SADRŽAJ

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

Slovenia

Czech Republic

Hungary

Slovakia

Estonia

Poland

Russia

Croatia

Lithuania

Latvia

Belarus

Romania

Bulgaria

Kazakhstan

Turkmenistan

FRY Macedonia

Albania

Ukraine

Armenia

Azerbaijan

Georgia

Kyrgyzstan

Uzbekistan

Serbia and Montenegro

Moldova

Bosnia and Herzegovina

Tajikistan

SEMINAR

Gospodarski aspekti sigurnosti

2 – 5 listopad 2003

Trst, Italija

KAZALO

OTVARANJE

Veleposlanica Bisera Turković, Ravnateljica

Centar za sigurnosne studije

4

UVODNO OBRAĆANJE

General Claudio Zappulla, Osobni predstavnik Predsjedavajućeg

OESS-a za članove II i IV, Aneksa 1-B, DMS, Beč

6

Gosp. Mirsad Ćeman, Zastupnik

Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

8

Gosp. Pierpaolo Tempesta, Specijalni savjetnik

Stalna misija Republike Italije pri OESS-u, Beč

11

Gosp. Heinz Vetshera, Zamjenik direktora

Odjel za sigurnosnu suradnju, OESS misija u BiH

12

PRVA SJEDNICA

Implikacije gospodarskog razvoja na transformaciju moći u svijetu

i utjecaj na zemlje regija

Veleposlanik Vladimir Matek, Šef misije

Stalna misija Republike Hrvatske pri OESS-u, Beč

16

"Gospodarski aspekti razvoja društava u tranziciji - slučaj FBiH"

Gosp. Izet Žigić, Ministar

Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH

17

"Demobilizacija vojnika RS u svjetlu reformi obrambenog sustava BiH"

Gosp. Slavko Žmarić, Direktor

Centar za strategijske studije u Ministarstvu obrane RS

21

"Uloga Pakta stabilnosti jugoistočne Europe u procesu prekvalifikacije

demobiliziranih boraca"

Gosp. Jiri Kalasnikov, v.d. direktora

Radni stol III, Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu

23

"Liberalizacija tržišta u zemljama jugoistočne Europe kao instrument

povećanja stupnja sigurnosti i poboljšanja uvjeta ulaganja"

Dr. Richard Temsch

Međunarodna konzultativna korporacije

28

DISKUSIJA

42

DRUGA SJEDNICA

Ulaganje i sigurnost - perspektive ulaganja u razvoj Bosne i Hercegovine

Veleposlanica Emina Kečo-Isaković, Šef misije

Stalna misija Bosne i Hercegovine pri OESS-u, Beč

49

"Učinci ulaganja u razvoj infrastrukture u jugoistočnoj Europi:

Izgradnja koridora 5C i njegov utjecaj na razvoj regije"

Gosp. Almir Džuvo, Savjetnik za unutrašnju politiku

predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH

50

"Restrukturiranje BH-plina: Mogućnosti i perspektive ulaganja

u razvoj ovog privrednog sektora"

Gosp. Huso Hadžidedić, Direktor

BH PLIN

52

"Perspektive ulaganja u regiju"

Dr. Mladen Staničić, Direktor

Institut za međunarodne odnose, Zagreb

60

DISKUSIJA

64

TREĆA SJEDNICA

Značaj gospodarstva u razdoblju tranzicije

Veleposlanik Branislav Milinković, Šef misije

Stalna misija Srbije i Crne Gore pri OESS-u, Beč

72

"Gospodarski aspekti sigurnosti"

Dr. Marcin Swiecicki, Koordinator OESS-a za gospodarstvo

i aktivnosti zaštite okoline, OESS, Beč

74

"Ljudska sigurnost kao preduvjet gospodarskog razvoja jugoistočne Europe"

Gosp. Moises Venancio, Rezidentni predstavnik

Razvojni program Ujedinjenih nacija, BiH

85

"Gospodarski razvoj - iskustva iz prakse"

Veleposlanik David Nicholas, OESS projekt koordinator u Ukrajini

Predstavnik Sekretara obrane SAD-a pri OESS-u

93

"Korupcija i kriminal kao osnovne prepreke

gospodarskog razvoja jugoistočne Europe"

Veleposlanik Nedžad Hadžimusić, Šef odjeljenja za

multilateralne odnose, Ministarstvo vanjskih poslova BiH

97

ZAVRŠNA DISKUSIJA

99

DODATAK A - Program seminara

100

DODATAK B - Lista sudionika

104

OTVARANJE

Veleposlanica Bisera Turković, Centar za sigurnosne studije

General Claudio Zappulla, Osobni predstavnik Predsjedavajućeg OESS-a za članove II i IV, Aneksa 1-B, DMS, Beč

Gosp. Mirsad Ćeman, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

Gosp. Pierpaolo Tempesta, Stalna misija Republike Italije pri

OESS-u, Beč

Gosp. Heinz Vetschera, Odjel za sigurnosnu suradnju, OESS misija u BiH

Veleposlanik Bisera Turković, Ravnateljica, Centar za sigurnosne studije BiH

Uvaženi veleposlanici, dame i gospodo,

Zadovoljstvo mi je što vam mogu poželjeti dobrodošlicu na seminar u Trstu pod nazivom ¨Gospodarski aspekti sigurnosti¨. Posebnu zahvalnost želim uputiti našem domaćinu Generalu Zappulli na čiju je inicijativu ovaj seminar i organiziran.

Sa nama su danas predstavnici OESS-a, predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti BiH, kao i uvaženi stručnjaci iz gospodarske i sigurnosne oblasti.

Posebno mi je zadovoljstvo i čast pozdraviti veleposlanika Bosne i Hercegovine u Italiji gosp. Lukšu Šoljana.

U svom uvodnom obraćanju željela bih objasniti značaj i motiv organiziranja ovog seminara.

Prije svega, željela bih naglasiti da je cilj Aneksa 1B Daytonskog mirovnog sporazuma poticanje povjerenja i transparentnosti između BiH (entiteta), Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Dosadašnje percepcije bile su usmjerene ka vojnoj prijetnji kao osnovnom obliku nesigurnosti. Međutim, u kontekstu novog sigurnosnog ozračja vojna prijetnja se ne bi mogla smatrati osnovnom opasnošću po državu i društvo, već je tu poziciju sada zauzela gospodarska nesigurnost. Smatram da snažno gospodarstvo, gospodarstvo koje je u stanju prijeći sve prepreke sa kojima se suočava, u velikoj mjeri utječe na izgradnju mjera povjerenja, kao osnovne svrhe člana II Aneksa 1B Daytonskog mirovnog sporazuma.

Kao što i iz samog naziva možete vidjeti, mi ćemo se tijekom ovog seminara osvrnuti na najznačajnije gospodarske aspekte sigurnosti, s tim što ćemo prioritet staviti na gospodarstvo i gospodarsku sigurnost jer upravo je gospodarska nerazvijenost glavni izvor nesigurnosti i nestabilnosti jedne zemlje i njenog okruženja.

Sigurnost u uvjetima globalizacije za svaku zemlju svijeta uvjetovana je njenim gospodarskim, demokratskim i vojno-organizacijskim čimbenicima. Gospodarski progres je najznačajniji čimbenik, jer on odlučujuće djeluje na osnove demokratskog društva i njegovu obrambenu organiziranost. S obzirom da gospodarska nerazvijenost predstavlja glavnu prepreku razvoju zemalja u tranziciji, smatram da gospodarski napredak predstavlja najučinkovitiji način borbe protiv siromaštva, a samim tim i protiv gospodarske nesigurnosti i svakog drugog oblika nesigurnosti.

Gospodarska nerazvijenost je glavna prepreka razvoju, jer predstavlja prikladnu podlogu za organizirani kriminal, trgovinu ljudima, korupciju, kako za BiH, tako i za regiju u cjelini. Borba protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, koji predstavlja problem za sve zemlje svijeta, je blisko povezana sa borbom protiv korupcije. Korupcija negativno utječe na ljudska prava i proces demokratizacije, odnosno negativno utječe na osnovna načela moderne demokracije. Iz tog razloga smatram da bi prioritet državnih organa trebao biti usmjeren na jačanje gospodarske sigurnosti kao preduvjeta svakom drugom sigurnosnom obliku, što bi na kraju rezultiralo stabilnošću i napretkom jugoistočne Europe.

Izgradnja jedinstvenog gospodarskog sustava, prije svega treba osigurati osnovne pretpostavke za domaća i strana ulaganja, što će biti i jedna od tema ovog seminara. Glavno oruđe u borbi protiv gospodarske nerazvijenosti predstavljaju strana ulaganja. Gospodarska nesigurnost i neokončan proces uspostave pravne države doveo je do smanjenja stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini. U procesu privlačenja stranih ulaganja najznačajniji čimbenik predstavlja država, jer ona treba svojim instrumentima izgraditi osnovne pretpostavke kao što su fiskalne povlastice i jeftina radna snaga. Međutim dosadašnja praksa pokazuje da su mnogo važnije politička stabilnost, demokracija, vladavina zakona, poslovna kultura, razvijena infrastruktura, obrazovana radna snaga od fiskalnih povlastica i radne snage. Mislim da Bosna i Hercegovina raspolaže resursima koja su privlačna stranim ulagačima, ali je prije svega neophodno ispuniti navedene pretpostavke.

Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje regije, još uvijek se nalazi u procesu tranzicije čiji je cilj izgradnja gospodarskog sustava utemeljenog na privatnoj svojini i reguliranom tržištu sposobnom da generira održiv gospodarski rast i konkurentnost u međunarodnim razmjerima. U gospodarskom pogledu tranzicija treba stvoriti uvjete za gospodarski razvoj zemlje, kao i uvjete za poštovanje ljudskih prava i njihovu potpunu zaštitu preko državnih institucija. Uspješno okončanje procesa tranzicije trebalo bi dovesti, prije svega, do razvoja zaposlenosti što bi dovelo do smanjenja siromaštva, smanjenja gospodarske nejednakosti kroz raspodjelu gospodarskog blagostanja u svim društvenim slojevima i povećanja stupnja gospodarske sigurnosti, a time i svih drugih oblika sigurnosti.

Proces privatizacije i preustroja poduzeća u Bosni i Hercegovini, na žalost, još uvijek nije okončan, a on predstavlja najznačajniji gospodarski segment zemalja regije. Preustroj i privatizacija poduzeća prioritetni su zadaci u podizanju sposobnosti tvrtki koje raspolažu značajnim neiskorištenim resursima, a koji bi se mogli upotrijebiti u drugačijem obliku organiziranosti. Strukturne promjene u gospodarstvu trebaju osigurati povećanje udjela novih tvrtka sa većom konkurentskom sposobnošću, a da se što veći broj postojećih tvrtki restrukturira u postojećem procesu privatizacije.

Također bih željela nešto reći o još jednom značajnom gospodarskom problemu u Bosni i Hercegovini, a to je proces demobilizacije vojnika. Socijalna slika BiH, prevelika izdvajanja za budžet oružanih snaga i međunarodni standardi uvjetovali su smanjenje brojnosti oružanih snaga. Do sada su uspješno provedena dva vala demobilizacije vojnika u Bosni i Hercegovini. Međutim, potrebno je i dalje smanjenje broja pripadnika oružanih snaga BiH, a za to su potrebna dodatna financijska sredstva. Nadam se da ćemo pronaći najprikladniji model predstojećeg vala demobilizacije koji neće imati negativni utjecaj na gospodarski razvoj i gospodarsku sigurnost.

S ovim bih završila, vjerujući da će ovaj seminar utjecati na usmjeravanje pažnje ka gospodarskim aspektima sigurnosti, a samim tim i rješavanju nekih značajnijih gospodarskih problema naše regije.

A sada bih dala riječ našem domaćinu Generalu Claudiu Zappulli, Osobnom predstavniku predsjedavajućeg OESS za članove II i IV, Aneksa 1B, Daytonskog mirovnog sporazuma.

Izvolite.

General Claudio Zappulla, Osobni predstavnik predsjedavajućeg OESS za provedbu članova II i IV, Anex 1-B, DMS

Cijenjeni veleposlanici, dame i gospodo,

Poželio bih vam dobrodošlicu na seminar "Gospodarski aspekti sigurnosti", koji se održava u lijepom gradu Trstu. Želim se zahvaliti talijanskim vlastima na njihovoj potpori, kao i na tome što su nam omogućili održavanje seminara u Italiji, posebno tijekom ovog perioda kada je Italija predsjedavajuća Europske Unije. Također, želim se zahvaliti veleposlanici Turković i osoblju Centra za sigurnosne studije na njihovom veoma značajnom organizacijskom doprinosu ovom seminaru.

Ovaj seminar je prirodni nastavak prošlogodišnjeg seminara, koji je održan u Portorožu, na kome su mnogi od vas sudjelovali. U proteklih dvanaest mjeseci, koliko je prošlo od završetka seminara u Portorožu, BiH je znatno napredovala u restrukturiranju oružanih snaga i ministarstava obrane i sada bi fokus trebao biti usmjeren na izazove sa kojima se ova zemlja suočava kako bi pristupila PfP-u, kao i drugim europskim i euro-atlanskim organizacijama. Po mom mišljenju, vrijeme za prirodni razvoj BiH ka ovim institucijama se sve više približava. Očigledno je da cjelokupna sigurnost BiH mora biti zadovoljavajuća kao garancija stabilnosti u budućnosti.

Putujući kroz BiH i sastajući se sa različitim dužnosnicima zaključio sam da je povjerenje na optimalnoj razini. Na sastancima na kojima sam bio nazočan diskusije su vođene na profesionalan, miran način i mi uviđamo određen progres. Ipak, može se i treba uraditi mnogo više, jer je bitan element stabilnosti BiH, kao i svake druge zemlje, jako i zdravo gospodarstvo. Buduće generacije, sljedeće generacije građana BiH trebaju uvidjeti da postoji nada za njihovu budućnost.

Vjerujem da će ubuduće mnoge razlike kao što su: etničke, kulturne, religijske postojati jedino kao znak kulturnog identiteta, a ne kao simbol fanatika ili nacionalnih ekstremista. Razlike, ako se dobro razumiju, zasnovane na uzajamnom poštovanju, predstavljaju enormno bogato nasljedstvo iz kojeg morate izvući ono najbolje. Nažalost, kada se odlučimo za najgore razloge ishodi su etnički konflikti.

Rast koji je potrebno da se dogodi u BiH, a na koji ja aludiram, je gospodarski rast. Ipak, pogledajmo gospodarski rast samo iz sigurnosne perspektive. Želim vas obavijestiti da su strane potpisnice u članu II Sporazuma, Sporazuma o povjerenju i izgradnji mjera sigurnosti u BiH učinile konkretne napore na realizaciji sustava obrane koji je iz dana u dan sve više u skladu sa njihovim gospodarskim shvaćanjima. Ovo je i dalje tekući proces sa daljnjim smanjenjem vojnog osoblja na svim razinama, za koji ja predlažem da se provede na racionalan i izbalansiran način.

To znači da je dalji napredak moguće ostvariti. Ja, naravno, aludiram na inicijative predložene od strane Komisije za reformu obrane. Tijelo je formirao Visoki predstavnik, Lord Ashdown, a podržano je i od OESS-a kroz izvanredne napore šefa misije OESS-a u Sarajevu, Veleposlanika Beecroft-a. Gosp. Locher predsjedava ovom komisijom i njegovo iskustvo mu omogućava posebnu stručnost u vođenju ovog tijela kroz ove bolne, ali još uvijek neophodne, reforme obrane.

Tko zaista može osporavati potrebu eliminiranja dupliciranja, posebno na najvišim razinama, unutar sustava obrane. Potreba za jedinstvenom komandom, koja osigurava smjernice i pravce upravljanja neophodan je princip funkcioniranja svake vojne komponente. Ja podržavam vas danas prisutne, a koji ste uključeni u proces reforme obrane, da dostignete najveće moguće standarde, koji su mogući, a posebno u svjetlu budućih europskih partnerstava i u svjetlu uštede troškova koji su neophodni za ovaj proces.

Što možemo očekivati od sagledavanja gospodarstva kroz sigurnost? Prije svega, osnovnu optimalnu upotrebu dragocjenih i oskudnih resursa. Zatim, imajući na umu primarnu institucionalnu ulogu oružanih snaga u BiH, zašto ne preusmjeriti fokus vojnih mogućnosti ka logistici osiguranjem resursa i osoblja za razvoj infrastrukture kao što su: putovi, mostovi, unapređenje željezničkih linija i zrakoplovstva. Sve ovo je prijeko potrebno za razvoj BiH u cjelini.

Takav doprinos sektoru obrane Bosne i Hercegovine u formi osoblja i resursa bi predstavljao poboljšanje financijskog stanja zemlje od kojeg će oružane snage ubuduće imati koristi u smislu povećanja budžeta što će kao posljedica unaprijediti operacionalne sposobnosti, poboljšati kvalitetu života vojnika i cjelokupnog porasta opće blagodati osoblja. Ova logistička sposobnost je važnija od svega za buduće sudjelovanje u međunarodnim organizacijama, prije svega u operacijama očuvanja mira. Takva uloga vojnih snaga nije nov koncept. Nakon svakog značajnijeg sukoba u prošlosti dijelovi oružanih snaga su korišteni u procesima rekonstrukcije.

Dame i gospodo, tijekom ovog seminara mi ćemo čuti različite stavove, dizajnirane kako bi potaknula razmišljanja i nadam se da će nam omogućiti rješenja nekih kompleksnih i bremenitih problema u BiH. Nadam se da će strane potpisnice člana II ostvariti najveću korist iz prezentacija tijekom seminara, a pogotovo prisutni viši dužnosnici koji predstavljaju BiH. Želim svima vama ugodan vikend na kojem će biti prilike da čujemo različite prezentacije i nadam se da ćete jedan dio vremena iskoristiti uživajući u ovom prelijepom dijelu Italije.

Gosp. Mirsad Ćeman, Zastupnik, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH

Ekscelencije, dame i gospodo!

Kao što je veleposlanica gđa. Turković već rekla, danas sam ovdje u dvojakoj ulozi.

Kao parlamentarac, predsjedavajući Ustavno-pravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i, obzirom da on zbog drugih neodložnih obaveza nije mogao prisustvovati osobno, izaslanik sam člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine gosp. Sulejmana Tihića.

Dozvolite da Vas, prije svega, u ime gosp. Tihića pozdravim i prenesem njegove želje za uspjeh ovog seminara. Gosp. Tihić snažno podržava ove aktivnosti i veoma cijeni napore koje Vi generale Zappulla i gđo Turković sa svojim suradnicima činite kroz aktivnosti OESS-a i Centra za sigurnosne studije u Bosni i Hercegovini u ovoj oblasti.

Pozdravljam Vas i kao parlamentarac sa uvjerenjem da ovako široko postavljena lista sudionika, uključivši dakle i nas parlamentarce, nesporno doprinosi kako širenju spoznaja o ovoj veoma važnoj problematici tako razvijanju povjerenja unutar Bosne i Hercegovine, ali i u okruženju. To je veoma bitno i potrebno svima nama jer povjerenje i sigurnost su jedan od osnovnih preduvjeta za normalan život i razvoj bilo koje zajednice.

U nastavku želim reći nekoliko, po mom mišljenju, bitnih stvari vezanih za program, odnosno sadržaj našega seminara, imajući naravno u vidu da niti je potrebno, a niti moguće u vremenu koje nam je objektivno na raspolaganju reći sve ono što bi trebalo i što bi se moglo reći na ovu temu. Uostalom, današnji program je nastavak seminara na istu temu u Portorožu (Slovenija) održanog sredinom rujna 2002. godine kada je također mnogo toga značajnog već rečeno.

Nesumnjivo je da sigurnost u Bosni i Hercegovini i u regiji (naravno i uopće) ima nezamjenjiv značaj za vraćanje i izgradnju povjerenja, obnovu i oporavak te napredak na cijelom području. Sigurnost i povjerenje su međusobno uvjetovani i kao takvi jedno drugoga bitno pospješuju. Danas govorimo o gospodarskim aspektima sigurnosti. Želim odmah istaknuti da se slažem sa već danim ocjenama prema kojima je gospodarstvo tj. privredni oporavak i stabilnost sastavni dio, pa i nezamjenjiv čimbenik stabilnosti i sigurnosti uopće.

Mi smo u Bosni i Hercegovini, u suradnji sa Međunarodnom zajednicom, prije više od godinu dana, usvojili poseban program «Posao i pravda» koji bi zajedno sa drugim dokumentima i opredjeljenjima vlada na svim razinama, trebao doprinijeti rješavanju prioritetnih zadataka među kojima je nezaposlenost, i sve što uz to ide, na prvom mjestu. Veleposlanica Turković je, ako sam to dobro primijetio, već spomenula da je u Bosni i Hercegovini još uvijek veoma visok postotak nezaposlenosti, posebno mladih (podaci su različiti, ali u okviru te stope je oko 70% mladih a veliki je broj i onih koji se samo formalno vode kao zaposleni, a stvarno su nezaposleni tzv. «radnici na čekanju». Kako očekivati stabilno društvo ako je nezaposlenost tako izražena?! To neminovno rađa frustracije koje onda rezultiraju porastom kriminala svih vrsta itd. itd.

Ukupnoj sigurnosti bi znatno doprinijelo okončanje procesa vlasničke transformacije u Bosni i Hercegovini i uz pomoć stranih ulaganja brži oporavak privrednih subjekata.

Na tom planu ima određenih rezultata, ali je to daleko od onoga što je Bosni i Hercegovini, pa i ovoj regiji potrebno.

Projekt izgradnje autoputa kroz Bosnu i Hercegovinu u sklopu poznatog koridora 5C, o kome će i danas ovdje biti riječi, značit će značajan zamah u oporavku BiH privrede i s tim u vezi socijalnoj sigurnosti građana tako da se ta prilika mora iskoristiti i kao značajno pitanje opće sigurnosti unutar Bosne i Hercegovine. Socijalna sigurnost (zaposlenost, redovna isplata penzija, odgovarajuće mjere socijalnog zbrinjavanja nezaposlenih i drugih kategorija stanovništva itd.) je stoga nezaobilazno pitanje u kontekstu naziva naše današnje teme.

Obnova privredne suradnje sa privrednim subjektima na području bivše zajedničke države (ovo posebno naglašavam zbog nazočnosti uvažene gospode iz nama susjednih država - ranije republika unutar SFR Jugoslavije) bitno bi doprinijela privrednom oporavku ne samo Bosne i Hercegovine nego regije, a to znači i poboljšanju ukupne stabilnosti i sigurnosti.

I na ovom planu su već učinjeni negdje prvi, a negdje značajniji koraci. Ovim želim ohrabriti suradnju privrednika bez obzira na neka neriješena politička i druga pitanja između naših zemalja. Možda će upravo poboljšana privredna suradnja pospješiti njihovo rješavanje.

Problem održivog povratka izbjeglih i prognanih, u situaciji kada u Bosni i Hercegovini ipak možemo ustanoviti poboljšanje opće sigurnosti (incidenti i napadi ponekad i sa tragičnim posljedicama još uvijek nisu potpuno isključeni) je u ovom trenutku možda najveći problem povratnika, ali i sigurnosti uopće. Održiv povratak što znači stvaranje uvjeta za zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i slično su čimbenici koji kod povratnika izgrađuju osjećaj sigurnosti i spremnosti da žive u mjestu svog ranijeg prebivališta. U suprotnom gubi se želja za ostankom, a ponekad utječe i na incidentne situacije koje ukupnu klimu čine opterećujućom. U ovom kontekstu, dakle gospodarskog aspekta sigurnosti, pitanje unutarnjeg i vanjskog duga u Bosni i Hercegovini je također veoma važno. Naravno, to ne namjeravam šire obrazlagati, ali se ne može ni zaobići.

Sve navedeno kao i mnogo toga što nisam obuhvatio što na direktan ili indirektan način rađa ili održava pogodno tlo za pojavu kriminala svih vrsta, a to je također bitan čimbenik za ocjenu stanja sigurnosti kako u Bosni i Hercegovini, u njenom okruženju tako i uopće.

Uistinu bi se na ovu temu, kao što sam već rekao, veoma mnogo moglo govoriti, ali je moja namjera (za ovaj uvod) bila da, podržavajući opću ocjenu o međuovisnosti gospodarskog oporavka i razvoja sa sigurnošću pojedinaca i zajednice, tek naglasim nekoliko bitnih stvari koje se tiču Bosne i Hercegovine.

Zahvaljujem se na pozivu za sudjelovanje na ovom seminaru. Nesumnjivo kroz razmjenu mišljenja i iskustava steći ćemo nove spoznaje i novu energiju za rad na poboljšanju općih uvjeta za sve u Bosni i Hercegovini i regiji. Kao parlamentarac želim još naglasiti da je zakonodavna aktivnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u odnosu na neka ranija razdoblja, posebno prvih nekoliko postdaytonskih godina, znatno unaprijeđena. Donosi se sve više tzv. krovnih, odnosno okvirnih zakona kojima se ujednačavaju kriteriji za rad i poslovanje u Bosni i Hercegovini, status povratnika, borba protiv kriminal i korupcije itd. itd. Ovo znači da prisutnost i nas parlamentaraca na ovakvim skupovima, koliko god za nas osobno značilo, također veoma mnogo znači za ukupne procese u vezi sa ovom problematikom koji se odvijaju i kroz nadležnosti državnih organa Bosne i Hercegovine uključivši i Parlamentarnu skupštinu.

Gospodine generale, gđa Turković, kolegice i kolege, dame i gospodo još jednom Vam hvala na pažnji uz iskrene želje za uspjeh ovog seminara. Naglašavam svoju spremnost za sudjelovanje i u narednim seminarima uvjeren da i sam mogu doprinijeti pozitivnim procesima o kojima je ovdje bilo i bit će riječi.

Gosp. Pierpaolo Tempesta, Specijalni savjetnik, Stalna misija Republike Italije pri OESS-u, Beč

Zahvaljujem Vam gospođo predsjedavajuća.

Dozvolite mi da se predstavim. Zovem se Pierpaolo Tempesta i član sam Stalne misije Republike Italije pri OESS-u u Beču.

Dugujem vam ispriku zbog promjene predstavnika Ministarstva vanjskih poslova Italije u odnosu na planirani program, ali, kao što znate, Italija trenutno predsjedava Europskom Unijom i zbog toga su svi ljudski potencijali ministarstva maksimalno angažirani u tu svrhu. Isto tako, trenutno se u Parlamentu Italije raspravlja o vrlo važnom zakonskom projektu za dobrobit države, što otežava članovima vlade i parlamenta da se bave drugim stvarima.

Dozvolite mi da izrazim svoje zadovoljstvo i čast što mogu poželjeti dobrodošlicu uvaženom auditoriju ovdje u Trstu na ovom važnom skupu.

Sa povlaštene pozicije u Beču talijanska misija je u mogućnosti da prati razvoj situacije u BiH kroz povremene izvještaje koje dobivamo od Šefa misije OESS u BiH, kao i od Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OESS-a za članove II i IV Daytonskog mirovnog sporazuma. Ovakva pažnja odražava posebni interes moje zemlje za to područje.

Izvještaji koji dolaze sa terena govore o velikom napretku koji je postignut na svim poljima, što predstavlja veliko zadovoljstvo i ohrabrenje za nastavak potpore od strane međunarodne zajednice.

Kako je polje gospodarstva izvor najvećih briga, sa velikim zadovoljstvom mora se primijetiti da je BiH u kratkom vremenu uspjela pokrenuti važne reforme koje doprinose stvaranju osnovnih pretpostavki za normalno funkcioniranje gospodarskog sustava države. Projekti reforme trgovinskih zakona, u kojem je uloga lokalnih tvrtka vrlo važna, napredak ostvaren u implementaciji imovinskih zakona, kao i stabilizirajući čimbenici predstavljeni od strane Currency board-a zaslužuju posebno priznanje.

Svakako, postoje oblasti gdje je potrebno dodatno poboljšanje. Opravdano je nadati se da će u ovom pravcu uskoro biti postignut dalji napredak. Italija ostaje angažirana u pružanju svake moguće pomoći. Kao dobar primjer ovoga spomenuti ću projekt koji je pokrenut od strane Unindustria Venezia sa ciljem stvaranja industrijskog parka na području distrikta Brčko, a koji je također podržala Vlada Italije uvjerena da politička stabilnost može biti ubrzana kroz razvoj lokalnih proizvodnih sustava.

Gospođo predsjedavajuća, postoji očigledna veza između gospodarstva i sigurnosti. Zbog toga mi vjerujemo da ovaj seminar koji je organizirao general Zappulla, kojem izražavamo našu zahvalnost, predstavlja važnu i pravovremenu inicijativu u cilju proučavanja svih aspekata ovog kompleksnog problema. Impresivno sudjelovanje veoma kvalificiranih govornika svakako će biti od koristi prilikom donošenja važnih zaključaka.

Hvala Vam gospođo predsjedavajuća.

Gosp. Heinz Vetschera, Zamjenik direktora, Odjel za sigurnosnu suradnju, OESS misija u BiH

Ekscelencije, cijenjeni sudionici,

Želio bih vam u ime šefa OESS misije u Bosni i Hercegovini, veleposlanika Beecrofta, poželjeti dobrodošlicu na ovaj seminar. Mi također pozdravljamo inicijativu Osobnog predstavnika predsjedavajućeg OESS-a za članove II i IV, Aneksa 1-B, Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je još prije nekoliko godina uložio napore za proširivanje djelokruga kontakata i suradnje pod članom XI. Bečkog sporazuma, a izvan samo čisto vojnog aspekta sigurnosti, a koji je pronašao odgovarajućeg partnera u Centru za sigurnosne studije za organiziranje ovog seminara o gospodarskoj dimenziji sigurnosti. Mi cijenimo ovu inicijativu, ne samo zbog njegovog sadržaja, već i zbog toga što odražava sveobuhvatan pristup naspram sigurnosti.

Današnje razumijevanje sigurnosti se ne ograničava samo na vojni sektor. Sigurnost zavisi od političke, socijalne, gospodarske i vojne stabilnosti. Labava gospodarska stabilnost gotovo neminovno vodi ka socijalnoj i političkoj nestabilnosti i sve češće ka oružanim sukobima. Bilo je dovoljno strašnih primjera ove korelacije tijekom proteklog stoljeća, uključujući sukobe u bivšoj Jugoslaviji, čiji se povod može pronaći u dotrajaloj gospodarskoj situaciji ranih osamdesetih godina.

S druge strane, očigledno je da slaba socijalna, politička ili vojna stabilnost može obeshrabriti gospodarske inicijative. U zemlju, koja je okarakterizirana kao zemlja socijalnih i političkih tenzija ili vojne polarizacije između etničkih ili religioznih grupa, ulagači će dva puta promisliti prije nego ulože svoj kapital. Privlačenje ulagača zahtjeva rješavanje destabilizirajući pitanja i primarna odgovornost političkih elita je da stvore osnovne uvjete koji će ohrabriti investiranje u gospodarstvo zemlje.

Također, sigurnost se više ne shvaća u svom izvornom smislu, kao «unutarnja» i «vanjska» sigurnost države. Termin «ljudska sigurnost» sada se fokusira na sigurnost individualnog ljudskog postojanja i obuhvaća oblasti vladavine prava, borbe protiv kriminala i terorizma, ali također i socijalne sigurnosti i gospodarske dobrobiti.

Ovo široko razumijevanje sigurnosti nije novo, kao što se to možda čini. Obraćanje predsjednika SAD Frenklina Ruzvelta Kongresu, 6. siječnja 1941. godine, bilo je upućeno na četiri osnovne slobode:

· Sloboda govora i izražavanja

· Sloboda vjeroispovijesti

· Sloboda od zaštite od siromaštva

· Sloboda od straha, odnosno prevencije od agresije.

Ovo sveobuhvatno razumijevanje sigurnosti bilo je ponovljeno Atlantskom poveljom, od 14. kolovoza 1941. godine, gdje se peto načelo posebno odnosi na osiguranje «poboljšanih standarda rada, unapređenje gospodarstva i socijalne sigurnosti», što znači na gospodarsku dimenziju.

Ova dimenzija bila je zapostavljena tijekom Hladnog rata. Ipak, bila je adekvatno prepoznata u procesu CSCE-a koji je prethodio današnjem OESS-u. Konferencija o sigurnosti i kooperaciji u Europi, koja je održana 1973. godine, bila je fokusirana na tri osnovne oblasti:

· Jedna se ticala političko-vojne dimenzije, uključujući osnovna načela državnih odnosa i izgradnje povjerenja na vojnom razini.

· Još jedno suočavanje sa gospodarskim pitanjima.

· Dobro poznata “treća korpa” humane dimenzije.

Ovaj sveobuhvatni pristup prema sigurnosti je potvrđen 1975. godine Helsinškim finalnim aktom. Od tada je praćen CSCE-om, a potom OESS-om i bio je dodatno učvršćen nakon demokratskih promjena u Europi Pariškom poveljom 1990. Sve države sudionice su se obvezale čvrsto poštivati načela ljudskih prava, demokracije i vladavine prava; gospodarske slobode i odgovornosti sačinjene od društvene pravde i odgovornosti prema životnom okruženju, koja vodi gospodarskoj suradnji zasnovanoj na slobodnom tržištu i koja nastavlja njihove napore prema kontroli naoružanja, razoružanja i izgradnji povjerenja. Bliska veza između političko-vojne, gospodarske i humane dimenzije OESS-a je postala vodič za rad jedne takve organizacije i njenih misija. Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini nije izuzetak. Dok ne postoji, formalno govoreći, posebno odjeljenje u organizaciji koje se bavi gospodarskim pitanjima, gospodarska dimenzija se provlači kroz sva odjeljenja ove misije.

· Obrazovanje je prvi i zaista najistaknutiji ključ ulaganja u gospodarsku budućnost zemlje. Gospodarstvo Bosne i Hercegovine ne može napredovati bez mladih ljudi obrazovanih po europskim standardima, sa znanjem stranih jezika, poznavanjem modernih nauka i tehnologija i međusobne tolerancije. Svladavanje prepreka u obrazovanju, stvorenih pristupom koji se zasniva na etnocizmu je direktno ulaganje u rast BH gospodarstva.

· Isto se tiče ljudskih prava sa jednim naglaskom na vladavinu prava. Gospodarski razvoj treba funkcionalan, pouzdan i pošten zakonski (pravni) sustav. Rješavanje zahtjeva za povrat imovine u vlasništvu važan je element u kreiranju pravnog okruženja gdje ulaganja postaju poželjna.

· Napori za demokratizacijom koja će omogućiti razvoj civilnog društva su također od značaja za gospodarski sektor. Oni uspostavljaju neophodan osjećaj samopouzdanja i odgovornosti, kao preduvjet ne samo za funkcioniranje demokracije, nego i za gospodarstvo slobodnog tržišta.

· Sa uvažavanjem vojnog elementa Misije prema sigurnosnoj suradnji, nedavni napori na reformi obrambenog sustava su rezultirali otvaranjem vrata za kreiranje odgovornih obrambenih struktura na državnom razini i pomicanja BiH jedan korak unaprijed ka normalizaciji u oblasti vojne sigurnosti. Ovo može smanjiti zabrinutosti koje su do sada mogle predstavljati prepreke budućim ulaganjima, sve dok se vojna situacija ne bude smatrala normalnom u usporedbi sa drugim zemljama. Također, poduzeti napori na sigurnosnoj suradnji u oblasti integriranja demobiliziranih boraca u civilni rad očigledno su imali pozitivnog utjecaja kako na društvenu tako i na gospodarsku stranu.

Dozvolite mi da vam još jednom čestitam na organizaciji seminara o gospodarskim aspektima sigurnosti. Ovi aspekti nisu bili ignorirani od strane Misije OESS-a u BiH u njenom svakodnevnom radu i možemo vas uvjeriti da će Misija OESS-a nastaviti ovim putem, u bliskoj suradnji sa domaćim i međunarodnim dužnosnicima, kao i sa građanima BiH.

Želim vam uspjeh u realizaciji ovog seminara, kao i u budućim naporima na ojačavanju gospodarske dimenzije sigurnosti u BiH.

Hvala na pažnji.

SJEDNICA I.

Veleposlanik Vladimir Matek, Stalna misija Republike Hrvatske pri OESS-u, Beč

Gosp. Izet Žigić, Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH

Gosp. Slavko Žmarić, Centar za strategijske studije u Ministarstvu obrane RS

Gosp. Jiri Kalasnikov, Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu

Gosp. Richard Temsch, Međunarodna konzultativna korporacija

Veleposlanik Vladimir Matek, Šef misije, Stalna misija Republike Hrvatske pri OESS-u, Beč

Dopustite prije svega da vas sve pozdravim i zahvalim organizatorima na pozivu za sudjelovanje, te da se predstavim. Ja sam veleposlanik Vladimir Matek i obavljam dužnost stalnog predstavnika Republike Hrvatske pri OESS-u u Beču.

Nadam se da ćemo u predviđenom vremenu uspjeti makar donekle prodrijeti do teme ove sesije, koja je zadana nazivom «Utjecaj gospodarskog razvoja na transformaciju moći u zemljama regije». Najavljena izlaganja naših uvodničara pokazuju da će oni svojim izlaganjima zahvatiti zapravo dvije grupe pitanja. Prva je vezana izravno za gospodarske aspekte tranzicije, a druga za pitanje reforme obrambenog sustava, demobilizacije i konverzije vojnoga sustava u mirnodopske strukture. Iako se iz samih naslova to i ne bi moglo izravno zaključiti, i jedno i drugo posredno je povezano sa zadanom temom i ja se nadam da će naši uvodničari zahvatiti i ta pitanja.

U uvodnom dijelu današnje konferencije čuli smo neke naglaske koji su postavili okvire i ovoj raspravi. Gospođa veleposlanica Turković istaknula je da je vojna prijetnja sigurnosti danas zamijenjena gospodarskom, te da je gospodarska sigurnost zapravo preduvjet za bilo koji drugi oblik sigurnosti. To je sasvim sigurno jedan od ključnih elemenata o kojem treba voditi računa. Ne bih ponavljao ostale uvodničare, ali je evidentno da su i mnogi od njih zapravo postavili neke okvire ovoj našoj raspravi.

Prije nego što dam riječ prvom od govornika u njoj, dopustite mi da u spomenutom kontekstu – jer će i u diskusiji sigurno biti prilike da se vratimo na neke stvari – spomenem još samo jedan element za kojeg mi se čini da se u raspravama o sadašnjoj gospodarskoj situaciji i njenome odrazu na sigurnost u cijeloj regiji prečesto zaboravlja. Za razliku od drugih tranzicijskih zemalja naše su zemlje, zemlje područja bivše Jugoslavije, ušle u svojevrsnu tranziciju s onim reformama koje je započela vlada premijera Markovića, dakle i prije rata koji je izbio 1991. godine. Tada se dogodilo da su se negativni efekti tržišnog prilagođavanja jednog na sasvim drugi način postavljenog gospodarstva u vremenu i prostoru podudarili sa političkom tranzicijom i sa ratnim razaranjima. Zemlje ovoga područja imale su dakle triplikaciju negativnih efekata u odnosu na ono što su imale druge tranzicijske zemlje. To je vjerojatno bio onaj ključni element koji je utjecao na to da neka područja, koja su svojedobno bila daleko iza BiH, Hrvatske i ostalih država bivše Jugoslavije, preteku u svom razvoju dobar dio regije i gospodarski i po pitanju približavanja europskim integracijama. U nadi da će i ta napomena biti svojevrsni poticaj raspravi, predložio bih da sada pređemo na naše predviđene uvodničare te da neka druga pitanja koja će nam se činiti od posebnog interesa raspravimo u diskusiji za koju bismo trebali imati dovoljno vremena.

Prvi govornik i uvodničar ove sjednice je gosp. Izet Žigić, ministar energije, rudarstva i industrije FBiH, koji će govoriti o gospodarskim aspektima u zemljama u tranziciji na primjeru FBiH. Gospodine Žigić izvolite.

Gosp. Izet Žigić, Ministar, Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH

Ekscelencijo, dame i gospodo, sve vas pozdravljam i zahvaljujem se organizatorima na pozivu za sudjelovanje na seminaru, a zahvalnost posebno ukazujem gdji. Biseri Turković koja je kroz svoj centar znala izabrati prave teme kada je BiH u pitanju i zajedno sa OESS-om, najčešće, ponuditi više rasprava o veoma važnim pitanjima koje su zaokupljale Bosnu i Hercegovinu.

Ja nemam namjeru u potpunosti govoriti na zadatu temu, jer bi to bila tema koja bi zasigurno mogla okupirati daleko veći skup i o kojoj bi se moglo dugo raspravljati. Iz tog razloga ja ću govoriti samo o određenim naznakama na tu temu pokušavajući otvoriti određena pitanja na koja u ovom trenutku imamo odgovore, kao i pitanja na koja trenutno nemamo prave odgovore. Povodom današnjeg seminara i teme koja je navedena za raspravu želio bih ukratko istaći neka stajališta koja se mogu dovesti u vezu sa temom koju ću prezentirati pod nazivom «Gospodarski aspekti razvoja društava u tranziciji - Slučaj FBiH»).

Stabilnost balkanske regije i država okruženja je pitanje koje posljednjeg desetljeća politički zaokuplja cijeli svijet. Gospodarska i privredna stabilnost usko je naslonjena na političku stabilnost što je svakako i tema Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu o čemu su danas utvrđeni određeni zaključci i preporuke. Međutim, uzmite u obzir gospodarsku i privrednu situaciju u zemljama spomenute regije, a pogotovo u zemljama na Balkanu nakon raspada bivše Jugoslavije sve se više ističe praktični problem realizacije samoodrživog gospodarstva.

Po mom dubokom uvjerenju u današnjoj diskusiji prijedlozi će dati poseban ton ovom problemu jer činjenica je da su gospodarstva svih nastalih država bila naslonjena jedni na druge i da su tržišta bila nesumnjivo povezana. Ovaj put želim istaći nekoliko pitanja koja svakako treba regulirati u regiji, a koja predstavljaju vitalni interes gospodarskog razvoja svih država, a koji u krajnjem imaju za cilj stvaranje gospodarske, socijalne i ostalih vidova sigurnosti jedne države. Sigurnosno gospodarstvo i sigurnost ne mogu predstavljati izolirani otok, pa problem gospodarstva i problem sigurnosti jedne zemlje ne može biti problem samo te zemlje.

Prije svega, smatram za neophodno da bi bilo korisno definirati carinsku i fiskalnu politiku država okruženja u kontekstu postojeće proizvodnje i trgovinske razmjene što bi konkretnije značilo da bi određenim preferencijama ili liberalizacijom vanjsko trgovinskih odnosa trebalo omogućiti efikasniji protok i trgovinsku razmjenu određenih industrijskih proizvoda u okviru trgovinske razmjene zemalja u okruženju. Ovim bi se znatno spriječile negativne pojave koje se manifestiraju u vidu nelegalnog uvoza, trgovine uz prateće pojave i korupcije. Dio zadaće iz ove oblasti je već uređen između BiH i susjednih zemalja stvaranjem određenih sporazuma što je već urađeno zadnje dvije godine i što daje određene rezultate. Drugo pitanje koje se postavlja, a vezano za isti problem jeste koliko je BiH bila spremna da gospodarski prihvati takve sporazume i koliko je ravnopravna u takvom okruženju, a pogotovu kada govorimo o Hrvatskoj i Sloveniji s obzirom na njihovu gospodarsku razvijenost.

Nadalje, treba sagledati i pojednostaviti zakonske procedure kod investicijskih stranih ulaganja, što podrazumijeva da treba što prije prići realizaciji europskih načela koji doprinose bržem procesu integracija. Definiranje i implementacija naglašene regulative je vrlo zahtjevan zadatak sa aspekta vremena i pretpostavka je da će se ono odvijati u malim koracima, ali se može zaključiti da svaka država mora i sama težiti ka ubrzanju reorganizacije legislative što bi stvorilo pretpostavke za skoriju implementaciju očekivanih procesa europskih integracija. Poseban doprinos navedenom u BiH daje međunarodna zajednica koja je sa domaćim vlastima odlučno krenula realizirati projekt pod nazivom «Buldožer» koji treba da otkloni postojeće administrativne barijere i istovremeno stvori povoljnije zakonske uvjete za ulaganja.

Federacija BiH, kao i država BiH u cjelini, čini se da je po prvi put ozbiljnije svojim opredjeljenjem u okviru tranzicijskih procesa zadnje dvije godine uspostavila jedan okvir djelovanja kada je u pitanju reforma privrednih tokova i razvoj privrede gdje je prvenstveno pravac usmjeren ka privatizaciji poduzeća, kao i razvoj malih i srednjih poduzeća. Taj proces je do danas bio dosta usporen i nije dao željena očekivanja i rezultate. Vlada FBiH postavila je određene prioritete koji su orijentirani ka intenzivnijem okretanju privrednog tijeka i zapošljavanju što bi trebalo dati bolje pokazatelje za što već i sada imamo određene rezultate. Gospodarski i socijalni položaj BiH čini se da određuje dva vrlo bitna elementa, a to su zapošljavanje i ulaganje. Oni između ostalog podrazumijevaju podizanje domaće proizvodnje i smatram da ovaj aspekt treba posebno rješavati, a pogotovo što je u programskim dokumentima Europske komisije naglašena potreba povećavanja povjerenja u bh. proizvode čime bi rezultati gospodarskog napretka bili mjerljivi i kroz razinu proizvodnje.

Naime, potpora podizanja proizvodnje u BiH nosi sa sobom šire pozitivne aspekte održivog razvoja u BiH: zapošljavanje, smanjenje siromaštva, poboljšanje standarda stanovništva, veću trgovinsku razmjenu, održivost povratka izbjeglih i raseljenih i drugo. To sigurno utječe i na pozitivan aspekt sigurnosti bilo da se radi o gospodarskom, socijalnom ili drugom pristupu. Smatram da mi u BiH snagu trebamo usmjeriti na rješavanje prioritetnih zadataka u smislu davanja potpore industrijskom razvoju u BiH kroz razvoj malih i srednjih poduzeća. Načela koja upućuju na razvoj ruralnih zanimanja u okviru malih i srednjih poduzeća svakako su primjenjivi i na prostor BiH. S obzirom na prirodne resurse i stanje industrijske proizvodnje, a pogotovo prehrambene, u BiH trebamo podržati i razvoj privatnog poduzetništva u seoskim područjima koja predstavljaju izvanredan potencijal zapošljavanja, razvoj određenog područja, razvoj prerađivačke industrije, a naročito u oblasti poljoprivredne i prehrambene proizvodnje. Smatram da je na prostorima oba entiteta države BiH ovaj pristup već našao prostor implementacije gdje praktično veća privredna društva iz oblasti prehrambene proizvodnje u kooperantskim odnosima upošljavaju proizvođače određenih poljoprivrednih kultura radi stvaranja krajnjeg industrijskog proizvoda. Mada su mnogi otpisali velike sustave i velike industrije mišljenja sam da i dalje treba tražiti mogućnosti aktiviranja makar i pojedinih dijelova tih sustava čijim bi pokretanjem stvorili značajnu okosnicu razvoja pratećih privrednih grana, govorim o slučajevima Željezare Zenica, Agrokomerca, pa i Energoinvesta iz Sarajeva. U tom smislu mislim da se još u ovoj godini očekuju značajniji rezultati na ovom planu. Razvoj industrijske proizvodnje podrazumijeva paralelno stabilnost i razvoj kreditno-monetarnog sustava, kao i transporta i komunikacija što je osnovna potpora općem privrednom razvoju.

Osnovni aspekt gospodarsko-privrednog razvoja koji trenutno zaokuplja pozornost BiH je nastavak procesa privatizacije. U tekućoj godini od strane međunarodnih institucija i domaćih vlasti ovoj problematici dat je dominantan ton koji naglašava prioritet ubrzanja tranzicijskih procesa u BiH, kako u instrumentaliziranju efikasnije provedbe privatizacije tako i jačanja povjerenja ino-ulagača i uvezivanja u međunarodne ulagačke tijekove. Jedan od najvećih problema po meni s kojima se suočava BiH predstavljaju unutrašnji dugovi kome smo posvetili posebnu pažnju proteklih mjeseci i mislim da je to pitanje po prvi put istinski otvoreno uz sudjelovanje Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i OHR-a. Rješavanje ovog pitanja nije samo važno za pokretanje industrije koja je blokirana unutrašnjim dugovima i bez čijeg rješavanja nema istinskog pokretanja industrijske proizvodnje u BiH već je to pitanje koje je veoma važno za daljnji tijek nastavka privatizacije. Osim par tvrtki koje su same po sebi bile pozitivan primjer poslovanja, čak i kao državno vlasništvo, kao što su dvije cementare u Kaknju i Lukavcu, mi rijetko možemo zabilježiti pozitivan primjer privatizacije u BiH. Firme opterećene unutarnjim dugovima, međusobnim dugovanjima, dugovanjima prema državi jednostavno nisu bile atraktivne niti su atraktivne za ulaganja. Mislim da je ovaj problem dobro markiran i na tragu smo rješenja oko koga će se vjerojatno dići mnogo bure i javne rasprave u BiH, ali smatramo da je to pitanje i reforme u BiH.

Kada su u pitanju prirodni bogatstva u BiH možemo reći da ona predstavljaju bazu održivog razvoja pri čemu svakako da vodeni resursi u širem smislu predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih potencijala kako u ekološkom tako i u energetskom smislu. Hidroenergetska proizvodnja u BiH je njen veoma bitan element održivosti i značajan čimbenik koji zaokuplja interes država okruženja, ali podrazumijeva se da se takva vrsta proizvodnje mora odvijati u zakonskim okvirima i u zadovoljenju zaštite okoline kako je naglašeno europskim principom o korištenju vodenih resursa. Također, treba favorizirati još jedan vrlo bitan ekološki termo i elektroenergetski resurs, a to je ugalj koji značajno sudjeluje u održivosti gospodarstva BiH. Usvajanjem akcionog plana o restrukturiranju elektroenergetskog sektora i davanjem ciljeva realizacije ovom sektoru, kao i pripremu akcionog plana za restrukturiranje i modernizaciju u oblasti uglja koji smatramo kao jednu cjelinu obzirom na uvezanost i neraskidivu vezu između rudnika i termoelektrana, mišljenja smo, da bez obzira na otpore koje imamo unutar BiH ka rješavanju i ka ovom pristupu rješavanja ove oblasti činimo veliki iskorak ka otvaranju BiH, liberalizaciji tržišta kada je u pitanju električna energija.

Pored naglašenog prirodno-gospodarskog aspekta smatramo da trebamo podržati i principe koji predviđaju jačanje regionalnih identiteta u smislu obnavljanja i očuvanja kulturno-historijskih obilježja čime bi i drugi privredni i gospodarski elementi dobili potpuni značaj. Ovdje podrazumijevam turizam, ulaganja, sigurnost. Pri tome mislim da lokalne samouprave u BiH se moraju zauzeti za ta načela u implementaciji. Veliki teret započetih reformi, počevši od školstva, sigurnosti, vojske do privrede i gospodarstva predstavlja rješavanje ili bolje rečeno nerješavanje socijalnih pitanja. Promašaji u procesu privatizacije vezani su za probleme viška radne snage za koju ne postoje socijalni programi, socijalni fondovi čije zadržavanje u firmama predstavlja teret za pokretanje proizvodnje. Tako na primjer samo restrukturiranje elektroenergetskog sektora BiH u naredne 3-4 godine donosi par tisuća viška radnika, u sektoru rudarstva to je 6-7 tisuća itd. Na ova pitanja još uvijek nemamo kvalitetne odgovore. Zašto ovo potenciram? Zato što s aspekta sigurnosti ovo predstavlja socijalne bombe. Sve reforme mogu biti dovedene u pitanje ako ne nađemo prave odgovore i na ovo pitanje, a to je pitanje socijalnih programa. Međunarodne financijske institucija za ovaj vid problema nisu do sada imale nikakav osjećaj, ali za problem demobiliziranih vojnika imali smo podršku, a za problem otpuštenih radnika ne. Baviti se reformom u BiH, ovakvoj kakvu ju je Daytonski sporazum skrojio, uz veliku stopu nezaposlenosti, siromaštva, velikog platnog deficita koji u ovoj godini počinje da se smanjuje, pri ogromnoj općoj potrošnji i velikim unutrašnjim dugovima predstavljaju veliki izazov, ali je to jedini način i šansa da BiH postigne makrogospodarsku stabilnost i sigurnost. Bez obzira na sve probleme koji su ovdje istaknuti izlaz je u nastavku reformi, bržim, radikalnijim i bez obzira koliko za vlasti bile bolne učiniti sve da se što prije prođe kroz ovo razdoblje.

Sam naziv teme o kojoj sam govorio, a koju nisam do kraja elaborirao govori na kraju o gospodarskim aspektima razvoja društva u tranziciji – slučaj FBiH, moglo je pisati i slučaj BiH. Nadam se da će započete reforme za par godina slučaj BiH jednostavno eliminirati i da će BiH biti spremna za europske integracije, gospodarske, sigurnosne i sve druge integracije.

Hvala na pažnji svima vama.

Gosp. Slavko Žmarić, Ravnatelj, Centar sa strategijske studije u Ministarstvu obrane RS

Prije svega želim vas pozdraviti u ime predsjednika Vlade Republike Srpske koji, na žalost, nije bio u mogućnosti biti nazočan ovom seminaru.

Ja ću početi sa parafrazom jedne rečenice OESS-a i SFOR-a u BiH, a koja kaže da se demobilizacija i reintegracija vojnika ne može uspješno obaviti ukoliko nema uspješnih gospodarskih i političkih reformi u BiH. Moram reći da su izlaganja mojih prethodnika zaista ukazala na pravo gospodarsko stanje i mislim da smo na polju sigurnosti sustava obrane otišli najviše.

Nedavno smo prešli u drugu ili treću fazu smanjenja broja vojnika u BiH. Da bih bio što jasniji, iznijeti ću podatke o broju smanjenja vojnika u Vojsci Republike Srpske i Ministarstva obrane RS, kao i o budućim planovima Ministarstva obrane RS. Ministarstvo obrane RS je prošle godine napravilo program zbrinjavanja otpuštenih profesionalnih vojnika i radnika Ministarstva obrane. Tim programom je bilo predviđeno smanjenje broja zaposlenih u dvije etape. Predviđeno je bilo da se broj lica u VRS smanji za 1.544 osoba i u MO 160 radnika. Ovo je dogovorno i utvrđeno obrambenom politikom BiH, gdje smo bili dužni i prihvatili smo da svedemo broj vojnika na 6.600. Za ovo smanjenje planirano je da se osigura 17.040.000 KM.

U prvoj etapi realizacije programa radni odnos je prestao sa 31.08.2002. godine za 984 osoba i to 826 osoba u VRS i 158 osoba u Ministarstvu obrane RS. Otpremnine i druge naknade isplaćene su početkom listopada 2002. godine u ukupnom iznosu od 10.306.000 KM. Od osiguranih sredstava 7.800.000 KM je utrošeno na otpremnine, a ostatak na zaostale plaće, odnosno dvije zaostale plaće iz ranijeg vremena i na poreze i doprinose što je ukupno iznosilo 10.306.000 KM.

U drugoj fazi radni odnos je prestao za 718 osoba zaključno za 31.10.2002. godine, u taj broj uključeno je 8 osoba iz Ministarstva obrane RS. Troškovi u drugoj fazi iznosili su 7.709.000 KM, a isplaćeni su u prosincu 2002. godine. Na kraju je ustanovljeno da je ovim programom zbrinjavanja otpuštenih profesionalnih vojnika i radnika u Ministarstvu obrane RS radni odnos prestao za ukupno 1.702 osoba što je za dvije osobe manje od planiranog. Obzirom na druge načine otpuštanja ljudi ili prestanka radnog odnosa na dobrovoljnoj osnovi mi smo smanjili broj ukupno zaposlenih na 6.585 u VRS i Ministarstvu obrane RS. Sada bih vas upoznao sa strukturom sredstava 17.040.000 KM, od toga 16.691.000 KM su sredstva iz fonda sukcesije bivše SFRJ, a iz budžeta je izdvojeno svega 1.324.000 KM. Mi smo dužni vratiti ta sredstva, a do sada nismo ništa vratili.

Nedavno smo na razini BiH, na ideju i zahtjev visokog predstavnika, donijeli program smanjenja broja ljudi u VRS po kome smo dužni otpustiti oko 1.600 ljudi, što znači da ćemo imati oko 5.000 profesionalnih vojnika.

Koji su problemi otpuštenih i nezbrinutih vojnika? Našom analizom, odnosno analizom Ministarstvom obrane RS utvrđeno je, da je mali broj otpuštenih pripadnika oružanih snaga našao zaposlenje. Sredstva dobivena u iznosu od 10.000 KM po otpuštenom pojedincu su nedovoljna da bi se oni mogli aktivno uključiti u neki proces privatnog poduzetništva. Imamo pojavu da su ljudi nezadovoljni, razočarani i izražavaju određeno kajanje što su napustili sustav. Sada nam predstoji druga faza, odnosno, treća faza za otpust ljudi za koju nisu osigurana sredstva. Bez potpore međunarodne zajednice mi nećemo moći na prikladan način zbrinuti ovaj broj ljudi koji smo prihvatili sa reformom sustava obrane. Mogu vam slobodno reći da je isti slučaj i u FBiH.

U ovoj sadašnjoj fazi napravili smo jedan vodič za demobilizirane vojnike, koji sadrži informacije, adrese i kontakte organizacija gdje bi se oni mogli obratiti za pomoć.

Nadam se da sam vas ukratko informirao o rezultatima i planovima programa zbrinjavanja otpuštenih pripadnika oružanih snaga RS.

Hvala na pažnji.

Gosp. Jiri Kalasnikov, v.d. direktora, Radni stol III, Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu

Gosp. moderatore, dame i gospodo,

Prije svega, želio bih se zahvaliti ko-organizatorima na pozivu upućenom Paktu stabilnosti za jugoistočnu Europu za sudjelovanje na ovom seminaru.

Moje mišljenje je da su pitanja kao što su gospodarska pitanja vezana za obranu ili odnos između sigurnosti i investicija ponekad podcijenjeni. Zbog toga smatram da je tema današnjeg seminara “Gospodarski aspekti sigurnosti” veoma prikladna i da zaslužuje pažnju međunarodne zajednice. Pored toga, ova pitanja pripadaju onoj oblasti koju mi pomno pratimo u suradnji sa našim partnerima, kao što su NATO, EU i OESS.

Dozvolite mi da prvo počnem izlaganje sa drugim dijelom naše teme seminara, a to je sigurnost. Očigledno je da više ne postoje tradicionalne međugranične vojne prijetnje u regiji jugoistočne Europe. Međutim, tradicionalni koncepti nacionalne sigurnosti su jedini pristup Pakta stabilnosti pitanjima sigurnosti i obrane. Reforma sigurnosnog sektora, malo i lako naoružanje, stalni problem nagaznih mina, smanjenje broja pripadnika oružanih snaga, prihvaćanje sigurnosnih dijaloga, pomoć u ostvarivanju civilno-vojne suradnje, efektivna djelatnost na sigurnosti granica i menadžment i borba protiv organiziranog kriminala, uključujući trgovinu ljudima i korupciju su od velikog značaja. Mi sve ove elemente vidimo kao sastavni dio ljudske sigurnosti.

Jedan od osnovnih pitanja sektora obrane jugoistočne Europe je kako restrukturirati i smanjiti broj pripadnika oružanih snaga u skladu s novom sigurnosnom situacijom i gospodarskom stvarnošću, a posebno u svjetlu historijske odluke proširenja EU i NATO-a koja će poboljšati i okruženje u kojem djeluje Pakt stabilnosti.

Mi uviđamo tri grupe različitih pitanja u nadležnosti vojnih promjena, a to su: prekvalifikacija demobiliziranog vojnog osoblja, konverzija učinkovite vojne imovine, a posebno vojnih baza i restrukturiranje vojne industrije. Sva ova pitanja mogu prouzrokovati ozbiljne financijske probleme, probleme socijalne i političke prirode u smislu zapošljavanja i razvoja poslovnih i socijalnih usluga i shodno tome zaslužuju pažljivo razmatranje.

O ovim temama se opširno diskutiralo na veoma uspješnoj međunarodnoj konferenciji pod nazivom “KONVERZIJA OBRANE: IZAZOVI I MOGUĆNOSTI - Smanjenje vojnih snaga, zatvaranje vojnih baza, preopterećeni industrijski kapaciteti” (Berlin, 16-19. rujna 2003. godine). Ovaj događaj su zajednički organizirali Ministarstvo gospodarstva i rada Savezne Republike Njemačke, Ministarstvo obrane Savezne Republike Njemačke, Europski centar za sigurnosne studije George C. Marshall, NATO-ov Direktorat obrane i gospodarske sigurnosti u suradnji sa Paktom stabilnosti za jugoistočnu Europu.

Radi ilustracije ovih važnih pitanja, o kojima mi diskutiramo ovdje u predivnom gradu Trstu, dozvolite mi da spomenem jedan aspekt koji je široko zastupljen u nekoliko međunarodnih istraživačkih studija (BICC, NATO itd.). Neočekivano otpuštanje velikog broja vojnog osoblja (na primjer oficira, vojnika, vojnih službenika itd.) u oslabljenom gospodarstvu sa značajnim stupnjem nezaposlenosti i socijalnim tenzijama može ozbiljno destabilizirati državu. U ekstremnim slučajevima pomanjkanje odgovarajuće reintegracije može prouzrokovati porast organiziranog kriminala, krijumčarenje oružja, korupciju i nasilje prema manjinama.

Osim toga, zatvaranje vojnih baza može biti naročito teško u gradovima i regijama čije gospodarstvo u velikoj mjeri zavisi od vojne prisutnosti. Na primjer u slučaju Simitli vojne baze (koja je služila za smještaj pješadijskog puka) koja je bila locirana na jugozapadu Bugarske, stopa nezaposlenosti je njenim zatvaranjem dostigla 30% što je zajedno sa zatvaranjem rudnika aluminija imalo katastrofalan utjecaj na gospodarstvo.

Na kraju, što ne znači da je manje bitno, želim reći da su mnogi stručnjaci već potvrdili da zagađenje prirodne sredine u mnogim vojnim područjima može dovesti do neposredne prijetnje stanovništvu. Također, bolan i potencijalno opasan ishod smanjenja broja oružanih snaga i vojne infrastrukture predstavlja glavne smetnje reformi obrane.

Očigledno, svaka zemlja se suočava sa određenim okolnostima i izazovima kada se radi o gospodarskim i socijalnim troškovima restrukturiranja i neizbježnog smanjenja vojnog ili obrambenog sektora. Zakonodavni, socijalni, financijski i politički utjecaji su enormni i specifični za svaku naciju. Ipak, mi možemo primijetiti slična pitanja i svaka od zemalja u regiji trebala bi imati pristup tim zajednički stečenim informacijama i saznanjima.

Na polju “pitanja vezanih za obranu” predvodnik inicijative Pakta stabilnosti je NATO-ov Direktorat za gospodarstvo. Uspješna suradnja sa našim kolegama iz NATO-a omogućila je formiranje grupa eksperata, koji potiču iz zemalja članica NATO-a, kako bi se istražili posebni programi pomoći uključivanja demobiliziranog vojnog osoblja u civilni život u pojedinim zemljama jugoistočne Europe, među kojima su Albanija, Bugarska, Hrvatska i Rumunjska.

Korisni prijedlozi i ekspertize su bili osigurani tijekom razvoja nacionalnih programa, koji su također veoma važni i koji su poboljšali kredibilitet ovih programa vis-à-vis bilateralnih donatora i financijskih institucija, a naročito Svjetske banke. Veoma je bitno spomenuti da smo na isti način počeli sagrađivati i sa bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom i Srbijom i Crnom Gorom.

Reintegracija i otpuštanje vojnog osoblja također predstavlja jedan od krucijalno važnih elemenata vojne reforme u BiH. Mi smo svjesni da su državne institucije BiH, OESS, IOM (Program pomoći u tranziciji bivših pripadnika oružanih snaga u BiH) i Svjetska banka (Projekt hitne demobilizacije i reintegracije i Pilot projekt hitnog smanjenja radne snage) odlično obavili posao u procesu rješavanja ovog složenog problema. U tom kontekstu dozvolite mi da vas uvjerim da smo potpuno spremni pridružiti se i ostalim inicijativama.

Kao i u mnogim zapadnim zemljama smanjenje vojnog sektora, uvjetovanog zatvaranjem velikog broja vojnih postrojenja, je konstantno stvaralo jake gospodarske oskudice u zemljama, a posebno u lokalnim zajednicama. Isto tako, radeći s NATO-om mi smo primijenili sličan pristup sa preispitivanjem planova grupe stručnjaka, slijedeći zahtjeve međunarodnih donatora.

Dodatna dimenzija, međutim, bila je tvrdnja da je pilot projekt trebao učvrstiti put sveukupnim nacionalnim strategijama. Ovi pilot projekti su imali za cilj poduprijeti otpočinjanje procesa sveobuhvatnog razvoja zatvorenih vojnih baza i konverzije strategija kroz praktične demonstracije principa, mogućnosti i regionalne suradnje. Tim NATO-ovih stručnjaka je dao savjet i preporuku državnim dužnosnicima po pitanju planiranja jednog ili više projekata konverzije prekobrojnih vojnih baza u civilne svrhe. Kanada, Francuska, Njemačka, Poljska, Velika Britanija i Sjedinjene američke države su bile aktivno uključene u iniciranje projekata osiguranjem ekspertize i tehničke pomoći.

Ideja je bila početi sa obučavanjem zemalja koje su radije bile zainteresirane za “hvatanje ribe” nego za “ davanje ribe”. Ovaj pristup omogućio je da proces bude značajnije orijentiran na rezultate. Inicijative su sada usmjerene ka Rumunjskoj i Bugarskoj. Ostale zemlje koje su izrazile zainteresiranost za ovu suradnju su Albanija, Hrvatska, bivša jugoslavenska republika Makedonija i Moldavija. Suradnja sa donatorima, uključujući europsku komisiju kroz program PHARE, trebala bi u 2004. godini osigurati sredstva u iznosu od tri milijuna EURO.

Konačno, na zahtjev nekoliko zemalja regije, naše novo područje interesa je pitanje mogućnosti konverzije vojne industrije u civilnu. Nekoliko zemalja jugoistočne Europe je već potaklo tu temu, tražeći smjernice i pomoć. Mi smo zabrinuti u pogledu načina privlačenja međunarodne pomoći da bi se olakšala tranzicija ovog važnog segmenta.

Ovo dovodi do srži funkcioniranja i značaja Pakt stabilnosti. Mi nemamo kontrolu ni nad jednim bankovnim računom i prema tome nemamo ni specifične kapacitete za financiranje bilo kojeg projekta. Ono što mi možemo uraditi jeste osiguranje foruma za koordinaciju i razmjenu informacija o tome što se događa u regiji na osnovu čega možemo oblikovati regionalni donatorski program. Pakt stabilnosti je široko prihvaćen kao jedna cjelina koja omogućava zbližavanja ekspertiza NATO-a, Europske unije i međunarodnih financijskih institucija u različitim područjima djelovanja.

Govoreći o međunarodnoj suradnji u ovim područjima dozvolite mi da izrazim naše uvjerenje da se “spajanje” NATO-ove ekspertize, posebno u polju konverzije vojnih baza i prekvalifikacije, i posredna uloga Pakta stabilnosti i fondova financijskih organizacija i donatora pokazuje kao pragmatičan i djelotvoran model koji je već dao rezultate u veoma konkretnoj suradnji. Povrh toga, siguran sam, djelokrug Pakta stabilnosti pruža mogućnost za rad institucija unutar njihove nadležnosti i da još uvijek ostvari koordinaciju zajedničkih napora.

Zabrinutost i izazovi uvršteni u pitanje konverzije obrambenog sektora su nesumnjivo gospodarski, ali ipak naša osnovna motivacija je sigurnost. Mi smatramo da je gospodarstvo vezana za pitanje obrane koje se provlači kroz rad svih radnih stolova.

Pakt stabilnosti i NATO spremni su da razviju “strategiju marketinga” za odnos sa donatorskom zajednicom. Jednom kada ova strategija bude razvijena, Pakt stabilnosti će pripremiti prezentacije donatorima i međunarodnim financijskim institucijama (WB, EBRD, CEDB) na bilateralnoj osnovi. Naš zajednički cilj jeste pomoći međunarodnim financijskim institucijama da bolje shvate strukturu vojnih i obrambeno-gospodarskih aktivnosti za suradnju koju mi podržavamo i ohrabrujemo. U slučajevima kada ove institucije nisu u mogućnosti da podrže određene aktivnosti fokusirane na vojne kapacitete, onda bi one mogle podržati one aktivnosti koje direktno potiču opsežniju reformu obrane i razvoj zdravih civilno-vojnih odnosa.

Ipak, kao što su nam kolege iz NATO-a rekli, financijska potpora je trenutno važno pitanje i najnovije iskustvo pokazuje da su financijski resursi dostupni za ove vrste projekata koji se generalno mogu podvesti pod pozajmice od međunarodnih financijskih institucija. Na žalost, ove pozajmice čak i sa veoma niskom kamatnom stopom predstavljaju opterećenje za zemlje tako da se one teško odlučuju na ovaj korak zbog drugih brojnih prioriteta sa kojima se vlade suočavaju.

Zbog toga, zemlje sudionice su naznačile važnost dobivanja donacija barem za otpočinjanje programa kroz identificiranje pilot projekata i studije izvodljivosti. Hrvatska i Albanija su naglasile svoju želju da ostvare praktične rezultate u prvoj fazi programa prekvalifikacije i osiguravanja donatorske pomoći. Rumunjska i Bugarska su raspravljale o važnosti povoljnih donatorskih reakcija na njihove konverzije vojnih baza. Dužnosnici Srbije i Crne Gore dobili su od Ministarstva obrane i nekih nevladinih organizacija prijedlog za uspostavljanje Agencije za konverziju i Fonda povjerenja za konverziju s ciljem ostvarivanja fondova putem prihoda ostvarenih konverzijom. Ali, za ove aktivnosti bi bilo potrebno osigurati financijsku podršku javnog sektora, koji bi bio dodatak prodaji efektivne imovine.

U vezi s tim, želio bih spomenuti još jedan primjer dobre suradnje sa međunarodnim financijskim institucijama. CEDB nas je informirala o studiji izvodljivosti koja se odnosila na generalni problem djece sa ulice u Rumunjskoj i Fundulei. Ovaj pilot projekt je usredotočen na jednu bivšu vojnu zračnu bazu koja je bila locirana 50 kilometara od Bukurešta i koja je predstavljala dio studije. Jedna od ideja bila je transformirati ovu vojnu bazu u rehabilitacijski centar za djecu koji imaju probleme sa drogom, pa je tako ova vojna baza predana na korištenje Ministarstvu zdravlja.

Mi također vjerujemo da je ovdje veoma značajna i uloga ostalih međunarodnih organizacija (kao što su OESS, UNDP), nevladinih organizacija, kao na primjer Centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve i postojeće regionalno iskustvo. Značajnija uključenost civilnog društva u proces konverzije obrane je jedan od preduvjeta njegovog uspjeha.

Prekvalifikacija, konverzija vojne baze, reforma vojne industrije i transparentnost vojnog budžeta moraju biti promatrane u širem kontekstu demokratske kontrole oružanih snaga/reforme sigurnosnog sektora. Kako mi možemo ovdje pomoći? Mi smo spremni i dalje razvijati naša dva paralelna pristupa: raditi sa Centrom za demokratsku kontrolu oružanih snaga iz Ženeve na izgradnji kapaciteta na parlamentarnoj razini i koristiti Verifikacijski centar kontrole regionalnih oružanih snaga iz Zagreba i Centar Pakta stabilnosti za pomoć u realizaciji (RACVLAC) na osiguravanju izgradnje kapaciteta na razini vlada. Mi smo u kontaktu sa oba centra s ciljem da iznađemo učinkovitiji način kako bi za Srbiju i Crna Gora, kao i druge zemlje jugoistočne Europe ostvarili najveće koristi od ovih programa.

Govoreći o “razmjeni iskustava” želio bih vas informirati da veoma ozbiljno radimo na pitanju o tome kako da povećamo uključenost budućih članova EU sa specifičnim iskustvima transformacije kako bi se proširila i pružila najprikladnija pomoć regiji. Zbog toga mi također razmišljamo o mogućnosti upotrebe relevantnog iskustva na vojnom planu i vojnim reformama stečenog tijekom vremena transformacije u Centralnoj Europi kako bi ga primijenili na zemlje jugoistočne Europe.

 

Sada bih želio usmjeriti vašu pažnju na prvi dio naše teme, a to je GOSPODARSTVO. Jedna od naših komparativnih prednosti leži u činjenici da mi imamo instrumente za konverziju obrane, uključujući gospodarske i socijalne konsekvence sa stanovišta naših prioriteta u eri gospodarske rekonstrukcije i razvoja u regiji jugoistočne Europe.

Spomenut ću neke od njih. Za razvoj regije prijeko je potrebno stvaranje zajedničkog tržišta atraktivnog za strana ulaganja. Daljnji razvoj mreže Sporazuma o slobodnoj trgovini uključujući razvoj područja slobodne trgovine je neophodan korak u ovom procesu. Rad u ovom pravcu je veoma značajan za privlačenje stranih ulaganja i pripremanje regije za buduću integraciju u europsko tržište.

Dodatna suradnja u energetskom sektoru učinila bi taj proces atraktivnijim za ulaganje putem približavanja integracijama u europske strukture. Daljnji razvoj Memoranduma o razumijevanju na Regionalnom tržištu energetike obvezujućih međunarodnih ugovora, koji su planirani do kraja ove godine ostvarit će važan korak u tom pravcu.

Europsko iskustvo je pokazalo neophodnost kompletne liberalizacije protoka robe, zahtijevajući blisku suradnju u širem području liberalizacije viza, pogranične kontrole i migracije generalno. Pakt stabilnosti želi pohvaliti zemlje regije da su već učinile bitne korake u tom pravcu, a ostali sektori ih trebaju slijediti kako bi omogućili punu slobodu kretanja u regiji.

Kao što je nedavno istakao dr. Erhard Busek, specijalni koordinator Pakta stabilnosti, ovo je s jedne strane ono što mi možemo ponuditi. S druge strane, naši prijatelji iz regije moraju u potpunosti shvatiti da na njima leži najveća odgovornost za željeni progres. Oni su odgovorni da se ova pitanja nađu na dnevnom redu i da su dostupni međunarodni resursi učinkovito uporabljeni. Jasno je da ne može biti progresa o ovom značajnom području bez potpunog ispunjavanja obaveza od strane zemalja koje su uključene u ovaj proces.

Hvala vam na pažnji.

Dr. Richard Temsch, Međunarodna konzultativna korporacija

Nakon završetka konflikta i uspostavljanja mira država treba poduzeti više različitih koraka kako bi obnovila stabilnost i gospodarstvu. Gospodarstvo se može početi razvijati jedino u slučaju kada je osigurana sigurnost ljudi i vladavina prava. Održivi gospodarski rast je preduvjet za zaposlenost, a samim tim i za smanjenje siromaštva. Smanjenje siromaštva je veoma značajno za političku stabilnost. U nekim područjima Balkana više od 50% ljudi živi u siromaštvu, a više od 20% u ekstremnom siromaštvu sa prihodom od 2 USD po danu ili manje. U ovim područjima prosperitet je nerealan san za sve osim za nekolicinu.

Ključni dijelovi instrumenta za kreiranje stabilne i uspješne demokracije uključuju institucije izgradnje, rekonstrukciju infrastrukture, razvoj privatnog sektora, stručno usavršavanje i obrazovanje, održivi industrijski razvoj zajedno sa socijalnim i političkim razvojem.

Elementi poslije-kriznog društva, koji trebaju hitnu pomoć, su ljudi bez prihoda ili sa veoma niskim prihodom, kao što su: djeca, umirovljenici, nezaposleni, beskućnici, mali poduzetnici koji započinju ili tek rekonstruiraju svoje biznise, škole, bolnice i nezavisni mediji, zatim mnoge javne institucije kao što su sudovi, policija, poreske i carinske institucije.

Bivše komunističke zemlje jugoistočne Europe su imale nametnuto gospodarstvo. Nametnuto gospodarstvo bivše Jugoslavije je općenito bilo fleksibilnije od gospodarstva SSSR-a i COMECON zemalja, ali veliki dio bivše Jugoslavije je bio zahvaćen ratom i stotine tisuće ljudi je ubijeno, a najveći dio stambenog i industrijskog kompleksa u tim područjima je uništen. Izbjeglice su u velikom broju napustile svoje domove i plodnu zemlju, a vratili su se na miniranu zemlju. Turizam kao izvor prihoda je uništen.

Zemlje istočne Europe, koje nisu pretrpjele oružani sukob, su prolazile kroz tešku, ali mirnu tranziciju ka tržišnom gospodarstvu. Neke od njih su brže napredovale tako da će te zemlje za manje od godinu dana pristupiti Europskoj uniji. BiH i Kosovo su prošli kroz fazu ratnog gospodarstva, zatim poslije-ratnog gospodarstva i sada su u fazi tranzicije kroz mirno gospodarstvo koje bi konačno trebalo izgraditi funkcionalno tržišno gospodarstvo.

Ratno gospodarstvo je karakterizirano padom proizvodnje i usluga, ekstremnom oskudicom osnovnih namirnica, uništenjem ili zaplijenom vlasništva, distorzijom tržišta i crnim tržištima, hiperinflacijom, uništenjem infrastrukture, nefunkcioniranjem zakonodavnog sustava, uzurpacijom i profiterstvom. Zaposlenost zavisi od stupnja rata. Na početku može postojati manjak radne snage jer se radnici vraćaju u borbu i vojnu proizvodnju koja je u porastu. Kasnije, kada industrije više ne proizvode, nezaposlenost brže raste.

Nakon završetka rata gospodarstvo je u kaosu. Prije nego što aktualna vlada preuzme odgovornost, politička nestabilnost i zakonodavna i fiskalna nesigurnost odvraća investitore. Crna i siva tržišta, koja su se razvila tijekom rata ili čak ranije u vremenu komunizma, i dalje se razvijaju. Vojni zapovjednici i bivši politički dužnosnici, koji su još uvijek povezani, postaju bogatiji dok se ostatak populacije bori protiv siromaštva. Srednja klasa je praktično nestala. Inflacija raste i kapital se seli na sigurnija mjesta.

Siva ekonomija se ogleda u mnogim vidovima: robna trgovina (krijumčarenje cigareta, alkohola i ostale trgovačke robe, trgovina drogom i ljudima), usluge (noćni barovi, nedozvoljen rad, prostitucija, zlouporaba nadležnosti, prodaja nezakonitih usluga), proizvodnja (piratska proizvodnja CD-ova, DVD-a i računarskih programa, krivotvorenje poznatih trgovačkih marki) i bankarstvo (lihvarstvo, pranje novca).

Siva ekonomija potiče gospodarski rast, ali i prouzrokuje mnoge probleme kao što su: porast kriminala, nejednakost, gubljenje poreskih i carinskih prihoda, prijetnja zdravlju, ljudska patnja, odvraćanje investicijskog kapitala. Zbog toga vlada treba obuzdati sivu i crnu ekonomiju i kreirati i nametnuti pravila koja će jamčiti uključivanje poduzetnika, transparentno i tržište dostupno potrošačima i budžetske prihode. Ovo se najbolje može ostvariti liberalizacijom tržišta koja će ukloniti sve elemente sive ekonomije.

Liberalizacija tržišta nije samo liberalizacija trgovine. Različiti tipovi tržišta kao što su

· Robno – industrijsko, potrošačko, poljoprivredno

· Novčano - gotovina, akcije, obveznice

· Radne snage – proizvodnja, trgovina, usluge

· Energije – električna energija, grijanje, plin

· Informacija – telekom, internet, mediji

su subjekti različitih opcija liberalizacije:

Domaće, neregulirane/ponovno regulirane

· Monopoli i konkurencija

· Vlasništvo nad zemljom i proizvodna sredstva

· Dozvole i licence

· Bankarske i novčane transakcije

· Prava radne snage i trajanje radnog vremena

· Prikupljanje i distribucija informacija

Međunarodno, subvencioniranje slobodnog prekograničnog kretanja

· Kapitala

· Roba

· Ljudi

· Informacija

Liberalizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda, na primjer, je najteži pokušaj i ona već desetljećima prouzrokuje žestoke rasprave unutar EU i između EU i SAD-a. Novčana tržišta su strogo kontrolirali komunisti (otpočinjali su sa razmjenom novca crnog tržišta po kamatnoj stopi pet puta nižoj od važeće kamatne stope). Sada su ona široko liberalizirana u cijeloj regiji centralne i jugoistočne Europe. Mjere liberalizacije tržišta radne snage su prouzrokovale žestoke rasprave u svim zemljama EU, kao i u zemljama gospodarske tranzicije zato što im se suprotstavljaju trgovačke unije. U bivšim komunističkim zemljama energija je uglavnom bila subvencionirana i zbog toga jeftina za potrošače. Liberalizacija cijena električne energije je prouzrokovala nevolje za siromašne i politički rizik. Totalitarni režimi su pokušali kontrolirati i minimizirani pristup javnim informacijama dok su oni nastojali prikupiti što je moguće više informacija od svojih građana. Sloboda pristupa informacijama i distribucija informacija su bili srž političkih promjena u komunističkom dijelu Europe. Pravo slobodne prekogranične migracije je bilo glavni element EU pri selekciji kandidata za pristupanje EU.

Budući da liberalizacija i deregulacija tržišta moraju biti provedene na miran način da bi se izbjegao neuspjeh i kaos većina prisilnih gospodarstava prati sljedeći primjer:

Ukidanje središnjeg planiranja => Velike korporacije => Komercijalizacija => Privatizacija => Zaštićena konkurencija => Otvorena tržišta => Globalna integracija

Iz istog razloga, deregulacija mora biti praćena harmonizacijom:

· Standarda sigurnosti, kompatibilnosti, kvaliteta, okruženja itd.

· Poreza, na primjer PDV (porez na dodatnu vrijednost), porez na korporacijski prihod, porez na osobni dohodak

· Zakona (EU "acquis communantaire" je primjer ovog koncepta)

Gospodarska integracija je cilj liberalizacije međunarodne trgovine i harmonizacije. Zavisno od veličine zamišljenog gospodarskog prostora postoje različite kategorije:

· Regionalna – EFTA, CEFTA, Memorandum o razumijevanju Pakta stabilnosti (MOU), Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini (FTA)

· Kontinentalna – Europska unija, NAFTA

· Globalna – WTO

Primjeri gospodarske integracije u jugoistočnoj i središnjoj i istočnoj Europi

Središnja i istočna Europa

· Bugarska, Rumunjska i Slovenija su članice CEFTA

· Hrvatska i Turska imaju bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini sa Češkom, Slovenijom, Mađarskom i Poljskom

· Srbija i Crna Gora ima Bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini sa Mađarskom 2002. godine (potpuno stupa na snagu 2006)

CIS (Zemlje bivšeg Sovjetskog saveza-Zajednica nezavisnih država)

· Moldavija i Srbija i Crna Gora imaju bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom

EFTA

· Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Rumunjska, Turska imaju bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini sa EFTA

EU

· Grčka je član Europske unije, Turska je u carinskoj uniji sa Europskom unijom

· Bugarska, Rumunjska, Slovenija imaju europske sporazume (EA)

Uključujući trgovinu industrijskim proizvodima oslobođenu carina

· Makedonija i Hrvatska imaju Sporazum o stabilizaciji i udruživanju (SAA)

· Albanski industrijski proizvodi su oslobođeni carina u Europskoj uniji (SAA je planiran)

· BiH je oslobođena carina na izvoz u Europsku uniju do 2005. godine i nema kvantitativnih ograničenja

WTO (Svjetska trgovinska organizacija)

· Albanija, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Grčka, Moldavija, Rumunjska, Slovenija i Turska su članice Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

· Bosna i Hercegovina i Srbija i Crna Gora su u ulozi promatrača

CEFTA, SECI i Memorandum o razumijevanju Pakta stabilnosti su tri najznačajnije inicijative slobodne trgovine u jugoistočnoj Europi i na ovom polju će se razgovarati o još nekim detaljima.

CEFTA - Asocijacija o slobodnoj trgovini centralne Europe

Jedan od ciljeva CEFTA je bio pripremanje svojih članica za pristupanje Europskoj uniji. Trenutno ima 8 zemalja članica, koje su se pridružile po sljedećem redu:

1992 Mađarska, Republika Češka, Slovačka, Poljska

1996 Slovenija

1997 Rumunjska

1999Bugarska

2003Hrvatska

Pristupanje Srbije i Crne Gore se predviđa sa ispunjenjem preduvjeta liberalizacije trgovine.

Od 2001. godine trgovina uglavnom svim proizvodima među članicama je oslobođena carina. CEFTA je bila manje uspješna u liberalizaciji trgovine poljoprivrednim proizvodima. Većina carinskih tarifa i kvota na poljoprivredne proizvode je još uvijek prisutna

SECI Inicijativa za suradnju u jugoistočnoj Europi

Bazirana na “Načelima zajedničkog razumijevanja EU-SAD” SECI je imala inauguralni sastanak u Ženevi, od 5.-6. listopada 1996. godine. Sljedeće zemlje su trenutne članice SECI-a:

Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Moldavija, Rumunjska, Slovenija, Makedonija, Turska, Srbija i Crna Gora (još od prosinca 2000. godine).

Glavna načela SECI-a su:

· Unapređenje stabilnosti pomoću gospodarstva i suradnje u okruženju

· Komplementarnost, a ne dupliciranje, ostalih inicijativa u regiji

· Napuštanje inicijative za zemlje sudionice

· Sudionici određuju koordinatora SECI-a na visokom razini

· Međunarodne financijske organizacije, Europska unija i Sjedinjene američke države mogu sudjelovati u projektima SECI-a

· SECI nije zasnovan na zahtjevima za financiranje od strane EU i SAD-a

Dr. Erhard Busek, koordinator Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu, je također i koordinator SECI-a.

Pakt stabilnosti za jugoistočnu Europu, Memorandum o razumijevanju od 27. lipnja 2001. godine

Osnovne točke Memoranduma o razumijevanju (MOU) su:

· Kreiranje mreže Sporazuma o slobodnoj trgovini robom

· Usklađivanje sa pravilima WTO i EU

· Ukidanje izvoznih taksi

· Ukidanje uvoznih taksi za barem 90% trgovine

· Ukidanje uvoznih i izvoznih kvota

· Pojednostavljenje carinskih procedura i usklađivanje sa procedurama EU

· Usklađivanje trgovinskih statistika

· Predviđanje budućnosti liberalizacije trgovine uslugama

· Usklađivanje standarda, propisa i akreditacijskih sustava

· Jačanje kontrole kvaliteta proizvodnih procesa

· Usklađivanje zakona o poduzećima, poreza i zakona o bankama sa EU

· Usklađivanje zakona o konkurenciji sa EU

· Usklađivanje zaštite rastućeg intelektualnog vlasništva sa standardima WTO

· Liberalizacija trgovine sa ostatkom svijeta

· Razvoj istraživanja Radne grupe Pakta stabilnosti

· Omogućavanje BiH, SCG i Makedoniji pristup WTO

· Traženje međunarodne tehničke i financijske podrške za a.m. aktivnosti

Provedba Memoranduma o razumijevanju: Mreža bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini (FTA) od 4. ožujka 2003

BiH

Bugarska

Hrvatska

FYROM

SCG

Rumunjska

Albanija

u procesu

potpisan

potpisan

potpisan

u procesu

potpisan

BiH

u procesu

potpisan

potpisan

potpisan

u procesu

Bugarska

CEFTA

potpisan

u procesu

CEFTA

Hrvatska

potpisan

potpisan

CEFTA

FYROM

potpisan

potpisan

SCG

u procesu

Izvor:Pakt Stabilnosti

Bruto društveni proizvod (BDP) na Balkanu

Bruto društveni proizvod po glavi stanovnika na Balkanu uvelike varira među državama, entitetima i područjima. Slovenija je na vrhu, a područje Kosova na dnu ove skale. Razlike idu od jedan do deset.

BDP € milijardi

BDP per capita

BDP pc ppp*

Slovenija

22.4

€11,208

$18,530

Hrvatska

23.8

€5,368

$10,030

BiH

5.6

€1,475

$6,400

FYROM

3.9

€1,925

$6,520

SCG

14.0

€1,679

$4,500

Kosovo

2.0

€900

$2,700

*paritet kupovne moći po glavi stanovnikaIzvor: Baza podataka WIIW, Podaci za 2002

Iznenađujuće je da je u nekim područjima Balkana privatna potrošnja veća od BDP. Ovo je slučaj sa BiH, gdje je 2002. godine privatna potrošnja iznosila 110% BDP-a, a također i na Kosovu (vidi sljedeći grafikon).

Zemlje van europskog kontinenta čija je privatna potrošnja 100% ili više BDP-a su Eritreja (132%), Haiti (100%) i Lesoto (101%). Prema WDI iz 2002. godine prosjek privatne potrošnje u svijetu iznosi 61% BDP-a.

Kosovo

-1500

-1000

-500

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

2000

2001

2002

2003

€ million

Consumption

GDP

Investment

Current

Account

Trade Balance

Izvor: WIIW 01/2003, Uzeti indikatori za Kosovo

Bruto društveni proizvod se često definira kao zbir privatne potrošnje (C), privatnih ulaganja (I), javne potrošnje (G) i neto izvoza (izvoz-uvoz) NX:

BDP = C+I+NX = C+I+G+X-M

Ako je privatna potrošnja veća od BDP-a znači da je uvoz (M) veći od investicija (I), javna potrošnja (C) i izvoz (X) su udruženi. Rezultat toga je veliki trgovački debalans koji za sobom povlači nekoliko posljedica. Prvo, uvozni proizvodi su često skuplji od domaćih proizvoda. Drugo, ne postoji dodatna vrijednost u zemlji i kreira se nezaposlenost. Najgore od svega je da plaćanja uvoza iscrpljuju državne novčane rezerve. Državne novčane rezerve moraju biti pokrivene donacijama ili stranim kreditima, na koje se plaća kamata što uvoz čini još skupljim. Ovi efekti mogu se promatrati u siromašnim zemljama u razvoju:

· Donacije se vraćaju donatorskim zemljama kada je vrijednost donacija u zemljama korisnicima niska

· Za mnoge proizvode i usluge siromašne zemlje plaćaju veću cijenu nego bogate zemlje

Je li međuregionalna trgovina doprinosi povećanju vrijednosti BDP-a?

Uspoređujući izvoz i uvoz u regiji jugoistočne Europe zapažamo da pet zemalja ima trgovinski suficit i da su dvije zemlje (Albanija i BiH) neto uvoznici. Očigledno je da u zemljama sa pozitivnim trgovinskim balansom pozitivni neto izvoz povećava vrijednost BDP-a dok, s druge strane zemlje sa negativnim trgovinskim balansom trpe suprotne efekte.

Izvor: Baza podataka WIW za 2003 i nacionalne statistike

Neki analitičari su pokazali da međuregionalna trgovina neće imati veliki izravni utjecaj na gospodarski rast regije, nego samo značajne indirektne učinke kao što su usklađeni propisi, povećanje sigurnosti, bolja infrastruktura i veći gospodarski prostor. Ovaj zaključak je izveden iz činjenice da je veoma nizak ukupan iznos neto izvoza (NX) u regiji u usporedbi sa kombiniranim BDP-ima zemalja i zbog toga nije bilo većeg povećanja vrijednosti BDP-ova.

Ovaj koncept je pogrešan zato što je međuregionalna trgovina na nuli. Izvozi su u potpunosti pokriveni uvozima i jedino zbog statističkih nedostataka kombinirani NX nije nula. Međutim, dok je doprinos NX ukupnom regionalnom proizvodu (BRP = zbir BDPn) od trgovine u regiji nula, doprinos drugih komponenti BDP-a, a to su C, I i G je veoma značajan. Drugim riječima, ako se regiju promatra kao jedan gospodarski prostor onda međuregionalna trgovina postaje domaća trgovina i porast domaće trgovine povećava gospodarstvo bez uključivanja neto izvoza.

BiH izvoz i uvoz

U godinama poslije rata i uvoz i izvoz u BiH se povećao, ali razlika između izvoza i uvoza se presporo smanjuje. Još uvijek je vrijednost uvoza tri puta veća od vrijednosti izvoza.

0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

$ billion

Exports

Imports

Izvor: Ministarstvo vanjske trgovine i gospodarskih odnosa BiH

Značajno je da 42% bh. uvoza dolazi iz Hrvatske, Mađarske, Srbije i Crne Gore i Slovenije dok 35% bh. izvoza otpada na Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru i Sloveniju. Ovo pokazuje značaj trgovine sa drugim zemljama jugoistočne Europe. Bitnost trgovine sa zemljama EU se ogleda u tome da se 31% uvozi iz Austrije, Njemačke i Italije, a 39% izvozi u ove zemlje. Italija i Srbija i Crna Gora su najveća tržišta BiH u koje BiH izvozi 40 % ukupnog svog izvoza.

0

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

16000

18000

20000

Slovenia

Czech Republic

Hungary

Slovakia

Estonia

Poland

Russia

Croatia

Lithuania

Latvia

Belarus

Romania

Bulgaria

Kazakhstan

Turkmenistan

FRY Macedonia

Albania

Ukraine

Armenia

Azerbaijan

Georgia

Kyrgyzstan

Uzbekistan

Serbia and Montenegro

Moldova

Bosnia and Herzegovina

Tajikistan

0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

1995

1996

1997

1998

1999

2000

2001

$ billion

Exports

Imports

Izvor:Ministarstvo vanjske trgovine i gospodarskih odnosa BiH

Izravna vanjska ulaganja (FDI)

U cijelom svijetu u razdoblju 1996.-2000. godine FDI su rasle nevjerojatnom brzinom. 1996. godine FDI su iznosile 400 milijardi USD da bi njihova vrijednost 2000. godine dostigla nevjerojatnih 1,5 bilijuna USD. Nakon 2000. godine investicije su opale za polovinu ove vrijednosti, odnosno iznosile su 752 milijarde USD. Međutim, ovi usponi i padovi su uglavnom u industrijskim zemljama i gotovo da se nisu ticali zemalja u razvoju gdje su ulaganja iznosila oko 200 milijardi USD u razdoblju 1996.-2000. godine (iznosile su manje od 100 milijardi USD 1993. godine) i središnje i istočne Europe, gdje su FDI tijekom zadnjeg desetljeća oscilirale u maloj mjeri približavajući se vrijednosti od 25 milijardi maraka.

Jugoistočna Europa je primila samo 3,6 milijardi stranih izravnih ulaganja u 2001. godini, od toga 2,6 milijardi plasirano je u Rumunjsku, Hrvatsku i Bugarsku