S T R A N · 2018-12-20 · Tko su oni? pitam se… On i ove iskrivljene usne koje sam načinio, koji gledaju jedno drugo i nježno se dodiruju? Mlada žena progovara: ‘Hoće li

lijeva STRANICA

HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE RICE

svojoj knjizi Mortal Lessons (Pouke smrtnika),liječnik Richard Selzer opisuje prizor u bolničkojsobi nakon što je izvršio kirurški zahvat na licumlade žene:

“Stojim kraj kreveta na kojem leži mlada žena…promatram njezino lice nakon operacije… usne su jojizobličene paralizom… izgleda poput klauna. Prerezan jemali ogranak ličnog živca i mišić na usnama. Ona će odsadovako izgledati. Slijedio sam s vjerskim fanatizmompregibe njezinog tkiva, dajem časnu riječ. Pa ipak, kakobih uklonio tumor na obrazu, prerezao sam maleni živac.U sobi je njezin mladi suprug. Stoji na suprotnoj stranikreveta i čini se kao da su u nekom svojem svijetu u svjetlunoćne lampe… kao da mene nema… sami.

Tko su oni? pitam se… On i ove iskrivljene usne koje samnačinio, koji gledaju jedno drugo i nježno se dodiruju? Mlada žena progovara: ‘Hoće li mojeusne uvijek ostati ovakve?’ pita. ‘Da,’ odgovaram, ‘ostat će. To je zato što vam je prerezanživac.’ Ona klima glavom u tišini. Ali se mladi muškarac smiješi. ‘Meni se sviđa’, govori on. ‘Bašje slatko.’

Odjednom sam shvatio tko je on. Shvatio sam i spustio pogled. Nitko nije dovoljno hrabar ususretu s božanskim. Nehajno se nagnuo da poljubi njezine izobličene usne, a ja sam biodovoljno blizu da mogu vidjeti kako je on izobličio svoje vlastite usne kako bi ih prilagodionjezinima… da bi joj pokazao kako je njihov poljubac još uvijek onaj stari.”

U

POLJUBAC

PRIMJENABog se prilagodio nama sišavši s Neba poput malene bebe.Došao je k nama, a zatim je dopustio da Njegovo tijelo budeizobličeno na križu kako bi nam pokazao da nas ljubi kao i prije.Bez obzira na ožiljke koje nosite od razarajućeg grijeha, Bog vasvoli. Vi ste Njemu predivni. Stvoreni ste na Njegovu sliku i imatesličnost s Njegovim Sinom. On vas nikada neće prestati voljeti.“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenogSina.” (Ivan 3,16)

Prevela: Tünde Torma

[ 2 ] Odjek | 128 | listopad - prosinac 2014.

Rijecurednika

listopad — prosinac2014.

Cijena 10 kn

. Izdavač i osnivačOdjel mladih Kršćanskeadventističke crkve

. Glavni urednikSlobodan Bobo Marč[email protected]

. Adresa uredništvaOdjekPrilaz Gjure Deželića 7510000 ZagrebHrvatskatel. (01) 2361 903faks (01) 2361 [email protected]

. UredništvoTamara Moslavac KosDejan StanjevićAna VebleIvona Vratarić

. LekturaMarijan Malašić

. KorekturaTünde Torma

. GrafičkooblikovanjeSanja Šeb, Cat design

. TisakTipomat

. Naklada900 kom.

ISSN 1331-5994

Godina 24. broj 128

za nas je još jedna godina u kojoj je Odjel djece,mladih i izviđača bio aktivan i angažiran. Putovalismo, misionirali, pomagali ljudima u poplavama i

drugim nevoljama. Također smo se lijepo družili, igralii uživali jedni s drugima te uživali raditi za našeg Boga.

Pred nama su iove godinemnogi događaji.Prije svega tu jekongres mladihIMPACT uZagrebu, Relay uSplitu, Molitvenitjedan za mlade,izviđačka

kampiranja u Hrvatskoj, Master Guide Camp uSloveniji, Camporee u Švicarskoj te nogometni turnirkoji će ove godine biti u Albaniji. Pred nama je i Ljetnibiblijski tečaj i Ljetna glazbena škola u Maruševcu.

Vjerujem da će nam i ovagodina biti zanimljiva, alivjerujem i da će nas oveaktivnosti i događaji još višepotaknuti na rad za Boga islužbu našim bližnjima. Nekanas sve dobri Bog blagoslovi ivodi svojim Duhom Svetim.

listopad - prosinac 2014. | 128 | Odjek [ 3 ]

Bobo S. Marčeta

I2015.


ako smo svi, na primjer, podložnizakonu gravitacije, htjeli to ili ne. Ilibiološkom zakonu našeg tijela koji

nam nalaže da udišemo zrak, jer akoprestanemo disati, vrlo brzo ćemo umrijeti.Jednako tako, na primjer, u prometu postojezakoni po kojima znamo tko ima prednostprolaza na određenom mjestu, i oni koji kršetakve propise često završavaju dva i polmetra ispod zemlje ubijajući sebe, alinažalost i druge.

Bez određenih društvenih, fizičkih, biološkihi drugih zakona svijet ne bi mogaofunkcionirati i opstati. Kaos i besmisaoprogutali bi sve. U biljnom i životinjskomsvijetu također, kao i u čitavoj prirodi, postojinebrojeno mnogo izuzetno preciznih ismislenih zakona i čudesna međuovisnost, tenenadmašna ljepota dizajna. I razumno jevjerovati da tamo gdje postoje zakoni idizajn, postoji i zakonodavac i dizajner.

Čovjek, naravno, nije samo tijelo, odnosnomaterija. On ima i svoju duševnu, duhovnudimenziju. Stvoren je kao moralno biće i

jednako tako podložan je i moralnim,duhovnim zakonima. Pa ako ih kršimo izanemarujemo tu duhovnu i moralnudimenziju svoga bića, mi korak po korak,katkad neprimjetno ali sigurno, uništavamosvoj i tuđe živote.

Ljudi masovno odbacuju i zanemaruju Božjevječne, svete i nepromjenjive zapovijedi.Božji zakon je na svakom koraku predmetismijavanja i pljuvanja. Iako je apsolutnosavršen, iako je utemeljen na beskrajnojljubavi i mudrosti, ljudi ga preziru iproglašavaju nepotrebnom i nevažećomizmišljotinom koja ih samo sputava da buduistinski slobodni.

A rezultate te navodne slobode od Božjihzapovijedi vidimo posvuda u obiljuubojstava, laži i prevara, preljuba i uništenihbrakova i obitelji. Ljudi psuju i proklinju,djeca ne poštuju i zlostavljaju odrasle, odraslizlostavljaju djecu, svakidašnja su pojavakrađa, korupcija, razbojstva, silovanja,ropstvo raznim ovisnostima, nemoral svakevrste, raskalašenost, neizlječive bolesti,

T

Je li Božji Zakonropstvo?

-- Josip Salajster --

Nije potrebna velika mudrost da bismo shvatili kako u prirodi, i općenito u svemu što nas okružuje, stvari nužno funkcioniraju

po točno određenim zakonima.


samoubojstva, prijateljstva razbijena zbogsebičnosti i robovanja požudi. Zavist iljubomora, oholost i krivnja. To su jasni isvima vidljivi rezultati naše “slobode” odBožjih zapovijedi. Sotona se najprije trudi daodbacimo Boga i Božji zakon i budemo“slobodni”, a onda nam korak po korakstavlja bolne okove i preteške lance grijeha,zla, ovisnosti, gnjeva, bolesti isamouništenja.

Loša je vijest da je kazna za grijeh vječnasmrt i da nitko od nas ne može vlastitimsilama i snagom svoje volje držati Božjizakon i poštivati Njegove zapovijedi. Samipo sebi apsolutno i sveobuhvatno smoizgubljeni.

A radosna je vijest da je Isus Krist, bezgrešniBožji Sin umro umjesto svakog od nas.Radosna je vijest da nas je na križu u

potpunosti otkupio i oslobodio krivnje.Izuzetno je dobra vijest da je Njegov darspasenja potpuno nezaslužen i besplatan ida vlastitim ispaštanjem i dobrim djelima nemoramo i ne možemo zaslužiti ili zaraditisvoje spasenje. Dobra je vijest da nas jedinoKrist i sila Njegovog Svetoga Duha možeponovno učiniti sličnima Bogu, odnosnouskladiti naš život s Božjim Zakonom ljubavi.Fantastična je vijest da je Bog dao svojegJedinorođenog Sina da nijedan koji u Njegavjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.

Isus te danas poziva da prepoznaš i priznašljepotu i svetost Njegovih zapovijedi. On tedanas poziva da Mu predaš svoj grijeh ikrivnju i dopustiš Njegovoj milosti da tepromijeni. Isus te danas poziva da poštuješNjegov Zakon i vjeruješ u Njegovu Riječ. Isusje živ, Isus je predivan, Isus je jedino rješenje!


“Poučit ću te, pokazat ću ti put kojim da ideš.Savjetovat ću te, upravit ću svoj pogled na tebe.”

(Psalam 32,8)

ijekom treće godine studija teologije u Maruševcupozivala sam se na navedeno obećanje. Bog mi jepokazao put za Albaniju. Tako sam dobila priliku

bolje upoznati kulturu i misiju u Albaniji. U Tirani postoje dvije adventističke crkve. Osobnoimam priliku biti pripravnica i služiti Bogu i ljudima u crkvi Adventist Tirane – Lindje. U službimi se pridružila Brisilda Pertafi iz Albanije. Što znači lindje objasnio mi je moj mentor GentianThomollari koji me usmjerava i podučava u pripravništvu. Lindje na albanskom znači“novorođen”.

Boravak u Albaniji može se najboljeopisati s tri riječi: veselo, izazovno iblagoslovljeno. Veselo zato jer suvećinom mladi i stariji otvoreni i srdačniljudi. Na ulicama je sve puno života,djedice kartaju, sviraju i igraju šah. Ulicesu pune djece koja igraju nogomet irazne druge igre. Takav duh životu uAlbaniji daje određenu živahnost ipozitivnost. Crkva u kojoj sampripravnica ne broji mnogo članova,oko trideset. Jako me veseli što uz raznepoteškoće i probleme s kojima se inačecrkve suočavaju, ovdje mogu primijetiti

da prevladava ljubav i obiteljsko ozračje. Izazovno je jer se različitost u kulturi dosta primijeti.Rad u crkvi, koji uključuje različitost ljudi i generacija, njihovo razumijevanje doktrine iispravnost bogoslužja, ipak je najveći izazov. No zasad svaki izazov Gospodin je izveo nadobro, što me uvijek iznova osvijesti da On ima silu kojom djeluje i da jedino On možeosvijetliti i pritom riješiti svojom mudrošću i najmračniji problem. Biblija u mojem životu sadaima puno veći smisao jer sadrži praktične primjere i rješenje za svaku novonastalu situaciju.Živa je i djelotvorna riječ koja ima rješenje za sve probleme. Upravo zbog tog razloga misijaovdje je pravi blagoslov. Zahvalna sam Bogu na prilici koju mi je dao da služim, da učim(između ostalog i kako napraviti dobarburek), da se izgrađujem u svakomaspektu života i produbljujem odnos sNjime. Zahvalna sam Bogu za svakoiskustvo koje me hrabri i potiče naduhovni rast.

Iskustva? Prije nego što vam ispričamnekoliko iskustava i kako se ovdje odvijamisija, željela bih istaknuti ono što medugo mučilo, a ovdje u Albaniji Bog mi jedao odgovor. Iskustvo je sve ono za štomožemo reći – Gospodine, ne vidim Te, aliTe prepoznajem po koraku! Otkad sam

-- Laura Bazmenjak --

Božje vodstvo u Albaniji

T


stigla u Albaniju, kao da su mi seotvorili senzori za primjećivanjeBoga na svakom koraku – a ondashvatih da su u trenutku kada samse osvijestila da više trebam Boga ida ovisim o Njemu, moje očipostale više duhovne i daprimjećuju Božje djelovanje ivodstvo. Početak iskustva je“hodanje” po vjeri, a ishod “rast” uvjeri. Rezultat je mir koji nadilazisvaki um i radost.

Prvo smo u listopadu u crkvipokrenuli izviđače. Podijelili smoreklamne letke dva dana prije ipripremili program. No na prvi

sastanak nitko novi nije došao. Malo obeshrabreni, krenuli smo se moliti Bogu da dovededjecu i mlade na izviđače. Nakon tog sastanka, iz nedjelje u nedjelju bilo je sve više i višedjece i mladih. Na sastancima su slušali o Bogu i pjevali kršćanske pjesme uz igru i učenje.Nakon nekoliko sastanaka djevojka Xheshika (12) počela je dolaziti i subotom na biblijskoproučavanje. Odjednom je skupina djece i mladih, njih dvadesetak, koja je dolazila naizviđače, počela dolaziti i na biblijsko proučavanje subotom na poziv Xheshike. Nekolikosubota poslije mladi iz crkve su pripremili pantomimu. Te subote ova nova skupina djece imladih izrazila je želju da se osnuje skupina koja će uvježbavati pantomimu. Tako smo se svizajedno počeli intezivno družiti subotom na proučavanju Biblije, a nedjeljom na izviđačima ivježbanju pantomime.

Došao je i prosinac i božićni program na kojem smodijelili i poklone ADRA-e. Neki su bili sumnjičavi i pitali sedolaze li ta djeca i mladi u crkvu samo radi tih poklona ihoće li i nakon Božića nastaviti dolaziti. No božićniprogram je prošao i, istina, sada dolazi manje djece imladih, no nisu se svi razbježali. Između desetero itrinaestero djece s velikim interesom nastavlja dolaziti nasvaku aktivnost u crkvi. Nekoliko dana nakon Novegodine, Xheshika me zamolila da dopustim njoj i ostalimada vježbaju pantomimu u crkvi preko tjedna svaki dan –sat vremena. Dala sam joj ključ i oni su počeli intenzivnovježbati pantomimu sa snažnom porukom kako Isusspašava ljudski rod i kako vjernici nikada ne smijuodustati od bližnjih koji su izgubili vjeru u Boga. Zatim sunakon pantomime počeli pronalaziti kršćanske pjesme iuvježbavati pjevanje i slavljenje Boga.

Ja im ništa nisam govorila, sve je ovo bilo na njihovu inicijativu. Sveti Duh radi na toj skupinimladih i crkva raste. Xheshika je zajedno sa svojom prijateljicom Alteom preuzela vođenjepantomime i sada svaki tjedan sami pripremaju jednu pantomimu s biblijskom porukom idvije kršćanske pjesme. Svake subote izvode ono što su pripremili. Cijela skupina dolazislaviti Boga subotom i prisutna je na bogoslužju. Desetak njih počelo je dolaziti i srijedom nadoktrinarne teme. Proučavali smo o borbi između dobra i zla, podrijetlu zla i malo-pomaloSveti Duh ih osvjedočuje u pravu istinu. Mladi su, ali željni znanja o Bogu.

U subotu 10. siječnja 2015. Altea (15), Xheshika (12) i Tea (12) otpjevale su pjesmu “Tko samja” na engleskom. Poslije su ohrabrile sve vjernike u crkvi iznoseći iskustva što za njih Bogznači i koliko su zahvalne što je Isus umro za njih, oprostio im te im sada daje novu priliku,obitelj u Bogu i nešto novo s čime se nikada dosad nisu susrele. Prateći sve ovo, mogu samoreći “slava Bogu” za te mlade koji rastu u vjeri, zajedništvu i ljubavi prema Bogu i bližnjima.


Radost je biti svjedokom ovakvih iskustava koja oživljavaju crkvu i ujedinjuju je. Svake nedjelje održava se i “sat zdravlja” koji usrećuje žene u susjedstvu. Trinaestak ženadolazi na masažu i čaj. Ispočetka je druženje s tim ženama bilo površno i zasnivalo se samona masaži i njihovim potrebama. Dva mjeseca poslije sve su se žene okupile na božićnomprogramu koji smo pripremili za njih. Nakon ugodnog druženja upitala sam ih par pitanja ovjeri i Bogu – i tako je sve počelo. Raspričale su se i zaključile smo kako bi bilo odlično daprodubljujemo zajedno mudre misli za život i bolje upoznamo Boga. Sada se nakon svakemasaže zajedno pomolimo. Zadnji put je jedna žena nakon masaže prokomentirala kako jeiznenađena da u sobi imam Kuran. Objasnila sam joj da Kuran sadrži mnogo zanimljivih ipoučnih misli, no Bibliju smatram Božjom riječju. Nakon našeg razgovora o razlici izmeđuBiblije i Kurana ona je prihvatila vjerodostojnost Biblije, bez obzira na to što je njezina obiteljjako odana islamu. Uskoro će pastor Gentian s njima imati ozbiljnije proučavanje. SlužitiBogu ne znači uvijek imati pozitivna iskustva i trebamo biti svjesni da neće uvijek biti lako –ali nema ljepšeg osjećaja nego kada smo svjedoci da se ljudi približavaju Bogu i postupnoupoznaju pravu sliku o Božjem karakteru.

Mladi koji su otprije članovi crkve puni su ideja i kreativnosti. Vođa mladih Arber Mesiti (18)pri dogovoru kako organizirati podjelu poklona koje je ADRA donirala svakoj crkvi u Albaniji,došao je na predivnu ideju koja je bila provedena u djelo. Tako je na sam Božić 25. prosincapodijeljeno 35 poklona uz tople sendviče u različitim dijelovima Tirane. Posjetili smopodručja koja su siromašnija i iznenadili ljude na ulici. Smisao svega i poruka mladih iz crkvebila je – idemo biti primjer i pokazati Božju brigu onima koji je najviše trebaju. Taj dan bio jena blagoslov onima koji su primili poklone i sendviče, no još je više bio na blagoslov nama.Svi su se složili da je ovo jedan od najboljih Božića koji su doživjeli. Božja prisutnost, radosnalica, duh jedinstva i završetak s molitvom u krugu ostavio je Božjeg traga na svima nama idao nam još veći poticaj za misiju.

Bog može učiniti puno više nego što mi možemo i zamisliti i Božje namisli su veće od našihkoliko je nebo udaljeno od zemlje. Ne vidim Boga fizičkim očima, ali prepoznajem Ga pokoraku i djelu u Albaniji. Naš Otac vodi brigu o svojem djelu i kada naiđu teški izazovi,iskustva nas hrabre i osnažuju. Slava Bogu!

red nama je još jedan kongres mladih Jadranske unije konferencija,kongres za koji vjerujemo da ćemo ga pamtiti. I to ne samo po druženjusa svojim starim kao i novopečenim prijateljima, pjesmi, poticajnim

propovijedima, već i po tome što ćemo na njemu moći iskusiti kršćanstvo upraksi. Imat ćemo priliku sudjelovati u aktivnostima u kojima ćemo moćiljudima koji nas okružuju pokazati Božju ljubav, dotaknuti njihova srcadjelima milosrđa i donijeti nadu koja im je tako potrebna. Ako još nikadaniste iskusili radost služenja, ovo je izuzetna prilika da je doživite, a ako većjeste, daljnja reklama nije potrebna. Vjerujemo da ste vi, mladi, iskreni, damožete puno dati i da istinski volite Boga, a ako se slučajno dvoumite nasvojem kršćanskom putu, ovo je prilika da doživite bit kršćanstva, kao neštoza što biste željeli da postane dijelom vašeg života.

Ovogodišnji kongres sastojat će se iz dva dijela:

Uvod u kongres od 27. do 29. travnja 2015. kao priprema zakongres na kojem će govornik biti Janos Kovacs Biro. Sastojatće se od radionica preko dana i duhovnih sastanaka navečer i nanjega se mogu prijaviti svi koji to žele i mogu.

Sam kongres trajat će od 30. travnja do 3. svibnja 2015. i dvasu govornika:Hiskia Israil Missah i Paul Tompkins. Tu će biti praktičnogsluženja društvenoj zajednici, pjesama, propovijedi, radionica,bit će krštenje mladih i još puno lijepih zajedničkih trenutaka.

P

-- Odjel mladih Jadranske unije konferencija --

Ako se još uvijek niste odlučiliprijaviti za ovaj kongres,

POZIVAMO VAS da to učinite i dadoživite nešto što vjerujemo da

ćete još dugo pamtiti.

1.2.

KONGRES MLADIH JADRANSKE UNIJEIMPACT ZAGREB 2015



ukirasazi je mala crkva u predgrađuBujumbure, glavnog grada Burundija. Kadakažem mala, mislim na malu u odnosu na

afričke crkve. Naime, svake subote na bogoslužjeu Bukirasazi dolazi dvjestotinjak vjernika. Ukupnou toj zemlji ima nešto preko sto tisuća našihvjernika, a ovo je jedna od 777 crkava koje surasprostranjene u cijeloj zemlji. Mnogi od vjernikazbog siromaštva nemaju ni Bibliju, a kamo li koju

drugu duhovnu knjigu. Crkve uglavnomfunkcioniraju bez pastora budući da ih nemadovoljno, a neki među njima su nepismeni, kao idosta stanovnika Burundija. Prije nekoliko godinajedini pastor sa završenim adventističkimfakultetom bio je predsjednik misije, ali hvalaBogu što se situacija sada popravlja. S obzirom nato da je prijevoz u Burundiju jako skup, jedino sioni imućniji mogu nabaviti bicikl pa vjernici

-- Gregor Česnik --

BBUKIRASAZI – SVJETLO U BUJUMBURI


subotom idu pješice u crkvu. U većim gradovimato i nije toliki problem jer ima puno crkava, ali uselima to znači da vjernici subotom trebajupješačiti čak i po nekoliko kilometara do prvecrkve. Ali to nije njihov jedini izazov... ovaj puttrebaju propješačiti bez doručka jer je u nekimdijelovima države siromaštvo toliko da ljudi imajusamo jedan obrok dnevno, a to je, naravno,večera.

Kada sam jednoga dana razgovarao s jednomod takvih adventističkih obitelji koja mi je opisalasvoju situaciju, postavio sam si pitanje kako bi tokod nas izgledalo... Zamislimo da ujutroustanemo, pješačimo pet kilometara do crkve i tobez doručka. Nakon bogoslužja se pozdravimo sbraćom i sestrama i krenemo kući. A kadadođemo kući, objedujemo ujedno i doručak iručak i večeru. A da ne spominjem da kod kućenemate nijednu duhovnu knjigu jer su vampreskupe...

No vratimo se u Bukirasazi! Prijatelju i menibio je upućen poziv da im pomognemo unjihovom evanđeoskom programu. Već na prvomsastanku moglo se jasno vidjeti da su vjernici vrlopredani evanđeoskom radu i da su velikientuzijasti. Baš sam računao kako će u crkvu statioko tri stotine ljudi, kad su rekli da ćeevangelizacija biti vani na otvorenom, na poljukraj zgrade koju su unajmili za evangelizaciju. Utom slučaju može doći više ljudi na evangelizacijui oni su imali jaku vjeru da će napuniti cijeliprostor. U petak ujutro sam se šetao po poljuizmeđu dviju zgrada i pokušavao si zamisliti kakoće sve to izgledati. Kada smo došli u subotu

ujutro, nisammogao vjerovatisvojim očima.Cijeli prostor jebio popunjenstolicama iklupama;plahtama sunapravili zaštituod sunca i čak supodignuli plato zapropovjedaonicu!Ali to nije bilo sve.Uvečer kada smozapočeli sprogramom,pristiglo je prekosedamsto ljudi!Budući da nijebilo dovoljnosjedećih mjesta zasve, oko stopedeset djece jesjedilo na zemlji i ništa im nije smetalo. Svakogadana bila je gužva, a na kraju programa bilo jeorganizirano krštenje!

U Burundiju se Božja riječ cijeni i stanovnicikoriste svaku priliku da nauče nešto novo. Tamoljudi većinom žive bez televizije, novina iinterneta. Informacije se uglavnom prenoseputem radija pa naša crkva svakoga dana emitirarazne duhovne teme. Ljudi nisu zasićeni raznimračunalnim igricama, filmovima i ostalim plitkimTV emisijama i informacijama kojima si mi uzapadnom svijetu uvelike trujemo mozak,emocije i odnose. Vjerujem da im je i zbog togaBožja riječ tako zanimljiva i da je vole slušati, aujedno ih to sprema za vječni život, koji nadilazisve što u bilo kakvom obliku postoji na ovomplanetu.


Bibliji postoje neki tekstovi kojinam se mogu učiniti jakoneobičnima na prvi pogled. Akosu to tekstovi koji nam se čine

manje važnima, onda samo slegnemoramenima i nastavimo dalje čitati. Ali štoučiniti ako neki tekst tvrdi da je sažetaksvega što je Bog ikada tražio od čovjeka, anama zvuči jako neobično, dapačekontradiktorno svemu što razumijemo daBog traži od nas?

Jedan od takvih tekstova nalazi se u Mateju7,12: “Sve što želite da ljudi čine vama, činitei vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.” Ovajredak sadrži vrlo ozbiljnu tvrdnju – da je onsažetak svega što je napisano u Staromzavjetu, Bibliji koja je postojala u Isusovovrijeme. Može li zbilja ono što u prijevoduBiblije na hrvatski jezik zauzimaosamstotinjak stranica stati u jednu jedinurečenicu a da se pritom ništa važno neizgubi? Tko god je ikada pokušao načinitisažetak nekog teksta, sigurno se susreo s

-- Ana Džuver --

U

Teološki Od(s)jek

KAKO USREĆITI DRUGE?


problemom kako to učiniti a da se istodobnone izostavi nešto važno. Velik dio pokušajada sažmemo ono što smo čuli ili vidjeli svedese na jednostranu i nedostatnu, a nerijetko iiskrivljenu predodžbu. Stoga nije neobičnoda svakoj ovakvoj tvrdnji, pa i ovoj kojunalazimo u Mateju 7,12 prilazimo sodređenom dozom sumnjičavosti, iakoznamo da je to Isusova tvrdnja.

Kada pročitamo “sve što želite da ljudi činevama, činite i vi njima”, može nam izgledatikao da nas Isus poziva da se usredotočimona sebe same. Kao da je želio reći da se,želimo li znati što činiti drugima, ne trebamobaviti njima, već sobom, jer ono što želimoda nama čine drugi, upravo to trebamo činitinjima. Ako ja volim klizanje na ledu, trebamkupiti kartu za klizanje i drugima. Ako javolim jesti artičoke, napravit ću ih za ručakkada imam goste. Ali što ako se osoba kojojkupim kartu za klizanje boji leda i ninajmanje ne uživa u klizanju? Ili što ako onikoje pozovem na ručak ne vole artičoke?Može nam se učiniti kao da Isus kaže da nisubitne tuđe želje, samo se trebamousredotočiti na sebe i svoje želje.

Zvuči li poziv da se usredotočimo samo iisključivo na sebe kao “sav Zakon i Proroci”?Možemo li reći da je srž onoga na što nasBog poziva u svojoj Riječi usmjeravanje nasebe same? Možda nas je Isus samo želiopotaknuti da ono što volimo ne zadržimosamo za sebe, već podijelimo i s drugima?Ako razumijemo ovu Isusovu izjavu na tajnačin, mogli bismo zaključiti da je Isus

razumio našu slabost i nemogućnost dapobijedimo sebičnost, pa nas je samo želiotako usmjeriti da ipak, na kraju krajeva, idrugi imaju neke, kakve takve, koristi od nas.A što ako ovaj cijeli tekst sadrži mnogodublju poruku negoli samo blagopreusmjeravanje naše urođene sebičnostikako bismo bez istinske duboke promjenesrca mogli učiniti nešto i za druge?

Kada uzmemo u obzir sve Isusove pozive naljubav i na promjenu srca u evanđeljima,teško je povjerovati da je jedino u Mateju7,12 govorio o nečem površnom. Ova nasčinjenica tjera da stavimo Isusovu izjavu uširi kontekst od klizanja i artičoka i da sezapitamo postoji li nešto što svatko od nasželi da drugi njemu učine i što bismo, onda,trebali i mi činiti drugima? Zapazimo da Isusnije govorio o bilo kakvim željama, već je teželje stavio u kontekst odnosa; u pitanju jeono što želimo da ljudi nama učine, a ne onošto mi želimo pojesti ili kamo želimo otići. Stim u vezi i naše osnovno pitanje kadačitamo ovaj tekst nije “što mi želimo”, već“kako mi želimo da drugi postupaju premanama”. Postoji li neko načelo koje stoji izasvih naših želja kada razmišljamo o onomešto drugi nama čine? Kada se nađemo unekom problemu, bolesti, kada smo ljuti,depresivni ili radosni, što je ono najbitnije začime svi mi čeznemo da nam drugi učine?

Odgovor na ovo pitanje nameće se sam:svatko od nas čezne za tim da ljudi nepostupaju prema nama nehajno, u prolazu,


po nekom već odavno isprobanom receptu,već da zastanu, da se zainteresiraju za nas, zaono što nas muči, za ono što nas boli, za onošto nas raduje i tek tada da donesu odlukušto će učiniti za nas. I upravo jezainteresiranost koja će uroditi djelom kojeje primjereno ovoj jedinstvenoj situaciji, onošto trebamo i mi činiti drugima.

Komentirajući ovaj tekst u knjizi Isusov govorna Gori, Ellen G. White kaže: “U ophođenju sdrugima stavite se uvijek u njihov položaj.Nastojte shvatiti njihove osjećaje i njihovepoteškoće, njihova razočaranja, njihoveradosti i njihove tuge. Poistovjetite se s njimai onda učinite za njih ono što biste željeli daoni učine za vas da ste na njihovu mjestu. Toje pravi zakon časti izražen drugim riječima:‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’(Matej 22,39)”

Osnovna poanta Isusovih riječi “sve što želiteda ljudi čine vama, činite i vi njima” nije da sesvatko treba usredotočiti na sebe i vlastiteželje i ne biti zainteresiran za čežnje ipotrebe drugih, već da svatko od nas ususretu s drugima treba biti u stanju

usredotočiti se na tu osobu s istinskimzanimanjem za njezino dobro do te mjere dase poistovjeti s njome. I tek tada, kada jerazumio što tu osobu čini radosnom, a štožalosnom, što joj stvara poteškoće, a što jojpričinjava zadovoljstvo, što je razočarava, ašto oduševljava i zbog čega, i kada pokušazamisliti sebe s tim istim osobinama i upoložaju u kojem se ta osoba nalazi, tek tadaće biti u stanju pravilno donijeti odluku otome što je najbolje učiniti za nju.Upravo je zbog toga ovo “zlatno pravilo”sažetak Zakona i Proroka, jer nas ono neupućuje na usredotočenost na sebe, već nadruge i to na način na koji je Isus biousredotočen na nas. Ljubav prema nama irazumijevanje naše ljudske bijede ibespomoćnosti nije izazvalo kod Kristaosjećaj gađenja niti Ga je natjeralo da serazgnjevi na nas, već se toliko poistovjetio snama da je postao jedan od nas kako bi nammogao donijeti spasenje. “Mjerilo zlatnogpravila mjerilo je kršćanstva. Sve što je manjeod toga, prijevara je.” (Ellen G. White, Govorna Gori)

edavno sam sa svojim sinom čitao knjigu Ante

Gardaša Duh u močvari. Radnja se događa u Kopačkom

ritu jedne jako hladne zime. Knjiga opisuje angažiranost

svih mještana – mladih i starih u prihranjivanju životinja u

rezervatu kako ne bi došlo do ugibanja životinja zbog

nedostatka hrane. To me je potaknulo da podsjetim i nas

izviđače da se i sami angažiramo te hranimo ptice i druge

životinje tijekom zime ili da pomognemo susjedima, posebno

starijima očistiti snijeg ili da u mjestu u kojem živimo

budemo od pomoći za opće dobro. Uživajmo i u zimskim

radostima, ali ne zaboravimo se pripremati i za aktivnosti

koje su pred nama. Očekuje nas Master Guide Camp u

Sloveniji, First Camp i Camporee u Švicarskoj te još

mnogo drugih izviđačkih doživljaja i pustolovina.

l i s t o p a d - p r o s i n a c 2 0 1 4 .

Izviđači i životinje .............................

..16

Dok je majka bila odsutna ....................18

Sagradi i leti ..............................

........19

Poziv na MGC..............................

........20

Lanac ruku..............................

............21

Camporee Switzerland 2015.................22

[ Broj 28 ]

Vaš Bobo Marčeta

[ 15 ]

NN

i izviđači volimo Boga, ljude i prirodu. U našem pozdravu to nije naglašeno,ali mi volimo i životinje. Barem bismo trebali.

U uvodu je rečeno da trebamo pomagati i brinuti se o ljudima i životinjama. Tomožemo raditi i izravno (hraniti ptičice, graditi im kućice…) i neizravno (brinuti se oočuvanju prirode – i to na razne načine).

Ako se netko pita zašto bismo se mi brinuli za životinje kada u Bibliji piše da se Bogbrine za njih, prvo, Bog je njih stvorio kao i nas. Drugo, trebamo se zapitati nisam lija “alat” kojim se Bog služi za brigu o životinjama. Treće, životinje su dio prirode okojoj se izviđači brinu.

Dakle, kao što je lijepo, plemenito i dobro brinuti se o našim bližnjima i onima upotrebi, isto je tako lijepo, plemenito i dobro brinuti se o životinjama.

Ima puno, puno primjera velike ljubavi i brige čovjeka prema životinjama. Odspašavanja medvjedića u Kuterevu, do udomljavanja zimi rode koja ne može letjeti.Ali ima i obrnutih primjera. Evo par zanimljivih: Jedna djevojčica iz Kenije nestala jeu blizini roditeljskog doma; ispostavilo se da su je otela trojica muškaraca kako bi je

Alan Požgaj

[ 16 ]

IZVIÐAčI I žIVOTINJEIZVIÐAčI I žIVOTINJE

MM

[ 17 ]

prisilili na udaju za jednog od njih.Kad ju je policija konačno pronašla,otmičara nije bilo nigdje u blizini, adjevojčica je bila okruženalavovima koji su trojicu muškaracaotjerali od nje. Lavovi su je čuvali tajcijeli dan ne dopustivši nikome dajoj se približi. Stručnjaci kažu da suse lavovi tako ponašali zbogreakcije na njezin plač koji ih jeasocirao na jecaje njihovihmladunaca. Prije osam godina četirisu spasioca plivala uz obalu NewZelanda kada ih je odjednomokružilo jato dupina. Nije im bilojasno što se događa sve dok jedandupin nije nasrnuo na tri metradugu bijelu psinu koja im sepribližavala. Nakon toga su i ostalidupini počeli plivati oko muškaraca kako bi ih zaštitili od napada morskog psa.Njihova je obrana trajala četrdeset minuta sve dok muškarci nisu doplivali nasigurno; a evo i par naslova istinitih događaja: “Gorila spasila trogodišnjaka”; “Kitspasio ženu koja se utapala”; “Zec spasio muškarca od dijabetičke kome”; “Konjspasio vlasnicu od podivljale krave”…

Za kraj vas još jedanput pozivam da čuvamo i brinemo se o prirodi i svemu u njoj, ato znači i o životinjama.

[ 18 ]

h, jadna li sam“, uzdahnula jemajka pogledavši još jednomkuhinju dok je izlazila. “Ne bih

trebala ići na taj program večeras i ostavititoliko neopranog posuđa – da bar imamoperilicu za posuđe.“

“Požuri, mama!“ pozvao je otac.Morat ću ga oprati kad se vratim,

pomislila je majka zatvarajući vrata i trčećiprema automobilu.

Ali majka nije bila svjesna da je Connie,ležeći u krevetu, čula majčin uzdah. I kad jeautomobil odjurio, ona je razmišljala: Jadnamajka. Mora tako naporno raditi. Morat ćeoprati sve to silno posuđe prije odlaska naspavanje.

Ležala je nekoliko minuta razmišljajući oposlovima koje majka mora obavljati, kad jojje iznenada sinula sjajna ideja. Mogla bioprati posuđe dok je majka odsutna.

Iste sekunde skliznula je iz kreveta iuputila se u kuhinju. Pustila je vruću vodu usudoper i sve pripremila za posao.

Prvo je oprala staklene čaše, noževe ivilice, a onda tanjure. Potom je prionula nalonce i tave.

No, nije se tu zaustavila. Iznijela je smeće.Zatim je očistila štednjak da se sjajio kaonov. Pospremila je sve na svoje mjesto ioribala sudoper tako da više nije bilonijedne mrlje. Na kraju je složila krpe zabrisanje posuđa i uredno ih objesila.

Zakoračila je unatrag i prešla pogledompreko cijele kuhinje. Bila je besprijekornočista. Pogledala je na sat. Bilo je vrijeme dase mama i tata uskoro vrate kući! Brzo jeotrčala u krevet.

Baš na vrijeme! Jer čim je navuklapokrivač, čula je kako se automobilzaustavlja ispred garaže. Čula je kako semajka i otac približavaju stražnjim vratimakuće. “Hvala ti za krasnu večer“, govorila jemajka ocu. “A sad moram oprati sve onoposuđe.“

Connie se skoro naglas nasmijala, nouspjela je prigušiti zvuk jastukom. Željela jeda majka misli da ona spava.

Stražnja vrata kuće su se otvorila. Otac jeupalio svjetlo u kuhinji.

“Ma što je to!“ majka je ostala bez daha.“Pogledaj samo ovu kuhinju, tata! Sigurno juje Connie očistila.“

Otišli su ravno u njezinu sobu. “Connie...“,prošaptala je majka. Nije bilo odgovora.“Connie, spavaš li?“ Ali još uvijek nije biloodgovora.

A onda se tati učinilo da je uočio malipokret ispod pokrivača. I majka je bilasigurna da je čula hihotanje. Skupa su sjelina rub kreveta, a majka je obgrlila rukamaConnienu glavu. “Jesi li ti oprala sve onoposuđe dok smo mi bili vani?“ upitala je.

Connie se samo smješkala, ali njezine očisu sjale.

“Puno, puno ti hvala“, kazala je majka. “Toje prekrasno iznenađenje.“

“A ja mislim“, dodao je tata, “da Conniezaslužuje sutra slobodan dan.“

Eto što znači “biti prijatelj čovjeku“ –činiti lijepe stvari za druge. Ima li ljepšegnačina da to počnete ostvarivati odprijateljevanja s mamom i tatom?

Lawrence Maxwell (Iz knjige “Staza sreće”)

DOK JE MAJKA BILA ODSUTNADOK JE MAJKA BILA ODSUTNA“O“O

[ 19 ]

IZVIĐAČKA VJEŠTINA

SAGRADI I LETISAGRADI I LETI1. Izradi papirnate avione i bacaj ih da lete.

2. Izradi jednostavnu jedrilicu i pusti je da leti.

3. Izradi jednostavnog zmaja, pusti ga da leti i objasni sigurnosna pravila.

4. Promatraj četiri različite životinje koje lete i opiši način na koji lete.

5. Nacrtaj sliku svoje omiljene leteće životinje.

6. Nauči gdje Biblija govori o letećem anđelu.

7. Nauči tko su bili prvi uspješni piloti motoriziranog aviona.

8. Riješi križaljku o tipovima letenja.

Pomoć:

1. Naučite djecu da sami izrađuju papirnate avione. Obojite ih i ukrasite i uživajte dok ih bacate u let. Napravite natjecanje da vidite koji leti najbrže, najdalje...

2. Možda želite upotrijebiti jednostavne gotove jelove makete (primjerke) ili izradite vlastite od otpadaka i strugotina. Neka svako dijete napiše svoje inicijale na svoju jedrilicu. Pustite ih da lete i zabilježite najdalji let.

3. Izradite jednostavnog, standardnog zmaja. Uključite obitelj prilikom izrade i puštanja zmajeva. Nikada ne puštajte zmajeve blizu dalekovoda, zgrada, drveća ili u blizini gomile ljudi! Upotrijebite snažne konopce, a za kupljene zmajeve pročitajte upute.

4. Posjetite zoološki vrt ili pogledajte video o pticama, šišmišima, ribama, kukcima,vjevericama...

5. Razgovarajte o svakoj slici i pustite djecu da objasne zašto im se sviđa baš to stvorenje koje su nacrtali.

6. Otkrivenje 14,6. Ne znamo točno na koji način anđeli lete, ali nam je rečeno da će djeca letjeti od mjesta do mjesta s anđelima. Kakvo predivno obećanje!

7. Ispričajte ili pročitajte priču o braći Wright prilagođenu dječjoj dobi. Objasnite kako oni nisu odustajali nego su ustrajali sve dok nisu uspjeli poletjeti u avionu. Upornost se isplati!

8. Dajte djeci križaljku ili sličnu igru da nauče različite tipove letenja.

[ 20 ]

[ 21 ]

Vrlo uzbudljiva igra u kojoj je osnovno brzo djelovanje.

Uzrast: od osam godina

Vrijeme trajanja: oko deset miuta

Igrači: pet ili više

Materijal: ništa

L Igrači posjedaju u krug i ispruže ruke tako da su im dlanovi okrenuti prema dolje. Svaki igrač stavi svoju lijevu ruku ispod ruke svog lijevog suigrača, a desnu na ruku svog desnog suigrača.

L Jedan igrač započinje igru tako da udari lijevim dlanom o pod. Desnom rukom ponavlja tu kretnju tako da udarac napravi krug u krugu. Dodavanje udaraca mora biti brzo.

L Kad neki igrač dodaje udarac, može dati dva uzastopna udarca. To mijenja smjer kruga udaraca, odnosno, udarac ne prenosi sljedeći igrač, nego prethodni. Isto tako, udarac se može zamijeniti udarcem šakom o pod, što znači da se udarac dlanom preskače.

L Kad neki od igrača udari u krivom trenutku, sporo reagira ili zakasni, ruku kojom je pogriješio stavlja iza leđa i ondje je drži.

LANAC RUKULANAC RUKU

IZVIĐAČKA IGRA

[ 22 ]


Razgovor vodila: Tamara Moslavac Kos

Za ovaj broj Odjeka razgovarali smo s članovima tamburaškog sastava Eden. Ovisu tamburaši vrlo mladi, dolaze iz različitih mjesta, bave se različitim poslovima,

imaju različit broj godina, a opet se uspijevaju sastajati, vježbati, nastupati isvojim talentima proslavljati Boga. Tko su oni i kako to sve mogu izvesti

pročitajte u nastavku.

ZA POČETAK, MOLIM VAS DA SE SVATKO UKRATKO PREDSTAVI.

JONATAN: Ja sam Jonatan Gloc, imam 18 godina, dolazim iz Đulovca, studiram u Varaždinu (1. godinasestrinstva). U sastavu sviram bisernicu.BORIS: Ja sam Boris Brkić, imam 19 godina, rodom sam iz Požege i trenutačno studiram u Zagrebu. Usastavu sviram bas-prim.DANIEL: Ja sam Daniel Kutjevac, imam 18 godina i dolazim iz Daruvara. U sastavu sviram bas-gitaru. DENIS: Moje ime je Denis Latin, živim u Križevcima, imam 17 godina i pohađam Srednju školu ‘’IvanSeljanec’’ u Križevcima, zanimanje tehničar cestovnog prometa. Uz školovanje bavim se i glazbom,točnije sviranjem u ovom sastavu i u VIS Putnici. U sastavu sviram kontru ili gitaru.KRISTIJAN: Ja sam Kristijan Pleško, dolazim iz Pakraca, imam 19 godina i studiram u Zagrebu. U sastavusviram bas-prim.DEJAN: Moje ime je Dejan Vučetić i imam 28 godina. Dolazim iz Zrenjanina, a trenutačno obavljamslužbu pastora u Daruvarskom okrugu.MLADEN: Moje ime je Mladen Kalajdžić. Živim i radim u Varaždinu, a u Edenu sam od samog početka isviram harmoniku.MARINKO: Ja sam Marinko Mendeš, dolazim iz Pakraca, u sastavu sviram bas-prim, a osim sviranja čestovolim zaigrati stolni tenis.

TAMBURAŠKI SASTAV EDEN


KAKO JE DOŠLO DO OSNIVANJA VAŠEG SASTAVA (KAKO STE DOŠLI DO IDEJE DASVIRATE ZAJEDNO) I KADA JE SASTAV OSNOVAN? KAKO TO DA STE SE ODLUČILIUSMJERITI NA DUHOVNU GLAZBU?

JONATAN: Sastav je osnovan otprilike prije godinu i pol, a kako je došlo do osnivanja sastava vjerujemda nitko od nas točno ne zna... čudesni su putovi Gospodnji.BORIS: Osnivanju sastava je nekako prethodio slijed crkvenih događanja u proljeće i ljeto 2013. godine(bili su to sabori, krštenja, obljetnice, druženja) zbog kojih smo se zapravo počeli okupljati i svirati.Nakon spomenutih događaja došli smo na ideju da krenemo raditi nešto ozbiljno i tako smo se zapravoformirali kao sastav. U početku sastav je činilo nas nekoliko s područja Nove Gradiške, Požege i Lipika,ubrzo nakon toga došli su dečki iz Daruvara i Grubišnog Polja, a nedavno smo dobili i člana iz Križevaca.Budući da nas većina dolazi iz istočne Hrvatske gdje je tambura narodni tradicionalni instrument, a svivolimo poslušati tamburašku glazbu, odlučili smo iskoristiti ove instrumente i talente koje nam je Bogdao da širimo ljudima Radosnu vijest i proslavljamo Njegovo ime.DENIS: U sastavu nisam od samog početka pa ne znam točno kako je sve počelo, ali za moj dolazak usastav najzaslužniji je Mladen Kalajdžić, koji me je više puta pozivao zajedno s ostalim dečkima i takosam i ja polako postao službeni član sastava. Odlučili smo se za duhovnu glazbu zato što želimoiskoristiti talente koje nam je Bog dao i proslaviti Njegovo ime preko nama drage vrste glazbe. Naravno,želimo potaknuti i druge mlade da pronađu način na koji najbolje mogu širiti drugima vijest koju imaju.

ODAKLE IME EDEN?

JONATAN: Ime Eden... mislim da sam čak ja dao prijedlog da bude to ime... a otkud točno, to ne znam.Svi smo predlagali i predlagali i lupali gluposti, a onda je nekom nešto "upalo u uho".BORIS: Ime Eden došlo je nekako samo po sebi nakon mnogobrojnih prijedloga, kada smo primijetilida ga je predložilo nekoliko članova u više navrata, a izabrali smo ga i zato što prenosi poruku o onomeo čemu pjevamo, o životu na novoj Zemlji kada Krist ponovno dođe, a tamo će biti kao u onom prvomEdenu kada je Bog stvorio Zemlju.




DOLAZITE IZ RAZLIČITIH MJESTA. KAKO SE USPIJEVATE SASTAJATI, VJEŽBATI?

JONATAN: Vježbamo prije nastupa i nakon nastupa za sljedeći nastup, za neke nastupe vježbamo ičešće, ali vjerujem da svi osjećamo Božje vodstvo i na nastupima i u mogućnosti da se sastanemo ivježbamo. Puno puta su probe dugo u noć i svi vozimo kući po noći, i eto, još uvijek smo svi živi i zdravi.BORIS: Da, katkad nam kilometri prave poteškoće, ali se uvijek kada je potrebno uspijemo naći iodraditi probu, najčešće to bude u Daruvaru, jer nam je to najbolja lokacija da nitko ne mora previšeputovati.DEJAN: Što se tiče proba, često smo u mojem okrugu gdje služim, tako da mi nije problem dolaziti.Probe su često duge jer ih nemamo često, ali možda je to moje subjektivno mišljenje – drugima je tomožda malo.

DOSAD STE IMALI MNOGO NASTUPA. MOŽETE LI S NAMA I ČITATELJIMA PODIJELITINEKE OD VAMA NAJDRAŽIH ILI NAJPOSEBNIJIH NASTUPA? PO ČEMU ĆETE IHPAMTITI?

JONATAN: Svaki nastup je poseban na svoj način. Meni je osobno najdraži onaj za koji smo se svi dugopripremali, a to je bio nastup na kongresu u Maruševcu. Pamtim ih po određenoj dozi treme prijenastupa.BORIS: Svaki nastup mi je bio drag i po nečemu ostao u sjećanju, a i zajednička putovanja i druženja sublagoslovi koje doživljavamo. Ipak bih izdvojio koncert duhovne glazbe u Maruševcu gdje smonastupili zajedno s vokalnim sastavom iz Lipika i posjet crkvi u Novom Sadu.DANIEL: Najljepši nastup bio mi je na kongresu 2014. godine u Maruševcu kada sam po prvi put sviraopred toliko ljudi. U početku me uhvatila trema, ali kada sam stao na pozornicu i pogledao ostale dečke,vidio sam da je tu Božja ruka i da nas vodi i trema je nestala.DENIS: Meni osobno najdraži nastup bio je nedavno na humanitarnom koncertu u Lipiku. Taj se nastuprazlikovao od ostalih zato što je bio u sklopu humanitarne pomoći. Lijepo je pomagati i znati da to štoradimo nekome pomaže.DEJAN: Noviji sam član Edena i kako mi to humoristično kažemo, ja sam pod ugovorom na određeno,dok su ostali članovi u sastavu na neodređeno. Pridružio sam se Edenu zato što volim glazbu i uspiosam se uklopiti s ostalima svojim pjevanjem, iako zasad ne sviram nijedan instrument. Ja ne idem sEdenom na sve nastupe, ali kad god mogu budem zajedno s njima i idem tamo gdje im ugovaramgostovanja. Od nastupa mi je u najljepšem sjećanju ostao posjet crkvi u Novom Sadu. Bilo je zanimljivoputovati zajedno i družiti se sa svima na putu, a i slaviti Boga u crkvi gdje sam nekada služio.MLADEN: Pravo je zadovoljstvo biti član ovog sastava i surađivati s odličnom ekipom. Gdje god dadobijemo poziv za sviranje, sa zadovoljstvom se odazovemo. Od svih nastupa koje smo dosad imaliizdvojio bih samo neke koji će mi ostati dugo u sjećanju. Ne mogu a da ne spomenem jedan od prvihnastupa u Sarajevu, zatim proljetos na krštenju u Bosanskoj Gradiški i u Dražu, gdje smo nastupali nadva jesenska sabora.

JESTE LI KADA NAIŠLI NA NEKE POTEŠKOĆE? KAKO STE IH PREVLADALI?

JONATAN: Poteškoća je uvijek bilo i uvijek će ih biti, ali uvijek se nađe nekakva sredina koja svimaodgovara.BORIS: Teškoća i prepreka uvijek ima, jedna od njih je već spomenuta udaljenost, a uvjeti na cesti nisuuvijek idealni za putovanje (posebice zimi); tu su i naše svakidašnje obveze, škola, fakultet, kojimamoramo posvetiti dosta vremena, ali uz Božju pomoć uvijek sretno stignemo na naše odredište iuspijemo naći vremena za probe DANIEL: U Edenu nisam baš od samoga početka, ali nisam ni daleko od toga. Instrument koji sam napočetku svirao u sastavu bila je harmonika, no nakon nekog vremena došlo je do kadrovskih promjenai zamjena te sam završio na bas-gitari koju prije nisam znao svirati. Malo-pomalo, korak po korak i tosam svladao i zahvaljujem Bogu na tome.DENIS: Probe nam katkad znaju biti problem, ali nastojimo pronaći najbolje rješenje. Često to budenegdje na sredini, tako da nikome ne bude preveliko opterećenje.

SIGURNO STE DOŽIVJELI I MNOGA ISKUSTVA. MOŽETE LI PODIJELITI S NAMAPONEKO? TAKOĐER, MOŽETE SPOMENUTI I NEKE BLAGOSLOVE KOJE DOŽIVLJAVATESVIRAJUĆI U SASTAVU TE POSTOJI LI KAKAV UTJECAJ NA VAŠ DUHOVNI ŽIVOT.



JONATAN: Naravno da postoji utjecaj na duhovni život. Dovoljan blagoslov je što imamo vremena. Svise školujemo i Bog uvijek nađe vremena za nas.BORIS: Mnogo puta sam već doživio u životu da kad nešto radim za Boga, On to blagoslovi i moguvidjeti rezultate svojeg rada; to doživljavam i u sastavu. Iako nekad i ne uspijemo uvježbati pjesmu baškako treba, uz Božje vodstvo uvijek bude dobro i svaka nam je pohvala od strane onih koji nas slušajuohrabrenje i poticaj da nastavimo dalje s ovim što radimo.DEJAN: Najveći blagoslov koji dobivamo u ovoj službi jest da nas Bog koristi da služimo drugima kojizbog naše pjesme dobivaju novo duhovno ohrabrenje za daljnji duhovni život. Nadam se da će Bog idalje blagoslivljati ovaj sastav, a tu su još mnogi planovi za posjete i koncerte u budućnosti.

IMATE LI KAKVE PLANOVE ZA BUDUĆNOST VAŠEG SASTAVA? KOJI VAM JE CILJ?

JONATAN: Trenutačno ne planiramo predaleko jer ipak smatramo da je važnije posvetiti se školovanju,ali unatoč tome što nemamo ciljeve, oni nam se sami otvaraju pozivima koji pristižu.BORIS: Zasad nam je u planu da nastavimo svirati koliko stignemo, a polako pripremamo i repertoar zakoncerte. Možda u nekoj daljoj budućnosti snimimo i CD, ali još je rano o tome govoriti.

KOJU BISTE PORUKU UPUTILI ČITATELJIMA ZA KRAJ? OSIM DA VAS DOĐU SLUŠATIKAD GOD BUDU U PRILICI, NARAVNO...

JONATAN: Neka budu uporni i ustrajni, neka imaju pouzdanje, povjerenje, hrabrost i vjeru.BORIS: Za kraj bih poručio svima neka iskoriste svoje talente u radu za Boga i On će im otvoritimogućnosti gdje će te talente moći iskoristiti. I, svakako, da vam glazba služi kao ohrabrenje uduhovnom životu. DANIEL: Zahvaljujem Bogu na tome što mi je dao dar sviranja da ga instrumentima mogu slaviti iproslavljati Njegovo veliko ime te prenositi preko glazbe Njegovu Riječ. Također sam zahvalan naprijateljima iz sastava koji su mi potpora kada mi baš ne ide; kada mi nije do ničega, oni me ohrabre idaju mi nadu da nastavim dalje. Nikada ne trebamo klonuti i nikada odustajati jer Bog nas vodi i želi daMu služimo onako kako mi to možemo, i sa svojim talentima.DEJAN: Moja je poruka čitateljima da rade na svojem duhovnom životu i da koriste glazbu kako bi sepribližili Bogu.MLADEN: Poručio bih svima mladima da se uključe u crkveni život sa svojim darovima i sposobnostima,a zadovoljstvo i radost koju će tada osjetiti ne može se opisati.

Dečki, puno vam hvala na sudjelovanju. Želimo da svakoga od vas, kao i rad vašeg sastava, Bog obilno blagoslovi kako biste i dalje mogli napredovati

te proslavljati Njegovo ime.


-- Sara Jurčić --

Snježna hrvatsko-slovenska idilaakon skoro godinu dana različitih aktivnosti, adventistička mladež iz Slovenije ponovno je organizirala okupljanje. Ništa novo, zarne? Sasvim je svejedno koji nam je izgovor za druženje, bitno je da smo zajedno! No za sve one stvaaarno znatiželjne treba ipak rećida smo se našli usred prekrasne, snijegom prekrivene prirode i podalje od svakidašnjih briga – u malom gradiću Ravne na Koroškem,nedaleko od austrijske granice. A koji nam je bio "izgovor"? Oproštaj sa starom 2014. i doček nove 2015. godine. A budući da jeprošlogodišnje iskustvo donijelo puno novih prijateljstava i gomilu smijeha, i ove smo godine pozvali prijatelje iz Hrvatske koji su se i

ovoga puta rado odazvali te nam sve vrijeme druženja udvostručili... zbog prijevoda, dakako.Krenimo redom... Zadnjeg utorka u 2014. godini trideset petero mladih okupilo se u udobnom i suvremenom, u drvo obučenom hoteluPunkl u već spomenutom gradu. Hotel je bio dovoljno topao da nas je lako ugrijao nakon svakog boravka na snijegu. Cijelom paletomrazličitih sportskih aktivnosti, zajedničkih igara te neobičnih kombinacija ukusa na tanjurima ispunili smo približno četrdeset osam satinezaboravnog druženja.A kako kršćanskoj mladeži dolikuje, nije nedostajalo ni duhovnih razmišljanja na kojima nas je u večernjim terminima vodio mladi studentteologije Daniel Aleksin. U vrijeme kada se donose novogodišnje odluke i obećanja, govorio nam je o Izaku, Ezavu, Jakovu i Rebeki te nas naprimjeru njihove obitelji potaknuo na promišljanje o odlukama koje donosimo, prije svega o odluci hoćemo li u svojem životu poslušatiBožje savjete i odlučivati u skladu s njima.Prvu smo se večer okupili u prizemlju hotela gdje smo do kasnih večernjih (ili bolje rečeno ranih jutarnjih) sati igrali različite društvene igre.Bilo je tu igara s biblijskom pozadinom u kojima smo mogli barem malo razumjeti Izraelce dok su skupljali manu (mana-mana!), a našeglumačke sposobnosti u punoj su se mjeri iskazale u pripremi različitih tipova igrokaza. Nakon organiziranih aktivnosti nikako nam nijeponestalo ideja za druženje – vrijeme smo provodili u razgovorima, produbljivanju prijateljstava te igranju raznih igara s papirom iolovkom...Srijeda prijepodne bila je namijenjena za različite sportske aktivnosti u prirodi. Razdijelili smo se u više skupina, svatko je birao premasvojem ukusu: neki su se popeli na obližnju Uršlju goru, odakle su imali prekrasan pogled na Sloveniju i Austriju; skijaški majstori uživali su uzimskim radostima na snježnim strminama skijališta Kope, a ljubitelji kupaćih kostima mogli su i u zimskim danima ostati vjerni brčkanju uvodi – u bazenu nedaleko od hotela. Nakon ručka slijedilo je razgibavanje u dvorani s različitim vrstama lopti – od onih najmanjih inajlakših u paketu s reketima i stolom za podlogu, pa do onih većih koje se ne mogu odbijati reketom nego – vjerovali ili ne – "golimrukama" preko mreže! Uza sve spomenute aktivnosti stvarno nikome nije moglo biti dosadno! A jedva dočekana novogodišnja večer bila je posebna zbog skoro ponoćne šetnje na obližnji brijeg, odakle smo s oduševljenjem pratilivatromete (možete samo zamisliti kako to izgleda usred Koruških alpa – katkad se zbog tih silnih brdašaca vidjela samo slika, bez zvuka.Nakon odbrojavanja, novogodišnjih čestitki, poljubaca i zagrljaja slijedilo je druženje u hotelu – ovaj put uz svjećice i kremšnite, a nijenedostajalo ni drugih sladosti.Što reći za kraj, osim da ako te sve ove detaljno opisane uspomene nisu uvjerile da nam je na Koruškoj bilo stvarno lijepo, "prošeći" krozfotografije koje će nas još dugo podsjećati na ugodno provedeno vrijeme u društvu nasmijanih ljudi. Možda te uhvati duboka želja da namse iduće godine i ti pridružiš, pa da i sam/-a iskusiš zabavne dogodovštine... i to dvostruke – na hrvatskom i slovenskom! Srečno novo leto! (sudionici će razumjeti, a ostali – dođite i naučite!

N


“Bilo je stvarno super. Ugodno društvo, izvrsnopripremljene duhovne misli, a i ugođaj je bio onajpravi, zimski, hladno sa snijegom. Predlažem dasljedeće godine opet sve ponovimo, osim‘vegetarijanske’ prehrane!”

Mitja Mlinar

“Bilo je lijepo dočekati početaknove godine s mladima izSlovenije i Hrvatske. Posebno mise svidjelo zajedničkoproslavljanje Boga pjesmom.Poseban čar je imalo druženje uzsvjetlo svijeća za vrijemenovogodišnjeg domjenka.”

Jasmina Korat

“Za mene su ovo bila divna tri dana. Ljudisu bili jako ljubazni i dragi te sam stekaodosta novih prijatelja. Lijepo smo se družilii bilo je jako zabavno. Imali smo sportskeaktivnosti, a ujutro smo mogli biratiizmeđu šetnje i kupanja. Ja sam se odlučioza šetnju na Uršlju goru, što je bilo doistalijepo iskustvo. Volio bih da je sve skupatrajalo duže jer je bilo nezaboravno. Nadamse da će tako biti i sljedeći put, da će bitimalo duže i da će nas biti još više.”

Dominik Mihin

“Novu godinu dočekala sam s mladimaiz crkve i nisam požalila. Imali smo punoaktivnosti preko dana, a uvečer smo svizajedno igrali igre, izvodili igrokaze,bolje se upoznavali i, što je najvažnije,dobro se zabavili. Sretna sam što sammogla upoznati nove ljude i ući u novugodinu s Bogom.”

Lea Habulan

“Doček nove godine uvijek jevelika stvar: lokacija, smještaj,društvo... Ovaj put ulazak u novugodinu bio je nešto posebno. Apredivna lokacija, smještaj ivrhunsko društvo uz mnogesportske aktivnosti, inovativneigre, kvalitetnu glazbu, smijeh iduhovna razmišljanja samo suznak odlične organizacije iuspješno započete 2015.”

Daniel Aleksin


“Druženje za novu godinu bilo je baš sjajno. Vjerojatno najviše zbog toga što smo bili uKoruškoj, meni najljepšem dijelu Slovenije, ali još više zbog toga što sam mogao upoznatimnogo novih mladih ljudi, a također i naučiti mnogo novih društvenih igara. Iako smo nakraju svi bili umorni i bez energije, bilo je divno biti sudionikom ovog događaja.”

Danijel Vidaković

“Novu godinu dočekala sam uSloveniji i ne žalim zbog toga, asad ću vam reći i zašto. Bilo nas jetridesetak mladih koji smo se svizajedno družili i igrali različitedruštvene igre. Također smoproslavljali Boga pjesmom iduhovnim porukama. Imali smo irazličite društvene aktivnosti ukojima sam uživala (naravno usnijegu). Doček nove godine bio mije jako zanimljiv, ali i zabavan.”

Anja Garvanović

“Doček nove godine zamene je posebna prilikakada mogu provestivrijeme s prijateljima kojene vidim svaki dan, kadmogu upoznati nove ljude,steći nova iskustva. Ovegodine doček u Slovenijiza mene je bio baš to.Predivno provedenovrijeme u druženju,stjecanju novihprijateljstava,ohrabrujućem zajedništvuu proslavljanju Boga, ali izabavi.”

Dorothea Relić

“Prva nova godina kao "novopečenog"adventista bila je odlična. Uz dobro društvo iveselo ozračje sretno smo ušli u "novo leto".Organizacija je bila odlična. Uz hrpu zabavnihigara i više različitih opcija tijekom dana... zasvakoga se našlo ponešto. Velika razlika oddosadašnjih proslava i drago mi je da sam ovuproveo na ovaj način. Novi život, novi čovjek,nova vrsta proslave. Hvala svima na svemu!Nadam se da ćemo idući put malo viševremena posvetiti pjesmama!”

Tomislav Šarić

“Za mene je doček novegodine u Sloveniji bionezaboravno iskustvo zatošto je društvo bilo super, akada je društvo super,zabava je zajamčena.Nadam se da će i sljedećegodine biti organizirantakav doček.”

Josip Šadek


DUHOVNI vikend za MLADE

astanak vođa mladih u Crikvenici održan je od 7. do 9. studenoga 2014. godine. Međutim, ovajput Life Centar u Crikvenici bio je posve pun zato što su ove godine, osim vođa mladih, nasastanak bili pozvani svi mladi iz svih crkava. Tako su u petak poslijepodne počeli pristizati prvi

gosti, a okupilo nas se čak više od stotinu!

Osim mladih iz cijele Hrvatske, pridružili su nam se i mladi iz Slovenije i Albanije. Svi smo se radovali jersmo znali da je pred nama vikend prepun zanimljivih radionica, korisnih predavanja, bogoslužja,pjevanja i druženja. Program smo otpočeli u petak navečer prigodnim predavanjem koje je održaopastor Marko Zeko, a nastavili bogoslužjem i prvim blokom radionica. U subotu ujutro pastor BoboMarčeta ohrabrio nas je svojom propovijedi, a pobrinuo se da nas porukama iz Božje riječi i raznimiskustvima ohrabri i potakne na službu bližnjima na večernjem bogoslužju, a i na onom završnom unedjelju ujutro. Poslijepodne smo proveli u šetnji, druženju, razgovorima i međusobnom upoznavanju,a zatim su ponovno uslijedile radionice, predavanje i bogoslužje.

Glavna tema naših predavanja, radionica i bogoslužja cijelog ovog vikenda bila je služba bližnjima okonas. Različiti govornici poticali su nas da razmišljamo o tome kako svojim bližnjima na praktičan načinmožemo pokazati Božju ljubav. Ana Džuver održala je radionicu o preduvjetima za uspješnopridobivanje ljudi za Krista, Slavica Marčeta na zanimljiv nam je način pokazala kako nam poznavanjepsihologije ličnosti može pomoći u misijskom radu, pastor Drago Mojzeš govorio nam je oevangeliziranju prijateljstvom, pastor Zlatko Musija u svojoj nas je radionici nastojao uvjeriti kako smomi, a i naši prijatelji, mnogo spremniji za biblijski rad nego što mislimo, a pastor Branko Bistrovićgovorio nam je o receptivnosti i načinu na koji nekome možemo pomoći da se odluči za Krista.

s-- Selena Pleško --


Radionice su se ponavljale u više termina tako da je svatko imao priliku sudjelovati u svima. Na bogoslužjima smo našeg Spasitelja iz sveg srca slavili pjesmom te na taj način osjetili posebnozajedništvo, a jedna skupina mladih u subotu navečer nakon bogoslužja nastavila je druženje upravopjevajući pjesme Bogu. Također, na svakom bogoslužju nekoliko mladih osoba ispričalo je svojeposebno iskustvo s Bogom te smo se tako međusobno ohrabrili i podsjetili na to kako Bog na divnenačine djeluje u našem životu i uslišava naše molitve. Na predavanjima nam je bio predstavljen iprojekt za mlade za 2015. godinu pod nazivom “Jedna duša za Isusa”. Govornici su nas potaknuli darazmišljamo o načinima na koje bismo barem jednog svojeg prijatelja, jednu dušu, mogli dovesti kIsusu. U sklopu tog projekta najavljen je i veliki kongres za mlade koji će se održati u svibnju 2015.godine, na kojemu će mladi biti podučavani kako pridobiti ljude za Krista, a ono čemu se svi radujemojest prilika da na praktičan način, izlazeći u grad među ljude, pokažemo Božju ljubav.

Vjerujem da će ovaj vikend u Crikvenici svim mladima ostati u lijepom sjećanju i da će se svi složiti kakosmo proveli doista divno vrijeme družeći se, pjevajući i slušajući razna iskustva, ohrabrenja i pouke izBožje riječi. Međutim, ne želimo da nam ovaj vikend ostane samo u lijepom sjećanju; naš je cilj daznanje koje smo stekli upotrijebimo u radu za Krista jer smo svjesni jasne zadaće koju nam je Onpovjerio: “Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duga Svetoga!Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej28,19.20)

Željeli bismo ohrabriti sve mlade koji nisu bili s nama da nam se svakako pridruže na sljedećemovakvom vikendu jer se radost, ohrabrenje i sila koju nam Bog daje preko ovakvih druženja ne moguopisati riječima, već samo osjetiti u srcu. Isus dolazi uskoro – udružimo svoje snage, darove i znanjekako bismo svima prenijeli ovu predivnu radosnu vijest!

u Crikvenici

DOJMOVI sa sastanka vođa mladih u Crikvenici

“Vikend u Crikvenici mi je jedan odljepših i htjela bih da takvih vikendabude više. Jako su mi se svidjeleradionice i puno smo naučili iz njih.Dobro je što smo svi bili na okupu pasmo se mogli stalno družiti i upoznavatinove prijatelje. Mislim da je svatko odnas naučio nešto novo i stekao punonovih iskustava.”

Dorotea Razum

“Meni je vikend u Crikvenici jedan od najboljih vikenda u životu.Bilo je puno toga za naučiti i radionice su bile kvalitetne. Društvo jebilo odlično. Pjevali smo, svirali, igrali se i uživali. Ovakav vikendtreba ponoviti što prije. U hotelu je bilo zanimljivo jer smo svi bilizajedno i družili se kada god smo htjeli. Bilo je fantastično!”

Melisa Razum

“Ove mi je godine u Crikvenici bilo jako lijepo. Za razliku od prethodnihgodina, mogli su doći svi mladi koji su željeli i mislim da je to bio punpogodak. Svi su predavači imali zanimljive radionice na kojima smomogli naučiti kako bolje misionirati ljudima, a pogotovo svojimprijateljima. Budući da je ovogodišnji misijski moto ‘Jedna duša za Isusa’,radionice su se jako lijepo uklopile u cijeli program. Cijeli vikend nam jebio na blagoslov i naučili smo puno korisnih stvari. Nadam se da ćemo ihmoći upotrijebiti kad god nam se za to ukaže prilika.”

Melinda Deduš

“Vikend za mlade u Crikvenici doživjela sam kao jedno od ljepših iskustavau ovoj godini, a uz razne govornike, poneko iskustvo, mnoštvo mladih izajedničko druženje uživali smo u obilju duhovne hrane u obliku bogoslužjai radionica na kojima smo naučili kako se mi kao mladi možemo uključiti uosobni biblijski rad, kako dovesti ljude Bogu, kako pomoći nekome da seodluči za Isusa i prvenstveno biti prijatelj... Vjerujem da smo se svi vratili usvoje sredine duhovno okrijepljeni i da ćemo moći u svojim okruzimaprimijeniti djelić onoga što smo imali prilike čuti i naučiti. Hvala Bogu natome; radujem se sljedećem takvom ili sličnom susretu.”

Petra Jović

“Jako su mi se svidjela predavanja, ali sam mišljenja da biprogram mogao biti malo kraći s obzirom na to da su svapredavanja bila vrlo značajna i teško je primiti toliko informacijau dva dana. Mogli bismo ubaciti koji program gdje bismo se svimeđusobno upoznali. Inače vikend smo proveli u kršćanskomduhu, hrana je bila odlična i nadam se da ću doći i sljedećegodine.”

Marko Madalanović

“Očekivao sam zanimljiv i duhovan vikend i nisam se razočarao.Volim se družiti s ljudima koji ljube Boga, a pogotovo su me sedojmila ohrabrujuća iskustva pojedinaca. Novost ove godine, uodnosu na prošlu, bile su radionice. Sve su bile zanimljive, ali,nažalost, nisam stigao prisustvovati svakoj, iako sam to želio.Smještaj i hrana bili su odlični. Volio bih kada bi se ovakve stvaričešće organizirale i kada bi se teme radionica mogle malodetaljnije obraditi. Tko zna, možda i do toga dođe.”

Damjan Bišić

“Bilo mi je lijepo iako je kratko trajalo.Svidjelo mi se to što je bilo puno mladihs kojima sam se odmah upoznao i počeodružiti. Svi su sa zanimanjem pratiliradionice i pokazali ljubav prema Bogupa je to najveći razlog ljepote togvikenda. Naučio sam dosta ovrijednostima i smislu života, a jedini jenedostatak tog duhovnog vikenda što jetrajao prekratko.”

Petar Tkalčec


“Meni je to bilo lijepo iskustvo i jako mise svidjelo. Ovo je bilo korisno putovanjeu kojem smo mogli naučiti kako postatibolja osoba i bolji adventist.”

Arber Mesiti


DOJMOVI sa sastanka vođa mladih u Crikvenici

“Bilo mi je odlično, zanimljivo i poučno. Puno sam naučila napredavanjima i dobila sam snažan poticaj da govorim drugima oBogu! Upoznala sam puno mladih i družila se s njima. Bio je ovonezaboravan vikend, proveden korisno.”

Yulia Artyushenko

“U Crikvenici mi je bilo vrlo lijepo. Bila sam prvi put i drago mije zbog toga jer sam nakon dužeg vremena vidjela svoje stareprijatelje, obnovila stara prijateljstva i sklopila neka nova.Imali smo svaki dan različite radionice na kojima smopoučavani kako evangelizirati i približiti druge ljude k Isusu.Ovaj susret mladih bio je vrlo kvalitetan i lijep.”

Martina Milić

“Pridružio sam se skupu u Crikvenici u subotu i nedjelju gdje sam održao dvije radionice natemu: ‘Receptivnost – Tko nas uopće želi čuti?’ Pokušali smo pokazati da je sekularno ipostmodernističko društvo puno otvorenije za evanđelje nego što smo toga svjesni. Spomenulismo istraživanja koja pokazuju kako ljudi koji proživljavaju značajne promjene u svjetonazoru,koji su izloženi političkim i ekonomskim tranzicijama, u svijetu velikih kulturoloških isvjetonazorskih previranja moraju biti otvoreniji za evanđeosku poruku. Ona se opet ne možeprenijeti u tradicionalističkom ruhu i stavu. Radionice su bile dobro posjećene i unatoč velikim razlikama u životnoj dobi iiskustvu, vladalo je poticajno ozračje. Organizator je uspio okupiti preko stotinumladih na misijskoj poduci jedan cijeli vikend, što je jako dobro. To mi samopotvruđuje da imamo novu generaciju u koju možemo imati povjerenje. Po meni jeupravo ulaganje u njih, njihovo podučavanje i uključenje u misiju Crkve najvažnijazadaća svih nas.”

Branko Bistrović

“Prvi put sam bio na vikendu u Crikvenici, tako da je za menecijeli događaj bio novo iskustvo. Od puno mladih koji su došlineke sam znao otprije, neke sam prvi put upoznao, a preostaluvećinu možda ću upoznati nekom drugom prigodom. Vikend jebio vrlo sadržajan, s puno ispričanih iskustava, pjesama,radionica i bogoslužja. Meni je bio vrlo poticajan jer su iznesenemetode svjedočenja jednostavne i praktične za svakidašnjuprimjenu. Ukratko, lijep i ohrabrujući vikend.”

Filip Zdovc

“Bila je izuzetno dobra ideja da se osim vođa mladih ove godine pozovu navikend u Crikvenici i ostali mladi ljudi koji se žele osposobiti da s drugimapodijele radost koju su pronašli u životu s Bogom. Oduševljenje s kojim smopričali iskustva, pjevali, družili se, smijali i šetali pokraj mora, nije bilo ništamanje ni kada smo prisustvovali različitim radionicama na kojima smoučili kako prenijeti svoje oduševljenje Bogom i Njegovom Riječju onimakoje volimo. Ponovno se pokazalo da kada se ljudi okupe da bi boljeupoznali Bibliju i jedni druge, i s ciljem da to zajedništvo i te spoznaješire svima oko sebe, takav susret uvijek rađa novi, poletniji život u duši.Hvala Bogu za ovaj susret, kao i svima onima koji su nesebično i sljubavlju uložili vrijeme i trud da bi sve to moglo biti ostvareno.”

Ana Džuver

“Susret mladih u Crikvenici za mene jebio još jedan predivan vikend u nizu.Imali smo priliku naučiti kako pristupitiljudima i svjedočiti im. Uz društveneigre i pjesmu zabavljali smo se i družili smladima iz cijele unije. Ali sve što jelijepo kratko traje, pa je i naše druženjebrzo došlo kraju. Bilo mi je jako lijepo i snestrpljenjem čekam idući susret.”

Lana Vranić

“Bilo je prekrasno vidjeti toliko mladihkoji ozbiljno razmišljaju o tome kakosvojim prijateljima pomoći da upoznajuBoga. Posebno me oduševilozajedništvo, radost i duh međusobnepotpore.”

Zlatko Musija

“Osobno sam bio vrlo zadovoljan većinom onoga što setamo događalo. Vladalo je dobro ozračje. Radionice su sedobro nadopunjavale. Bogoslužja su bila sadržajna,ispunjena glazbom, iskustvima i s duhovnimizlaganjima. Velik broj djevojaka i mladića već danaspokazuju zavidnu razinu zrelosti i spremnosti da svojimznanjem i darovima služe Crkvi i na dobrobit bližnjih.Imajući to u vidu, s oduševljenjem gledam naprijed.Vjerujem da Crkva u našoj Uniji ima svijetlu budućnost.”

Drago Mojzeš


Mark A. Finley

Živjeti u neizvjesnosti

este li se kada borili s pitanjima na koja niste imali odgovor? Jeste li sekada pitali zašto su se u vašem životu dogodile određene stvari? Izgleda li

vam budućnost mračna i neizvjesna? U ovom biblijskom proučavanju otkritćemo ne samo kako živjeti, već kako napredovati u neizvjesnosti. Istražit ćemobiblijska načela koja nas osposobljavaju da prihvatimo ono što ne možemorazumjeti, da prihvatimo životne izazove i radujemo se u prisutnosti Onoga kojinas nikada neće ostaviti ili napustiti.

Trebamo li prihvatiti stvarnost da neke stvari nećemo moći razumjeti dovječnosti? Odgovor potražite u Ponovljenom zakonu 29,28.

Naš Gospodin pun ljubavi neće nam objasniti neke stvari do vječnosti. On naspoziva da živimo u neizvjesnosti. Nećemo dobiti odgovore na sva naša pitanja uovom životu.

Budući da ne možemo razumjeti sve, znači li to da ne možemo imati mirdok ne budemo u mogućnosti razumjeti zašto su se dogodile određenestvari? Pozorno pročitajte Filipljanima 4,7. Što otkrivate?

Pavao piše o miru “koji nadilazi svaki razum”. Kad naš um možda nešto nerazumije, naše srce još uvijek može imati povjerenje. Iako živimo uneizvjesnosti, još uvijek se možemo pouzdati u Onoga koji drži budućnost usvojim rukama i možemo se odmarati u Njegovoj ljubavi i skrbi.

Zašto Isus ne odgovori na sva naša pitanja sada? Pročitajte Ivan 16,12kako biste pronašli vječno načelo.

U svojoj milosti Isus ne odgovara na sva naša pitanja sada. On je objasniosvojim učenicima da ne bi mogli “nositi” sve ono što im želi reći. Kada bi namaOn otkrio sve odjednom, to bi nas uništilo.

J

1.

2.

3.

Pročitajte Ivan 8,12; 12,35. Što nam Isus govori o životu uneizvjesnim vremenima?

Isus nas poziva da hodimo u svjetlu koje imamo i da se neplašimo neizvjesnosti na putu kojim idemo. U vrijeme najvećegmraka i potrebe Isus otkriva svjetlo svoje prisutnosti. On nas pozivada primimo svjetlo koje nam otkriva, da se odmaramo u toplini Njegoveprisutnosti i da njegujemo radost spoznaje koja će zadovoljiti sve našepotrebe (Filipljanima 4,19).

Kakvu nam sigurnost daje Isus u određenim trenutcima? Zapazite petstvari koje On obećava u Izaiji 41,10.

Hoćemo li ikada dobiti odgovore na sva naša pitanja? Hoćemo lizauvijek morati živjeti s neodgovorenim pitanjima? Pročitajte 1.Korinćanima 13,12.

Danas vidimo kao kroz staklo, nejasno. Živimo u neizvjesnosti i sneodgovorenim pitanjima. Ali dolazi dan kada će nam Bog otkriti sveodgovore i mi ćemo se diviti Njegovoj ljubavi, mudrosti i vječnoj sili.

Kako možemo napredovati u najtežim životnim trenutcima? Dvaodlomka iz Pisma daju nam odgovor: 1. Petrova 5,7 i 2. Korinćanima 5,7.

Isus nas poziva da “svu svoju brigu” bacimo na Njega. Mi možemo baciti svutežinu naše tjeskobe na Spasitelja koji je umro za nas, koji sada živi za nas ikoji uskoro dolazi po nas. Živeći vjerom i vjerujući u Njegovu milost, mi smosigurni usred neizvjesnosti sada i zauvijek.

5.

6.


4.

7.

Documents

S T R A N · 2018-12-20 · Tko su oni? pitam se… On i ove iskrivljene usne koje sam načinio, koji gledaju jedno drugo i nježno se dodiruju? Mlada žena progovara: ‘Hoće li