8 istraoutdoor

impressumGlavni urednik: Robert FRANKUrednik: Goran ROJNIĆGrafičko oblikovanje: Dean PAUS

Izdavač: Glas Istre novine d.o.o. PulaPrilog izlazi jednom tjedno

www.croatia.hr

kale

ndar

OŽUJAK

Pozdrav proljeću22. ožujkaLabinNoćni pohod na Skitaču

K.I.T.A.24. ožujkaPazinKvarnersko istarske treking avanture

Plava laguna23.-24. ožujkaPoreč, Zelena laguna resortPolumaraton

TRAVANJ

Weekend Bike and Gourmet Tour6.-7. travnjaRovinjRekreativna biciklistička vožnja

100 milja Istre12.-14. travnjaLabin, Buzet, Motovun, UmagUltratrail utrka

Long walk day20. travnjaLabin, Labinski planinarski put

MTB proljetna Parenzana22. travnjaVižinadaMTB rekreativna biciklijada

Popolana26.-28. travnjaRovinj, Gradsko središteSportom s ulica i trgova do prirode i turizma

Jug na dva kotača27. travnjaFažana, Rekreativna biciklistička vožnja

Helter Skelter27. travnjaRabac, MTB utrka

Limes bike tour27. travnjaVrsarRekreativna MTB biciklijada

Ocean Lava Parenzana28. travnjaKanegra (Buje)Triatlon i maraton utrke

Terra Albona Primavera28. travnjaLabin, Park skulptura DubrovaRekreativna biciklistička vožnja

SVIBANJ

Penjimo se zajedno1. svibnjaRovinj, Zlatni rtSlobodno penjanje

Veli Jože1. svibnjaMotovunUrbana orijentacijska utrka

5. Road race Medulin riviera1. svibnjaMedulinAtletska utrka

krivene negdje u stijeni ispod i dvo-jicu kajakaša na moru dvjestotinjak metara dalje.

“Ja bih ovdje ostala dok god vlada ovakav spokoj, može i do ljeta.” ushi-ćeno govorim Igoru. “Nije potrebno, stiže putujući cirkus Čeha, očito i oni znaju za ovo mjesto. To bi bilo to od tvog spiritualnog raja.”. Tri se velika vozila glasno krenu namještati oko nas, a iz špijuniranja me trgne kuca-nje na vratima. Djevojka duge ispre-pletene kose i čudnih naušnica (znam da zvučim kao baba, ali to i jesam) pita me smiju li nam biti susjedi. Zbu-njena odgovaram da ne vidim zašto ne, ali ubrzo shvaćam važnost pita-nja i saznajem da smo dobili susje-de s karakterom. Vrata se otvaraju, psi i djeca istrčavaju, stolci lete, piva se dobacuju, muzika kreće, skuplja se drvo za logorsku vatru, a Igor se smije mom izrazu lica i tjera me nek’ idem s njima razgovarati o svojim ži-votnim filozofijama - čine se kao do-bra publika.

Pokušam se iskrasti prošetati Zvon-čija, ali naši novi susjedi su oka so-kolova i glasno me zovu da im se pri-družim. Ne trudim se opravdavati da ne želim sudjelovati u logorskoj vatri nego se zahvaljujem i skrećem pogled misleći da će pročitati geste moga tijela. Nisu! Vrlo brzo opet kucaju na vrata s bocom piva u ruci i objašnje-njem da je domaće. Šaljem Igora u prvi red jer će njegov izraz lica sigur-no shvatiti. “A da mi odemo u Pazin? Trickeri sutra organiziraju Pazinčica Clearwater Revival. Jedan bicikl, dvo-je u ekipi. Zavežem te za sic i vučem kilometrima po brdima. Zainteresira-na?” Igor iskorištava situaciju. Jest da mjesecima samo šećem sa Zvonči-jem i nisam konkretno potrčala, ovo mi se čini kao dobra ideja. Ako me on bude vukao na špagi, što je dozvo-ljeno, ja se samo moram odbijati od poda. Letjet ćemo!

SNOWBORDERICA ANA I PUSTOLOV IGOR život u pokretu

Parkirani smo na poljani iznad Limskog kanala s nestvarnim pogledom na cijeli fjord. Kroz otvoreni prozor čujem penjače sakrivene negdje u stijeni ispod i dvojicu kajakaša na moru dvjesto-tinjak metara dalje

tog kutka šume koji ja neću prona-ći. Samo fair play! Osim možda onih 70 posto koje je prošao Igor, dok sam ja sjedila na panju i razmišlja-la o piramidama, asteroidima, proš-losti i budućnosti.

Kao dijete sam često govorila da ću jednoga dana sjediti na livadi i čuvati ovce i opet sam nadmašila samu sebe. Ne čuvam ovce, mož-da prije krpelje, a svejedno sjedim na livadi i mislim. Ili mi se čini da mislim. Kako god, sviđa mi se.

“19, 20, 21 kr-pelj. Bravo, je l’ ostao koji u cijeloj šumi da ga nisi skupio?”

promatram Igorove izgrizene noge i potajno se nadam da neće pote-gnuti pitanje kako to da ih ja ne-mam, a radimo isti posao. Već par smo dana na zadatku izrade orijen-tacijske karte šume Kontija kod Vr-sara i nekako mi se čini da je ovaj posao visoko u kategoriji stvari koje bih voljela raditi češće. Uzmem bi-cikl, dobijem kartu, odaberem dio šume i krenem istraživati svaki put koji postoji…dok se ne umorim. Kad se umorim malo sjednem na obli-žnji panj ili vidikovac i gledam. To je vjerojatno trenutak u kojem ja ne skupljam krpelje, a Igor negdje u grmlju i trnju da.

Sjedim i mislim

Al’ bi moj imaginarni poslodavac bio oduševljen ovom efikasnošću. Baš iz tog razloga ne želim nikome ni uzrokovati stres i izbjegavam poslo-davce u širokom luku. Dvaput sam već bila u ovoj šumi, oba puta na Lim Bay Challengeu. Prvi put sam se izgubila, što znači da se nisam znala ni vratiti do mjesta starta, a drugi put sam samo ne pronašla put, što znači da sam trčkarala uokolo da izgledam kao da nešto tražim, ali sam zapravo čekala konkurentsku zvijezdu vodilju. E, pa sad je tome došao kraj. Sljedeći put kad dođete na vrsarsku pustolovku na karti će pisati “Izradili Ana i Igor” i neće biti

Zadovoljni obavljenim poslom u kom-pjuter ucrtavamo zadnje komadiće karte i kuhamo ručak. Parkirani smo na po-ljani iznad Limskog kanala s nestvar-nim pogledom na cijeli fjord.

Stigli Česi

Prvi dan ove godine vjetar je ugod-no topao i sunce je ugrijalo kamper. Kreće onaj najljepši dio godine kad je toplo, a ne prevruće, kad ne tre-bamo grijanje, niti ventilaciju. Kroz otvoreni prozor čujem penjače sa-

Samo fair play