao za Božić 1944 Krku donijeti aprovizaciju svotu od preko 130000 Lira Zamolila me je za moju intervenciju i uspjelo mi je da joj je bilo od njemačkih vlasti ta svota u obliku potpore povraće-na ndash


4) ndash Krk dobio je u osobi p n Josipa Knaffla načelnika protiv kojega nijesu Partizani nikada protestirali Njegovo je imenovanje bilo moje djelo ndash

5) ndash Kako bdquoSeetransportstelleldquo nije mogla pronaći čovjeka ko-jemu bi povjerila prijenos zarada otočana u Njemačkoj to je mene zamolila da posredujem Prihvatih se posla i jedanput preneo sam na Krk i porazdijelio odnosnim obiteljima 84000 Lira drugi put 33000 Lira (najviše za Bašku i za Dragu) ndash

6) ndash Opć(inski) redar u Krku (Fr ndash nadodano olovkom moja op) Skolaris bio je na tome da izgubi službu i da bude odveden u Njemačku jer mu je jedini sin pobjegao u Partizane Samo na moju neposrednu intervenciju dao mi je tadanji komandant Goumltz obećanje da će obitelj pustiti na miru premda su protivnici tražili njeno otstra-njenje iz Krka Ali je ostala u Krku ndash

7) ndash U svibnju 1944 oslobodio sam 64 djevojke iz Krka koje su bile pohapšene da budu odvedene na rad u Njemačku U posebnoj deputaciji izrazile su mi kasnije te djevojke svoju zahvalnost ndash

8) ndash Skupina Tudor Dijanić i drugovi bili su odvedeni na rad u Korušku itd intervenirao sam za njih i oni povratili se u Krk i meni osobno saopćili svoju zahvalu ndash

Str 49) ndash Sudac Antončić i radioekspert Grinz bili su odvedeni u

zatvore u Rijeci Osobno sam za njih kod Gestapo-satnika Schluumlnt-zera posredovao koji mi je tom zgodom otkrio što hapšenike tereti Obezkrijepio sam prigovore i pušteni su na slobodu s njima također invalid Vladimir Maračić iz Punta za kojega sam tada također na-stupio ndash

10) ndash Isti uspjeh postigao sam u slučaju hapšenja sestara Mali-narić (Hotel Krk) u Krku ndash

11) ndash Isti uspjeh u slučaju 11-orice mlađih Krčana zatočenih u Dachau-u i u drugim logorima u Njemačkoj ndash

12) ndash Samostanu u Košljunu ishodio sam dozvolu za prevoz 50 q raži iz Sušaka u Krk te se ta raž velikim dijelom porazdijelila među siromašne obitelji ndash


13) ndash Vlasniku broda koji je 20 X 1944 uslijed napadaja iz zraka propao i potopio se ishodio sam kod bdquoSeetransportstelleldquo isplatu troškova za brod ndash

14) ndash Po mojoj posebnoj intervenciji dobio je Krk aprovizaciju uoči Uskrsa 1945 inače ne bi činovnici i siromasi u Krku niti kruha imali za Uskrs ndash

15) ndash U siječnju 1945 postigao sam da bi putem aprovizaci-je došli do živežnih namirnica svi javni namještenici na Krku svi invalidi svi penzijonirci i svi cestari ndash i u općinama koje su bile u partizanskim rukama ndash

16) ndash U gradu Krku trajno su zatvorili Nijemci sve izlaze iz grada (osim onoga na sjeveru) postigao sam da su opet otvorili onaj kod bdquoPorta Pisanaldquo ndash

17) ndash Taktika akomodacije omogućila mi je da sam protesti-rao

a kod Višega Komesara dr Rainer-a u Trstu kad su Nijemci srušili zvonik u Dobrinju i tri nevina čovjeka ubili ndash

b kod komandanta Jankowskoga u Krku kad je dao 10-oricu Krčana Hrvata kao taoce zatvoriti jer je mislio da će u električnoj centrali u Krku nastati eksplozija ndash

c kod ustaškoga komandanta u Krku u ožujku 1945 kad su Ustaše opljačkali kuće u Salatići (Vrh) ndash

18) ndash A upravitelj Biskupskog dobra Kanajt mogao bi javiti koji je odgovor primio od Biskupa kad ga je izvjestio da dolaze Partizani k njemu bdquoPazite da Vas radi toga Nijemci ne odveduldquo ndash bio je odgovor ndash

ndash x ndash x ndashStr 5Sve do sada navedeno odnosi se samo na grad Krk premda

nije ni izdaleka sve ndash A ono što se odnosi na žitelje po otoku Krku Na stotine je slučajeva gdje sam za narod nastupio i radio za oslo-bođenje hapšenih otočana iz ruku okupatora ndash

Sve sam to mogao samo na temelju taktike akomodacije dok je bilo to moguće jer konačno vidjeh i ja da Nijemci osobito Gesta-po gube povjerenje prema meni jer sam previše i prečesto urgirao


oslobođenje i onih za koje su bili stalni da su Partizani ali sam unatoč toga ja radio za njih ndash

Taktika akomodacije mi je bila to potrebnija jer je u svibnju 1944 predstojnik Kotarske Ispostave obolio te se potpuno povukao Jedina vlast u Krku bio sam ja Njemački faktori počeli su ljude re-dom pošiljati k meni jer da bez moje preporuke ne će nijedne molbe ni primiti ndash

U čemu je (sic) sastojala taktika akomodacije

U tome da Nijemci nijesu smjeli doći do uvjerenja da sam ja protiv njih i da radim protiv njih Radi toga bio sam uvijek uljudan s njima njihove vojnike osobito u zadnje doba puštao sam u svo-ju dvorsku kapelu gdje su primali sakramente Sv Ispovijedi i Sv Pričesti ukoliko su bili katolici a koji put davao sam im savjete ili stavio im prijedloge radi kojih bi mogli zaključivati da je Biskup uz njih premda su bili ti prijedlozi bez ikakve važnosti i koli za Bisku-pa toli za svakoga koji je poznao prilike na otoku direkte naivni i potpuno nepodobni da bi ikakovu štetu mogli nanijeti nacrtima za oslobođenje Krka iz njemačkih ruku Sam Komandant Jankowski mi je jednom izjavio da je svako ratovanje na otoku Krku protiv Partizana nemoguće Oni su odmah o svakoj akciji obaviješteni te se mogu uvijek na vrijeme povući teren je prepun gromača grmlja jama dolaca na koje Nijemci nijesu naučeni a sve to služi sjajno upravo Partizanima Makar Nijemci držali i 3000 vojnika na otoku ne bi mogli uspjeti jer ne samo da ne bi imali preduvjete za prehra-nu Partizani bi mogli već iz svakog grma poništiti čitave čete na cesti jer u svakom grmu mogla bi se nalaziti nevidljiva mitraljeza a da gromače itd ne treba ni spominjati Tako je komandant govorio Str 6

Radi toga je bila moja taktika akomodacije potpuno umjesna i opravdana to više što su i Nijemci ne samo mi otočani bezuvjetno dobro znali što su bili Talijani sve poduzeli da otokom zavladaju ali nijesu uspjeli


U Krku držali su Talijani jak odred regularne vojske te su za nj velik broj opširnih baraka sagradili imali su za tim koli u gra-du toli i na brojnim mjestima po otoku (i ne samo u središtima po-jedinih općina) veće i manje posade karabinjera imali su u Krku jaku kvesturu s velikim brojem policajaca i još većim brojem civila odjevenih agenata raštrkanih po čitavom otoku imali su poviše po-svuda naoružane finančne straže vrlo velik broj militariziranih opć(inskih) činovnika i pošt(anskih) namještenika i konačno vrlo velik broj učiteljskih sila ndash ali sav taj ogroman aparat za teroriziranje na-roda nije bio u položaju da onemogući NOO na otoku i da zapriječi potpuni poraz talijanskih snaga na otoku netom su se dne 11 rujna 1943 pojavili prvi naoružani Partizani na njegovu tlu

Uoči tih činjenica Nijemci smatrali se nesposobnima da za-vladaju otokom Stvarali su doduše svoje posade ali se te posade čvrsto držale svojih žičanih ograda tako da su i prosti ljudi bez radi-ja i novina došli do uvjerenja da Nijemci ne mogu nikako pobijediti kad se već na otoku Krku vojnički tako bijedno ponašaju Poduze-li su doduše 3-4 puta svoje laquorazzieraquo ali su Partizani za nje uvijek na vrijeme doznali te radi toga nijesu sačinjavale lov na Partizane nego lov na radne snage muški i ženske koje bi odveli na rad ili kod raquoTodtalaquo ili u Njemačku Protiv takvog lova na ljude odlučno sam osobno kod raquoBerateralaquo prosvjedovao i uspijevalo mi je ndash da su se mnogi od odvedenih opet vraćali kućama svojim

Slobodno sam mogao dakle Nijemcima davati savjete i stavi-ti prijedloge poput onih koji su bili u raquoPrim vjesnikulaquo objavljeni Sami su ih tražili i kazalo im se toliko da im se nešto kazalo Tko je poznao prilike i teren mogao im se samo nasmijati Ti savjeti i prijedlozi ne izdaje nikakvih tajni partizanske strategije ne odnose se na veze Partizana na njihovu poštu njihova skladišta njihove odbore Isto je kao kad bi tko komandantu u Rijeci predlagao neka bude posada u Rijeci jaka 2000 momaka a one u Kastvu Opatiji Trsatu Podvešćici

Str 7Martinšćici po 500 vojnika Komandant bi stalno mislio da

mu se ruga(m) a odgovorio bi Vi se u te stvari ne razumijete pustite


ih ndash Ako se na istom mjestu u raquoPrim vjesnikulaquo spominje i raquočišće-njelaquo slijedi jasno za svakoga poznavaoca mjesnih prilika i terena da je ta riječ upotrebljena ironički te da se odnosi ne na Partizane nego na pljačkanje s kojim su Nijemci kod svojih raquorazzialaquo nastupali i na bezobzirni lov na ljude protiv kojega sam kako rekoh protestirao

Eto kako treba shvatiti taktiku akomodacije koja nije nikomu škodila a donosila je narodu velikih koristi

Škodila je nažalost samo meni jer mjesto priznanja bacila me je u stanje kakvoga ni jedan Biskup u Jugoslaviji nije dočekao ndash Ali se to dogodilo radi neinformiranosti jer se navalilo na mene prije nego su se prilike na Krku proučile i mene saslušalo ndash

Moja relacija do okupatora može pak svatko upoznati tko bi se zanimao za odgovor što ga je predsjednik vlade NHD (sic) dr Mandić u sedmici prije cvijetnice mjeseca ožujka 1945 (dakle tri-če-tiri sedmice prije oslobođenja otoka Krka) primio od mene Tada me je preko posebne deputacije koja mi je iz Zagreba donijela njegovo pismo pozvao neka odmah odem u Zagreb jer da će se ondje drža-ti važna crkveno-politička sjednica Za putovanje u Zagreb i nazad stavio mi je poseban udoban auto na raspolaganje Odgovorio sam da se pozivu ne mogu odazvati jer bi svijet moj boravak u Zagrebu smatrao kao sudjelovanje s Nijemcima i Ustašama I ostao sam kod kuće Moj odgovor bi se mogao pronaći u Pisarni dr Mandića ali zna za nj i Preuzv Gosp Biskup dr Burić jer sam mu ga u njegov pišući stroj diktirao ndash

U Sušaku 14 lipnja 1945+Josip dr SrebrnićBiskup Krčki vr


thE BIShOP DR JOSIP SREBRNIĆ fROM KRK thE fIRSt PERSECUtED BIShOP AftER

WORLD WAR 2

Summary

The article analyzes the relationship of the new Yugoslav com-munist government towards the bishop dr Josip Srebrnić on the ba-sis of unknown and unpublished writings as well as upon the anno-tations of his close collaborators mons Mate Polonio and mons Ivan Žic ndash Rokov The end of WW2 did not bring an end to horridne-ss and sufferings that bishop Srebrnić underwent during the time of Italian and German occupation of the island of Krk In new political circumstances the bishop Srebrnić remained a strong and coherent opposition to the new communist Yugoslav government distancing himself and refusing publicly the communist ideology He openly stated his position to the faithful and to his priests of the diocese of Krk in the Pastoral letter for the lent of 1944 Subsequently he forbid his priests to support and participate in the new administration beca-use it was led and controlled by the communist party of Yugoslavia This message was divulged as an official letter written in Latin da-ted on the 17th October of 1944 He was arrested the day after the liberation of Krk on 18th April 1945

Key words bishop Josip Srebrnić Mate Polonio Ivan Žic Rokov Jurica Knez Primorski vjesnik La Civiltagrave Cattolica

121N Bogović Važnost svjedočanstva svećenika za vjernike 121-134

Natalija Bogović

VAŽNOSt SVJEDOČANStVA SVEĆENIKA ZA VJERNIKE LAIKE DANAS

dr sc Natalija BogovićMetropolitanski pastoralni institut Rijeka

UDK 25422602[264-7922352[257+26214]BULEŠIĆ Miroslav] (00024812)(000282)

Pregledni radPrimljeno 29 travnja 2014

Svi su Kristovi vjernici kojega god reda ili staleža bili po-zvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi Sveće-nici pak u tome imaju posebnu ulogu i način na koji oni žive svoju vjeru uvelike utječe na život i vjeru laika Stoga će se svećenike u ovom članku promatrati kao autentične navjestitelje evanđelja kao predstavnike božanskog i ljudskog u svijetu kao ljude zajedništva kao svjedoke istine Duhovnost svećenika se u prvom redu sastoji od prijateljskog odnosa s Kristom stoga svećeništvo treba biti du-boko ukorijenjeno u molitvi kako bi se na autentičan način živjelo i propovijedalo evanđelje Svećenik je nadalje onaj koji je službeni predstavnik onoga što je božansko na zemlji ali pritom ne smije pa-sti u napast da izgubi osjećaj za ono što je ljudsko Svećenik je onaj koji voli ljudsko koji vidi i može govoriti o izvoru svakog dobra koje je u Bogu prisutno u svijetu i čovjeku Svjedočanstvo za istinu koje pruža svećenik oduvijek je bilo od presudne važnosti za svakog vjernika laika On treba znati čitati znakove vremena i evanđeoski odgovarati na njih treba biti autentičan i transparentan To znači da se u njegovoj osobi ogleda i vidi život Kristov milost Božja

Ključne riječi svećenik laik navjestitelji evanđelja pred-stavnici božanskog i ljudskog ljudi zajedništva svjedoci istine

Uvod

Promatrajući povijest Crkve možemo reći da je svaki Božji ugodnik svetac blaženik ili kandidat oltara određena Božja poruka svome vremenu U svakom povijesnom vremenu Bog uzdiže svje-


doke vjere da budu putokazi kako doći do Boga kako svetije živjeti kršćanski poziv kako ostvarivati život po evanđelju1 I našem vre-menu označenom velikim tehničkim dostignućima ali isto tako se-kularizmom i liberalizacijom Bog šalje svjedoke vjere Sveti i bla-ženi najprije svojim životom po vjeri a potom svojim djelovanjem za Boga jesu u prvome redu svjedoci da Bog postoji da duhovni nadnaravni svijet jest jedna realnost u koju su oni neprestano uronje-ni2 Za vjernike laike od presudne je važnosti imati u svećeniku uzor primjer kako istinski živjeti evanđelje U tom smislu u prvom je redu važno kako svećenik živi i naviješta evanđelje je li uistinu autenti-čan je li svjedok vjere istine nade i ljubavi na koje ga poziva sam navještaj S druge strane laici itekako mogu pridonijeti dobru cijele Crkve i mogu svojim zalaganjem pridonijeti ostvarivanju sve du-bljeg zajedništva no kako bi u tome uspjeli oni trebaju imati otvo-ren i dobar odnos sa svećenikom župnikom voditeljem zajednice i u njemu imati uzor Od presudne je važnosti da i laici i svećenici zajedničkim snagama rade na posvećivanju svijetaVažnost i svjedo-čanstvo života svećenika u pozivu na svetost svih ljudi a pogotovo vjernika laika ogromni su Svećenici su pozvani skrbiti se za vjerni-ke kao očevi u Kristu biti uzorom svim vjernicima koji su im povje-reni kako bi se svi dostojno mogli nazivati Crkvom Božjom Svojim ponašanjem i svojom skrbi moraju pokazati lice prave svećeničke i pastoralne službe i vjernicima i nevjernicima katolicima i nekato-licima svima moraju dati svjedočanstvo istine i života Zadaća je pak laika po vlastitom pozivu tragati za Božjim kraljevstvom baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu Bog ih poziva da obnašajući svoju vlastitu dužnost i vođeni evanđeoskim duhom pridonose posvećenju svijeta te tako u prvom redu svjedočanstvom svojega života drugima očituju Krista (LG 31 2) Svima je stoga razvidno da su svi Kristovi vjernici kojega god staleža ili reda bili pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi (LG 40 2) Svećenici pak u tome imaju posebno izvrsnu ulogu uzora te ćemo promatrati osobu svećenika kao autentična navjestitelja evan-

1 Božidar NAGY Ivan Merz ndash uzor vjernicima ndash laicima i Bogu posvećenim osobama u Obnovlje-ni život 58 (2003) 4 str 112

2 Božidar NAGY Ivan Merz ndash uzor vjernicima ndash laicima i Bogu posvećenim osobama str 113


đelja kao predstavnika božanskog i ljudskog u svijetu kao čovjeka zajedništva i svećenika kao svjedoka istine jer su to kategorije koje mi se u današnje vrijeme čine ključnima za obradu ove teme

1 Svećenik ndash autentičan navjestitelj evanđelja

Odlazeći s ovoga svijeta Isus je svojim apostolima njihovim nasljednicima i svima u Crkvi rekao raquoPođite po svem svijetu pro-povijedajte evanđelje svemu stvorenjulaquo (Mk 1615) Nije rekao u kakvim će se okolnostima i u kojim društvenim sustavima evanđe-lje naviještati već je rekao raquoPođitelaquo3 Propovijedaj Riječ u zgodno i nezgodno vrijeme piše sv Pavao svom učeniku Timoteju (raquoPropo-vijedaj Riječ uporan budi ndash bilo to zgodno ili nezgodno ndash uvjeravaj prijeti zapovijedaj svom strpljivošću i poukomlaquo 2 Tim 42) iz čega vidimo da vrijeme može biti zgodno i nezgodno ali zadaća navije-štanja evanđelja ostaje To je prva zadaća svećenika naviještanje te autentičnost života po evanđelju Svećenik zapravo treba govoriti i živjeti onako kako Isus progovara i živi u evanđelju

Nadalje svećenikova se duhovnost u prvom redu sastoji od dubokog prijateljskog odnosa s Kristom u tom smislu u svećeniko-vu će životu Isus imati prednost pred svim Svećeništvo jest i treba biti duboko ukorijenjeno u molitvi Upravo da bi mogao obavljati svoju službu kako treba svećenik treba ući u dubok sklad s Kristom koji jest i ostaje glavnim nositeljem svakog pastoralnog djelovanja Jamstvo plodnosti svećenikove službe ima dubok korijen u duhov-nom životu i ako svećenik ne računa na prvenstvo milosti neće moći odgovoriti na izazove vremena Duhovni život s druge strane treba biti utjelovljen u životu svakog prezbitera liturgijom osobnoj moli-tvom načinom življenja i obavljanjem kršćanskih kreposti4 raquoSve-ćeništvo se ne rađa iz povijesti nego iz nepromjenjive Gospodinove

3 Marin SRAKIĆ Prezbiter ndash navjestitelj evanđelja u demokratskom društvu u Diacovensia X (2002) 1 str 91

4 raquoZato je nužno da u molitvenom životu prezbitera nikada ne budu izostavljeni svakodnevno euha-ristijsko slavlje s odgovarajućom pripravom i kasnijim zahvaljivanjem česta ispovijed i duhovno vodstvo cjelovito i gorljivo moljenje časoslova ispit savjesti razmatranje u pravom smislu riječi lectio divina produženi časovi šutnje i razgovora povremene duhovne obnove dragocjeni izrazi marijanske pobožnosti pobudna štiva o životima svetacalaquo KONGREGACIJA ZA KLER Direk-torij za službu i život prezbitera Kršćanska sadašnjost Zagreb 2013 str 97-98


volje No ono se ipak sudara s povijesnim okolnostima i ndash premda ostaje uvijek isto ndash oblikuje se u konkretnosti izbora također po evanđeoskom vrednovanju bdquoznakova vremenaldquolaquo5 To je razlog zbog kojega su svećenici dužni tumačiti takve bdquoznakoveldquo u svjetlu vjere i podvrgavati ih razboritoj prosudbi Ne smiju ih ignorirati ni u kojem slučaju Osim toga prezbiteri su pozvani duboko živjeti svoju služ-bu kao svjedoci nade i transcendencije te su stoga zauzeti na raznim područjima apostolata gdje se zahtijevaju raquovelikodušnost i potpuna predanost naobraženost i prije svega zreli i duboki duhovni život ukorijenjen u pastoralnoj ljubavi koja je njihov posebni put svetosti i koja predstavlja također istinsko služenje vjernicima u pastoralnoj službilaquo6

Iz toga proizlazi da je svećenik na sasvim poseban način uklju-čen u zauzimanje čitave Crkve za evangelizaciju U Crkvi su svi jasno u prvom redu biskupi i prezbiteri pozvani naviještati Rado-snu vijest priopćiti ju što potpunije vjernicima omogućiti da za nju saznaju nevjernici i nema kršćanina koji bi se mogao izuzeti od te zadaće koja slijedi iz samoga sakramenta krštenja i potvrde i koju potiče sam Duh Sveti

Naviještanje evanđelja prva je zadaća prezbitera jer je temelj kršćanskog osobnog i zajedničkog života vjere koju potiče Božja riječ i koja se hrani tom Riječju Svi službeni dokumenti Crkve ističu tu zadaću prezbitera7

Prezbiter je pozvan naviještati Krista ne sebe i svoje ideje već Krista raspetoga koji će uvijek za jedne biti ludost a za druge sabla-zan Vrlo je važan način navještaja i propovijedanja Temeljno svoj-stvo dobre homilije opisao je sv Luka u Isusovu nastupu u sinagogi raquoDanas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušimalaquo (Lk 421) To je proročka homilija koja ima tri elementa raquoPismolaquo raquoda-naslaquo i raquoodzvanja u vašim ušimalaquo Homilija koja nastoji savjestima vjernika približiti Riječ Homilija treba biti vjerna evanđelju treba

5 KONGREGACIJA ZA KLER Direktorij za službu i život prezbitera str 886 KONGREGACIJA ZA KLER Direktorij za službu i život prezbitera str 897 Marin SRAKIĆ Prezbiter ndash navjestitelj evanđelja u demokratskom društvu str 93


voditi brigu o konkretnoj prisutnoj zajednici o njezinoj životnoj so-ciokulturalnoj situaciji i problematici8

Uz homiliju župna kateheza najčešći je oblik evangelizacije Bez nje nema nove evangelizacije Pastirska pisma biskupovo ili župnikovo pismo također je oblik evangelizacije Postoje i izvanred-ni oblici evangelizacije kao razne akademije priredbe konferencije sastanci proslave beatifikacijehellip

Ostaje jedno a to je da Sveto pismo bude uvijek glavno upo-rište propovijedanja i svake evangelizacije i da mu se uvijek ostane vjeran Svijest da treba ostati apsolutno vjeran i usidren u Božju ri-ječ i u predaju kako bi netko bio istinski učenik Kristov i kako bi upoznao istinu uvijek je pratila povijest svećeničke duhovnosti te je mjerodavno potvrđena i od strane Drugog vatikanskog koncila

Treba svakako naglasiti kako je za autentično naviještanje evanđelja nužno biti nasljedovatelj Krista koji moli Evanđelja često prikazuju Krista koji moli u situacijama kada je pred nekom odlu-kom ili događajem zapravo je čitava Isusova aktivnost proizlazi-la iz molitve Iz toga proizlazi da i svaki pokret svećenika danas u njegovu pastoralu treba biti potaknut unutarnjim Duhom kako bi se izbjegao površni aktivizam ili funkcionalizam i kako bi bio upravo autentičan navjestitelj evangelizator Euharistija je izvor i vrhunac kršćanskoga života i cijele evangelizacije jer sve crkvene službe i djela apostolata čvrsto su povezani sa svetom euharistijom i prema njoj su usmjereni Posvećen trajnom služenju svete žrtve svećenik najočitije pokazuje svoj identitet9 Zato je kako bi bio djelotvoran i uvjerljiv važno da svećenik u perspektivi vjere i svoje službe upo-zna s konstruktivnim osjećajem ideologije jezik kulturne spletove tipologije koje se šire sredstvima komunikacije koja u velikoj mjeri uvjetuju mentalitete Znat će se obratiti svima bez da se ikada sakri-ju najradikalniji zahtjevi evanđeoske poruke ali izlazeći ususret za-htjevima svakog pojedinca prema primjeru sv Pavla raquoSvima bijah sve da pošto-poto neke spasimlaquo (1 Kor 922)10

8 Marin SRAKIĆ Prezbiter ndash navjestitelj evanđelja u demokratskom društvu str 1009 KONGREGACIJA ZA KLER Direktorij za službu i život prezbitera str 12610 Isto str 53


2 Svećenik ndash predstavnik božanskog i ljudskog

Krist pridružuje apostole svom poslanju raquoKao što mene posla Otac i ja šaljem vaslaquo (Iv 20 21) Svećenik je dakle izabran posve-ćen i poslan djelotvorno aktualizirati to neprolazno poslanje Krista postajući njegovim autentičnim predstavnikom i glasnikom raquoMože se reći da suobličavanje Kristu sakramentskim posvećenjem pobli-že određuje svećenika u krilu Božjeg naroda i čini ga na njemu svoj-stven način dionikom posvetne učiteljske i pastoralne vlasti samog Isusa Krista vođe i pastira Crkve To svećenikovo suobličavanje Kristu ne ostvaruje se samo po evangelizacijskom sakramentskom i pastoralnom djelovanju već se zbiva u žrtvovanju samoga sebe i ispaštanju za druge tj u prihvaćanju vlastitih patnji i žrtava svoj-stvenih svećeničkoj službi s ljubavljulaquo11

U prezbiterskom ređenju svećenik je primio pečat Duha Sve-toga kako bi zauvijek bio služitelj Krista i Crkve Duh Sveti je onaj Branitelj čiju prisutnost i djelatnu moć svećenik nikada neće izgubi-ti također on daje proročku zadaću naviještanja i tumačenja s auto-ritetom Božje riječi

Svećenik je službeni predstavnik onoga što je božansko na ze-mlji ali pritom ne smije pasti u napast da izgubi osjećaj za ono što je ljudsko Svećenik je onaj koji voli ljudsko koji vidi i može govoriti o izvoru svakog dobra koje je u Bogu prisutno u svijetu i čovjeku raquoPrezbiteri snagom sakramenta reda pozvani su podijeliti skrb za misiju svi moraju imati misionarsko srce i shvaćanje i moraju biti otvoreni za potrebe Crkve i svijeta da se svi ljudi spase i da dođu do spoznanja istinelaquo (1 Tim 2 4-6)12 Nitko od Kristovih vjernika ni-jedna od crkvenih ustanova ne može izmaknuti toj najvišoj dužnosti naviještati Krista svim narodima13

Svećenik je također onaj koji bi trebao poznavati duhovnu i kulturnu povijest Europe i svijeta koji se prijateljski i duhovno dru-ži sa svetcima teolozima velikim filozofima i književnicima Tako ima prijatelje među velikanima ljudskog duha povijesti i kulture

11 Isto str 31-3212 Isto str 4013 Isto str 48 Vidi i IVAN PAVAO II Enciklika Redemptoris missio (7 prosinca 1990) 3 u Acta

Apostolicae Sedis 83 (1991) str 251-252


Biti čovjek kulture za svećenika znači poznati zakone života rađanja i smrti radosti i nezadovoljstva znači poznati ponore ljudske duše Svećenik je onaj koji slobodno prati kulturu i čovjeka14

Svećenik je također čovjek molitve razmatranja on treba za-pravo biti čovjek mistike Kako definirati mistiku Možda bismo mogli reći da je mistika ne htjeti se definirati i razumijevati bez od-nosa prema Bogu jer se u mistici događa istinska povezanost poseb-no zajedništvo s Bogom koji ulazi u dušu u život čovjeka Svećenik je onaj koji se ne može poimati razumjeti bez odnosa prema Bogu bez bliskosti s Kristom bez velike tradicije Crkve i to intimno u prisutnosti samoga sebe i javno u društvenoj ulozi15

Mistika bi se možda mogla i usporediti sa situacijom u kojoj se npr jedna osoba ne može definirati bez povezanosti i duboke veze s nekom drugom osobom iako ta druga osoba trenutno nije nazočna Kad ljubljena osoba nije nazočna npr ja se svejedno ne mogu defini-rati bez te veze bez te povezanosti s ljubljenom osobom i to u svojoj najdubljoj nutrini u svojem spontanom nutarnjem biću Svećenik je stoga tako blagoslovljen da se više ne može ne želi ne treba ne voli i ne smije definirati i razumijevati bez Boga i to intimno-privatno i javno-društveno16

U tome je posebnost svećeničke službe gdje odnos prema Bogu prisutnost Krista njegov odnos prema Bogu i ljudima njego-va otvorenost spram Boga Oca i ljudi zajedništvo s velikom povi-ješću tradicijom i prisutnošću Crkve ulaze u svijest savjest i dušu svećenika i to je ono što se može nazvati mistikom Tako mistika postaje nešto posebno odvažno i hrabro jer život svećenika intimno i privatno javno i društveno ovisi o niti odnosa prema nečemu ne-vidljivom

Svećenik je predstavnik milosti On je osoba koja zna pre-poznati pratiti razumjeti govor duše druge osobe Svećenik stva-ra prostor u kojemu pojedinac može disati on prepoznaje potiče i podržava jedinstvenost svake osobe u molitvi ju nosi pred Bogom i blagoslivlja i time uspostavlja dublje zajedništvo među ljudima

14 Elmar SALMAN Svećenik između zvanja i mistike u Diacovensia XVIII (2010) 2 str 27215 Elmar SALMAN Svećenik između zvanja i mistike str 27316 Isto str 273


Svećenik je predstavnik milosti svećenik je svjedok dušobrižnik a duša je nešto veliko i opet ju je teško definirati Čovjek bez duše čovjek je kojemu nešto nedostaje svjetlucanje očiju boja glasa ge-ste ruku smiješak umijeće samovanja i podnošenje samoga sebe otvorenost ranjivost U svemu tome progovara duša nekog čovjeka

Crkva je blagoslovljeno zajedništvo između jedincatih osoba gdje svatko ima i živi jedincati odnos prema Bogu Život i služba svećenika uvijek se događaju u povijesnom sklopu koji je od vreme-na do vremena bremenit novim problemima i neotkrivenim sadržaji-ma17 Svećeništvo se sučeljava s tim povijesnim okolnostima i traži evanđeoske odgovore na znakove vremena na suvremen i evanđelju prihvatljiv način Znači svećenik mora imati sluha i mora kako smo već rekli osluškivati i prepoznavati znakove vremena i na njih spre-mno i uvjerljivo odgovoriti Te znakove vremena ne smije se igno-rirati već ih treba razborito prosuđivati i tumačiti u svjetlu vjere18 Danas se čini da se budućnosti više bojimo no što ju želimo I Ivan Pavao II govorio je o tom strahu i opetovano govorio i tražio od ljudi da se ne boje neka otvore vrata svoga srca Bogu Mnoge lju-de danas muči nutarnja praznina gubitak smisla života nesigurnost strah od svega i kao da se neko veliko beznađe uvuklo u svaku poru društva u duše Zabrinjavajući znakovi beznađa katkad se očituju i u agresivnosti u nasilju i nesumnjivo su za Crkvu velik izazov u smislu nove evangelizacije koja u sebi uključuje poziv na onu nadu koja se oslanja na Božja obećanja na vjernost Njegovoj riječi

Današnjem čovjeku Crkva treba navijestiti evanđelje nade koje je ujedno evanđelje života S tim u vezi posebno vrijedi misao pape Pavla VI kako suvremeni čovjek raquoradije sluša svjedoke negoli učitelje ili ako sluša učitelje sluša ih zato što su svjedocilaquo19 U no-voj evangelizaciji o kojoj je često govorio Ivan Pavao II svećenik je pozvan biti glasnikom svjedokom te nade U tom smislu on treba oživjeti svoju vjeru svoju nadu i iskrenu ljubav prema Gospodinu tako da ga može staviti pred oči vjernicima i svim ljudima onakva

17 KONGREGACIJA ZA KLER Direktorij za službu i život prezbitera str 3418 Anton TAMARUT Svećenik ndash svjedok nade u Crkva u svijetu 44 (2009) 1 str 5219 PAVAO VI Evangelii nuntiandi (8 prosinca 1975) br 41 u AAS 68 (1976) str 31


kakav on jest osoba živa koja nas ljubi više od sviju jer je za nas dao svoj život

3 Svećenik ndash čovjek zajedništva

Ekleziologija zajedništva danas postaje odlučujuća za shvaća-nje prezbiterijalnog identiteta njegova izvornog dostojanstva nje-gova poziva i poslanja u Božjem narodu i u svijetu U takvoj pre-dodžbi Crkve svećenik je u prvom redu graditelj zajedništva osoba koja okuplja povezuje i koordinira otkriva u drugima dobrotu i ljubav te pružajući im svoje povjerenje potiče vjernike na zalaga-nje suradnju i suodgovornost On u pojedincima uočava karizme i stvara prostor gdje se one mogu očitovati i razvijati na dobro za-jednice Drugi vatikanski koncil dugo se zadržao na zajedničarskoj naravi svećeništva ispitujući odnos prezbitera sa svojim biskupom s drugim prezbiterima te s vjernicima laicima Oni u Božjem narodu obavljaju iznimnu službu oca i učitelja odgajatelja u vjeri ipak su zajedno sa svim Kristovim vjernicima Gospodnji učenici Na pose-ban način trebaju voditi brigu o siromašnima i slabima o bolesnima i umirućima Prezbiteri su pozvani povezivati svoj rad s vjernicima laicima pozvani su slušati ih bratski promatrati njihove želje pri-znavajući njihovo iskustvo i mjerodavnost na raznim poljima ljud-ske djelatnosti da bi tako mogli zajedno s njima razabrati znakove vremena20 Prezbiteri su prema koncilskom nauku postavljeni usred laika da sve vode k jedinstvu ljubavi Može se dakle reći da je sve-ćenik po mjeri ekleziologije zajedništva osoba otvorena za dijalog i koja surađuje Raduje se različitosti zvanja službi i karizmi računa na djelovanje Duha Svetoga u srcima vjernika Posebno je osjetljiv na potrebe slabih i siromašnih što posebno naglašava papa Franjo ne bježi pred pitanjima i problemima ne boji se bezizlaznih situacija već se zrelo mudro i hrabro suočava s problemima i rješava ih Sve-ćenik danas treba biti čovjek na kojega se možeš osloniti treba biti zrela osoba i intelektualno i emocionalno osoba za koju znaš da je na ovome svijetu na tvojoj strani i da te pritom vodi k Bogu Sveće-nik koji poštuje zakon rasta i razvoja koji nikada ne gubi strpljenje

20 DRUGI VATIKANSKI KONCIL Dekret Presbyterorum ordinis br 6


i nadu nego ih razvija i kod sebe i kod drugih vjernika Vjernike pak motivira ljubavlju ne strahom i kritikom On je učitelj koji nikada ne zaboravlja da je i on sam učenik Poput apostola Pavla kaže raquoMi nismo gospodari vaše vjere nego suradnici vaše radostilaquo (2 Kor 1 23) Riječ je o radosti koja svoj izvor ima u ljubavi u zajedništvu i jedinstvu s Kristom

Svećenik je osoba koja živi s Kristom u uskom zajedništvu cijeloga života To zapravo znači da je Kristova osoba jedini njegov životni program To se očituje u Pavlovim riječima raquoŽivim ali ne više ja nego u meni živi Kristlaquo (Gal 220) On izgrađuje i oblikuje svoj eklezijalni identitet ponajprije ako živi život nasljedujući Isusov odnos prema Ocu prema samome sebi prema bližnjima posebno prema siromasima prema prijateljima i neprijateljima prema pra-vednima i nepravednima prema svim stvorenjima21

U euharistiji svećenička služba nalazi svoje ispunjenje Sve-ćenik djeluje u sakramentima na poseban način u euharistijskom slavlju u osobi Isusa Krista On dakle za euharistijskim stolom upri-sutnjuje Krista zaručnika izvor i vrhunac kršćanske radosti ljubavi i nade22

4 Svećenik ndash svjedok istine

Svjedočanstvo za istinu koje pruža svećenik oduvijek je bilo od presudne važnosti za svakog vjernika laika Svaki je kršćanin po-zvan dati svjedočanstvo vjere svjedočiti jer tako nasljeduje Krista koji je pred Pilatom rekao raquoJa sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinulaquo (usp Iv 18 37) To u nekim slučajevima može značiti da kršćanin položi svoj život iz vjernosti istini iz ljubavi pre-ma Bogu i ljudima To je onaj krajnji oblik svjedočenja za istinu krajnji oblik nasljedovanja Isusa Svi su ljudi pozvani nasljedovati Isusa a svećenici po svom pozivu još izvrsnije tj uvijek živjeti za-jedništvo s njime s njegovom osobom duhovnim naukom slijediti njegov primjer pogotovo u molitvi odnosu prema Bogu i bližnjemu Poput Isusa svaki vjernik treba bdjeti boriti se za čisto srce sve

21 Anton TAMARUT Svećenik ndash svjedok nade str 6422 Isto str 66


svoje snage staviti i dati u izgradnju kraljevstva nebeskog na zemlji oprostiti neprijatelju vjerovati Bogu i ljubav prema njemu staviti iznad svega Isus svaku osobu koja ga slijedi vodi korak po korak sve bliže Ocu

Dok idemo vlastitim putem vidimo da su i prije nas koračali velikani ljudskoga duha istim putem prema istini i slobodi Mnogi muškarci i žene naše Crkve borili su se i danas se bore kako bi svijet učinili prikladnijim boljim i ljepšim mjestom za život Oni su stvar-no živjeli i žive ono što vjeruju žrtvuju svoj život za istinu i ljubav Pokazuju kako živjeti usprkos svemu kaosu koji nas okružuje To su osobe koje ustraju u ljubaznosti i poniznosti unatoč nasilju to su ljudi koji ne sude i ne osuđuju Pokazuju svojim životom širu sliku dakle da ima načina za postizanje mira i jedinstva iako po cijenu borbe i boli a u nekim slučajevima i života23

Povijest ljudskog roda prepuna je raznih ideja i ideologija koje su sijale zlo i nasilje Također puna je velikih ideja dobrih djela i duhovnih velikana Činjenica je da se za istinu teško izboriti i da su često ljudi koji su se borili za istinu bili osuđivani na smrt Isusa su razapeli na križ jer je naviještao kraljevstvo nebesko jer je navije-štao svog Oca a veće istine od te nema Znamo i za mnoge mučenike od nastanka prve Crkve pa do današnjih dana koji su svoje živote dali za pravednost i istinu Njihov život međutim nije stao njiho-va borba zapravo nije time završila Zapravo možemo zaključiti da su iako su izgubili svoj život upravo tada pobijedili Pobijedili su nenasiljem pobijedili su dobrotom istinom molitvom milosrđem i oprostom Otpor koji su pružili bio je otpor svetih ljudi koji ne pri-hvaćaju neistinu i laž ni po koju cijenu ali nisu zbog toga nikog osu-dili ili ubili Pružili su nenasilan otpor i učinili najviše moguće da se glas istine proširi svijetom Borili su se istinom i ljubavlju Svjedoci smo toga i danas kada govorimo o Miroslavu Bulešiću šezdeset šest godina nakon njegove smrti U tome leži najveća važnost svjedočan-stva svećenika za vjernike laike danas Zadržati vjeru usprkos svim napadima podnijeti i izdržati svaku vrstu nasilja i laži odgovoriti i osvetiti se kako kaže Bulešić ljubavlju i oprostom to je ono što

23 Jean VANIER Postati čovjekom Kršćanska sadašnjost Zagreb 2008 str 142


svećenik danas kao i uvijek treba živjeti u sadašnjosti s pogledom uperenim prema vječnosti Treba imati ono što je imao Bulešić čvr-stu vjeru odlučnost da se suprotstavi svim lažima nenasiljem mo-litvom požrtvovnošću ljubavlju Na taj način on postaje Kristov živi svjedok istine na zemlji koji privlači sve vjernike Postaje uzor svakom čovjeku kojega će svako srce prihvatiti i slijediti Njego-vo svjedočanstvo života na taj način postaje potpuno jer je slijedio Krista i u smrti Opet nije svatko pozvan podnijeti mučeništvo ali je svatko pozvan slijediti Kristov život i nauk i koliko to savršenije čini toliko su vjernici više privučeni njegovom osobom koja uvijek mora upućivati na Isusa koji ga je pozvao Svaki svećenik kako bi ljude doveo Kristu i spasenju mora biti živi Kristov svjedok na ze-mlji To ne može sam treba mu Božja milost molitva kako njegova tako i svih ljudi oko njega Iz tog je razloga i potrebno da svećenici i vjernici mole jedni za druge kako bi svi zajedno jednoga dana pri-spjeli k Ocu

Zaključak

Kao u Isusovo vrijeme kao i u vrijeme Miroslava Bulešića važno je da svećenik danas živi i vjeruje evanđelju i ne podilazi dru-gim ideologijama sustavima vrijednosti Također ne može i ne smi-je zatvoriti oči pred potrebama ljudi koji ga okružuju Treba ljudima biti podrška uzdanik kojemu se ljudi uvijek mogu obratiti kad im je teško Treba razumjeti njihovu situaciju ne osuđivati i prema tome djelovati Samo onome čovjeku koji se milosno daje nesebično be-zinteresno bez osude s ljubavlju i velikodušno ljudi će vjerovati i otvarati mu se Svakako prevažno je da svećenik moli i da ima du-bok unutarnji duhovni život kako bi uvijek bio u Božjoj blizini kako bi znao prepoznati ono što je Božji naum i za njega samog i za ljude oko njega Teško je uvijek razumjeti Božji naum često ga je još teže prihvatiti ali kako je jednom rekla sv Terezija Avilska raquoBog nekad i krivim crtama piše ravnolaquo tako i mi blaženog Miroslava Bulešića danas itekako častimo kao onoga koji je činio sve da se na kraju proslavi Bog Takvom se svećeniku takvom svjedoku vjere vjeruje Njegov život i danas potiče ljude da više vjeruju S druge strane


svaki čovjek teži sreći i bezbrižnom životu ali je li takav život zaista moguć za vjernika kršćanina na ovome svijetu U čovjeku koji zna nositi patnju strpljivo velikodušno velika je snaga on je sposoban trpjeti i suosjećati Takav je svećenik onaj koji će privući mnoge k sebi potaknuti ih na hod prema Bogu To je osoba koja neće pobjeći od nečije boli ili ju osuditi već će pružiti podršku unijeti vedrinu nadu i sve svoje snage staviti u služenje čovjeku

I da zaključimo kakvog svećenika dakle danas vjernici laici u Crkvi trebaju Kakvoga svećenika svjedoka danas svijet treba Svećenika koji je navjestitelj evanđelja koji je svjedok istine lju-bavi i nade svojim svakidašnjim životom koji je autentičan koji je čovjek molitve koji je mistik što znači da je intimno povezan s Bogom Jednom riječju onakav kakav je i Isus bio u evanđeljima Njegove riječi i djela moraju govoriti svjedočiti isto moraju navi-ještati kraljevstvo nebesko On treba znati čitati znakove vremena i evanđeoski odgovarati na njih treba biti autentičan i transparentan To znači da se u njegovoj osobi ogleda i vidi život Kristov milost Božja I to je ono što prepoznajemo u riječima životu i osobi don Miroslava Bulešića On je doista transparentan jer u riječima raquoOvo je moje tijelolaquo i raquoOvo je moja krv koja se za vas prolijevalaquo doista vidimo čovjeka koji svoj život daje za druge po uzoru na Krista


thE IMPORtANCE Of thE tEStIMONy Of thE PRIEStS fOR thE fAIthfUL LAy PERSONS

SummaryAll the faithful of Christ are invited to the fullness of the Chri-

stian life and to the perfection of love The priests have a special role since their way of life considerably influences the life and the faith of the laity Therefore we shall consider the priests as authentic proclaimers of the Gospel representatives of Godly and human in the world as men of communion and witnesses of truth

The spirituality of the priests stands primarily in friendship with Christ therefore the priesthood must be deeply rooted in prayer in order to live and preach the Gospel in an authentic manner The priest represents the Godly in the world Nevertheless he must never lose the sense for human By loving what is human he contempla-tes the source of good which is in God present in world and men and he is able to announce it Priestrsquos commitment to the truth was always of a crucial importance for a faithful lay person A priest sho-uld know how to read the signs of time and how to respond to them in the spirit of the Gospel He must be an authentic witness endowed with transparency ie his life must be a reflection of Christrsquos life and a reflection of Godrsquos mercy

Key words priest lay announcer of the Gospel representing the human and the Godly men of communion witnesses of truth

135S J Škunca O porijeklu glagoljice Istra i Kvarner 135-162

Stanko Josip Škunca

O PODRIJEtLU GLAGOLJICE IStRA I KVARNER DOMOVINA GLAGOLJICE

dr sc Stanko Josip ŠkuncaSamostan sv Frane Zadar

UDK 003349[2640143+2734](4975 ISTRA KVAR-NER) 0308ldquo(367+398)(363)(091)

Primljeno 1 listopada 2013Pregledni rad

U mnoštvu teorija o nastanku glagoljskog pisma autor se zauzima za onu o njezinu gotskom podrijetlu Prema njegovu mi-šljenju slavenski apostoli Ćiril i Metod nisu izumitelji glagoljskog pisma nego su već postojeće pismo i biblijske tekstove preuzeli redigirali i prilagodili potrebama svoje misije na Zapadu Uvaža-vajući stare izvore poput Tome Arhiđakona Splitskog i Hrvatske kronike koji gotovo poistovjećuju Gote i Hrvate te činjenicu da tragove glagoljice nalazimo na prostoru gdje su nekad vladali i ži-vjeli Istočni Goti autor smatra da podrijetlo glagoljice treba tražiti u tom ambijentu Autor potom pokušava naći razlog duboke ukorije-njenosti glagoljice na istarsko-kvarnerskom području te smatra da je iz povijesnih razloga na tom prostoru bila jača koncentracija Gota zbog čega se on može smatrati kolijevkom glagoljskog pisma Goti arijevskog vjerovanja imali su svog nacionalnog biskupa narodni jezik u liturgiji i tu su tradiciju prenijeli Hrvatima s kojima su se stopili U dodatku autor daje kratak pregled o sudbini staroslaven-ske liturgije u Istri

Ključne riječi glagoljica staroslavensko bogoslužje Goti i Hrvati Episcopus Chroatensis Istra i Kvarner

Posljednjih godina dosta se raspravlja o podrijetlu hrvatskoga

glagoljskog pisma i dosta njih stavlja u pitanje dosadašnju raquoslužbenu teorijulaquo o njegovu ćirilometodskom podrijetlu Akademik Radoslav

RASPRAVE I ČLANCI


Katičić premda smatra da nema valjanih razloga tu teoriju stavljati u pitanje ipak smatra da se raquoo postanku i starosti glagoljice može i mora i dalje raspravljatilaquo Baveći se tom temom u posljednje vrije-me odlučili smo i sami raspravi dati doprinos

S obzirom na podrijetlo i nastanak glagoljskog pisma postoji mnoštvo teorija od kojih bih izdvojio tri jeronimsku ćirilometod-sku i gotsku koju neki zovu migracijskom Pritom smatramo kako bi trebalo razlikovati glagoljsko pismo i staroslavensko bogoslužje premda se ti pojmovi međusobno isprepliću

Što se tiče jeronimske teorije prema kojoj bi sam sv Jeronim bio autor glagoljskog pisma i nekih biblijskih prijevoda valja reći da danas gotovo i nema njezinih pobornika Ta je teorija zaživjela u 13 st kad su se Hrvati uporno borili za liturgiju na svom jeziku koju je Rim često osporavao pa se trebalo zaštititi nekim jačim autoritetom No pobornici ove teorije navode riječi Hrabana Maura (776 ndash 856) koji u svom djelu De inventione linguarum kaže da postoje slova Etika Filozofa scitske narodnosti koja je raquodo nas sa svojim opaska-ma doveo sv Jeronimlaquo (litteras [] quas venerabilis Hieronymus presbyter ad nos usque cum suis dictis explanando perduxit)1 pa bi u tom pravcu i dalje trebalo istraživati Spomenimo i to da je sv Jero-nim pohvalio gotskog biskupa Wulfilu zato što je preveo Bibliju na gotski jezik2

U našoj uhodanoj literaturi još uvijek dominira ćirilometodska teorija o podrijetlu glagoljice tj uvjerenje da su sveta braća Ćiril i Metod prije polaska u svoju misiju među Slavene god 862 izumili glagoljsku azbuku i preveli svete knjige za potrebe liturgije U poza-dini ove misije bila je politička situacija Moravske ali i Carigrada Naime knez Rastislav pozvao je misionare iz Carigrada kako bi se politički distancirao od njemačkih Bavaraca koji su pretendirali na područje Moravske i koji su se Crkvom služili za svoje političke ciljeve Ovdje ne želimo otvarati raspravu o geografskoj lokaciji dr-žave raquoMoravijelaquo koju je pokrenuo mađarski istraživač Imre Boba a prema kome ovu zemlju trebamo smjestiti istočnije u našu Panoni-

1 Usp Ivan MUŽIĆ Hrvati i autohtonost Knjigotisak Split 2001 str 4882 Hubert JEDIN Velika povijest Crkve II Kršćanska sadašnjost Zagreb 1995 str 219


ju s glavnim gradom Sirmijem3 U svakom slučaju na tu su zemlju pretendirali njemački Bavarci pa su poduzimali sve kako bi se za-branila slavenska služba Božja koju su tu uvela Sveta braća iz Solu-na Na kraju su nakon smrti sv Metodija u tome i uspjeli (+885)

Teoriju o Konstantinu-Ćirilu kao tvorcu glagoljskog pisma koja se temelji na spisu Žitje Konstantina Filozofa ndash što je prema nekima kompilacija različitih tekstova koji su nastajali u vremen-skom razdoblju od IV IX i XV st4 ndash doveli su u 19 st do raquoznan-stvenog potvrđivanjalaquo pobornika panslavizma i jugoslavenstva ali ju i danas neki tako grčevito brane No raquočini se da je sazrelo vri-jeme da ta teorija bude podvrgnuta temeljitijem promišljanju [] i da bi nastanak glagoljskog pisma mogli povući dalje u prošlostlaquo piše biskup dr Mile Bogović5 Stoga danas ima sve više istraživača koji ćirilometodsku teoriju stavljaju u pitanje ili ju posve odbacu-ju te traže nova rješenja smatrajući nadasve da je glagoljsko pismo starijega datuma6 Premda se glagoljski i ćirilični spomenici javljaju skoro istovremeno tj u zadnjim dvama desetljećima 10 st pozor-niji istraživači zapažaju da su glagoljski tekstovi jezično raquoarhaičnijilaquo pa je logično zaključiti da su nastali prije od ćiriličnih prije od Ćirila i Metoda Stoga se može vjerovati da su Sveta braća odlazeći u mi-sijski rad u raquoMoravijulaquo svoje liturgijske i biblijske tekstove preuzeli i donekle priredili iz postojećeg staroslavenskog fundusa bilo da su ga našli na Krimu gdje su do 858 bili kao misionari među Haza-rima bilo da su ga dobili iz našeg primorja koje je bilo pod vlašću Bizanta Neshvatljivo je da bi Sveta braća za iste glasovne potrebe Slavena koji su u to doba imali vrlo sličan jezik stvarala dva pisma glagoljicu i ćirilicu U tom je smislu naš poznati stručnjak za gla-goljicu Marko Japundžić TOR znanstveno dokazao da su starosla-venski biblijski tekstovi nastali raquoprije misije Svete braće pa tvrdnju kako su njihovi učenici prvi donijeli slavensku liturgiju u nas treba

3 Imre BOBA Novi pogled na povijest Moravie Split Crkva u svijetu 19864 Usp Nikola CRNKOVIĆ Hrvati za narodnih vladara Novalja 2007 str 2765 Mile BOGOVIĆ Glagoljica u Senjski zbornik 28 (1998) str 456 Slavomir SAMBUNJAK Gramatozofija Konstantina Filozofa Solunskog Demetra Zagreb

1998 str 21 tvrdi da je raquomalo onih koji sumnjaju u to da je Konstantin Filozof autor glagoljicelaquo možda i zato što se literatura o suprotnom mišljenju umnožila nakon njegove knjige


apsolutno isključitilaquo7 Analizom staroslavenskih biblijskih tekstova on dolazi do zaključka kako oni nisu prevedeni s grčkog što bi bilo normalno od njih Grka nego iz najstarijeg latinskog prijevoda tzv Vetus latina ili Itala Uostalom od poziva Svete braće sa strane kne-za Rastislava u Moravsku 862 do početka njihova misijskog puto-vanja u proljeće iduće godine (863)8 bilo je prošlo tek nešto više od šest mjeseci pa je nemoguće da je Konstantin (Ćiril) u to kratko vrijeme iznašao pismo preveo i priredio svete tekstove za liturgiju Možda su tu poteškoću uočavali i autori Žitja Konstantinova i Solun-ske legende pa su ustvrdili da je Konstantinovo pismo došlo s neba od Boga nadahnuto9 te da ga je laquočudesni golub u letu bacio Kon-stantinu u krilolaquo10 I sami pobornici ćirilometodske teorije priznaju da raquoslavenske knjige sigurno nisu napisane u kratkom vremenskom razdoblju od dolaska Rastislavovih poslanika u Carigrad do polaska ćirilometodske misijelaquo11 To da je Konstantin raquoautor glagoljice može se smatrati znanstvenom istinomlaquo tvrdi Slavomir Sambunjak gla-golski mudroslovac12 No mi smatramo da su Sveta braća glagoljsko pismo samo preuzela i priredila već postojeće biblijske tekstove za crkvene potrebe na Zapadu Osim toga prema tvrdnji stručnjaka ovi su glagoljski tekstovi jezično toliko savršeni da nikad kasnije nisu bili nadmašeni tako da raquostojimo zadivljeni pred ljepotom prvog sla-venskog prijevoda Novoga zavjetalaquo13 Kako su dakle ti Grci koji su doduše poznavali slavenski jezik mogli tako savršeno i u tako krat-kom vremenu obaviti tako zahtjevan i opsežan posao Zbog toga se mnogi stručnjaci ne zadovoljavaju ovom ćirilometodskom teorijom za koju su se uhvatili naši autori 19 st u zanosu jugoslavenstva a

7 Marko JAPUNDŽIĆ Tragom hrvatskog glagolizma Provincijalat franjevaca trećoredaca ndash Kr-šćanska sadašnjost Zagreb 1995 ISTI Hrvatska glagoljica Hrvatska uzdanica Zagreb 1998

8 Ivanka PETROVIĆ Prvi susreti Hrvata s ćirilometodskim izvorištem svoje srednjovjekovne kul-ture u Slovo 38 (1988) str 41 Prof V Tkadlčik zaključio je da su sveta braća krenula na put u ožujku ili početkom travnja 863 a u Moravsku stigli krajem lipnja iste godine Prof je također mišljenja da su naši misionari došli u Moravsku morskim putem Carigrad ndash Drač ndash Venecija ndash Moravska

9 Josip BRATULIĆ (priredio i preveo) Žitja sv Ćirila i Metoda Zagreb 1985 str 7010 Slavomir SAMBUNJAK Gramatozofija str 2511 Ivanka PETROVIĆ Prvi susreti str 47 12 Slavomir SAMBUNJAK Gramatozofija str 2513 Dominik MANDIĆ Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti Hrvatski povijesni institut Rim

1963 str 188 Nikola CRNKOVIĆ Hrvati str 277


koju neki njihovi učenici i danas podržavaju S pravom kaže Mate Šimundić poznati jezikoslovac i onomastičar raquoPolitika je ta koja je htjela glagoljicu povezati s dvojicom Solunjanalaquo

Gotsko podrijetlo glagoljice

U potrazi za boljim rješenjem neki noviji istraživači zagova-raju gotsko podrijetlo naše glagoljice Na tom je tragu i ovo naše izlaganje Polazimo od nekoliko činjenica među Hrvatima 1 Na-rodni jezik u liturgiji ndash razumije se u njegovu petrificiranom obliku ndash jedinstveni je primjer u Zapadnoj Crkvi i on se ndash usprkos svim crkvenim zabranama ndash stoljećima održavao sve do naših dana 2 Postojanje nacionalnog biskupa ndash Episcopus Chroatensis ndash u doba hrvatskih narodnih vladara također je jedinstveni primjer u Zapad-noj Crkvi 3 Zbog čega naši stari izvori Toma Arhiđakon u svojoj kronici Historia Salonitana kao i pisac Hrvatske kronike (Libellus Gothorum) poistovjećuju Gote i Hrvate (Slavene) 4 Zbog čega je glagoljica u doba svojega širenja povezivana s arijanskom herezom 5 U sjevernoj Istri (koja čak i nije bila u sastavu hrvatske države) i kvarnerskom bazenu sa zaleđem susrećemo najuporniju upotrebu glagoljskog pisma staroslavenske liturgije i najveću koncentraciju glagoljskih spomenika Na koncu konca kako to da u našoj najsta-rijoj povijesti i tradiciji nema spomena o prisutnosti Svete braće ili njihovih učenika na hrvatskom teritoriju raquoPrvi susreti Hrvata s ćiri-lometodskom slavenskom kulturom ostaju za istraživače najtamnije razdoblje hrvatskog glagoljaštva [] Možda se ćirilometodska kul-tura i baština uvlačila među Hrvate posve tiho nečujno i slučajnolaquo piše Ivanka Petrović14

S nakanom da pokušamo naći odgovor na ova pitanja pošli smo malo dublje u povijest Crkve na ovim prostorima Najprije smo uočili da je Ilirik u 4 st bio jako uporište arijanskog krivovjerja Aleksandrijski svećenik Arije učio je da Sin Božji nije suvječan i istobitan s Bogom Ocem Prvi ekumenski koncil u Niceji 325 osu-dio je Arija ustvrdivši da je Sin suvječan i raquoistobitan s Ocemlaquo Arije

14 Ivanka PETROVIĆ Prvi susreti str 49


je protjeran u Ilirik gdje je za svoj nauk našao dosta pristaša Među njegovim sljedbenicima susrećemo Valenta biskupa Murse (Osi-jek) Urzacija biskupa Singiduma (Beograd) i Fotina vrlo ugled-nog biskupa Sirmiuma (Sr Mitrovice)15 Poznato je da su arijance podržavali carevi Konstanc (350 ndash 361) i Valent (375 ndash 378) te su omogućili održavanje više sinoda (u Sirmiumu god 349 351 357 358 359 375) na kojima se pokušala naći pomirujuća formula za obje strane nicejce i arijance Faktično su neke od ovih sinoda imale poluarijanski a neke čisto arijanski karakter Sinoda u Singi-dumu god 366 kojoj su prisustvovali Valens Urzacije Gaj Pavao i drugi panonski biskupi izričito je ispovjedila arijansku formulu o Trojstvu Tek je tzv raquoIlirska sinodalaquo 375 na koju je došlo mnoštvo biskupa s Istoka potvrdila nicejsko vjerovanje o istobitnosti Oca i Sina i Duha Svetoga16 Zapadni su se biskupi 381 godine okupili na sinodi u Akvileji na kojoj je glavnu riječ imao milanski biskup sv Ambrozije te su potvrdili nicejsko vjerovanje i osudili neke panon-ske biskupe Ekumenski koncil u Carigradu iste 381 zaključio je ovu raspravu s istom osudom arijanskog vjerovanja Time je glavni-na Crkve na Istoku i Zapadu prihvatila pravovjerni nauk Nicejskog koncila no iz povijesti znamo da su neki narodi kao Vandali Lan-gobardi Gepidi Heruli i Goti i dalje ustrajali u arijanstvu Poznato je također da su Goti u doba ove teološke rasprave dobili svog prvog nacionalnog biskupa u osobi Wulfile (310 ndash 388) koji je polovinom 4 st preveo Sveto pismo na njihov jezik Mladi Wulfila bio je uče-nik Euzebija iz Nikomedije filoarijanskog biskupa u Carigradu Za biskupa ga je zaredio i poslao kao misionara raquou gotsku zemljulaquo (tj u Ilirik) biskup Euzebije Cezarejski koji je također bio sklon arijan-stvu Wulfila je među Gotima djelovao punih 40 godina i vjerojatno prisustvovao sirmijskoj sinodi 357 god17 Tako su Goti pokršteni u arijanstvu čuvali ovo vjerovanje kao svoju nacionalnu posebnost i

15 Kralj Teodorik postavljajući Koloseja za novog upravitelja Sirmijske Panonije kaže da je Sirmij nekoć bio sjedišete Gota quondam sedes Gothorum (MIGNE Patrologia Latina vol 49 str 588)

16 Velimir BLAŽEVIĆ Concilia et synodi in territorio hodiernae Jugoslaviae Vicetiae 1967 str 3-9 Vice KAPITANOVIĆ Rimski Ilirik u odrazu kršćanske književnosti Književni krug Split 2006 str 24 -30

17 Isto str 36


imali svoju nacionalnu Crkvu i svog nacionalnog biskupa Odvojeni od Istočne i Zapadne Crkve svoje su bogoslužje obavljali na na-rodnom jeziku Budući da su istočni Goti stotinama godina živjeli izmiješani sa Slavenima s njima su se postupno stopili i primili nji-hov jezik logično je zaključiti da su svoje duhovno nasljeđe neke svoje običaje ostavili i Hrvatima Zanimljiva je i činjenica da se još u 6 i 7 st u nekim raquoilirskim crkvenim zajednicama časte neki gotski svecilaquo18 Sasvim je vjerojatno da je jedan dio Hrvata primio ovo ari-jansko kršćanstvo od svojih pratioca Gota koji su mu ostavili i neka svoja obilježja kao pismo narodni jezik u liturgiji i nacionalnog čelnika Crkve Već je postalo otrcano natezati se oko vremena kad su Hrvati bili pokršteni kao i iz kojeg su središta evangelizirani te oni su došli u Dalmaciju kao arijanci te kršteni su iz Rima pa krstili su ih franački misionari Ustvari sva su tri mišljenja realna jer se proces krštavanja odvijao postupno i iz različitih središta Jedan dio Hrvata zacijelo je primio arijansko kršćanstvo posredstvom gotskih kršćana te su bili raquopoprskani Arijevom zarazomlaquo kao što piše Toma Arhiđakon Djelovanjem prvog splitskog nadbiskupa Ivana Rave-njanina i njegovih suradnika raquovođe Gota i Hrvata očišćeni su od zaraze arijanskog krivovjerjalaquo izvješćuje nas isti Toma19 i zašto mu ne bismo vjerovali

Ovdje se trebamo prisjetiti povijesne činjenice da su Istočni Goti ili Ostrogoti na području Italije rimske Dalmacije i Panonije formirali svoju državu sa sjedištem u Ravenni (493 ndash 552) Na-kon zauzeća Ravenne i utemeljenja gotskog kraljevstva na prosto-ru Kvarnera osnovano je posebno kneštvo pa se spominje raquocomes insulae Curritanae et Celsinaelaquo20 (knez Krka i Cresa) pod kojim je osobito bila ostrogotska flota Povjesničari govore i o Tarsatičkoj Li-burniji koja je bila podređena komesu u Akvileji21 Gotsku je državu odlučio srušiti istočno-rimski car Justinijan smatrajući se zakonitim nasljednikom cijelog Rimskog Carstva (koje je propalo 476) te je

18 Ivan MUŽIĆ Hrvatska povijest 9 stoljeća Split 2006 str 43 19 TOMA ARHIĐAKON Kronika ndash Hist Salonitana gl 7 ndash preveo Vladimir Rismondo Split

1960 str 19 20 MIGNE Patr lat 41 str 71921 Mate SUIĆ Liburnia Tarsaticensis Zbornik u čast Grge Novaka Arheološki institut Zagreb

1970 str 706


protiv njih poveo dugotrajni rat (535 ndash 552) U ratu su borbe imale naizmjeničan ishod ali je na kraju rat završio slomom ostrogotske države Područje Akvileje Kvarnera sa sjevernom Istrom Gorskim kotarom i Likom zadnje je palo pod vlast Konstantinopola22 Admi-ral gotske mornarice koja se nalazila u ovom kutu Kvarnera predao se Grcima tek nakon što je gotska vojska na čelu s Totilom na kopnu kod Tagine 552 doživjela strahovit poraz

Gotska je država propala i pošla u povijest mnogi su Goti stra-dali u ratovima ali nisu svi nestali dapače znamo da su isti u unu-trašnjosti Ilirika još ranije prešli na stranu Bizanta Njihova prisut-nost i liturgija na njihovu jeziku bilježi se na primjer oko Nikopolja u Bugarskoj sve do 9 st23 Oni su imenom pošli u povijest te su se malo-pomalo stapali s većinskom slavenskom masom s Hrvatima Nije isključeno da je i Crkva bosanska iz srednjeg vijeka derivat gotske nacionalne Crkve kao što je to još 1937 ustvrdio Gregor Čremošnik24 Mi smatramo da je značajnija koncentracija poraženih Gota na području Akvileje Istre i Kvarnera tu ostavila dublji trag na polju kulture i književnosti

Područje Primorja od Rječine do Labina Nijemci su u sred-njem vijeku nazvali Meranijom tj zemljom Gota Prema istraživa-nju Jakoba Kelemine25 Mer(in)gotima su se ispočetka zvali svi Goti na Balkanu da bi se taj pojam postupno sužavao te označavao Gote primorja i na kraju Gote spomenutog užeg akvilejskog područja Prema mišljenju W Grimma na teritoriju Meranije do Merana Istoč-ni su se Goti bili koncentrirali prije pohoda na Italiju26 Činjenicu da su Goti i kasnije na ovom području bili važan čimbenik potvr-đuje nam pismo pape Grgura Velikog iz 599 u kojem on spominje gotskog vojvodu Gulfaris dux Istriae27 Polovinom 11 st dolazi do borbe za ugarsko prijestolje zbog čega njemački car 1063 izvede

22 Stjepan ANTOLJAK Zadar pod vlašću Istočnih Gota u Hrvati u Prošlosti Stijepo OBAD (ur) Split 1992 str 262 Ivo MEDINI Provincia Liburnia Diadora Zadar 1980 str 400-441

23 Elio BARTOLINI I Barbari Longanesi Milano 1982 str 65424 Ivan MUŽIĆ Vjera Crkve bosanske Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Split 2008 str

12525 Jakob KELEMINA Goti na Balkanu u Robert TAFRA (ur) Goti i Hrvati Split 2003 str 43-

59 26 Isto 48 27 Ivan MUŽIĆ Hrvatska povijest IX stoljeća 42 bilj 73


vojnu na Stolni Biograd u Mađarskoj i tu ustoliči svog kandidata Salamona Budući da se carevom vojnom pohodu pridružio istarski markgrof Urlik I kao nagradu dobio je područje Meranije Urlikova žena Sofija sestra je kralja Salomona i Jelene Lijepe žene hrvat-skog bana (a kasnije kralja) Zvonimira Nakon Urlikove smrti ban Zvonimir pridruži sebi ne samo Meraniju nego i cijelu Marku Dal-matinsku tj područje Kvarnera sa zaleđem Zbog toga će Zvonimir naći svoj spomen na Bašćanskoj ploči Ozbiljni istraživači dobro za-pažaju da je područje sjeverne Istre i Kvarnera posebno laquozaraženoraquo glagoljicom i tome pokušavaju naći razlog Jedni kažu da su Sveta braća na putu za Rim 867 prošla kroz Istru pa je to moglo utjecati na širenje glagoljice No sam prolaz Ćirila i Metoda kroz ove krajeve nije dovoljan da protumačimo ovu činjenicu Drugi kažu da su ra-stjerane Metodijeve učenike Nijemci prodavali kao roblje u Veneciji pa su ih kupili neki Bizantinci i doveli na posjede u našim krajevi-ma Sve su to puka nagađanja Naprotiv pater Japundžić dokazuje da je glagoljica u upotrebi u Istri i Koruškoj još u 8 st Nada Klaić govoreći o ovom raquokrajnjem uglu Jadranalaquo i raquogotskoj baštinilaquo koju je ondje naslijedio bizantski car28 ne vodeći računa o ranije spo-menutim činjenicama glagoljaštvu ovoga područja pokušava naći drugo objašnjenje Polovinom 11 st u vrijeme crkvene reforme došlo je do sukoba između pape Aleksandra II i protupape Honorija II kojega je podržao car Henrik IV Ovaj kraj koji se našao u taboru protureformnog antipape Honorija II bio je pogodno tlo za širenje slavenske liturgije i glagoljice misli Nada Klaić i tvrdi da raquoglagoli-zam ostaje trajna kulturna baština ovog područja u samom kutu Ja-drana u prvom redu zahvaljujući revnosti grčkih svećenika koji nisu dopustili bilo u X ili u XI stoljeću da im Rim nametne svoj latinski jeziklaquo29 Koliko je ona uvjerljiva neka čitatelji sami prosude Mi naime smatramo da je gotsko nasljeđe ovog područja glavni razlog ukorijenjenosti glagoljice

Sedmo i osmo stoljeće u hrvatskoj povijesti vrlo su mračni zbog pomanjkanja povijesnih vrela ali možemo vjerovati da je to

28 Nada KLAIĆ Povijest Hrvata u Srednjem vijeku Globus Zagreb 1990 str 1629 Nada KLAIĆ Kako i kada postaje bdquoMetodova doktrinaldquo kulturno dobro Hrvata u Croatica chri-

stiana periodica 10 (1986) 17 str 37


vrijeme prožimanja i stapanja različitih etničkih skupina od kojih su jezično prevladali oni najbrojniji Slaveni odnosno Hrvati Kasio-dor kancelar gotskih kraljeva u Ravenni reče da su Goti raquogenijalni kao Grci i najinteligentniji od svih barbaralaquo Slavenizirani Goti koji su imali državničko iskustvo i višu kulturu očito su odigrali važnu ulogu u oblikovanju hrvatske države i kulture Dio naših povjesniča-ra olako prelazi preko činjenice da stari izvori kao što su Toma Arhi-đakon kao i Hrvatska kronika poistovjećuju Gote i Hrvate te njihova imena upotrebljavaju kao sinonime Na to je davno upozorio već spomenuti Kerubin Šegvić30 Ne želimo ovdje raspravljati o tome koliko u genima Hrvata ima slavenske ilirske dalmatske liburn-ske romanske gotske i ine krvi i je li naš hrvatski narod na ovom području autohton o čemu piše Ivan Mužić31 Želimo jedino iznijeti mišljenje da su Istočni Goti zvani i Ostrogoti koji su bili kršćani ari-janske vjeroispovijesti odigrali značajnu ulogu u kreiranju hrvatske državnosti i u formiranju hrvatske kulturne i političke fizionomije pa i glagoljskog pisma i liturgije na narodnom jeziku Poznati crkve-ni povjesničar iz 18 st Farlati kaže da hrvatsko-dalmatinsko kraljev-stvo raquopotječe od Gota a Slaveni ga proširišelaquo32 Naši povjesničari uočavaju a to potvrđuju pisanjem cara Konstantina Porfirogeneta da je najstarija jezgra hrvatske države nastala na području Like Gac-ke Krbave i sjeverne Liburnije33 i da su tu imali svoju prvu političku autonomiju pod upravom bana Također je poznato da imena naših knezova i kraljeva (lat duces reges) koja završavaju na -mir ili -mer (Trpimir Branimir Krešimir Zvonimir) nemaju veze s našom riječ-ju raquomirlaquo nego su gotskog podrijetla i označavaju vojvodu vladara To stapanje Gota i Hrvata kao i činjenica da su Goti bili inicijatori hrvatske države bila je poznata i Tomi Arhiđakonu koji kaže da je raquovojvoda Got stajao na čelu cijele Sklavonijelaquo34 Mi smatramo da je gotski milje izvor ili bar prenositelj hrvatskog nacionalnog pisma glagoljice a tako i liturgije na narodnom jeziku

30 Kerubin ŠEGVIĆ Gotsko podrijetlo Hrvata Split 1997 str 96 Duces Gothorum seu Sclavo-rum a pluribus Gothi appellabantur et nihilominus Sclavi

31 Vidi fusnotu 132 Illyricum sacrum II str 143 a Gothis originem a Sclavis incrementum accepit33 De admin VI ndash II str 33 34 Živan BEZIĆ Don Kerubin Šegvić u Hrvatska obzorja 2 (1996) str 362


Poznati stručnjak za staroslavenski jezik Josip Hamm priznaje raquoda se u proučavanju glagoljice vjerojatno išlo krivim putemlaquo i da je već prije bilo učenjaka koji su smatrali raquoda bi glagoljica mogla biti i gotskog porijeklalaquo Stoga detaljnom analizom glagoljskih slova on dolazi do zaključka da raquoglagoljici treba tražiti uzor u pismu koje je sredinom četvrtog stoljeća sastavljeno za arijanske Gotelaquo35 Protiv-nici gotske teorije rado ističu kako je Hamm nakon II svjetskog rata u svojoj Staroslavenskoj gramatici iz 1947 (str 7) napustio svoju teoriju o gotskom podrijetlu glagoljice Možemo misliti što ga je na to potaklo ako znamo da je velik erudit i stručnjak Kerubin Šegvić god 1945 osuđen na smrt ne samo zbog svoje suradnje s ustaškim režimom nego i zbog raquopropagiranja svoje teorije o gotskom porije-klu Hrvata da raspiri mržnju među narodima Jugoslavijelaquo kako stoji u obrazloženju presude36 Uostalom i sam je Hamm god 1985 u Rimu priznao ocu Marku Japundžiću (TOR) da svoje mišljenje o glagoljici nije smio javno iznositi i potvrdio njegove zaključke o starini glagoljskoga pisma37 Stoga teorija prema kojoj korijene gla-goljice treba tražiti u gotskoj sredini dobiva sve više pobornika

Ovdje se možemo zapitati kada i na kojem je prostoru započe-ta ova gotsko-slavenska kulturna simbioza Jedno od mišljenja jest da se to dogodilo već u 4 stoljeću poslije Krista i to na sjevernoj obali Crnoga mora osobito na Krimu s glavnim središtem Hersone-zom gdje su nađena skoro sva glagoljska slova Stručnjacima upada u oči isto ili slično nazivlje za više gotskih i glagoljskih slova Kao što rekosmo Konstantin-Ćiril je prije svoje moravske misije boravio kao misionar u Hersonezu Nije isključeno da su Sveta braća već tada susrela Slavene koji su imali svoje pismo i prevedene dijelove Biblije na staroslavenski jezik Uostalom i u raquoŽitjulaquo nalazimo poda-tak da je Konstantin u Hersonu raquopronašao evanđelje i psaltir napisan ruskim pismenimalaquo što bi prema nekima moglo označavati gla-goljsko pismo38 Mi ipak smatramo vjerojatnijim da su Sveta braća

35 Josip HAAM Postanak glagoljskog pisma u svjetlu paleografije u Robert TAFRA (ur) Goti i Hrvati str 178

36 Živan BEZIĆ Don Kerubin Šegvić str 36237 Ivan MUŽIĆ Hrvati str 45438 Ivan MUŽIĆ Hrvati str 468


budući slavenski misionari biblijske i liturgijske tekstove dobili iz našeg primorja tzv Bizantske Dalmacije Tog je mišljenja i fra Do-minik Mandić koji piše raquoSv Ćiril morao se poslužiti jezikom i prije-vodima nedjeljnih evanđelja i poslanica što su ih bezimeni hrvatski svećenici na Jadranu izradili tokom nekih dvjesto godinalaquo39 Neza-mislivo je da bi Hrvati koji su u prvim desetljećima 9 st bili već svi kršteni i slavili euharistiju čekali Svetu braću odnosno njihove učenike da im pruže svete tekstove na njihovu jeziku Konstantin i Ćiril su dakle mogli poći u raquoMoravijulaquo s već gotovim možda do-rađenim liturgijskim tekstovima a ne kao autori glagoljskog pisma i prevoditelji svetih tekstova Puno je razloga zbog kojih nastanak glagoljskog pisma trebamo tražiti u vremenu mnogo starijem od mi-sije Svete braće

Stručnjaci uočavaju da tragove glagoljice nalazimo nadasve u krajevima u kojima su nekoć vladali Goti to jest na području starog Ilirika Mi pak primjećujemo i s mnogima ističemo da je glagoljsko pismo najjače zasvjedočeno i ukorijenjeno baš u spomenutom istar-sko-kvarnerskom prostoru i smatramo da tu činjenicu treba dobro ispitati Krčki svećenik Mihovil Bolonić ugledni istraživač staro-hrvatskog bogoslužja na Krku govori o raquozagonetki glagoljizmalaquo i priznaje da raquodosad nije stvarno utvrđeno kako je slavenska liturgija prodirala u Hrvatsku uopće a posebno na otok Krklaquo40 Kako u raquoŽi-tjulaquo nema nikakva govora u djelovanju Svete braće među Hrvati-ma kako bi objasnili pojavu glagoljice u našim krajevima istraži-vači rado prihvaćaju priču o njihovim učenicima koji su protjerani iz Moravske i dospjeli u naše krajeve kako su u Veneciji prodani kao roblje Bizantinci ih kupili i doveli na svoje posjede u sjevernoj Dalmaciji na otok Cres u Osor i na Krk41 Žitja Konstantinovih učenika Nauma i Klimenta koja govore o činjenici da su neki uče-nici prodani u Veneciju izvještavaju nas da ih je kupio neki carev čovjek doveo u Konstatinopol gdje su neki ostali kao carevi štiće-

39 Dominik MANDIĆ Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti Rim 1963 str 39740 Mihovil BOLONIĆ Otok Krk kolijevka glagoljice Zagreb 1980 str 2441 Vjekoslav ŠTEFANIĆ Hrvatska književnost srednjeg vijeka Zora ndash Matica Hrvatska Zagreb

1969 str 7 Lujo MARGETIĆ Hrvati glagoljica str 885


nici a drugi pođoše u bugarsku zemlju42 Dakle nikakva spomena Dalmacije Oni se domišljaju da su protjerani učenici na posjedima pod Bizantom u Dalmaciji našli povoljnu klimu za svoje djelovanje jer je narodni jezik u liturgiji na Istoku bez problema prihvaćen No mi znamo da je glagoljica bila raširena i na drugim hrvatskim po-dručjima svuda gdjegod su kao što rekosmo nekoć vladali Goti Iz činjenice da je područje Istre i Kvarnera prebogato glagoljskim spomenicima raquodanas je općenito prihvaćeno mišljenje da je autoh-tono područje glagoljice Hrvatsko primorje istočna Istra i sjeverna Dalmacija te da se iz tog bazena širila na druga područjalaquo piše Bo-lonić43 Do sličnih zaključaka dolaze noviji istraživači poput Sabine Nagy koja na temelju starih izvora tvrdi da je raquoglagoljica nastala na istarsko-venecijanskom području u VIII stoljećulaquo44 Zanimljiv je s tim u vezi podatak da filolozi kod čakavaca nalaze oko tisuću riječi gotskoga podrijetla Koncentracija epigrafskih spomenika na ovom području raquoupućuje na taj prostor kao iskonsko ishodično područje hrvatskog glagolizmalaquo piše Zvane Črnja45

Početkom 1930 javlja se laquooriginalnoraquo mišljenje nekih po-vjesničara prema kojima slavensku liturgiju u 10 i 11 st nisu pro-movirali hrvatski glagoljaši i vladari nego dalmatinski biskupi pod jurisdikcijom Carigrada Barjaktari toga mišljenja vrlo su ugledni povjesničari Lovre Katić Miho Barada i u novije vrijeme Nada Klaić Riječ je nadasve o splitskim sinodama 925 i 928 Istina je da su ove sinode prvenstveno sazvane zato da se riješi pitanje crkvene jurisdikcije Naime budući da je cijela Dalmacija došla pod suvere-nitet hrvatskog vladara hrvatski se biskup Grgur u Ninu nadao po-stati metropolitom Hrvatske i Dalmacije ali se tome suprotstavljaju i pretendiraju na taj položaj splitski nadbiskup koji se pozivao na antičko pravo Salone i biskup Zadra glavnoga grada bizantske Dal-macije No isti autori tvrde da je pitanje slavenskog jezika u liturgiji na tim sinodama sporedno tvrdeći da vladar i glagoljski kler za to ne uopće ne mare raquoNi jedno slovo nas u izvorima ne upućuje da je Gr-

42 Ivanka PETROVIĆ Prvi susreti str 3543 Mihovil BOLONIĆ str 2544 Sabine NAGY Pokušaj objašnjenja geneze glagoljjice Železno 2010 str 1045 Zvane ČRNJA Kulturna povijest Hrvatske I Otokar Keršovani Rijeka 1978 str 392


gur Ninski branitelj glagoljicelaquo tvrdi Lovre Katić46 Ustvari ova su dva predmeta bila usko povezana Staroslavenski jezik upotreblja-vao se od početka među krštenim Hrvatima Dalmacije i Hrvatske a biskupi Dalmacije to su prirodno tolerirali na svojim područjima Papa Ivan X (914 ndash 928) to im ozbiljno spočitava raquovobis tacenti-bus et consentientibus ndash a vi šutite i odobravatelaquo Na splitskoj sinodi 925 hrvatski biskup Grgur Ninski koji je pretendirao biti metropolit Hrvatske laquou očima pape nije grješnik jer nije poput dalmatinskih biskupa dopustio da se glagoljica širi na njegovu područjuraquo smatra Klaićeva47 S obzirom na to da je imao podršku kralja Tomislava utekao se papi s nadom da će mu on dati za pravo tj da će postati metropolitom Hrvatske i Dalmacije No na novoj sinodi 928 kojoj je predsjedao papin poslanik Madalbert ne samo da je izgubio bitku nego i svoju ninsku hrvatsku biskupiju pa mu je dan Skradin bi-skupsko sjedište u starini Nin s raquohrvatskim biskupomlaquo bio je ozbilj-na prijetnja Splitu nasljedniku Salone i zato ga je trebalo uništiti iz korijena Uostalom kako bi postigli svoj cilj oni na sinodi tvrde da Nin u starini i nije imao biskupa nego samo arhiprezbitera Pobije-dilo je dakle historijsko pravo pa je splitski biskup postao metropo-litom za područje sve do Save a Hrvatska je biskupija tada zbrisana s lica zemlje Usput spomenimo da je Hrvatska biskupija u novim okolnostima ponovno obnovljena 1075 Premda je papa Ivan X tra-žio da se raquobarbarskalaquo glagoljica potpuno dokine latinski biskupi Dalmacije smatra Klaićeva za to puno ne mare pa ne zabranjuju glagoljanje jer to i nije bilo moguće zbog naroda Jedino zaključuje da ubuduće neće zaređivati svećenike glagoljaše ukoliko ne nauče latinski jezik Tvrdnja o glagoljaštvu bizantske Dalmacije dovede-na je do apsurda pitanjem je li slavenska služba Božja uopće bila u upotrebi u Hrvatskoj raquoSada se postavlja pitanje da li je slavensko bogoslužje uopće bilo u upotrebi u ninskoj biskupijilaquo piše Bene-dikta Zelić-Bućan i zaključuje da je raquona području ninske biskupije (a to je cijela Hrvatska op) do splitskih sabora liturgijski jezik bio

46 Lovre KATIĆ Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom Leonova tiskara Split 1929 str 25

47 Isto str 83


latinskilaquo48 No papa Ivan X bio je zabrinut baš zbog posvuda raši-renog slavenskog bogoslužja koje je njemu mirisalo na krivovjernu raquoMetodijevu doktrinulaquo49 Premda je papa Ivan VIII bio odobrio sla-vensko bogoslužje i sv Metoda zaredio za srijemskog nadbiskupa ovaj papa istog Metoda smatra heretikom Glasini da se slavenska služba Božja vezuje uz herezu pridonijeli su zacijelo njemački bi-skupi koji su sv Metodija kako bi ga istjerali optužili za krivovjer-je Isto je u 13 st mislio i Toma Arhiđakon u svojoj raquoSalonitanskoj historijilaquo Svoju odbojnost prema slavenskoj liturgiji potkrijepio je i uvjerenjem da su Goti arijanci izumitelji glagoljskoga pisma raquoGot-ska slova pronašao neki Metodije heretik koji je mnogo toga napisao protiv katoličke vjere na istom slavenskom jezikulaquo50 Istina je da Toma često pristrano piše te ga povjesničari olako obezvređuju no mi vjerujemo da svoje tvrdnje temelji na izvorima ili predaji On zna da su Goti bili arijanci vjeruje da glagoljica potječe od Gota i zato slavensku liturgiju povezuje s herezom Tako je mislio i antipapa Honorije II (1061 ndash 1064) koji poslanicima krčkoga glagoljskoga klera u Rimu kaže da ne može dati dozvolu za glagoljanje jer je često čuo da su raquoGoti arijanci pronalazači ovakve književnostilaquo51 Tomino pisanje omalovažava Nada Klaić tvrdeći da njegovo mišljenje poči-va na slabim temeljima jer je navodno nekoliko stoljeća kasnije od događaja52 faktično jer se ne uklapa u njezinu koncepciju

Starohrvatsko bogoslužje

Danas ima dosta povjesničara koji smatraju da je dio Hrvata možda i prije doseljenja najprije ispovijedao arijansko kršćanstvo koje su primili preko Gota pa vjerojatno tu možemo tražiti razlog što su Hrvati jedini kršćani Rimske Crkve koji su bogoslužje obav-ljali na narodnom jeziku Kako to da Hrvati u formuli krštenja ne upotrebljavaju prijevod izraza raquobaptizolaquo ndash raquoja te uranjam peremlaquo

48 Benedikta ZELIĆ-BUĆAN Slavensko bogoslužje i glagoljica kod Hrvata do kraja XI stoljeća u Marulić 3 (1986) str 376-387

49 Codex dipl I br 22 str 29 50 Hist Salon XVI ndash Rismondo 2951 Isto str 2952 Nada KLAIĆ Povijest str 19


koji se upotrebljava u Istočnoj i Zapadnoj Crkvi nego raquoja te krstimlaquo ndash tj činim kršćaninom53 Nije li i ta terminologija preuzeta od Gota i njihove riječi raquokreistlaquo ndash kršćanin I praksa da su Hrvati imali svog nacionalnog biskupa (episcopus Chroatensis) nevezanog uz odre-đeni grad kao što je pravilo u cijeloj Crkvi nego uz dvor vladara i za područje cijele Hrvatske pretpostavljamo da je preuzeta iz gotske prakse Netko može reći da su Istočni Goti nekoliko stotina godina ranije izgubili svoju državu pa valjda i crkvenu organizaciju te pi-tati kako njihovu praksu možemo povezati s hrvatskom Goti jesu izgubili državu ali su izmiješani s Hrvatima nastavili imati svoja manja administrativna područja vjerske poglavare ovisne o civilnim vlastima Zanimljivo je da Toma Splićanin glagoljsko pismo naziva raquogotskim slovimalaquo te vjerujemo kako je Toma tu klevetu kao što re-kosmo pokupio iz njemačkih izvora preko Rima Sjetimo se da raquoŽi-tjalaquo iznašašće azbuke pripisuju sv Konstantinu-Ćirilu a ne Metodu U svakom slučaju u Tomino vrijeme (13 st) još je živa uspomena a vjerojatno je on taj podatak našao i u arhivima da glagoljsko pismo potječe od Gota Razumije se da je Toma zadrti Roman i protivnik Hrvata te je glagoljaše rado povezivao s arijanskim krivovjerjem U spisu raquoO obraćenju Bavaraca i Karantanacalaquo koji je napisan 873 nalazimo podatak da je raquoIz Istre i Dalmacije došao neki Slaven ime-nom Metodije koji je pronašao (adinvenit) slavensko pismo te je slavenski obavljao službu Božjulaquo54 Možda baš ovaj podatak da je Metodije došao raquoiz Istre i Dalmacijelaquo označava domovinu glago-ljice U svakom slučaju prvo crkveno odobrenje službe Božje na slavenskom jeziku dao je kako rekosmo papa Ivan VIII (872 ndash 882) smatrajući da se i njime raquodostojno slavi Boga te naređujemo da se istim jezikom propovijedaju i razglašuju djela Krista našega Gospodinalaquo Pobornici ćirilometodske teorije o podrijetlu glagoljice rado navode i pismo istoga pape Ivana upućeno 880 knezu Sveto-pluku u kojemu piše da je raquoslavensko pismo pronašao neki filozof

53 Marko JAPUNDŽIĆ Gdje kada i kako je nastala glagoljica Hrvatska revija Zagreb 1994 str 547

54 Stjepan ANTOLJAK Hrvati u prošlost Split 1992 str 103


Konstantinlaquo55 To se može odnositi na ćirilicu ili se tu jednostavno izražava činjenica da su slavensku liturgiju baš u to vrijeme među Slavenima širila sveta braća Ćiril i Metodije Dodatnu pomutnju oko imena Metodija možda je proizveo podatak da su stari Hrvati imali pravni kodeks koji se zvao raquoMetodios ili Methodoslaquo a sadrža-vao je zaključke Duvanjskoga sabora iz god 753 i bio prema mi-šljenu stručnjaka napisan na starom hrvatskom jeziku i pismu56 To može biti samo glagoljica Zanimljivo je da su dalmatinski Romani ovu knjižicu nazivali Libellus Gothorum sigurno zato što je bila na-pisana glagoljicom Sadržaj ove knjige prema mišljenju stručnjaka sačuvan je više-manje u Hrvatskoj kronici (Sclavorum regnum) i nje-noj varijanti zvanoj Ljetopis popa Dukljanina Zanimljiv je i podatak Virgila biskupa Mainza iz 8 st ndash za koga se smatra da je u mladosti bio vjerovjesnik Istre i Koruške ndash a koji veli da tamošnji Slaveni imaju svoje vlastito pismo57 To je mogla biti samo glagoljica

Episcopus chroatensis

Postojanje hrvatskog nacionalnog biskupa ndash episcopus Chroa-tensis ndash jedinstven je primjer u Zapadnoj Crkvi upućivalo bi na prak-su što su je ranije imali Goti I Toma Arhiđakon barem u odnosu na doba hrvatskih vladara kaže laquoHrvatski su kraljevi htjeli imati svog posebnog biskupa koji se nazivao laquohrvatskiraquo i postavili njegovo sjedište u polju kod crkve svete Marije blizu kninskog kaštela on je imao imanja i posjede gotovo po čitavom Hrvatskom kraljevstvu jer je bio kraljevski biskup i pratio kraljevski dvorraquo58 Takva institu-cija nam je izričito zabilježena u doba kneza Branimira (879 ndash 892) koji je rezidirao u Ninu i imao uza se biskupa kao visokog državnog službenika rekli bismo kancelara laquoNije to rezidencijalni biskup or-dinarij već posebni dvorski biskup s jurisdikcijom nad cijelom

55 Lujo MARGETIĆ Hrvati glagoljica i slavenski apostoli u Dometi 9 (1999) 712 str 52 litte-ras Sclavinicas a Constantino quodam philosopho repertas

56 Dominik MANDIĆ Rasprave 187-190 Dmine Papalić i Jerolim Čaletić 1546 kažu da su ovu knjižicu prepisali raquorič po rič iz jedne stare knjige pisane hrvcakim pismomlaquo što može biti samo glagoljica Isto str 468 Ivan MUŽIĆ Hrvati i autohtonost Split 2001 str 64

57 Nikola CRNKOVIĆ Hrvati za narodnih vladara Novalja 2007 str 28158 TOMA ARCH Kronica Rismondo str 27


primorskom Hrvatskomraquo59 S knezom Branimirom god 879 stupa na scenu biskup Teodozije izabran od klera i naroda koji se obraća papi Ivanu VIII te ga izvješćuje o povratku dalmatinskih Hrvata u krilo Rimske Crkve nakon što ih je knez Zdeslav bio priklonio Cari-gradu Papa Teodozija poziva u Rim kako bi ga zaredio za biskupa i tako slijedio primjer svojih prethodnika60 No Teodozije nije pošao u Rim nego u Akvileju odnosno u Čedad (Cividale) gdje je stolovao patrijarh Walpert koji ga je i posvetio Zašto je Teodozije pošao akvi-lejskom patrijarhu a ne papi pitaju se neki Ima tu nekoliko razlo-ga prvo to je vrijeme franačke dominacije nad Hrvatskom a Crkva se redovito prilagođavala političkoj situaciji Drugo otamo su došli misionari koji su pokrstili ostatak Hrvata i krivovjerce priveli pravo-vjerju Naime bila je praksa da se nova crkvena zajednica odnosno biskupija vezivala uz Crkvu majku od koje je primila krštenje Bio je to i lukav politički potez ni Rim ni Carigrad nego treće središte Papa Ivan VIII nije smio burno reagirati jer se Dalmacija tek bila otrgla od Carigrada

Autori se pitaju kad je osnovana Ninska biskupija i otkad je ninski biskup postao hrvatskim nacionalnim biskupom Stariji kao Bianchi61 zastupaju tezu o apostolskom utemeljenju ove biskupije pa bi prvi biskup bio sveti Ansel jedan od sedamdeset dvojice Isuso-vih učenika Farlati tu predaju donosi ali smatra da je Ninska bisku-pija za novodošle Hrvate osnovana ili obnovljena u VII st u vrijeme Ivana Ravenjanina prvog splitskog nadbiskupa62 S obzirom na sam naslov Episcopus Chroatensis Farlati prihvaća mišljenje Ivana Lu-cića koji kaže da je ninski biskup taj naslov dobio u vrijeme kneza Muncimira (892 ndash 910)63 Noviji autori priču o apostolskoj predaji odbacuju ali se ne slažu o vremenu utemeljenja Neki kao Marko Perojević64 smatraju da se to dogodilo početkom 9 st nakon što su

59 Josip BUTURAC ndash Antun IVANDIJA Povijest Katoličke crkve među Hrvatima Kršćanska sadaš-njost Zagreb 1973 str 56

60 Codex dipl I br 12 str15 61 Carlo BIANCHI Zara cristiana II Zadar 1879 ili Kršćanski Zadar preveo Velimir Žigo Zadar

2011 str 176-17962 FARLATI IV str 20563 Isto 20564 Marko PEROJEVIĆ Ninski biskup u povijesti hrvatskog naroda Matica Hrvatska Zagreb 1939

str 20


Franci zavladali našom zemljom Mirom u Achenu 812 Hrvatska definitivno dolazi pod suverenitet Franaka (iznimka su neki otoci i gradovi koje nazivamo Bizantskom Dalmacijom) pa se i u crkvenom pogledu stavlja pod jurisdikciju franačke Akvileje Drugi kao Miho Barada65 misle da je osnutak hrvatske biskupije u Ninu potakla Fo-cijeva shizma pa bi ona bila ustanovljena 864 i podvrgnuta rim-skom biskupu da bi se Hrvatsku odvojilo od raskolne Crkve u kojoj su se našli gradovi Dalmacije No da je ta biskupija postojala i prije Focijeva raskola govori nam pismo pape Nikole I (858 ndash 867) upu-ćeno kleru i ninskoj Crkvi u kome ih podsjeća na to da se biskupije ne mogu osnivati bez dozvole Svete Stolice66 što znači da je ninska Crkva već postojala i da se biskup birao i bez potvrde Svete Stolice Tako i papa Ivan VIII god 879 poziva biskupa Teodozija da po uzoru na svoje prethodnike (antecessores)67 dođe u Rim na posvetu i po palij Ferdo Šišić s pravom smatra da je Ninska biskupija starije-ga datuma ali ne precizira vrijeme68 Na pitanje kada nastaje praksa da se ninski biskup naziva episcopus Chroatensis biskup Hrvata nije baš lako odgovoriti Nada Klaić smatra da taj naslov prvi dobiva spomenuti Teodozije69 dok Butorac i Ivandija idu još dalje pa pojam raquohrvatskog biskupalaquo vezuju uz priču o Cededu lažnom krčkom bi-skupu koju oni stavljaju između 1024 i 103070 Međutim pojmove hrvatskog i krčkog biskupa treba strogo odvajati Ovi dakle autori pogrešno vezuju pojam hrvatskoga biskupa uz lažnog krčkog bisku-pa Cededu a nema pravo ni Nada Klaić koja ovu raquostorijulaquo stavlja u doba reformnih papa tj između 1061 i 1064 dapače neki misle da ju treba posve zabaciti budući da je Njemačka prihvatila legalnog papu Honorija II već u travnju 106271 Mi pretpostavljamo da je za pokrštene Hrvate u unutrašnjosti zemlje postojao neki vrhovni vjer-ski autoritet vezan uz vladara zvao se on biskup ili drukčije otkad

65 Miho BARADA Episcopus croatensis u Croatia sacra I (1931) str 173-18566 Cod dipl I Zagreb 1967 str 867 Cod dipl I str 1668 Ferdo ŠIŠIĆ Priručnik str 190 19969 Nada KLAIĆ Povijest str 6070 J BUTURAC ndash A IVANDIJA Povijest str 5671 Lujo MARGETIĆ Vidljive i manje vidljive poruke Tomine bdquoHistoria salonitanaldquo u Zbornik

Toma Arhiđakon i njegovo doba Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 25-27 rujna 2000 godine u Splitu Mirjana Matijević-Sokol ndash Olga Perić (ur) Split 2004 str 14


Hrvati imaju svoju državnu organizaciju makar pod suverenitetom viših sila Bizanta odnosno Franaka Ako prihvatimo mišljenje da je dio krštenih Hrvata pomiješan s Gotima isprva ispovijedao arijan-sko kršćanstvo onda su oni sasvim vjerojatno imali svog narodnog biskupa neovisnog o Istočnoj i Zapadnoj Crkvi Vjerski poglavar bio je druga važna osoba uz svjetovnog kneza jer se vjerski i poli-tički život ispreplitao Budući da su knez i narodni prvaci prihvatili jedinstvo s općom Crkvom vjerojatno dolaskom Franaka vjerski je poglavar morao biti legaliziran i posvećen za biskupa od poglavara Crkve majke u našem slučaju od akvilejskog patrijarha Hrvatski je biskup i dalje boravio u sjedištu kneza odnosno kralja Nin je bio prvo sjedište hrvatskoga kneza pa je ninski biskup postao i nacio-nalni biskup Hrvata To što se na splitskoj sinodi 925 tvrdi da Nin nije bio biskupsko sjedište u antici da je imao samo arhiprezbitera može biti samo način da se ninskom biskupu oduzme jurisdikcija nad cijelom Hrvatskom za koju se borio splitski nadbiskup Kad su naši kraljevi rezidirali u Kninu i hrvatski je biskup tu boravio na što nas podsjeća Toma Arhiđakon72 Trebalo bi svakako kritički ispi-tati seriju ninskih biskupa prethodnika biskupa Teodozija (Patrici-je 699 Mauro 714 Anastazije 756 Pavao 787 Marin 812) koju nudi i vezuje uz Akvilejski patrijarhat Carlo Federico Bianchi73 Na-kon mraka 7 i 8 st kad su Hrvati u unutrašnjosti bili pod jarmom Avara slijedi novo doba hrvatske povijesti Kralj i car Karlo Veliki zauvijek je srušio avarsku državu i podvrgao naše krajeve pod svoju vlast Tada dolazi povoljno vrijeme za sređivanje vjerskih i crkvenih prilika u Hrvatskoj Dakle početkom 9 st Hrvati sa svojim vojvo-dama dolaze pod vrhovnu vlast Franaka i tada franački misionari krštavaju ostatak Hrvata krivovjerce privode pravovjerju i sređuju crkvenu hijerarhiju Prema tome da zaključimo pojava raquohrvatskog biskupalaquo početkom 9 st prema našem je mišljenju legalizacija pred općom Crkvom vjerskog poglavara onih Hrvata koji su ispovijedali arijansko vjerovanje a sada su privedeni crkvenom jedinstvu

72 TOMA ARCH Kronika Rismondo str 27 raquoHrvatski su kraljevi htjeli imati svog posebnog bi-skupa i zatražili su od splitskog nadbiskupa te su uspostavili biskupa koji se nazivao Hrvatski Njegovo su sjedište postavili u polju uz crkvu svete Marije blizu kninskog kaštelalaquo

73 Carlo Federico BIANCHI Kršćanski Zadar 2011 str 182


Istra i Kvarner kolijevka glagoljice

S obzirom na to da se glagoljica najčvršće ukorijenila i zadr-žala ne samo u liturgiji nego i u civilnoj administraciji baš na pro-storu Istre i Kvarnera i jer na tom prostoru nalazimo najviše (90 ) pisanih spomenika kako na tvrdoj (Plominski natpis Krčki natpis Valunska ploča Bašćanska ploča) tako i mekoj podlozi priliči da u kratkim crtama opišemo i sudbinu glagoljskog bogoslužja na ovom području Relativno velik broj glagoljskih spomenika na tome po-dručju upućuje na zaključak da je glagoljica baš negdje na tim pro-storima nastala i odatle se širila u druge predjele zaključuje Ivan Mužić74 Dakle pretpostavljamo da su kroatizirani Goti ovoga pro-stora bili vodeći politički i kulturni sloj u početcima države Hrvata i pružili im začetke pismenosti

Iz iznesenoga može se s dosta vjerojatnosti zaključiti da su Istra i Kvarner sa svojim okruženjem mogli biti čak domovina glagoljice I češki slavist Vaclav Vondrak izričito tvrdi da je glagoljica nastala u Istri odnosno na području Akvilejskog patrijarhata Potvrda su tome i Kijevski listići iz 10 st jedan od najstarijih glagoljskih spisa koji sadrže liturgijske tekstove karakteristične baš za ovaj patrijarhat75

Velika hajka na glagoljicu i slavensku liturgiju nastala je u dru-goj polovini 11 st za papa Aleksandra II (1061 ndash 1073) i Grgura VII (1073 ndash 1085) koji su svim silama provodili reformu Crkve htijući je unificirati osloboditi od državnog zagrljaja i pooštriti dis-ciplinu klera Jedan od reformskih zadataka bio je i pooštrenje zako-na o celibatu koji nije dosljedno provođen u cijeloj Crkvi Zbog toga nije nikakvo čudo što se slavenska liturgija koja je odisala separa-tizmom i krivovjerjem kao i oženjeni svećenici glagoljaši nađoše na udaru Povjesničarka Nada Klaić pokušava objasniti priču Tome Arhiđakona o lažnom krčkom biskupu Cededu (Zdedi) Nakon smrti pape Nikole II (+1061) pobornici reforme izaberu za papu Aleksan-dra II a pristaše cara i antireformisti biskupa Parme pod imenom Honorije II (1061 ndash 1064) kome se priklone Nijemci i sjeverna

74 Ivan MUŽIĆ O slavenskoj pismenosti na današnjem teritoriju Hrvata u Kačić 25 (1993) str 401

75 Marko JAPUNDŽIĆ Tragom hrvatskog glagolizma str 83


Italija76 U to vrijeme s područja Akvileje u Hrvatsku dolazi neki svećenik Vulfus Langobard ili Got raquobezbožni sljedbenik arijanske herezelaquo koji kao pristaša Honorija II širi antireformu među glago-ljašima Istre i Kvarnera Na Krku nađe svoje pristaše glagoljaše koje predvode pop Cededa (Zdeda) i opat Pojtjeh Sva trojica pođu u Rim gdje je do 1064 stolovao protupapa Honorije II i traže njego-vo dopuštenje za slavensko bogoslužje no tamo nisu postigli ništa Papa im uskraćuje dopuštenje za glagoljsko bogoslužje jer je raquočesto čuo da su Goti arijanci izumitelji ove pismenostilaquo Nije jasno kako spojiti ovo odbijanje protureformnog pape da dopusti glagoljanje s mišljenjem Nade Klaić koja tvrdi da je Vulfus došao u Hrvatsku kao pristaša istoga Honorija II Toma piše kako se glagoljaški kolovođe nisu obeshrabrili te po povratku na Krku šire lažne glasine da je papa odobrio slavensko bogoslužje štoviše da je Cededu (Zdedu) posve-tio za biskupa Organiziraju pobunu glagoljaškoga klera te legalnog biskupa odstrane a ustoliče Zdedu za pastira Krčke Crkve No na kraju Zdeda završava raquosramotnom Arijevom smrćulaquo kako nam to naširoko opisuje Toma Arhiđakon77 Premda je Toma zagrižen La-tin i često pristran u opisivanju događaja autori se slažu da u tome opisu ima jezgra istine78 Pristaše ćirilometodske teorije vjeruju da su biskupi Bizantske Dalmacije polovicom 11 st pod jurisdikcijom Carigrada prihvaćali slavensku liturgiju jer im nije bilo strano da narodi upotrebljavaju svoj jezik u liturgiji S obzirom na to da je Tomi Arhiđakonu to nezamislivo on ndash misli Klaićeva ndash to zataškava te Gotohrvate proglašava glagoljašima i arijanskim krivovjercima U stvari biskupi Dalmacije već su se 924 distancirali od Carigrada i priklonili se politici Rima u borbi protiv glagoljaštva kako to isprav-no piše Toma Splićanin Zato crkveni sabori u Splitu (925 i 1060) na inicijativu Rima donose odluke doduše ne baš drastične imajući u vidu faktično stanje o postupnom uklanjanju slavenskog jezika iz liturgije Sinoda u Splitu 1060 strogo ndash pod prijetnjom izopćenja ndash zabranjuje zaređivati Slavene ukoliko ne nauče latinski jezik kle-

76 Hubert JEDIN Velika povijest Crkve III1 Zagreb 1971 str 40877 TOMA ARH c 16 ndash Rismondo str 30-3178 Nada KLAIĆ Pobjeda reformnog Rima na Jadranu za pape Grgura VII u Vjesnik Hist arhiva u

Rijeci i Pazinu XXVIII (1986) str 169


ricima nositi bradu i dugu kosu ženiti se ili ženu zadržati što je bila praksa glagoljaša79 Na još jednoj sinodi u Splitu 1063 izopćeni su tvrdokorni protivnici reforme među kojima su i spomenuti Vulfus Cededa i opat Pojtjeh80 Uza sve službene zabrane ili ograničenja staroslavenska služba Božja bila je toliko ukorijenjena u našim kra-jevima da ju više nitko nije mogao iskorijeniti Istini za volju gla-goljsko bogoslužje osobito u nekim krajevima živjelo je u ilegali sve do novijih vremena

Uvidjevši faktično stanje papa Inocent IV godine 1248 na molbu senjskog biskupa Filipa ndash koji se poslužio predajom da je glagoljicu iznašao sv Jeronim ndash dopusti upotrebu staroslavenske li-turgije raquoali samo u onim krajevima u kojima je već u upotrebilaquo Ovo papino dopuštenje faktično je pridonijelo širenju glagoljske liturgije drugdje u Crkvi pa i u svjetovnom životu Juraj Slavinac (Georgius de Sclavonia) rođen na području Akvilejskog patrijarhata profesor pariškog sveučilišta napisao je god 1390 da je glagoljica alpha-betum Crawaticum i da se raquonjom podjednako služi kler Istre koji je dio hrvatske domovine kao i kler ostalih hrvatskih krajevalaquo On štoviše tvrdi da je sv Jeronim raquosvojedobno preveo skoro sve psalme na naš jeziklaquo Mišljenje da su glagoljicu iznašli sveti Ćiril i Metodije proširilo se tek u 19 st

Dodatak Sudbina starohrvatske liturgije u Istri

Istarski publicist Ernest Radetić nabraja biskupije i župe Akvilejskog patrijarhata u kojima se tijekom stoljeća više ili manje glagoljalo81 13 župa u Tršćanskoj 13 u Koparskoj 13 u Novigrad-skoj 30 u Porečkoj 21 u Pulskoj i 10 u Pićanskoj biskupiji dakle u stotinu župa Istre A da se glagoljica upotrebljavala čak u nekim istarsko-romanskim župama potvrđuju matice u Vodnjanu gdje su se podatci za Knjigu krštenih upisivali naizmjence latinicom ili gla-goljicom već prema etničkoj pripadnosti krštenika Sjetimo se da je i raquoRazvod istrijanskilaquo iz 1325 napisan starohrvatskim pismom

79 Codex dipl I br 67 str 9680 Eduard PERIČIĆ Pape i Hrvati do 12 stoljeća Zbirka Hrvatska ndash Sveta Stolica Zagreb 1999

str 3581 Ernest RADETIĆ Istra pod Italijom 1918-1943 Albrecht Zagreb 1944


glagoljicom Za očuvanje glagoljaštva u Istri posebno su zaslužni benediktinci pavlini i franjevci glagoljaši trećeg samostanskog reda koji su djelovali među istarskim pukom i obavljali staroslavensku službu Božju

Protestanti Istre u 16 stoljeću iskoristili su glad hrvatskog puka za vlastitom knjigom te su tiskali nekoliko svojih knjiga glagoljicom i narodnim jezikom Tridentski koncil zabrinut za jedinstvo Crkve nije baš vrednovao partikularne obrede i jezike u liturgiji Znamo da je staroslavensku liturgiju na tom Koncilu odlučno branio krč-ki biskup Albert Dujam Gliričić (1550 ndash 1564) OP U duhu istog Koncila koji je težio za unitarizmom pokrajinska sinoda u Udinama 1596 ukinula je akvilejski obred branila upotrebu staroslavenskog i naredila uvođenje latinskog jezika No istarski biskupi nisu smatrali potrebnim ukinuti starohrvatsku liturgiju u upotrebi od pamtivijeka nego su jedino zaključili da se savjesno pregledaju i isprave eventu-alne netočnosti staroslavenskih liturgijskih knjiga Na temelju izvje-štaja biskupa Svetoj Stolici valja reći da je većina istarskih biskupa 17 i 18 st premda nisu bili naše narodne krvi vodila brigu o od-goju svećenika glagoljaša i nastojala pribavljati liturgijske knjige za glagoljaške župe Tako je porečki biskup de Nores (1573 ndash 1597) htio osnovati sjemenište za glagoljaše tvrdeći da su gotovo svi nje-govi svećenici sacerdotes illyrici82 No manjkala su mu novčana sredstva On je usto uočio činjenicu da su svećenici glagoljaši naj-podobniji za crkvenu integraciju novonadošlog pravoslavnog pučan-stva koje je bilo naviklo na staroslavensku liturgiju grčkog obreda Isti Nores molio je Rimsku kuriju da se napokon tiskaju glagoljske knjige raquotoliko potrebne ne samo ovoj biskupiji nego i čitavoj Istri i Dalmacijilaquo83 Sličnu brigu imali su pulski biskupi i braća Sozomeno koji (1592 i 1605) mole Sv Stolicu da se tiskaju liturgijske knjige na raquoilirskom jezikulaquo84 S obzirom na nizak stupanj obrazovanja gla-goljaških svećenika neki su biskupi upućivali molbu u Rim kako bi

82 Mario PAVAT La riforma tridentina del clero a Parenzo e Pola Roma 1960 str 18883 Ivan GRAH Izvještaji porečkih biskupa Svetoj Stolici u Croatica christiana periodica 7 (1983)

12 584 Ivan GRAH Izvještaji pulskih biskupa Svetoj Stolici (1592-1802) u Croatica christiana periodi-

ca 20 (1987) 30


izvjestan broj klerika iz Istre studirao na raquoIlirskom kolegijulaquo u Lo-retu No njihove su molbe odbijane s odgovorom da Istra geografski ne spada u raquoilirskelaquo pokrajine85 Ono što nisu uspjeli drugi istarski biskupi ostvario je koparski biskup Paolo Naldini (1686 ndash 1713) augustinac iz Padove On je nakon temeljitih priprema god 1709 osnovao raquoilirsko sjemeništelaquo za svećenike glagoljaše u Kopru koje je djelovalo sve do 1818 U drugoj polovici 18 st neki biskupi ta-lijanskog podrijetla počeli su potiskivati slavensku liturgiju u Istri Tako je u doba porečkog biskupa Negrija (1742 ndash 1778) Mlečanina malo-pomalo ukinuta glagoljska misa u Porečkoj biskupiji a ostale su još jedino propovijedi i katehizacija na hrvatskom jeziku

Kad su se u drugoj polovici 19 st rasplamsali nacionalizmi talijanska buržoazija kao i austrijske vlasti svaka iz svojih interesa počele su borbu protiv slavenske službe Božje znajući da se i na taj način podržava nacionalna svijest Zanimljivo da su one nalazile pristaše i među Hrvatima kakav je npr bio Petar Stanković kanonik iz Barbana Premda se i na vratima njegove rodne kuće nalazio gla-goljski natpis on se pobrinuo da se u Barbanu i okolnim selima spale sve staroslavenske knjige Oko 1900 novigradski župnik Francesc-hini uništio je sve staroslavenske knjige i dokumente koje je našao u crkvi te u biskupskom i župnom arhivu Krajem 19 i početkom 20 st staroslavenskoj je liturgiji i hrvatskom jeziku u Istri objavljen rat do istrebljenja Tako je porečko-pulski biskup Ivan Flapp rodom Furlan 1887 izdao dekret kojim se strogo zabranjuje upotreba hr-vatskog jezika u crkvama bdquoAko bi se tko usudio u našoj biskupiji slaviti misu obavljati službu Božju sprovode i dijeliti sakramente pučkim jezikom počinio bi teški grijeh (graviter peccaret)ldquo Slič-no je poduzeo protiv upotrebe slavenskih jezika tršćansko-koparski biskup Franjo Nagl došavši 1902 na čelo te biskupije Uzalud su pisane peticije svećenika i dekana uzalud prosvjedi vjernog puka uzalud su u Rim išla izaslanstva uglednih muževa Ni Rim ni biskupi nisu popuštali jer su iza zabrana stajali jedino u tome složni i Beč i talijanski iredentisti Staro pravo i praksa glagoljanja smatrali su oružjem panslavizma No drastičan je bio odgovor Božjega naroda

85 Isto str 34


Ondje gdje su župnici htjeli provesti dekret župnik bi ostajao sam i bez ministranta u crkvi Narod je znao poći u neku drugu crkvu ili ispred crkve moliti krunicu U nekim župama nije bilo mise po nekoliko mjeseci čak ni za najvećih blagdana kao što su Božić i Bogojavljenje Župnicima je dano dopuštenje da mogu sami bez puka slaviti misu Ondje gdje je narod ipak htio doći na misu a nije htio ni znao latinski odgovarati biskupi su uputili župnike da mogu tiho celebrirati latinski dok je narod molio svoje molitve U siječ-nju 1910 svećenstvo je iz Lupoglava uputilo apel biskupu u Trstu raquoNe možemo nikako proslijediti s provođenjem dekreta jer je to na štetu vjere i Crkvelaquo Biskup Nagl uskoro je promoviran za bečkog nadbiskupa a župnici su nastavili slaviti Boga s narodom na njego-vu jeziku Uskoro je počeo Prvi svjetski rat koji je završio propašću Austro-Ugarske Monarhije i talijanskom okupacijom Istre Ono što nisu uspjeli učiniti nacionalisti učinili su fašisti Bilo je strogo za-branjeno slaviti misu na staroslavenskom obavljati obrede i propo-vijedati na hrvatskom jeziku Župnici oni koji nisu bili internirani ili protjerani samo su kriomice gdje je bilo moguće držali raquodotrinulaquo djeci jedino razumljivim hrvatskim jezikom Nakon kapitulacije Ita-lije 1943 poneki su svećenici malo-pomalo počeli opet glagoljati a nakon rata i u većini župa s hrvatskim življem God 1952 biskup Nežić dobio je od Sv Stolice i službeno dopuštenje za liturgiju na staroslavenskom jeziku Na Drugom vatikanskom koncilu Duh Sveti uzeo je stvar u svoje ruke i konačno je dopušteno Boga slaviti na živim narodnim jezicima


thE ORIGIN Of thE GLAGOLItIC SCRIPtURE IStRIA AND KVARNER ndash thE hOMELAND Of thE

GLAGOLItIC SCRIPtURE

Summary

Among several theories regarding the origins of the Glagolitic script the author chooses to seek for the Gothic origin He states that Slavonic apostles Cyril and Method are not the inventors of the Gla-golitic scripture they redacted and adjusted took the existing scrip-ture biblical texts for the needs of their mission in the West Taking into account the antique sources Thomas the Arch-dean of Split and the Croatian Chronicle which almost equal Goths and Croats as well as the fact that traces of the Glagolitic script are found where the eastern Goths lived and ruled in the past the author considers that the origins of the Glagolitic script should be explored in that particular ambient The reason for the deep rootedness of the Gla-golitic script in Istria and Kvarner is found in the concentration of Goths in that region which was stronger for historical reasons Hen-ceforth this region could be considered the cradle of the Glagolitic script The Goths of Arian beliefs had their national bishop and the national language in liturgy and handed over this tradition to Croats with whom they merged Finally the author presents an overview of the destiny of the Old-Slavonic liturgy in Istria

Key words Glagolitic script Old-Slavonic liturgy Goths and Croats Episcopus Chroatensis Istria and Kvarner


163M Špehar - T Gržanić Duhovnost i umjetnost 163-188

Milan Špehar ndash Tihana Gržanić

DUhOVNOSt I UMJEtNOSt

Prof dr sc Milan Špehar KBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

Tihana Gržanić mag theolKBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

UDK 248217[22012+2331+2335+2415] [70102+706]

[11185+123124+130123+159942+1599542+159956+16521](000282)Izvorni znanstveni rad

Primljeno 15 veljače 2014

Premda se umjetnost i duhovnost razlikuju one imaju puno dodirnih točaka Važno je uvijek iznova podsjetiti na to Ovaj čla-nak ima to upravo za cilj tj posvijestiti čovjeku zajedništvo između umjetnosti i duhovnosti Već u uvodu želimo naglasiti čovjekovu dimenziju slike Božje Dok je duhovnost više svjesna i vođena Bo-gom-božanskim umjetnost se često nesvjesno izražava Crkva je to oduvijek prepoznavala i priznavala Zato je umjetnost dio i Crkve U prvom dijelu želimo analizirati glavne točke kršćanske duhovno-sti koja se hrani Sv pismom i sakramentima Tu ona stječe iskustvo koje se realizira u krepostima U poglavlju o umjetnosti dajemo kratak osvrt na pitanja što je i u čemu se sastoji umjetnost prven-stveno sa strane umjetnika i teoretičara umjetnosti Ona je umijeće pretakanja ideje u djelo To je stvaranje Stoga će treće poglavlje biti posvećeno čovjeku kao sustvaratelju na što ga je pozvao Bog Zato je i umjetnost Božji poziv To potkrepljujemo citatima teorije umjetnosti i teologije U glavnome dijelu bdquoDuhovnost i umjetnostldquo nudimo odgovor na pitanje što je umjetnost što je umna krepost gdje je povezanost uma i umijeća Posebno pojam ljepote ima širo-ku lepezu ali puno dodirnih točaka Tako želimo ukratko naznačiti proces stvaranja spomenuti neke teorije o materiji i formi umjetno-sti Posebno za to navodimo razmišljanja filozofa Maritaina Kada govorimo o kršćanskoj umjetnosti onda želimo naglasiti da takav umjetnik mora biti kršćanin i u umjetnost utkati kršćanski moral Djela takvog umjetnika neće biti manje umjetnička djela Citati i


navodi daju pregled bavljenja tom problematikom s teološke filo-zofske i umjetničke strane odnosno teorije umjetnosti

Ključne riječi Bog stvaranje kršćanstvo duhovnost umjetnost umjetničko stvaranje kreposti moral

Uvod

Čovjek je slika i prilika svojega Stvoritelja što čitamo već u prvom poglavlju Biblije Pozvan je raspolagati svime što je stvore-no a time i na život s Bogom koji počinje na zemlji i ima svoj put u vječnost Mnogi su putovi življenja i spoznavanja Boga Umjetnost je također jedan od tih putova

Umjetnost je oduvijek bila sastavni dio društva i Crkve Ti-jekom stoljeća njihovi su se putovi razilazili no ta je veza poprav-ljiva Upravo je cilj ovim člankom pokazati da ta veza postoji te da umjetnost ne može rasti bez Boga jer je ona sastavni dio čovjekove duhovnosti Svijetu umjetnosti pripada glazba ples književnost Umjetnost traži duhovnost

Crkva je oduvijek poimala umjetnost kao potrebu društva i po-jedinaca O tome govori i papa Benedikt XVI u govoru održanom na njegovu susretu s umjetnicima u Sikstinskoj kapeli 21 studenog 2009 On naglašava da su oni pozvani biti čuvarima božanske ljepo-te a time su potrebni Crkvi i društvu

bdquoI vi budite sa svojom umjetnošću navjestitelji i svjedoci nade za čovječanstvo A ne bojte se sučeljavati s prvim i posljednjim izvorom ljepote dijalogizirati s vjernicima s onim tko se poput vas osjeća hodočasnikom u svijetu i povijesti prema beskonačnoj ljepoti Vjera ne oduzima ništa vašem geniju vašoj umjetnosti dapače uz-diže ih i hrani hrabri da prijeđu prag i dahellip promatraju posljednju i konačnu ljepotu sunce bez zalaska koje osvjetljava i sadašnjost čini lijepomldquo1

1 Usp Susret pape Benedikta XVI s umjetnicima Vatikan 24 12 2009 wwwmissiobanewsaspnws_ id=3050


1 Kršćanska duhovnost

Riječ duhovnost prvobitno se koristila za ono što je duh za razliku od materije Današnje značenje poprima tek puno kasnije a u tom bismo ju smislu mogli definirati kao nauk o napretku unutarnjeg života kršćanina u njegovu odnosu s Bogom Ona je odvažnost vjere u Isusa Krista i život duha

Duhovnost se temelji na Svetom pismu i dogmatskoj teologiji koja uči što treba vjerovati moralnoj teologiji koja uči što treba čini-ti a što izbjegavati No ona ta dva smjera u teologiji spaja u praksu i time ih nadilazi Cilj duhovnosti jest život s Bogom u savršenstvu njegove ljubavi

Duhovnost se s obzirom na to da proizlazi iz vjere milosno i obilno daje onima koji vjeruju koji su za nju raspoloženi prvenstve-no u kontemplaciji molitve i spoznaje2 Dakle ona proistječe i iz čo-vjekove volje da ju primi slobode težnje prema dobru i zadovoljstva koje se ostvaruje preko kreposti Upravo su kreposti te koje nas vode na putu usavršavanja one su klice u čovjeku koje treba usavršavati i razvijati One nas uče vježbati i razvijati vještinu ndash umijeće biti čovjek a takve uključuju i određeno nadahnuće Tako zahvaljujući ulivenim krepostima i darovima koji nas nukaju da težimo uzviše-nom savršenstvu potaknuti Duhom Svetim rastemo prema Bogu3

Drugi vatikanski sabor vjernicima je ponovno omogućio kori-štenje Svetog pisma i izvan liturgije a time je potvrdio evanđeoski poziv na svetost svima Sveto je pismo glavni i prvotni autoritet kr-šćanskoga života teologije i duhovnosti a takvo nas hrani i vodi na putu prema trojednom Bogu Taj put zovemo duhovni život

Već nam Stari zavjet donosi tekstove za okrepu i hranu du-hovnoga života Tu su mudrosne knjige koje uče mudrosti na vrlo

2 Usp Katekizam Katoličke Crkve Hrvatska biskupska konferencija ndash Glas Koncila Zagreb 1994 br 2013-2014 bdquoSvi vjernici bilo kojeg staleža i stupnja pozvani su na potpun kršćanski život i na savršenu ljubav bdquoDuhovni napredak teži sve intimnijem sjedinjenju s Kristom To jedinstvo se zove mistično jer sudjeluje u otajstvu Krista kroz sakramente ndash svete tajne ndash i kroz njega u otajstvu Presvetog Trojstva Bog nas sve poziva na intimno sjedinjenje s njim ako i jesu samo nekima udijeljene osobite milosti ili izvanredni znakovi ovog otajstvenog života s ciljem da se očituje dar darovan svima besplatno

3 Usp Servais PINCAERS Pavlov i Tomin nauk o duhovnom životu Kršćanska sadašnjost Zagreb 2000 str 17


konkretan način Te poruke mogu izgledati često čisto zemaljski no čovjek se već ovdje priprema i počinje rasti k Bogu u zajednici i svi-jetu u kojemu živi u najrazličitijim prilikama Posebno nam psalmi donose sve vrste duhovnih iskustava od askeze preko kontemplaci-je do mistike Jedno od središta duhovnog nauka u Novom zavjetu jest Govor na gori koji uvijek izvrće mnoge čovjekove ovozemaljske vrednote Sveto pismo kao najveću objavu donosi riječi i djela Isusa Krista On je Sin Božji utjelovljena Božja riječ koja nam govori pre-ko evanđelja Njegovim poslanjem dobili smo primjer koji traži suo-bličenje s njime u glavnoj zapovijedi ljubavi koju nam daje Svojom smrću na križu i uskrsnućem otkupljuje nas ali nas ne ostavlja same već nam šalje Duha Svetoga i njegove darove počevši od ljubavi (agape) Preko milosti Duha Svetoga postajemo iznutra slobodni suobličavamo se s Kristom i mi sami postajemo bolji Ta milost ne uništava našu narav već je usavršava razvija našu duhovnu sposob-nost pa i preko naših prirodnih sposobnosti Preokreće ozdravlja i čisti srce Kako bi čovjek rastao u duhu i živio s Bogom mora živjeti čestito A kako bi to postigao pomažu mu Duh Sveti i kreposti

Kreposti nisu teorija već ljudsko iskustvo Postižu se djeli-ma visoke moralne vrijednosti plod su ulaganja napora i čine nas boljima Osobno nas legitimiraju s obzirom na to da dolaze iz naše nutrine Istinske nas kreposti usavršavaju one su stvaralačke potiču dosjetljivost i podržavaju nadahnuće Takve nas upućuju na savršen-stvo k višem dobru shvaćenom kao svrha koja nas privlači i budi u nama želju i ljubav One nisu međusobno odvojene

2 Umjetnost

Vincent van Gogh kaže bdquoNe znam bolju definiciju umjetnosti od ove Umjetnost je čovjek pripojen prirodi stvarnosti istini ali s jednim značenjem shvaćanjem i karakteristikom koje umjetnik isti-če kojima daje izraz koje izvlači koje razrješava oslobađa ukra-šava bojama4

Puno smo puta čuli pitanje što je to umjetnost Ili po čemu je neko djelo umjetnost Jedino što možemo reći jest da je to neka

4 Usp Vincent VAN GOGH Pisma bratu Glas Banja Luka 1985 str 29


trajna vrijednost nezavisna od prostora i vremena a nastaje u nepre-stanom procesu odbacivanja nekih vrednota i ponovnom otkrivanju nekih drugih Isto tako moramo reći da je onaj koji stvara takvo djelo umjetnik

Umjetnik ndash artist artien ndash učitelj je umijeća u staroj Grčkoj slobodna umijeća poput glazbe i filozofije Kasnije se ta riječ koristi za obrtnike a tek u 18 st ima današnje značenje Prema definiciji obrtnik je onaj koji je podređen uvjetima narudžbe dok je umjetnik učitelj puka u srednjem vijeku a u sebi nosi balans materijalnog svijeta i metafizičkog duhovnog

Umjetnost nastaje idejom a upravo onda kad umjetnik povuče liniju u crtež ili počne pisati riječ na papir ideja se počinje ocrtavati u materiju koja dalje služi onome koji promatra ili čita s mogućno-šću učenja spoznaje i rasta

Stvaranje umjetničkog djela u isto je vrijeme i radosno i bolno nikako mehaničko a onaj koji stvara često ni ne zna kako će izgleda-ti dok ga najzad ne završi Michelangelo je rekao bdquoOslobađam skul-pturu iz mramora koja je ondje zarobljena5 No to djelo ne nastaje samo od sebe stvara ga umjetnikov um srce i ruka a to ne može zamijeniti ni jedno drugo biće kao ni stroj

Umjetnik u sebi nosi neizmjernu želju da traži ali i sposobnost da nađe i stvori nešto originalno bdquoŠto duže ostaje put oko mene što duže promatram oko sebe i što duže gledam svoje vlastito življe-nje to mi jasnije postaje da se povijest naroda i povijest duha može shvatiti jedino kao smjenjivanje čas brzih čas veoma naglih procesa raščlanjivanja što ga izaziva spoznaja i procesa integracije što ga pokreće ljubav6 Upravo u tom smjenjivanju u povijesti mnogi su se filozofi teoretičari i umjetnici bavili pojmom i fenomenom umjetno-sti Svaki na svoj način i svojim načinom izražavanja

5 Citirano u Horst Waldemar JANSON Historija umetnosti Izdavački zavod Jugoslavije Beograd 1970 str 10

6 Usp Elie FAURE Povijest umjetnosti duh oblika Naprijed Zagreb 1959 str 18


3 Čovjek sustvoritelj

Teologija koja je previše naglašavala otkupljenje od grijeha zasjenila je važnost čovjeka kao slike Božje te ljudske kreativnosti7

Biblijski tekst donosi odgovor na pitanje tko je čovjek On je sličan svim bićima ali i različit Satkan je od mesa i duha koji su jedinstvo8 Više no i jedno biće čovjek je sličan Bogu ima razum i slobodnu volju te mogućnost činiti dobro ljubiti i stvarati Kako bi ostvario svoje poslanje i uistinu bio slika Božja mora biti čovjek zajednice

Bog stvara svijet i vodi ga Taj svijet nije zgotovljen i čovjek u njemu nije neki gledatelj već je pozvan stvarati ga zajedno s Bogom Bog čovjeka koji je slika i prilika Boga poziva da mu bude surad-nik Čovjek je time čovjek u svijetu i njegova je egzistencija zaronje-na u svijet kako bi izgrađujući svijet dovršavao samoga sebe Tako nas Božja ljubav u stvaralačkoj ekspanziji pridružuje ostvarenju svo-ga plana kao jedine koji možemo stvarati uz njega To je također zakon svake ljubavi prema onome koga se ljubi9

Na ovaj se Božji poziv čovjek može i ne mora odazvati on može graditi ali i rušiti svijet oko sebe Svojom smo slobodom i vo-ljom jedino mi sposobni bdquorađati kao Bogldquo ali unutar prirode unutar stvorenoga jer nitko bdquone stvara kao Bog jedino nas on stvaraldquo10 Čovjek koji je uistinu slika Božja koristi se nečim što već postoji i tome daje oblik i značenje

Od nositelja te stvarateljske snage traži se golem stupanj od-govornosti i poučenosti Nužno je da se stvaralaštvom preobrazi u novog čovjeka i nije čudno da se čovjek zastraši svoje kreativnosti

O sudjelovanju u stvaranju kozmogenezi kasnije u Bibliji go-vori i sv Pavao kad govori o našem bdquorastu u Boguldquo u 2 Kor 3 18

7 Usp Marijan JURČEVIĆ Čovjek biće budućnosti Dominikanska naklada Istina Zagreb 2005 str 19

8 Izraelac čovjeka ne dijeli već meso-tijelo kao i duh označava cijelo njegovo biće koje je nerastav-ljivo za razliku od Grka koji veliča čovjekov duh koji se mora osloboditi od tijela

9 Usp Marie-Dominique CHENU Perspectives de chatoliciteacute XXV (1966) u Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost Nakladni zavod Globus Zagreb 2001 str 25

10 Usp Usp Aurelije AUGUSTIN Ispovijesti Kršćanska sadašnjost Zagreb 1991 str 12 bdquoOdakle takvo živo biće ako ne od tebe Gospodine Zar postoji takav umjetnik koji će stvoriti sebeldquo


bdquoA svi mi koji otkrivenim licem obrazujemo slavu Gospodnju po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku ndash iz slave u slavuldquo

Upravo na način stvarateljskog čovjekova djelovanja Bog dje-luje u svijetu Samim time što je svaki čovjek stvoren od Boga on u sebi nosi stvarateljsku snagu bilo u odgoju djece proizvodnji hrane manualnom radu arhitekturi ili djelima drugih umjetnosti Dakle ona nije dana samo izvanrednim ljudima već svakom čovjeku a to stvaralaštvo preobražava društvo i stvara povijest

Objava koju nam donosi Isus Krist od čovjeka traži odgovor-nost i izgradnju čovjeka i društva na putu ljubavi Upravo se u osobi Isusa Krista očituju sve vrijednosti koje čovjek može doseći i koje se do kraja mogu ispuniti jedino u suradnji s Bogom Čovjek je od Boga opskrbljen svime kako bi mogao razumjeti njegovu poruku i poziv on u sebi pronalazi božanski temelj koji mu omogućava vje-rodostojan odnos s Bogom vjeru nadu i ljubav11

U svojoj kreativnosti i radu u suradnji s Gospodinom čovjek vidi više vrijednost čovjeka no njegove mane ima više povjerenja u Boga nego osjećaj straha kazne i napuštenosti

Stvorivši čovjeka Bog ga je pozvao na stvaranje a u bdquoumjet-ničkom stvaranju čovjek se očituje više no ikad kao slika Božjaldquo Božanski umjetnik upravo njemu prenosi iskru svoje transcenden-talne mudrosti Tako je čovjek umjetnik koji je svjestan svoga dara snažnije potaknut promatrati sebe i sve stvoreno na način da uzdiže Bogu svoj hvalospjev Samo na taj način on može razumjeti samoga sebe svoj poziv i poslanje12

4 Odnos duhovnosti i umjetnosti

41Što je umjetnost

Svako čovjekovo djelovanje plod je neke spoznaje Učinkom djelatne svjetlosti u čovjekovoj naravi imamo uvid u istine o koji-ma ovisi naša spoznaja Na uzroke nam ukazuje znanost a mudrost nam omogućava znanje prvih uzroka (to su metafizika i teologija)

11 Usp Marijan JURČEVIĆ Čovjek biće budućnosti str 2112 Usp IVAN PAVAO II Pismo Ivana Pavla II umjetnicima Glas Koncila Zagreb 2004 str 7


Čovjekov um djeluje i njegov je čin imanentan usavršava čovjeka i pomoću njega um dolazi do bitka bez obzira na to je li predmet bavljenja dobar ili loš Upravo to je spekulativni rad koji dovodi do iskustva radosti u intuitivnom zrenju božanske biti

Druga je vrsta rada praktični rad koji skolastici definiraju kao okorištavanje svojom spoznajom radi nekog djela On je okrenut djelovanju a ne nekoj unutarnjoj spoznaji Praktični rad dijelimo na dva područja na područje djelovanja i područje pravljenja Ova područja shvaćamo s obzirom na služenje našom slobodom Tako područje pravljenja nije služenje našom slobodom već s obzirom na proizvedenu stvar koja je usmjerena svrsi i dobru ako je u skladu s pravilima dobra i ako je učinak dobar Takvo djelovanje uvodi nas u zaseban zatvoren ograničen svijet Ima samodostatnu svrhu koja nije zajednička svrsi ljudskog života13

Područje djelovanja pripada slobodnoj uporabi naših sposob-nosti Ona je izvan ljudske crte nosi pravila i vrijednosti koje ne pripadaju čovjeku Ovisi o želji ili volji a ne teži istini već dobroti i ljubavi koja povećava bitak subjekta14 Ona se tiče savršenstva ljud-skog bića ćudorednosti i kreposti razboritosti Oslobađa od ljudsko-ga ali ljudska je u načinu svoga izvođenja bila je zamišljena mije-sila se i oblikovala razvijala u razumu prije negoli je bila pretočena u tvari Takva će zauvijek sačuvati duhovni okus i boju Ono što ju proizvodi jest um Djelo što se ima proizvesti nije ništa drugo nego umjetnička materija a njegov oblik ispravno usmjeren naum15

42 Umna krepost

S obzirom na to da umijeće umjetnost spada u područje dje-lovanja a ne pravljenja ono je umno njegovo je djelovanje u tome da ideju utisne u tvar Ono je subjektivno određena kakvoća uma umjetnika ili obrtnika Svaka osoba u sebi nosi habitus koji se stje-če vježbanjem ili ponavljanjem To su bitne postojane dispozicije koje usavršavaju nositelja na crti njihove naravi Te osobine mogu

13 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost Globus Zagreb 2001 str 1114 U skladu sa zakonima ljudskoga čina i s istinskom svrhom svekolika ljudskog života15 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 12


biti vanjske fizičke duševne i duhovne Djelatnim habitusom ravna duhovno djelovanje koje ima središte u nematerijalnim sposobnosti-ma ndash umu i volji On označava razvitak kojim duša postaje bolja na nekom području Mogu ga postići samo duhovna bića jer su samo ona sposobna sama podići razinu svojega bitka samim svojim djelo-vanjem Habitusi su postojani i trajni jer su ukorijenjeni u apsolutno-me a među ljudima su nejednako raspoređeni kao i darovi Duha16

Umijeće je habitus praktičnog uma kreposti koje se grade radi dobra Ono uključuje usklađenost djelatnika i djela koje izvodi Ako je habitus krepost zaključak je da je usmjerena k dobru usmjere-na je obogaćivanju i njezino djelovanje čini predmet savršenijim To dobro proizlazi samo ako u duši djelatnika postoji usklađenost stanja duše i proizvedenoga djela Oni su djelo tog umijeća prije no što ostvare djelo s njime su usklađeni prije negoli ga oblikuju Ovdje govorimo o umijeću a ne o umjetniku koji često može ići i protiv svoje umjetnosti To umijeće prema tome ima nezabludivu ispravnost Ta ispravnost nije znanstvena istina već dobro Umijeće je uvijek ispravno u duši onoga koji stvara i nema veze s neisprav-nošću ruke materija uključuje slučajnost i pogrešivost no umijeće je ukorijenjeno u unutarnjoj sigurnosti Dakle ručna vještina samo je materijalni i izvanjski uvjet umijeća s obzirom na to da čovjek komunicira putem materije u vremenu i prostoru no umijeće pripada duhu

Skolastici umijeće povezuju s krepošću razboritosti koju u pu-nini nose samo svetci s nadnaravnom radoznalošću i darovima Duha Svetoga koji ih potiču na božanske stvari ndash na božanski način17 Oni su potaknuti usmjereni i nošeni Duhom njegove ljubavi što im daje slobodu Dakle sama umjetnost ne ide za tim da umjetnik bude do-bar u svom ljudskom djelovanju već smjera tome da proizvede djelo Ljudsko umijeće ne proizvodi djelo koje samo od sebe djeluje takva djela stvara samo Bog

Dakle umjetnik je prije svega čovjek i lako je predvidjeti da će u njemu doći do sukoba između umjetnosti i razboritosti Ti se

16 Usp Isto str 1517 Usp Isto str 16


unutrašnji sukobi mogu ukloniti samo ako uslijed duboke ponizno-sti umjetnik ne bude svjestan svoje umjetnosti i zbog pomazanja mudrošću sve u njemu bude u ljubavi

Razboritost usavršava um ako je volja ispravna na crti ljud-ske žudnje s obzirom na dobro svakog čovjeka Ona je zaokupljena biranjem sredstava za ciljeve dobra Dakle svaka umjetnikova dje-latnost kao i svakog drugog čovjeka treba biti usmjerena kreposti razboritosti

Čin uporabe naših ljudskih sposobnosti ovisi o uporabi volje i žudnje a umijeće daje sposobnost da se učini dobro djelo Tako umjetnik koji griješi protiv svojeg umijeća zaslužuje manji prijekor no čovjek koji griješi svjesno protiv razboritosti od onoga koji to radi nesvjesno

Razboritost sama nema predmet koji mora učiniti pa su tako putovi i pravila neodređeni podređena je volji Takva mora istra-živati i voditi se moralom i ćudorednosti koji su joj čvrst temelj i određuju joj ispravno sredstvo

Umijeće je umni razvitak razuma i plemenitost srca S obzi-rom na to da je ono krepost čovjeku obdaruje duh savršenstvom Primjer nam je Isus koji je stolar krepost umijeća mu je svojstvena jer je ona svojstvena Bogu kao Dobrota i Pravednost Sin je slika Oca i njegova djelovanja

43Pojam ljepote

Pojam ljepote usko je vezan uz umjetnost još od stare Grčke Sv Toma o ljepoti kaže da je ona bdquoono što se dopada očima a gle-danje pretpostavlja kao intuitivnu spoznaju Ona pruža radost duše u spoznavanju samim time što joj je dano to što je dobro za spoznaju Ljepota je predmet uma koji je otvoren beskraju bitka Mjesto spo-znaje jest pojmovni svijet koji putem osjetila vida sluha i intuicije dolazi do uma

U kategoriju ljepote ulaze cjelovitost razmjer i jasnoća Cjelo-vitost jer um voli bitak razmjer jer um voli rad i jedinstvo koje je sjaj


u sebi i misterij koji se stalno otkriva Jasnoća je prisutna u ljepoti jer um voli svjetlo i spoznatljivost18

Ljepota postoji u svemu ona je ontološka tajna koju stvari nose u sebi duh je bitka a time i trag ostavljen u središtu stvorenoga bića Time je ona kategorija dobrog i rad koji je djelo uma Tako se um u lijepom nalazi i prepoznaje dolazi u doticaj s vlastitom svje-tlošću koja ga uzdiže k njegovom Tvorcu

Čovjek koji zamjećuje ljepotu uživa u njoj Kako bi došao do toga on se mora kulturno uzdizati Time se sve više produhovljuje Svjetlost bitka prožima um neodvojivo od osjetilnog ali oslobađa duhovno bdquozatočeno iz materije Nakon toga um će razmišljanjem analizirati te radosti Mogućnost zamjećivanja ljepote dar je koji na-zivamo talentom koji je umjetnik pozvan razvijati

Uzrok ljepote nije istina već dobro um ispunjava željom i budi ljubav dok istinito samo po sebi prosvjetljava Ljepota je u inver-tnom odnosu sa spoznajom ona se voli zbog nje same a ta ljubav dovodi do ekstaze19 koju duša ćuti u nekom blažem obliku kad ju obuzme ljepota umjetnosti a u punini kad je u Božjoj ljepoti Božja ljubav daje ljepotu onome koga ljubi a naša je ljudska ljubav uzro-kovana ljepotom onoga što i koga ljubimo20

Ljepotu kao pojavu ne možemo konkretizirati ni specificira-ti previše usko jer se ona prema pojmu cjelovitosti savršenosti ili dovršenosti ostvaruje na puno načina Cjelovitost savršenost ili do-vršenost kao i razmjer prikladnost ili sklad nemaju apsolutni zna-čaj mogu se shvatiti jedino s obzirom na svrhu djela Forma djela obasjava materiju u ontološkom smislu koji se na različite načine otkriva našem duhu a nikako u smislu pojavne jasnoće Cjelovitost nekog bića tako ne možemo uspoređivati s dovršenosti npr Leonar-dove skice ili nekog futurističkog djela Ona je svjetlost za sebe ali ne i za nas to je sjaj iz duše životno počelo i snaga milosti21 Bljesak forme koji se našem duhu otkriva na različite načine ima bezbroj

18 Usp Isto str 2219 Ek-stazis izvan sebe20 Usp Dionizije AREOPAGIT bdquoO Bogu treba reći da je na neki način obuzet ekstazom ljubavi

usred obilja svoje dobrote preko koje sve ima udjela u njegovoj svetostildquo Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 24

21 Usp Isto str 25


načina da obasja materiju što govori o neusklađenosti ljepote s ide-alnim i nepromjenjivim ona je relativna i ne poimaju je svi jednako Delacroix je rekao bdquoVidjeti dobro gdje ga je umjetnik stavio22

Prema tome ljepota pripada rodu transcendentalija tj pred-met je misli koje nadilaze rod kategorije i razrede jer se svugdje nalaze i prožimaju Osobina je bića a ne nešto pridodano Svugdje je prisutna i različita kao raspršen odraz Božjega lica u kojemu su istina dobrota i jedinstvo jedno23 Ljepota je u čovjeku samo sfera njegova djelovanja te zato pobuđuje sukobe

Bog daje ljepotu bićima u skladu s njihovom vlastitošću kao što je Sin slika Oca Ljepota Riječ sjaj i svjetlost uma Bog je lijep preegzistencijski izvor ljepote a ljepota po svojoj pripadnosti ono-stranom teži da uznese dušu iznad stvorenoga svijeta Potiče čovjeka da zemlju smatra slikom koja upućuje na svoga Stvoritelja i nebo ona postaje najočitiji dokaz naše besmrtnosti

Ljepota vodi čovjeka u duhovno područje doticanjem bit-ka pokazuje se njena sličnost s kraljevstvom Božjim apsolutnost plemenitost i radost života Tako dolazimo do zaključka da čovjek spoznaje i ostvaruje samoga sebe kroz istinito lijepo i dobro Doti-canjem neke transcendentalije duše se sjedinjuju u zajedništvo te se tako ostvaruju

Neko djelo ako je lijepo isto je i kao čovjek na obzorju doti-canja duha i materije Ta djela imaju duhovnu dušu Vrijednost djela više je duhovna nego materijalna a način postojanja više je kontem-plativan odakle ljepota djela dolazi u obilju Ta ljepota proizvodi istančan užitak koji se kod umjetnika može usporediti s igrom i mu-drošću koja osim što pruža užitak ima kretanja koja su sama sebi svrhom

E A Poe rekao je u članku The Poetic Principle da je ljepota bdquodio besmrtnosti čovjeka U isto vrijeme posljedica i znak njegova postojanja do kraja24 Ona pretpostavlja napor u dosezanju nadna-ravne ljepote kao i tugu zbog nemoći dosezanja božanske ljepote već

22 Usp Isto str 9923 Usp Isto str 2724 Usp Edgar Allan POE The Poetic Principle httpclassiclitaboutcomlibrarybl-etextseapoe

bl-eapoe- poetichtml 7 rujna 2010


na zemlji Umijeće nije samo ropska obrada tvari već teži duhovnom rastu a umjetnost znači izraziti se u doticaju s tijelom materijom i živjeti u duhovnom

Prema tome jedino Bogu pripada u pravom smislu proizvo-đenje ljepote a čovjek da bi bio slobodniji u stvaranju mora uži-vati u supstanciji mudrosti i njenu miru Inače nije u kontemplaciji nego u proizvodnji koja ga osuđuje na bijedu vremenita djelovanja Umjetnik ne posjeduje ljepotu ni sjaj neba jer je njegov način ljudski i ne može ju posjedovati kao ni spoznati u potpunosti te time daje nesavršenu i nepotpunu radost Ljepota je Božjega podrijetla25

Upravo je renesansa počela rasipati bit umjetnosti jer od nje same traži mističnu puninu koju može dati samo Bog Ona traži od umjetnika da bude dobar djelatnik kao i načelo novčane dobiti i savršenost korisnoga čime lišava umjetnost ciljeva rasta čovjekova bića Sprečava čovjeka sjetiti se Boga te nameće osjećaje beskori-snosti i odbačenosti No upravo iz tih osjećaja budi se nada o po-novnom pronalaženju ljepote umjetnosti koja vodi čovjeka na putu prema Bogu upućujući ga od vidljivoga k nevidljivom

44 Proces stvaranja

Ovdje valja reći nešto o pravilima umijeća te prirodnome daru pojedinca Slobodna umijeća tj umjetnosti u svojoj biti imaju neka pravila koja su formalna sastavnica u regulaciji koju ona utiskuju u materiju Ona nisu imperativ nametnut izvana ona su djelatni putovi praktičnog razuma Kao takvi ovi su visoki i skroviti Sveukupnost tih pravila nazivamo tehnikom no ovdje se ne radi samo o materijal-nim postupcima već i o intelektualnim putovima rada koje umjetnik rabi kako bi postigao svrhu u djelu Oni najuzvišeniji putovi tiču se individualnosti djela koje je zamislio umjetnik oni se otkrivaju samo jednom Djelo je tako skup pravila koje je organiziralo duhov-no biće26 a bez intelektualne forme nad materijom djelo bi bilo puki osjetilni namaz ono što danas zovemo kičem

25 bdquoJedino siromasi i mirotvorci uživaju savršenu radost jer posjeduju mudrost i kontemplaciju u muku stvaranja i u glasu Ljubavildquo Usp Jacques MARTAIN Skolastika i umjetnost str 30

26 Usp Isto str 101


Prema cijelom ranije navedenom istraživanju umjetnosti vi-djeli smo da ona ovisi o umnim krepostima ili habitusu tako i pra-vila umijeća ne vrijede ako u životnom i duhovnom stanju nisu u habitusu Habitus iznutra gradi duh umjetnika koji vlada pravilima i njima se služi za ciljeve svoje umjetnosti Dakle čovjek umjetnik posjeduje ta pravila a ne ona njega On ne djeluje protiv pravila već u postupku sliči Bogu on nadilazi pravila izvan njih je on stvara prema višem pravilu i skrivenom redu

Moderno društvo a i povijest još od renesanse pokušava iz-baciti habitus iz umjetnosti kao i darove Duha Svetoga i moralne kreposti Metode i pravila shvaćaju se kao skup samozadovoljnih formula i postupaka oni nastoje zamijeniti habitus Lijepe stvari tre-ba učiniti lakima jer nedopustivo je da pristup djelatnosti umjetnosti ovisi o krepostima koje nemaju svi No istina je teška kao i ljepota a put je uzak Dakle u subjektu je nužno razviti unutarnju snagu27 Ha-bitus treba klijati u čovjeku Tako i sam prirodan dar nije dovoljan za razvoj umijeća U modernom svijetu problematika umjetnosti kreće se upravo između akademizma (materijalnih pravila forme) gdje umjetnost nema naravnog dara gdje je umjetnost tek mogućnost28

Prirodni dar koji se danas često smatra umjetnošću samo je preduvjet za umjetnost njezin nagovještaj Ne njegujemo li ga u kulturi i krepostima neće se razviti u umjetnost Tako dolazimo do zaključka da umjetnost proizlazi iz volje i ljubavi a raste i njeguje se kao prijateljstvo

Taj prirodni dar ovisi o tjelesnim sposobnostima osjetilima ali i o mašti koja je glavna opskrbiteljica umjetnosti Ona je dar Iz definicije umjetnosti kao umne kreposti proizlazi njena duhovnost iz koje umjetnost stječe izvedbena pravila Veliki majstori umjetnosti uče od drugih majstora no u nekim slučajevima individualni napor umjetnika priskrbljuje sam sebi odgoj duha npr Goya ili Van Gogh koji prima naobrazbu pastora ali ne i umjetnika29 Ono najduhov-nije u umjetnosti traži samoću i samoodgajanje duha a što se više

27 Usp Isto str 3928 Problem nastaje u poučavanju umjetnika Iz majstorskih radionica za vladavine Luja XIV prelazi

se na formalno školstvo u kojemu se gubi tradicija a time i kvaliteta osobnog napretka29 Usp Vincent VAN GOGH Pisma bratu str 8


odgaja i formira više se približava poanti umjetnosti djelo postaje sve osobnije njemu svojstvenije Tako npr u materiji potezima i nanosima boje u slikarstvu možemo jasno iščitati duh Van Goga ili način obrade kamena Rodina ili Michelangelovu nedovršenost Da-kle odgoj duha neizostavno je nužan on se sastoji u učenju od učite-lja i vanjskom kontinuitetu ljudske suradnje Nezaobilazan je dakle sadržaj kulture i povijesti umjetnosti jer za originalnost je potrebno učenje i iskustvo iz kojega proizlazi nešto novo i neponovljivo30

S obzirom na to da lijepa umijeća dotiču bitak transcenden-tno podložna su zakonu obnove promjene Ljepota ima beskrajnu amplitudu poput bitka ali djelo stvoreno u materiji pripada nekom sadržaju kojemu je pak nemoguće iscrpiti transcendentalije31

Mnogi su umjetnici na svoj vlastiti način obrađivali iste teme a one su svaki put estetski drugačije i neponovljive Umjetnik se na-lazi pred prostranstvom izbora on je onaj koji nalazi nove različite načine kojima ostvaruje lijepo ono čime ljepota svojom svjetlošću može obasjati materiju novu prilagodbu prvotnih i vječnih pravila Upravo u tom trenutku prevladava kontemplativno djelovanje koje svoj temelj ima u habitusu a ne u vještini talentu tehnici izvedbe-nim djelatnostima koje ovise o žanru u kojemu se djelo ostvaruje

Umjetnost ne pretpostavlja ispravljanje žudnje poput razbori-tosti ali želja teži ispravno svrsi svojstvenoj umijeću Ta se istina ne prihvaća prema stvarima već je vezana uz usklađenost s ispravnom željom Opća svrha umjetnosti jest ljepota no proizvod nije puka tvar podređena svrsi već individualno i originalno ostvarenje ljepote Djelo je samo sebi svrhom i u njemu je izveden jedinstven proboj u nevidljivi svijet Ono od umjetnika traži da mu strast i volja budu usklađene prema svrsi njegove umjetnosti njegove želje i osjećaji moraju biti na crti ljepote (nematerijalnosti i transcendencije koje

30 Sv Toma kaže da je apsurdno od svakoga tražiti da bude bdquooriginalni genijldquo Usp Jacques MAR-TAIN Skolastika i umjetnost str 105

31 Transcendentali su oznake bića ne neki puki atributi već njegovi određeni vidovi Jedan od vi-dova bića koje navode srednjovjekovni filozofi jest ljepota a u ljepoti se dotiču umijeća i bitak Umjetnost proučava ljepotu i nastaje u ljepoti Dionizije Aeropagit u djelu De nominibus deorum navodi bdquoNadnaravno Lijepo zove se Ljepota zbog ljepote koja joj je od njega darovana svim bićima prema vlastitosti svakoga od njih ono kao uzrok sklada i sjaja svih stvari baca na sve s bljeskom poput svjetlosti vlastitim razdvajanjem izvorne zrake koje sve čini lijepimldquo Umberto ECO Umjetnost i ljepota u srednjovjekovnoj estetici Zagreb 2007 str 30


nisu puko ljudske) ljudski život i osjetilna svakodnevica i rutina same umjetnosti snosit će vrijednost njegove zamisli Ljepota se mora uskladiti s njegovom naravi tako djelo mora proizlaziti iz srca i utrobe uma i duha Kao transcendentalija ljepota se pojavljuje na mnoge načine ona je neiscrpna pa tako omogućava umjetniku da se svaki put na nov način uskladi sa svrhom da ravna materijom

Nakon usklađenosti pravila umjetnik je slobodan stvarati ovjenčati se nekom intuitivnom emocijom jedinstvenom i neponov-ljivom Upravo ta duhovna senzibilnost u doticaju s materijom od-govara u izvedbi kontemplativnoj djelatnosti i životu umjetnosti u doticaju s lijepim32

45 Materija i forma umjetnosti

Iz navedenoga zaključujemo da umjetnost umijeće ima svoju formu ljepote koja se u umnoj djelatnosti otkriva i pretače u umjet-ničko djelo Njena je svrha samo djelo njegova ljepota no isto tako svrha je umjetnosti ne uzrujati ljudsku dušu već ju pročišćivati Tako je u umjetnosti ružno sve ono što je lažno što je neprirodno bez ra-zloga33 Stoga se od samoga slikarstva traži da likovi koje prikazuje izgledaju naslikano da oni ne budu obmana oka ili duha već se tra-ži da djelo bude usklađeno sa sredstvima kojima je materijalizirano i svojom svrhom Upravo suvremeno slikarstvo koje je potisnulo naličje i figurativnost pokazuje kako je slika nešto što se ne da de-finirati ali se opisno iskazuje riječima bdquoIma tu nešto Upravo kao suprotnost tome stoji kič koji nema prisutnosti duha i teži da se pred njim pokloni Ta dva oprečna djela možemo nazvati slikom Božjom i idolom Umjetničko djelo priznaje Tajnu kič ne34

Krepost umijeća sastoji se u prosudbenom činu um stvara dje-lo a vještina je samo stečen uvjet nešto izvanjsko Upravo u fluen-ciji umijeća umjetnost može nastati i prijeći u nespretan potez kao kod srednjovjekovnih majstora koji se ne koriste npr geometrijskom perspektivom kako bi prikazali prostor te time stvorili iluziju na plat-

32 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 4033 Usp August RODIN Umjetnost u Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 41 34 Usp Ivan GOLUB Na međama vjere i umjetnosti u Svesci br 46 (1982) str 53


nu no i u njihovim se djelima objavljivala istančana intelektualnost umjetnosti35 Renesansna nas umjetnost pak uvjerava da u slici koju gledamo vidimo prizor stvarnoga svijeta koji se slika Suvremena umjetnost ide za čišćenjem takvih bdquolaži u umjetnosti djela se slika-ju kipare i nisu oponašanje nekog predmeta To oponašanje u čistoj umjetnosti nije puko preslikavanje predmeta već stvaranje novoga sastavljanje i građenje nekog predmeta prema zakonima samoga predmeta koje valja smjestiti u postojanje36 Umjetnost ne želi za-hvatiti samo površinu stvari ona zahvaća dubinu Paul Klee kaže bdquoUmjetnost ne odražava ono što je vidljivo već pravi vidljivimldquo37 Čovjek od svoga djetinjstva promatra i oponaša stvari na taj način uči i hrani svoj duh Stvari koje umjetnik spoznaje boje prostor linije plohe riječi zvukove shvaća kao stvari za sebe ali i kao nešto što omogućava spoznaju nečeg drugoga Te su stvari znakovi koji duhu posredstvom osjetila pružaju nešto različito

Promatranjem umjetničkih djela čovjek također hrani dušu spoznajama a s obzirom na to da ta djela proizlaze iz ljepote i spo-znavanja većeg broja stvari ona su vrlo bogata i to bogatstvo pro-sljeđuju dalje ona komuniciraju38 Tako dolazimo do zaključka da se sama radost spoznaje ne sastoji u samome činu spoznaje zbilje ni u savršenom oponašanju Materijalne sastavnice djela (tema stil boja ritam riječ) nisu dovoljne za radost koju donosi ljepota jer ona mora zasjati iz forme svjetlosti bitka Ta se forma samo očituje pomoću znakova koji su spoznatljivi osjetilima

Čovjekov duh za razliku od Božjega nije uzrok stvari i uzrok ljepote Ona mu je dana Kao takav on ne može formu crpsti samo iz svoga stvarateljskog duha Umjetnik ju crpi iz riznice osjetilnog od Boga stvorenog svijeta kao i onog svog unutarnjeg duševnog te na taj način postaje povezaniji i korak dalje na putu k Bogu Takav čo-vjek vidi dublje od drugih pa čak mora i preobražavati materijalne privide u prirodi Umjetnost dakle definiramo kao stvaralačku ima sposobnost uzbuditi ljudsku dušu a kao materiju koristi ono što već

35 Usp Horst Waldemar JANSON Historija umetnosti Historija umetnosti str 15636 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 4437 Usp Gunter ROMBOLD Kraj sakralne umjetnosti u Svesci 46 (1982) str 5438 Usp IVAN PAVAO II Pismo Ivana Pavla II umjetnicima str 10


postoji Ne stvara ex nihilo kao Bog on stvara na drugome stupnju No ipak umjetnik u sebi nosi dostojanstvo jer je dionik Božji u stva-ranju lijepih djela razvijajući moći koje mu je ulio Stvoritelj kao sa-vršeni dar koji jedino on može dati Priroda koju je stvorio Gospodin čovjeku stvaratelju mora biti uporište i savjetovalište Na taj način on postaje učenikom Božjim a umjetnost je odjek Božjeg umijeća u stvarima Gospodin želi da ga oponašamo no ne kao robovi već kao prijatelji stvaratelji u duhovnoj lakoći i naporu ne u ropskom oponašanju Takva umjetnost stvarana u Božjoj slobodi ujedinjava umjetnikov um i senzibilitet On sam u stvaranju nema izričito jasne nakane već vođen od Boga putem prirode i kategorijom ljepote i nesvjesno stvara dobra djela

46 Kršćanstvo i umjetnost

bdquoPokušaj shvatiti posljednje riječi onoga što kažu veliki umjet-nici ozbiljni majstori u svojim remek-djelima u njima će biti Bog Neki su to napisali ili rekli u knjizi a drugi na slici Zatim prosto naprosto čitaj Bibliju i Evanđelje jer to navodi na razmišljanje raz-mišljanje uzdiže misao iznad običnog nivoa i protiv tvoje voljeldquo39

Već smo naveli razliku između religijskih i svjetovnih djela no kad kažemo kršćanska umjetnost mislimo na onu koja se definira temom kojom se bavi ili duhom iz kojega proistječe To je umjetnost otkupljenja čovječanstva Ona donosi kršćanske plodove jer je zasa-đena u kršćanskoj duši pije iz vode života i hrani se bogoslovnim krepostima uz dašak darova Duha Svetoga U nju ne spada samo sakralno i religiozno već i ono svjetovno ona je ondje gdje je ljudska radost Iz tajanstvenog života njenih djela rađa se dubok osjećaj koji posjeduje dio vječnosti40 U najdubljem dijelu ljudske duše događa se osloboditeljski i nezaslužen susret41 Umjetnost je sama po sebi vrlo teška pogotovo u današnje vrijeme jer je teško biti umjetnik a još teže kršćanin Riječ je o mirenju apsolutnih veličina Te veličine u modernom svijetu predstavljaju oprečna mišljenja jedna živi na

39 Vincent VAN GOGH Pisma bratu str 3640 Usp Jean MOUTON Umjetnost je milost u Svesci 64 (19861987) str 4741 Usp William CONGDON Umjetnik umjetnost i kršćansko zajedništvo u Isto str 39


tradiciji moralu i krepostima na osobi Isusa Krista a druga zna od-bacivati to isto i često živi materijalno dajući životu neki sekularni duh

No možemo reći kad god je umjetnost u povijesti dosegla određeni stupanj veličine i čistoće ona je vjernička jer u sebi i ne-svjesno nosi djelić transcendentalne ljepote

U umjetnosti nadahnuće igra bitnu ulogu Za kršćanskog umjetnika ono je dar Duha Svetoga Nadahnuće umjetniku kada to um želi daje stvaralački zamah veći od razuma a na njegovoj je slobodi odabrati hoće li ga slijediti ili će ga krivotvoriti To je nadah-nuće pralik nadnaravnog nadahnuća Ova se dva nadahnuća trebaju združiti kako bi umjetnost bila kršćanska ne samo u nadi već i u zbi-lji Tada je ona istinski odraz milosti Milost se prvenstveno očituje u nevidljivu pozivu da se izađe iz samoga sebe da se gleda prema van Njezina je glavna prepreka nepostojanje ljubavi42

Dakle da bi nastala takva kršćanska djela umjetnik treba biti kršćanin i treba nastojati napraviti lijepo djelo u koje osim uma pretače i svoje srce Djelo koje čovjek stvara osim ljepote koja bi mu trebala biti forma u njega unosi svoja poimanja svijeta i sebe tako samo ako je umjetnik kršćanin može stvarati zbiljski kršćanska djela i ona tako u cjelovitosti mogu pripadati kršćanstvu i umjetno-sti No ono što je različito takvo mora ostati tj estetiku ne treba podrediti vjeri kao ni vjeru postupcima umjetnosti

Umjetnik ravna svojim djelom umjetničkim habitusom koji mora biti slobodan i ničemu podređen kršćanska umjetnost išće slo-bodnog umjetnika a djelo će nositi odsjaj milosne svjetlosti samo ako nastane iz srca puna milosti koje traži poniznost i strpljivost43

Kako bi ljepota nekog djela bila kršćanska pročišćena umjet-nik mora težiti takvoj ljepoti kao što i u njegovoj duši mora biti Krist Na taj način ljepota postaje kršćaninovim unutarnjim nadograđiva-njem Sve se to događa zahvaljujući ljubavi koja mora biti živa i što je više takva djelo je kršćanskije Pritom se traži kontemplaci-ja u evanđeoskoj ljubavi ona išće bdquosvetaldquo umjetnika ukoliko je on

42 Usp Isto str 3943 Cezanne sa strpljivošću promatra latice cvijeta dok ne otpadnu a Vincent van Gogh isto tako

promatra vjetar


čovjek44 od njega traži da bude obuzet ljubavlju dakle samo je djelo onoliko kršćansko koliko prolazi čovjekovom dušom i kakva je ona Leonardo tako u Traktatu o slikarstvu kaže bdquoSlikar koji ima teške ruke imat će ih i u svojim djelima pa će reproducirati manu svoga tijela ako se dugim vježbama ne sačuva od toga Ako je govorljiv i živahnih kretnji njegove će figure imati isti karakter Ako je majstor pobožan likovi će imati zavrnut vrat ako je pak majstor lijen nje-gove će figure izražavati lijenost na naravni način svaki karakter u slikarstvu jedan je od slikarovih karakteraldquo45

Povijest nam donosi mnogo stilova i razdoblja u umjetnosti a nastanak tih lijepih umjetničkih djela dokazuje da za kršćansku umjetnost ne možemo tražiti neki bdquokršćanskildquo stil sustav pravila način izvedbe kao ni tehniku Ona može dopustiti beskonačnu mo-gućnost stilova i tehnika no svi će ti oblici imati zajednički for-malni izgled i po tome će se razlikovati od nekršćanskih Kako ide vrijeme tako se mijenja i umjetnost pa i ona kršćanska koja vodi čovjeka prema vječnosti k sjedinjenju sa Spasiteljem iz kojega se prelijeva ljepota umjetnosti Najbliža kršćanskoj umjetnosti u ve-likom razmjeru bila je umjetnost srednjega vijeka koja je mnogim naporima izgradila vlastiti svijet vjere i ljepote Danas se ona može nametnuti samo ako proizađe iz zajedničke obnove umjetnosti i sve-tosti u svijetu

Kršćanstvo ne olakšava umjetnost nego svaku umjetnost sva-koga stila i razdoblja inspirira uzdižući je iznutra otkrivajući joj u vjeri skrivenu ljepotu daje joj jednostavnost mir i profinjeni užitak

Umjetnost zahvaljujući božanskom stvaranju koje je uvijek u nastajanju a nikad dovršeno u ovome svijetu u slici učvršćuje pro-ročko čuđenje nad tajnom postojanja Kad dobije kršćanski sadržaj postaje divljenje Kristu nad dubinom tajne postojanja koja je milost Božja46

44 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 5445 Leonardo DA VINCI Traktat o slikarstvu Kultura Beograd 1953 str 48 46 Usp William CONGDON Umjetnik umjetnost i kršćansko zajedništvo str 39


47 Moral kao bitna komponenta kršćanske umjetnosti

Umjetnost umijeće zaokupljeno je stvaranjem vlastitih dje-la dakle njena je svrha samo djelo i njegova ljepota No isto tako umjetnost se ne može odvojiti od čovjeka koji ju stvara a ona za njega mora biti na crti moralnosti posebno kada govorimo o kršćan-skoj umjetnosti Govorimo o kršćanskoj moralnosti po kojoj se svrha ljudskog djelovanja određuje svrhom blaženoga gledanja i ljubavi prema Bogu a usavršava se u nadnaravnom životu bogoslovnih kre-posti i milosnih darova47 Umjetnik za konačnu svrhu svoga djelo-vanja ne može kao svrhu uzeti jedino umjetnost jer to bi bilo idolo-poklonstvo Umjetnik mora biti svjestan toga da je on samo čovjek a umjetnost nije božica Ako je umjetnost dobro onda ona u biti nije protiv Boga a time ni protiv Dobra ljudskog života Umjetnost u svom području nije podređena nijednoj kreposti no u odnosu na subjekt koji ju stvara ili onoga koji gleda podređena je dobru su-bjekta dakle krepostima mudrosti razboritosti jer se čovjek njome služi slobodno te time postaje podređena njegovoj svrsi Do te svrhe čovjek treba doći ravnajući se onim što ga u religiji nosi

Ranjavanje Boga od strane umjetnosti ranjavanje je i umjet-nosti same Umjetnik mora znati vladati materijom kojom proizvodi umjetničko djelo Time ono ništa neće izgubiti od svoje uzvišenosti i čistoće S obzirom na svrhovitost svakog bića na njegovo posla-nje na zemlji umjetnik također u sebi osjeća potrebu brigu da dje-luje na druge On uvijek služi nekoj ideji pa makar ona bila samo estetska Umjetnik treba raditi prema vlastitom nahođenju no djelo treba graditi samo radi vlastite ljepote čistoća djela ovisi o snazi stvaralačkog počela ili o snazi umjetničke kreposti Ona se na neki način nalazi u svakom umjetniku (i u onome koji želi stvoriti bdquoanti-krepostldquo) Umjetnik vjernik lako može povezati umjetničku krepost s vjerskom ali ih ne izjednačava

Umjetnost je nešto ljudsko pa tako i ovisi o dispoziciji subjek-ta dakle pripada vremenu i prostoru na kojemu raste Diše uči i usavršava se putem kulture društva duhovne predaje povijesti Upravo najuniverzalnija i najljudskija djela nose obilježja kulture u

47 Usp Jacques MARITAIN Skolastika i umjetnost str 119


kojoj su nastala Umjetnost se javlja kao temeljna potreba jer nitko ne može živjeti bez užitka Ako nema duhovnog užitka (koji pruža svaka prava umjetnost) tada on podliježe tjelesnim užitcima Ona ljude uči duhovnim užitcima a kako je i sama osjetilna može ih voditi plemenitijem od sebe Ona priprema ljude na bdquoumjetničkuldquo kontemplaciju kao što to što čine moralne kreposti koje pribavljaju duši spokoj i unutrašnji mir te potiču ljubav Time je umjetnik na crti asketizma i neprestance se mora čuvati privlačnosti lakoće uspjeha i mlitavosti svoga napora Valja mu prolaziti kroz tamnu noć koja neprestance pročišćava Kreposti koje ga vode jesu jakost čestitost umjerenost jednostavnost čistoća a najvažnija je od svih razbori-tost koja neprestano radi za dobro čovjeka Ona je nadležna ne za stvaranje dobroga djela samog već s gledišta ljudskih vrijednosti i stajališta slobodnog čina umjetnika ali i promatrača Često dolazi do sukoba između umjetnosti i razboritosti u čovjeku Stoga umjetnik puno lakše nalazi zajedništvo s kontemplativcem jer ih habitus veže uz njihov rad Kontemplativac poznaje mjesto umjetnika i ljepote a umjetnik koji ljubi ljepotu može nazreti veličinu ovoga drugoga te će prepoznati njegovu ljubav i ljepotu Čak i ne znajući umjetnik se zna vinuti onkraj svoje umjetnosti prema subzistentnoj Ljepoti u svijetu nedostupnom umjetnosti i razumu Ni slikarstvo ni kiparstvo ne mogu ne utkivati u svoju umjetnost bdquoludost križaldquo a onaj pravi kršćanski križ za nju će uvijek biti inspiracija

Zaključak

Nije svakom čovjeku dan poziv da bude umjetnik no svaki čovjek pozvan je na stvaranje Taj je poziv dar kojim čovjek djeluje prema zahtjevima umjetnosti on je sposoban stvarati predmete u koje se ne upliće moralna razina ona je na razini čovjekova stvara-nja no isto tako ove se dvije razine uvjetuju kako bi se u potpunosti ostvario umjetnik ndash čovjek Umjetnik tako stvarajući djelo u njega ulijeva odraz onoga što on jest i kako jest oživljava svoje djelo oči-tuje svoju vlastitost izražavajući svoj duhovni život i komunicira s drugima Tako stvara povijest umjetnosti ali i svoj osobni bdquodnevnik koji nam govori o njegovoj najdubljoj intimi


Umjetnici imaju poseban odnos s ljepotom Bog na kraju svakog dana u Stvaranju kaže da je stvoreno dobro Papa Ivan Pavao II u svom pismu umjetnicima kaže da je ljepota dobro koje umjetni-ci prepoznaju i preoblikuju ta im je mogućnost dana u Božjem daru koji zovemo talent Oni su ga pozvani razvijati u službi bližnjega i cijeloga čovječanstva48 Taj talent je potreba u njima samima koja traži odricanje učenje i rad koji na kraju oslobađa

Umjetnici tako u sklopu društva uvijek imaju posebno mjesto oni pridonose kulturi nekog naroda oni su ogledalo kulture ali i općega dobra U svom djelovanju imaju svoje područje djelovanja Pritom mislimo na umjetnost riječi zvuka i vizualne umjetnosti za-datke koje trebaju prihvatiti težak rad i odgovornosti koje nose

Ljepota onoga što stvori čovjek umjetnik samo je sjenka ono-ga što je prava Ljepota koja prebiva u Bogu Tako u Dj 17 25 sv Pavao kaže bdquoBog koji stvori svijet i sve na njemu on neba i ze-mlje Gospodar ne prebiva u rukotvorenim hramovimaldquo i u Dj 17 30 bdquoAko smo dakle rod Božji ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu srebru ili kamenu liku isklesanu umijećem i maštom ljudskomldquo Vjerska spoznaja dakle može izvući korist iz intuicije umjetnosti kao vrste kontemplacije božanska i Kristova ljepota veća je od svijeta a umjetnik najbolje vidi put ljepote u svijetu koja vodi otajstvu Boga

Umjetnost i Crkva tijekom povijesti imali su partnerski od-nos no negdje su se na tom putu znali razilaziti najviše onda kad je umjetnost počela postojati samo radi sebe No partnerski odnosi mogu se ponovno izgraditi ako nam je na pameti da svi izgrađujemo društvo zajednicu i umjetnike (a ne da ih samo interpretiramo) koji će ponovno gledati umjetnost kroz prizmu svetog kroz prizmu ži-vota po Kristu Crkva je na Drugom vatikanskom koncilu naglasila važnost kulture i umjetnosti Gaudium et spes kaže bdquoOna nastoji ra-zumjeti narav vlastitu čovjeku njegove probleme i njegovo iskustvo u pokušaju da upozna samog sebe i svijetldquo49

48 Usp IVAN PAVAO II Pismo Ivana Pavla II umjetnicima str 1149 DRUGI VATIKANSKI KONCIL Gaudium et spes O crkvi u suvremenom svijetu br 62 Kršćan-

ska sadašnjost Zagreb 1986


Umjetnost je ta koja odražava nedohvatljivu Ljepotu donosi radost u srce i plod je koji ujedinjava naraštaje te ih dovodi do komu-niciranja u divljenju

Ovim radom htjeli bismo doprinijeti ponovnom trajnome di-jalogu i suradnji između vjere i umjetnosti Isključujemo opasnost da umjetnik življenjem i prakticiranjem vjere smanjuje svoju umjetnič-ku vrijednost Naprotiv upravo ga ona tjera do što boljih umjetnič-kih ostvarenja Nadamo se da smo upravo to uspjeli barem prikazati kao i to da bi vjera bez umjetničkog izražaja bila vrlo siromašna te da upravo življenje vjere budi umjetničku inspiraciju


SPIRItUALIty AND ARtS

Summary

In spite of their differences spirituality and arts have many things in common This article aims to remind of the relationship between art and spirituality The introduction emphasizes the dimen-sion of the image of God inherent to man While spirituality is con-scious led by God and Godly art is often unconsciously expressed Church has always accepted it and recognized it Therefore art forms a part of the Church In the first part the main points of the Christian spirituality are presented it is nurtured by the Holy Scripture and the sacraments It is here that spirituality matures towards the expe-rience of virtues When discussing arts an overview of questions regarding art is offered including different viewpoints of artists and theoreticians of arts Art is the skill of transforming an idea into an act This is creation Therefore chapter three will be devoted to men as co-creator which is his vocation by God Hence art is a vocation from God confirmed by several quotations from the theory of arts and theology In the main part lsquospirituality and artsrsquo an answer to the question lsquowhat is artrsquo is proposed what is the virtue of the mind and where the mind and the skill are connected The question of bea-uty has many points in common with this discussion We want to elu-cidate the process of creation mentioning some theories concerning the substance and the form of the art especially in the light of the Maritainrsquos philosophy In respect to Christian art we emphasize that the artist must be a Christian and weave into his art the Christian morality which will not make his opus less artistic The quotations will show an overview of this problem from the theological philo-sophical and artistic ie position from the theory of arts

Key words God creation Christianity spirituality arts arti-stic creation virtues morality


189B Mrakovčić - S Vidović Značenje glagola proseucomai 189-220

Božidar Mrakovčić ndash Sandra Vidović

ZNAČENJE GLAGOLA PROSEUCOMAI (MOLItI) U LUKINOM EVANĐELJU

Doc dr sc Božidar MrakovčićKBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

Sandra Vidović mag theolKBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

UDK 2264 προσεύχομαι (002207)Pregledni rad

Primljeno 15 04 2014

Članak u prvome dijelu donosi rječnik molitve u Evanđelju po Luki Brojnost izraza i njihova rasprostranjenost po čitavom evanđe-lju pokazuje izrazit Lukin interes za temu molitve Među molitvenim izrazima ističe se glagol proseucomai (moliti) koji je kod Luke naj-prisutniji i odnosi se uvijek isključivo na Boga U središnjem dijelu članka analizira se svih 19 mjesta u Lukinu evanđelju gdje se glagol proseucomai pojavljuje slijedeći tijek evanđelja i uzimajući u obzir njegovu strukturu

U zaključku članka naglašava se da je Isus čak 7 puta subjekt glagola proseucomai i kao takav od Luke je predstavljen kao molitelj i primjer molitve Činjenica da Isus uvijek moli sam ukazuje na je-dinstven Isusov odnos s nebeskim Ocem koji za Isusa ima temeljnu vrijednost Isusova molitva kod krštenja (3 21) i preobraženja (9 28s) povezana je s objavom kao Božjim odgovorom na Isusovu mo-litvu što otkriva njezin dijaloški karakter te povezanost s njegovim identitetom i poslanjem Na Očevu ljubav Isus u molitvi odgovara kao Sin povjerenjem i poslušnošću Pokazuje to osobito Isusova mo-litva uoči izbora dvanaestorice (6 12) Petrove vjeroispovijesti (9 18) i muke (22 40s4446) Isus svoje mesijansko poslanje obavlja u zajedništvu s nebeskim Ocem U molitvi traži i poslušno prihvaća Očevu volju preuzima mesijansko poslanje i put križa

Isus međutim nije samo primjer molitve nego i učitelj mo-litve Molitva Očenaša (11 1-4) pokazuje da Isus svoje učenike čini dionicima svoje sinovske molitve Uči ih da molitva prvenstveno treba biti usmjerena na duhovne vrijednosti i treba imati komunita-ran karakter Osim toga treba biti pouzdana ponizna ustrajna re-dovita i kao takva izraz vjere i zajedništva s Bogom koje se očituje


konkretno u traženju i prihvaćanju Božje volje i u solidarnom za-jedništvu s ljudima

Ključne riječi Evanđelje po Luki molitva proseucomai objava poslanje Duh Sveti

Molitva i Biblija dvije su usko povezane stvarnosti i to na više

razina Ukoliko je molitva razgovor s Bogom onda možemo reći da je Biblija kao knjiga objave rezultat tisućljetnog dijaloga Boga i čovjeka u kojemu Bog ima inicijativu a čovjek tu inicijativu pre-poznaje i prihvaća Biblija je zapravo plod slušanja Boga kojemu čovjek odgovara raspravlja s njime i pred njime razmišlja Može se gotovo reći da bdquoBiblija više nego što govori o Bogu govori Bogu i razmišlja pred Bogomldquo1 Zato je Biblija knjiga u kojoj susrećemo mnoge molitelje i velik broj molitava U Starome zavjetu kao moli-telji se ističu veliki likovi poput Abrahama koji posreduje kod Boga za Sodomu (Post 18 16-33) Mojsija koji traži od Boga da bude mi-losrdan prema nevjernom narodu (Izl 32 11-14) Davida koji moli za život svoga djeteta začetog u preljubu (2 Sam 12 16) Salomona koji od Boga traži mudrost kako bi mogao pravedno kraljevati (1 Kr 3 4-15) ili poput Joba koji od Boga traži odgovor na svoju patnju (Job 31) U mnoštvu molitava razasutih po gotovo svim knjigama Staroga zavjeta posebno mjesto zauzima Knjiga psalama koja pred-stavlja molitvenu baštinu izraelskog naroda i molitvenik je Božjeg naroda ne samo u Starome nego i u Novome zavjetu

Važnost molitve u Novome zavjetu potvrđuje Isus kao molitelj i učitelj molitve Od svih evanđelista Luka najviše stavlja naglasak na ovu crtu Isusove osobe Dovoljno je uočiti činjenicu da čak u pet događaja koji opisuju sva tri sinoptika samo Luka govori o Isusovoj molitvi samo kod Luke Isus se moli kod svoga krštenja (3 21) na-kon ozdravljenja gubavca (5 16) prije izbora dvanaestorice (6 12) i Petrove kristološke vjeroispovijesti (9 18) kao i tijekom preobra-ženja (9 28 29) Osim toga Luka čak četiri puta citira riječi kojima Isus osobno moli (10 21-22 22 42 23 3446) Za razliku od Marka

1 Usp Bruno MAGGIONI Preghiera u Pietro ROSSANO ndash Gianfranco RAVASI ndash Antonio GIR-LANDA (ur) Nuovo Dizionario di teologia biblica Torino 1988 str 1216


i Mateja koji donose samo jednu Isusovu molitvu na križu (Mt 27 46 Mk 15 34) Luka ih ima dvije Osim toga Luka u svom evanđe-lju ima čak četiri Isusove kateheze o molitvi (11 1-13 18 1-14 21 36 22 39-46)2 Uz molitvu Očenaš samo Luka kao primjer molitve donosi i tri hvalospjeva Marijin Veliča (1 46-55) Zaharijin Blago-slovljen (1 68-79) te Šimunov Sad otpuštaš (2 29-32) kao i kratku anđeosku pjesmu Slava Bogu na visini (214)3

1 Lukin rječnik molitve

Kod Luke nalazimo i najveću koncentraciju riječi koje pre-ma Dizionario dei concetti biblici del Nuovo testamento spadaju u novozavjetno semantičko polje molitve4 Statistički podatci o pri-sutnosti ovih izraza u pojedinom evanđelju osobito ako se uzme u obzir duljina svakog pojedinog evanđelja (Mt 28 poglavlja Mk 16 Lk 24 i Iv 21) više nego uvjerljivo pokazuju poseban Lukin interes za temu molitve

Mt (28) Mk (16) Lk

(24)Iv (21) NZ

proseucomai (moliti) 15 10 19 0 85proseuch (molitva) 2 2 3 0 36deomai (moliti prositi) 1 0 8 0 22dehsij (molitva prošnja) 0 0 3 0 18aivtew (tražiti) 14 9 11 11 70aithma (prošnja) 0 0 1 0 3evrwtaw (moliti zatražiti) 4 3 15 28 63βοάω (vapiti) 1 2 4 1 12krazw (vikati) 12 10 3 4 55proskunew (pokloniti se ničice) 13 3 3 11 60

2 Usp Mario LAgraveCONI La preghiera nel Vangelo di Luca u ISTI i suradnici (ur) Vangeli sinottici e Atti degli apostoli Torino 2002 str 557-560

3 Ova tri kršćanski intonirana biblijsko-mesijanska hvalospjeva kao i anđeoski distih smješteni u evanđelju djetinjstva predstavljaju savršen uvod u temu molitve kod Luke LAgraveCONI Mario La preghiera nel Vangelo di Luca str 562-563

4 Usp Hans SCHoumlNWEISS Preghiera u Lothar COENEN ndash Erich BEYREUTHER ndash Hans BIE-TENHARD (ur) Dizionario dei concetti biblici del Nuovo testamento Bologna 2000 str 1377


gonupetew (kleknuti) 2 2 0 0 4aivnew (hvaliti slaviti) 0 0 3 0 8euvcaristew (zahvaljivati) 2 2 4 3 38

66 43 77 48 474

Tabela 1

Od izraza u tabeli kod Luke ne nalazimo samo glagol gonupete-w (kleknuti) Dominacija navedenih izraza u Lukinu evanđelju osta-je i onda ako uzmemo u obzir da tri termina iz tabele br 1 (aithma evrwtaw krazw) kod Luke ne spadaju u užem smislu u rječnik mo-litve jer se ni eksplicitno ni implicitno ne odnose na Boga Navede-nom nizu izraza treba pak nadodati još neke glagole koji kod Luke očito spadaju u molitvene izraze

Mt (28)

Mk (16)

Lk (24) Iv (21) NZ

doxazw (slaviti) 4 1 9 23 61

evxomologew (priznati slaviti) 2 3 2 0 10

megalunw (veličati) 1 0 2 0 8

avgalliaw (kliktati) 1 0 2 2 11

euvlogew (blagoslivljati) 5 5 13 1 41

tuptw to sthqoj (udarati se u prsa) 0 0 2 0 2

13 9 30 26 133

Tabela 2

Statistička usporedba s ostalim evanđeljima i u ovoj tabeli po-kazuje poseban Lukin interes za temu molitve Koliko je pak tema molitve naglašena u Lukinu evanđelju pokazuje i prisutnost navede-nih rječnika molitve po poglavljima odnosno po dijelovima Lukina evanđelja U ovom članku poslužit ćemo se u ovu svrhu Brownovom strukturom Lukina evanđelja Prolog (1 1-4) I Uvod Djetinjstvo i


dječaštvo Isusovo (1 5 ndash 2 52) II Priprava za javno djelovanje (3 1 ndash 4 13) III Djelovanje u Galileji (4 14 ndash 9 50) IV Putovanje u Jeruzalem (9 51 ndash 19 27) V Djelovanje u Jeruzalemu (19 28 ndash 21 38) VI Posljednja večera muka smrt i pokop (22 1 ndash 23 56) VII Uskrsna ukazanja u Jeruzalemu i okolici (24 1 ndash 53)5

I1 5 ndash 2 52

II3 1 ndash 4 13

III4 14 ndash 9 50

IV9 51 ndash 19 27

V19 28 ndash 21 38

VI22 1 ndash

23 56

VII24 1 ndash 53

Molitva općenito (22x)

proseucomai1 10

3 21

5 16 6

1228 9

82829

11 12 18

11011

20 47

22 4041

4446

proseuch 6 12 19 46 22 45

Prozbena molitva (27)

deomai

5 12 8

2838 9 3840

10 2 21 36 22 32

dehsij1

13 2 37

5 33

aivtew1 63 6 30

11 91011

1312 48

23 23 25 52

evxaivtew 2231

5 Raymond E BROWN Uvod u Novi zavjet Zagreb 2008 str 222


βοάω 3 4 9 38 18 738

tuptw to sthqoj

18 13 23 48

Molitva hvale i zahvale (38)

aivnew2 13

2019 37

doxazw 2 20

4 15 5

2526 7 16

13 13 17 15 18 43

23 47

evxomologew

megalunw1 46

58 10 21 22 6

avgalliaw 1 47 10 21

euvlogew1 42 64 2 2834

6 28 9 16 13 35 19

38

24 30 50 51 53

proskunew4 7 8

24 52

euvcaristew17 16 18 11

22 17 19

15 4 21 23 5 13 6

Tabela 36

Tabela pokazuje kako je rječnik molitve prisutan osim u pro-logu (1 1-4) u svih sedam dijelova Lukina evanđelja statistički

6 Novozavjetna mjesta u tabeli podcrtana dvostrukom crtom sadrže dvaput navedeni pojam


najčešće s obzirom na dužinu određenoga dijela u evanđelju dje-tinjstva (15 ndash 2 52) i u izvještaju o Isusovoj muci (22 1 ndash 23 56) Osim toga u tabeli su pojmovi podijeljeni u tri dijela dva izraza za molitvu općenito šest izraza odnose se na prozbenu molitvu a osta-lih osam na molitvu hvale i zahvale Statistika u tabeli pokazuje da je ova zadnja skupina izraza ne samo najbrojnija nego se sveukupno od molitvenih izraza najčešće pojavljuju u Lukinu evanđelju što ovom evanđelju daje jak hvalbeni ton

Premda je molitva u Lukinu evanđelju toliko izraženo prisut-na o ovoj je temi na hrvatskom jeziku vrlo malo napisano7 Mi ćemo u ovome članku pristupiti ovoj temi iz perspektive navedenog mo-litvenog rječnika Budući da je u članku nemoguće obraditi sve ter-mine ograničit ćemo se na onaj koji se najčešće pojavljuje u Lukinu evanđelju a to je glagol proseucomai (moliti) Uzet ćemo u obzir i značenje imenice proseuch (molitva) koja je s ovim glagolom zna-čenjski i korijenski usko povezana

2 Glagol proseucomai u Lukinu evanđelju

bdquoNajopćenitiji termin koji u Novom zavjetu označava čin mo-litve je proseucomai On označava bilo koju vrstu stupanja u kon-takt s Bogom i može se dakle pojaviti bez daljnjih specificiranja sadržajaldquo8 Ovo isto možemo reći i za imenicu proseuch Glagol proseucomai u Novom se zavjetu pojavljuje sveukupno čak 85 puta od čega u evanđeljima 44 puta dakle većinom i to kod Mateja 15 kod Marka 10 a kod Luke čak 19 puta9 Ako ovome nadodamo da Luka u Dj koristi ovaj glagol daljnjih 16 puta onda postaje više nego jasno koliko mu je važan ovaj izraz Luka puno rjeđe koristi imenicu proseuch samo triput (Mt i Mk po dvaput) od sveukupno 36 puta koliko se ova imenica pojavljuje u Novome zavjetu Preferirajući glagol pred imenicom Luka sugerira da je njemu stalo ne samo da

7 Izričito o ovoj temi pišu Ratko PERIĆ Isus molitelj (prema Evanđelju sv Luke) u Vrelo života 7 (1981) 1 str 10-17 Tomislav IVANČIĆ Lukin Isus ndash molitelj i učitelj molitve u Kateheza 15 (1993) 2 str 109-118

8 Hans SCHoumlNWEISS Preghiera str 13779 Kod Ivana se glagol proseucomai ne pojavljuje nijedanput


njegovi čitatelji imaju teoretsko znanje o molitvi nego prvenstveno da mole

Glagol proseucomai u Novome zavjetu znači upućivati molbu i to isključivo Bogu ili jednostavno moliti10 Tabela 3 pokazuje da ovaj glagol kod Luke dolazi u svim dijelovima Lukina evanđelja osim u zadnjem (24 1 ndash 53) Ako uzmemo u obzir duljinu pojedi-nog dijela evanđelja glagol proseucomai najčešće nalazimo u Lukinu opisu Isusove muke (22 1 ndash 23 56) točnije u perikopi o Isusovoj molitvi na Maslinskoj gori (22 40414446) Mi ćemo u ovom član-ku obraditi značenje ovoga glagola u kontekstu svake perikope u kojoj se on pojavljuje a u zaključku ćemo pokušati napraviti sintezu o značenju ovoga glagola u čitavom Lukinu evanđelju

21 Molitva naroda kod Ivanova navještenja (1 10)

Luka prvi put koristi glagol proseucomai gotovo odmah na početku svog evanđelja u r 1 10 u perikopi o navještenju Krstite-ljeva rođenja (Lk 1 5 ndash 25) Dok je Zaharija bio u svetištu i prinosio žrtvu kađenicu bdquosve je ono mnoštvo naroda vani molilo (h=n hellip proseucomenon)ldquo Glagol proseucomai ovdje je u participu prezenta koji zajedno s imperfektom glagola biti h=n tvori perifrastičnu konju-gaciju koja zamjenjuje imperfekt11 Dok se narod vani moli Zaharija u svetištu ima viđenje u kojemu mu anđeo naviješta rođenje sina i ot-kriva njegovu ulogu u Božjem planu spasenja Žrtva kađenica koju je Zaharija toga dana prinosio imala je za cilj doći do Boga obavije-na slatkim mirisom tamjana (usp Ps 141 2) Do Boga je međutim došla i Zaharijina molitva za rođenje djeteta Bog je čuo njegovu prošnju (dehsij)12 i uslišio ju (113) Navještaj rođenja Spasiteljeva preteče na određeni način predstavlja i uslišanje molitve naroda koji je u hramskom dvorištu moleći čekao na završni svećenikov bla-

10 Usp Fredrick William DANKER (ur) A Greek-English Lexicon of the New Testament and other Early Christian Literature Chicago ndash London 32000 str 879 U daljnjem tekstu BDAG

11 Fitzmyer primjećuje da Luka po svom običaju pretjeruje izrazom bdquosve ono mnoštvo narodaldquo i ukazuje na činjenicu da Stari zavjet ne predviđa da se narod moli za vrijeme žrtve kađenice koja se prinosila ujutro i navečer Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX New York 1981 str 324

12 Imenica dehsij u NZ-u označava molitvu u smislu goruće molbe upućene isključivo Bogu u situ-aciji hitne i velike potrebe Usp BDAG str 213


goslov13 Ivan Krstitelj bit će blagoslov ne samo svojim roditeljima nego bdquomnogim Izraelovim sinovimaldquo (usp 1 16)

Evanđelje po Luki dakle započinje molitvom starozavjetnog naroda Božjega u Hramu koja prati objavu koju Zaharija dobiva i početke konačnog ostvarenja Božjega plana spasenja Slično će Luka svoje evanđelje i završiti s učenicima novim narodom Bož-jim koji će se nakon Isusova uzašašća vratili u Jeruzalem i bdquosve vrijeme u Hramu blagoslivljati Bogaldquo (usp 24 52) Židovi u Hramu na početku evanđelja moleći očekuju Božji blagoslov a učenici na kraju evanđelja blagoslivljaju Boga zbog njegovih silnih djela koji-ma su prateći Isusa bili svjedoci Evanđelje započinje prozbenom molitvom a završava slavljeničkom

22 Isusova molitva kod krštenja (3 21)

Glagol proseucomai nalazimo kod Luke drugi put u r 3 21 u perikopi o Isusovu krštenju (3 21 ndash 22) koja spada u dio Lukina evanđelja koje izvještava o Isusovoj pripravi za javno djelovanje (3 1 ndash 4 13) Premda sva tri sinoptika u svojim evanđeljima opisuju Isu-sovo krštenje samo Luka spominje da se Isus pritom molio bdquoKad se krstio sav narod krstio se i Isus I dok se molio (VIhsou baptisqentoj kai proseucomenou) rastvori se nebo hellipldquo (1 21) Participi aorista pa-sivnog baptisqentoj i particip prezenta medijalnog proseucomenou u genitivu apsolutnome gramatički izražavaju radnje u pozadini obja-ve koju Isus prima kod svoga krštenja rastvara se nebo i na Isusa silazi Duh Sveti a glas Božji objavljuje da je Isus ljubljeni Božji Sin Ova objava događa se nakon što je Isus kršten (baptisqentoj) a za vrijeme dok se moli (proseucomenou)14 Premda ne znamo što Isus moli15 znamo da bdquodok se moli objavljuje se Trojstvo a sve je to

13 Usp Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje Zagreb 1996 str 2914 U grčkom jeziku particip aorista označava sporednu radnju koja se događa prije glavne radnje a

particip prezenta radnju koja teče istovremeno s radnjom glavnoga glagola Usp James SWET-NAM Osnove novozavjetnoga grčkog jezika Prvi dio morfologija Sarajevo 2011 str 428 Zovkić naglašava trajan vid participa prezenta i zaključuje bdquoda je Isus bio u stanju molitveldquo Usp Mato ZOVKIĆ Isus u Evanđelju po Luki Sarajevo 2002 str 126

15 Zovkić smatra kako se iz konteksta da zaključiti sadržaj Isusove molitve bdquohellipprije početka mesi-janskog djelovanja Isus traži od Oca znak kakav Mesija treba biti Bila je to molitva za dar Duha Očeva kojega je spreman slijediti hellip Bila je to i molitva za produbljenje odnosa s Ocem na po-četku mesijanskog djelovanja jer ga glas iz neba proglašava ljubljenim Sinom upravo zato što je


rezultat Isusova poštovanja Očeva plana i njegove molitverdquo16 Kao i kod navještenja Krstiteljeva rođenja i ovdje se za vrijeme molitve događa objava koju možemo promatrati kao Božji odgovor na moli-tvu bdquoBogojavljenju nije povod samo krštenje vodom nego Isusova molitva kroz koju saznaje kako mu Bog potvrđuje poslanjeldquo17 Isus će svoje poslanje izvršavati kao onaj koji je blizak ljudima ali i u jedinstvenu odnosu s Bogom Krštenje očituje njegovu solidarnost i bliskost s ljudima a molitva njegov jedinstveni odnos s Bogom18

Molitva naroda koja u 1 10 prati žrtvu kađenicu dopire do nebesa i biva uslišana navještajem Krstiteljeva rođenja Isusova je molitva kod krštenja takva da razdire nebesa Njegova komunikacija s Bogom ne poznaje nikakve prepreke on je ljubljeni Božji Sin na kojemu počiva Duh Sveti Kao ljubljeni Božji Sin biva prepoznat upravo dok moli iz čega možemo zaključiti da je njegova molitva izraz njegova jedinstvenog sinovskog odnosa s Ocem Dok se moli Isus preuzima od Oca povjereno mu mesijansko poslanje19 i prima Duha Svetoga u čijoj će snazi to poslanje ostvarivati (usp 3 16 4 11418)20

23 Isusova molitva i poziv na molitvu tijekom javnog djelovanja u Galileji (4 14 ndash 9 50)

U dijelu evanđelja u kojemu Luka izvještava o Isusovu javnom djelovanju u Galileji glagol proseucomai pojavljuje se sveukupno šest puta 5 16 6 1228 9 182829 Pet je puta opet riječ o Isuso-voj molitvi a samo jedanput o Isusovu pozivu učenicima da mole

spreman biti skroviti Mesija poput Sluge patnika iz Knjige Izaijineldquo Usp Mato ZOVKIĆ Isus u Evanđelju po Luki str 126

16 Ratko PERIĆ Isus molitelj str 11 17 Tako Isusovu molitvu kod krštenja tumači Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 4718 Usp Mato ZOVKIĆ Isus u evanđelju po Luki str 12719 Fitzmyer vidi najveći dokaz za Isusovo preuzimanje mesijanskoga poslanja u trenutku krštenja u

Dj 10 37 ndash 38 gdje se silazak Duha Svetoga na Isusa kod krštenja definira kao pomazanje Duhom Svetim i snagom Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX str 482

20 Luka više od ostalih evanđelista govori ne samo o Isusu molitelju nego i o njegovoj povezanosti s Duhom Svetim Dugandžić citira F Bovona koji lijepo spaja ove dvije stvarnosti bdquoBog se vezao uz Isusa svojim Duhom a Isus se veže uz Oca svojom molitvomldquo Usp Ivan DUGANDŽIĆ Bi-blijska teologija Novoga zavjeta Zagreb 2004 str 84


231 Isusova molitva na samotnome mjestu (5 16)

U perikopi o ozdravljenju gubavca (5 12 ndash 16) subjekt glagola proseucomai ponovno je Isus Premda je zabranio gubavcu o njemu govoriti bdquoglas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu slušati ga i ozdraviti od svojih bolesti A on se sklanjao na samotna mjesta moliti (h=n u`pocwrwn evn taij evrhmoij kai proseucomenoj)ldquo (5 15 ndash 16) Perifrastična konjugacija sa značenjem imperfekta dodatno naglašava učestalost a time i važnost Isusova povlačenja u osamu na molitvu za vrijeme njegova javnog djelovanja Izraz ldquosamotna mje-stardquo je u množini (evn taij evrhmoij) što nam govori da je Isus imao više mjesta na kojima je molio i to sam21 Ni ovdje nam nije poznato što Isus moli ali iz konteksta vidimo da Isus nije dopuštao da ga ponese popularnost koju je uživao u narodu jer je znao da njegovo cjelokupno djelovanje proizlazi iz njegova odnosa s Bogom koji se molitvom potvrđuje i učvršćuje22 Ovo je drugi od pet događaja koji donose sva tri sinoptika ali samo Luka spominje Isusovu molitvu23

232 Isusova molitva uoči izbora dvanaestorice (6 12)

Treći je događaj ove vrste izbor dvanaestorice (6 12 ndash 16) koji Luka započinje riječima bdquoOnih dana iziđe na goru da se pomoli (proseuxasqai) I provede noć moleći se Bogu (evn th| proseuch| tou qeou)ldquo (6 12) Isus je ponovno subjekt glagola proseucomai koji je ovdje u infinitivu aorista (proseuxasqai) Aorist u grčkom jeziku označava svršenu radnju bez naglaska na njezinu trajanju Među-tim činjenica da je Isus prije izbora dvanaestorice u molitvi proveo cijelu noć ponovno ističe intenzitet i trajanje Isusove molitve Isus

21 Lukino evanđelje poznato je po tome da govori o Isusu koji se povlači na samotna mjesta i moli Usp BALZ Horst proseuch hj u Horst BALZ ndash Gerhard SCHNEIDER (ur) Exegetical dictio-nary of the New testament III Grand Rapids 1991 str 166

22 Fitzmyer naglašava kako govoreći o Isusovu povlačenju u osamu Luka ne želi reći da Isus bježi od mnoštva nego želi naglasiti vezu između Isusova komuniciranja s nebeskim Ocem i njegove učiteljske i iscjeliteljske aktivnosti Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX str 576 Usp također Ratko PERIĆ Isus molitelj str 12 bdquoU molitvi Gospodin dobiva snagu za svoju propovjedničku ulogu i borbuldquo Ivančić pak naglašava da se Isus bdquosklanjao na samotna mjesta da moli kako bi dobio snagu da se opre ljudskoj volji da bi mu Očeva volja bila važnija od ljudskih željaldquo Usp Tomislav IVANČIĆ Lukin Isus mdash molitelj i učitelj molitve str 114

23 I Marko govori o Isusu koji se rano ujutro povlači u osamu i moli nakon bdquodana u Kafarnaumuldquo Usp Mk 1 35


ponovno napušta ljude (bdquoiziđe na goruldquo) kako bi bio sam s Bogom u molitvi Ovaj put Isus moli na brdu koje se u Bibliji vezuje uz Božju blizinu i objavu24 Ni ovdje kao ni u prijašnjim redcima nije nam poznato što Isus moli Možemo pretpostaviti da Isus moli jer želi čuti što je volja Očeva koga izabrati za apostole

Za razliku od dosadašnjih mjesta ovdje se izričito kaže da se Isus moli Bogu (evn th| proseuch| tou qeou)25 Cjelonoćna Isusova molitva prije izbora dvanaestorice otkriva važnost koju Isus daje tom činu Dvanaestorica će biti Isusovi svjedoci i poslanici koji će bdquoprenijeti Isusovo poslanje preko granica Izraela diljem svijeta u sve narode (Dj 1 8)ldquo26 U Dj 1 2 Luka kaže da je Isus izabrao apo-stole bdquopo Duhu Svetomeldquo Moliti u biti znači dati se voditi Duhom Svetim Isus je s Bogom povezan kako preko Duha kojega je primio od Oca (usp 3 22) tako i svojom molitvom Apostole izabire sna-gom ovog zajedništva s Bogom u sinovskom zajedništvu s Ocem usklađen s njegovom voljom27 Iza Isusova izbora dvanaestorice sto-ji dakle Božja volja i Božji blagoslov Možemo također reći da mo-litvom Isus ne samo otkriva koga pozvati u krug dvanaestorice nego time prima od Oca dvanaestoricu na dar28

233 Poziv učenicima na molitvu za neprijatelje (6 28)

Luka ponovno upotrebljava glagol proseucomai u Lk 6 28 u kontekstu Isusova poziva na ljubav prema neprijateljima (6 27 ndash 36) u perikopi koja čini dio Isusova govora na ravnu (Lk 6 17 ndash 49) bdquohellipblagoslivljajte (euvlogeite) one koji vas proklinju molite (proseucesqe) za one koji vas zlostavljajuldquo Ovaj put nije Isus su-bjekt glagola proseucomai nego traži da to budu bdquooni koji slušajuldquo (6 27) tj mnoštvo učenika i mnoštvo naroda koje je nagrnulo slušati

24 Usp Paul-Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 96 Marko također spominje goru kao mjesto ustanovljenja dvanaestorice (Mk 3 13) ali ništa ne kaže o Isusovoj molitvi Matej pak ne spominje ni goru ni molitvu

25 Izrazi proseucomai i proseuch kod Luke su uvijek bdquousmjereni prema Bogu Ocu no u Lk 6 12 to je posebno naglašeno (proseuch tou qeou)ldquo Usp Horst BALZ proseuch hj str 165

26 Usp Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 6927 Usp Tomislav IVANČIĆ Lukin Isus mdash molitelj i učitelj molitve str 113-11428 Fitzmyer povezuje Lk 6 12 s Iv 17 6 gdje Isus govori o onima koje mu je darovao Otac Usp

Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX str 616


ga (usp 6 17) Izraz proseucomai ovdje je u 2 licu množine impe-rativa prezenta (proseucesqe) i označava trajan stav molitve a ne tek pojedinačan čin29 Isus želi da molitva njegovih učenika bude poput njegove trajni izraz odnosa s Bogom

Paralelan odnos između imperativa molite i blagoslivljajte30 pokazuje na kakvu molitvu Isus misli na zazivanje Božjega blago-slova na neprijatelje svega dobroga što čovjeku od Boga dolazi Isu-sov poziv na blagoslivljanje i molitvu za neprijatelje u paralelnom je odnosu s dvama pozivima koje nalazimo u prethodnom retku bdquoLjubite svoje neprijatelje dobro činite svojim mrziteljimaldquo (6 27) Ljubav prema neprijateljima treba dakle biti konkretna i od srca izražena dobrim djelima i molitvom

Isus sam daje primjer molitve za neprijatelje kada na križu moli bdquoOče oprosti im jer ne znaju što čineldquo (Lk 23 34) Sadržaj i naše molitve za neprijatelje treba biti molba da im Bog oprosti Temelj je ovakva ponašanja Božje milosrđe prema nama i Isusov poziv da budemo nasljedovatelji Božji bdquoBudite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdanldquo (6 36)31 Moliti za neprijatelje znači dakle biti usklađen i s Isusom i s Bogom

234 Isusova molitva i Petrova vjeroispovijest (9 18)

Luka se ponovno vraća Isusu koji moli na početku perikope o Petrovoj vjeroispovijesti (9 18 ndash 21) bdquoDok je jednom u osami molio (evn tw| ei=nai auvton proseucomenon)ldquo (9 18) Glagol proseucomai ovdje je ponovno u participu prezenta i s glagolom eivmi tvori pe-rifrastičnu konjugaciju koja ima značenje imperfekta Ponovno je Isusova molitva navedena kao sporedna radnja u čijem se kontekstu događa ona glavna Isusovo pitanje učenicima o njegovu identitetu

29 Prezent u grčkom jeziku ima trajan vid30 Imperativ euvlogeite također je u prezentu Luka se glagolom euvlogew služi najčešće kao izrazom

za hvalbenu slavljeničku molitvu ali katkad i za zahvalnu i prozbenu molitvu Blagoslov postaje prozbena molitva kada objekt glagola euvlogew nije više Bog nego ljudi

31 Usp Paul-Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 74 bdquoLjubav prema neprijateljima njihovo blagoslivljanje nemaju za razlog socijalnu logiku nego nasljedovanje Boga i time pokazivanje njegova milosrđa Ovo eshatološko-etičko uputstvo nije upućeno svima nego samo Isusovim uče-nicimaldquo


Spominjanje Isusove molitve pokazuje da je za Luku ovo pitanje vrlo važno

Ponovno se naglašava da Isus moli u osami S njim su me-đutim ovaj put i njegovi učenici koji jedini imaju privilegij vidjeti ga kako moli Ne kaže se međutim da oni mole zajedno s Isusom Premda su oni s njime Isus moli sam Ni ovdje nam nije poznato za što Isus moli Međutim prisutnost učenika kao i ono što slijedi sugerira na to da je Isusova molitva ponovno povezana s učenicima Nakon što je razgovarao s Ocem Isus se obraća učenicima Najprije ga zanima što ljudi misle tko je on a nakon toga što oni misle

Ako promotrimo kako Matej opisuje ovu vjeroispovijest u svo-jem evanđelju možemo zaključiti da je bdquoIsus molio za dar spoznaje da znaju tko je onldquo32 U Matejevoj verziji naime Isus komentira Petrovu vjeroispovijest riječima bdquohellipjer ti to ne objavi tijelo i krv nego Otac moj koji je na nebesimaldquo (Mt 16 17) Isus zna da mu je to objavio Otac jer se on za to molio

Zanimljivo je da svi sinoptici donose ovu vjeroispovijest ali nitko od njih osim Luke ne spominje da se Isus prije toga molio Ovo je već četvrti takav slučaj a peti će biti Isusova molitva kod preobraženja

235 Isusova molitva kod preobraženja (9 28 ndash 29)

Perikopu o Isusovu preobraženju (9 28 ndash 36) Luka opet za-počinje Isusom koji moli i to dvaput ponavlja bdquoJedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli (proseuxasqai) I dok se molio (evn tw| proseucesqai auvton) izgled mu se lica izmijeni a odjeća sjajem zablistaldquo (9 28s) Infinitiv aorista proseuxasqai izražava molitve-nu namjeru s kojom je Isus uzašao na goru a infinitiv prezenta proseucesqai Isusovu molitvu tijekom koje biva preobražen Isus se dakle ne penje na brdo sa svojim učenicima objaviti im se nego se pomoliti Za vrijeme njegove molitve događa se preobraženje

32 Ratko PERIĆ Isus molitelj str 14


Lukino povezivanje molitve i preobraženja sugerira da je mo-litva ispravna samo ako preobražava čovjeka ako ga mijenja Moli-tva u Bibliji nema cilj promijeniti Boga nego čovjeka koji moli Isus se međutim nije preobrazio u smislu da je postao bolja osoba kao što se to molitvom događa s nama ljudima Isusovo preobraženje pred trojicom učenika bilo je objaviteljske naravi bdquoIsus zadubljen u molitvi otkriva njihovu pogledu misterij Svojom molitvom ndash zajed-ništvom s Bogom ndash Isus je uključen u teofaniju tijekom koje ga Otac naziva svojim Sinom i očituje slavu njegove osobeldquo33 Slično kao i kod krštenja ne znamo što Isus moli ali znamo kako Bog odgovara na Isusovu molitvu bdquoGlas s neba potvrđuje Isusovo bogosinstvoldquo34

Isusova molitva ponovno tako postaje okvir važnog objavitelj-skog događaja35 što potvrđuje tezu da kada Luka govori o Isusovoj molitvi obično nakon toga slijedi nešto neobično i važno za Isusovo poslanje (usp 3 21)36 Molitva i objava kod krštenja sprema Isusa za njegovo mesijansko poslanje Molitva i objava kod preobraženja sprema Isusa ali ne samo Isusa nego i učenike za odlučujući dio njegova mesijanskog poslanja za njegovu muku smrt i uskrsnuće u Jeruzalemu prema kojemu će se Isus uskoro bdquosa svom odlučnošćuldquo uputiti (usp 9 51) To potvrđuje činjenica kada kod preobraženja Mojsije i Ilija razgovaraju s Isusom o njegovu bdquoizlaskuldquo tj o nje-govoj smrti i uskrsnuću Očev glas proglašava Isusa svojim Sinom i potvrđuje Isusov put križa (9 23) Učenici su pak pozvani prihvatiti ovaj za njih neočekivan Isusov mesijanski put i na tom ga putu slije-diti U tom je nasljedovanju Isusovo preobraženje njima ohrabrenje jer pokazuje koji je konačan ishod toga puta ndash Isusova uskrsna slava u kojoj će i oni sudjelovati Na ovoj je liniji priloška oznaka vremena bdquojedno osam dana nakon tih besjedaldquo koja povezuje Isusovu molitvu i preobraženje s prethodnim događajima tj s Petrovom vjeroispo-

33 Mario LAgraveCONI La preghiera nel Vangelo di Luca u ISTI i suradnici (ur) Vangeli sinottici e Atti degli apostoli Torino 2002 str 555

34 Paul-Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 9535 Fitzmyer sugerira da se vjerojatno radilo o noćnoj molitvi i da Isusova molitva predstavlja psiho-

lošku pozadinu za preobraženje Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX str 798

36 Usp Darrell L BOCK Luke 11 ndash 950 Grand Rapids 1994 str 866


viješću (9 18 ndash 21) prvim navještajem muke smrti i uskrsnuća (9 22) te s Isusovom besjedom o uvjetima nasljedovanja (9 22 ndash 27)37

Luka ne definira samo vrijeme nego i mjesto Isusove molitve i preobraženja To je opet gora mjesto posebne Božje blizine i obja-ve (usp 6 12) a za Luku i mjesto Isusove molitve (usp 6 12) S Isusom ovaj put nisu svi učenici nego samo Petar Jakov i Ivan tri najbliža Isusova učenika koji su jedini prisutni i kad Isus uskrisuje Jairovu kćer (usp 8 51)38 Ovo je drugi put da su učenici prisutni dok Isus moli prvi put prije Petrove vjeroispovijesti (9 18) drugi put kod Isusova preobraženja U oba slučaja premda su učenici pri-sutni Isus moli sam Nadalje obje perikope predstavljaju za učenike važne trenutke u otkrivanju Isusova identiteta i prihvaćanju njego-va poslanja koje se odražava onda i na njihovo nasljedovanje Petar ispovijeda Isusovo mesijanstvo a glas s neba otkriva im Isusovo bogosinovstvo budući da je Isus Sin Božji pozvani su ga slušati (9 35)

24 Isusove pouke o molitvi na putu prema Jeruzalemu (9 51 ndash 19 27)

U središnjem djelu Lukina evanđelja koji izvještava o Isusova putu iz Galileje u Jeruzalem i koji sadrži ponajviše Isusove riječi glagol proseucomai ponovno se pojavljuje sveukupno šest puta 11 12 18 1101139 Prisutnost navedenoga glagola koncentrirana je na početku jedanaestog i osamnaestog poglavlja što pruža mogućnost govorenja o nekoj vrsti inkluzije molitvenog okvira čitavog ovog dijela evanđelja čime Luka ponovno pokazuje koliko mu je tema molitve važna40

37 Fitzmyer primjećuje da istu frazu nalazimo u 1 Mak 7 33 sa značenjem bdquonakon ovih događajaldquo Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke I-IX str 797-798

38 Znamo da postoji više skupina ljudi oko Isusa najprije ih je 72 zatim 12 pa 3 i onda Petar što je broj ljudi manji to se radi o ljudima koji su bliži Isusu tj ljudima koje Isus više podučava

39 U 11 1 glagol proseucomai pojavljuje se 2 puta 40 U 11 poglavlju govor je o molitvi kao zazivanju Oca da dođe njegovo kraljevstvo a u 18 po-

glavlju o molitvi kao adekvatnoj pripravi za skoro očitovanje samoga kraljevstva Usp Mario LAgraveCONI La preghiera nel Vangelo di Luca str 556


241 Isus moli i uči svoje učenike moliti Očenaš (11 1 ndash 13)

Evanđelist Luka čak tri puta upotrebljava glagol proseucomai na početku perikope pod naslovom bdquoPouka o molitvildquo (11 1 ndash 13) koja sadrži i Lukinu verziju Očenaša u r 11 1 dvaput a u r 11 2 još jedanput Luka ovako piše bdquoJednom je Isus na nekome mjestu molio (evn tw| ei=nai auvton evn topw| tini proseucomenon) Čim presta reče mu jedan od učenika Gospodine nauči nas moliti (kurie( didaxon h`maj proseucesqai) kao što je i Ivan naučio svoje učenike On im reče Kad molite govorite (o[tan proseuchsqe legete) Oče hellipldquo (11 1 ndash 2) Primjećujemo da u sva tri slučaja glagol proseucomai ima trajan vid Za Isusovu molitvu Luka koristi perifrastičnu konjugaciju (glagol eivmi u infinitivu + particip prezenta proseucomenon) kojom na poseban način naglašava trajnost Isusove molitve Slijede infinitiv (proseucesqai) i konjuktiv prezenta (proseuchsqe) koji se odnose na molitvu učenika Trajni vid prezenta u grčkom jeziku sugerira da i molitvu učenika treba karakterizirati trajnost odnosno ustrajnost

Ovaj put Luka ne navodi mjesto gdje Isus moli nego samo piše bdquona nekome mjestuldquo Međutim ponovno su tu Isusovi učenici Ovo je već treći put kod Luke da su učenici prisutni dok Isus moli ali nikada kao sudionici njegove molitve nego uvijek samo kao svje-doci Ovaj put međutim ne ostaju pasivni nego traže od njega da ih nauči moliti Molba učenika ukazuje na posebnost Isusova načina molitve I oni žele moliti na taj način Na njihov zahtjev Isus uči svoje učenike moliti Očenaš

Riječima uvoda u molitvu Očenaša bdquoKada (o[tan = kadgod) molite govoritehellipldquo Isus poučava svoje učenike da se u svakoj nji-hovoj molitvi trebaju obraćati Bogu s bdquoOčeldquo i da sadržaj Očenaša treba biti načelno prisutan u svakoj njihovoj molitvi Kad god Luka donosi sadržaj Isusove molitve a to se događa sveukupno četiri puta (usp 10 21 22 42 23 3446) primjećujemo da se Isus također uvijek obraća Bogu s bdquoOčeldquo kada ga slavi zbog toga što sebe i svoj plan spasenja otkriva malenima (10 21) kada ga na Maslinskoj gori moli da od njega otkloni čašu muke (22 42) kada ga na križu moli za svoje neprijatelje (23 34) i u času smrti predaje mu svoj duh (23 46) bdquoOvo je Isusovo posebno obilježje u molitvi njegov osobni na-


čin oslovljavanja Boga kao roditelja kojemu je do ljudi stalo koji se brine za ljude koji je milostiv i koji ljubildquo41 Učeći svoje učenike obraćati se Bogu sa sinovskim povjerenjem kako mu se i on obraća Isus želi učiniti svoje učenike dionicima onog odnosa s Bogom koji njemu kao Sinu na jedinstveni način pripada

Za razliku od Matejeva Očenaša (Mt 6 9 ndash 13) koji ima sedam zaziva Lukin ima samo pet Kod Luke nedostaju treći (Mt 6 10 bdquoBudi volja tvoja kako na nebu tako i na zemljildquo) i sedmi zaziv (Mt 6 13 bdquohellip nego izbavi nas od Zlogaldquo) U prvim dvama zazivima koje karakterizira posvojni pridjev bdquotvojldquo (bdquotvoje imeldquo bdquokraljevstvo tvojeldquo) bdquoučenik traži nešto što pripada prije svega Boguldquo42 Zadnja tri zaziva karakterizira posvojni pridjev bdquonašldquo koji molitvi Očenaš daje zajedničarski karakter Prvim zazivom bdquoSveti se ime tvojeldquo mo-limo Oca da se tako očituje u svojoj svetosti da ju možemo vidjeti osjetiti i neprestano naviještati43 Zazivom bdquoDođi kraljevstvo tvojeldquo tražimo da Bog učini da njegovo kraljevstvo dođe ono eshatološko ali i da ga učini vidljivim već sada vodeći nas prema solidarnosti i međusobnom bratstvu S povjerenjem da se Bog brine za siromahe Isus nas dalje uči moliti Oca da nam svakodnevno daje ono najpo-trebnije bdquokruh naš svagdanjildquo44 U četvrtoj molbi molimo da nam Bog otpusti naše grijehe jer i mi smo ih spremni otpustiti svakom našem dužniku I na kraju moleći da nas ne uvede u napast molimo Oca da ne dopusti da podlegnemo napasti da nas oslobodi od opa-snosti da mu budemo nevjerni45

Nakon same molitve Očenaša Luka nastavlja Isusovom po-ukom o molitvi naglašavajući sigurnost uslišanja navodeći primjer bezočna prijatelja i nesavršena zemaljskog oca (11 5 ndash 13) U ovo-me dijelu molitvene pouke Luka ne koristi glagol proseucomai nego

41 Tako Robert J KARRIS Evanđelje po Luki u D J HARRINGTON i dr Komentar evanđelja i Djela apostolskih Sarajevo 1997 str 333

42 Usp Bruno MAGGIONI Preghiera str 122543 Imperativ aorista pasivnog a`giasqhtw (bdquosveti seldquo) sugerira da je Bog taj koji treba učiniti da se

njegovo ime sveti u smislu da njegovu spasonosnu moć učini očitom u životu pojedinca i zajedni-ce Usp Isto

44 Molba za kruhom u središtu je kako u Matejevoj (četvrta molba od sedam) tako i u Lukinoj verziji Očenaša (treća molba od pet)

45 Usp Cesare MARCHESELLI-CASALE Vangelo secondo Luca u Luciano PACOMIO (ur) La Bibbia Piemme Casale Monferrato 1995 str 2463


aivtew (bdquotražitildquo) koji kada ima Boga za objekt označava traženje u smislu prozbene molitve46 Kao što glagol proseucomai dolazi tri puta na samom početku perikope o molitvi (11 1 ndash 2) tako se i glagol aivtew sa značenjem molitvenog traženja tri puta pojavljuje u završ-nim redcima perikope (rr 11 91013) Isus koji na početku svoje pouke uči učenike da se u molitvi obraćaju Bogu kao Ocu (r 11 2) čini to i na koncu perikope u r 13 govoreći o nebeskom Ocu Kao što i u Očenašu Isus ne stavlja na prvo mjesto materijalne potrebe nego duhovne (r 11 2 bdquoSveti se ime tvoje Dođi kraljevstvo tvo-jeldquo) tako i pouka o molitvi završava sa sigurnošću da nebeski Otac daje uvijek svoga Svetoga Duha onima koji ga zaištu Oba su gla-gola i proseucomai na početku perikope i aivtew na kraju isključivo u prezentskim oblicima što upućuje na ustrajnost u molitvi Drugi dio perikope još snažnije nego prvi stavlja naglasak na pouzdanu molitvu Budući da je Bog kao naš Otac daleko iznad bilo kojega prijatelja ili zemaljskog oca smijemo mu se u molitvi obraćati s pot-punim pouzdanjem osobito kad ga tražimo za dar njegova Duha47

U 11 2 ndash 4 po prvi put u Evanđelju po Luki nalazimo sadržaj molitve izražene glagolom proseucomai Očenaš je prozbena moli-tva Glagol aivtew koji dominira drugim dijelom pouke o molitvi ta-kođer izražava prošnju Možemo dakle sa sigurnošću reći da u 11 1 ndash 2 barem što se tiče molitve učenika glagol proseucomai označava pouzdanu i ustrajnu prozbenu molitvu48

242 Isusova pouka učenicima o ustrajnoj i pouzdanoj molitvi (18 1 ndash 8)

Sljedeće mjesto u Lukinu evanđelju gdje je glagol proseucomai jest 18 1 bdquoKaza im i prispodobu kako valja svagda moliti (proseucesqai) i nikada ne sustatildquo Ovim retkom evanđe-list uvodi prispodobu o nepravednom sudcu i upornoj udovici (18

46 Usp BDAG str 3047 Isus se ovdje služi argumentacijom bdquood manjeg k većemldquo Usp Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino

evanđelje str 113 bdquoAko prijatelj pomaže prijatelju ako se otac brine za svog sina koliko će se više Bog skrbiti za učenike Isusa svoga Sinaldquo Robert J KARRIS Evanđelje po Luki str 334

48 Lk 11 1 ndash 13 je bdquovelika perikopa o prozbenoj molitvildquo Usp Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 110


1 ndash 8) kojom Isus potiče na ustrajnost u molitvi Motiv ustrajnosti u molitvi u ovome retku naglašen je najprije vremenskim prilogom bdquosvagdaldquo (pantote) glagolom proseucomai u infinitivu prezen-ta (proseucesqai) i na kraju rečenicom bdquonikada ne sustatildquo koja na negativan način opet s glagolom u infinitivu prezenta (evgkakein) potvrđuje pozitivan izričaj bdquosvagda molitildquo Prispodobom o nepra-vednom sucu i ustrajnoj udovici koja se nije bojala dosađivati mu svojim svakodnevnim molbama Isus ne poistovjećuje Boga s nepra-vednim sucem nego se njime služi da pokaže kako ustrajna molitva ne može ostati neuslišanom Ako nepravedni sudac iz svojih sebič-nih motiva ne može odoljeti upornoj molitvi jedne udovice koja nije imala nikakvu važnost u tadašnjem društvu koliko li će više bdquoBog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu (twn bowntwn auvtw| h`meraj kai nuktoj) sve ako i odgađa stvar njihovuldquo (17 7)49

U navedenom retku nalazimo nove izraze kojima se ponovno naglašava ustrajnost u molitvi vremenski prilozi bdquodan i noćldquo i glagol boaw (vapiti) u participu prezenta (bowntwn) To da uslišanje ustrajne molitve nije upitno potvrđuje i sljedeća Isusova rečenica bdquoKažem vam ustat će žurno na njihovu obranuldquo (18 8) Međutim upitno je hoće li molitva biti ustrajna bdquoAli kad Sin Čovječji dođe hoće li naći vjere na zemljildquo (18 8) Ovom rečenicom Isus usko povezuje vjeru i molitvu Ustrajna molitva pokazatelj je čvrste vjere50 S druge strane ova završna rečenica povezuje perikopu o ustrajnoj molitvi s prethodnom perikopom u kojoj je riječ o drugom Kristovu dolasku koji se poistovjećuje s dolaskom kraljevstva Božjega (17 20 ndash 37) Eshatološki kontekst sugerira na to da sadržaj ustrajne molitve nije ovdje neka svakodnevna potreba nego molitva za dolaskom kraljev-stva Božjega i konačnim izbavljenjem kršćana od neprijateljskog svijeta koji ih nepravedno napada Najbolji je način da se dočeka

49 Ovdje se ponovno Isus služi argumentacijom bdquood manjeg k većemldquo Usp Lk 11 5 ndash 13 Prema Karrisu ova argumentacija donosi dvije pouke bdquoAko nemoćna udovica upornim traženjem pobje-đuje nepravednog suca koliko će više postići kršćanski učenici koji ustrajno mole ako nepravedni sudac popušta navaljivanju udovice koliko više će tako postupiti milostivi Bogldquo Usp Robert J KARRIS Evanđelje po Luki str 354

50 Molitva uzdržava vjernikovu vjeru čini ga spremnim na paruziju Vjeru ovdje valja shvatiti kao kršćansku egzistenciju življenu u budnosti i vjernosti evanđelju usprkos kušnjama Usp Geacuterard ROSSEacute Il Vangelo di Luca Commento esegetico e teologico Roma 1992 str 689


iznenadni drugi Kristov dolazak upravo ustrajna molitva i vjernost Gospodinu što onda jamči konačnu obranu izabranih

I ova perikopa kombinira glagol proseucomai s još jednim mo-litvenim izrazom a to je glagol boaw koji znači vikati jakim glasom zazivati vapiti Može se raditi o uzvicima prouzročenima radošću ili uzbuđenjem o svečanom proglašavanju važne poruke ali i o tjeskobnim vapajima i zazivima koji kad su upućeni Bogu očito imaju molitveni karakter51 I u ovom je slučaju jasno da se glagol proseucomai odnosi na prozbenu molitvu

243 Farizejeva i carinikova molitva (18 9 ndash 14)

Odmah nakon prispodobe o sudcu i udovici (18 1 ndash 8) slijedi još jedna prispodoba o molitvi ona o farizeju i cariniku (18 9 ndash 14) koju Isus upućuje bdquonekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici a druge podcjenjivahuldquo (18 9) Iz prispodobe je očito da se tako ponaša farizej u odnosu na carinika Dakle Isus se ovdje obraća farizejima što nije ni čudno budući da su oni bili ljudi moli-tve Ovom prispodobom Isus im želi ukazati na važnost pokajničke dimenzije koja obilježava ispravan molitveni stav pred Bogom a koja njima nedostaje

U prispodobi o farizeju i cariniku (18 9 ndash 14) čak dva puta spo-minje se glagol proseucomai (moliti) i to u redcima 10 i 11 bdquoDva čo-vjeka uziđoše u Hram pomoliti se (proseuxasqai) jedan farizej dru-gi carinik Farizej se uspravan ovako u sebi molio (proshuceto)hellipldquo Infinitiv aorista (proseuxasqai) izražava odlučnu namjeru i farizeja i carinika s kojom uzlaze u Hram pomoliti se Imperfekt proshuceto odnosi se pak na farizeja čija molitva biva obilježena kao ona koja traje

Problematičan je međutim sadržaj carinikove molitve bdquoBože hvala ti što nisam kao ostali ljudi grabežljivci nepravednici pre-ljubnici ili ndash kao ovaj carinik Postim dvaput u tjednu dajem deseti-nu od svega što steknemldquo (18 11 ndash 12) Početak molitve sugerira da se radi o zahvalnoj molitvi za milost kreposnoga života Međutim

51 Usp BDAG str 180


nastavak molitve otkriva samohvalnu molitvu ako se tada o molitvi uopće može i govoriti Farizej moli a zapravo ne moli nego razgova-ra sam sa sobom vidi samo samoga sebe i nikoga drugoga ni Boga ni bližnjega svoga

Farizejevo je zahvaljivanje problematično jer ga spaja s prije-zirom prema drugim ljudima Problematičan je međutim i njegov odnos prema Bogu Za razliku od ostalih ljudi on nije grešnik nema potrebe za Božjim oproštenjem i kao takav nije Bogu ništa dužan Posteći i dajući desetinu za hramske potrebe on sam svojim zasluž-nim djelima nadoknađuje Bogu svoje eventualne nesavršenosti52 Paradoksalno farizej zahvaljuje Bogu zato što mu ništa ne duguje pa mu ni ne treba biti zahvalan za udijeljena dobra jer je on svojim pravednim životom i dobrim djelima Bogu sve već nadoknadio

Carinik naprotiv traži u molitvi oproštenje za svoje grijehe Na to upućuju kako narativan uvod u molitvu tako i sam sadržaj molitve bdquoA carinik stojeći izdaleka ne usudi se ni očiju podignuti k nebu nego se udaraše u prsa govoreći (etupten to sthqoj auvtou legwn) Bože milostiv budi meni grešnikuldquo (18 13) Carinikova vanjska gesta udaranja u prsa očituje njegov unutarnji osjećaj greš-nosti Imperfekt etupten (udaraše) sugerira trajanje i intenzivnost a time i iskrenost carinikove pokajničke molitve Isus pohvaljuje ova-kvu carinikovu molitvu i kaže za njega da se vratio kući bdquoopravdanldquo tj pomiren s Bogom

Ova nam perikopa otkriva da je cilj i rezultat istinske molitve opravdanje tj oproštenje grijeha i obnova autentična odnosa s Bo-gom53 Kako bismo postigli ovo opravdanje potrebno je u molitvi pred Bogom stajati ponizno sa sviješću o vlastitoj grešnosti i potrebi za obraćenjem a ne samodopadno Farizeju njegova molitva nije do-nijela opravdanje jer ga uvjeren u vlastitu pravednost od Boga nije ni tražio Međutim prezirući grešnike sam se pokazao grešnikom Premda je obdržavao sve zakone zaboravio je ono najvažnije a to je

52 Usp Geacuterard ROSSEacute Il Vangelo di Luca str 69753 Usp D 1 13 38 ndash 39 bdquoNeka vam dakle braćo znano bude po Ovome vam se navješćuje opro-

štenje grijeha Po Ovome se tko god vjeruje opravdava od svega od čega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdatildquo


zakon ljubavi te da je i sam kao i carinik potreban Božjeg oprošte-nja i vlastita obraćenja54

Precizirajući carinikovu molitvu pokajničkom gestom udara-nja u prsa kao i sadržajem carinikove molitve ova Isusova parabola pridaje glagolu proseucomai dimenziju kajanja kao nužnog dijela autentične kršćanske molitve

25 Licemjerna molitva pismoznanaca (20 45 ndash 47)

Nakon opširna opisa puta u Jeruzalem evanđelist Luka od 19 28 do 21 38 opisuje Isusove posljednje dane u Jeruzalemu U ovome dijelu evanđelja nailazimo na glagol proseucomai samo jedanput i to u perikopi koja donosi Isusov sud o pismoznancima (20 45 ndash 47) Poučavajući u Hramu Isus javno (bdquopred svim narodomldquo) upozorava svoje učenike na licemjerje pismoznanaca koji se kao takvi vole po-kazivati i biti čašćeni a s druge strane oduzimaju udovicama i ono malo dobra što im je nakon smrti njihovih muževa ostalo služeći se pritom dugim molitvama kao izlikom (20 47 profasei makra proseucontai = pod izlikom dugih molitava)55 kako bi prikrili svoje pravo lice56 Njihova je molitva licemjerna jer ne proizlazi iz srca57 i nema za cilj odnos s Bogom nego zavaravanje javnosti pred kojom žele ispasti jako pobožni i tako sakriti svoju beskrupuloznu pohlepu Takva je pobožnost u suprotnosti ne samo sa zakonom nego i s pro-ročkom tradicijom prema kojoj bdquopravo štovanje Bogahellip traži brigu i pravdu prema najoskudnijim i najslabijim članovima društva koji su predstavljeni u udovicamaldquo58

54 Cifrak naglašava da je za opravdanje potrebna vjera Svojom pokajničkom molitvom carinik je izrazio svoju vjeru u Boga i time zadobio oproštenje grijeha I farizej moleći pokazuje da vjeruje u Boga Međutim njegova vjera nije prava jer ne uključuje obraćenje Farizej bi trebao prihvatiti da je volja Božja da su i grešnici pozvani na pravednost Svojim preziranjem grešnika farizej je u suprotnosti s Bogom kakvoga Isus naviješta (usp Lk 15) Usp Mario CIFRAK Slika o Bogu ili etika (Lk 18 9 ndash 14) u Bogoslovska smotra 75 (2005) 2 str 553-554

55 Glagol proseucomai ovdje je u 3 licu množine indikativa prezenta medijalnog (proseucontai)56 Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke X-XXIV New York 1985 str 131657 Usp Horst BALZ proseucomai u Horst BALZ ndash Gerhard SCHNEIDER (ur) Exegetical dicti-

onary of the New testament III Grand Rapids 1991 str 166 Paul ndash Gerhard MUumlLLER Lukino evanđelje str 155

58 Usp Robert J KARRIS Evanđelje po Luki str 364


Pismoznanci se dakle ne ponašaju u skladu s onim što jesu i što naučavaju Više im je stalo do svoga društvenog statusa i koristi koju iz toga mogu izvući nego do svoga srca do Boga i bližnjega A sve kreće od pogrešne molitve Bez vertikalnog smjera tj bez pra-vog razgovora s Bogom nema ni pravog odnosa s bližnjima tj hori-zontalne linije Kada bi farizejima bilo istinski stalo do Boga brinuli bi se i za bližnje Budući da molitvu zloupotrebljavaju za pokrivanje svoje gramzljivosti stići će ih za njihova zlodjela još oštrija kazna

26 Isusova molitva na Maslinskoj gori (22 39 ndash 46)

U perikopi o Isusovoj molitvi na Maslinskoj gori (22 39 ndash 46) uoči Isusove smrti na križu glagol proseucomai nalazimo čak četiri puta u redcima 22 40414446 U redcima 40 i 46 glagol proseucomai dolazi u 2 licu množine imperativa prezenta (proseucesqe) a u red-cima 41 i 44 u 3 licu jednine indikativa imperfekta (proshuceto) Imperative nalazimo u Isusovu pozivu učenicima bdquoMolite da ne pad-nete u napastldquo koji se ponavlja na početku i na kraju perikope i tako funkcionira kao inkluzija cjelokupnog odlomka inkluzija koja čita-vu perikopu pretvara u poziv kršćanima na pouzdanu i intenzivnu molitvu u teškim trenutcima59

Poziv učenicama da mole funkcionira kao okvir Isusove moli-tve koja je u središtu perikope i koja služi kao primjer molitve svim kršćanima u trenutcima kušnje Indikativima imperfekta Luka u na-rativnom dijelu naglašava da se Isus te noći uoči svoje smrti molio dugo kao što je to činio i ranije prije važnih odluka i događaja60 Isus koji se uoči svoje smrti usrdno i žarko molio poziva učenike neka i oni mole Međutim dok on moli oni spavaju61 S obzirom na moli-

59 Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke X-XXIV str 143860 Usp Mato ZOVKIĆ Isus u evanđelju po Luki str 30361 Ovaj kontrast dobro izražava koncentrična struktura čitave perikope koju otkrivamo nakon uvod-

nog r 39 i koja u svakom svome dijelu ima ili glagol proseucomai ili imenicu proseuch A) Isus poziva učenike da mole kako ne bi podlegli kušnji (r 40 proseucesqe) B) Isus moli a anđeo ga jača (rr 41 ndash 43a proshuceto) C) u agoniji žarče moli i krvlju se znoji (rr 43b ndash 44 proshuceto) B) diže se od molitve i nalazi učenike zaspale zbog žalosti (r 45 avpo thj proseuchj) A) po-zaspale učenike poziva na molitvu kako ne bi podlegli kušnji (r 46 proseucesqe) Usp Robert J KARRIS Evanđelje po Luki str 373


tvu na Maslinskoj gori Isus je uzor koji valja nasljedovati a učenici primjer koji treba izbjegavati

Kao mjesto molitve Luka navodi Maslinsku goru62 i dodaje da se Isus tamo zaputio bdquopo običajuldquo Isusu je očito bilo poznato to mje-sto jer se tamo vjerojatno često molio (usp Iv 18 2) Govor o moli-tvi u ovoj perikopi započinje u r 40 Isusovim pozivom učenicima da mole Isus odmah navodi i cilj molitve bdquohellipda ne padnete u napastldquo Riječ bdquonapastldquo (peirasmon) nalazimo i u posljednjoj molbi Lukina Očenaša bdquoI ne uvedi nas u napastldquo (11 4) Kriza koja nadolazi s Isusovim uhićenjem suđenjem mukom i smrću bit će takva da se učenici svojim silama neće moći adekvatno s njom suočiti Zato Isus poziva učenike da se s nadolazećom kušnjom suoče snagom molitve Jedino snagom zajedništva s Bogom u koje ih molitva uvodi moći će izbjeći opasnost da podlegnu zlokobnoj snazi napasti tj da se ogriješe o vjernost Bogu i iziđu iz zajedništva s njime63 Pozitivnim rječnikom možemo reći da molitva ima za cilj učvrstiti i sačuvati zajedništvo s Bogom

Ono na što Isus poziva svoje učenike on i sam čini Zanimlji-vo je uočiti da se Isus pritom odvaja od svojih učenika bdquoI otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobaciloldquo (22 41) Isus i ovaj put moli sam Učenici su s njim u blizini ali Isus sam razgovara s Ocem nebeskim

U ovoj perikopi Isus nam je dao jedan od najboljih primjera molitve Lukin Očenaš ne sadrži zaziv bdquoBudi volja tvoja kako na nebu tako i na zemljildquo (usp Mt 6 10) Međutim da je prihvaćanje volje Božje ono čemu treba voditi naša molitva pokazuje Isusova molitva uoči muke bdquoOče Ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene Ali ne moja volja nego tvoja neka budeldquo (Lk 22 42) Obraćajući se Bogu s bdquoOčeldquo Isus potvrđuje svoj jedinstveni sinovski odnos s Bogom Isus nema tajni pred Ocem i sve mu iskreno govori Kao čovjek boji se patnje i smrti i zato moli Oca da ga svega toga poštedi Međutim prije same molbe umeće bdquoAko hoćešldquo i opet nakon molbe dodaje bdquoAli ne moja volja nego tvoja neka budeldquo Insistiranje na

62 Matej i Marko naprotiv spominju konkretno mjesto na Maslinskoj gori tj Getsemani63 Usp Joseph A FITZMYER The Gospel According to Luke X-XXIV str 1441


volji Božjoj pokazuje pravi sadržaj Isusove molitve Molitvom Isus želi utvrditi usklađenost svoje volje s Božjom voljom64

Zanimljivo je međutim uočiti da je u pogodbenoj rečenici bdquoAko hoćešldquo u grčkom jeziku glagol boulomai koji u Novom zavjetu ne znači jednostavno htjeti nego planirati65 Isus svojom molitvom ne želi dakle samo uskladiti svoju volju s Božjom nego prije svega želi doći do jasnoće je li muka i smrt zaista Božji plan za njega66 Bog na Isusovu molitvu odgovara slanjem anđela da ga ohrabri u njegovoj unutarnjoj borbi čime mu neizravno otkriva svoj plan ali i daje do znanja da ga neće ostaviti samog67

Luka naglašava težinu Isusove unutarnje borbe oko traženja i prihvaćanja volje Božje govoreći o časovima tjeskobe i o krvavom znoju Međutim što je ta borba bila žešća Isusova je molitva bila intenzivnija bdquoA kad je bio u smrtnoj muci (evn avgwnia|)68 usrdnije se molioldquo (22 43) Isus je iz ove borbe zahvaljujući ustrajnoj molitvi (imperfekt) izašao kao pobjednik Spoznao je Očevu volju i prihva-tio ju sa sinovskim povjerenjem i pouzdanjem

Zanimljivo je uočiti da Isus na Maslinskoj gori moli na kolje-nima što također možemo shvatiti kao njegovo podlaganje Božjoj volji a s druge strane kao znak posebnog intenziteta njegove moli-tve69 Naime do ovoga trenutka Luka nikada ne kaže u kojem tjele-snom stavu Isus moli To da Isus moli klečeći potvrđuje i rečenica bdquoIsus usta od molitveldquo (kai avnastaj avpo thj proseuchj) koju nalazi-mo u 22 45 Ovo je drugi put (usp 6 12) da se kod Luke pojavljuje i

64 Ivančić naglašava da je poslušnost prema nebeskom Ocu bdquoIsusov osnovni duševni i egzistencijalni stav molitveldquo Usp Tomislav IVANČIĆ Lukin Isus mdash molitelj i učitelj molitve str 112

65 Usp BDAG str 18266 Usp Mato ZOVKIĆ Isus u evanđelju po Luki str 30467 Ukazanje anđela kojega Bog šalje da ohrabri mučenika poznat je motiv iz židovske literature (usp

Dn 9 4995) R 43 možda evocira događaj iz života proroka Ilije koji ohrabren u pustinji od an-đela spremno ustaje i nastavlja svoj put (1 Kr 19 7 ndash 8) Usp Geacuterard ROSSEacute Il Vangelo di Luca str 911

68 Imenica avgwnia znači tjeskobnu muku ali se ovdje može protumačiti i kao pobjedonosna bitka Usp BDAG str 17

69 bdquoMoliti klečeći znači moliti ponizno spreman na prihvaćanje volje Božje ne oslanjajući se na vlastite zasluge i podlažući svoje planove Božjem planu o spasenju svihldquo Mato ZOVKIĆ Isus u evanđelju po Luki str 302


imenica proseuch (molitva) zajedno s glagolom proseucomai (6 12 22 45) ponovno sa značenjem Isusove molitve70

Isusova molitva na Maslinskoj gori toliko je snažan primjer molitve za njegove učenike da će riječi Isusove molitve ući u Mate-jevu verziju Očenaša čime se potvrđuje teza da je Isus i učitelj moli-tve i primjer molitelja Isus svojim primjerom pokazuje da se napast udaljavanja od Božje volje pobjeđuje molitvom Što je kušnja veća to i molitva treba biti intenzivnija Zaključni Isusov poziv učenici-ma bdquoŠto spavate Ustanite Molite da ne padnete u napastldquo (22 46) trajni je Isusov poziv vjernicima da stalno mole i izbjegavaju kušnju koja bi ih odvela u otpad71

3 Zaključak

Glagol proseucomai najčešći je molitveni izraz kod Luke i nalazimo ga u svim dijelovima njegova evanđelja osim u posljed-njem što ukazuje na njegovu važnost s obzirom na temu molitve Za razliku od drugih molitvenih izraza kod Luke glagol proseucomai odnosi se uvijek isključivo na Boga72 i tako najvjernije pokazuje da je prava molitva uvijek izraz odnosa s Bogom i povezanosti s njime Iz konteksta i na temelju povezanosti s drugim molitvenim izrazima možemo zaključiti da glagol proseucomai kod Luke označava najče-šće prozbenu molitvu Subjekti su glagola proseucomai kod Luke po jedanput mnoštvo naroda (1 10) farizej i carinik (18 10 ndash 13) pismoznanci (20 47) a čak sedam puta Isus (3 21 5 16 6 12 9

70 Imenica proseuch dolazi kod Luke još samo jedanput u perikopi o izgonu trgovaca iz Hrama (19 45 ndash 46) Luka izvještava da je Isus ušavši u Hram počeo izgoniti prodavače pozivajući se na riječi proroka Izaije i Jeremije bdquoPisano je Dom moj bit će Dom molitve (oi=koj proseuchj) a vi od njega načiniste pećinu razbojničkuldquo (usp Iz 56 7 i Jr 11 7) Luka u svom evanđelju više nego ostali evanđelisti govori o Hramu kao mjestu molitve Evanđelje počinje Zaharijom koji u Hramu prinosi kad dok se mnoštvo naroda u vanjskom dijelu Hrama moli (1 9 ndash 10) U Hramu Isus biva obrezan i prepoznat od Šimuna i proročice Ane koja je provodila svoje dane kao udovica u Hramu moleći i posteći (2 37) U Hramu starac Šimun pjeva svoju hvalospjevnu molitvu bdquoSad otpuštašldquo Dvanaestogodišnji Isus sa svojim roditeljima hodočasti u Jeruzalem u Hram i tamo slavi Pashu (3 41 ndash 42) U Hram se dolaze moliti i farizej i carinik (18 10) I konačno Lukino evanđelje završava ponovno Hramom kao mjestom molitve i blagoslivljanja Boga novog Izraela odnosno Isusovih učenika nakon uzašašća (24 52 ndash 53)

71 Usp Robert J KARRIS Evanđelje po Luki str 37472 Usp Horst BALZ proseuch hj str 166


18 9 28 11 1 22 41 ndash 44) Za učenike se pak nigdje ne kaže da mole nego da ih Isus poziva na molitvu i uči moliti (6 28 11 2 18 1 22 4046)73

Isus se moli na samotnim mjestima najčešće na brdu koje sim-bolizira mjesto Božje prisutnosti i objave Moli uvijek sam pa i onda kad su s njim njegovi učenici čime Luka ukazuje na specifičnost i jedinstvenost Isusova odnosa i zajedništva s nebeskim Ocem74 Ka-rakteristično je za Luku da se Isus moli prigodom krštenja na Jorda-nu i preobraženja (3 21 9 28s) gdje Isusova molitva funkcionira kao kontekst objaviteljskih događaja koji očituju Isusov božanski identitet i njegovo mesijansko poslanje Objava predstavlja Božji odgovor na Isusovu molitvu u obliku Očeva glasa Isusova moli-tva dakle nije monolog nego dijalog s nebeskim Ocem Na Očevu ljubav Isus odgovara povjerenjem i poslušnošću Osim toga Isus se kod Luke uvijek moli prije važnih odluka kao što su izbor dvanae-storice (6 12) Petrova mesijanska vjeroispovijest (9 18) muka (22 40s4446) Očito je za Isusovo djelovanje od odlučujuće važnosti njegova povezanost s nebeskim Ocem i usklađenost s njime75 Budu-ći da moli sam ostaje nam nepoznato što Isus moli Vezano uz glagol proseucomai Luka donosi jedino riječi Isusove molitve uoči muke na Maslinskoj gori (Lk 22 41 ndash 42) Ova molitva jasno pokazuje Isusov sinovski odnos s Bogom te otkriva da je traženje i prihvaćanje Očeve volje njezin bitan sadržaj Ovakva molitva ne može ostati neusliša-na Gramatički gledano proseucomai je kod Luke gotovo uvijek u glagolskim oblicima koji imaju trajan vid (prezent imperfekt) Isus se redovito povlačio u osamu i molio Prije izbora dvanaestorice či-tavu noć provodi u molitvi (6 12) Molitva je za Isusa bila toliko važna da ju je prakticirao redovito i nije štedio na vremenu Odnos s Ocem bio mu je važniji od sna i od popularnosti kod ljudi

73 Zanimljivo je uočiti da Luka služeći se glagolom proseucomai nigdje ne kaže da apostoli ili uče-nici mole Štoviše učenici kad ih Isus poziva na molitvu na Maslinskom brdu to ne čine nego spavaju

74 Usp Mario LAgraveCONI La preghiera nel Vangelo di Luca str 555 bdquoKristova samoća u molitvi ndash označava neusporedivo i neizrecivo dostojanstvo Isusove molitve ndash njegovo tajnovito zajedništvo s božanskim svijetom iskustvo Oca koje je samo njegovoldquo

75 Isusova molitva bdquouvijek najavljuje i pripravlja njegovo mesijansko djelovanjeldquo Usp Isto


Isus ne samo da je kao molitelj primjer molitve nego i pouča-va svoje učenike molitvi štoviše čini ih dionicima svoje sinovske molitve Poziva ih da poput njega bdquosvagdaldquo mole i bdquonikadaldquo ne su-staju (18 1) U Očenašu ih poučava kako moliti i što treba biti sadr-žaj svake njihove molitve (11 2 ndash 4) Povezanost Očenaša s ostalim mjestima gdje nalazimo glagol proseucomai to potvrđuje Kao što se on u molitvi obraća Bogu kao Ocu (10 21 22 42 23 3446) tako i svoje učenike uči pouzdanoj iskrenoj i poslušnoj molitvi Učeći ih da Boga nazivaju svojim Ocem Isus čini učenike dionicima svoje-ga sinovskog odnosa s Bogom U molitvi na prvome mjestu trebaju biti duhovne stvarnosti svetost Božjeg imena i Božje kraljevstvo odnosno dar Duha Svetoga kojega Bog uvijek daje onima koji mu se obraćaju molitvom (11 13) i po kojemu već sada ulazimo u ambijent Kraljevstva Molitva za svagdanji kruh oproštenje grijeha i izbavlje-nje iz napasti imaju komunitaran karakter Molitva pismoznanaca je licemjerna jer ne uključuje brigu za bližnjega nego suprotno tome iskorištavanje najugroženijih (20 47) Samohvalna molitva farizeja koji prezire carinika ne rezultira opravdanjem jer farizej ne traži od Boga oproštenje niti ga je spreman dati (18 11) Molitva mora uvi-jek uključivati obraćenje jer njezin cilj nije promijeniti Boga nego molitelja Na tragu je molitve za oproštenje i primjer ponizne cari-nikove molitve u Hramu (11 13) te Isusov poziv učenicima da mole za svoje neprijatelje (6 28) kao što to i on sam čini na križu (23 34) Zadnjem zazivu Očenaša odgovara Isusov poziv učenicima na Ma-slinskoj gori da mole kako ne bi podlegli napasti (22 4046) Svojim primjerom Isus pokazuje da što je kušnja veća molitva treba biti intenzivnija (22 43)

Isusovim primjerom i poukama Luka poziva na pouzdanu po-niznu i ustrajnu molitvu služeći se pritom slikama djece prijatelja carinika i udovice Ustrajna i pouzdana molitva uvijek je izraz vje-re u Boga i životnog zajedništva s njime Pouzdana molitva očituje ovo zajedništvo raskajana ga obnavlja a ustrajna i žarka molitva čuva ga da u kušnji ne bude pogaženo Zajedništvo s Bogom koje molitva očituje konkretno je i verificira se u svakodnevnom traže-nju i prianjanju uz volju Božju što uključuje solidarno zajedništvo s


ljudima Kao što je Isus u molitvi kod krštenja primio Duha Svetoga od kojega se dao voditi u svom poslanju tako su i učenici pozvani pouzdanom i ustrajnom molitvom otvoriti se Očevu daru Duha kako bi poslušni njegovu vodstvu mogli u svijetu izvršiti svoje poslanje76

76 bdquoNema autentične molitve osim one koja otvara stvorenje djelovanju Duha djelovanju koje ga oblikuje prema Božjim željama i zahtjevima Kraljevstvaldquo Usp Isto str 558


thE MEANING Of thE VERB προσεύχομαι IN thE GOSPEL Of LUKE

Summary

The first part of the article offers an analysis of the vocabulary of prayer in Lukersquos Gospel The number of different expressions and their diffusion in the Book witness to the Lukersquos interest for prayer The verb προσεύχομαι (to pray) is often used referring exclusively to God In the central part of the article all the 19 occurrences of the verb are analyzed in the order of appearance taking into account the structure of the Gospel

Jesus is 7 times the subject of the verb προσεύχομαι therefore He is presented by Luke as an example of prayer Jesus always prays alone this reveals His unique crucial relationship with the heavenly Father The prayer of Jesus during the baptism (321) and the tran-sfiguration (928) is related to revelation which is Gods answer to the prayer of Jesus This discloses the dialogical character of prayer correlated with His identity and mission Jesus responds to His fat-her in prayer as a Son with confidence and obedience this is evident in Jesusrsquo prayer in the vigil of the election of the twelve (612) be-fore Peters confession (918) and the Passion (2240s4446) Jesus lives His messianic mission in communion with the heavenly Father seeking and obediently accepting the will of the Father in prayer accepting the messianic mission and the way of the cross

Jesus is also a teacher of prayer The Lords prayer (111-4) shows that Jesus introduces his disciples into his prayer as the Son the prayer must be primarily oriented towards spiritual goods and should have a communitarian dimension It should be reliable hum-ble persistent and regular in order to become an expression of faith and communion with God resulting in the search and acceptance of the will of God and in a harmony with man

Key words the Gospel according to Luke prayer προσεύχομαι revelation mission Holy Spirit


221M Pinezić Svadbeni misterij i objava teološke dimenzije 221-236

Mirjana Pinezić

SVADBENI MIStERIJ I OBJAVA tEOLOŠKE DIMENZIJE LJUDSKE LJUBAVI

Dr sc Mirjana PinezićKBF ndash Zagreb Teologija u Rijeci

UDK 2335[2193925][230111+2655](000173)(000241)(000282)

Pregledni članakPrimljeno 11042014

Ljudska ljubav nije samo oprečnost Božjoj ljubavi ili jedno-stavno neutralan teren na koji se ova druga primjenjuje U istinskom iskustvu ljudske ljubavi prisutno je nešto što otkriva i upućuje na sam misterij Božje ljubavi Vraćanje na sam bdquopočetakldquo na stvara-nje u svjetlu Kristova misterija pomaže nam uočiti da je čovjek ndash kao muško i žensko ndash stvoren na sliku Božju i da je od samoga početka upravo kao bdquojedinstvo u dvojeldquo uronjen u Božji spasenjski plan ljubavi Ovo bdquodvojno jedinstvoldquo postaje mjesto objave Boga koji je u sebi bdquozajedništvo osobaldquo (communio personarum) Čovjek je tako i po bdquozajedništvu osobaldquo na sliku Božju i po toj struktu-ralnoj upućenosti na drugoga pozvan na jedinstvo s Bogom kao bdquojedinstvo u različitostildquo Čitav Božji naum spasenja se posljedič-no odvija u vidu svadbenog misterija gdje se Bog predstavlja kao Zaručnik koji pripravlja svoj narod za konačnu eshatološku svadbu To potvrđuju i mistici i sam nauk Crkve koji sve sakramente iščita-va putem ove svadbene dimenzije Činjenica da ljudska ljubav ima sposobnost postati sakramentom (brak) očituje teološku istinu da čovjekova spolnost međusobno darivanje osoba i plodnost spada-ju u karakteristike svadbenog misterija Ukoliko je ovaj sakrament vidljivi znak svadbenog misterija Krista i Crkve koji je u temelju i svih drugih sakramenata tada ovaj vid svadbenog misterija obuhva-ća čitav kršćanski život pa i samo moralno djelovanje kršćanina Moralna teologija stoga treba uzeti u obzir ovu objavu teološke dimenzije ljudske ljubavi i uzvišenog poziva na koji je kršćanin po-zvan jer jedino na takav način ova znanost može postati sposobnom za odgovor na čovjekov zahtjev za punim razvojem slike Božje koja je u njemu


Ključne riječi svadbeni misterij ljudska ljubav zajedniš-tvo osoba spolna razlika plodnost

Uvod

bdquoLjubav nije nešto što se uči pa ipak ništa nije tako važno naučiti Kao mladi svećenik naučio sam cijeniti ljudsku ljubav [] Ako se cijeni ljudska ljubav rađa se i potreba da se sve snage usmje-re u korist lijepe ljubavi Jer ljubav je lijepaldquo1 U svojim Kateheza-ma o ljudskoj ljubavi Ivan Pavao II ukazao je na ljepotu i važnost ovog misterija ljudske ljubavi koja je sposobna očitovati samu Božju ljubav tj samoga Boga jer Bog je ljubav (usp 1 Iv 4 16) Sma-trao je ovu duboku istinu o ljudskoj stvarnosti važnom za tumačenje ostvarenja čovjekova poziva jer je upravo ljubav ono što čovjeka najviše čini čovjekom2 Od ove prvotne intuicije o važnosti ljudske ljubavi za čovjeka razvilo se i teološko-moralno promišljanje koje naglašava nekoliko aspekata koji proizlaze iz ove stvarnosti a to su zaručnički ili svadbeni misterij3 svadbeni smisao tijela i poziv

1 IVAN PAVAO II Prijeći prag nade Mozaik knjiga Zagreb 1994 str 139 Ovu je ljubav prema ljudskoj ljubavi papa Ivan Pavao II na poseban način izrazio pomoću sto dvadeset devet kateheza koje je održao srijedom tijekom audijencije od 5 rujna 1979 do 28 studenog 1984 g Te su kate-heze naknadno objedinjene u jednu cjelinu i izdane 1985 g na tal jeziku pod naslovom Uomo e donna lo creograve Catechesi sullamore umano Cittagrave Nuova Libreria Editrice Vaticana Roma 11985 Često su poznatije pod nazivom Teologija tijela Na engleskom jeziku u podnaslovu je naglašena teologija tijela a ne ljudska ljubav kao što je to kod talijanskog izdanja Usp JOHN PAUL II Man and Woman He Created Them A Theology of the Body Pauline Boston 2006 Nedavno je izašlo novo izdanje Kateheza na talijanskom jeziku koje imaju drukčiji naslov za koji izdavači vjeruju da više odgovara izvornoj nakani Autora Usp GIOVANNI PAOLO II Lamore umano nel piano divino La redenzione del corpo e la sacramentalitagrave del matrimonio nelle catechesi del mercoledigrave (1979-1984) Gilfredo Marengo (ur) Libreria Editrice Vaticana ndash Pontificio Istituto Giovanni Pa-olo II per studi su matrimonio e famiglia Cittagrave del Vaticano 2009 Na hrvatskom jeziku tek je nedavno izašlo prvo izdanje Usp IVAN PAVAO II Muško i žensko stvori ih Kateheze o ljudskoj ljubavi Cjelovita teologija tijela Svezak I i II Verbum Split 2012 i 2013

2 Dana 13 svibnja 1981 g na dan kada je doživio atentat ustanovljen je i bdquoPapinski institut Ivan Pavao II za studij o braku i obiteljildquo kao i bdquoPapinsko vijeće za obiteljldquo kojima će cilj biti prouča-vanje misterija ljudske ljubavi i teologije tijela Ivan Pavao II smatrao je atentat potvrdom da je za tako jednu važnu stvar bilo potrebno i krv proliti Usp BENEDETTO XVI Udienza ai parte-cipanti allincontro promosso dal Pontificio Istituto Giovanni Paolo II per studi su matrimonio e famiglia nel XXX anniversario di fondazione dellIstituto httppresscatholicavanews_servicesbulletinnews27412phpindex=27412amplang=it (13 V 2011)

3 Zaručnički misterij odnosi se na figure zaručnika i zaručnice a svadbeni misterij ukazuje na her-meneutsku elaboraciju zaručničkih kategorija Usp Angelo SCOLA Il mistero nuziale una pros-pettiva di Teologia sistematica Lateran University Press Roma 2003 str 9 Dok zaručnička


čovjeka na ljubav koji uključuje dar samoga sebe4 Te tri stvarnosti upućuju jedna na drugu i vrlo su često uzete kao sinonimi

U ovom radu pokušat ćemo ukazati na veličinu ljudske lju-bavi upravo u kontekstu svadbenog misterija Prva točka govori o sagledavanju ove stvarnosti pod vidom bdquopočetkaldquo i konačne svrhe U drugoj točki donosimo opis ove stvarnosti pod biblijsko-antro-pološkim i mistično-teološkim vidom u trećoj navodimo značajke svadbenog misterija da bismo na kraju ukazali zašto je baš ovaj mi-sterij ključ teološko-moralnog iščitavanja ovog najdubljeg iskustva ljudske stvarnosti

1 bdquoPočetakldquo bdquopovijesnostldquo i bdquosudbinaldquo ljudske ljubavi

Ako bi čovjek bez ljubavi bio neshvatljiv sebi i drugima5 onda se tu krije ključ za razumijevanje i njegova bdquopočetkaldquo i njegove bdquosudbineldquo No ne upućuje svako shvaćanje ljubavi na njezin zadnji smisao koji objavljuje potpuni misterij te stvarnosti kao što ni svako iskustvo ljubavi nije istinsko i autentično Čak ni skrupulozno izvr-šavanje religioznog zakona ne jamči posjedovanje savršene ljubavi koja jedina ostaje za vječni život (usp 1 Kor 13 13) Mnoga lažna iskustva ljubavi (i prema Bogu i prema bližnjemu) zatiru nam pogled pred onim što je u sebi vrlo jednostavno Tko onda može u pot-punosti razumjeti misterij ljubavi koji je sposoban objaviti čovjeka njemu samome6 i ukazati mu na zadnji smisao njegova života Zar

dimenzija tijela naglašava poziv tijela na ljubav i darivanje svadbeni misterij tijela objedinjuje spolnu različitost ljubav i plodnost

4 Kronološki se razvijalo obrnuto Ivan Pavao II čija je filozofija snažno označena personalizmom čovjeka je promatrao kao onoga koji je sposoban za predanje samoga sebe u ljubavi Iz pastoralnog djelovanja sa zaručnicima naučio je cijeniti ljudsku ljubav a taj misterij ljubavi otvorio je vrata zaručničkom ili svadbenom misteriju

5 ldquoČovjek ne može živjeti bez ljubavi Sam po sebi on ostaje biće neshvatljivo život mu ostaje lišen smisla ako mu se ne objavi ljubav ako se ne susretne s ljubavlju ako je ne iskusi i ne osvoji ako u njoj živo ne sudjeluje Upravo stoga Krist Otkupitelj [] sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku To je smijemo li se tako izraziti ljudska dimenzija otajstva Otkupljenja U toj dimenziji čovjek ponovno nalazi svoju veličinu dostojanstvo i vrijednost svoje čovječnostirdquo IVAN PAVAO II Redemptor hominis ndash Otkupitelj čovjeka (4 ožujka 1979) Dokumenti 56 Kršćanska sadašnjost Zagreb 21996 br 10

6 bdquoMisterij čovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi Adam prvi čovjek bio je naime slika onoga koji je imao doći Krista Gospodina Krist novi Adam objavljujući mi-sterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva Nije dakle nikakvo čudo što gore iznesene istine u njemu nalaze svoj izvor i u


ne jedino Onaj koji je bdquoljubio do krajaldquo (usp Iv 13 1) sve do dari-vanja vlastitog života za druge objavljujući nam tako misterij Očeve ljubavi prema nama Potrebno je dakle sagledati stvarnost ljubavi iz samog njezina očitovanja u našoj ljudskoj dimenziji na najčišći mogući način a to je u osobi Isusa Krista

Farizejima koji žele iskušati Isusa na pitanje je li dopušteno čovjeku otpustiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga Isus odgovara bdquoZar niste čuli da ih je Stvoritelj kad ih u počeku stvori stvorio muško i ženskoldquo (Mt 19 4) Isus ne kaže da to zavisi od slučaja do slučaja tj samo od vlastitog iskustva ali se ni ne poziva na zakone i propise On ostaje izvan takve kazuistike koja odvaja čovjeka od misterija njegova poziva na puninu ljubavi Isus se naprotiv poziva na bdquopočetakldquo odnosno na sam Božji naum s čovjekom koji je bio prisutan pri stvaranju Čovjek je od samoga početka stvoren na sliku Božju i to kao bdquomuško i ženskoldquo tj kao bdquodvojno jedinstvoldquo Čovjek je bdquopostao slika i prilika Božja ne samo svojim čovještvom nego i zajedništvom osoba što ga muškarac i žena tvore od početkaldquo7 Zato će ndash za Mojsijevo dopuštenje da se žena otpusti ndash reći bdquoAli u počet-ku nije bilo takoldquo (Mt 19 8)

Za Ivana Pavla II ovaj bdquopočetakldquo označava ne samo stvara-nje nego i izvorno autentično ljudsko iskustvo odnosno ono što je upisano u dubinu čovjekova srca Do te dubine čovjek sam ne bi mogao sići ili barem ne bi mogao tu naći svoju sigurnost bez pomo-ći bdquoodozgoldquo Tako stvaranje prvoga čovjeka kao i izvorno ljudsko iskustvo nalazi istinsko tumačenje u ldquoPočetkuldquo koji je Isus sam bez čijeg utjelovljenja nije moguće do kraja razumjeti ni samu ljudsku ljubav

U bdquopovijesnom čovjekuldquo tj u njegovu aktualnom stanju na-stavlja egzistirati i ono što je Bog htio za čovjeka na samom početku

njemu dosižu svoj vrhunac On koji je raquoslika nevidljivog Bogalaquo (Kol 1 15) jest i savršeni Čo-vjek koji je Adamovim sinovima vratio sličnost s Bogom koja je već prvim grijehom izobličena Budući da je u njemu ljudska narav bila uzeta a ne uništena time je ona i u nama uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo Utjelovljenjem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekomldquo DRUGI VATIKANSKI KONCIL Gaudium et spes Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (7 XII 1965) br 22 u Dokumenti Kršćanska sadašnjost Zagreb 41986 (dalje GS)

7 IVAN PAVAO II Muško i žensko stvori ih I str 105-106


što je upisao u njegovu narav i srce Izvorna nevinost čovjeka prije grijeha koju možemo iščitati iz prvih poglavlja Knjige Postanka govori nam o misteriju ljudske naravi koja je u sebi posjedovala jed-nu harmoniju (status naturae integrae) ali koju je čovjek izgubio nakon pada Status naturae lapsae ipak nije u potpunosti uništio taj Božji projekt koji je bio upisan u samu čovjekovu narav Ono što je ostalo bdquozapisanoldquo u dubini čovjekova srca često je od njega zahti-jevalo prevelik napor da ostane poslušan tom zakonu odnosno bdquoRi-ječi-Pismuldquo zapisanom u srcu (usp 2 Kor 3 3) budući da je upravo područje čovjekova srca izloženo žestokoj borbi između dobra i zla Utjelovljenjem je Krist objavio sve ono što je uistinu ljudsko što je u njemu združeno s božanskom naravi i sposobno je objaviti Boga samoga No Božji plan s čovjekom ne završava životom na ovoj zemlji Uskrsnućem u tijelu Krist objavljuje konačni Božji plan s čovjekom U svjetlu uskrsnuća čitava ljudska dimenzija zajedno s čovjekovim tijelom strastima i osjećajima poprima svoju pravu vrijednost Na taj način moguće je bolje uočiti dinamizam između bdquoizvorne nevinostildquo bdquopovijesnog stanjaldquo ljudske stvarnosti kao i ko-načno čovjekovo eshatološko ispunjenje

Ako nastavimo tako u dva smjera što ih naznačuju Kristove riječi [naime stvaranje i uskrsnuće] i nadovežemo se na iskustvo tijela u dimenziji našega zemaljskog postojanja (dakle u povijesnoj dimenziji) možemo izvesti određenu teološku rekonstrukciju onoga što bi moglo biti iskustvo tijela [mogli bismo reći ndash i čitave ljudske dimenzije] na temelju čovjeku objavljenog bdquopočetkaldquo te onoga što će biti u dimenziji bdquoonoga svijetaldquo Mogućnost te rekonstrukcije koja proširuje naše iskustvo čovjeka-tijela barem neizravno ukazuje na dosljednost teološke slike čovjeka u tim trima dimenzijama koje za-jedno doprinose konstituiranju teologije tijela8

Čovjekova tjelesna i ljudska ljubav nije razumljiva bez shvaća-nja cjelokupne čovjekove osobe koja dostiže svoju puninu u ljubavi prema drugome a čovjek opet nije razumljiv bez Krista i uskrsnuća svega što je tjelesno Krista s druge strane nije moguće razumjeti bez Duha Božjega koji nas uvodi u samu nutrinu Božju u misterij



Boga koji se u povijesti objavljivao kao Zaručnik koji traži svoj na-rod kao Zaručnicu

2 Svadbeni misterij i dinamika njegova postupnog očitovanja

21 Antropološko-biblijski horizont svadbenog misterija

Svadbeni misterij obuhvaća misterij ljubavi koji otkriva sam bdquopočetakldquo ljubavi u čovjeku kao i njegovo konačno ostvarenje ndash sjedinjenje Boga i čovjeka Budući da je čovjek povijesno biće i ima potrebu razvoja ova se objava ljubavi događa postupno Tim se po-stupnim očitovanjem ljubavi događa objava Boga i njegove naravi ali isto tako i čovjeka i njegove naravi U Svetom pismu možemo uočiti šest faza razvoja koje obuhvaćaju

Arhetipski misterij Adama i Eve prvotnog para koji je stvo-ren na sliku i priliku trojstvenoga Boga Oni su pozvani da postanu bdquojedno tijeloldquo otvarajući se na taj način trećemu Kada Bog stvara čovjeka poziva ga ne samo na ljubav i na zajedništvo s njim nego i na zajedništvo s drugima

Tipološki misterij zaručnika u Pjesmi nad pjesmama koji se izražava kao bdquomemorijaldquo izvornoga para i bdquopre-figuriranjeldquo onog budućeg Jezik zaručnika postaje tipološki za govor Boga čovjeku i čovjeka Bogu

Proročki misterij Izraela-Zaručnice i Boga-Zaručnika Bog se u Starom zavjetu objavljuje kao Zaručnik koji želi zaručiti narod i cijelo čovječanstvo sa sobom To je navještaj buduće mesijanske svadbe (tal nozze) novog naroda s Bogom

Pashalni misterij bdquojednog tijelaldquo (una caro) Krista-Zaručnika9 i Crkve-Zaručnice obuhvaća izlijevanje Duha Svetoga i poziv ljudi na svadbenu gozbu spasenja

Sakramentalni misterij dvoje krštenih koji su zaručenisjedi-njeni bdquou Gospodinuldquo (1 Kor 7 39) predajući se jedno drugome unu-tar bdquovelikog otajstvaldquo Krista i Crkve (Ef 5 32) On je Zaručnik koji

9 bdquoPredstavljajući se kao zaručnik Isus otkriva Božju bit i potvrđuje njegovu neizmjernu ljubav prema čovjekuldquo IVAN PAVAO II Pismo obiteljima knjiga 1 Izvještajna katolička agencija Za-greb 21994 br 18 bdquoZaručnik je dakle isti Bog koji je postao čovjekomldquo Isto br 19 (dalje PO)


daje svoj život za Zaručnicu-Crkvu Na temelju svadbenog misterija Krista i Crkve utemeljen je i misterij sakramenta braka

Eshatološki misterij svadbe Jaganjčeve kojemu se upućuje vječni zaziv Crkve Zaručnice Riječi i Duha koji ju nastanjuje To je navještaj Krista Jaganjca koji na kraju vremena privodi svoju Za-ručnicu Crkvu neokaljanu i bez mane Euharistija je uprisutnjenje i navještaj tog misterija dok Zaručnik ne dođe10

Uz objavu bdquoZakonaldquo cijelo je vrijeme tijekom povijesti spase-nja bila prisutna bdquosvadbenaldquo dimenzija tog istog Zakona što se sa-vršeno očitovao u Kristu-Zaručniku koji je dao svoj život za Crkvu-Zaručnicu Taj se misterij nastavlja razvijati u Crkvi sve do njezina konačnog usavršavanja za svadbu Jaganjčevu

22 Mistično-teološki aspekt svadbenog misterija

Ova svadbena dimenzija na poseban je način bila naglašavana kod kršćanskih mistika Svoj odnos s Bogom doživljavali su pod vi-dom zaruka ili braka11 tj saveza čovjeka i Boga Čovjek je grešnik kojemu je besplatno pružen Savez i iskazano milosrđe a Bog je taj koji prvi ljubi i svu svoju ljubav iskazao je u Isusu Kristu po Duhu Svetome12 Prihvaćajući ovu ponudu ljubavi duša biva uzdignuta iznad svojih granica i postaje sposobnom za ljubav kakvom ljubi Bog sam Poznati su nam izrazi da duša živi u mističnom sjedinjenju s Bogom i da je kao zaručnica koja živi u nutrini sa svojim Zaruč-nikom13 Njezina spoznaja punine ljubavi proizlazi iz samog života sjedinjenja u ljubavi

10 Usp Carlo ROCCHETTA Teologia della famiglia Fondamenti e prospettive Edizioni Dehoniane Bologna Bologna 2011 str 87-88

11 Terezija Avilska razlikuje zaruke i brak u mistici12 Usp Giovanni MOIOLI Mistica cristiana u Nuovo dizionario di spiritualitagrave Stefano de Fiores i

Tullo Goffi (ur) Edizioni Paoline Roma 1979 str 98713 Edith Stein smatra da je najprikladniji izraz za ovo sjedinjenje zaručnička ljubav bdquoKad se duša na-

ziva Božjom zaručnicom ne radi se o sličnosti dviju stvari koja dopušta označavati jednu pomoću druge Postoji štoviše tako intimno jedinstvo između slike i stvari da se jedva još može govoriti o nekoj dvojnosti To je oznaka odnosa simbola u užem i pravom smislu Odnos duše prema Bogu kako ga je Bog od vječnosti predvidio kao svrhu za koju je ona stvorena ne može se točnije ozna-čiti nego zaručničkom vezom Obrnuto ono što zaručništvo po svom značenju govori ne ispunja se nigdje tako pravo i potpuno kao u sjedinjenju Boga s dušom po ljubavi Kad se to jednom shvati onda slika i stvar čak zamjenjuju svoje uloge Božje se zaručništvo upoznaje kao prvotno i pravo zaručništvo a svi ljudski zaručnički odnosi pokazuju se kao nesavršene kopije te praslike ndash kao što


Ta se ljubav ipak shvaćala kao vrhunac na koji su pozvani jedino svetci i to svetci mistici Kako bi se sjedinjenje dogodilo po-trebno je proći proces čišćenja Nakon aktivne noći osjeta i viših dijelova duše (razuma i volje) čišćenje se nastavlja pasivnom noći duha i tek tada je duša spremna za sjedinjenje14 Tu je na neki način i tijelo preobraženo pobožanstvenjeno ali to je dug i bolan proces koji teško mogu proći oni koji ne pripadaju staležu savršenstva tj redovničkom staležu

Svadbeni misterij u svojoj cjelokupnosti kako ga Crkva da-nas shvaća naprotiv želi istaknuti bitnu dimenziju ljubavi koja či-tav kršćanski život čita pod vidom svadbene ljubavi između Boga i čovječanstva polazeći od misterija ljubavi Krista i Crkve (usp Ef 5 23-25) To se odnosi dakle i na one najredovitije forme ljubavi koje su prisutne u kršćanskom životu a ne samo na izvanredna mi-stična iskustva U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo bdquoSav kršćan-ski život označen je svadbenom ljubavlju Krista i Crkve Krštenje koje uvodi u Božji narod već je svadbeno otajstvo Može se reći da je to svadbena kupelj koja prethodi svadbenoj gozbi Euharisti-ji Kršćanska ženidba postaje pak učinkovit znak sakrament saveza Krista i Crkve Budući da označuje i podjeljuje milost tog saveza brak među krštenima pravi je sakrament Novoga zavjetaldquo15 Ako se ovo bdquoveliko Otajstvoldquo Krista i Crkve na najvidljiviji način očituje u sakramentu ženidbe tada je potrebno otkriti misterij Nevidljivoga u vidljivome u onome što nam je nadohvat ruke što je opipljivo Ivan Pavao II u Pismu obiteljima ističe bdquoSama obitelj veliko je otajstvo Božje Kao domaća Crkva ona je zaručnica Kristova Opća Crkva i u njoj svaka mjesna Crkva neposrednije se otkriva kao zaručnica Kristova u domaćoj Crkvi i u njoj življenoj ljubavi bračna ljubav ljubav očinska i majčinska bratska ljubav ljubav zajednice osoba i

je i Božje očinstvo praslika svakog očinstva na zemlji Na temelju odnosa kopije prema slici po-staje ljudski zaručnički odnos sposoban da simbolički izrazi božanski zaručnički odnos a nasuprot toj zadaći prelazi na drugo mjesto ono što je u stvarnom životu kao čisto ljudski odnos Ono što je on stvarno ima vrhovni smisao svog postojanja u tom da može izraziti jednu božansku tajnu (Usp Ef 5 23)ldquo Edith STEIN Znanost križa Studija o Ivanu od Križa Djela 1 Kršćanska sadašnjost i Hrvatski karmelićani i karmelićanke Zagreb 1983 145

14 Usp Isto str 28-11315 Katekizam Katoličke Crkve Hrvatska biskupska konferencija Zagreb 1994 br 1617


naraštaja Može li se zamisliti čovječja ljubav bez Zaručnika i bez ljubavi kojom je on ljubio prvi i sve do krajaldquo16 U toj ljubavi dakle svaka dimenzija ljudske ljubavi ima svadbeno značenje pa i sama spolnost međusobno darivanje i prokreacija

3 Značajke svadbenog misterija

Tri su karakteristike koje označavaju svadbeni misterij i koje su neodvojive po svojem sadržaju jedna od druge a to su spolna različitost otvorenost drugome i plodnost

31 Spolna razlika

Dva su teksta iz Knjige Postanka koji govore o stvaranju čo-vjeka Post 1 26-27 i Post 2 18-25 U tome nalazimo bdquonepromjen-ljiv temelj sve kršćanske antropologijeldquo17 Iz jednog i drugog teksta možemo iščitati da je čovjek osoba i da je razumno biće koje je po-zvano vladati nad drugim stvorenjima To vrijedi i za muškaraca i za ženu U povijesti se stoga često naglašavalo da je čovjek sličan Bogu po svojem razumu i slobodnoj volji Time je čovjekova mens postala mjesto imago Dei dok se nije nikako moglo zamisliti da bi i po impulsima i spolnoj naravi čovjek mogao na neki način odra-žavati sliku Božju U tijelu i osjetima vidjelo se jedino vestigia Dei po čemu bi čovjek više bio sličan životinjama nego Bogu Tako su smatrali i Augustin i Toma18

16 PO br 1917 IVAN PAVAO II Mulieris dignitatem Apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu žene prigodom

marijanske godine Dokumenti 91 Kršćanska sadašnjost Zagreb 1989 br 6 (dalje MD)18 bdquoSve što u duši imamo zajedničko sa životinjama s pravom se kaže da to još uvijek pripada izvanj-

skom čovjeku U svemu tome ne razlikujemo se od životinja osim što tjelesnim oblikom ni-smo prignuti nego uspravnildquo Aurelije AUGUSTIN Trojstvo ndash De Trinitate Biblioteka bdquoSlužbe Božjeldquo Knjiga 59 Split 2009 509 XII 1 bdquoDuša nije Božja slika dijelom kojim se usmjeruje na djelovanje s nižim zbiljamaldquo Isto 516 XII 10 Na primjedbe da bi čovjek i tijelom mogao biti slika Božja sveti Toma odgovara bdquoVeć smo primijetili da se u svakom stvorenju nalazi neka sličnost s Bogom ali samo u razumskom stvorenju ona je prisutna kao slika dok je kod drugih prisutna kao trag (vestigia) Razumsko stvorenje naprotiv nadilazi druga stvorenja po intelektu ili umu (mens) Jasno je dakle da se u samom razumskom stvorenju nalazi slika Božja samo u odnosu na um (mens) Naprotiv u odnosu na svoje druge dijelove bit će prisutna samo sličnost tragova (vestigia) kao što je to za sva druga bića kojima nalikuje s obzirom na gore navedene dijeloveldquo Toma AKVINSKI Summa Theologiae pars I q 93 a 6 ad 2


Ono što nije do sada bilo obuhvaćeno što je nehotice izostav-ljeno upravo je ova relacijska ili odnosna dimenzija u čovjeku koja je uključena u tu istu sliku Božju a koja se najviše očituje u muš-ko-ženskim odnosima Post 1 27 koji kaže bdquoNa svoju sliku stvori Bog čovjeka na sliku Božju on ga stvori muško i žensko stvori ihldquo potvrđuje da je čovjek slika Božja kao bdquojedinstvo u dvojeldquo bdquoDa je čovjek stvoren kao muškarac i žena slika Božja ne znači samo da je svaki pojedini od njih sličan Bogu kao razumno i slobodno biće To znači također da su muž i žena kao dvoje u jednom u zajedničkoj ljudskoj naravi pozvani da žive zajedništvo ljubavi i da tako u svijetu odrazuju zajedništvo ljubavi koje je u Bogu i u kojem se tri božanske Osobe ljube u intimi otajstva božanskog životaldquo19 Sama tjelesnost osoba u njihovoj spolnoj određenosti i razlici može stoga biti bdquosred-stvo kojim se izražava čovjekova bogolikostldquo20 U tom smislu bdquotijelo postaje gotovo prasakrament jer po njemu vidljivost muškosti i žen-skosti prenosi otajstvo istine i ljubavi otajstvo božanskoga života kojega je čovjek dionikldquo21

Ovo polarno ili dvojno jedinstvo označava se izrazom asime-trična recipročnost Asimetričnost znači da ovaj odnos ne uključuje samo bračne drugove zaručnike ili općenito muško-ženski ljubavni odnos (iako ostaje kao arhetip ljubavi) nego se odnosi i na očinstvo-majčinstvo bratstvo-sestrinstvo itd22 Zapravo bdquocijela se ljudska po-vijest na zemlji odvija u okvirima toga poziva [tj poziv na međusob-no zajedništvo] Na temelju načela da u međusobnom zajedništvu budu jedan za drugoga odvija se u povijesti integracija onoga što je muško i što je žensko što je i Božja nakanaldquo23 Recipročnost znači da je između muškarca i žene prisutan u isto vrijeme identitet (bdquoGle evo kosti od mojih kostiju mesa od mesa mojegaldquo ndash Post 2 23) i razlika koja nije samo psihofizička nego i duhovno-ontološka24

19 MD br 720 Stjepan KUŠAR Muško i žensko stvori ih (Post 1 27) Mali prilog teologijskog antropologiji

spolova u Obnovljeni život 45 (1990) 6 str 46321 Angelo SCOLA Uvodu u prvi ciklus u IVAN PAVAO II Muško i žensko stvori ih I 5522 Usp Angelo SCOLA Il mistero nuziale I Uomo ndash Donna Pontificia Universitagrave Lateranense

ndash Mursia Roma 1998 str 10023 MD br 724 Već je Edith Stein imala tezu o postojanju ženske duše Usp STEIN Edith Žena Djela 2 Kršćan-

ska sadašnjost ndash Hrvatski karmelićani i karmelićanke Zagreb 1990 str 37-43


Čovjek kao pojedinac postoji samo kao muško ili žensko Spolna je narav čovjekova bića stoga konstitutivna antropološka i ontološka dimenzija a ne nešto akcidentalno i zato ne može biti uklonjena25 To je integrativni dio čovjekova bića koji je stvoren na sliku i pri-liku Božju Recipročnost ne znači samo jednakost mnogih koji su različiti po nekim detaljima ili mogu imati različite uloge To nije ni komplementarnost koja bi dvije polovice spajala u jedno i gdje nijedna polovica ne bi bez druge bila cjelina (kao Platonov mit) Naprotiv svatko je u sebi potpuna zaokružena cjelina koja je po toj istoj punini upućena na drugoga26

32 Otvorenost drugome i dar samoga sebe

Prema GS 24 bdquopostoji sličnost između jedinstva božanskih osoba i jedinstva sinova Božjih u istini i ljubavi Ta sličnost jasno pokazuje da čovjek koji je na zemlji jedino stvorenje što ga je radi njega samoga Bog htio ne može potpuno naći sebe osim po iskrenu darivanju samoga sebeldquo To bi značilo da je u svom izvornom smislu čovjek više određen kao communio personarum nego kao samosvi-jest i sloboda individualnog samostojnog bića27 Struktura njegova bića jest osobna struktura subjekta i to je nešto objektivno što nitko

25 bdquoSpolna razlika je izvorna ne proizlazi i ne izvodi se iz nečeg drugog (ne može se predstaviti) jer zahtijeva da bude mišljena kao neposredna dimenzija osnovnog ljudskog iskustva Govoriti o ljudskom iskustvu znači prepoznati izvornost ljudskog stanja u okviru izvorne strukture sveukupne stvarnosti Razmišljanje o spolnoj razlici nameće dakle razmišljanje o cjelinildquo Angelo SCOLA Il Mistero nuziale II Matrimonio-Famiglia Pontificia Universitagrave Lateranense ndash Mursia Roma 2000 str 89 bdquoSpolna razlika upućuje tako na ontološku razliku a ova zadnja daje cjeloku-pnu sliku svake stvarnosti u kojoj postaje još više rasvjetljena i spolna razlika Izrazom ontološka razlika želi se na neki način ukazati na narav izvorne strukture (temelj arche) Sveukupnost stvarnosti (bitak) postoji jedino kao fragment biće koje s druge strane može postojati jedino po sveukupnosti stvarnosti (bitak cjelina) Cjelina potvrđuje postojanje razlike (polarnost) između bitka i bića koja je sama po sebi neizvediva iz nečeg drugog i nepremostivaldquo Isto 90

26 Usp BENEDIKT XVI Deus caritas est ndash Bog je ljubav Enciklika biskupima prezbiterima i đakonima posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o kršćanskoj ljubavi Kršćanska sadaš-njost Zagreb 2006 str 21-22 br 11

27 Tako Boetijeva definicija individua supstantia rationalis naturae kao da nije do kraja dorečena bdquoIn this light Boethiuss concept of person which is prevailed in Westrn philosophy must be criticized as entirely insufficient Remaining on the level of the Greek mind Boethius defined person as naturae rationalis individua substantia as the individual substance of a rational nature One sees that the concept of person stands entirely on the level of substance This cannot clarify anything about the Trinity or about Christology it is an affirmation that remains on the level of the Greek mind which thinks in substantialist termsldquo Joseph RATZINGER Retrieving the Tradition Concerning the Notion of Person in Theology u Communio 17 (1990) 3 str 439-454


ne može zanijekati A po toj strukturi čovjek je bitno odnosno biće koje svoje puno ostvarenje dosiže u ljubavi u jedinstvu s drugim On ne bi mogao ostvariti sebe kad ne bi postojao drugi koji ga može prihvatiti kao dar i kojemu se može darivati Otvorenost drugome je dakle konstitutivni identitet osobe bdquoJaldquo je strukturalno otvoreno ili upućeno na bdquotildquo Čovjek je čovjek više po tome što je sposoban biti dar biti bdquozaldquo drugoga bdquoLjudsko je biće stvoreno da bi bilo dar koji izražava i ostvaruje čovjekovu transcendentnu dimenzijuldquo28 Ljubav se po svojoj naravi dakle želi potpuno predati drugome zajedno sa svime što posjeduje Čak se ni spasenje ne može potpuno doživlja-vati kao osobna stvarnost bez odnosa prema drugome U tom smislu sveti Pavao svjedoči o vlastitoj boli koju nosi u srcu zbog još neo-stvarena jedinstva s braćom koja su ostala izvan ove istine o ljubavi bdquoIstinu govorim u Kristu ndash ne lažem ndash zato mi svjedoči moja savjest zajedno s Duhom Svetim da u svom srcu nosim duboku i trajnu bol Želio bih da ja osobno budem određen za uništenje odijeljen od Kri-sta za svoju braću za svoju rodbinu po tijeluldquo (Rim 9 1-3)

bdquoČovjek ne može egzistirati sam (usp Post 2 18) može postojati samo kao jedinstvo dvoje dakle u odnosu prema drugoj ljudskoj osobi Radi se o obostranoj potrebi odnosa muža prema ženi i žene prema mužu Biti osoba na sliku Božju znači biti u od-nosu u odnosu s drugom osobom To nas upućuje na predviđanja one samoobjave Trojedinog Boga životno jedinstvo u zajedništvu Oca Sina i Duha Svetogaldquo29 Kad stvara čovjeka Bog kao da se najprije treba navratiti u svoju nutrinu i iznjedriti svoj projekt koji ima snažan pečat ljubavi Ovakvo stvaranje ne bi bilo moguće kada bi Bog bio sam usamljeni Prvotni Princip30 Bog je međutim u sebi Ljubav To nije neka kvaliteta koja ga krasi nego je to njegova narav Zaručništvo ili svadbenost (tal nuzialitagrave) stoga je ključ za

28 BENEDIKT XVI Caritas in veritate ndash Ljubav u istini Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju u ljubavi i istini upućena biskupima prezbiterima đakonima posvećenim osobama vjernicima laicima i svim ljudima dobre volje Dokumenti 158 Kršćanska sadašnjost Zagreb 2000 br 34 (dalje CV)

29 MD br 730 Tu se možemo prisjetiti riječi jedne pjesme koja želi suprostaviti Božju samoću i zajedništvo dvoje

u ljubavi bdquoI Bog je bio sam i on je htio dvoje da si grade jedan hram gdje se ljepše vide bojeldquo (pjesma Kao mir Josipe Lisac)


razumijevanje punine ovog misterija koji ima svoj zadnji temelj u Presvetom Trojstvu međusobnom zajedništvu u ljubavi Communio personarum muškarca i žene odražava tako communio personarum u Presvetom Trojstvu Izraz bdquozaručničkildquo ili bdquosvadbenildquo ima karak-ter relacionalnosti Zaručnička ljubav između triju božanskih osoba uključuje i zajedništvo s ljudskom naravi jer je Isus Krist utjelov-ljenjem sjedinio u sebi ljudsku i božansku narav Možemo stoga reći da tim združivanjem dviju naravi sama osoba Isusa Krista ima svadbeni karakter

33 Plodnost

I po svojoj plodnosti čovjek je na sliku Božju Biti bdquojedno tije-loldquo (una caro) u vidljivom tjelesnom sjedinjenju osoba koje su spo-sobne u potpunosti biti dar za drugoga i predati se drugome postaje teološkim mjestom očitovanja Božje trinitarne ljubavi To je moguće jer tijelo kao sakrament osobe odražava dimenziju dara otvoreno-sti i predanja drugome u ljubavi31 Plodni supružnici daruju sebe jed-no drugome ali prihvaćanjem Boga u svoj život tu plodnost žive kao međusobno darivanje Boga Jer prava je plodnost jedino ona koja je prihvatila bdquoŽivotldquo koji donosi plod za vječnost Na taj način osobe postaju sposobne bdquorađatildquo jedni druge jer ih međusobnim darivanjem sama ljubav Božja preobražava i čini ih novim ljudima

Plodnost je u širem smislu dakle otvorenost životu i to može biti i na osobnom i na društvenom planu32 U svojoj izvornoj naravi izražena je ova ovisnost o drugome što znači da od čovjeka proizla-zi i zato je osoba za drugoga Rađanje je pak vezano uz smrt i zato predstavlja velik izazov u čovjekovu rastu prema savršenoj ljubavi Plodnost je ishod kojemu teži dar samoga sebe drugome Ako odba-

31 bdquoTako se u toj dimenziji zasniva prvotni sakrament shvaćen kao znak koji uspješno prenosi u vidljivi svijet nevidljivo otajstvo odvijeka skriveno u Bogu To je otajstvo Istine i Ljubavi otajstvo božanskoga života u kojemu čovjek stvarno sudjeluje U čovjekovoj povijesti izvorna nevinost započinje to sudjelovanje te je vrelo prvotne sreće Sakrament kao vidljivi znak ustanovljuje se s čovjekom kao bdquotijelomldquo po njegovoj bdquovidljivojldquo muškosti i ženskosti Naime tijelo i samo ono sposobno je učiniti vidljivim ono što je nevidljivo duhovno i božansko Ono je stvoreno da u vidljivu zbilju svijeta prenosi otajstvo odvijeka skriveno u Bogu i tako mu bude znakomldquo IVAN PAVAO II Muško i žensko stvori ih I str 161

32 bdquoU središtu istinskoga razvoja jest otvorenost životuldquo CV br 28


civanje života postane stil koji prihvaća većina ljudi širi se kultura smrti koja ne poštuje više nikakav oblik koji je povezan s ljubavlju darivanjem i besplatnošću33

4 Svadbeni misterij kao objava teološke dimenzije najdubljeg iskustva ljudske stvarnosti

Iz perspektive svadbenog misterija čovjek je dakle pozvan na sjedinjenje u ljubavi koje nadilazi njegove snage To je stoga poziv na čitanje svake moralne dimenzije u vidu božansko-ljudskog miste-rija ljubavi bdquoTo što čovjek jest i što mora činiti očituje se u trenutku kad Bog otkriva sama sebeldquo34 Ono što isprva izgleda kao jedno-stavno ljudska stvarnost iz koje bi se čak trebalo izdignuti kako bi se upoznalo ono božansko postaje mjestom za iščitavanje misterija ljubavi koja je prisutna u Bogu samome Krist koji objavljuje čovje-ka čovjeku (usp GS br 22) objavljuje mu ovu najdublju božansku stvarnost koju čovjek može susresti u dubini svoga bića Ako uz po-moć bdquosile odozgoldquo siđe u te dubine pronaći će bdquosiluldquo koja proizlazi iz njegove vlastite bdquoputildquo (ukoliko Krist objavljuje i tko je bdquoAdamldquo) koja će se posljedično očitovati i u njegovu djelovanju posebno u konkretnom iskazivanju ljubavi prema bližnjemu Čovjek koji je pozvan na ovu uzvišenu ljubav dobiva dakle i sposobnost davanja uzvišenijeg odgovora jer je po svojoj strukturi biće koje transcendi-ra samoga sebe i koje nalazi svoj puni smisao i ispunjenje jedino u ljubavi

Prihvaćajući ovakav način gledanja u središtu morala nije više ono što je grijeh ili ne što je dopušteno a što nije nego moral prije svega ukazuje čovjeku na putove kako dati odgovor na bdquoBožji poziv u procesu svojega rasta u ljubavi u okrilju zajednice spasenjaldquo (VS br 111) kao i na ono što može priječiti taj razvoj ili može čovjeka potpuno skrenuti s tog puta Moralna teologija je ovim misterijem izazvana i pozvana steći izvoran čist kontemplativan pogled koji će u redovitoj svakodnevnoj stvarnosti moći uočiti ovo bdquoveliko Otaj-

33 Isto br 3434 IVAN PAVAO II Veritatis splendor ndash Sjaj istine Enciklika o nekim temeljnim pitanjima moralnog

naučavanja Crkve (6 VIII 1993) Dokumenti 107 Kršćanska sadašnjost Zagreb 1998 br 10 (dalje VS)


stvoldquo (Ef 5 32) koji će dakle i u propisima zabrane znati prepo-znati vrijednosti koje se trebaju poštovati i sačuvati Zato Veritatis splendor kaže da bdquopropis koji zabranjuje preljub ostaje poziv na čist pogled sposoban poštovati svadbeno značenje tijelaldquo (VS br 15) U bdquopočetkuldquo dakle nije zabrana ni zakon nego poziv na ljubav i ostva-rivanje sebe darivanjem sebe dugome Upravo je zbog toga moralna teologija pozvana razmatrati bdquonadasve duhovnu dimenziju ljudskog srca i njegov poziv na Božju ljubavldquo (VS br 112) Ako prihvati iza-zov istinskog tumačenja ove stvarnosti moralna teologija može biti sposobna za vlastitu veću bdquounutarnju duhovnu dimenziju odgovara-jući na zahtjeve punog razvoja imago Dei koja je u čovjeku te na zakone duhovnog procesa opisanog u kršćanskoj asketici i kršćan-skoj misticildquo (VS br 111)

Zaključak

U današnje vrijeme gender revolucije nije moguće ostati rav-nodušnima pred izazovima koji propituju ne samo osnove naše vjere nego i temeljni osjećaj za ono što bi se trebalo prihvatiti kao narav-no na moralnom području Svadbenim misterijem možemo sagle-dati seksualnost i svu stvarnost vezanu uz ljudsko tijelo na izvoran iskonski način tj onako kako je oduvijek bilo prisutno u Božjem planu Razvoj promišljanja o ovome misteriju pomaže nam da ne odvajamo seksualnost od osobne strukture subjekta a ovu opet od poziva na ljubav i sebedarje Svadbeni misterij tako otkriva ljepotu ove ljubavi koja čovjeka ne zatvara u svoje vlastito ja nego svaki čovjek postaje moj bližnji kojega trebam ljubiti kao samoga sebe Onaj koji ljubi ljubavlju koja nadmašuje same ljudske mogućnosti živi svadbeni misterij i time svjedoči o jedinstvu Kristova tijela koje treba sve više poprimati formu Zaručnice Kristove koja će biti u ljubavi potpuno podložna svojoj Glavi Kako onda ne naučiti upo-znati i cijeniti ljudsku ljubav koja će u nama potaknuti potrebu da sve snage usmjerimo u korist ove bdquolijepe ljubavildquo


thE MyStERy Of MARRIAGE AND thE REVELAtION Of thE thEOLOGICAL

DIMENSION Of hUMAN LOVE

Summary

Human love is not just the opposite of the love of God or a neutral terrain for its application Rather the true experience of human love has a dimension of revelation pointing to the mystery of the love of God The account of the Creation in the light of the mystery of Christ helps us understand that man as man and woman is created in the image of God and from the very beginning he is as an unity in two deeply immerged in Gods salvation plan of love This double unity becomes a place of revelation of God who is already a communion of persons (communio personarum) Throu-gh the communion of persons according to the image of God and through this structural direction to the other - the vocation of man is the unity with God - as unity in diversity Gods plan of salvation is evolving as a mystery of marriage God is the bridegroom preparing his people for the final eschatological marriage The mystics and the teaching of the Church confirm it by understanding all the sacra-ments through this wedding dimension Human love can become a sacrament (of marriage) this reveals the theological truth that hu-man sexuality mutual giving and fertility are a characteristic of the marriage mystery If this sacrament is a visible sign of the mystery of Christ and Church which is the basis for all other sacraments then this dimension of the marriage mystery encompasses the whole Christian life and the moral activity of the Christian Moral theology should take into account this revelation of the theological dimension of human love and greatness of Christian vocation for only in this way this science will become able to respond to the human need of a full development of the image of God which is already in him

Key words marriage mystery human love communion of persons sexual difference fertility

237PRIKAZI I RECENZIJE

PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut

OBItELJSKO LICE CRKVE

Kršćanska sadašnjost ndash Kršćanski kulturni centar Zagreb 2013 237 str

1 Uvod

Knjigu pod gornjim naslovom autora prof dr sc Antona Ta-maruta objavili su Kršćanska sadašnjost i Kršćanski kulturni centar iz Zagreba 2013 godine Riječ je o sabranom nizu promišljanja o temi Crkve i s njom povezanim temama Naslov knjige u sebi saži-ma teme koje se u njoj obrađuju tako što u odnosu na sve njih ističe obiteljsku crtu Crkve kao nosivu i strukturalnu označnicu zajednice koja se pojavljuje i ostvaruje u mnogim dimenzijama Svaka od iz-dvojenih tema bi po sebi trebala odisati onim što nazivamo obitelj-skom oznakom Crkve u širem smislu te riječi Autor nastoji učiniti upravo to tj nastoji ukazati na obiteljsku dimenziju Crkve u svemu onome što Crkva je i u čemu se očituje njezino poslanje

1 Podjela knjige po temama

Spektar tema koje se u ovoj knjizi obrađuju je vrlo širok i mo-gli bismo reći da pokriva sve bitne elemente života i poslanja Cr-kve Autor se bavi vrlo aktualnim pitanjima crkvenog zajedništva a razvrstava ih u više manjih cjelina pod sljedećim naslovima Crkva ndash institucija i otajstvo Crkva u službi ljubavi Crkva u svadbenom ozračju Crkva ndash grad na gori Duh Sveti u Crkvi Obiteljski teme-lji Crkve Obiteljski život Crkve Crkva bez konformizma Crkva u obnovi Crkva na putu ponizna i samozatajna Crkva sentire cum Ecclesia - osjećati s Crkvom dijalog između svećenika i vjernika laika izvor i obzor kršćanske solidarnosti evangelizacija politike ili


politizacija evanđelja kako ponovno otkriti ljepotu i radost vjere i duhovnost Drugog vatikanskog koncila

2 Poruka knjige

Ova knjiga je važna ne samo u dogmatskom već i u teološko-pastoralnom smislu Iako je dakle riječ o djelu jednog dogmatiča-ra važno je istaknuti da je ovo djelo puno vrlo konkretnih poticaja za stvarni život i poslanje Crkve Autor se bavi vrlo aktualnim u isto vrijeme važnim ali i teškim pitanjima crkvenog zajedništva i poslanja S tim pitanjima suočava se hrabro nudeći jasne odgovore i ukazujući na stvarne uzročnike problema crkvenog zajedništva i poslanja

Tako u prvome redu ukazuje na važnost prepoznavanja otaj-stvene naravi Crkve koja u suvremenom društvenom ali sve češće i pastoralnom kontekstu biva zasjenjena U tome pogledu autor ističe raquoKolikogod ponekad mogli imati razumijevanja za sociološke i po-litičke poglede na Crkvu ipak se nećemo moći složiti sa svođenjem Crkve na njezinu pojavnu sociološku i političku formu Tko Crkvu svodi tek na hijerarhijski organiziranu ustanovu s društveno-poli-tičkim ambicijama taj ili Crkvu dovoljno ne poznaje ili ju pak želi svjesno svesti na mjeru svojih dnevno-političkih i ideoloških potre-ba Jednako tako iako svjesni velike važnosti pojedinih ustanova i službi unutar Crkve radi istine prema njenoj naravi ne možemo pri-stati na izjednačavanje odnosno poistovjećivanje Crkve s njezinim hijerarhijskim službenicima Tko god bi se u Crkvi pokušao ponašati kao njezin vlasnik i gospodar bio bi kradljivac i varalica Crkva je isključivo Kristova svojina njegovo Tijelo On ju je stekao svojom otkupiteljskom smrću na križu te ju je po otajstvu uskrsnuća opremio Očevim darom Duhom Svetim Gospodinom i Životvorcemlaquo (str 13)

Povezano s prethodnim razmišljanjima autor jasno ukazuje na važnost institucionalne dimenzije Crkve posebice govoreći o njezi-nom značenju u odnosu na ostvarivanje kršćanske ljubavi raquoLjubav po sebi traži čvrsto trajno i postojano uporište a usuđujemo se reći i stalnu i postojanu institucijuhellip Ljubav ne bi smjela biti izložena


nikakvoj proizvoljnosti i ćudljivosti pojedinaca ili pojedinih skupi-na Ona ne smije ovisiti o trenutačnom raspoloženju i osjećanju Ne može se zadovoljiti privremenošću kao što ne može postojati uvjet-no ili pak živjeti pod ucjenom Ljubav se ne improvizira i ne živi hirovito povremeno i privremeno Ozbiljna radosna i zrela ljubav koja svoj uzor i mjeru ima u Božjoj ljubavi podrazumijeva uredan organiziran i stabilan način života Crkva je u tom smislu institucija Božje savršene ljubavi i njegova spasenja Ta je ljubav bezuvjetna i neograničena otvorena svim ljudima i svakom stvorenju Ona je vječna i neizmjerna Crkva je upravo sakrament takve ljubavi ldquostal-ne poput nebesaldquo (Ps 11989) te stoga njena vrata moraju uvijek i svima biti otvorena Njezin povijesni i društveni profil hijerarhijski i komunijalni ustroj i život trebaju biti isključivo u službi Božje otvo-rene sveobuhvatne i trajne ljubavi prema svijetulaquo (str 17)

Autor ističe da stvarni problemi za Crkvu u odnosu na njezinu pojavnost i poslanje ne proizlaze iz njezine naravi već iz ponašanja nekih njezinih članova i načina kako doživljavaju svoje mjesto u crkvenom zajedništvu U tome su pogledu njegova promišljanja vrlo sugestivna raquoProblem nastaje kada se Crkva po pojedinim svojim članovima zaljubi u ono vremenito i zemaljsko kada se dade fas-cinirati učinkovitošću i uspjehom ovozemaljskih društava te neke od njih počne gotovo doslovno oponašati što u strukturama što u službama zakonima i običajima te se s njima čak i natjecati Svje-stan takvim opasnosti Isus je već svoje prve učenike upozorio kako se ne smiju ponašati kao vladari i velikaši ovoga svijeta nego jedini uzor ponašanja trebaju tražiti u Sinu Čovječjemu koji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (usp Mt 2028)hellip Crkva dakle mora biti drugačija u odnosu na svi-jet inače bi svijetu bila nepotrebna Njoj duh svijeta posebno duh svjetovnog obnašanja vlasti mora biti tuđ i nezamisliv Isusova joj opomena mora stalno biti na pameti ldquoNije tako među vama Na-protiv tko hoće da među vama bude najveći neka vam bude poslu-žitelj I tko hoće da među vama bude prvi neka bude svima slugaldquo (Mk 1043-44) Žalosno je kada se u kojeg službenika Crkve može uočiti da razmišlja gotovo na isti način kao i obnašatelji svjetovne


i političke vlasti da se njegov cilj i metode upravljanja crkvenom zajednicom jedva po čemu razlikuju od cilja i načina kako jednim gradom pokrajinom političkom strankom ili poslovnom tvrtkom upravljaju ljudi iz svijeta politike gospodarstva i financija kako za-pravo i njega umjesto duha evanđelja motiviraju i vode isti zakoni materijalnog i društvenog probitka prestiža i uspjehahellip Tjeskobe se u Crkvi javljaju kada je ona više zaokupljena sobom odnosno svo-jim institucionalnim okvirima i strukturama nego živim otajstvom Krista I obrnuto u Crkvi je toliko više radosti i nade koliko je više Krist-zaručnik u središtu njezina životalaquo (str 20-21)

Autor se u svojim promišljanjima hrabro i beskompromisno suočava i s nekim mogli bismo ih nazvati suptilnim prijetnjama crkvenom zajedništvu koje ga nagrizaju iznutra raquoRužno bi bilo kada bi crkveni život bio obilježen plahošću ljigavošću i raznim dodvora-vanjima To bi značilo da se u Crkvi izgubio obiteljski duh slobode i sigurnosti iskrene ljubavi i istine a zavladao duh glumišta i lice-mjerja U Crkvi je od početka postojala opasnost od konformizma Od te kušnje nisu bili pošteđeni ni nositelji najviših službi o čemu možda najzornije svjedoči slučaj kada se Pavao u Antiohiji otvore-no suprotstavio Kefi jer se ovaj u jednom trenutku prestrašio hodati ravno ldquopo istini evanđeljaldquo te se počeo ponašati nedosljedno i prije-tvorno zavevši na taj put i druge Židove pa čak i Barnabu (usp Gal 211-14) Dakle zbog ldquoistine evanđeljaldquo u Crkvi bi konformizam prijetvornost i dodvoravanje trebali biti nezamislivim ponašanjem nedostojnim slobode i časti sinova i kćeri Božjihlaquo (str 38)

Upravo zbog svega navedeno autor ističe važnost obiteljskog viđenja Crkve unutar kojega se može prepoznavati otajstvenost i koje jamči skladan doprinos svih njezinih članova njezinom poslanju Cr-kvu vidi kao zajednicu u trajnoj obnovi kao samozatajnu i poniznu Božju obitelj svu usredotočenu na ostvarivanje poslanja koje joj je povjerio njezin božanski utemeljitelj Crkva samo u ostvarivanju tog poslanja pronalazi svoj smisao i svu radost vlastitog postojanja i za-pravo samo je takva Crkva potrebna svijetu Autor u tome pogledu ističe raquoU obiteljskom zajedništvu vjere nade i ljubavi otkrivaju se uzajamna sličnost i različitost uočava se bogatstvo poziva službi i


dara koje je pojedinac primio ne tek za sebe nego prvenstveno za druge za cijelu obiteljhelliplaquo (str 32)

Crkva je u ovoj knjizi opisana korištenjem poznatih teoloških oznaka od kojih se uz obitelj ističu i ona grada na gori otajstva kuće i dr Kroz opisivanje njihovog značenja poglavito polazeći od ekleziologije Drugog vatikanskog sabora autor razlaže i mno-ge druge teme poput suodnosa klera i laikata u Crkvi kao i pita-nja evangelizacije i dr Drugim riječima u ovoj knjizi ponuđeno je jedno prilično zaokruženo ekleziološko promišljanje koje odgovara potrebama Crkve u ovome vremenu a koje je s druge strane usi-dreno u jasnim i nepromjenjivim istinama vjere Crkve Poznavate-lji teološke problematike lako će uočiti da suvremenost i aktualnost autorovih promišljanja odišu duhom promišljanja pape Franje što se posebice ističe u odnosu na viđenje zadaća Crkve danas raquoCrkva ne smije stajati na mjestu niti se smije vezati samo uz određeni prostor i vrijeme kulturu jezik ili običaje Ne smije se vraćati u prošlost i žaliti za ldquoboljimldquo vremenima Ona uvijek mora gledati naprijed Za nju u povijesti ne smiju postojati ldquosavršenaldquo mjesta niti ldquozlatnaldquo vremena Kao putnica na zemlji Crkva se ne bi smjela vezati uz ništa materijalno i prolazno uz nijednu svjetovnu instituciju političku op-ciju ili društveno-politički sustav Ona mora biti slobodna i pokretna svima otvorena i prema nikome pristrana Mora živjeti asketski biti samozatajna i siromašna mirna i sigurna da u ovome svijetu nema bogatstva časti i vlasti koje bi mogla izgubiti Njezino je bogatstvo pohranjeno na nebesima njezina je slava u Bogu njezina vlast u služenju Duh putujuće Crkve duh je blaženstava (usp Mt 51-12) zaljubljenost u vječna i neprolazna dobra Crkva bi se jedino trebala bojati da ne izgubi siromahe bolesne i nemoćne sve one malene s kojima se Sin Čovječji na osobit način poistovjetio (Mt 2540)laquo (str 44)

Iz svih ovih navoda jasno je da je ova knjiga vrlo vrijedna i ak-tualna i u dogmatskom i u teološko-pastoralnom pogledu Napisana je jasnim i razumljivim jezikom Svi subjekti crkvenog pastorala u njoj mogu pronaći vrlo korisne i poticajne prijedloge za unaprjeđe-nje vlastitog djelovanja U tome pogledu predstavlja važan pomak u


promišljanjima o stanju i zadaćama Crkve danas ali i o perspektiva-ma crkvenog djelovanja u budućnosti

Nikola Vranješ


Božo Lujić

VJERA U BOGA UVIJEK NOVIh MOGUĆNOStI PREtPOStAVKE ZA BIBLIJSKU tEOLOGIJU

StAROGA ZAVJEtA

Kršćanska sadašnjost Zagreb 2014 str 451

Knjiga Bože Lujića ldquoVjera u Boga uvijek novih mogućnosti Pretpostavke za biblijsku teologijuldquo impresionira koliko opsegom i količinom sadržaja toliko još više njegovim bogatstvom životnošću i svježinom poruke Knjiga ima 451 stranicu Podijeljena je u devet poglavlja Osim Predgovora opremljena je iznimno bogatom bibli-ografijom i to uz napomenu da se radi samo o naslovima koji su u knjizi rabljeni i navođeni U njoj su uz sve značajnije bibličare svjet-skog glasa poput L Alonso Schoumlkela W Brueggemanna K Kocha N Lohfinka J L Sicre Diaza C Westermanna H W Wolffa E Zengera primjereno zastupljeni i ugledni hrvatski bibličari poseb-no A Rebić A Popović I Šporčić I Golub B Odobašić B Velčić Značajan broj 27 bibliografskih jedinica pripada samom autoru što već po sebi upućuje na činjenicu da su u ovo opsežno djelo ugrađena mnoga prethodna autorova istraživanja i promišljanja Knjiga sadrži popis kratica pojmova kazalo imena a sve to čitatelju u mnogome olakšava snalaženje u obimnom tekstu Istraživanja i rezultati u knji-zi potkrepljeni su i potvrđeni brojnim podnožnim bilješkama među kojima veći broj predstavljaju male zasebne minijaturne studije o pojedinom biblijskom motivu glagolu ili pojmu

Autor skromno u podnaslovu kaže da se tu radi o pretpostav-kama za biblijsku teologiju Staroga zavjeta a ja se usuđujem reći da je to ne samo izvrstan uvod u biblijsku teologiju Staroga zavjeta nego i antologijski prikaz cjelokupne starozavjetne teologije

U knjizi su na egzemplaran način pod vidom vjere obrađe-ne sve ključne teme Staroga zavjeta Na pojedinim uzorcima autor predstavlja i analizira izvor narav sadržaj obzore i domete biblijske vjere Tako on na temelju istine koju čuvaju i otkrivaju ključne riječi


i pojmovi starozavjetne teologije (berit šub) kao i na izabranim i konkretnim osobama biblijske povijesti pokazuje kako je vjera Sta-roga zavjeta temelj i pokretačka snaga života (Abraham proroci) U toj vjeri čovjek vidi i osjeća Boga u korijenima svoga života u korijenima svijeta to je Bog otvoren i okrenut čovjeku Bog koji čo-vjeku pruža mogućnost da s njime prijateljuje ndash Bog prijateljskog sa-veza Bog prava i pravednosti On je na poseban način Bog praštanja i milosrđa Bog koji dolazi iz budućnosti ujedno je Bog čovjekove budućnosti

Ključna novost i posebnost koja se krije i otkriva u staroza-vjetnoj vjeri a koja predstavlja i samo središte ove iznimne knjige sastoji se u mogućnosti promijene i Boga i čovjeka Čovjek se može i treba mjenjati i prilagođavati Bogu No još je u odnosu biblijskog čovjeka i Boga čudesnije to što se i Bog prema čovjeku mijenja i prilagođava mu se traži ga i zove daje mu uvijek novu priliku da uspije i bude onaj tko bi trebao biti prijatelj Božji čovjek novoga neba i nove zemlje Biblijska povijest vjere puna je obostrane nade i očekivanja obostranog uzmicanja i približavanja to je vjera koja ključa životom puna emocija puna događaja padova i uspona To je zapravo povijest ljubavi koja i pati i raduje se boji se i nada se nemirna je i postojana To je istovremeno konačna i otvorena povi-jest ljubavi U toj povijesti nemoguće je da Bog odustane od čovjeka kao što je nemoguće da i čovjek odustane od Boga Zadnji razlog toga neraskidivog bdquobračnog savezaldquo leži u Božjem obećanju da će on svoj narod i svakog pojedinca u njemu zaručiti sebi dovijeka i to bdquou pravdi i u pravu u nježnosti i ljubavildquo (Hoš 221) U Božjem obećanju i u njegovom Duhu zajamčena je vječna budućnost ljubavi

Ovom knjigom je autor uspio pokazati kako vjera nije samo ljudska stvarnost nego i ujedno Božja bdquoNe samo da se čovjek u vjeri pouzdaje u Boga da u vjeri uspostavlja odnose s Bogom nego se jednako tako i Bog u povjerenju okreće čovjeku vjeruje u čovjeka kao djelo svoje stvoriteljske ljubavi skrbi za njega bdije nad njim solidarizira se s njime i u nevjerojatnom suosjećanju pati s njimldquo (str 151)


Starozavjetna vjera u Boga uvijek novih mogućnosti utjelov-ljena je i životna puna konkretnih a istodobno univerzalnih i općih pojedinačnih i skupnih ljudskih iskustava I zbog toga se moguće u njoj odmah prepoznati i usvojiti je U nju se lako uživjeti s njom se tijesno povezati i poistovjetiti Zato se ovu knjigu iako je pisana stručno kao priručnik čita tečno i znatiželjno Veoma je hranjiva i poučna Autor na više mjesta ciljano aktualizira i izravno primije-njuje biblijsku situaciju i poruku na povijesnu i društvenu situaciju našega naroda Tako npr na kraju analize nekoliko psalama (Ps 13 27 126) koji predstavljaju bdquoparadigmu povijesti spasenja pojedinca i vjerničke zajedniceldquo (str 230) autor postavlja nekoliko retoričkih i sugestivnih pitanja bdquoNije li zapravo iskustvo navedenih psalama i naše iskustvo danasldquo (ibidem) bdquoZar i mi nismo bili poput židovskih prognanika koji su opstali samo sanjajući san vjereldquo (ibidem) bdquoNije li Bog koji je nekoć promijenio udes Izraelov isti Bog koji je promi-jenio i naš udes (ibidem)

Slično je aktualizirajući proročku vjeru biblijskog čovjeka autor povukao nekoliko paralela između povijesti izraelskog naroda i našeg naroda u prošlosti ali i u sadašnjosti bdquoIma mnogo toga što bi se u prošlosti moglo naći kao zajedničko gubitak vlastite države slobode jezika a često je bila upitna i vlastita kultura Raseljavanje s raznovrsnih razloga bio je trajan proces koji je doveo do strahovito velike dijaspore našega naroda po svijetu U svim tim povijesnim događajima i donošenju presudnih odluka sudbina naroda bila je također vezana uz velike sile Ali čak i najnovija povijest dopušta pravljenje paralelaldquo (str 96)

Da nas ipak povijesne usporedbe sadašnje asocijacije i tre-nutne emocije ne bi odvele u krivom smjeru autor u istom dahu nastavlja bdquoNo unatoč svoj toj sličnosti trebalo bi se doista čuvati pretjeranoga i jednostranoga veličanja vlastite prošlosti Trebalo bi naprotiv u vlastitoj poniznosti a na temelju proročkog iskustva na-učiti da život i naroda i pojedinca treba imati svoju vertikalu koja je kudikamo značajnija od vanjske potpore koju nam netko može dati To je težak zadatak koji traži vjeru u Boga koji oblikuje povijest i spašava i pojedince i narodeldquo (str 96)


Aktualizacija biblijske poruke pokazuje da autor istražuje i analizira biblijske sadržaje i poruke u sasvim određenom vremen-skom i društvenom kontekstu te se u tom smislu njegov rad treba shvatiti kao poslanje kao osobno konkretno i odgovorno služenje određenoj vjerničkoj zajednici kojoj on ne stoji nasuprot ili izvana već joj sudbinski i značenjski iznutra pripada

Ova knjiga sigurno nije samo neophodno i dragocjeno štivo za studente i odabranu skupinu biblijskih i teoloških sladokusaca Ona se po svom opsežnom životnom sadržaju i poruci nudi kao priručnik za svakog ozbiljnijeg vjernika priručnik za vjerničko bdquocjeloživotno obrazovanjeldquo Pomoću nje moguće je osvijetliti i dublje osvijestiti svoju dosadašnju osobnu i skupnu povijest odnosa s Bogom ali u svjetlu njenih slika i poruka moguće je također naći ključni poticaj za novi iskorak prema Bogu Isusa Krista prema Bogu uvijek novih mogućnosti A to je zapravo i najvažnije jer samo u vjeri u Boga uvi-jek novih mogućnosti u Boga koji dolazi iz budućnosti i sacircm čovjek može živjeti s uvijek novim mogućnostima

Anton Tamarut



Franjo VELČIĆ Krčki biskup dr Josip Srebrnić ndash prvi progonjeni biskup nakon Drugoga svjetskog rata 89

Natalija BOGOVIĆ Važnost svjedočanstva svećenika za vjernike laike danas 121

RASPRAVE I ČLANCI

Stanko Josip ŠKUNCA O porijeklu glagoljice Istra i Kvarner domovina glagoljice 135

Milan ŠPEHAR ndash Tihana GRŽANIĆ Duhovnost i umjetnost 196

Božidar MRAKOVČIĆ ndash Sandra VIDOVIĆ Značenje glagola proseucomai (moliti) u Lukinu evanđelju 189

Mirjana PINEZIĆ Svadbeni misterij i objava teološke dimenzije ljudske ljubavi 221

PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut Obiteljsko lice Crkve (Nikola Vranješ) 237

Božo Lujić Vjera u Boga uvijek novih mogućnosti Pretpostavke za biblijsku teologiju Staroga zavjeta (Anton Tamarut) 243

3Uvod







5Uvod


(1964-2014)









7Uvod





Marko Medved


IZLAGANJA

Stipan Trogrlić
















































18 Isto str 23









































































48-49














































































Zaključak










Summary






Jure Bogdan







1 Uvod















































17 Isto str 28


























7 Zaključak



31 Isto str 21





Summary




Vladimir Žmak













































































Zaključak





Summary














Uvod






1 Mučeništvo











(29 III 2014)






















111











5428 Isto str 121



























IV 2014)

































Zaključak









MIROSLAV BULEŠIĆ

Summary







Franjo Velčić


SVJEtSKOG RAtA








































ni 1944 br 138 str 2









12 Isto13 Isto









Dnehellip Potpis


































26 Isto



















36 Isto



Srebrnićeva obrana





























Zagreb 24 IX 1945






























Umjesto zaključka










Prilog 1


Str 1


PrijepisII

































































WORLD WAR 2

Summary




Natalija Bogović







Uvod
































































Zaključak





















RASPRAVE I ČLANCI




























17 Isto str 36






1970 str 706



































47 Isto str 83
























str 20
































ca 20 (1987) 30




85 Isto str 34






Summary









UDK 248217[22012+2331+2335+2415] [70102+706]







Uvod


















2 Umjetnost































41Što je umjetnost







42 Umna krepost















43Pojam ljepote











21 Usp Isto str 25














44 Proces stvaranja



26 Usp Isto str 101









































promatra vjetar















Zaključak














Summary

























Mt (28) Mk (16) Lk

(24)Iv (21) NZ







66 43 77 48 474

Tabela 1


Mt (28)

Mk (16)

Lk (24) Iv (21) NZ







13 9 30 26 133

Tabela 2




I1 5 ndash 2 52

II3 1 ndash 4 13

III4 14 ndash 9 50

IV9 51 ndash 19 27

V19 28 ndash 21 38

VI22 1 ndash

23 56

VII24 1 ndash 53


proseucomai1 10

3 21

5 16 6

1228 9

82829

11 12 18

11011

20 47

22 4041

4446

proseuch 6 12 19 46 22 45


deomai

5 12 8

2838 9 3840

10 2 21 36 22 32

dehsij1

13 2 37

5 33

aivtew1 63 6 30

11 91011

1312 48

23 23 25 52

evxaivtew 2231



βοάω 3 4 9 38 18 738

tuptw to sthqoj

18 13 23 48


aivnew2 13

2019 37

doxazw 2 20

4 15 5

2526 7 16

13 13 17 15 18 43

23 47

evxomologew

megalunw1 46

58 10 21 22 6


euvlogew1 42 64 2 2834

6 28 9 16 13 35 19

38

24 30 50 51 53

proskunew4 7 8

24 52


22 17 19

15 4 21 23 5 13 6

Tabela 36























































































































51 Usp BDAG str 180











































3 Zaključak


















Summary







Mirjana Pinezić



UDK 2335[2193925][230111+2655](000173)(000241)(000282)





Uvod
























































31 Spolna razlika



























33 Plodnost














Zaključak





Summary




PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut



1 Uvod






2 Poruka knjige

















Nikola Vranješ


Božo Lujić


StAROGA ZAVJEtA
















Anton Tamarut



3Uvod







5Uvod


(1964-2014)









7Uvod





Marko Medved


IZLAGANJA

Stipan Trogrlić
















































18 Isto str 23









































































48-49














































































Zaključak










Summary






Jure Bogdan







1 Uvod















































17 Isto str 28


























7 Zaključak



31 Isto str 21





Summary




Vladimir Žmak













































































Zaključak





Summary














Uvod






1 Mučeništvo











(29 III 2014)






















111











5428 Isto str 121



























IV 2014)

































Zaključak









MIROSLAV BULEŠIĆ

Summary







Franjo Velčić


SVJEtSKOG RAtA








































ni 1944 br 138 str 2









12 Isto13 Isto









Dnehellip Potpis


































26 Isto



















36 Isto



Srebrnićeva obrana





























Zagreb 24 IX 1945






























Umjesto zaključka










Prilog 1


Str 1


PrijepisII

































































WORLD WAR 2

Summary




Natalija Bogović







Uvod
































































Zaključak





















RASPRAVE I ČLANCI




























17 Isto str 36






1970 str 706



































47 Isto str 83
























str 20
































ca 20 (1987) 30




85 Isto str 34






Summary









UDK 248217[22012+2331+2335+2415] [70102+706]







Uvod


















2 Umjetnost































41Što je umjetnost







42 Umna krepost















43Pojam ljepote











21 Usp Isto str 25














44 Proces stvaranja



26 Usp Isto str 101









































promatra vjetar















Zaključak














Summary

























Mt (28) Mk (16) Lk

(24)Iv (21) NZ







66 43 77 48 474

Tabela 1


Mt (28)

Mk (16)

Lk (24) Iv (21) NZ







13 9 30 26 133

Tabela 2




I1 5 ndash 2 52

II3 1 ndash 4 13

III4 14 ndash 9 50

IV9 51 ndash 19 27

V19 28 ndash 21 38

VI22 1 ndash

23 56

VII24 1 ndash 53


proseucomai1 10

3 21

5 16 6

1228 9

82829

11 12 18

11011

20 47

22 4041

4446

proseuch 6 12 19 46 22 45


deomai

5 12 8

2838 9 3840

10 2 21 36 22 32

dehsij1

13 2 37

5 33

aivtew1 63 6 30

11 91011

1312 48

23 23 25 52

evxaivtew 2231



βοάω 3 4 9 38 18 738

tuptw to sthqoj

18 13 23 48


aivnew2 13

2019 37

doxazw 2 20

4 15 5

2526 7 16

13 13 17 15 18 43

23 47

evxomologew

megalunw1 46

58 10 21 22 6


euvlogew1 42 64 2 2834

6 28 9 16 13 35 19

38

24 30 50 51 53

proskunew4 7 8

24 52


22 17 19

15 4 21 23 5 13 6

Tabela 36























































































































51 Usp BDAG str 180











































3 Zaključak


















Summary







Mirjana Pinezić



UDK 2335[2193925][230111+2655](000173)(000241)(000282)





Uvod
























































31 Spolna razlika



























33 Plodnost














Zaključak





Summary




PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut



1 Uvod






2 Poruka knjige

















Nikola Vranješ


Božo Lujić


StAROGA ZAVJEtA
















Anton Tamarut




5Uvod


(1964-2014)









7Uvod





Marko Medved


IZLAGANJA

Stipan Trogrlić
















































18 Isto str 23









































































48-49














































































Zaključak










Summary






Jure Bogdan







1 Uvod















































17 Isto str 28


























7 Zaključak



31 Isto str 21





Summary




Vladimir Žmak













































































Zaključak





Summary














Uvod






1 Mučeništvo











(29 III 2014)






















111











5428 Isto str 121



























IV 2014)

































Zaključak









MIROSLAV BULEŠIĆ

Summary







Franjo Velčić


SVJEtSKOG RAtA








































ni 1944 br 138 str 2









12 Isto13 Isto









Dnehellip Potpis


































26 Isto



















36 Isto



Srebrnićeva obrana





























Zagreb 24 IX 1945






























Umjesto zaključka










Prilog 1


Str 1


PrijepisII

































































WORLD WAR 2

Summary




Natalija Bogović







Uvod
































































Zaključak





















RASPRAVE I ČLANCI




























17 Isto str 36






1970 str 706



































47 Isto str 83
























str 20
































ca 20 (1987) 30




85 Isto str 34






Summary









UDK 248217[22012+2331+2335+2415] [70102+706]







Uvod


















2 Umjetnost































41Što je umjetnost







42 Umna krepost















43Pojam ljepote











21 Usp Isto str 25














44 Proces stvaranja



26 Usp Isto str 101









































promatra vjetar















Zaključak














Summary

























Mt (28) Mk (16) Lk

(24)Iv (21) NZ







66 43 77 48 474

Tabela 1


Mt (28)

Mk (16)

Lk (24) Iv (21) NZ







13 9 30 26 133

Tabela 2




I1 5 ndash 2 52

II3 1 ndash 4 13

III4 14 ndash 9 50

IV9 51 ndash 19 27

V19 28 ndash 21 38

VI22 1 ndash

23 56

VII24 1 ndash 53


proseucomai1 10

3 21

5 16 6

1228 9

82829

11 12 18

11011

20 47

22 4041

4446

proseuch 6 12 19 46 22 45


deomai

5 12 8

2838 9 3840

10 2 21 36 22 32

dehsij1

13 2 37

5 33

aivtew1 63 6 30

11 91011

1312 48

23 23 25 52

evxaivtew 2231



βοάω 3 4 9 38 18 738

tuptw to sthqoj

18 13 23 48


aivnew2 13

2019 37

doxazw 2 20

4 15 5

2526 7 16

13 13 17 15 18 43

23 47

evxomologew

megalunw1 46

58 10 21 22 6


euvlogew1 42 64 2 2834

6 28 9 16 13 35 19

38

24 30 50 51 53

proskunew4 7 8

24 52


22 17 19

15 4 21 23 5 13 6

Tabela 36























































































































51 Usp BDAG str 180











































3 Zaključak


















Summary







Mirjana Pinezić



UDK 2335[2193925][230111+2655](000173)(000241)(000282)





Uvod
























































31 Spolna razlika



























33 Plodnost














Zaključak





Summary




PRIKAZI I RECENZIJE

Anton Tamarut



1 Uvod






2 Poruka knjige

















Nikola Vranješ


Božo Lujić


StAROGA ZAVJEtA
















Anton Tamarut



Documents

SADRŽAJ NAŠA CRKVA U BULEŠIĆEVO VRIJEMEri-kbf.org/wp-content/uploads/2014/11/RTC-43-1-2014-sve.pdf · 2014. 11. 3. · Kako još prije više desetljeća komentira Bonaventura