Sadnja ruža Nove sorte krumpira Krumpirove cistolike nematode

G r e e n G a r d e n • b r o j 7 8 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 1 2 . • g o d i n a X I I • c i j e n a 3 , 5 0 K M

www.sjemenarna.com

[email protected]

Sadnja ruža

Nove sorte krumpira

Krumpirove cistolike nematode

Sorte masline za područje Hercegovine

Pčele kroz zimu

Bosnia and Herzegovina’sChoice

2011/122011/12

ArnovaArnovawww.sjemenarna.com

Arnova

ARNOVA Po vremenu dozrijevanja spada u skupinu

ranih sorti krumpira. Boja pokožice gomolja je

bjeličasta, dok je meso svijetlo žuto obojeno. Oblik

gomolj je ovalan. Sorta se odlikuje veoma dobrim

urodom, a srednje je otporna na sušu. Uglavnom se

sadi u toplijim područjima. Traži dobro nagrtanje zbog

većeg broja gomolja koji su dosta veliki. Smanjiti dušik

u osnovnoj gnojidbi ali ga dati kroz prihranjivanje u

vegetaciji. U zaštiti od korova ne koristiti pripravke na

osnovi metribuzina. Arnova je rana sorta sa dobrim

prinosom, lijepim ovalnim gomoljem namijenjenog za

svježu potrošnju.ArnovaArnovawww.sjemenarna.com

Arnova

ARNOVA Po vremenu dozrijevanja spada u skupinu

ranih sorti krumpira. Boja pokožice gomolja je

bjeličasta, dok je meso svijetlo žuto obojeno. Oblik

gomolj je ovalan. Sorta se odlikuje veoma dobrim

urodom, a srednje je otporna na sušu. Uglavnom se

sadi u toplijim područjima. Traži dobro nagrtanje zbog

većeg broja gomolja koji su dosta veliki. Smanjiti dušik

u osnovnoj gnojidbi ali ga dati kroz prihranjivanje u

vegetaciji. U zaštiti od korova ne koristiti pripravke na

osnovi metribuzina. Arnova je rana sorta sa dobrim

prinosom, lijepim ovalnim gomoljem namijenjenog za

svježu potrošnju.

Rana sorta krumpira s najvećim urodom.

I u 2012. godini Green Garden klub i glasilo nastavljaju sa mnoštvom novosti i zanimljivosti za svoje članove. O svemu novom što vas očekuje možete pročitati u nastavku glasila. Pozivamo vas da budete sa nama, ostanete sa nama ili nam se pak pridružite u ovoj godini kao članovi kluba Green Garden.

Kako postati član Kluba Green Garden i koristiti razne pogodnosti kao njegov član: jednostavno - preuzmete pristupnicu, ispunite i pošaljete/dostavite prema uputama koje ćete pronaći u pristupnici.

Godišnja članarina Kluba Green Garden iznosi 25 KM, a članstvo u Klubu Vam donosi brojne pogodnosti pri kupovini u našim agrocentrima. Sva Vaša pitanja vezana za članstvo u Klubu Green Garden možete poslati na e-mail: [email protected]

3

B RO J 7 8 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 1 2 .

Urednikova riječ

Jaglaci – vijesnici proljeća ..................................................................... 4Sadnja ruža ................................................................................................ 5Proljeće u znaku lukovica .....................................................................6Forzicija i potentila – nezaobilazne parkovske biljke ................... 8U potrazi za neobičnim i lijepim..........................................................9Nove sorte krumpira od značaja za Bosnu i Hercegovinu .......... 10Krumpirove cistolike nematode .........................................................12Povrtnjak u veljači ..................................................................................14Sorte masline za područje Hercegovine .......................................... 16

GlasiloGREEN GARDEN Nakladnik:SJEMENARNA d.o.o. Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg BiHTel.: + 387 (39) 700 000;Fax: + 387 (39) 706 572; [email protected]@sjemenarna.com www.sjemenarna.com

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Ivana Markota, Ivan Perić, Nino Rotim, Matea Pehar, Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko, Velimir Lasić

Marketing: Valentina Vrljić Mićić, dipl. oec.

Lektor: Blanka Kraljević, prof.

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstva obra-zovanja,, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

Gnojidba masline organskim gnojivima ..........................................18Redovita rezidba - uspjeh uzgoja smokve ...................................... 19Pitanja i odgovori .................................................................................. 20Alati za rezidbu voćaka .........................................................................21Nove vinske sorte otporne na bolesti ...............................................22Prepoznavanje bolesti vinove loze tijekom zime i rezidbe ........24Pčele kroz zimu ......................................................................................26Zanimljivosti ...........................................................................................30Nagradna križaljka ................................................................................30Sa

drža

jEditor’s word

Prvi broj glasila Green Garden u ovoj godini na svojim stranicama donosi veliki broj zanimljivih priloga iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Najveći broj priloga vezan je za voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo i cvjećarstvo. Početne stranice glasila obiluju temama iz cvjećarstva među kojima se izdvaja nekoliko članaka koji obrađuju poje-dine cvjetne vrste. Tako možete pročitati prilog o eševeriji, forziciji, jagla-cima te prilog o sadnji ruža i proljetnih lukovica.

Početkom veljače u južnim područjima Hercegovine kreće sadnja krumpira. Kako se sadnjom krumpira bavi i veliki broj proizvođača koji krumpir uzgajaju za osobne potrebe i uglavnom sade nekoliko sorti, za sadnju trebaju mala pakiranja sjemenskog krumpira. Kako bi tim pro-izvođačima olakšali izbor sorti, pripremili smo poseban prilog o novim sortama krumpira te prilog o novim pakiranjima krumpira koja se od ove godine nalaze na tržištu u BiH.

Ovih dana, na području Hercegovine, u tijeku je rezidba voćaka i vino-ve loze, iza koje slijedi vezanje i formiranje uzgojnih oblika. Za ljubitelje voćaka i vinove loze pripremili smo poseban prilog o alatu koji se koristi pri rezidbi te prilog o vezivima koja se koriste za vezanje voćaka i vinove loze. Za vinogradare smo pripremili i prilog o bolestima vinove loze čije simptome vinogradari mogu uočiti prilikom rezidbe vinove loze.

Na stranicama posvećenim zaštiti bilja možete pročitati nekoliko za-nimljivih članaka od kojih izdvajamo onaj o krumpirovim cistolikim nematodama, karantenskim štetnim organizmima, koje su utvrđene i na području BiH.

Ovo je samo dio sadržaja prvog broja glasila Green Garden u ovoj go-dini. Vjerujemo da će i ostali prilozi u ovom broju pronaći svoje čitatelje.

Uredništvo

The first issue of Green Garden this year, on its pages, brings you many in-teresting articles from different fields of agricultural production. The largest number of articles is related to the field of fruit growing, viticulture, vege-table growing and floriculture. First pages are dedicated to the topics from filed of floriculture, and among all them there are articles that deal with par-ticular types of flower, so you can read articles about houseleek, Forsythia, primrose, and articles about planting roses and spring bulbs.

The beginning of February in south Herzegovina is time when many pro-ducers start with planting of seed potatoes. Large number of producers plant seed potato only for their own needs and usually they plant a few different varieties, so they need small packagings of seed potato. To make it easier for them to choose what varieties will they plant – we have prepared special ar-ticle about new seed potato varieties and about new small packaging’s that they can find on the market in BiH.

These days, in south Herzegovina, it’s time for pruning fruit trees and gra-pe wine, and after that will follow binding and forming of farming form. Fruit growers and winegrowers can find special article about tool that is used for pruning, and also an article about binders that are usually used for binding fruit trees and grape wine. For winegrowers we also prepared article about grape wine diseases which symptoms can be seen during the pruning.

On the pages dedicated to the plant protection you can read a couple of interesting articles from which we recommend article about potato nema-todes (Globodera rostochiensis and Globodera pallida), quarantine harmful organisms, which are also identified on the area of BiH.

This is only a part of everything that you can find in the first issue of Green Garden this year. We believe that other articles will also find their readers.

Editor’s office

Ivana Markota, master struke

Jaglaci – vijesnici proljećaVijesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maćuhice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglaci. Latinsko ime Primula (primus-

prvi) odnosi se na ranu cvat-nju nekih vrsta. Rod je bogat

vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Ka-ćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvarne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste osobito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne trajnica, niska rasta. Listovi su dosta široki , hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u po-sljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljet-ne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrtove, ali i u sanduči-će i lonce pa su i sobne biljke. Raz-množavaju se dijeljenjem nakon

cvatnje i sjemenom u jesen. Najče-šće ih nabavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

Jaglaci u kućiAko ih držimo u kući, moramo

imati na umu da se radi o izvor-no vrtnoj biljci, kojoj odgovara neka hladnija prostorija, u ko-joj temperatura nije viša od 12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Ko-ristite isključivo meku vodu. Pri-hranjujte svakih 10 dana tekućim mineralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mje-seca. Kada završi razdoblje cvatnje, nemojte bacati jaglace koje ste dr-žali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

Jaglac se kao ljekovita biljka koristi u liječenju plućnih bolesti, nesvjestice, lupanja srca. Čaj od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Liječi začepljenost, histeriju.Uzima se korijen: tri četvrtine žlice, na tri decilitra proključale vode- tri puta dnevno po šalicu

Ako ih posadite u vlažnu zemlju bogatu organskim tvarima, sljede-će proljeće će ponovno procvjetati. Prigodom presađivanja, veće grmo-ve možete razdvojiti.

Jaglaci na balkonuJaglace možete posaditi u jednu

veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno po-sude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko cen-timetara. Posudu ispunite kvali-tetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kombinacija. Zemlju možete

prekriti mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

Jaglaci u vrtuDobro rastu u običnom, hranji-

vom i vlažnom vrtnom tlu u polu-sjeni ili na suncu. Malčiranje u pro-ljeće, zalijevanje ljeti, uklanjanje suhih ocvalih cvjetnih glava, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhica-ma, tratinčicama, pepeljugom…

4


Sadnja ruža

Matea Pehar, dipl. ing.

Jesen je idealno vrijeme za sadnju svih drvenastih biljaka, pa tako i ruža. U toplijim područjima (Hercegovina) sadnja je moguća i tijekom zime ukoliko to vremenske prilike dopuštaju

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi imaju veliki izbor sadnica ruža (čajevke, mini ruže, penjačice) namijenjenih sadnji koncem zime i početkom proljeća

Obično ljubitelji ruža ne prakticiraju jesensku sad-nju zbog nepovoljnih vre-

menskih uvjeta, ali moramo na-pomenuti da je sadnja ruža golog korijena svakako preporučljivija ujesen nego u proljeće.

Izbor mjesta: Prije sadnje ruže, najbitnije je izabrati odgovarajuće mjesto na kojem će ruža uspješno rasti i koje će joj omogućiti da zasja u svojoj punoj ljepoti i obilnoj cvat-nji. Ruže vole mjesto na kojem ima dovoljno svjetlosti, ali to ne znači da biljka mora cijeli dan biti izlo-žena suncu, pogotovo novije sorte koje vole polusjenu. Ali, važno je naglasiti da ne postoji ruža koja bi lijepo rasla i obilno cvala u sjeni, a pogotovo ne ispod krošnji drveća ili borova! Moramo obratiti pozornost da na mjestu na kojem ćemo saditi ruže ima protoka zraka, ali ne i da je vjetrometina. Ruže ne vole ni mjesta na kojima se predugo zadr-žava vlaga jer ona pogoduje razvoju gljivičnih oboljenja. Ako, dakle, naš ružičnjak planiramo na mjestu s dovoljno sunca, protokom zraka i dovoljno mjesta da ruža «slobodno diše» možemo biti sigurni da smo na dobrom putu uspjeha u uzgoju.

Tlo za sadnju, kod prve sadnje: Ruže ne vole tla na kojima je pre-

tjerano zadržavanje vode i u tim uvjetima sigurno ne bi preživjele. To ne znači da ruža voli sušu, na-protiv, voli puno vode, ali ne smije «plivati» u njoj. Tlo moramo ra-zrahliti na dubinu 40-50 cm, tako da korijen nesmetano raste, a i da voda lakše prodire do biljke, a ne zadržava se pretjerano oko kori-jena. Tako pripremljena gredica dovoljna je za nesmetan i uspješan rast naših ruža. Naravno, pošto nisu svi ljubitelji u mogućnosti nabavi-ti odstajali stajski gnoj, napomi-njemo da je dovoljno oplemeniti zemlju humusom - kompostom uz dodatak mineralnog gnojiva za ruže. PH vrijednost tla u koje sadi-mo ruže treba biti oko 6,5, dakle – neutralno. Za sadnju ruža mogu se koristiti peletirana organska gnoji-va (Phenyx).

Dimenzija jame za sadnju: Po-željno je da se jame za sadnju isko-paju 15-20 dana prije sadnje. Dubi-na jame je 40–50 cm, a isto toliko i širina. Zemlja mora biti usitnjena i oplemenjena sa 50% odstajaloga stajskog gnoja ili humusa-kom-posta. Danas se u prodaji uglav-nom nalaze sadnice čiji je korijen „obložen“ tresetom a nadzemni dio parafiniran. Prije sadnje, skine se folija kojom je omotan korijen, te se sadnica ruže postavlja u pripre-mljenu rupu. Oko sadnice se nagrće pripremljena zemlja

Zemlju oko biljke potisnemo ru-kama i pazimo da nam biljka stoji uspravno, kao i da je cijepljeno mjesto obavezno na dubini 2-3 cm ispod razine zemlje. Tlo oko sad-nice se lagano sabije. Kad se jama ispunili otprilike na 2/3 zemljom, lagano počnemo zalijevati vodom, pazeći pritom da nam ruža ne ode preduboko u jamu pa ju stoga po-držimo dok voda lagano ne popuni sve praznine oko korijena. Nakon ovoga ružu nagrnemo ostatkom pripremljene zemlje, napravimo oko ruže vijenčić od zemlje radi lakšeg oticanja vode pod sam ko-rijen i ponovno zalijemo. Napomi-njemo da bi kod sadnje svaka biljka trebala dobiti oko 5 l vode.

Razmaci sadnje: Ako smo pla-nirali napraviti ružičnjak, što znači da ćemo posaditi više grmova ruža u gredice, moramo znati koji su preporučljivi razmaci da bi naša gredica izgledala baš kao kod pro-fesionalaca ili u parkovima... stoga navodimo minimalne razmake za

pojedine sorte ruža. Naravno, ako želite pojedinačnu sadnju, a to znači da svaki grm stoji odvojen za sebe, razmaci mogu biti puno veći, ali na taj način nećete dobiti zatvo-renu gredicu niti otočiće ruža.

Penjačice se sade na razmak od 120 cm. Grmolike ruže u gredici sade se na razmak od 50 cm (ako su u pitanju manji grmovi) pa sve do 200 cm (ako govorimo o robu-snijim ružama). Dakle, razmak ovisi o sorti grmolike ruže i načinu njezina rasta. Čajevke se sade na minimalni razmak od 40 cm. Ako ruže sadimo u više redova, primje-njuje se cik-cak sadnja gdje se opet pridržavamo razmaka od 40 cm iz-među svake ruže. Floribunde (park ruže) u gredici se sade na razmak od 30-35 cm, tj. 3 kom. na 1 dužni metar. Isto tako, ako ih sadimo u nekoliko redova, koristimo cik-cak način sadnje. Mini ruže sadimo na razmak od 25 cm dok se ruže po-krivačice tla sade sa na razmak ne manji manji od 80 cm.

5


Ivana Markota, master struke

Ove se lukovice mogu sa-diti od ožujka do svibnja. Sada je vrijeme za plani-

ranje sadnje i kupovine lukovi-ca. Ukrasne lukovice ne podnose teška zbijena tla, dobro uspijevaju u pjeskovitom ilovastom tlu. Prigo-dom sadnje lukovicu čvrsto utisni-te u tlo, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. Ako je samo spustite u rupu, ispod lukovice se stvori zračni džep pa se ne može ukori-jeniti. Dubina sadnje: općenito je pravilo da je dubina sadnje 2 do 3 puta veća od veličine (promjera) lukovice. Najčešći razmak sadnje je 8 do 10cm za sitne lukovice, a 10 do 20cm za krupnije. Lukovice uvijek sadite u skupinama, i to od 10 naviše iste vrste. Tako ćete dobiti mnogo ljepšu sliku. Ukoliko je po-trebna gnojidba, koristite koštano brašno, a nikako svježi stajski gnoj. A na kraju ljetno-jesenske sezone cvatnje pripremaju se za prezimlja-vanje.

Dahlia hybrida(dalija, georgina)Vladarica vrtova od konca lje-

ta pa do prvih jesenskih mrazeva. Bogatstvom oblika i boja plijene

našu pozornost u vremenu kada je većina vrsta već ocvala. Njiho-vo gomoljasto korijenje osjetljivo je na mraz, pa ih sadimo kad pro-đe opasnost, od konca ožujka do sredine travnja. Iznad svega, dalija je vrlo prilagodljiva biljka. Iako voli humusno-ilovasto tlo, rast će gotovo svagdje. Voli sunce, ali će uspijevati i u polusjeni. Zadeblja-lo korijenje ili, kako je uvriježeno reći gomolj, sadi se na dubinu 15cm, tako da vrh korjenova vrata osta-ne pokriven slojem zemlje deblji-ne 5cm. Gredica samo za dalije je idealan način uzgoja, ali one će se snaći među trajnicama na rubnom dijelu gredice, čak i u kamenjaru ili u balkonskom sandučiću (patu-ljaste vrste). U sušnim područjima, uz obilno zalijevanje dobro je oko biljaka staviti sloj sjeckane kore drveća (oko 5cm), koji će spriječiti brzo isparavanje vode.

Visoke stabljike nekih sorata trebaju potporanj, štap koji će se zabiti prije sadnje da se ne ošte-ti gomolj. Dva ili tri puta u sezoni, dalije treba pognojiti kompleksnim mineralnim gnojivom siromašnim dušikom, da bi cvatnja bila boga-tija.

Andreas Dahli (po kome je biljka nazvana) smatrao je daliju povr-ćem, a ne vrtnim cvijećem. 1815. u Belgiji je uzgojena dalija s dvostru-kim cvjetovima i zanimanje se s gomolja prebacilo se na cvijet.

Gladiolus sp. (gladiola)Dostojanstvenost njezinih cvjet-

nih stapki unosi u vrt jednu novu notu. Temeljna značajka ove biljke jest: uspravna stabljika, macoliki

listovi i šesterolatični cvjetovi, koji svi gledaju u istom smjeru. Cvjetovi dolaze u svim nijansama duginih boja, a njihov promjer varira od 5 cm u minijaturnih sorti do 15 cm u divovskih. Sade se na sunčano mjesto, zaštićeno od vjetra, u svako dobro drenirano tlo. Dubina sadnje 10-13 cm, razmak sadnje 10-15 cm. Najbolje ih je saditi u skupinama 5-7 biljaka iste boje zajedno. Da bi gladiole neprestano cvale tijekom cijelog ljeta, sadimo ih od sredine travnja do sredine lipnja u razma-cima od 14 dana (jer cvatnja jedno-ga cvjetnog klasa ne traje duže od dva tjedna). Ako se biljke sade u skupini dovoljno blizu jedna druge, međusobno se podupiru i nije po-treban (dodatni) potporanj. Osim kao vrtno cvijeće izvrsne su i za rez.

Ime roda dolazi iz latinskog je-zika, u značenju «mali mač», kao aluzija na oblik listova.

6


Proljeće u znaku lukovica

Kao i dosadašnjih, tako i ove godine, za proljetnu sadnju lukovica Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u svojoj ponudi imaju veliki izbor lukovica različitih vrsta i sorti, koje uistinu osiguravaju lijep izgled vaših cvjetnih gredica koncem proljeća i početkom ljeta..

Canna hybrida (kana)Biljka prekrasnog lišća i trop-

skog izgleda. Cvjetni klas u sve-mu podsjeća na gladiolu, osim što nema njezinu popularnost. Lišće joj je veliko i snažno, zelene ili ta-mne crvenkastosmeđe boje. Cvje-tovi mogu biti jednobojni – žuti, cr-veni, ružičasti ili narančasti, ali ima ih prošaranih kontrastnim bojama. Koristi se u cvjetnjacima i gredica-ma, te na terasama. Rizome kane «potjeramo» u tresetnom supstra-tu koncem veljače, a na otvoreno ih sadimo kad prođe opasnost od mraza. Kana troši puno hranjiva pa

joj treba osigurati duboko i hranji-vo tlo. Na manje površine sade se niske biljke, visina 50 do 60 cm. Visoke sorte, visine 150 obično su u drugom redu u gredici. Sade se u manjim skupinama od po nekoliko biljaka, a razmak sadnje je 40cm. Dubina sadnje je 10 cm. Ljubiteljica je sunca.

Ime roda je staro klasično ime za biljku koja nalikuje na trsku.

Lilium sp.(ljiljani, krin)Reputacija «teško uzgojivih»

biljaka, danas nije utemeljena. U posljednjih 30-ak godina hibri-

di ljiljana imaju nove standarde u veličini cvijeta, snazi i otpornosti. Postoje ljiljani za gotovo svaki vrt. Veličina cvijeta varira u promje-ru od 2,5 do 30 cm, raspon boja obuhvaća cijeli cvjetni spektar, s iznimkom plave. Veliko variranje u visini biljke čine ljiljane pogodnim vrstama za mnoge dijelove vrta. Za sadnju ljiljana izaberite sunčano mjesto u vrtu. Ako biljke ne posa-dimo na dovoljno sunčano mjesto, stabljike će se iskriviti u potrazi za suncem i dobit ćete nepravilne bilj-ke. Za razliku od cvijeta, stabljika podnosi sjenu, zato ljiljane valja saditi u travnjak ili među niske po-krivače tla.

Lukovice nemaju zaštitni omo-tač pa se lako osuše, o čemu mo-ramo voditi računa. Lukovice svih sorti ljiljana sade se tako da vršak lukovice bude pokriven slojem ze-mlje debelim 10-ak cm. Zalijevanje redovito i temeljito, tako da ne do-pustimo da ljiljan ostane bez vlage. Ljiljani ne podnose presađivanje i najbolje uspijevaju na mjestu na kojem su jednom posađeni.

Postojeća paleta hibridnih lji-ljana zadovoljava i najzahtjevnije ukuse.

Ljiljani su simbol čistoće i nevinosti. To je cvijet svečanih trenu-taka. Žuti ljiljan znak je bri-ge i boli.

Freesia hybrida(frezija)Svojom ljupkošću i opojnim mi-

risom dotiču i osvajaju. Vrlo dobro

poznate kao cvijeće za rez, a manje su poznate vrtne frezije. Kupnjom posebno prepariranih gomolja za sadnju na otvorenom počinje naša pustolovina. Sade se koncem travnja za cvatnju od kolovoza do listopada. Mjesto sadnje mora biti polusjenovito i zaštićeno od vje-tra, a tlo plodno i ocjedito. Sade se u skupinama, na dubinu 5 do 8 cm, a razmak između gomolja je 10 cm. Iz svakog gomolja potjerat će 4 do 6 cvjetnih stapki, svaka sa 10 do 15 mirisnih cvjetova. Ako ih ne režemo, potjerat će nove cvjetne stapke, nakon što se prve osuše. Redovito zalijevanje je dio koji se ne preskače u uzgoju frezija.

Friedrich Heinrich Theodor Frees, njemački botaničar i brodski liječnik, po kome je frezija dobila ime. Domovina frezija je Karipska oblast u južnoj Africi.

7


Proljeće u znaku lukovica


Sjemenarnini agrocentri u Mo-staru, Širokom Brijegu i Gruda-ma u ponudi imaju veliki broj parkovskih vrsta od kojih izdva-jamo: Forziciju, Pampas travu, Jorgovan, Jasmin, Tamaris, Hor-tenziju, i mnoge druge vrste.

Svojom iznimno žutom bojom cvijeta početkom proljeća, mnoge parkove i vrtove vraća u šarenu oazu proljetnih boja. Iako prije cvjeta nego lista, Forzicija zauzima značajno mjesto među grmolikim biljnim vrstama.

Forzicija i potentila – nezaobilazne parkovske biljke

Brojni križanci i ukrasni oblici prepoznatljivi su po žutim cvjetovima koji u travnju i

svibnju, prije listanja, ispunjavaju cijeli grm. Kad završi s cvatnjom, razviju se gusti, tamnozeleni listo-vi. Sorte uspravna rasta prikladne su za oblikovanje, pa se vrlo često koriste i kao živice. Grane s cvjet-nim pupoljcima mogu se koncem prosinca ubrati i staviti u vazu na toplo da bi procvale.

Forzicija se sadi pojedinačno ili skupno više biljaka. Vrlo su skro-mne u zahtjevima prema tlu, ali zahtijevaju puno svjetla da bi bo-gatije cvale. Brzog su rasta. Orezuju se neposredno nakon cvatnje, prije nego počnu rasti novi izboji. Ocvali izboji se uklanjaju, a režu se iznad snažnoga i zdravog pupa.

Forzicija se razmnožava zelenim i zimskim reznicama.

Najčešće vrste Najčešće zastupljena je Forsyt-

hia x intermedia, snažnih usprav-nih grana, nalik šibama i cvjetova u u malim skupinama duž cijelih

izboja. Naraste do 3 m visine. Sorta Spectabilis tamnije žutim cvjetovi-ma zauzima vodeće mjesto.

Vrsta Forsythia suspensa ima uspravne i tanke grane koje nakon nekog vremena, kad biljka stasa, počinju se savijati u obliku luko-va. Naraste 1,5 do 3 m visine. Gusti cvjetovi svijetlo žute su boje. Vrlo često se sadi pojedinačno na trav-njaku, gdje do izražaja dolazi sva njezina ljepota.

Potentila

Grmolike potentile ne rastu više od 1 metra, pa su prikladne za male vrtove. Vrlo su cijenjeni i ni-ski oblici kao pokrivači tla i biljke za kamenjar. Ukrasnu vrijednost daju joj cvjetovi koji se pojavljuju od ranog proljeća do konca ljeta, te gusti, čipkasti listovi. Potentila se sadi pojedinačno ili u skupina-

ma. Uglavnom služi za niske, cva-tuće živice te kao okvir za gredice. Nema posebnih zahtijeva za tlom, pa joj odgovara prosječna vrtna zemlja.

Potentila se razmnožava rezni-cama stabljike u lipnju, položeni-cama u srpnju, te nagrtanjem i di-jeljenjem busa.

Vrste u uzgojuPotentila fruticosa niska je i

gusta rasta, 70-150 cm. Cvate od travnja do listopada. Boja cvjetova ovisi o sorti, a najčešće se kreće u nijansama žute, ružičaste, naran-časte i crvene. Plodove jedu ptice, pa je to jedno od rješenja kako ih privući u vrt. Povremeno je potreb-no provoditi rezidbu zbog podmla-đivanja i to u proljeće prije kretanja vegetacije, a biljka se poreže do tla. Pomlađena biljka cvjetat će puno kasnije, obično koncem ljeta, i sve do prvih mrazeva.

Potentila fruticosa var. arbus-cula gotovo da puže po tlu pa je pogodna za kamenjare. Cvjetovi su krupni, blistave žute boje.

Potentila fruticosa var. man-dshurica ima sivozeleno lišće i bi-jele cvjetove koji se pojavljuju od svibnja do rujna.

8


U potrazi zaneobičnim i lijepim


Postoje biljke koje svojom veličinom, neobičnim oblikom ili upadljivim bojama odmah skrenu pozornost na sebe. A postoje one zbog kojih je potrebno malo zastati, bolje pogledati jer njihova se ljepota ne uoči odmah.

Erica sp., crnjuša, Vrste roda Erica prirodno rastu

u područjima Europe, Meditera-na, Sjeverne Afrike i južnog dijela Južnoafričke Republike. Europske vrste poslužile su kao početni ma-terijal za dobivanje otpornih kul-tiviranih vrsta. Neke opće značaj-ke ovog roda bile bi: čvrsti izbojci, igličasti listovi, zvonoliki cvjetovi. Među postojećim vrstama postoji iznenađujuće širok raspon oblika, veličina, boja i zahtjeva glede sta-ništa. Tipična erika je biljka zbije-na rasta koja naraste oko 20 cm i najčešće se sadi kao pokrivač tla. Postoje patuljaste vrste, ali i divovi visoki 1,8 m. Ponuda boja kreće se

od čisto bijele do gotovo crne.E.carnea - crnjuša, zimski vrije-

sak, daleko je najpopularnija vrsta. Ova vrsta sa svim svojim sortama (kultivarima) cvjeta od kasne jese-ni do ranog proljeća. Cvatnja traje od šest do osam tjedana. Osim zbog cvjetova, koji oživljavaju sumor-ne zimske vrtove, zanimljiva je i u proljeće kad novoizrasli vrhovi iz-boja zablistaju žutom ili bež bojom. Ne naraste više od 30 cm u visinu, ali promjer može doseći i do pola metra.

Osnovno je pravilo čvrsto po-saditi biljku na osunčani, najbolje južni položaj i u blago kiselo tlo. Ova vrsta podnijet će blagu sjenu i neutralno do blago vapneno tlo. Izbjegavati bogata tla. Prikladna

je za: vrtne gredice, ukrasne vrtne i balkonske posude, za sadnju u kamenjaru. (Posebno lijep dojam ostavlja erika u kombinaciji s mini ružama.)

U kasno ljeto biljku valja podre-zati. Samo odrežite uvele cvjetne glave da bi biljka ljepše izgledala i da potaknete rast novog lišća i obilje cvjetova. Ne režite u staro, tamno drvo!

Razmnožava se reznicama dulji-ne 2,5 – 5 cm u ljeto i povaljenica-ma u proljeće.

Choisiya ternata ‘’Sundance’’- hoizija, naranča meksička

Grm koji svi stručnjaci toplo pre-poručaju za sadnju u vrt. Činjenice koje potkrepljuju ovu istinu:

- vazdazelen grm- srednje visok grm:1,5 do 3 m- glavna cvatnja u proljeće, još

jedna u jesen- cvjetovi voštanih bijelih latica

mirišu na naranču- zimi zlatno-žuti listovi unose

novu «boju» u vaš vrt, (kada je si-romaštvo boja činjenica)

- dobro joj je svako vrtno tlo

- odgovara joj i sunčan i sjenovit položaj.

To nije biljka koja će vas obori-ti na prvi pogled, nju trebate malo bolje pogledati i istražiti.

Privlačan i okrugao grm gusto pokriven brojnim svjetlozelenim sjajnim listovima. Svaki je list sa-stavljen od tri liske. Na vrhu biljke pojavljuju se plosnati cvatovi, sa zvjezdolikim cvjetovima, voštanih latica, jakog mirisa na naranču. Ako razmrvite listove među prsti-ma, osjetit ćete opojni miris orijen-talne note.

Ne treba je redovito orezivati, ako je potrebno uklonite ošteće-nja nastala tijekom zime.Vjetar se ne poigrava s njezinim nadzemnim dijelom bez posljedica.

U rano proljeće uklonite potpu-no oštećene izbojke, pa ćete time potaknuti novi rast iz baze biljke. Rezidbu možete obaviti i nakon cvatnje.

Razmnožava se ljeti poluzrelim reznicama.

Hoizija se koristi se kao temeljna pozadina, za rast uz zidove, u gre-dicama grmlja te kao nježna živica.

9


Nove sorte krumpiraod značaja zaBosnu i HercegovinuSustavno ispitivanje, praćenje i uvođenje novih sorata krumpira selekcioniranih u svijetu, uz prethodnu provjeru u praksi u proizvodnim hercegovačkim područjima, najsigurniji je način da se iz bogate ponude kvalitetnih sorata odaberu one koje su za naše uvjete najpogodnije.

Mario Ćubela, dipl. ing.

Kada govorimo o sjemen-skom krumpiru, sa žalje-njem ćemo ustvrditi kako je

kod nas domaći sortiment prilično oskudan. Osim toga, dosadašnja iskustva svjedoče da su najbolji proizvodni rezultati postignuti ko-rištenjem proizvodnoga i genet-skog potencijala inozemnih sorti, nerijetko i onih koje u uvjetima gdje su selekcionirane nisu imale veću perspektivu. A upravo zahva-ljujući otvaranju tržišta, posljed-njih 15-tak godina naši proizvođači imaju mogućnost sadnje i uzgoja najkvalitetnijih europskih i svjet-skih sorata. Tako su u Hercegovini za kratko vrijeme, zbog svoje velike kvalitete „udomaćene“ strane sorte kao što su Romano, Kennebec, Mo-nalisa, Liseta, Adora, Carera... Me-đutim, svake se godine na tržištu pojavljuju nove, još produktivnije sorte izvrsnih kulinarskih osobina. U tom pogledu posebno izdvajamo sljedeće sorte: Arnova, Faluka, Mo-naco, Pekaro, Roko i Stirling.

Arnova je svakako najzanimlji-vija iz palete novih, ranih sorata

žućkastobijele boje pokožice. Zbog dobrih proizvodnih osobina struč-njaci predviđaju kako su napokon pronašli sortu koja će zamije-niti dobro poznatu Jaerlu. Do sada su joj jedino mogle pa-rirati dvije sorte- Adora i Li-seta, ali, nažalost, bez zna-čajnijeg uspjeha kod velikih proizvođača. Naime, Adora je manje rodna u odnosu na Jaerlu dok Liseta kasnije prispjeva 10-tak dana, premda su obje navedene sorte puno kvalitetnije za konzu-miranje od Jaerle. Ali to očito nije bitna činjenica velikim proizvođa-čima koji od sjemenskog krumpira traže da je vrlo rani i da je iznimno rodan. Arnova upravo udovoljava ovim prohtjevima jer prispjeva u potpuno isto vrijeme kada i Jaer-la, s tim da je za 30-50 % rodnija od nje. Stoga vjerujemo kako će za 2-3 godine Arnova potpuno zami-jeniti Jaerlu za koju je već utvrđena brza degeneracija-izrođavanje, što dovodi do poteškoća u proizvodnji njezina sjemena.

Faluka je perspektivna rana sorta krumpira čija dužina vege-

tacije iznosi oko sto dana. Gomolji imaju bijelu me-kanu pokožicu, s mesom krem bijele boje. Osnov-na prednost Faluke je u tomu što predstavlja jednu od najrodnijih sorti krum-pira tako da se, uz pro-sječnu agrotehniku, ispod jedne cime može očeki-vati prinos između 2,5 do 3,00 kilograma. Gomolji

su pak krupni i ujednačeni, dugulja-sto-ovalni s plitkim okcima. Osim iznimno velike rodnosti Faluka je tolerantna na visoke temperature i nedostatak vlage te je otporna na biljne bolesti (viruse, krastavost i trulež gomolja, bakterijsku bo-lest crna noga i dr.), a što je pose-bice važno većim proizvođačima krumpira. Osim toga, Faluka je dobra sorta B kulinarskog tipa što znači da je prikladna za različite namjene (kuhanje, pečenje i pr-ženje). Drugim riječima, zbog toga što se gomolji ne raskuhavaju po-godna je za pripravljanje različitih složenaca, krumpir juha i paprika-

ša premda zbog relativno malog sadržaja suhe tvari njezini gomolji

mogu jednako dobro poslužiti i za prženje pomfrita.

Monaco predstavlja srednje ranu sortu čija dužina vegetacije iznosi 100 dana. Odlikuje je bi-jela pokožica dok je meso žute boje. Sorta je idealna za uzgoj na području Bosne i Hercegovine, te je prikladna za svježu potrošnju. Dospijeva odmah iza najranijih sorata pri tom formirajući srednje velike, ujednačene ovalne gomolje s plitkim okcima.

Monaco je također vrlo rodna sorta krumpira s odličnim kulinar-skim osobinama (AB tip). Gomolji

10


navedne sorte se ne raskuhavaju te se mogu poslužiti kuhani „lešo“, na salatu, kao i pečeni s mesom na klasičan način. Sorta je otporna na bolesti zbog čega je proizvođači-ma krumpira puno prihvatljivija u odnosu na Lisetu. Zbog toga svi oni koji su imali prigodu uzgajati obje spomenute sorte, Monaco u žargonu nazivaju poboljšanom, oplemenje-nom Lisetom. Pored toga, proizvo-đači hvale sortu Monaco i zbog lijepa izgleda gomolja čija je pokožica glat-ka a gomolji ujednačeni, što bitno olakšava prodaju na tržnicama i na policama trgovina. Ako svemu pri-dodamo dobru otpornost na nedo-statak vode tijekom uzgoja i iznimno dobre kulinarske osobine, Monaco će u budućnosti svakako biti sorta od većeg značaja za Bosnu i Herce-govinu.

Roko pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije 140 dana. Značajka sorte je crvena do svije-tloljubičasta boja pokožice, dok je meso bijele boje. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za skladištenje. Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperatu-re. Ova sorta je jedna od najboljih sorti krumpira za zimnicu. Odlična je za kuhanje ali i pečenje (poseb-no dobra za peke)Obilježje: Visoki prinos, lijepi jednoobrazni gomolji srednje krupnoće.

Pekaro pripada skupini srednje kasnih sorti krumpira s vegeta-cijom od oko 120 dana. Pokožica gomolja je glatka, crvenkaste boje dok je meso žuto obojeno. Gomolji su prilično veliki, ovalnog oblika. Odlikuje je visoka tolerantnost na visoke i niske temperature. Pripada

BC kulinarskom tipu. Koristi se za svježu potrošnju ali i kao krumpir za zimnicu.

Stirling je srednje kasna sor-ta krumpira. Pokožica gomolja je svijetložute boje, a meso je izrazi-to bijele boje. Gomolji su ovalnog oblika,ujednačeni i vrlo veliki. Sor-ta je pogodna za sadnju na svim tli-ma. Potrebno je naklijavanje prije

sadnje. Traži više dušika na startu, ali i u prihranjivanju. Gomolji se mogu duže čuvati.

I na koncu, dobro zapamti-te nazive ranije opisanih sorti jer ovih dana je nabavka sjemenskog krumpira koji je za potpun uspjeh proizvodnje nužno pravodobno i na pravilan način naklijati.

NOVA PAKIRANJA SJEMENSKOG KRUMPIRA

Velik broj proizvođača, posebno onih na području Hercegovine, tradicionalno sadi nekoliko sorti krumpira za svoje potrebe. Tako većina njih sadi primjerice 5 kg neke rane sorte, 10-15 kg neke sorte koja kasnije dozrijeva i 10 kg sorte za zimnicu. U praksi se,već go-dinama, javlja problem kako zadovoljiti potrebe tih kupaca

Bitno je naglasiti da Zakon o sjemenu i sadnom materijalu u BiH dopušta prodaju sjemenske robe samo u originalnom pakiranju, dakle zabranjeno je otvarati originalno pakiranje i prodavati rinfu-zno. To u praksi znači da se ne smiju otvarati vreće krumpira od 25 kg i krumpir prodavati na 2,3, 5 ili 10 kg, odnosno pojednostavljeno kazano –zabranjeno je vaganje sjemenskog krumpira u malopro-dajama.

Kako bi izašla kupcima s jedne strane, a zadovoljila zakonske propise s druge strane , Sjemenarna je ove godine pripremila po-sebno pakiranje sjemenskog krumpira, u drvene gajbe-holandeze . Ovo pakiranje je nešto novo na tržištu u BiH jer uz krumpir dolazi i mnoštvo korisnih informacija koje će pomoći pri odabiru sorte. Na pakiranju se nalazi slika sorte iz koje se vidi boja pokožice, boja mesa ploda, kratak opis sorte, njezina namjena (koristi li se taj krumpir za kuhanje, pečenje ili pak pire ili lešo salate),

Ono što je još bitno naglasiti nakon što se kupi ovo pakiranje ski-ne se karton i krumpir je spreman za postupak naklijavanja. Dakle, kupci ovakvog pakiranja ne moraju tražiti drvene holandeze u ko-jima bi spremili krumpir na naklijavanje

Osim ovog pakiranja Sjemenarna je za svoje kupce pripremila i klasična pakiranja u vrećama od 5 i 10 kg.

Mario Ćubela,dipl. ing.

11


Zlatnožuta krumpirova cisto-lika nematoda Globodera rostochiensis i blijedožuta

krumpirova cistolika nematoda Globodera pallida opasni su štetni organizmi krumpira. Limitirajući su čimbenik proizvodnje krumpira širom svijeta.

Zbog zaraza tim nematodama urod krumpira se može smanjiti

za 80-90 %. Nematode su štetni organizmi pritajene prirode, koje je u prvim godinama zaraze nemogu-će otkriti na osnovu simptoma na nadzemnom dijelu biljke. Upravo u prvim godinama zaraze visina populacije raste intenzivnije nego u kasnijim godinama. Potječu iz Anda u Južnoj Americi odakle su se transportom krumpira proširile po cijelome svijetu i do danas su utvr-đene u velikom broju država.

Zlatnožuta krumpirova cistolika nematoda

Globodera rostochiensis značaj-na je štetna nematoda krumpira. Globodera rostochiensis razmno-žava se samo na korijenju biljaka, a glavni domaćin je krumpir (So-lanum tuberosum L.). Ostali poten-cijalni domaćini su rajčica, papri-ka, patlidžan te korovi iz porodice pomoćnica Solanaceae. Epicentar pronalaska fitoparazitne nemato-

de Globodere rostochiensis Woll. je u Andama, odakle je prenesena u Europu u 19. stoljeću, gdje se ra-širila sadnjom krumpira. Danas je utvrđena u mnogim europskim državama, u Australiji, u nekim dr-žavama sjeverne i južne Amerike, Kanade te zemljama Azije i Afrike (EPPO, 1979.).

U Sloveniji je 1975. godine otkri-vena vrsta Globodera rostochien-sis. Dugo godina nakon toga nije

dr. Ivan Ostojić

12


Tablica 1. Neke osjetljive i otporne sorte krumpira prema krumpirovim cistolikim nematodama

Redni broj OSJETLJIVE SORTE OTPORNE SORTE

1. Jaerla Carera2. Cleopatra Carlita3. Monalisa Agria4. Kondor Amorosa5. Desiree Arnova6. Spunta Virgo7. Concurent Victoria8. Romano Red Scarlet9. Kennebec

10. Bintje

bilo nalaza te vrste ali je ponovno utvrđena 1999. godine. Godine 2001. vrsta Globodera rostochien-sis prvi je put otkrivena u Hrvat-skoj na području Međimurja (Beli-ca). Godine 2009. vrsta Globodera rostochiensis je prvi put otkrivena u Bosni i Hercegovini na lokalitetu Zaside-Tihaljina (Grude). Kako se radilo o malom broju cisti nije bilo moguće obaviti PCR analizu. Tije-kom 2010. godine u uzorku tla s lo-kaliteta Opličići- Turajlovina (Sto-lac), na osnovu morfoloških odlika utvrđeno je kako se radi o cistama iz roda Globodera što je i potvrđeno na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju Agronomskog fakulteta iz Zagreba. Uzorci su dalje poslani na potvrdu determinacije u Sloveniju na Kmetijski inštitut gdje je utvrđeno je da se radi o cistama iz roda Globodera odnosno vrsti Globodera rostochiensis Woll..

Postoji pet različitih patotipova G. rostochiensis (Ro1 do Ro5) koji se mogu zaražavati i razmnožavati na određenim klonovima i sortama u uzgoju krumpira. Određivanje patotipova od velike je važnosti za proizvodnju konzumnog krumpi-ra, budući je njihovo poznavanje osnova za pravilan odabir sorti krumpira otpornih na ovaj štetni organizam.

Morfološki opis krumpirovih cistolikih nematoda

Kod krumpirovih cistolikih ne-matoda izražen je spolni dimor-fizam. Kod zrelih ženki tijelo je mješinasto, a mužjaci su crvoliki. Globodera pallida i G. rostochi-ensis morfološki su slične vrste, postoje tek male razlike u veličini ličinki i boji ženki. Odrasle spolno zrele ženke bijele su i okruglastog

oblika. Nakon uginuća ženke jed-ne i druge vrste pretvore se u cistu smeđe boje. Odrasli mužjaci su du-gački oko 1,2 mm s usnom bodljom dugom oko 0,028 mm. Ličinke dru-goga razvojnog stadija crvolike su i infektivne, dugačke od 0,43 mm do 0,51 mm, sa stiletom dugim oko 0,021 mm.

Biologija i ekologija krumpirovih cistolikih nematoda

Infektivne ličinke krumpirovih cistolikih nematoda, pod utjecajem izlučevina korijena biljke domaći-na i pri temperaturi višoj od 10 °C (optimalna 15-20 °C), izlaze iz jaja, prelaze u tlo i prodiru u korijen bi-ljaka domaćina, u kojem se hrane i dalje razvijaju uništavajući stanič-je. Nakon hranjenja na biljci krum-pira dolazi do diferenciranja na mužjake i ženke. Ženke odebljaju i poprimaju okruglast oblik te pro-bijaju stanice epiderme korijena, ostavši pri tome stiletom pričvršće-ne za domaćina. Nakon oplodnje u ženkama se razvijaju jaja. U tijelu oplođene ženke se formira 200-500 jaja u kojima se nakon em-brionalnog razvoja formira ličinka. Jaja su dobro zaštićena unutar ci-ste, a ličinke dožive prvo presvlače-nje unutar jajeta (korionu), a zatim živi u cisti i drugi stupanj.

Pri temperaturi iznad 10 °C i ako se u blizini nalazi krumpir ili druga biljka hraniteljica, izlučevine kori-jenova sustava stimulativno djelu-ju na izlazak ličinki iz cista. Ličinka drugog stupnja – „invazijska ličin-ka“ probija jajnu ovojnicu, napu-šta cistu i ubušuje se u korijenov sustav krumpira. Stiletom probija epidermu korijena ubušujući se u tkivo u kome nastavljaju prehranu i razvoj. U stanicama tkiva korijena

krumpira nastavlja se razvoj (pres-vlačenje) do spolne zrelosti.

U kontinentalnim klimatskim područjima, pri odgovarajućim ekološkim uvjetima (temperatura ispod 40 °C, veća vlažnost tla i dr.) zlatna krumpirova cistolika nema-toda može razviti dva naraštaja go-dišnje. Za krumpirove nematode je karakteristično da ličinke ne izlaze iz jaja u odsustvu biljke domaćina kao i da se nalaze u dijapanzi ti-jekom jeseni i zime. Ciste koje ot-padaju s korijena u tlo mogu ostati vitalne i do 20 godina.

SuzbijanjeVeće štete od ovih nematoda

mogu se spriječiti samorigoro-znom plodosmjenom, zakonskim propisima koji određuju učestalost uzgoja krumpira na istoj parceli i

zabranjuju uzgoj sjemenskog ili ograničavaju (pranje konzumnog krumpira) promet krumpira s „ka-rantenskog područja“, uzgojem ot-pornih kultivara i drugim mjerama kao što je „trapcropping“ , te u kraj-njoj nuždi uporaba nematocida.

Treba istaknuti važnost preven-tivnih mjera, jer se njima može spriječiti kumulacija nematoda na zaraženoj površini. Najbitnije je provoditi sustavni monitoring ti-jekom kojeg treba pregledati velik broj uzoraka tla u područjima gdje je intenzivna proizvodnja krumpi-ra.

Na zaraženim površinama uz plodored, koji bi prema literaturi trebao biti barem osmogodišnji, potrebno je saditi kultivare otporne na krumpirove cistolike nematode (Carera, Agria, Arnova).

13


Povrtnjak u veljačiU odnosu na prethodni mjesec sjetva i sadnja povr-ća dobiva veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približa-vanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva

Dado Marić, dipl. ing.

Približavanjem toplijeg vre-mena u povrtnjaku se lagano intenziviraju radovi. To se

posebice odnosi na sjetvu u zašti-ćeni prostor s ciljem proizvodnje prijesadnica koje se nakon potpu-nog razvitka sade na otvorenim ili zaštićenim prostorima. Međutim, kako se najviše sije hibridno sje-me, a ono nije jeftino, savjetujemo svim uzgajivačima da strogo vode računa o gustoći i dubini sjetve, ali i o pravilnom izboru hibrida povrća. Pošto se svake godine na tržištu po-javljuju novija i kvalitetnija sjeme-na savjetujem svim uzgajivačima povrća da u obzir uzmu i određenu dozu opreza, odnosno, da cijelu proizvodnju ne zamjenjuju novijim hibridima, već da ih prvotno ispro-baju. Tako bi proizvodnju trebalo

zasnivati 80 % na već provjerenim sjemenima, a noviji hibridi bi tre-bali zauzimati maksimalno 20 % proizvodnog prostora.

Osim proizvodnje prijesadnica, tijekom veljače obavlja se i sad-nja krumpira, proljetnog češnjaka, luka (arpadžik), artičoke, šparoga i rabarbare. U Hercegovini je poseb-no aktualna sadnja ranog krumpira koji se već početkom svibnja nalazi na policama trgovina. Dakle, dok se u Hercegovini mladi krumpir vadi, u sjevernijim dijelovima ze-mlje u tijeku je sadnja i to pretežno

kasnijih sorti krumpira. Međutim, prije sadnje krumpira poželjno je u tlo unijeti i neki od zemljišnih insekticida koji imaju dozvolu u krumpiru.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjimaVRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA

g/m2

VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.RANI KELJ 3 01.-15.02.RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.RAJČICA 6 01.-15.02.PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

Sjetva povrća na otvoreni prostor u toplijim područjimaVRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA

g/m2

VRIJEME SJETVE

GRAŠAK 25 01.-20.02.MRKVA 4 10.-28.02.PERŠIN 3 10.-28.02.ROTKVICA 3 10.-28.02.ŠPINAT 3 01.-28.02.CIKLA 3 20.-28.02.

Dakle, bliži se vrijeme kada će u povrtnjaku biti veoma živo i vrijeme kada uzgoj povrća (prije-sadnica i konzumnog povrća) biva vrlo profitabilan. S druge strane, ljubitelje neobičnog i rijetkog po-

vrća obavještavamo da je u Sje-menarnine agrocentre u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama pri-stigla veća količina ovog sjemena. To znači da i ove godine možete

posijati sjemena iz neobičnog svi-jeta tikava, tikvica, paprika, rajči-ca, krastavaca, kineskog kupusa i ostalog povrća koje inače nemate prigodu kupiti na policama trgovi-na ili na tržnicama.

14


Veliki izbor povrtnih sjemena u Sjemenarninim

agrocentrima

Veliki izbor organskog gnojiva za proljetnu gnojidbu

15


Syngentin skup u ČitlukuKao i prethodnih godina, tako je i ove

godine Syngenta, priredila stručno pre-davanje u prostorijama hotela Brotnjo u Čitluku. Predavanje je prvenstveno na-mijenjeno agronomima koji rade u polj-oljekarnama ili su voditelji proizvodnje u pojedinim tvrtkama. . U uvodnom pre-davanju voditelj predstavništva Syngente u BiH mr.sc. Dalibor Dončić je naglasio kako Syngenta danas predstavlja svjetsku tvrtku u pogledu proizvodnje sredstava za zaštitu bilja, ali i jednu od vodećih u pogledu proizvodnje sjemena. Odmah nakon uvodnog predavanja Syngentin

mena rajčice i paprike. Možemo reći da nam je Danko najavio predstojeću sezonu u kojoj će se Syngenta u BiH pored sredstava za zaštitu bilja također više posvetiti prodaji hibrida sje-mena. Syngenta godišnje u svoja istraživanja ulaže milijune eura i zahvaljujući tome posta-la je vodeća tvrtka u stvaranju novih otpornih hibrida. Tek maleni dio od svih Syngentinih hibrida sjemena Danko je predstavio u svom predavanju. Nakon stručnog predavanja orga-nizatori su priredili zajedničku večeru za sve sudionike koji su uz ugodno druženje razmje-njivali informacije i mišljena pred predstojeću sezonu kojoj se svi iznimno vesele.

Matea Pehar, dipl. ing

predstavnik za Hercegovinu i Dalmaciju, mr.sc. Danko Tolić je održao iznimno zanimljivo preda-vanje o trenutačno najtraženijim hibridima sje-

U želji da motiviramo sve građane da što ljepše urede svoje vrtove, cvjetnjake i travnjake, te povodom nadolazećeg nam proljeća i ljepših i sunčanijih dana, Sjemenarna u 2012. godini uvodi novost u svoj sadržaj i nagrađuje:

- najljepši vrt - najveći plod - najljepši cvjetnjak - najljepši travnjak - najveći/najbolji urod.Pravo sudjelovanja u izboru imaju svi zainteresirani koji na e-mail gre-

[email protected] pošalju slike vrta, ploda, travnjaka, cvjetnjaka ili uroda kojeg žele nominirati za izbor. Sudionici također tre-baju dostaviti svoje ime i prezime, adresu i broj telefona.

Prijave se osim putem maila također mogu slati poštom na adresu: Sje-menarna d.o.o., Obilazna cesta 27, 88220 Široki Brijeg, BiH s naznakom „Za Green Garden izbor“; ili osobno dostaviti u jedan od naših agrocentara.

Vrijeme prijave za natječaj je između brojeva Green Garden glasila. Od-nosno, ako čitate broj za siječanj/veljaču, prijaviti se možete za broj ožu-jak/travanj. Prijave trebaju pristići do kraja ožujka. I tako iz broja u broj biti će nagrađivani oni naj...

Kriteriji ocjenjivanjaKriteriji ocjenjivanja su različiti za svaku kategoriju. Kriteriji ocjenjiva-

nja vrtova, travnjaka i cvjetnjaka će biti estetski ugođaj i ambijent, ulože-

ni trud i kreativnost, te vrijednost biljnog pokrova. Kriteriji ocjenjivanja plodova i uroda će biti njihova veličina, ali i zdrav i lijep izgled. Žiri se sa-stoji od diplomiranih inženjera agronomije i stručnjaka na tom polju.

Dakle, ako ste ponosni vlasnik uređenog i pažljivo osmišljenog vrta, cvjetnjaka, travnjaka ili ste možda pažljivo uzgojili velike i lijepe plodove, sve što trebate učiniti je uslikati svoje djelo, te slike sa svojim podacima poslati na naš e-mail i čekati nagradu za Vaš trud.

Za najuspješnije su osigurane bogate nagrade, a sve ostale sudionike očekuju utješne nagrade. Pobjednici će biti objavljeni u sljedećim broje-vima Green Garden glasila.

NOVO - GREEN GARDEN BESPLATNI OGLASNIKGreen Garden glasilo uvodi u svoj sadržaj besplatni mali oglasnik u ko-

jem možete davati oglase za kupnju, prodaju, i slično.Svoje oglase mogu slati članovi kluba Green Garden, kupci te suradnici

Sjemenarne. Što je potrebno da objavite oglas? • Naziv toga što se nudi/traži • Kratak i jasan opis artikla • Kontakt osoba, adresa i broj telefona • Poželjna slika artiklaKako objaviti oglas? Oglas možete poslati na e-mail [email protected],

ili na našu adresu ili pak osobno donijeti u jedan od naših agrocentara, a on će biti objavljen u sljedećem broju Green Garden glasila.

Sorte maslineza područje HercegovineVelimir Lasić,dipl.ing. Zadnjih nekoliko godina intenzivira se sadnja maslina na području Hercegovine.

Sadni materijal se uglavnom nabavlja u Hrvatskoj a od sorti najviše je zastupljena Oblica. Osim sorte Oblice u uzgoju su zastupljene i druge sorte kao: Levantinka, Istarska bjelica, Pendolino i dr.

Oblica

Podrijetlo Oblice nije u potpuno-sti razjašnjeno. Ona se smatra do-maćom-autohtonom sortom ma-sline jer je u većoj mjeri proširena samo u našemu uzgojnom područ-ju. Prema prof. Miljkoviću Oblica se u našem prostoru uzgaja više od 2000 godina, a donesena je iz Izra-ela dok je prve opise ove sorte dao starorimski putopisac Collumela. Uporabom molekularnih biljega baziranih na DNA utvrđeno je da je Oblica veoma srodna sa sortom Chetoui koja se uzgaja u Tunisu.

Uvrštena na sortnu listu Re-publike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Međunarodnom vijeću za ma-slinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za ja-dranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Du-brovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda del Obispo» pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis.

Od 2007. godine čuva se i u svjet-skoj kolekciji masline pri Institute National «Marrakech», Maroko. U hrvatskoj postoji 711 matičnih sta-bala ove sorte u šesnaest rasadni-ka.

Ovo je najrasprostranjenija sor-ta masline u Hrvatskoj. U starim maslinicima bila je jedina sorta u uzgoju. Kroz prošlost obično se sa-dila po rubovima polja kao vijenac o čemu je pisao i naš poznati knji-ževnik Vladimir Nazor «Vinograd moga oca ovjenčan je vijencem ze-lenih maslina».

Razlog velike raširenosti ove sorte je njezina adaptabilnost. Na-ime, Oblica dobro uspijeva i na lo-šijim, skeletnim i plitkim tlima, do-bro je otporna na jake udare vjetra. Pored ostalog, Oblica ima i dobru otpornost na hladnoću radi čega se preporuča za uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije i u hladnijim područjima otoka i obale.

Osim u Hrvatskoj, Oblica se uz-gaja još u Kaliforniji gdje se je do-nijeli naši iseljenici, zatim u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Posebno je zanimljivo za Oblicu da je 1908. godine uvezena u Japan iz Kalifornije.

Plod Oblice je okruglastog obli-ka prosječne mase oko 5 grama. Masa ploda varira u rasponu od 2.5 do 14.5 grama. Radi svije krupnoće ova sorta se može koristit za zele-no i crno konzerviranje, a može se prerađivati u ulje. Sadržaj ulja u plodu varira od 18-21% u ovisnosti od uzgojnog područja i uvjeta uz-goja.

Nedostatci: Oblica je strano-oplodna sorta masline te su za uspješan rod u maslinike pored Oblice treba saditi i sorte opraši-vače. Dobri oprašivači za Oblicu su sorte Picholine, Ascolana Tenera, Drobnica, Lastovka i Levantinka. Veliki nedostatak Oblice je neredo-vita rodnost.

Oblica je gospodarski veoma vri-jedna sorta masline bilo za konzer-viranje ili za proizvodnju ulja.

Levantinka

Podrijetlo Levantinke nije ra-zjašnjeno, a smatra se domaćom sortom masline. Ime Levantin-ka podsjeća na njezino podrijetlo «Levant» kako se nekada nazivalo područje Grčke.

Uvrštena na sortnu listu Re-publike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi

pri Međunarodnom vijeću za ma-slinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade na područjima s tlima boljeg boni-teta te na terenima gdje je moguće natapanje. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i me-lioraciju krša Split i Stanica za juž-ne kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline «Alameda del Obispo» pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolek-ciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National «Marrakech», Maroko. Nadalje u Hrvatskoj je registrirano 179 matičnih stabala ove sorte u šest matičnih nasada. Prema broju matičnih stabala ova sorta je na trećem mjestu iza Oblice i Lastovke.

Uzgoj Levantinke ograničen je na područje južne i srednje Dalmaci-je. Najveća populacija ove sorte je u području otoka Šolte. Povećano zanimanje za sadnjom ove sorte vidljivo je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i bio-loškoj vrijednosti ove sorte. Naime, ova sorta ima veliki postotak sa-mooplodnje, radi čega Levantinka redovito i obilno rađa.

16


Plod: Plod je srednje krupan, eliptično izdužen i blago uvi-jen prema vrhu. Ova sorta rađa u grozdovima, a u jednom grozu ima između tri i pet plodova. Prosječna masa ploda je oko 4.5 g. Pred poče-tak zriobe plod je zelene boje koja postupno prelazi u crveno-ljubiča-sti i na kraju je crne boje. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 20%, a ulje je dobre kvalitete.

Nedostatci: Levantinka je veoma osjetljiva na sušu te za njezin uz-goj treba birati tla dubljeg profila ili osigurati natapanje. Srednje je osjetljiva na napad raka masline i paunovo oko. Ima slabu sposob-nost rizogeneze.

Prednosti: Levantinka redovito i obilno rađa, ima veliki postotak autofertilnosti te joj za uzgoj nisu potrebni oprašivači. Srednje je ot-porna na napad maslinine muhe.

Levantinka je gospodarski veo-ma vrijedna sorta masline nami-jenjena isključivo za proizvodnju ulja. U idućem razdoblju bi trebalo raditi na proizvodnji sortnoga ma-slinovog ulja kupažiranom masli-novom ulju čiji bi glavni sastojak bilo ulje Levantinke..

Istarska bjelica (sinonimi: Bjelica, Belica, Zlatna belica, Bianchera, Bianca istriana)

Istarska bjelica vuče svoje po-drijetlo iz područja Boljunca kod Trsta. Najviše je rasprostranjena na ankaranskom području u Sloveniji, a sve se više širi i na hrvatskom di-jelu Istre (Buje, Tar, Poreč). Srednje bujnog je rasta. Listovi su srednje veliki i široki, tamnozelene boje. Plodovi su srednje veličine, svjetlo-zelene do rumenkaste boje. Kasno dozrijeva, sredinom ili koncem stu-

denog. Odlične je rodnosti. Sadržaj ulja u plodu iznosi oko 24%. Ulje je visoke kakvoće. Plodovi se također koriste i za konzerviranje. Jedna je od najotpornijih sorti na niske temperature.

Drobnica

Najstarija je autohtona sorta masline otoka Korčule. Najbrojnija je u maslinicima Blata i Vele Luke, gdje se nalaze najstarija i najveća stabla. Razvija uspravno, bujno i visoko stablo, rijetke krošnje, s ve-likim i prostranim deblom. Plod je okruglasto izdužen, boje prije zrio-be svijetlozelenkaste, a u zriobi ta-mnoljubičaste. Meso ploda je čvr-sto i sitno zrnato, zrenjem dobiva ljubičastu do tamnoljubičastu boju.

Srednje je rana sorta jer joj je od cvatnje do zriobe potrebno oko 180 dana. Ističe se bujnim porastom i visokom otpornošću na vjetrove, zimu i sušu. Dobar je oprašivač za lastovku i oblicu. Količina ulja u plodu posljednjih dana studenog dosiže od 16,40 do 21,10 posto. Plod se koristi isključivo za dobivanje ulja.

Pendolino

Pendolino je sorta koja je pozna-ta u cijeloj Italiji kao sorta posebne kvalitete za oprašivanje. Toskan-skog je podrijetla. Biljka je srednje bujnosti, povijenoga visećeg rasta. Krošnja je gusta, s kopljastim zbi-jenim listovima. Plodovi su izdu-ženi, blago asimetrični, srednje težine. Rodne grančice su duge, viseće, gipke, savijene prema tlu. Rano dolazi u rod, prilagodljiva je na različite edafske uvjete.

Ova sorta je stranooplodna, te je odličan oprašivač za Leccino i Frantoio sortu maslina. Otporna je prema maslinovu moljcu i masli-novoj muhi, te je osjetljiva prema zarazi od maslinova raka i pauno-va oka. Ova je sorta prvenstveno u uzgoju kao oprašivač, pa su zato nepravedno zapostavljena njezina izvanredna svojstva ulja. Daje iz-vrsno ulje voćnog flavora, te je ulje izvrsne kvalitete. Smatramo je vrlo vrijednom uljnom sortom koja je ekonomski vrlo isplativa te pogod-na za strojnu berbu.

Ekstra djevičansko maslinovo ulje Pendolino je zlatnožute boje s mirisom masline, svježe pokoše-ne djeteline, artičoke i rafiniranim mirisom badema. Harmonično, la-gano, svježe ulje izvrsne kakvoće, vrlo blage gorčine i pikantnosti. Iz-vrsno se sljubljuje s krem juhama, pojačava okus mesa divljači, bifte-ka i ramsteka.

17


Ivica Doko, dipl. ing.

Gnojidba maslineorganskim gnojivimaPoznato je da maslina može

uspijevati na plitkim, ske-letoidnim tlima koja su si-

romašna humusom i mineralnim tvarima gdje mogu doživjeti preko dvjesto godina. To joj omogućuje njezina otpornost prema suši koja je rezultat dobre razgranatosti ko-rijenove mreže. No, takva stabla su slabe bujnosti, nemaju redovite prirode, a rodnost im je niža nego na stablima uzgojenim na plodnim i prikladnim tlima.

Ukoliko se maslina uzgaja na skeletnim tlima slabo opskrblje-nim hranjivima, ona ne postiže dovoljan ukupni prirast jednogo-dišnjih izboja koji su osnova za rodnost. Dužina jednogodišnjih izboja je mala pa nema obilne cvat-nje, zametanja plodova i rodnosti.

S druge strane maslina je vrlo osjetljiva prema slaboj prozračno-sti i suvišku vode u tlu. Stoga su tla glinene ili ilovasto-glinene tekstu-re koja su slabo propusna za vodu, neprikladna za uzgoj maslina ako se prethodno ne popravi njihova dreniranost agromeliorativnim za-hvatima.

Prikladna tla za uzgoj maslina su pjeskovito-ilovasta i ilovasta, duboka, drenirana, dovoljno op-

skrbljena humusom i mineralnim hranjivima te neutralne reakcije. Mogu biti slabo kisele ili slabo al-kalične reakcije, ali ako su kisela i ne sadrže dovoljno kalcija, tada se preporuča kalcifikacija.

Redovita gnojidba organskim gnojivima je vrlo važna u poprav-ljanju svojstava loših tala ( skelet-nih i glinenih) jer osim hranjivih elemenata, gnojivom se unosi or-ganska tvar koja povećava sadržaj humusa, popravlja strukturu tla i povoljno utječe na mikrobiološku aktivnost.

Kod težih glinenih tala popravlja prozračnost i toplinu, a kod laganih skeletnih tala organska tvar zadr-žava vlagu i ublažava sušu.

Za gnojidbu maslina posebno su prikladna organska gnojiva na koje maslina pozitivno reagira. Jedno takvo gnojivo je BIOLIVO.

Biolivo je 100% organsko gnojivo s poboljšanim načinom otpušta-njem dušika. Naime, osnovna zna-čajka ovog gnojiva je da postupno otpušta dušik kojeg biljka postu-pno usvaja. Dakle, nema ispiranja dušika bez obzira na kiše tijekom zime. Osim fosfora (3%) i kalija (3%) , ovo gnojivo je osobito bogato organskim ugljikom (42%).

Organsko gnojivo BIOLIVO je optimalno za gnojidbu maslina

zahvaljujući i dodatku bora. Bor je mikroelement neophodan za vegetativni razvoj, koji potiče sintezu nukleinskih kiselina i klo-rofila. Glavna funkcija bora vezana je za oplodnju, jer bor po-maže pri oplodnji i primjenom bora povećava se postotak oplođenih cvjetova.

Razdoblje uporabe gnojiva je jako dugo, od zime do proljeća. Preporuča se ovo gnojivo primije-niti najkasnije do dva tjedna prije kretanja vegetacije. Količina gnoji-va iznosi 70-80 kg/dulumu.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi imaju organsko gnojivo Biolivo namijenjeno gnojidbi maslina.

18


Mladen Karačić, dipl. ing.

REDOVITA REZIDBA uspjeh uzgoja smokve

Ono što rijetki voćari znaju jest činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voćna vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi

Prije svega, potrebno je znati kako se u toplijim predje-lima, gdje nema opasnosti

od mrazeva smokva može rezati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova. Ako, pak, posto-ji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja so-kova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana zato što tada rane teško zacjeljuju. Uslijed toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Neza-rasla rana postaje i središte okup-ljanja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužva-stu srčiku grana uslijed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada. Zbog toga je najpoželjni-je što manje orezivati deblje grane smokve.

Osim toga, radi smanjenja ošte-ćenja kore kao posljedice djelova-nja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom vapna. Nakon završene rezidbe sve odrezane grane nužno je sakupiti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili slijedi i re-dovita zimska zaštita s 3 %-tnim bijelim uljem kojim uništavamo štitaste uši.

Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, ka-

Smokvin potkornjak (Hypoborus ficus Erich.)Značajan štetnik smokve na području Hercegovine. Karakteristi-

čan je po tome što, osim oslabljenih i iscrpljenih stabala smokava, napada i ona zdrava. Odrasli oblik je vrlo sitan, veličine 1 - 1,3 mm, crn i bez sjaja. Pokrilje je tamnosmeđe boje, obraslo kao i vratni štit relativno dugim, uspravno stršećim dlakama .

Ima tri naraštaja godišnje. Buši poprečni primarni hodnik, a na obje strane ličinke buše sekundarne hodnike. Bušenjem većeg broja hod-nika ubrzava se propadanje grane pa i cijelog stabla. Poslije tih šteta kora ispuca i odvaja se u obliku pločica pa drvo ostaje golo . Najradije napada tanje grane.

Osnovna mjera zaštite smokava od ovog potkornjaka je uklanjanje napadnutih grana i grančica iz krošnje ali i nasada smokava. Uklonje-ne grane potrebno je spaliti.

snije tijekom vegetacije ograničena uporaba insekticida. Zapravo, samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo odgova-

rajući može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječima, na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim odbacivanjem lišća. Stoga se mjera zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.


Sorta trešnje ReginaOd poznanika sam dobio tri sad-

nice trešnje sorte Regina. Obzirom da se prvi put susrećem sa tom sor-tom, molim vas da mi date nekoli-ko osnovnih karakteristika te sorte trešnje.

Nova sorta, podrijetlom iz Nje-mačke koja je tržišno sve zastuplje-nija među komercijalnim sortama tamnocrvene trešnje. Stablo je buj-na rasta sa širokim i dobro razgra-natim krošnjama. Plod je krupan, čvrst, srcolika oblika, izrazito ta-mnocrvene boje, otporan na puca-nje. Meso ploda je ugodnog okusa. Regina dobro podnosi zimske mra-zeve i tolerantna je prema hladni-jim vremenskim uvjetima s većom količinom padalina. Sorta kasnog vremena cvatnje i sazrijevanja (do-zrijeva koncem lipnja). Potreban joj je oprašivač.

Dado Marić,dipl.ing.

Presađivanje agrumaProšle godine sam kupio dvije

sadnice limuna mjesečara. Agro-nom koji radi u tom rasadniku je rekao da limunove presadim u ne-znatno veći sud. Međutim, imam dvije velike, prostrane posude u kojima bi limun mogao ostati dugo vremena bez daljnjega presađiva-nja. Mogu li odmah sadnice presadi-ti u velike sudove?

Svakako biste trebali poslušati sa-vjet koji ste dobili, a objasnit ću vam i zašto. Limun se češće presađuje u prvim godinama života. Ovisno o veličini posude i intenziteta rasta, nekada se tijekom jedne godine presadi i do dva puta. Međutim, vrlo je važno to raditi postupno kako se razvija korijenov sustav i krošnja. Sadnja sadnica limuna odmah u veliki sud nije poželjna jer stablo donosi kvalitetan rod tek kada ko-rijenje u cijelosti iskoristi svo tlo u loncu. Zbog toga limun treba po-stupno presađivati s tim da je naj-optimalnije vrijeme za presađivanje pred početak proljetne vegetacije.

Ivica Doko,dipl.ing

Tangerina – mandarina ili nova vrsta agruma!

Dobila sam nekoliko plodova agruma koji me podsjećaju na man-darine. Prijateljica koja mi ih je do-

nijela kaže da je to tangerina. Plo-dovi su isti kao i plodovi mandarine samo imaju izraženiju narančastu boju. O čemu se radi?

Tangerina je, zapravo, mandarina s nešto izraženijom narančastom bojom. Ova varijanta mandarine dobila je naziv po luci Tangier u Maroku, odakle je bila po prvi put izvezena u Europu 1841. godine. U početku se voće zvalo ‘tangerine orange’ (kao i ‘mandarin orange’), ali se zatim skratilo do tangerine. Tangerina je zapravo ista mandari-na, samo ona koja raste u Maroku.

Ivana Markota,dipl.ing.

Presađivanje šipakaImam tri šipka koja moram pre-

saditi zbog opravdanih razloga. Ne znam o kojoj sorti se radi , ali plo-dovi su crvene boje i izuzetno veliki. Šipci su stari pet godina i već imaju relativno dobar urod. Molim vas da mi odgovorite kada je najbolje vri-jeme za presađivanje.

Prije svega, trebate znati kako presađivanje šipaka starih pet go-dina predstavlja vrlo rizičnu ope-raciju, ali pošto navodite da je to neizbježno preporučujemo da to obavite tijekom rane jeseni, odmah nakon opadanja prvih listova ili ti-jekom zime ako vremenske prilike to dopuštaju. Kako bi se petogodiš-nji šipak što bezbolnije prilagodio novim uvjetima preporučamo i da prije presađivanja, a nakon opa-danja listova obavite i njegovo jače orezivanje. Pod tim podrazumijeva-mo odstranjivanje svih grana osim provodnice koju je poželjno skratiti na 1-2 pupa. Na taj način potaknut ćemo bolji razvoj korijenovog su-stava, pa biljka neće nepotrebno trošiti energiju na razvoj nadzemne mase. Pored svega, nužno je obaviti i prikraćivanje korijena kako bismo potaknuli razvoj novih žilica, a što će omogućiti njegovo bolje ukorje-njivanje. Poželjno je i korijen neko-liko sati prije presađivanja potopiti u tri dijela ilovače, dva dijela gove-đega gnoja te onoliko vode koliko je potrebno da se stvori žitka masa. Koliko će pak kasniti prvi plodovi ovisi o više čimbenika, ali sigurno je da će oni izostati 2-3 godine nakon presađivanja.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Suzbijanje dudove štitaste ušiU svom voćnjaku imam desetak

stabala breskve i nektarine. Na de-blu i debljim granama pojavila se uš bijele boje, koju sam prošle godine prskao bijelim uljem, ali nije bilo većih rezultata. Što raditi ove godi-ne, odnosno čime prskati breskvu i nektarinu?

U vašem slučaju najvjerojatnije da se radi o dudovoj štitastoj uši, štetniku koji napada veliki broj bi-ljaka, a na području Hercegovine posebice breskvu i nektarinu. Uš se uglavnom nalazi na deblu i prvim debljim granama uz deblo.

Nažalost, danas na tržištu pesti-cida ima vrlo malo pripravaka koji se mogu koristiti u vrijeme mirova-nja vegetacije. Ono što možete kori-stiti tijekom mirovanja vegetacije su mineralna ulja ili kombinacija mi-neralnih ulja i bakra (Zimsko ulje).Dudovu štitastu uš treba suzbijati u

vrijeme izlaska ličinki odnosno nji-hova kretanja do mjesta fiksiranja na grani. U toj fazi su vrlo osjetljive ne većinu insekticida. Trebate češće boraviti u voćnjaku i primijetiti li-činke te obaviti pravodobno prska-nje.

Zadnjih nekoliko godina prati-li smo biologiju ovog štetnika na području Hercegovine i utvrdili da ličinke prvog naraštaja izlaze oko 20. travnja (15-26. travnja, ovisno o godini). Ako je populacija dudo-ve štitaste uši velika, predlažemo dva do tri prskanja u razmaku od desetak dana. Od insekticida se mogu koristiti: Insegar, Applaud, Actara,Karate zeon, Actelic i drugi uz dodatak nekog od okvašivača. Važno je obaviti zaštitu u ovom raz-doblju jer breskva i nektarina još nemaju dostatno lisne mase pa se može kvalitetno obaviti aplikacija.

dr. Ivan Ostojić

20


20

Dubrovnik

Split

Šibenik

Podgorica

HRVATSKA

CRNA GORA

SRBIJA

Stolac

Neum

Grude

Konjic

RamaSarajevo

KiseljakKreševo

Travnik

Banja Luka

V. Kladuša

Cazin

BihaćBijeljina

Bugojno

Odžak Orašje

Brčko

Zenica

Vareš

Fojnica

Goražde

DrvarŽepče

Tuzla

Jajce

Livno

Kupres

Čapljina

Ljubuški

Široki Brijeg

Gradačac

Gornji Vakuf -

Uskoplje

Kakanj

Maglaj

Živinice

DobojSanski Most

Prijedor

Gradiška

Usora

Novi Travnik

Čitluk

Vitez

Mostar

Busovača

POSLOVNE JEDINICE

Prodajno mjesto

Direkcija

Podružnica

Tomislavgrad

Posušje

www.croatiaosiguranje.ba

Alati za rezidbu voćakaIvan Perić, dipl. ing.

Za kvalitetnu, lakšu i bržu rezidbu potrebno je odabrati odgovarajući i za rad pripremljen alat, koji treba biti oštar, čist, prikladne konstrukcije i izrađen od kvalitetnog materijala. Za rezidbu se rabe voćarske škare, voćarski noževi, pile i pribor za oštrenje (turpije i razne vrste bruseva).

U Sjemenarninim agrocentrima u Mostaru, Širokom Brijegu i Grudama u ponudi se nalaze profesionalne škare za rezidbu voćaka, različiti noževi za cijepljenje i obradu rana, pile za rezidbu debljih grana te drugi alati koji se koriste u voćnjacima.

Voćarske škare (nožice) – njima režemo tanje grane (pro-mjera do 25 mm). Rabe se kada nije neophodno potrebna velika kvaliteta prereza, jer se njima ne mogu izvesti precizni presjeci bez nagnječenja kore i drveta, a sva-ko takvo nagnječenje nepovoljno utječe na zacjeljivanje rana. Škare moraju biti propisno stegnute, tako da ne pružaju velik otpor rezaču, a isto tako poželjno je da nisu previše labave, jer time drobe i nagnječuju staničje kore i drveta oko presjeka. Najprikladnije su voćarske škare koje imaju dvije susretne oštrice.

Za rezidbu debljih grana koriste se posebne škare koje su konstruk-cijski prilagođene za te zahvate. Tim škarama se režu grane debljine 30-50 mm. Isto tako postoje škare sa tzv. telepatskim drškama za re-zidbu grana koje su u višim dijelo-vima krošnje i koje rezač sa tla ne može dohvatiti običnim škarama za deblje grane.

Voćarski nož (hipa) - služi nam kada želimo postići precizan

i ravan presjek, stoga, najčešće ga koristimo kod rezidbe mladih vo-ćaka, kad odstranjujemo štrljak ili prikraćujemo podlogu iznad mjesta cijepljenja. Njime možemo i zagladiti rane na debljim grana-ma, nakon reza pilom, jer pilom se staničje kore i drveta jače ošte-ćuje. Nož s obje strane nije isti, s jedne strane je ravan, a s druge je uzdignut od oštrice prema gore. Oštrimo ga brusom, ali nikada onu ravnu stranu, i kod reza ravna stra-na uvijek je okrenuta prema dijelu koji ostaje na voćki. Njime uvijek režemo na potez, a ne na pritisak. Najčešće ga koristimo u manjim voćnjacima, jer rad s njim je sporiji, pa time i skuplji.

nom zubaca od 3 do 5 mm. Najpri-kladnije su pile sa srednje velikim zupcima. One s malim zupcima nisu prikladne jer se pri rezidbi nabija piljevina između zubaca, pa nisu učinkovite. Dok one s veli-

kim zupcima jače oštećuju staničje kore i drveta, čime je kasnije ote-žano zarastanje tih rana.

Pile se oštre turpijicama, i to svaki drugi zubac u suprotnom smjeru.

Pile – koristimo ih kod prikra-ćivanja ili odstranjivanja debljih grana. Imamo dva tipa pila koje koristimo pri rezidbi: list i luk pile. Luk pile mogu biti izrađene s pomičnim i nepomičnim listom. Najviše se koristi sklopiva voćar-ska pila. Listovi pile urađeni su tako da se na njima nalaze zupci koji su postavljeni tako da je svaki drugi zubac blago izvijen u drugom smjeru. Listovi se izrađuju s veliči-

21


Nove vinske sorteotporne na bolestiU svijetu postoji velik broj sorata vinove loze koje se odlikuju dobrim proi-zvodnim obilježjima. Međutim, ni jedna od sorata vinove loze nije otporna na gljivične bolesti, posebice plamenjaču i pepelnicu koje iziskuju intenzivnu primjenu zaštitnih sredstava. To je jedan od glavnih problema moderne vino-gradarske proizvodnje, prvenstveno u financijskom, ali i u ekološkom smislu. Naime, zabrinjavajući je podatak da se na vinogradarske površine u Europi koje zauzimaju samo 8% ukupnih poljoprivrednih površina utroši blizu 50% svih pesticida.

Darko Preiner, dipl. ing. agr.

Osim europske vinove loze postoje i brojne druge vr-ste loza, kao što su npr.

američke vrste (Vitis labrusca, V. berlandieri, V. riparia i dr.) koje su iznimno otporne na većinu gljivič-nih bolesti, ali po svojim obilježji-ma (specifične arome, mali grozd i niski prinosi) u pravilu nisu pogod-ne za proizvodnju vina.

Međuvrsni križanciKako bi se spojilo obilježja stol-

nih sorata vinove loze i otpornost

prema gljivičnim bolestima koje imaju druge vrste loza, pristupilo se njihovu križanju čime su dobi-veni tzv. međuvrsni križanci ili in-terspecijes hibridi. Prvi međuvrsni križanci uglavnom su imali dobru otpornost prema bolestima, ali po svojim prizvodnim obilježjima još uvijek nisu bili ni blizu sorata vi-nove loze. Nakon toga se pristupilo ponovnom križanju prvog naraštaja muđuvrsnih križanaca sa sortama vinove loze pri čemu se iz naraštaja u naraštaj sve više dobivalo na kva-liteti, a u nekim slučajevima uspje-lo se zadržati glavninu otpornosti-ma prema gljivičnim bolestima.

„Najbolji rezultati postignuti su kod otpornosti prema plamenjači, pepelnici i sivoj plijesni.“

Danas imamo niz sorata koje su dobijene upravo na taj način i znat-no su otpornije prema gljivičnim bolestima, a svojom kvalitetom su jednake ili čak nadmašuju mnoge danas korištene sorte vinove loze.

Pokusna proizvodnja u HrvatskojAgronomski fakultet u Zagrebu

provodi pokusnu proizvodnju s čak 20-ak otpornih vinskih sorata vi-nove loze. Pokusni se nasadi nalaze u uvjetima sjeverozapadne Hrvat-ske (Jazbina – Zagreb, i Sv. Ivan Ze-lina, Sv. Urban – Međimurje) jer u ovim područjima nailazimo na naj-veće probleme s pojavom gljivičnih bolesti vinove loze.

„Među danas najznačajnijim otpornim sortama vinove loze su crne sorte: regent, cabente cortis, marechal fosh, leon millot, chan-cellor, monarch; a od bijelih sorata tu su: merzling, phoenix, orion, lisa, kozmopolita, bačka, johanniter, so-laris, chardonel, traminete i dr.“

Unatoč tome što nije riječ o sor-tama čiste vinove loze, već o hibri-

22


dima, tj. križancima vinove loze i drugih otpornih vrsta loza, u zako-nodavstvu mnogih vinogradarskih zemalja ove se sorte smatraju sor-tama vinove loze i kao takve pola-ko ulaze na službene sortne liste tih zemalja.

RegentNastala je 1967. godine u nje-

mačkom institutu Geiweilerhof. Unatoč tome što je riječ o crnoj sorti, u njezinu predigreu pozna-te su bijele sorte silvanac i rizva-nac te francusko-njemački hibrid Chambourcin. Priznat je kao sorta

tek 1994. godine, a u proizvodnju je ušao 1996. godine u Njemačkoj. Danas je to najraširenija sorta u svijetu otporna na bolesti. O nje-govoj popularnosti u Njemačkoj govori podatak da je 2000. godine ovom sortom bilo zasađeno 350 ha, a 2010. godine više od 2000 ha. Sorta rano dozrijeva (II. epo-ha), pogodna za sjevernija uzgojna područja, i nešto lošije položaje. Dobro nakuplja šećere i daje inte-zivno obojena kvalitetna crna vina. U uvjetima Jazbine u 2010. godini (nepovoljna godina) postigla je 86 Oe°i 7,12 g/l kiselina, 2011. Oe° i 6, 92 g/l kiselina (berba 30.8.2011.).

Cabernet cortisCrna sorta nastala je 1982. godine

u Freiburgu u Njemačkoj, a 2003. godine zaštićena je kao sorta. Rano dozrijeva (II. epoha), otporna je na plamenjaču i sivu plijesan, a manje na pepelnicu. U svom pedigreu ima, s jedne strane sortu solaris i caber-net sauvignon od kojeg je naslijedio dobre značajke vina, prvenstveno aromu. Otporna je na niske zimske temperature. 2011. godine u Sv. Ivan Zelini, obran je 29. kolovoza sa 86 Oe° i 5,27 g/l kiselina.

MerzlingBijela sorta nastala 1960. godi-

ne u Njemačkoj, u svom pedigreu ima Seyval (francusko-američki hibrid), rajnski rizling i pinot sivi. Dobre otpornosti prema bolestima i niskim temperaturama. Dozri-jeva početkom III. epohe. Dobrog je i stabilnog prinosa i daje kvali-tetna bijela vina koja su po svojim obilježjima slična vinima sorte ri-zvanac. 2010. godine postigla je u uvjetima Jazbine 87 Oe° (berba 15. rujna).

SolarisBijela sorta nastala 1975. u Nje-

mačkoj križanjem sorte merzling s križancem sorti zarya severa i muškat ottonel. Iznimno otpor-na na niske temperature i ranijeg dozrijevanja. Jako dobro nakuplja šećere uz dobru kiselost. Daje har-monična vina voćnog karaktera i lijepe arome, a smatra se da je

prikladna i za proizvodnju deser-tnih vina. U uvjetima vinograda na zelinskom području 2011. go-dine brana je 31. kolovoza sa 117 Oe i 7,11 g/l ukupnih kiselina. Ove sorte su navedene samo kao pri-mjer kako moderne otporne sorte osim otpornosti, imaju i sva druga obilježja za proizvodnju visoko-kvalitetnih vina. Naime, kod većine vinogradara pa i potrošača otporne sorte asociraju na lošu reputaciju koju su imali prvi naraštaji koji su nazivani i izravno rodni hibridi ili „direktori“ i „tudum“ kojom svo-jom kvalitetom nisu bile prikladne za modernu proizvodnju vina. Vi-nogradarska struka danas smatra kako nema razlike u kvaliteti vina između novih otpornih sorata i kla-sičnih sorata vinove loze.

Zavod za vinogradarstvo i vinarsko Agronomski fakultet u Zagrebu

Preneseno iz Gospodarskog lista

23


Prepoznavanjebolesti vinove lozetijekom zime i rezidbePrilikom rezidbe mogu se na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova vinove loze uočiti promjene koje u nekim slučajevima mogu upućivati na razvoj opasnih bolesti, odnosno zarazu s nekim uzročnicima biljnih bolesti. Koje bolesti se mogu uočiti prilikom rezidbe na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova?

Prof. dr. sc. Tihomir Miličević

To su najčešće crna pjegavost ili (fomopsis), esca ili apo-pleksija i eutipoza ili sušenje

krakova vinove loze. Uočavanje simptoma bolesti važno je da bi se prilikom rezidbe poduzele neke preventivne mjere zaštite, a to je prije svega kompletno uklanjanje takvih zaraženih dijelova vinove loze iz vinograda, čime se smanjuje izvor zaraze i širenja bolesti, te spa-šava ostatak zdravog dijela trsa od daljnjeg propadanja.

Crna pjegavostPojava ove opasne bolesti može

postati jedan od glavnih problema u uzgoju vinove loze, pogotovo kod osjetljivih kultivara (plavac mali, žilavka, kardinal, debit, škrlet, vra-nac, i dr.) Uzročnik bolesti je gljiva Phomopsis viticola.

Bolest se nekada nazivala esko-rioza, iako se pod tim nazivom po-drazumijevaju i neke druge bolesti vinove loze. Fomopsis je kao bolest postao problem nakon smanjene

uporabe fungicida na bazi bakra, koji su se prije više koristili, a imali su fungicidno djelovanje i na ovu bolest.

Simptomi bolestiSimptomi se tijekom vegetacije

najbolje uočavaju na mladicama, i to na bazalnim internodijima (najčešće drugi i treći internodij), u obliku izduženih i ulegnutih ta-mnih lezija, koje zbog razvoja bo-lesti pucaju i poprimaju izgled rak ranica. U zimsko vrijeme simptomi se na odrvenjenoj rozgvi očituju izbjeljivanjem vanjskog dijela ili kore rozgve, iako to ne mora uvi-jek biti slučaj kod zaražene rozgve,

jer simptome izbjeljivanja rozgve mogu prouzročiti i druge fitopa-togene gljive kao npr. Botrytis, Botryosphaeria i dr.

Također se na rozgvi dobro uo-čavaju tamne lezije ili ranice koje su se javile još na mladicama tije-kom vegetacije. Iz takve rozgve u rano proljeće izbijaju crna plodna tijela ili piknidi, u kojima nastaju piknospore, koje onda šire zarazu. Također pupovi na zaraženoj rozgvi zaostaju u razvoju i kasnije se otva-raju ili nikako ne polaze. Mladice koje izbiju iz takvih pupova često su zakržljale i zaostale u razvoju.

Ako za rezidbu ostavimo zara-ženu rozgvu, pupovi ili ne potjeraju

24


ili potjerale mladice budu jako za-kržljale, pa iduće godine ne mogu poslužiti za daljnu rezidbu.

Bolest stoga iz godine u godinu iscrpljuje biljku, stalno smanju-jući urod, a može doći i do sušenja zaraženog dijela čokota. Zaraza piknosporama događa se već rano u proljeće (tijekom travnja), na po-četku vegetacije, pa je to idealno vrijeme za zaštitu od ove bolesti, iako prvo tretiranje treba provesti još u razdoblju zimskog mirovanja i početkom vegetacije.

SuzbijanjeOd agrotehničkih preventivnih

mjera suzbijanja najbitnije je pri-paziti na rezidbu i kompletno izno-šenje zaražene rozgve iz vinograda, kao i njezino spaljivanje, jer je ta-kva rozgva stalni izvor zaraze. Pri rezidbi uvijek moramo ostavljati isključivo zdravu rozgvu.

Druga mjera koju treba napraviti u razdoblju mirovanja prije kre-tanja vegetacije već je spomenuto prskanje fungicidima, i to u kon-centracijama koje su do tri puta veće od onih u vegetaciji. To su uglavnom fungicidi na bazi bakra kao npr.: Nordox 75 WG, Nordox Super 75 WP, Kocide DF, Cupra-blau Z WP, Bakreni Dithane WP i dr. Na početku vegetacije (počevši od faze 9-11 po BBCH skali) treba nastaviti s prskanjem, i to barem dva puta sljedećim fungicidima: Antracol WP 70, Chromoneb S-70, Dithane M-45, Mankozeb WP, Pi-nozeb M-45 WP, Star 80 WP, Delan 700 WDG, Polyram DF, Quadris KS, Shavit F WP, Dakonil 720 SC, Mikal Flash WG, Rival WP, Winner WP, Alonso WP i dr.

Esca ili apopleksijaPosljednjih godina veliku pažnju

vinogradara širom svijeta, pa i kod nas, zaokuplja pojava bolesti zvane eska ili apopleksija ili apoplektično

venuće ili sušenje vinove loze, o kojoj se još ne zna dovoljno, pa se svake godine uvelike mijenjaju po-gledi na ovu bolest i njezine uzroč-nike. Iako eska nije u biti nikakva nova ili nepoznata bolest vinove loze, ipak je ona danas još prilično nejasna, unatoč brojnim istraživa-njima u svijetu i unatoč tome što je po simptomima poznata još iz drevnih antičkih vremena.

Simptomi eskeTipični simptomi eske u vegeta-

ciji javljaju se na lišću vinove loze u vidu nekroza ili paleži između lisnih žila, koje se ponekad mogu pojaviti iznenada u vrlo kratkom roku. U početku razvoja bolesti ovi se simptomi na lišću javljaju u vidu crvenkastožute boje, koja daljnjim razvojem bolesti prelazi u smeđu boju, zbog nekroze i sušenja zahva-ćenih dijelova lista.

Vrhovi mladica također venu, a može doći i do venuća i sušenja grozdova. Simptomi mogu zahvatiti cijeli trs (pogotovo u slučaju mlađih trsova, koji venu i mogu se vrlo brzo potpuno osušiti) ili samo dijela trsa (u slučaju starijih trsova).

Razvoj ovakvih simptoma ipak ne mora nužno dovesti do potpu-nog sušenja trsova vinove loze.

Uzrok ovakvih simptoma na lišću i drugim organima vinove loze su patološke promjene u unu-tarnjem staničju loze, koje se na presjeku trsa zahvaćenog bolešću ogledaju u vidu razorenog staničja žuto-bijele boje, koje nastaje zbog djelovanja fitotoksina i enzima glji-va uzročnika.

Ovakve promjene se upravo dobro uoče prilikom rezidbe. Kao uzročnici ove bolesti danas se, pre-ma najnovijim saznanjima, uglav-nom navode vrste gljiva iz roda Fomitiporia (sinonim Phellinus), i to vrste Fomitiporia mediterranea i Fomitiporia punctata.

Često se uz ove vrste kao glji-ve uzročnici eske navode i gljive iz rodova Phaeoacremonium (P. aleophilum) i Phaeomoniella (P. chlamydospora), a prema najnovi-jim podacima, vrste gljiva iz rodova Phaeoacremonium i Phaeomonie-lla više su karakteristične za jednu drugu bolest koja je po simptomi-ma jako slična eski, a zove se petri-jeva bolest vinove loze.

SuzbijanjeGlavne mjere zaštite od ove bo-

lesti su isključivo preventivne, kao što su: korištenje zdravoga sadnog materijala, premazivanje rana od rezidbe zaštitnim voćarskim vo-skom kako bi se spriječio ulaz spo-ra gljive u biljku, te u slučaju pojave bolesti uklanjanje zaraženih trso-va iz vinograda. Da se bolest ne bi prenosila škarama za vrijeme re-zidbe treba provoditi i dezinfekciju škarama. Od izravnih ili kemijskih mjera zaštite fungicidima za sada, na žalost, ne postoje fungicidni pri-pravci kojima bi se uspješno mogla spriječiti pojava ili širenje ove bole-sti. Postoje podaci o različitoj osjet-

ljivosti/otpornosti nekih kultivara vinove loze pa se tako kao izrazito osjetljivi kultivari navode Sauvi-gnon, Cabernet Sauvignon i dr.

Eutipoza ili sušenje krakova vinove loze

Ova se bolest po simptomima često može zamijeniti s eskom, ali i s nekim simptomima crne pje-gavosti ili tzv. fomopsisa. Tipični simptomi ove bolesti su skraćeni internodiji mladica i njihov kržljavi ili žbunast rast. Lišće je obično klo-rotično i žuto. Zbog takvih simpto-ma u rano proljeće može se zami-jeniti s napadom grinja. Tijekom zime odnosno prigodom rezidbe na presjeku rozgve ili dijelova trsa mogu se učiti nekroze ili promjene boje staničja, najčešće u vidu slova V, koje se šire od središnjeg dijela prema vanjskom. Bolest obično za-hvaća jedan dio trsa, a s vremenom se širi na cijeli trs. Uzročnik je glji-va Eutypa lata. Suzbijanje bolesti je preventivno, i to odstranjivanjem zaraženih dijelova trsa prilikom rezidbe i njihovo spaljivanje te premazivanje rana fungicidima na bazi benzimidazola.

Zavod za fitopatologijuAgronomski fakultet u Zagrebu

25


26


Pčele kroz zimu „Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hladnoću odgovaraju pojačanom proizvodnjom topline i održavanjem temperature svojeg tijela i unutar košnice“

Prodori toplog vjetra i iznadprosječne temperatu-re tijekom studenog s jedne

strane su dobrodošli pčelama za pročisne izlete, a s druge strane, gotovo svakodnevno raspuštanje i ponovno oblikovanje zimskog klupka prouzročilo je povećanu potrošnju meda i stvaranje većih količina vlage. Ta je prekomjerna vlaga u krajevima s dugotrajnom maglom teže izlazila iz košnica. Zbog toga je i ove zime potrebno češće pratiti zalihe meda i provje-ravati košnice. Nakon tretiranja protiv varoe pčelama moramo osi-gurati što veći mir u pčelinjaku tije-kom zimskih mjeseci.

Iako ova zima nije započela s uobičajenim hladnoćama unutar košnice se svejedno odvijaju pro-cesi zagrijavanja. Tijekom zimskog razdoblja pčele na pojačanu hlad-noću odgovaraju pojačanom pro-izvodnjom topline i održavanjem određene temperature svojeg tijela i unutar košnice. Proizvodnja to-pline sagorjevanjem meda ima i određene popratne produkte, kao što su u ovom slučaju vodena para i ugljikov dioksid. Pčele snižava-nje temperature okoline, pa tako i vlastitog tijela mogu podnijeti samo do određene granice. Kao sa-

mostalne jedinke ograničene su i u proizvodnji i održavanju topline. Na niskim temperaturama mora-ju se međusobno udružiti kako bi mogle preživjeti, a početkom ka-lendarske godine i produženjem svjetlosnog dana početi njegovati leglo. Upravljanje toplinom tijela kod pčela nije u potpunosti razjaš-njeno. One nemaju veliku mišićnu masu niti obilno krzno koje bi proi-zvodilo i sačuvalo toplinu. Također, razdoblje zime ne provode u stanju sna, nego samo prividno miruju. Jedna od teorija je postojanje neke vrste kemijske proizvodnje topli-ne. Sigurno se zna da ugljikohidrati koji su uskladišteni u tkivu i hemo-limfi u kemijskoj reakciji s kisikom, koji se unosi preko spleta dušnika predstavlja visokoenergetsko go-rivo za aktivnost mišića. Uslijed te aktivnosti stvara se toplina koju pčele kao zasebne jedinke nisu u stanju zadržati nego veći dio ne-kontrolirano odlazi u okolinu.

Stvaranje toplineJedna pčela samostalno proi-

zvodi toplinu podrhtavanjem tijela, odnosno stezanjem i otpuštanjem mišića, najviše letnih. Kada se oni u potpunosti stežu i otpuštaju, po-dižu krila i omogućavaju pčeli lete-

nje. U hladno doba godine pčela te mišiće može brzo i kratko naprezati bez pomicanja krila. To dovodi do vidljive trešnje pčele koja se naziva podrhtavanje, a posljedica toga je potrošnja ugljikohidrata i kisika te stvaranje topline pčele kao jedinke uz otpuštanje ugljikova dioksida.

„Upravljanje“ toplinomAktivnost pčela izravno ovisi o

temperaturnim uvjetima okoline. Pri temperaturi zraka od 8 °C pče-le ne komuniciraju s prirodom, ne izlaze na leto niti iz košnice. Kod viših temperatura, od 9 do 16 °C kretanje je povremeno, a optimal-na je temperatura između 16 i 32

°C. Kod snižavanja temperature i dolaskom hladnoća pčele se po-sebno organiziraju unutar same košnice i stišću u kuglasti oblik koji se naziva zimsko klupko. Kada temperatura okoline padne is-pod 14 do 15 °C počinje okupljanje pčela na jednom mjestu. To mje-sto je u početku hladnijega zim-skog razdoblja smješteno u sredini košnice, na dijelu saća iz kojeg je izašlo posljednje leglo. Sa strana

Kruno Lažec, dr. vet. med.

27


je okruženo peludom, a iznad se nalazi poklopljeni med. Oblikuje se u prostoru praznog saća, rubo-vima dodiruje stanice s medom, a nikada se ne nalazi na stanicama s medom. Klupko najčešće ima oblik nepravilne kugle pa podsjeća na iz-duženu loptu.

Takav je okruglasti oblik naje-konomičniji za održavanje topline zbog toga što kugla ima najmanju površinu u odnosu na masu, a svi dijelovi su podjednako udaljeni od sredine pa se jednako hlade, od-nosno griju. Smatra se da pčele iz vanjskih dijelova klupka polagano kreću prema sredini, a one iz sre-dine ih zamjenjuju. To kretanje je slabo i jedva primjetno. U početku je klupko rastresito, a svaka pčela podrhtavanjem mišića krila stvara toplinu. Kod oblikovanja klupka pčele se slažu u određeni raspored i ostavljaju prolaze za zrak, takozva-ne ventilacijske kanale. Pri nižim temperaturama klupko se stišće i na taj način smanjuje svoju povr-šinu u odnosu na okolinu. Tako se i zatvara velik broj ventilacijskih kanala kojima struji hladan zrak. Na rubovima klupka pčele su naj-gušće stisnute i čine izolacijski sloj ili koru klupka. Debljina tog sloja se mijenja od 25 do 75 mm, što ovisi o temperaturi okoliša. Na rubovima klupka, neovisno o okolišu, tem-peratura je prilično stalna i iznosi oko 6 do 9 °C. Temperatura u sre-dini klupka , dok nema legla iznosi prosječno 21 °C, a moguć je raspon od 14 do 29 °C, mjereno izvana pre-ma sredini. U sredini klupka nalazi se matica, ali i pčele koje aktivno proizvode toplinu. Stvorena topli-na prenosi se prema rubovima na pčele koje ju ne mogu dovoljno i samostalno proizvesti. Uz to, oko dvije trećine pčela iz klupka pre-kriju prazne stanice saća i stvore tisuće prostora nepomičnog zraka koji je vrhunski termoizolator. Na taj način štede dragocjenu toplinu.

„Tijekom zimovanja pčele mogu napustiti klupko i zbog uznemi-ravanja. Tako udarci u postolje, košnicu ili krov prouzročuju na-glo pokretanje pčela, komešanje i klupko gubi svoj oblik. Pčele ot-puštene iz klupka lutaju košnicom koja je mnogo hladnija od topline koju pruža klupko. U tom lutanju neke se previše udalje od klupka, pothlade, te takve promrzle ne-maju dovoljno snage za povratak i ugibaju. Zbog toga se stalno na-

glašava potreba za zimskim mirom u pčelinjaku, jer svako uznemiravanje prilikom zimovanja dovodi do ne-potrebnog kretanja unutar košnice i mogućeg ugibanja pčela zbog hlad-noće“.

Na rubovima klupka pčele su gla-vama okrenute prema sredini, a tije-la su im tijesno priljubljena jedno uz drugo. Tako su dlačice na tijelu me-đusobno isprepletene i stvaraju finu prepreku strujanju zraka i dodatnom gubljenju topline. Na temperatura-ma okoliša od 6 do 8 °C sve su pčele stisnute u kompaktno klupko. To je i preporučljiva temperatura za zimsko tretiranje protiv varoe oksalnom ki-selinom.

Kada temperatura raste, pčele se u klupku ponašaju obrnuto. Promje-nom rasporeda pčela, klupko se ras-pušta, otvaraju se ventilacijski kanali i prestaje podrhtavanje kao pojedi-načno stvaranje topline. Pri još višim temperaturama pčele počinju napu-štati oblik kugle i kreću po košnici.

Preneseno iz Gospodarskog lista

RokoRokowww.sjemenarna.com

Rokoroko. Pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije oko 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste za kuhanje i pečenje Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature. Obilježje: Visoki prinos, lijepi ujednačeni gomolji srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenje

Postanite i Vi član Kluba Green Garden te ostvarite sve pogodnosti koje Vam pruža.

Za sve informacije obratite se nabroj telefona 039/700-000 ili na

e-mail: [email protected]

Proizvodnja krumpira u brojkamaNajveći proizvođač krumpira u svijetu je Kina

s preko 50 milijuna tona, zatim Rusija s blizu 40, Poljska s 27, SAD oko 22, Indija s 18,5, Ukrajina s blizu 19, Njemačka s 14, Bjelorusija 9,5, Nizo-zemska s osam i Velika Britanija s 7,3 milijuna tona. Najveći prinosi po hektaru ostvaruju se u Nizozemskoj (preko 43 tone) premda je genetski potencijal nekih sorti znatno veći od prosječno ostvarenih prinosa! Prosječan prinos u BiH je oko desetak tona premda i kod nas ima proizvođača koji ostvaruju prinose preko 40 t/ha.

Banana –važna biljka u prehraniBanana je četvrta biljka u svijetu prema upora-

bi za prehranu (nakon riže, pšenice i kukuruza). Banane su se u Jugoistočnoj Aziji koristile još u prapovijesti. Prvi Europljani koji su ih sreli su bili vojnici Aleksandra Makedonskog u Indiji. U Africi su ih proširili Arapi, te europski kolonisti (Španjolci, Portugalci i Engle-zi) koji su ju donijeli u Južnu Ameriku. Najveći današnji proizvođači su Indija, Brazil i Kina. U Ekvadoru i Kostarici banane čine glavninu izvoza.

Vanilija -vrlo skupi začinPrava vanilija je poslije klinčića drugi najsku-

plji začin na svijetu. To ne čudi kada se zna koliki je trošak potreban za njezinu proizvodnju. Izvan domovine svaki se cvijet mora ručno oprašivati jer nedostaju specijalno prilagođene pčele za tu namjenu. Potrebno je 5-8 mjeseci da bi se mogli brati poluzreli plodovi a svaki nalet hladnoće tijekom tog razdoblja uništi berbu. Nakon toga plodovi se kratko zagrija-vaju i potom fermentiraju 3-6 mjeseci i to prvo svakodnevno na suncu, a potom umotani u vunene deke. Preko noći čuvaju se u zrakonepropu-snim spremnicima kako bi se sačuvala aroma. Danas se mahune vanilije prodaju na komad, pakirane u posebna pakiranja.

Kakaovac- doping ili ljubavni napitakKakaovac je biljka iz čijeg se sjemena dobiva

kakao prah. Plodovi su crveni, dugački 30 cm, cr-venosmeđe boje s brojnim sjemenkama veličine do 3 cm. Podrijetlo vodi iz Amazonije. Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi uzgajao i prije do-laska Europljana. Za Asteke je kakaovac bio sredstvo plaćanja i svojevr-stan doping koji se davao ratnicima. Casanova ga je smatrao ljubavnim napitkom. Doista, kakaovac sadrži osvježavajuće sastojke koji mogu razviti i neku vrstu ovisnosti. Odmah nakon berbe sjemenke kakaovca nisu jestive, već ih je potrebno fermentirati da bi se razgradile gorke tva-ri, a razvile tipične aromatske tvari. Kakao-maslac koji se javlja prigo-dom proizvodnje kakao praha, koristi se u kozmetici i farmaciji.

Evina jabukaEva je pojela jabuku i dala je Adamu što je

dovelo do konca zemaljskog raja...Dobro po-znata zgoda koja dokazuje da su jabuke jedne od najstarijih voćnih vrsta. Uostalom, to potvr-đuju i arheološke iskopine u kojima su prona-đeni poluugljeni ostaci jabuka za koje se smatra da potječu iz željeznog doba. Dakle, čovjek ih je skupljao prije 5000 godina a vjeruje se da su podrijetlom iz jugozapadne Azije, negdje s obronaka Himalaja. Rimsko carstvo je poznavalo svega 36 sorti jabuka dok ih je danas između 7000 i 8000 sorata. Nije poznato koliku je veličinu imala Evina, ali se zna da je najteža jabuka uzgojena u Michiganu i težila je rekordnih 1416 grama, što je bilo posve dostatno da uđe u Guinessovu knjigu rekorda.

30

Zanimljivosti Nagradna križaljka

Autor:Mariofil

Soldo1

Glumac i televizijski voditelj Leš

Optička umjetnost

“Federalno ministarstvo

obrane”

Moderni glazbeni pravac

Sat,dobnjak

StariFenički

grad

Trinitro-toluol

(kratica)

Sportski novinar, Miroslav

Tonući nestati pod

vodomOžeg Dugo

razdoblje

Oton Kučera2

Mazati lojem

Onaj koji izrađuje ili postavlja

rolete

“Tona”

Posebna odjeća

3Prosudba

Duhačko glazbalo od

pečene gline

Henrik Ibsen

Osobe koje beru

Učitelj od milja

Njorka

Veliki slatki krumpir, batata

KalcijEgoistična zamjenica

Pjevačica Kokić

Ratko Perić

“Karat”Društvo

kemičara-tehnologa

Zemljišna mjeraŠipak,

mogranj

Američki glumac Quinn

ItalijaOgnjen Naglić

Zatvarač zraka na

rasplinjaču

Žitelj Aonije

Španjolska

Odjel inter-ne medicine

(žarg.)

RokoRokowww.sjemenarna.com

Rokoroko. Pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije oko 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste za kuhanje i pečenje Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature. Obilježje: Visoki prinos, lijepi ujednačeni gomolji srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenjeRokoRoko

www.sjemenarna.com

Rokoroko. Pripada skupini kasnih sorti, dužina vegetacije oko 140 dana. Karakteristika sorte je crvena do svijetlo ljubičasta boja pokožice gomolja dok je meso gomolja bijele boje. Gomolji su dosta ujednačeni. Sorta se koristi za svježu potrošnju, ali je pogodna za duže skladištenje. Gomolji se koriste za kuhanje i pečenje Dobro je tolerantna na visoke ali i niske temperature. Obilježje: Visoki prinos, lijepi ujednačeni gomolji srednje veličine, odlični za kuhanje i pečenje

Najkvalitetnija sorta za zimnicu.

KALEMARSKI (VOĆARSKI)VOSAKVoćarski vosak je proizvod koji se koristi prilikom svih oblika kalemljenja. Voskom se premazuju presjeci grana za vrijeme zimske rezidbe, u vrijeme mirovanja vegetacije, kao i za vrijeme proljetne (zelene) rezidbe. Voćarskim voskom se premazuju rane na stablima nastale od mraza ili drugih klimatskih nepogoda ili rane nastale slučajnim lomljenjem grana. Voćarski vosak štiti biljku i sprječava prodor bakterija i gljivica u biljku.Može se koristiti na svim vrstama stabala (voćke, vinova loza, ukrasno grmlje….).

Documents

Sadnja ruža Nove sorte krumpira Krumpirove cistolike nematode