Nikola Tesla1856 - 2006.

RuæiËka - Prelog

S. Penkala

M. PoloR. BoπkoviÊ

F.VranËiÊ

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

Br./Nr./2 • VeljaËa 2006. • Cijena 15 kn • 2 • 3 AUD

2

SRAM VAS BILO!!!Ovih dana vratio sam se s puta po Kanadi, gdje sam zajedno sa Predsjednikom HSSD-a, gospodinom Nikom Šoljkom posjetio naše iseljenike. Najviše vremena proveli smo u gradu Toronto. Tu je ujedno i najveća koncentracija naših iseljenika, a odavde je krenulo i stvaranje nove Hrvatske države. Imali smo puno susreta i razgovora. Osnovni zaključak je razočaranje, apatija i nemoć našeg iseljeništva u odnosu spram novo stvorene hrvatske države. Mnogi se s pravom osjećaju prevareni. Ne samo u svojim očekivanjima kako će se hrvatska država razvijati, nego i u kon-kretnim nastojanjima da u Hrvatskoj ostvare neke svoje poslove. Naučili su živjeti u državi gdje je sve transparentno, jasno, zakoni štite sve jednako - a u Hrvatskoj su naišli na bezakonje, korupciju, nepotizam i prijevaru.Prije nego je Hrvatska ponovno stvorena, postojalo je niz hrvatskih klubova, što sportskih, što kulturnih - većinom raspodijeljenih po crkvenim župama, kojih i danas ima mnogo. U stvari, danas se Hrvati okupljaju jedino još oko katoličke crkve dok svi drugi klubovi uglavnom otpadaju. Žalosno je reći da su se razna kulturna i sportska društva u inozemstvu bolje i više financirala za vrijeme bivše Jugoslavije, nego li danas od Hrvatske. Ogromna sredstva su dali naši iseljenici i u vrijeme Hrvatskog proljeća i 1990-e, da bi se danas osjećali prevareni i izigrani od svih. Danas hrvatska država ne daje, ili daje jako malo, da bi hrvatski korpus u iseljeništvu bio organiziran i okupljen u zajedništvu. Naprotiv, kako su Hrvati u inozemstvu prije bili podijeljeni po ideologijama, danas ih se namjerno dijeli stranački. Poznata je rimska uzrečica ; ”Divide et impera”- ”podijeli pa vladaj”. Izgleda da se današnja Hrvatska plaši svojih sugrađana koji žive van nje. Nije li razlog tomu, što su ti naši iseljeni Hrvati kroz svoj mukotrpan rad naučili u zemljama gdje žive kako se rad poštuje, kako zakoni štite svakog pojedinca i da postoji red. Našim političarima u Hrvatskoj odgovarao je i još odgovara nered, jer tada se lovi u mutnome. Tko god od naših iseljenika je bogat, postigao je to ne samo zahvaljujući svojoj sposobnosti, nego i radu u skladu sa zakonima. Istovremeno u Hrvatskoj ima mnogo bogatijih ljudi, koji su se obogatili u 2-5 godina za razliku od iseljenih Hrvata kojima je za to trebao cijeli radni vijek. Znaju naši iseljenici za taj slučaj jer Hrvatsku posjećuju te vide svu tu nepravdu. A ona boli… Vraćaju se u Kanadu i boli ih to da nemaju više mjesta gdje bi se okupljali, njihova djeca sve manje govore naš jezik, a kada žele za njih ( ili sebe ) uz kanadsko dobiti i hrvatsko državljanstvo, to moraju platiti 150 dolara.Nabrajali su nam tko je sve od bivših i sadašnjih hrvatskih političara posjetio Kanadu. Svi, i bivši i sadašnji, došli su SAMO TRAŽITI NOVCE, a za uzvrat dali prazna obećanja. Naši su ih iseljenici ugo-šćavali, čak im i kupovali odjeću, obuću, darove. Ne bi me čudilo da su neki od tih političkih izletnika u Kanadu putovali na račun poreznih obveznika te dobivali dnevnice za put, baš kao i sve plaćene troškove koje su uredno još jednom naplatili i iseljenicima.Po našem dolasku u Toronto izvijestili smo Hrvatski konzulat, da ćemo imati niz sastanaka sa našim iseljenicima ( za razliku od gore navedenih političara sami smo snosili i troškove puta i boravka tamo), te ih pozvali da nam se pridruže. Bili smo i na dva masovna skupa. Jednom sa umirov-ljenicima na banketu (bilo ih je oko 400 okupljenih). Nitko iz konzulata nije im došao, mada su i njih pozvali. Drugi skup, opet oko 400 uzvanika, bilo je okupljanje povodom proslave godišnjice osnivanja te župe. I opet nitko od dužnosnika konzulata nije bio prisutan. Naglasili smo u našim javnim istupima da mi nismo došli tražiti od njih NIŠTA, osim da se ujedine, povežu međusobno u Kanadi, s nama u Hrvatskoj i s Hrvatima u drugim zemljama gdje žive i borave. Kasnije pri pojedi-načnim sastancima s istaknutim pripadnicima hrvatske zajednice razvijali smo tu ideju i osjetili želju mnogih za afirmaciju te ideje, ali i strah od ponovnog, eventualnog, razočaranja. Prevladava osjećaj da su napušteni od strane svoje domovine, umjesto četrdesetogodišnjeg entuzijazma stvaranja slobodne Hrvatske države, nastupila je ogromna rezignacija. I upravo zbog toga mogu prenijeti hrvatskim političarima i djelatnicima današnjeg konzulata RH u Torontu rečenicu koju smo najčešće čuli kad se govorilo o njima, a to je: ”SRAM VAS BILO”.

P. Weisz

www.nekretnine.hssd.hr

GLAVNI UREDNIK:Draæen Tretinjakuredniπtvo@hssd.hr

ODGOVORNI UREDNIK:Niko ©oljak, prof. ing.

TEHNI»KI UREDNIK:Branko BrljeviÊ

SURADNICI:Ivo AndrijeviÊ, Darko BeloviÊ, Jure BuriÊ, Prof. dr. Ante »uvalo, Zvjezdana Hlad, Mira KovaËiÊ, Danko Novak,

Antonini Simonetti, Zdravko Tretinjak, Mr.don. Luka Vuco i Petar Weisz

NAKLADNIK:HRVATSKI SVJETSKI SABOR

hssd@hssd.hr

izaberite mjesto i nekretninu

HRVATIMA IZVAN DOMOVINE AGENCIJE ZA NEKRETNINE UVIJEK NA USLUZI

e-mail: urednistvo@hssd.hrwww.hssd.hr

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

�

U OVOM BROJU DONOSIMO:

• 2006.GODINA - GODINA NIKOLE TESLE ............ 4, 5• DIJASPORA NIJE KRAVA MUZARA ................. 6, 7, 22• ZA BALKAN, SPREMNI !!! ......................................... 8, 9• HRVATSKA U LABIRINTU ..........................................10• A GDJE JE HRVATSKA? ..................................... 11, 12• JE LI PREKASNO ZA VLADU NACIONALNOG JEDINSTVA? ....................................13• POZDRAV, GENERALE! ..................................... 14, 15• POSJET PREDSTAVNIKA HSSD-a TORONTU ............................... 16, 17, 18• HRVATI U WIESBADENU ...........................................19• 109. GODIŠNJICA ROĐENJA BL. IVANA MERZA ...19• GDJE JE HRVATSKA INTELIGENCIJA!!! ............ 20, 21• KOSTELI∆EVO SREBRO ZLATNOG SJAJA ..............21• ČAROBNJAK PRIVATIZACIJE ....................................23• DESETA OBLJETNICA DAYTONA.......... 24, 25, 26, 27• CRNI DANI ZA HRVATSKU ................................ 28, 29• PLAN EVAKUACIJE U PETU DIMENZIJU ................30• IZBORI U PTICOZEMSKOJ ........................................31• INOVACIJE IZMEĐU INOVATORA I TRŽIŠTA ......32• HRVATSKE INOVACIJE - BRUXELLES .....................33• DRŽAVA ZVANA ČEŽNJA ...........................................34• “BRKOVI” PUNE KINA ............................................35• IN MEMORIAM: FRANJO PETRUŠANEC .................36• TIN UJEVIĆ, PJESNIK DUŠE ......................................37• KONCES I JA ............................................38• RECEPTI ..................................... 39, 40• HUMOR ............................... 41, 42, 43• OTVORENO ............................................44• POVIJEST ZA PONOS I PAMĆENJE ..........................45• TAJKUNSKA POSLA ............................................46• KRIŽALJKA ............................................47

urednistvo@hssd.hr www.hssd.hr

POZDRAV IZ UREDNI©TVAHrvatska je otpočela pristupne pre-govore o ulasku u Europsku Uniju. To je, nesumnjivo, dobra vijest. Ukoliko se cjelokupna državna strategija zasniva na toj činjenici - to je loša vijest. Između dobre i loše vijesti postoje hrvatski građa-ni, cijeli korpus prevarenih i obe-spravljenih, gladnih i ozlojeđenih. Tko o njima vodi računa? Samo statistika. Dvije trećine zemlje pre-življava jedući kupus, jedna trećina jede meso. Statistika kaže - to je zemlja blagostanja, jer njeni žitelji jedu sarmu. Svi od reda. Čak su i vegetarijanci, čiji broj nije mali, uključeni u tu statistiku. I ljudi na infuzijama. Udri, narode, po sarmi! Udri sarmo, po nama!S druge strane Hrvatska postaje dio zapada, ali onog divljeg. Nema doduše Doc Holidaya, Braće Earp, ali ima onih drugih. Banke, mje-njačnice i kladionice njihova su opsesija. To nisu ljudi koji idu od bankomata do bankomata strahu-jući hoće li moći provući karticu. Oni imaju pokaznu kartu - pištolj, pušku i čarapu. I teško se hvata-ju. Pravna država iskazuje svoju nemoć, pravni poredak se ljulja, pravosuđe onakvo kakvo je - ne znam kome i treba. Policija se bavi sobom, kadrovskom politikom i nema baš neke velike volje da ratuje sa talibanima ulice. Navečer omr-kneš, ujutro ne osvaneš. Rekao bi Thomson: E, moj narode...Mi smo definitivno bolesna naci-ja. Najviše strahujemo od istine, a ona nije ni ptičja, ni goveđa, nego naša vlastita. Smijemo li istini

pogledati u oči? Nisam siguran. Još uvijek nije vrijeme za nju, ni u Otvorenom, ni u Zatvorenom.Posebno dobra vijest je da je Vlada donijela novi proračun. Kažu da je razvojni.I jeste, neke će pojedince sasvim sigurno dobro razviti. Veći je nego ikada. Samo, gdje ga staviti... ??Malo prije toga obilježava se godišnjica Vukovarske tragedi-je. Mimohod je, kažu, prošao dostojanstveno čemu su najviše doprinijeli Predsjednik Države i Predsjednik Vlade koji su bili negdje drugdje. Državne obveze nemaju veze sa domoljubljem ni sa pijetetom. Narod je, šuteći i noseći svijeće rekao svoje. I mi, isto..Završavajući novi broj lista Korijeni, nadamo se da će nam se bolja budućnost barem malo nasmiješiti, ali nas je ujedno i strah, kako je krenulo, da se ne odvali od smije-ha... Zbog toga, sve najbolje u ovoj godini. Svima. Nadalje, naoružajte se strpljenjem i krenite dalje. Vidjet ćete da nigdje nećete stići...

Ako te netko bez razloga blati zaspe te bujicom pogrdnih rijeËi. Bolesna ta je osoba shvati vrijeajuÊi tebe svoju bolest lijeËi. M.©.

Lijepa Naπa

rvatski Sabor je pro-glasio 2006. za godi-nu Nikole Tesle,

najvećeg svjetskog pronalazača. Da je Nikola Tesla naše gore list, svima je poznato, ali izuzev specijalističkog kruga, manje su poznata njegova dostignuća na polju elektrotehnike, kojima je zadužio svijet i nas. Da nije bilo Teslinih izuma, danas bi svijet izgledao drukčije. Svi epiteti nisu dovoljni da iskažu snagu i rezultate tog uma. Možda je najrealniji zaključak onaj koji se može čuti u stranim struč-nim krugovima: Čovjek izvan vremena.

Nikola Tesla je rođen 10. srp-nja 1856. godine u Smiljanu (Lika). Od 1862. do 1874. Pohađao je osnovnu školu i nižu gimnaziju u Smiljanu i Gospiću, a višu gimnaziju u Karlovcu. Od 1875. do 1878. pohađao je višu politehničku školu u Grazu i studije nasta-vio u Pragu do 1880. Otuda odlazi u Budimpeštu raditi na vođenju epohalnog otkri-ća - telefonije. 1882. godi-ne pronalazi rješenje stvaranja okretnog magnetskog polja što je osnova za njegov epohalni izum polifazni sistem izmje-nične struje i električni motor bez komutatora. U osnovi tu je zamisao nosio u sebi još od početka svog školovanja u Grazu, kada je prvi put vidio električni motor istosmjerne struje s komutatorom na kojem se je stvarao svjetlosni kolut od iskrenja i tako ograničio radni vijek stroja na nerazumni mini-mum. Tom je prilikom izustio: “Zašto ne napraviti motor bez komutatora?” No, prekoren je od uglednog profesora fizi-ke koji mu je rekao da je to nemoguće i da nikada neće biti

�

2006. GODINA - GODINA NIKOLE TESLE

Edison je bio žestoki zagovornikistosmjerne struje i veliki Teslin oponent

ostvareno (1876.). Kod svih značajnih izuma, najprije se uoči problem. Zatim se pokušava utvrditi tehnička mogućnost izvedbe. Tko od pravih izu-mitelja nije u svojim počecima nastojao napraviti perpetum mobile i bio uvjeren da će stvar funkcionirati?

Promašaji su sastavni dio izumiteljstva! Period koji izumitelji nazi-vaju inkubacija je upravo vrijeme za te provjere koje može trajati različito dugo. Kod Tesle to je trajalo do 1882. godine. U toku šetnje budimpeštanskim parkom s prijateljem Antalom Segetyjem, kod njega se dogodio trenutak iluminacije: kako stvoriti okretno magnetsko polje, što je osnova za izmjenični motor bez komutato-ra. Kako u Budimpešti nije mogao realizirati svoju zamisao, iste godi-ne odlazi u Francusku, u Strasburg i tu uspijeva izraditi prototip svojeg motora, ali to ne znači i komercijalizaciju. Stoga odlazi u Ameriku. U New York stiže 6. lipnja 1884. Uz preporuku, zapošljava se kod, tada već uglednog, Thomasa Alve Edisona, vatrenog pobornika primjene istosmjerne struje. Edisonova zaokupljenost tom primjenom bila je razlog zašto njiho-

va suradnja nije dugo potrajala. Iz tog perioda potječe njego-va poznata doskočica, kada na upit jednog dobronamjenika, kako se snalazi u Novom svijetu odgovara: najteže je zadnjih 29 dana u mjesecu.Napušta Edisona i uz finan-cijsku podršku drugih osniva svoju kompaniju i nastavlja istraživati u svojim laboratoriji-ma. Kako mu financije nisu bile jaka strana, to se nije moglo ne reflektirati u poslovanju kom-panije. Tada razvija cijelu seriju različi-tih motora, generatora, sistema prijenosa i distribucije električ-ne energije, o čemu prijavljuje 39 patenata. To su osnove elektroenerget-skog sistema koji se i danas koristi u cijelom svijetu i dopire u svaku kuću.

Nikola Tesla (1856 - 1943)

H

U vrijeme kada se u drugim oblastima tehnike svakodnev-no događaju promjene, Teslin polifazni sistem odolijeva, jer je krajnje racionalan u svojoj zamisli.Tesla je američkom uredu za patente prijavio oko 800 pate-nata, tako da ih je praktički nemoguće sve nabrojati. Da spomenemo samo neke:- Teslin transformator visokih frekvencija i napona, s kojim je ostvarivao napone od 10 - 12 milijuna volti, čime se i danas mogu pohvaliti samo iznimni laboratoriji u svijetu. Svojim eksperimentima u Colodo Sprigsu stvarao je umjetne munje (iako ograničenih para-metara u usporedbi s pravim munjama).- Bežični prijenos signala, što je u osnovi radio prijenos, primat koji mu je poslije dugih peripe-tija i priznat.- Točan opis koncepcije televi-zijskog prijenosa.- Koncepcija globalnog sistema bežičnih komunikacija.

Kao priznanje za rezultate svo-jih istraživanja dobio je dok-torsko zvanje od slijedećih uni-verziteta: Sorbona, Columbia, Beč, Prag, Yale, Nebraska, Grenoble, Brno, Bukurešt, Graz, Poitiers, Sofija, Zagreb, Beograd.

Genijalna rješenja nadživljavaju svoje stvaraoce, pa tako mnogi ne dožive zaslužena priznanja. Tesla je za života mogao uživati u mnogim priznanjima, ali ono najznačajnije je stiglo 17 godi-na nakon njegove smrti (umro je u New Yorku 7. siječnja 1943.):“Generalna konferencija za mjere i utege, međunarod-no tijelo zemlja potpisnica

Konvencije o METRU, na svom XI zasjedanju održanom u Parizu 1960. godine odlučila je da jedinica SI (međunarodni sistem mjer-nih jedinica - op. autora) za fizičku veličinu “magnetska indukcija” nosi naziv TESLA s oznakom T.

Time je dano zasluženo priznanje najvećem izumitelju, a samim tim i zemlji iz koje je potekao. Ing. Antonio Simonetti

Hrvatski sabor je 2006. godinu proglasio godinom Nikole Tesle. Povod je 150-ta godišnjica rođenja toga glasovitog znanstvenika koji je svijetu podario tisuće izuma i patenata, među kojima i samu izmjeničnu struju. Rođen i odrastao u Hrvatskoj, u uglednoj srpskoj obitelji, postao je sinonim genijal-nosti kako na polju elektrotehnike, tako i šire. Bez njegovih otkrića danas bi cijeli svijet stao. Sjećajući se s pijetetom toga vrsnog čovjeka i znanstvenika ne možemo a da se ne sjetimo iskrenog domoljubnog osjećaja koji je gajio kako prema svojoj naciji, tako i prema domovi-ni Hrvatskoj. Više puta je isticao: „Ponosim se svojim srpskim rodom i svojom Hrvatskom domovinom“.Takav stav nije nailazio na odobre-nje ekstremnih elemenata unutar nacionalističke struje kako u Srbiji, tako i u Hrvatskoj, poglavito u osvit Domovinskog rata kada je ljubav spram srpskog roda bila pretvorila u mržnju prema hrvat-skoj domovini. Ne prihvaćajući činjenicu i potrebu suživota na pro-storima Hrvatske ustali su spram svoje domovine, razarajući njene gradove i sela. U tome su upravo prednjačili pojedini pripadnici iz redova srpskog naroda ponikli na prostorima gdje je i Nikola Tesla rođen. Žalosti činjenica da oni od Nikole Tesle u tome pogledu ništa nisu naučili. Odgajani u dru-gim okolnostima, vođeni idejama raznih „voždova“ i povampirenih mitova koji definitivno pripadaju prošlosti, pokazali su da im Tesla i njegovi izumi nisu toliko bliski koliko ideologija S. Miloševića koji im je za razliku od struje uspješno prodao tek - izolaciju.Zašto pišemo o tome u ovoj kolumni? Upravo da se prisjetimo i obnovimo one društvene vrijed-nosti koje nas vode naprijed, kao što je sve ove godine jedan genijalni um, svojim izumima, podario nam svjetlo i mogućnost da se u tome svjetlu prepoznamo....

B.B.

�

150. GODI©NJICA RO–ENJA

Nikola Tesla, znanstvenik na čijim su izumima drugi dobili dvanaest Nobelovih nagra-da, a on sam za života, nijednu. No, nagrade i novac Teslu i onako nisu zanimale. Bio je čovjek koji je previše daleko otišao ispred svoga vremena. Njegovo vrijeme u stvari tek dolazi...

I Z D V O J E N O

HRVATSKI SABOR JE 2006. GODINU

PROGLASIO GODINOM NIKOLE TESLE

6

DIJASPORA NIJE KRAVA MUZARANIKO ©OLJAK

PREDSJEDNIK HRVATSKOG SVJETSKOG SABORAINTERVIEW

ovod razgovoru sa gosp. Nikom Šoljkom bila je peta godišnjica Hrvatskog Svjetskog Sabora, udruge kojoj je on na čelu kao predsjedatelj i kao koordinator.

Vjerojatno i ne treba bolji povod da se porazgovara o Hrvatskoj jučer, danas i sutra. To je ujedno i zgodna prilika da se, osim sa nazorima predsjednika, upoznamo i sa smjernicama udruge koja nosi (kako mnogi ističu) pretenciozno ime. Uvjeravamo se u suprotno. Ime udruge upućivalo bi da se radi o nekakvoj krovnoj organizaciji, međutim HSSD to nikako nije. Želi li to postati, pitamo gosp. Šoljka:- Ne, nikako… Naše ambicije i želje ne idu za time da budemo nekakva krovna organizacija, već prvenstveno efikasna i konkretna jedinstvena organizacija Hrvata koja ima za cilj objedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske. To objedinjavanje zamišljamo kao svehrvatsko, bez bilo kakve isključivosti i van utjecaja političkih sil-nica u zemlji. Takvo što je rijetko, jer sve se ovakve udruge manje-više vežu za političke stranke što je jako štetno. S druge strane to je njima profitabilno, jer za svoj rad dobivaju državne i druge dotacije dok mi na njih ne možemo računati. Ali, nadamo se da će se to promijeniti i da će se poticati sposobne i kvalitetne organizacije koje imaju jasan cilj, viziju kako ga postići i ljudske kapacitete koji bi ga trebali ostvariti.

K ORIJENI: Kako mislite objediniti Domovinsku i Iseljenu Hrvatsku i da li se vaše aktivnosti prepliću sa aktivnošću drugih udruga, Matice Iseljenika i dr. koji se bave sličnom problematikom…?Mi postojimo, kao što sam prethodno naveo, pet godina. Ove udruge i organizacije postoje dugi niz godina i, ako se osvrnemo na trenutni položaj hrvatskog iseljeništva, možemo zaključiti da one ne rade svoj posao ili ga bar ne rade dovoljno kvalitetno i dobro. Ne preferiramo da budemo nikakva konkurencija bilo njima, bilo drugim državnim tijelima. Upravo suprotno, pozdravljamo i podr-žavamo svaku inicijativu koja ide za time da se nešto napravi. Jer, nakon Domovinskog rata hrvatsko iseljeništvo postalo je ”persona non grate” (nepoželjna osoba) u hrvatskom društvu i gospodar-stvu. Brojni domoljubi, koji su znali osjetiti povijesni trenutak, stavili su sebe i sve ono što su stekli na uslugu domovini, a da bi nakon toga bili odbačeni kao krpe i postali nepoželjni. Počeo se je stvarati ponovni ponor između domovinske i iseljene Hrvatske i prije nego što on postane nepremostiv moramo se mobilizirati da se njegovo širenje zaustavi i da se ponovno uspostave pravi mosto-vi povjerenja, bratstva i sloge u kompletnom hrvatskom biću. Ukoliko to ne postignemo, osuđeni smo na propast…

K ORIJENI: Postoji li nada da se Hrvati opet ujedine?Nije lako povratiti izgubljeno povjerenje! Nije lako zakrpati ranjena, obeshrabrena srca, povrijeđene ponose ljudi koji su ginuli za Hrvatsku, krvarili na njenim ratištima od Vukovara do Dubrovnika. Danas kada imaju Hrvatsku to nije onakva država kakvu su željeli, sanjali, za kakvu su ginuli njihovi djedovi i očevi i za koju su oni bili spremni dati život. To razočarenje je veliko, i ono se osjeća. Kod Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata izvan domovine sazrijeva uvjerenje da se više ne može očekivati od vlastodržaca u Hrvatskoj da će oni promijeniti stanje na bolje. Petnaest godina nesposobne vlasti državu je praktično dovelo do prosjačkog štapa

budući da se i kod promjene vlasti i politike u biti ništa ne mijenja. I jedni, i drugi, vladaju na isti način te zadužuju zemlju rasproda-vajući nacionalno bogatstvo boreći se pri tome tko će za vrijeme svoje vladavine steći veće bogatstvo. Praktično, oni su dovoljni sami sebi i više im nitko ne treba. Posebice ne nekakva iseljena Hrvatska koja nikada nije igrala na kartu pljačkanja vlastite domo-vine, već sa željom i voljom da to bude zemlja svih Hrvata, a u njoj životni uvjeti takvi da će doprinijeti da se Hrvati iz svijeta vraćaju u svoju domovinu, a ne da iz nje odlaze kao prije 100-tinjak ili nešto manje godina ”trbuhom za kruhom”.

K ORIJENI: Niste odgovorili na pitanje što je sa zajedništvom Hrvata na razini svijeta o kojem stalno pričate?- Ranije su Hrvate dijelili po ideologijama, danas ih dijele po stran-kama. Stranačko organiziranje Hrvata izvan Hrvatske je negativno i štetno za svehrvatske nacionalne interese. Još uvijek se na hrvat-sko iseljeništvo gleda kao na ”kravu muzaru” te se pri tome narod fokusira samo na njezino vime i ništa više.To bi bio, prema mome razmišljanju, najrealniji prikaz stava političkih stranaka prema iseljeništvu. Ostvarivanje svehrvatskog jedinstva, nacionalnih interesa i dr. nije ostvarivo ukoliko ono ne povlači za sobom i njihov privatni interes. Ali, vjerujem da će to vidjeti i oni koji to trebaju vidjeti, jer svi skupa trpimo izuzetno štetne posljedice. Zajedništvo Hrvata nema alternative. Upravo, zbog toga smo planirali i organiziramo hrvatske nacionalne timove po djelatnostima.

P

�

K ORIJENI: Koliko ste tih timova do danas organizirali i što nam možete reći o njihovoj aktivnosti?- Do sada su organizirani timovi za: znanost, banke i štedio-nice, nekretnine, pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, likovnih umjetnika, sport, mlade, žene, informiranje i drugi. Odbor za nekretnine veÊ ima svoju web stranicu (www.nekretnine.hssd.hr) putem koje je u samo mjesec dana rada pro-dano nekoliko nekretnina Hrvatima izvan domovine. Odbor za spajanje obitelji (www.spajanje-obitelji.hssd.hr), te tim likovnih umjetnika, koji u ovoj godini ide u realizaciju konkretnih pro-grama na razini svijeta kao i tim za informiranje koji izdaje i list ”Korijeni” a o tome i Udruzi možete saznati puno više putem web stranice (www.hssd.hr). U programu je radio, televizija i dnevni tisak. Uvjereni smo da će se taj program jednog dana realizirati. Jedan od najvažnijih timova koji su formirani jeste tim za pravnu zaštitu Hrvata i njihovih nacionalnih interesa, koji se treba u toku ove godine kompletirati sa pravnicima iz Hrvatske i iz svih zemalja svijeta. Taj tim bi trebali voditi vrsni pravnici što će doprinijeti da se ostvari puno povjerenje i djelotvorna pravna zaštita svih Hrvata koji se obrate sa zahtjevom da im se pruži odgovarajuća pravna pomoć.

K ORIJENI: Imate li neka konkretna imena?- Ima ih dosta u svim državama svijeta ali dok se te kockice ne poslože i dok oni ne izaberu voditelja tima o imenima ne bih govorio Uskoro ćete imati sve potrebite informacije koje će biti objavljene na službenoj web stranici udruge.

K ORIJENI: Što očekujete od tog tima?- Kao prvo, tim će imati sjedište kako u Zagrebu tako i u dru-gim državama svijeta. Trebaju i biti će umreženi u jedinstveni sustav. Taj tim mora biti i biti će sasvim sigurno sposoban braniti i obraniti hrvatske nacionalne interese na razini svijeta, kod svih međunarodnih organizacija, udruga i sl. Tu, u domovini, štititi će državni interes od svih institucija i pojedinaca koji ga ugrožavaju, a posebice će se obratiti pozornost na zaštitu i osiguranje svih prava koja pripadaju hrvatskom građaninu kada mu ista bivaju ugrožena od strane institucija - oduzeta, smanjena ili učinjena nedostupni-ma. Da je danas taj tim kompletiran, sasvim sigurno bi bio uklju-čen u prikupljanju dokaza o nevinosti junaka domovinskog rata, hrvatskog generala Ante Gotovine koji, na žalost, kao perjanica pobjedničke vojske dijeli sudbinu brojnih hrvatskih sinova u nje-noj povijesti koji su zbog interesa politike bili žrtvovani i prodani. Zalažemo se, a i zalagat ćemo se i ubuduće, da se to više nekada ne dogodi. Trgovini nacionalnim ponosom mora doći kraj…

K ORIJENI: Kakav je danas, po vama, položaj Hrvatske?- Nije zavidan. Mislim da je danas Hrvatska, bez obzira što je na pragu europskih integracija, u jednom teškom moralnom, materi-jalnom i društvenom položaju...

GRAĐANI SIROMAŠNIJI ZA TREĆINUK ORIJENI: Kako to mislite?Sa ekonomskog gledišta 2000.-te godine imali smo 10 a danas imamo 30 milijardi duga Smanjili smo nacionalno bogatstvo za cca 30 milijardi dolara. Građani su siromašniji gotovo za jednu trećinu. Negativni se trend nastavlja tako da gospodarski idemo u ponor iz kojeg ćemo se veoma teško izvući. Politički gledano, jedini uspjeh u moru neuspjeha (ako se i to može nazvati time) za političare na vlasti je početak pregovora sa Europom. Mislim da se u tome zavaravaju ukoliko računaju da je narod slijep i gluh. Čudno je koliko vjeruju da će ulaskom u Europu sva prljavština nestati te da će opet, kao očišćeni, moći raditi iste poslove. To jednostavno neće ići. Hrvatska je sa svojim resursima praktično jedina zdrava oaza u Europi. Gdje danas, osim u Hrvatskoj,

imate izvornu i netaknutu obalu?! Prirodni okoliš je u mnogim drugim turističkim odredištima Mediterana davna prošlost! To su gospodarski resursi koji danas, praktično, nemaju cijene. Da ne spominjemo vodu!!! Hrvatska ima više pitke vode nego cijela Europa. Tu su i nezagađene poljoprivredne površine, pašnjaci, šume, bogati prirodni resursi kao stvoreni za prirodni uzgoj stoke i sl. Tu je, naravno, i naša tradicionalna gostoljubivost i otvorenost što također ima svoju cijenu. Hrvatsku vidimo kao državu koja će biti pluća Europe, kutak raja u koji će ljudi dolaziti na odmor i uživati u svemu onome što je Europa imala prije dugog niza godi-na, a zbog gladi za novcem i kapitalom - nepovratno uništila. Na tragu te ideje moramo tražiti od te Europe da nam pomogne da sačuvamo postojeće prirodne resurse, da osmislimo i valoriziramo programe koji će ići za time da se omogući kvalitetan i sadržajan odmor svima kojima je on potreban. S toga stanovišta gledano, mi smo više Europi potrebni, nego ona nama....

K ORIJENI: Zar na taj dio kolača ne gledaju i jače turističke nacije kao što je Španjolska, Italija, Grčka i dr.?Francuska obala nije više ono što je bila.Oni imaju Azurnu obalu samo po nazivu. - Njihovo more je zagađeno i u njemu se ljudi nerado kupaju. S druge strane Španjolci i Talijani su svoje obale uništili apartmanizacijom i betonizacijom stoga je Hrvatska u značajnoj prednosti. Ona, naravno, mora učiti na greškama drugih, jer samo budale uče na svojim greškama, a idioti ih i ponavljaju.

K ORIJENI: Ako je to tako, kao što kažete, kako je onda moguće da španjolski stručnjaci rade master plan za Istru?- A što da vam kažem?? Mi smo zemlja čuda, i čudaka…Eto, zamis-lite apsurd! Umjesto da od Španjolaca naučimo kako da ne ponav-ljamo njihove greške u pogledu apartmanizacije, mi ih dovodimo da nam rade iste stvari, ali u našem okružju. Rezultat toga se na žalost, već vidi! Do dosada je izgrađeno nekoliko desetina stoti-na apartmana, a urbanizacija i priprema gradnje koja se vodi po Španjolskom receptu vodi nas da sve više nalikujemo drugome, a sve manje sebi.

K ORIJENI: Zašto je to tako?Jednostavno prevladava osobni interes onih koje je narod izabrao

www.nekretnine.hssd.hr

I. SABOR DOMOVINSKE I

ISELJENE HRVATSKE21 - 23.svibnja, 2002. godine.

www.hssd.hr

nastavak na 22. stranici

�

Kada se malo bolje sagledaju stvari, nema iznenađenja. Najnovija inicijativa EU i prvenstveno SAD-a ide za time da se ponovno miješaju kruške i jabuke, spajaju nespojive stvari i radi kuhinja iza leđa hrvatskog naroda. Inicijativa tzv. ”Zapadnog Balkana” tj. formula ex. Jugoslavija - Slovenija + Alba-nija koju kroz prizmu integracije forsira Oliver Rehn i drugi uglednici pokazala je da ta međunarodna zajednica, kad su u pitanju nacionalni interesi Hrvatske, nikada nije prihvatila (ni prežalila) raspad Jugoslavije, uvijek se stavljala na stranu Srbije. To se dogodilo i ovaj put. Program tzv. balkanske unije je prvenstveno gospodarski, a nakon toga i carinski, povezati zemlje bivše Jugoslavije što je put u stvaranje neke treće asocijacije. Žalosna je činjenica što naše državno rukovodstvo nije od samog početka shvatilo te namjere. Kao što se zec “vabi” na mrkvu, namamljeni smo da sami sebi slomimo kičmu nacionalnog ponosa, a sve u ime nekakvog pristupa europskim integracijama i Uniji.

ZA BALKAN, SPREMNI!!!

ako to nije javno obznanjeno, sasvim sigurno postoji plan

nekakve državne integracije Balkanskog prostora. Iskustva sa ovim prostorom za Europu su deprimirajuća budući da se radi o prostoru stalnih ratnih sukoba, političkih i drugih pre-pucavanja, prostoru za kojeg ni sama EU ne može naći kvalite-tan recept u procesu prilagod-be i priključenja. Ovaj plan, imaginarno, napravljen je u svoje četiri faze i one bi trebale dovesti do željenog čina. O tim fazama želimo sada malo jasnije progovoriti i približiti naše čita-telje mogućem scenariju doga-đanja. Dakle, da krenemo...

PLAN U I. FAZIModeratori suvremene bal-kanske kartografije nisu iskre-no željeli Hrvatsku u EU. Cilj je bio hrvatsko gospodarstvo, odnosno ono malo zdravog i vitalnog tkiva. Kupnjom tih”prompulzivnih” poduzeća strani kapital je prvo ušao, a nakon toga povukao za sobom i domaći kapital. Kako je sup-stanca ograničena (ipak je riječ o malom nacionalnom tržištu) zauzete su početne pozicije za širenje prema istoku, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i konačno Kosovu i Makedoniji. S tih planova i pozicija, njima Hrvatska u vlastitom dvorištu

i nije bila potrebna. Stoga dobru kvočku treba staviti u zajednički kokošinjac. Drugim riječima, kapitalu je Hrvatska van EU daleko interesantnija i dohodovnija. Stoga i ne čudi najava kupovina udjela u poduzećima u Srbiji, Bosni i Hercegovini i šire. Pod strogim europskim zakonima to ipak ne bi tako lako išlo.Normalno, da bi se ovo moglo provesti, potrebno je imati demokrat-ski izabrano rukovodstvo države koje će biti kooperativno i donijeti propise koje će njima pogodovati te koje će biti u stanju amortizirati sve kritike i udare s lijeve i desne političke opcije. To za sada ova Vlada uspješno radi. Instaliranjem političkih poslušnika u jakim nevladinim udrugama (kao što je npr. HVDR-a i sl.) obezglavljen je onaj dio hrvatske populacije koji je najviše dao u stvaranju ove države, a kada i taj glas utihne, sve je spremno za fazu 2.

PLAN U II. FAZIOva faza teče sa prvom fazom, a odnosi se na otopljavanje odnosa i zbližavanje zaraćenih naroda. Svi vojni zapovjednici i državnici na ovim prostorima utamničeni su ili umrli. Narodu je na kapaljku servirana zapovjedna odgovornost i kolektivna krivnja u kojoj ćemo se svi ”bratski” izljubiti i izgrliti te tako za ratni sukob na ovim prostorima nitko nije ni kriv. To je dio globalnog plana Zapada, a

najvećim djelom SAD-a.U ovoj fazi biti će još govora o procesu približavanja, usuglaša-vanju propisa te davanju obeća-nja kako nema nikakve restaura-cije preminule države. Međutim, sve ide u tome smjeru. Gospodarski interes, prvenstve-no kroz turizam, industriju i dr., dovesti će nas do potpune ovisnosti o stranom kapitalu, a bankarski sustav (ovakav kakav postoji) u vlasničkom smislu i nije Hrvatski. Drugim riječima, druga faza predstavlja koloniza-ciju, ovisnost, a nakon toga kao i kod ovisnosti o drogama - slijedi prostitucija. Dati ćemo sve. A što ćemo dobiti. Uvjerenje da smo intelektualna i gospodarska perjanica regije sa poduzećima i sustavom (koji nije hrvatski) samo je mlaćenje prazne slame i priznavanje činjenice da smo sustavno zajebali stvar.

PLAN U III. FAZIOva faza označava intenzivno gospodarsko povezivanje u regiji koja je zacrtana kao ”Zapadni Balkan”. U tome dijelu plana hrvatski gospodarski subjekti se povezuju sa gospodarskim subjektima u drugim zemljama regije. Bez obzira što aktual-na politička vlast gaji uvjere-nje o mogućem zajedničkom ulasku u EU sa Bugarskom i Rumunjskom, to se neće dogo-diti. Ne

JESU LI OBE∆ANJA O ULASKU U EU BILA VARKA?

Olli Rehn, visoki dužnosnik EU javno je obznanio ideju prvo gospodarskog, a nakon toga carinskog te vjerojatno državnog povezivanja država Balkana bez Slovenije, a s Albanijom

I

�

samo 2007., nego niti par godina poslije. Kroz prizmu gospodarskih pritisaka doći će do jačeg povezivanja zemalja unutar gospodarske grupe koje će prerasti prvo u carinsku uniju, a nakon toga (ako to zaživi) dolazi do formiranja tvorevine država koje će biti nalik EU (ali u manjem i gospo-darski daleko zaostalom vidu). Navedena tvorevina će u pogodnom djelu dobiti i nekakve elemente državnosti, svoju zasta-vu, himnu i dr. Niti jedna od tih država individualno, a ni kolektivno neće ući u EU. Razlog je jednostavan. EU će, zbog svojih unutarnjih turbulencija nakon pri-jema Bugarske i Rumunjske, zaustaviti prijem novih članica. Djelomično zbog Turske, a djelomično i radi činjenice da ni sada postojeća situacija nije kvalitetno rije-šena (poglavito u kontekstu neprihvaćanja teksta Ustava) tako da neće biti velike volje i želje da se prime nove zemlje i dožive novi udari u gospodarskom i poglavito financij-skom smislu.

PLAN U IV. FAZIOno što je bila politička floskula koja je potakla rat na Balkanu (”Svi Srbi u jednoj državi”) konačno bi zaživjela. Hrvatska i dalje ostaje u ”Predziđu Kršćanstva” štiteći EU sa svim ostalim državama sa Istoka. Europska unija, kroz prizmu gospodar-stva, financijski i na druge načine, crpi balkansku regiju ili ”Zapadni Balkan”. Velike i, većinom, sačuvane rezerve pitke vode usmjeravaju se na tržište Unije, kao i sirovine i rude. Rudnici na Kosovu biti će stavljeni u punu funkciju. Naravno i prljava, metalno-prerađivačka industrija živnuti će sa brojnim dimnjacima i one-čišćenjima. U isto vrijeme sve ćemo više postajati robovi. Ta nam činjenica ni malo neće smetati budući da ćemo medijski i na druge načine stvoriti lažni privid o

standardu u ovoj ”Balkanskoj ekonomskoj zajednici” (BEZ).

Mislite da je ovo crni scenarij… ? Mislite da do ovoga neće doći? Pratite događaje koji će se zbiti, gledajte otvorenih očiju i vidjet ćete da je ovo scenarij hrvatske trage-dije zvan ”Povratak u Trećeslaviju”.

Reakcije na Hrvatskoj političkoj sceni na prijedlog vezan za formiranje gospodarske zone (regije) zemalja Zapadnog Balkana naišao je na odbijanje, pa i zbunjenost. Za taj prijedlog u Hrvatskoj nema relevantne političke snage (čak je i sam HDZ prema pisanju Večernjeg Lista iznenađen i zbu-njen). Dvojbeno je tko će taj prijedlog potpisati, poslati u proceduru i prihvatiti. Ni među građanstvom nisu reakcije bitno drugačije. Čak bi se moglo reći i da su bur-nije. Samo petina građana, kako analitički piše Večernjak, smatra da je formaliziranje zone slobodne trgovine na tom prostoru dobra ideja, dok ih oko 45 posto drži da je to guranje u neku novu jugoslavensku asocijaciju. Javnost se ne protivi slobodnoj trgovini, ali većina ih smatra (oko 56 posto) da tu ideju ne bi trebalo omeđivati balkan-skim brdima, nego je proširiti i na druge države, kao što bi rado učinila Sanaderova Vlada. Međutim, čini se da je Hrvatska opet dovedena u situaciju da nešto mora prihvatiti, da joj se nešto nameće, i da joj se (nakon slučaja generala Gotovine) opet lomi kičma. Međutim, na tome vidu inte-gracije ovog prostora međunarodna zajed-nica inzistira. Taj prostor obuhvaća upra-vo Zapadni Balkan. Pronositelji te ideje uporno ističu kako njihovi motivi nisu stvaranje neke državno-pravne sveze (a što je Carinska Unija?!) ni stvaranje nekakve Najnovije Jugoslavije, nego iskorištavanje instrumenata slobodne trgovine za politič-ko stabiliziranje toga prostora. U tome je, smatra se, naglašen utjecaj SAD-a koji želi da se to krizno žarište sanira. Analitičari s tim povezuju i navodnu naslonjenost koordinatora Pakta o stabilnosti Erharda Buseka na Ameriku. No nikakva američka orijentiranost Buseka ne bi dovela do toga da ideja o zapadnom Balkanu bude služ-beno prezentirana s govornice Europske komisije da ta ideja nema podršku unutar EU. Pametnome dosta!!! B. B.

Inicijativa o “balkanskoj ekonomskoj zajednici” iznena-dila je hrvatsko državno i političko vodstvo. Bio je to hladan tuš nakon svih pustih uvjeravanja da smo na putu kojim je otišla susjedna Slovenija

PRIREMANJE BALKANSKE UNIJESvima je jasno da se stvara Balkanska unija, osim vladajućima, prema čijim izjavama ćemo uskoro u EU. Potvrđuje to niz inozemnih napisa, pa i probni balon malo poznatog, ali dosta citi-ranog Instituta za političke studije iz Londona, o novom prekrajanju Balkan, u što smještaju Hrvatsku, nešto poput Ashdownove salvete. S krvlju ili bez, nisu napisali. Čak i kolumnistica ”Globusa” koja je Hrvate opominjala poput djece u vrtiću da ne žele u EU, najednom se probudila i napisala tekst o londonskom planu po kojemu bismo u EU ušli pri-ključeni u Balkansku uniju do 2020. godine. Nije slučajna Latinova emisija u kojoj je jedina dilema bila ili EU ili Balkanska unija, bez alternative, u kojoj je premoćno pobijedila Balkanska unija. Navodno je emisija naručena s najviše hrvatske instancije. Nisu slučajno FAKovci nedavno održali međunarodni festival kratke priče, tiskali knjigu na hrvatskom i engleskom ”Hrvatske noći” koja ima više veze s blaćenjem Hrvatske nego s bilo čim drugim u Hrvatskoj, te ugostili englesku književnicu A. Davis koja opet vjerojatno nije slučajno izjavila da joj hrvatski jezik zvuči kao strojnica. Nije slučajan ni koncert "Bijelog dugme-ta", ni povratak Tita, ni skori dolazak Cece Ražnjatović... Sve podsjeća na bez-brižnu i slavnu Djecu cvijeća, na njihove koncerte s tisućama mladih čemu smo se divili ne znajući da je sve nastalo u labo-ratorijima za iskušavanje LSD-a i drugih droga kako bi se neutraliziralo mlade ljude i onemogućilo da razmišljaju o ozbiljnim problemima.

PREUZETO

10

HRVATSKA U LABIRINTU?!d svih nevolja u životu, čovjeka možda najviše frustrira nepravda. Obzirom da živimo u organiziranim država-ma, znači podložni politici, podložni smo i institucijama

vlasti iste te države. Jedino pitanje je pitanje sustava. Načelno postoji bitna razlika u ideologiji socijalizma i kapitalizma, ali je ona u slučaju Hrvatske zanemariva. Kod nas je prisutan divlji kapitali-zam sa natruhama bivšeg polu socijalizma - a zajedno to uzrokuje neorganiziranost, kaos u administraciji, pravosuđu, gospodarstvu. Rezultat svega je korupcija, nepotizam, nepravda. Vratimo li se na prvu rečenicu, možemo reći da su građani Hrvatske frustrirani, iz čega slijedi apatija, a bojim se u idućoj fazi i bunt.Danas već prevladava osjećanje nesigurnosti i nezaštićenosti. Taj osjećaj nije prisutan samo u Hrvatskoj, nego i u svim zemljama koje su se tek nedavno priključile Europskoj Zajednici, ali i u zemljama najčvršćeg kapitalizma, kao u SAD ili drugim zapadno-europskim državama koje su već davno prihvatile kapitalistički sustav. U nas, građane zgađene brutalnim privilegijskim kapita-lizmom, upravo to blokira da nešto radikalnije poduzmu. Ujedno takav stav i osjećaj građana blokira i bilo koju hrvatsku Vladu u njezinim pokušajima ( ako ih uopće ima ! ) da uspješnije provede potrebne reforme.

TUĐI NEUSPJEH—NAŠ USPJEH Ne može se reći da aktualna vlast ne želi promjene na bolje, no pitanje je ima li ona dovoljno kvalitetnih ljudi u provedbi željenih promjena. Ja mislim da nema. S druge strane oporba ili oni koji se tako samo formalno zovu, iz čiste stranačko-profiterske pozicije ne žele i često sprečavaju neke inicijative, po logici ” neka susjedu crkne krava ”. Kod nas prevladava primitivno mišljenje - tuđi neu-spjeh, naš je uspjeh. Dodajmo tomu tihu većinu koja je frustrirana nepravdom u društvu, apatična i dezorijentirana ponašanjem svih stranaka i dolazimo u ćorsokak da ne znamo kako dalje. Ponašamo se poput konja, koji vide-ali samo naprijed, jer imaju sa strane naočnjake, i stoga mogu ići samo kuda ih vode, ali to ne znaju i ne vide cilja.Izlaz iz takve situacije ne mora biti opći bunt, koji može nastati iz nasušne želje za humanijim i pravednijim društvom (mada je to u prošlosti tako najčešće i bilo). Potrebne su druge ideje, čišće, ljudskije-koje propovijedaju zajedništvo, skromnost, strpljenje i rad-za razliku od vječnih tema o kojima se prepiremo; Da li je bolji kapitalizam ili socijalizam. Reći ćete, to što ja kažem govori i crkva. Istina je, ali crkva se i u prošlosti a i sada ponašala i ponaša kao dobro organizirana kapitalistička korporacija, koja je na teme-lju duhovnog stvarala materijalno. Uvijek je imala i ima na umu interes svoje korporacije, i onda kada propovijeda dobro i isprav-no. Mi, kao građani koji žive u političkom sustavu i u svjetovnom državno organiziranom sustavu, moramo se tomu prilagoditi i djelovati u sklopu istoga, sa sredstvima koje takovo društvo pre-poznaje i uvažava

Kada HSSD kaže da se strpimo i traži da se prvo ujedinimo na osnovu želje za boljim životom svih, to ne kaže iz političkih razlo-ga ( jer priznajemo svaku legalno izabranu hrvatsku vlast ), nego smatramo da ujedinjeni imamo više mogućnosti da nas Vlast čuje

- a ako nas čuje voljni smo joj pomoći, jer nismo politička opor-ba koja teži da tu Vlast i preuzme. Pod zajedništvom smatramo aktivnije učešće i naše dijaspore u dnevnom životu Hrvatske ( bez obzira što oni ne plaćaju porez u Hrvatskoj ), jer uvjereni smo, bez obzira gdje oni živjeli i radili, u srcu im je njihova domovina i njihov materinski jezik. Ne trebamo iseljenu Hrvatsku glorificirati, kako je to radila Tuđmanova Vlada-jer je imala znatne financijske koristi od nje, niti ju zapostavljati kako to čine naredne Vlade. Sve grane i lišće samo su dio stabla, kojega zovemo Hrvatska. I kada lišće opada i grane se lome, stablo stoji i čeka nova proljeća. Samo ujedinjeni po svim kontinentima i u matici državi možemo utjecati na razvoj političkih događaja u Hrvatskoj, a kada imamo stabilnu i pravednu Hrvatsku ima tko da nas i štiti, ma gdje bili i živjeli. To je ono NEŠTO DRUGO, što stoljećima nismo imali - i tada je manje važno da li je sustav naše države više kapitalistički ili socijalistički. Zadovoljni građani i pripadnici istoga naroda stvara-ju progres i napreduju.

“HSSD” NIJE NIKAKVA KROVNA ORGANIZACIJAMožemo ovaj članak smatrati i proglasom HSSD-a, ali na žalost kako su u nas i stranke vrlo blizu jedna drugoj (pogotovo u nesna-laženju), tako su i mnoge udruge slične po izrazito ideološkim ili nekim drugim interesima, da ne kažem sebične. Mi ne želimo biti nikakva ”krovna organizacija” svih Hrvata, niti osuđujemo nijednu ideologiju ili stranku - jedino pokušavamo okupiti sve Vas , kako bi se naš glas jasnije čuo. Nemamo nikakve članarine, nismo politička organizacija koja teži Vlasti, nismo korporacija koja teži dobivanju što većih materijalnih dobara - mi želimo biti savjest svake Vlasti, servis svim dobronamjernim građanima koji žele Hrvatskoj dobro. Svojim registriranim uredima u svim zemljama i kontinentima gdje Hrvati žive i uredima u Hrvatskoj želimo uspostaviti dijalog između svake Vlasti (one u Hrvatskoj i one gdje Hrvati žive )-kako bi nam napredovala ne samo zajednič-ka nam domovina, nego i njezini građani. Recimo dosta apatiji, organizirajmo se i ujedinimo, ne da bi rušili (kroz građanski bunt), nego da bi gradili.

PIŠE: PETAR WEISZ

Da li se Hrvatska veÊ pomalo gubi u rasponu æelja i moguÊnosti koje dopuπta Svjetska odnosno Europska Unija i NATO?

O

11

ekoć smo presretni uzvikivali ”imamo Hrvat-sku”, ali nakon takozvane pretvorbe i privati-zacije i termina ”200 bogatih obitelji” uzvik ra-

dosti pretvorio se u tiho izricanje činjenice ”imaju Hrvat-sku”. Dok su domoljubni dragovoljci i branitelji davali za domovinu ono najvrjednije što imaju, svoje živote, svoje noge, ruke i oči, sprega sila zla od te je domovine uzimala ono što je najvrjednije domovina imala. Netko daje, a netko uzima. Ipak, kad tad, oteto je prokleto. I neka je. Dakle, i ”imaju Hrvatsku” opet se nalazi na kušnji, iako smo se sa tom činjenicom već odavno pomirili. Nakon što si već dulje vrijeme postavljamo pitanje ”tko to ima Hrvatsku?”, dakako bez odgovora, bojim se da dolazi vrijeme kada ćemo si postavljati pitanje ”ima li tko Hrvatsku” ili još gore pitanje ”gdje je nestala Hrvatska?”. Nakon pamfleta kako je nama sve bolje samo mi to ne vidimo i sličnih politikantskih tvrdnji koje se u odre-đenim vremenskim intervalima ponavljaju, upitah se jednom što je to nama bolje. Stvarno se ne vidi.Standard života postaje sinonim za siromaštvo, nezapo-slenost i zaduženja sinonim za perspektivnost zemlje, moral i poštenje sinonim za utopiju, bolje sutra postaje sinonim za ”zagrobni život”..... Hrvatska je preko noći postala ”spaljena zemlja”, sruše-na i opljačkana, branitelji su se nastavili boriti, ali sada na Zavodima za zapošljavanje, pomake na bolje vide samo političari, zaduženje u dolarima je ogromno. Sa ekonom-skog aspekta Hrvatska je teško bolesna i prezadužena zemlja. Sa pravnog aspekta sami rezultati govore ”zdravstveno” stanje. Gdje je nestalo nacionalno bogatstvo i kome je prodano za jednu kunu pojma nemamo, zašto smo tako zaduženi također pojma nemamo iako znamo tko je sve to učinio. Zapravo, sve je dobro, divno i sve funkcionira ali mi to ne vidimo? Rasprodali smo bogatstvo stvarano desetljećima i još se uz to i jako zadužili. Vrlo čudno. Teško je za vjerovati da sam nečastivi nije u tome imao svoje prste. Da je drugačije ne bi tako što ni bilo moguće. Bio je rat, kažu oni kojima zapravo i nije bio rat u njihovim fote-ljama, sada treba obnoviti srušene i zapaljene kuće koje su ”ratnici” s ove ili one strane spalili i razorili, ali sve to treba učiniti Hrvatska, treba osigurati smještaj za povratnike s ove ili one strane, dakako da pod pritiskom demokratskog svijeta prednost imaju čak i oni koji su možda terorističkim akcijama rušili ustavne temelje Republike Hrvatske. Kakove standarde ima taj demokratski svijet glede tero-rizma u svojim zemljama -znamo, koliko policijskih metaka dobiju i oni nevini ukoliko se posumnja da su teroristi- čuli smo nedavno. Europa potencijalne teroriste šalje njihovoj kući, a dokazanim teroristima pune svoje zatvore. Mi ne, mi smo veći demokrati od svih demokrata. Važno je da smo mi međunarodno priznati, nezavisni i slobodni. Haaški sud nakon pravnog progona onih koji su branili Hrvatsku od vojnih, paravojnih i terorističkih jedinica iz zemlje i inozemstva, preuzima nadležnost i nad hrvatskim novinarima, doduše nakon

4-5 godina pošto su ”uvrijedili sud”. Da li je sve to u skladu sa Ustavom RH ili nije, izreći će Ustavni sud. Valjda hoće. Nadajmo se da ipak jest u skladu sa Ustavom, jer u milenijskoj povijesti svije-ta nije nikada bilo državne administracije koja je radila sama protiv sebe i svoje države. Pa valjda ni neće. Europska Unija, čiji član toliko želimo biti, nameće nam svoje standarde i od Hrvatske traži mnogo ali i manjinska prava kakova oni nemaju u svojim zemljama. Jedni standardi za Hrvatsku drugi standardi za sebe. Pošteno. Zar nismo tako što imali i u Jugoslaviji samo što su tamo razlike u ”standardima” bile daleko manje. Zar nismo i u Jugoslaviju ušli mirno i dobrovoljno? Iz nje smo morali izaći drugačije. Pobjedu na bojnom polju uspjeli smo postići jer hrabrosti imamo, ali za pobjedu za pregovaračkim stolom nije potrebna hrabrost nego pamet, čast i poštenje. Dakako i domo-ljublje. Činjenica da sada naši prijatelji i susjedi Slovenci žele malo teri-torija, na kopnu ali i na moru, ali to nisu teritorijalne pretenzije na slobodnu i suverenu, međunarodno priznatu Hrvatsku, naši prijatelji i susjedi Talijani žele da im Hrvatska vrati imovinu izbje-glih Talijana koji su napustili SFRJ pred 60 godina, prijateljska i partnerska Amerika traži da se vrati imovina Židova, također nakon 60 godina, a ne bi bilo čudno da sada odjednom i neke druge prijateljske i partnerske zemlje također postave slične zahtjeve. Za takova potraživanja nakon 60 godina i takove standarde, prvi put čujem. Nije li malo čudno da svi djeluju simultano. Nije li čudno da pod svim tim i takovim pritiscima Hrvatska ne može ”do zraka”. Bez zraka se umire.

PIŠE: DARKO BELOVIĆ

A GDJE JE HRVATSKA?N

ije li čudno da su takozvane ”privremene morske gra-nice” na krajnjem jugu Hrvatske utvrđene, po mome mišljenju, na štetu Hrvatske i, uvjeren sam, nekompa-

tibilno međunarodnom pravu mora, nije li čudno da se ni dan danas ne zna transparentno što je to ”parafirano” i/ili potpisano sa Slovencima glede razgraničenja u Piranskom zaljevu, nije li čudno da se ne zna tko je opljačkao Hrvatsku pretvorbom i privatizaci-jom, iako svi tvrde da je to tako. Pravna država funkcionira, zapo-šljavanje se vrši po kriterijima sposobnosti, ali rezultati izostaju. Nije li čudno da mi udovoljavamo svim zahtjevima koje pred nas postavlja slobodni i demokratski svijet koji stalno pronalazi nove ”standarde” koje Hrvatska treba ispuniti. Nije li čudno da mi sve to dobrovoljno i činimo. Jednostavno nismo se snašli, nismo znali, nismo bili educirani, nismo bili inteligentni, nismo bili poslovni, nismo bili ni pošteni ni moralni da bi tako velike promjene političke i ekonomske nara-vi mogli razrješavati uspješno. Jesu li nas možda prevarili? Kada neka žena rado popušta i čini sve ono što se od nje traži, svi joj govore kako je dobra, poslušna i draga, obećavaju joj, ali nitko je ne cijeni pa njene usluge niti plaća niti ispunjava svoja obećanja. Onda i prijatelji njenih prijatelja koriste njenu ”pamet i dobrotu” i pred nju postavljaju nove ”radne zadatke”, pa ona za njih to također odrađuje besplatno. Budući da ne uzima naknadu ta žena nije kurva. Kurvu se mora patiti onoliko koliko vrijedi. Tržišna ekonomija, koju još nismo shvatili i razumjeli. Svaka priprosta prostitutka razumije da će, ”živeći u sramoti”, jed-nog dana biti amortizirana, neinteresantna i potrošena, te da mora uštedjeti novac za starost. Ona ne posuđuje novac i ne zadužuje se, nego naplaćuje svoje usluge odmah i odvaja ”mirovinsku rezervu” za starost. Sličnu strategiju imaju i sposobni lopovi i inteligentni kockari, zapravo svi nepodobni ali uspješni. Mi, barem većina nas, nismo tako nepodobni. Mi smo za starost ostavili dugove. Zapravo ostavili smo katastrofu onima koji dolaze iza nas. Biti će dobro ukoliko im ostavimo i hrvatsku zemlju koju će moći proda-ti, kako ne bi negdje, nekome, nekada postali posluga. A što kada se rasproda i hrvatska zemlja?

Darko Belović

rvatski narod ljepšu Božićnu i Novogodišnju čestitku vjero-jatno i nije mogao dobiti kao ona koju su ispisali hrvatski tenisači Ivan Ljubičić, Mario Ančić, trener Nikola Pilić te

sveprisutni i vječni Goran Ivanišević sa Karlovićem i drugim zaslužnim članovima hrvatskog teniskog čuda. Ti vitezovi športa i nacionalnog ponosa učinili su da u ove prosinačke dane hrvatska bude spominjana po nečemu vrlo vrijednom. Oni su, naime, u dvoboju finala Davis cupa, najcjenjenijeg ekipnog prvenstva svijeta za prsa bili bolji od drage nam Slovačke i pobjedili izabranu selekciju te zemlje rezultatom 3:2. Tijesna pobjeda, ali time i slađa.Boraveći u Bratislavi odavno nismo osjetili toliko zajedništvo Hrvata, kao te večeri. Cijela nacija, ne brojnija od poveće američke gradske četvrti, te večeri je disala i ginula za pobjedu. To nije bila borba za novac ni za slavu, to je bila borba za svoj nacionalni ponos. Bilo je posebno impresivno i dojmljivo gledati našeg Ivana Ljubičića koji je dušu ostavio na terenu. Hrvata poniklog u Banja Luci, Hrvata koji je sa svojim roditeljima prognan iz vlastitog grada i sa 12 godina došao

u svoju Hrvatsku. U njoj je njegov talent zablistao briljantnim sjajem, sjajem pobjednika. Tu je naravno i 21-godišnji Splićanin Mario Ančić koji je svoje prve teniske korake počeo u Splitu, na Firulama, a danas se pored brojnih odličja i osvojenih turnira može pohvaliti nečim zaista posebnim - osvojio je sa svojom reprezentacijom ono što je do sada bilo rezervirano za velike narode i nacije (konačno, samo njih 12 se upisalo do sada kao osvajači Davis Cupa) - ekipno prvenstvo svijeta. Biseri hrvatskog naroda, postali su blago cijelog svijeta. Bravo, momci! Bravo Hrvati! Bravo, Hrvatska!

12

HRVATI NA KROVU SVIJETABRATISLAVA KAO HRVATSKA BAJKA

Vaπ pouzdan prijevoznik

JADROLINIJA

A GDJE JE HRVATSKA?N

H

Ako si u prilici da gledaπ s visoka, nikad nemoj ohol biti.

Æivot je zbilja Ëudna sorta za Ëas na dno moæeπ past i ti. M.©.

13

reba pohvaliti HTV i sve političke ljude kao građane koji su posvetili toliko vremena i novca sjećanju na vukovarsku tragediju i njegove žrtve. Bilo je zadivljujuće

gledati toliko mnoštvo u povorci smrti na ulicama Vukovara. Jedino su te žrtve danas u stanju podignuti i ujediniti toliko naših građana. Teško je doživljavati da još nema niti znaka pokajanja od onih koji su dočekali srpske osvetnike te do danas nisu u stanju odati ni grobove njihovih žrtava. Kako oni misle živjeti u Hrvatskoj? Valjda čekajući neki ponovni dolazak njihovih sinova? To se dakako ne može zvati integracijom niti povratkom u Hrvatsku, nego u njihovu ”Krajinu”, pa ne zaslužuje da ih se spominje, a kamo li da su vlasti u ovoj zemlji. Našem političkom vrhu, koji se inače lako nađe na svakoj zamišljenoj točci svijeta, nije palo na pamet da budu u Vukovaru. Makar da od njihova putovanja po svijetu zemlja ima ikakve koristi osim troškova. Pred stranim državnicima svojim ponašanjem glume državnike uspješnih zemalja, a svi znaju da smo zemlja s puno sirotinje koja se svakog dana povećava u skladu sa novim dugovima kojim se grade ”španjolska sela” ispod brda i preko mora. Otvoriti radna mjesta ne znaju, nego graditeljskim podvizima, od kojih malo tko ima koristi, žele očarati siromahe koji još nisu u stanju napustiti ovu nesretnu zemlju. Australija je otvorila u Splitu kako piše u Sl. Dalmaciji od 21.11. svoju ispostavu za iseljenje 100.000 Hrvata. Ona treba toliko zanatlija, a Hrvati su svuda u svijetu priznati i traženi radnici osim u Hrvatskoj. Dosada ih se iselilo u posljednjih petnaest godina 180.000 što je naš iseljenički vremenski rekord, a sada nas očekuje novi, još veći val poslije čega možemo biti ovdje samo manjina. A kad se vidi da se svake godine rađa manje nego umire više od deset tisuća djece, onda je za ovaj narod i alarm koga nema zakasnio. U Kaštelima je, na primjer, isti broj vjenčanja kao i novorođenih.S pravom oplakujemo žrtve zločinačkih poriva za osvajanjem i osvetom naših istočnih susjeda koji nas žele iskorijeniti, a ne vidimo da to mnogo učinkovitije radi, može se mirne savjesti reći, naša vlast koja ne želi ili ne zna riješiti problem isplativog rada u ovoj zemlji, pa se ne može rađati, a i oni koji su se rodili odlaze trbuhom za kruhom. Zapravo naša vlast postaje emigracijska ispostava čijom zaslugom je ispražnjena najprije Bosna, a sada i Hrvatska. Zar nije vrijeme da političari, kojima privilegije nisu posve zamračile pamet, konačno uvide da je nužna vlada nacionalnog jedinstva, poput Njemačke, sastavljena od svih najjačih stranka da bi se spasilo što se spasiti dade. Predstava velikih vođa sa svjetskim manirama i svakodnevnim novim odjelima i kravatama, tipičnim za vođe malih naroda, završena je, nažalost tragično za ovaj narod. Možda nije prekasno za političare znanja i odricanja, jer se danas bez toga ne mogu uzgajati ni pilići.

PIŠE: LUKA VUCO

Naša vlast postaje emigracijska ispo-stava čijom zaslugom je ispražnjena najprije Bosna, a sada i Hrvatska

JE LI PREKASNO ZA VLADU NACIONALNOG JEDINSTVA?

U SLUŽBI HRVATSKOG NARODA I DRŽAVE HRVATSKE

JA TAKOMISLIM

T

H R V A T S K IS V J E T S K IS A B O R

akon 1613 dana uspješnog skriva-nja i bijega pred progoniteljima na Canarima, otočju u Španjolskoj,

uhićen je general Ante Gotovina. Tako bi ukratko glasila vijest koja je u početku bila samo glasina, da bi nakon toga postala i javno obznanjena. Mnogi su s nevjericom iščekivali vijesti ne vjerujući da je to istina. Međutim, nakon što je vijest potvrđena i pošto su objavljene snimke uhićenja - više nije bilo sumnje. Nesumnjivo je da je slučaj „generala Gotovine“ kao „Damaklov mač“ sve vrijeme visio nad Hrvatskom. To je bio glavni razlog što Hrvatska nije otpočela pristupni proces priključenja EU, jer svi lideri europskih drža-va taj slučaj su isticali kao glavnu prepreku priključenju. Čak su i SAD uhićenje vezivali za pristup NATO savezu. Međutim, nakon što je Carla Del Ponte, javno pohvalivši „Akcijski plan“, navela da Hrvatska konačno i u potpunosti surađuje sa Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu javile su se špekulacije o tome da je početak pregovora uvjetovan taktičkim potezima Austrije vezanim za prvotno odbi-janje, a nakon toga kada se je u paketu našla i Hrvatska, pristaja-nje na početak pregovora sa Turskom. Ovo uvjerenje je dodatno potvrđivala činjenica, što je javno obznanjeno, da samo uhićenje (tada još uvijek odbjeglog) generala Gotovine nije uvjet za otpo-činjanje pregovora, već puna suradnja koju je Hrvatska „iskazala“. No, da li je to doista tako?

AKCIJSKI PLAN Postalo je dvojbeno kako ogromna obavještajna zajednica i veliki broj policijski službenika ne može doprijeti do traga o kretanju i skrivanju generala Gotovine. Razloge treba tražiti u paralelizmu centara moći koji su se ozbiljno sukobili. Jedan centar je izvršavao naloge politike i prikupljao informacije o odbjeglom generalu, a drugi je te iste tragove prikrivao pružajući unutar svoje mreže

utočište generalu odnosno skrivajući ga i financirajući njegov bijeg. Doslovno kao u nekadašnjem sukobu CIA i KGB-a. U prvot-nom djelu, grupa koja je skrivala tragove generala bila je daleko uspješnija, a tome uspjehu kumovala je i činjenica da je prva grupa imala nesposobne kako rukovodeće kadrove, tako i još nesposobnije operativce na terenu. Predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader i Predsjednik Republike Stjepan Mesić tu činjenicu su uvidjeli i smjenama rukovode-ćeg kadra postigli da se služba operaciona-lizira što se odrazilo i na kvalitetu rada na terenu. Premda bez otvorenog odobrenja, POA je sasvim sigurno koristila raspoložive resurse da pod svoj nadzor stavi sve osobe koje bi se mogle dovesti u vezu sa financiranjem ili prikrivanjem odbjeglog generala. Ove mjere su i urodile plodom te, premda u ovome trenutku negiraju, akcijski plan odnosno „Akcija Adria“ dovela je do uhićenja gene-rala Gotovine.

MOGUĆNOSTI I RAZLOZIKako je provedbom mjera i aktivnosti došlo do uhićenja bjegunca koji se je uspješno skrivao toliko dugo vremena samo se nameće pitanje da li je uhićenje generala dogovoreno (o čemu govore mnoge špekulacije) ili je ono plod operativnosti obavještajne zajed-nice odnosno neopreznosti samog generala? Da li je sama činjenica što su otpočeli pregovori i bez uhićenja smanjila potrebitu opre-znost generala odnosno da li je samo otpočinjanje pregovora, bez uhidbe, bio pokazatelj koji je smanjio strah i opreznost od uhiće-nja? Ili je,već tada, general Gotovina bio lociran i praćen. Za pretpostaviti je ovo posljednje, jer novosti koje je Carla sazna-la iz Akcijskog plana nisu bile takve prirode da bi promijenila mišljenje o suradnji Hrvatske sa sudom u Haagu. Drugim rije-čima, u tome je trenutku ona pouzdano znala da Gotovina nije u Hrvatskoj. Međutim, da bi „oprala“ sve svoje javno objavljene

14

Da nije bilo ljudi kao Ante Gotovina, ova bratija joπ bi se πepurila Hrvatskom.

Ante gotovina donio je mir Hrvatskoj i maknuo topove sa njenih granica

Da li se veÊ zaboravilo tko je ærtva, a tko agresor u ratu?

POZDRAV,N

15

sumnje u pogledu odgovornosti Hrvatske za skrivanje, nije imala drugog izlaza već konstatirati punu koopera-tivnost Hrvatske. To je, rekli bismo, bio manevar koji je ponovno lopticu prebacio na polje Hrvatske navodeći kako je za odluku o suradnji važnija sama volja od konačnog rezultata. Sasvim sigurno Carla Del Ponte to ne bi izrekla da nije bila sigurna da će doći do uhićenja generala Gotovine što se i dogodilo.

OPTUŽNICAUhićenje generala Gotovine i njegov transport do Haaga izazvao je brojne reakcije unutar Hrvatske. Činjenicu uhićenja, ako je suditi po anketama građana, kao lošu vijest primilo je skoro 70 % građana Hrvatske. Razlog tome su, jasno, i nabujale emocije te stvaranje mita o jednom nesumnjivom, zaslužnom domoljubu i hrvatskom branitelju. Optužnica koja je potom proči-tana nije bila toliko uperena protiv njega koliko protiv same RH-e. Akcija „Oluja“, kao legalna vojno-redar-stvena akcija, kroz optužni akt je prikazana kao zlo-činački pothvat s namjerom etničkog čišćenja srpskog stanovništva sa prostora tkz. „Krajine“, a ne kao akcija koju je poduzela Hrvatska kao suverena država. Što se je dešavalo na području te i tkz „Krajine“ od njenog osnutka do „Oluje“ nije bilo toliko spominjano pa zato pobuđuje sumnju u jednostranost suda. Princip izjed-načavanja krivnje po načelu „Svi smo krivi“ dovodi do apsurdne situacije da za ovo što se je desilo tu, na ovim prostorima „nitko nije kriv“. Stoga, da bi se izbjegla ova situacija, na potezu je Hrvatska da svim raspoloživim sredstvima, dokazima i svjedocima pobije navode iz optužnice. U protivnom suočiti ćemo se sa činjenicom da ćemo biti tretirani kao država koja je, kao i ona od prije 50-tak godina, „nastala na zločinu“. To se jedno-stavno mora izbjeći.

UMJESTO KRAJAGeneral Ante Gotovina je sposoban vojnik, legionar i časnik. Nema sumnje da će, kao što je znao vojnički i

časno izvršavati svoje vojne zadatke u mnogim bitkama, spreman ući i u ovu posljednju. Nadamo se samo da neće podleći malodušnosti i razočaranju, već će ostati „fighter“ kakvog ga poznajemo i kakav on jeste. Ovo je, rekli bismo, njegova, ali i naša završna „Oluja“- bitka svih bitaka. Braneći sebe, brani i domovinu koja mu je povjerila zadaću da bude na čelu njene vojske i slavodo-bitno je uvede u srce odmetničke „Krajine“, ali i u srce svakog istinskog domoljuba.

OLUJ

A NA

KON

”OLU

JE”

Uhićenje - stvar dogovora ili neopreznost?

General Gotovina s lisicama na rukama. Prizor koji je zaprepastio i iznenadio cijelu Hrvatsku.

POZDRAV,

POZDRAV, GENERALE!

GENERALE!

et dana susreta s vrhom HSSD-a prošlo je u intenizvnom radu članova hrvatskog i kanadskog

tima. Predsjednik HSSD-a, Niko Šoljak, prof. Ing. na grupnoj je i individualnoj bazi prezentirao razvojni put, misiju, namje-ru, evoluiranje, rad, rezultate HSSD-a, domoljubne inicijative koja ima zadatak organiziranje domovinske i iseljene Hrvatske u jedinstvenu organizaciju sa ciljem da kao cjelina zajednički gradimo i izgradimo našu državu Hrvatsku koja će biti na čast i ponos svakom pripadniku hrvatskog naroda gdje god on bio. Hrvatska treba postati humana, pravna, socijalna,demokratska, suverena i suvremena država svijeta koja je sposbna štititi i zaštiti svoj narod.Hrvati Toronta i Kanade sa kojima se uspjelo kontaktirati sa zadovoljstvom su prihvatili program objedinjenja hrvatskog korpusa na nivou svijeta. Izrazili su svoju spremnost da se sami oragniziraju obje-dinjujuci snage i zajednički sa drugim državama svijeta pronalaze bolji, zdraviji, sretniji put kojim trebamo ići kako bi nam budućnost bila bolja, pozitivnija, progresiv-nija, uspješnija. Hrvatski radio Kanade pra-tio je rad predstavnika Hrvatskog Svjetskog

Sabora i redovito izvještavao o radu i aktiv-nostima članova Sabora. Održano je neko-liko grupnih i pojedinačnih sastanaka sa uglednim Hrvatima Toronta i Kanade, te delgacije iz Chicaga, SAD koja se pridružila Hrvatima iz Kanade.Zajednički je nazivnik svih kontaka-ta u činjenici da se Hrvati s razlogom osjećaju napušteni od strane sadašnje vlasti Hrvatske, da se osjećaju suvišni, da jedno-stavno nisu dobro došli u Hrvatsku. Nije im jasno što se to u Hrvatskoj događa, tko i u čije ime kroji hrvatsku samoubilačku politiku. Sistematski se razbijaju hrva-tske inicijative i organizacije sa ciljanom namjerom da se Hrvati jos više oslabe, onemoće i onemoguće u plemenitoj namje-ri zadržavanja opstojnosti svoga naroda. Posljedica je toga da se hrvatstvo jedino još njeguje kroz katoličku crkvu.Činjenicu da Hrvati imaju potrebu zajednički se sastati, družiti i njegovati svoje hrvatstvo, delegacija Hrvatskog Svjetskog Sabora imala je prigodu spoznati na dva velika skupa Hrvata: večeri i plesu hrva-tskih umirovljenika u Croatia banket dvo-rani te proslavi godišnjice hrvatske crkve u Mississaugi gdje je na svakom pojedinačnom

skupu bilo nazočno izmeu četiri do pet stotina Hrvata. Te su veličanstvene sku-pove okrunili svojim govorima predsjednik HSSD-a Niko Šoljak te ambasador HSSD-a Peter Weisz obraćajući se Hrvatima u ime HSSD i svoje osobno s plemenitom misijom ujediniti sve Hrvate svijeta kako bi postali jači, homogeniji, kompaktniji, uspješniji.Žalosti činjenica da Hrvati gotovo na svim sastancima izražavaju ogromnu gorčinu prema svim pojavnostima i događajima u domovini Hrvatskoj. Govorili su o gubi-tku morala Hrvata u Hrvatskoj, korupciji, općoj neuređenosti sistema, nemogućnosti implementacije bilo kakve aktivnosti u zemlji, visokom deficitu u platnoj bilanci, ogromnoj nezaposlenosti, ponoru hrvatskog bezakonja koje ih spriječava u pokušajima realizacije najjednostavnijih birokratskih procedura u zemlji. Govorili su sa suzama u očima i čemerom u duši kako su ne samo prevareni oni koji su se najviše angažirali nego i dalje oplakivali zemlju koja svakim danom jos više, silovitije tone u bezdan nevolja. Hrvatska od realizacije svoje samo-stalnosti do danas niti na jednom području nije evoluirala u pozitivnom pravcu, napro-

16

PIŠE: ZVJEZDANA HLAD

POSJET PREDSTAVNIKA HSSD-a TORONTU

P

17

tiv. Hrvatski je čovjek izvan Hrvatske i u Hrvatskoj prevaren, obespravljen, demora-liziran, utučen, ranjen, paraliziran. Hrvatska je rasproda-na a oni koji su dali najviše za nju, još danas se potucaju po tuđem svijetu dok kojekakvi strani kapi-tal gospodari zem-ljom. Zahvaljujući našim političarima, ljudima koji se zalažu samo za svoj džep rasprodavajući i ono posljednje što je od Hrvatske ostalo. Rasprodavaju resur-se koje su Hrvati desetljećima stje-cali svojim radom i znojem. Hrvati koji su gradili, stvarali zemlju danas su na marginama biološkog opstoja. Ove su spoznaje i komunikacija istih bile neopisivo bolne. I premda se niti ne nazire svjetlo na kraju zamračenog tunela hrvatske zbilje, odluka je HSSD-a ustrajati u radu i povratiti povjerenje iseljene Hrvatske koja predstavlja brojčano i kvalitativno značajan segment hrvatstva. Odlukom da ćemo se dalje lavovski boriti za pravedniju, sretniju, bolju, uspješniju, zdraviju Hrvatsku, probudili smo usnule Hrvate, pokazali smo im da rezignacijom, malodušnosti ništa pozitivnog ne možemo napraviti. Naprotiv, svojom ćemo apatijom dalje davati zeleno svjetlo onima koji nam uništiše zemlju te im omogućiti da nas još silovitije drže u kandžama bespomoćja. Stoga smo na koncu svi zajednički pozdra-vili našu inicijativu objedinjavanja Hrvata svijeta pri kojoj se svaki Hrvat ponaosob zalaže za hrvatstvo i Hrvatsku u okvirima svojih mogućnosti i talenata. Sastanak u petak na slapovima Nijagare donio je vrije-dne odluke glede daljnjeg rada Sabora. Andrija Markičević, član HSSD-a za gospo-darstvo iznio je svoje viđenje gospodarskog razvoja Hrvatske u koji ulaže zadnjih šest godina života i rada sa uredom na Kaptolu 12 kojeg je ustupio HSSD-u za zagrebački stožer. Ispred pododbora za stočarstvo koje-

ga i vodi govorio je Dr. Drago Herenda, priznati i poznati stručnjak pri kanadskoj vladi o organskoj poljoprivredi u Kanadi i o mogućnostima primjene istih načela u Hrvatskoj. Također je napomenuo značaj stimulacije poljoprivrede i stočarstva u Republici Hrvatskoj sa strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Hrvatske. Na penzionerskoj večeri u subotu izvrstan je domaćin bila Helen Senzen, direktorica putničke agencije Dubrovnik u Mississaugi. Na tom smo svečanom skupu gdje se pred četiristotinjak umirovljenika predstavio Niko Šoljak sa kratkim izvješćem o HSSD-u i novom listu Korijeni doživjeli najdir-ljivije trenutke našeg kanadskog sastanka. Naime, predsjednik HSSD-a, Niko Šoljak bio je ganut ekspresijom svakog pojedinog Hrvata umirovljenika dodavši kako je to individualno hrvatsko lice ispisano roma-nom usudbe, neizvjesnosti, teškog rada, novog početka, ustrajnosti i izdržljivosti, pa napokon i životne gratifikacije u dugogodišnjoj borbi za opstojnost u tuđini. Dirljivo je bilo osjetiti tu složnu masu naših umirovljenika koji njeguju zajedništvo, druženje, prijateljstvo, radost, ples, život. Nakon što je po stolovima podijeljen novi list HSSD-a, Korijeni, zabilježena je nepamćena pozornost i zainteresiranost za časopis. Najednom su svi čitali Korijene te

je ostatak večeri pro-tekao tiho, koncentri-rano u zanimaciji za hrvatsku riječ - naše Korijene. Nakon obveznog pre-dstavljanja HSSD-a i predavanja Nike Šoljka i Petera Weisza u hrva-tskoj crkvenoj dvorani u Oakville-u, otvorilo se mnoštvo raznoro-dnih pitanja u svezi Hrvatske, hrvatstva, prilika u Hrvatskoj, osobnih doživljaja u našoj zemlji, pokušaja poboljšanja situacije u svim segmentima života i rada u domo-vini. Pokazao se veliki interes za restauraciju povjerenja domovin-ske i iseljene Hrvatske

sa zaključkom da jedino zajedničkim snagama možemo početi s promjenama u zemlji na bolje. Dr. Drago Herenda iznio je svoj program napretka veteri-ne u Hrvatskoj poboljšanjem hrvatskog stada naglasivši važnost timskog rada. Emil Zelic, voditelj velikih projekata i pozna-ti ekonomski stručnjak Toronta te spor-tski sudac pokazao je veliko zanimanje za HSSD i obvezao se da će u kratkom vremenskom roku analizirati sve vidove ove, kako je nazvao, definitivno zanimljive i pozitivne inicijative povezivanja Hrvata svijeta i njihov angažman pri pomaganju Hrvatskoj. Helen Senzen, vrsni stručnjak i doajen turizma osim što se prihvati-la vođenja projekta razvoja raznorodnih aspekata turizma u Hrvatskoj, postavljala je pitanja glede hrvatskog ustroja i uloge HSSD-a u zemlji na što je predsjednik HSSD-a spremno i potpuno odgovarao. Raznorodnih je pitanja bilo mnogo te se sastanak produžio i nakon što su neki od prisutnih morali otići zbog prethodno zakazanih obveza. Mirna Sugar koja SSSD-a u Chicagu priključila se skupu svojom mirnoćom i staloženom predispozicijom te bila prisutna na istom do kraja misije hrvatske delegacije. Nedjeljni je sastanak u Hamiltonu donio nova poznanstva na kojem su bračni par

Toronto je mjesto gdje se æivo hrvatstvo najtoplije osjeÊa

18

Frank i Flora Bermarija iskazali veliku zainteresiranost uključiti se u promociju i rad Sabora uz angažman njihovog sina koji se bavi izgradnjom sakralnih objeka-ta i domova za starije osobe u Hrvatskoj a pod patronatom kanadske vlade. Naš poznati Hrvat, g. Curic obvezao se da će na području Hamiltona gdje je koncen-tracija Hrvata značajna, organizirati iste kako bi se HSS proširio na ovom dijelu te pridružio torontskoj skupini.Večera je u društvu svih katolika, Hrvata u Litvanskoj dvorani bila jos jedna potvrda restaurirane složnosti i želje Hrvata za zajedništvom i vraćanjem korijenima koje nam hrvatski gazde nemilosrdno čupaju svojom nemo-ralnom politikom. Domaća hrana uz crno vino i hrvatsku glazbu probudila je svakog Hrvata pozivom na ples. I ovdje se predsje-dnik HSSD-a Niko Šoljak predstavio u najboljem svjetlu pobornika za bolju, sret-niju, uspješniju Hrvatsku te promovirajući Korijene dobio gromoglasne ovacije uz Petera Weisza, ambasadora hrvatske misije. Atmosfera se pomnog čitanja Korijena ponovila i ovog puta. Večera je završena na zadovoljstvo svih prisutnih uz garan-ciju da će hrvatstvo ponovno procvjetati, gdje god bilo. Večernji sastanak delegacije na poziv Krešimira Mayera u Mississagi protekao je u znaku dogovora za daljnje akcije torontske grupe koja ubrzano radi na uspostavljanju novih odbora HSSD-a u ovom dijelu svijeta.Individualni sastanci predsjednika HSSD-a Nike Šoljka sa poznatim, priznatim i respektabilnim članovima hrvatske zajed-nice Toronta bili su jednako značajni kao i grupni, ako ne i više. Tu se naročito i višekratno isticao Mario Skara, voditelj hrvatskog kluba u Streetsville-u koji je nekoliko puta naglasio da je spreman ura-diti sve što može za Hrvatsku i sve što se od njega traži. Sastanak sa Antonom Kikasom odužio se do ranog jutra kada je isti poseb-no naglasio da je spreman angažirati se i pomoći gdje i kada god zatreba. Razgovor Nika Šoljka sa Ivom Jolićem, poznatim Hrvatom koji se generacijski angažira za boljitak Hrvatske bio je kvalitetan i dug. Gospodin Vinski, direktor Hrvatske kre-ditne zadruge u Torontu pokazao se kao srdačan sugovornik koji je također izjavio da će pomoći koliko god će moći ovoj vrije-dnoj i unikatnoj hrvatskoj inicijativi. Kruna ispračaja hrvatske delegacije HSSD-a u zračnoj luci Toronto bila je čvrsti stav

prisutnih glede povezivanja svih Hrvata svijeta, formiranje odbora i pododbora dotičnog područja djelovanja, proširivanje dobrog glasa o Hrvatima koji ljubeći rodnu grudu žele bolju Hrvatsku. Helen Senzen je još jednom odličnom večerom pridonijela više nego prijateljskom i toplom rastanku pri kojem smo se svi obvezali dati najbolje što možemo za bolji-tak domovine Hrvatske. Zajedničkim radom na povezivanju svih Hrvata svijeta, podastrijeti ćemo fundament nove, bolje, sretnije, zdravije, uspješnije, harmoničnije zemlje Hrvatske - jedine nam domovine.

1918

Istra, 10 km od mora, stambeno naselje sa 60 stanova od 55,65 i 71 m2. Cijena od 1.300 do 1750 E/m2. Svaki stan ima svoju terasu, veći dvije terase sa pogledom na more; može se kupiti stan u zgradi s bazenom ili bez. Osigurano parkiralište, a prizemni stanovi imaju i vrt.

19

ana 3. Prosinca 2005 u Njemačkom gradu Wiesbadenu u Kulturnom Forumu, svečano je pro-slavljena 15. godišnja obljetnica Hrvatske Kulturne

Zajednice.Zajednica iz Wiesbadena u Rhein-Main području djeluje kao mjesna udruga u njegovoj bližnjoj okolici, njeguje hrvatsku kulturu i okuplja građane hrvatske nacionalnosti te prijatelje Republike Hrvatske. Svim ostalim građanima Wiesbadena tako pomaže u razumijevanju i međusobnom poštovanju.Predsjednik zajednice, gospodin Ivo Andrijević, osvrtom na zadnjih pet godina uspješnih aktivnosti otvorio je svečanu sjednicu. U ime Generalnog Konzulata Republike Hrvatske u Frankfurtu pozdravio je gospodina Edu Kričanovića, velikog prijatelja Hrvatske, Horsta Klee - zastupnika u parlamen-tu i Dr. Adolfa Polegubicu iz Hrvatskog Dušobrižničkog ureda u Frankfurtu. Koordinator Hrvatskog Svjetskog Sabora Zdravko Tretinjak predstavio je ukratko program Hrvatskog Svjetskog Sabora i njegova dostignuća na polju suradnje domovinske i iseljenje Hrvatske. Okupljenima je podijelio novi broj lista “Korijeni”.U drugom djelu programa nazočni su mogli uživati u kon-certu etno-umjetnice Lidije Bajuk. Izvela je široki opus starih hrvatskih pjesama te nekoliko iz vlastite radionice.Ostatak večeri proveden je u znaku Božičnog slavlja u društvu bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta iz Savezne Republike Njemačke - AMAC. Goste je pozdravio i predsjed-nik, gospodin Ivica Kosak.Za novog koordinatora u Njemačkoj, Zdravka Tretinjaka bila je to prava prilika da se zvanično predstavi u krugu mnogo-brojnih Hrvata države u kojoj boravi.

Zdravko Tretinjak

anja Luka. U povodu 109. obljetnice rođenja bl. Ivana Merza predvodio je

u petak 16. prosinca 2005. u banjo-lučkoj katedrali euharistijsko slavlje promotor kauze bl. Ivana o. Božidar Nagy DI iz Zagreba, a uz njega je koncelebrirao rektor katedrale sv. Bonaventure P.-I. Grgić. O. Božidar je bl. Ivana Merza uspo-redio s Ivanom Krstiteljem koji je došao navijestiti Svjetlo, Isusa Krista, a bl. je Ivan svojim suvremenicima na jedinstven način donosio i posvjedočio Krista. Istaknuo je znakovit događaj koji se dogodio na posljednjoj Biskupskoj sinodi u Vatikanu, da su sinodalni biskupi bl. Ivana Merza stavili kao jedinog blaženika za uzornog štovatelja Euharistije uz bok poznatim svecima poput Augustina, Tome Akvinskog i dr. Na kraju je spomenuo, kako je upravo iz tiska izašla notna zbirka s trideset skladbi u čast bl. Ivana Merza ”Hvala ti, Orle Kristov” što ju je za tisak priredio monsg. Josip degl’ Ivellio. Odmah nakon mise održao je zagrebački Ansambl ”Lado” svoj Božićni koncert. Članovi zbora i orkestra ”Lado” pod ravnanjem Joška Ćalete i Dražena Kurilovčana izveli su pred punom katedralom splet Božićnih napjeva iz Baranje, Dalmacije i Hrvatskog zagorja te skladnim i vrsnim pjevanjem izmamili zdušan aplauz i oduševljenje slušatelja.Nakon završenog koncerta pozdravio je biskup domaćin mons. Franjo Komarica sve nazočne, a napose zahvalio cijelom Ansamblu ”Lado”, na čelu s ravnateljicom gospođom Ivanom Lušić, na dolasku u Banju Luku te znalački izvedenom koncertu. Posebne riječi zahvale izrekao je biskup Vladi Republike Hrvatske koja je omogućila i putem Ministarstva za kulturu potpomogla dolazak i nastup ovog ansambla u Banjoj Luci. (tabb)

HRVATI U WIESBADENU

Biskup Komarica sa izvođačima

109. GODI©NJICA RO–ENJA bl. IVANA MERZA

umjetnost@hssd.hr

D

B

1918

ovijest hrvatske inteligencije duga je i teška. Nositelji naprednih ideja, lučonoše očuvanja naci-

onalne i vjerske samobitnosti, zajedno s katoličkom crkvom, očuvali su hrvatski jezik, kulturu, povijest, nacionalni identi-tet. Borili su se svojim umom i perom za napredne ideje, prkosili stranim uplivima u nacionalno biće, svjesni činjenice da spoznajom svoje prošlosti gradimo temelje svoje budućnosti.. Moral i moralne norme, općepriznate vrijednosti za intelektualni dio hrvatske populacije, uglavnom nikad nisu bile dovedene u pitanje (osim neča-snih iznimaka, kojih je, kao i kod svakog naroda, bilo i kojih će uvijek biti). Gledano izvana, bila je to nacionalna i cjelovita inteligencija, dok je iznutra bila duboko podijeljena uplivom politike i vlasti na slobodnu hrvatsku inteligenciju i na inte-ligenciju koja je svoje sposobnosti stavila u funkciju službe aktualnom političkom reži-mu, zaboravljajući povijesnu činjenicu da se politike i vlasti mijenjaju, a narod ostaje. Režimski intelektualci nagrađivani su privi-legijama, njihova djela su štampana, oni su pisali povijest, a da sami nisu morali imati ni moral ni kvalitetu. Bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost, režim ih je obožavao, a oni su uživali sve blagodati vlasti (”i mane, kada su u modi, prolaze kao vrline”, op. a). Oni pak intelektualci, koji su služili svom narodu i koji nisu došli pod kišobran vlasti, nisu imali nikakvih prava, cak su im ponekad oduzimana i osnovna građanska prava. Režimski i slobodni intelektualci nisu se u javnosti pojavljivali zajedno, niti su zajedno djelovali, budući da su režimski one slobodne doživljavali kao opasnost za svoje sluganski stečene pozicije do kojih su, kako pjesnik kaže, došli podvita repa (”Gospodskom Kastoru”).Nakon osamostaljenja države Hrvatske u intelektualnom djelu populacije nastao je opći kaos. Odjednom su se na istom putu našli režimski intelektualci (nerijetko dezo-rijentirani u svome stečenom sluganskom odnosu spram vlasti) i slobodna inteligen-cija, koja je bila pokretač promjena i koja je i bila žila kucavica, bilo i duša naroda.Režimski intelektualci, kameleonski steče-nom promjenjivošću, brzo su se snašli, pri-klonili .se novom režimu i ponovno postali (ili još uvijek postaju) moralni uzori, čak na

idejama onih, protiv kojih su se do jučer, služeći bivšu vlast, zdušno borili svojim perom i umom. Za njih, ogromna povijesna činjenica koja se je dogodila, kao da se nije ni dogodila. Istodobno, oni drugi, ostali su u zrakopraznom prostoru bez cilja, ponov-no osuđeni da budu na margini društva, da iz prikrajka gledaju kako lovorovi vijenci sjedaju na glave raznih Nerona, koji su do jučer žarili i palili, a sada se jednostavno prikazuju u svjetlu tuđih ideja.Tragedija je što se to događa u vlastitoj nacionalnoj državi, oživotvorenoj ideji onih koji su zbog svojega neovisnog stava i sposobnosti

za kritike u cilju njenog boljitka, ponovno prokazivani i anatemizirani. Oni su svjesni da vladajući režim državu ne vodi ka cilju kako ga oni zamišljaju, cilju koji bi bio najbolji za narod a ne za vlast. Cilj koji oni izlažu prihvatljiv je deklarativno (čak i poželjan) ali praksa postaje prava Odiseja, neizvjesna u svome trajanju i krajnjem odredištu. Ta razlika između deklarativ-nog i stvarnog (praktičnog) zbunjujuća je. Posebno je zabrinjavajuće da je i sama inteligencija u tome košmaru iskazala svoju bezidejnost, budući da su mnogi držali da je osamostaljenjem hrvatske države njihov cilj ostvaren. Upali su u zamku opijeni srećom da smo kao narod dobili svoju drža-vu, svoj cilj postigli i uvjereni da će se sve drugo samo od sebe riješiti. Međutim, tu

su nastali problemi koji svakog dana biva-ju sve veći i veći.Osamostaljenjem države Hrvatske, riješen je samo jedan problem, dok je stotinu drugih nastalo. Nakon što se dijete rodi, treba ga odgajati i osposobiti za život. Tek sada je trebalo zasukati rukave i

sistematski raditi, postaviti temelje pravne države, uvesti vladavinu pravne i socijalne pravde, državu osposobiti za život i njen ravnopravni položaj u suvremenoj Europi. Dio inteligencije koja se priklonila režimu i stavila u njegovu službu, omogućila je vladajućima da društveno vlasništvo pre-tvore u državno, a državno u privatno, uz veći ili manji osobni interes. Zaprepašćuje nijemost hrvatske inteligencije i nedostatak hrabrosti da se javno kaže kako bogaćenje bez rada, na kriminalnim osnovama, ne može biti temelj izgradnje društva niti uzor budućim generacijama. Iznenađujuće je kako je pretvorba i sve ostalo prošlo nijemo pored onih koji su znali, trebali, morali dignuti svoj glas, i glas naroda, protiv takvih kojima ništa nije sveto osim vlastitog kapitala, nezakonito stečenog u ”pljački stoljeća” hrvatske države. Hrvatska inteligencija izgubila je svoj orijentir, nema svoj program, nema nikakav cilj niti ideal, za koji bi se borila. Umjesto da odredi zadatak i ciljeve, ona je izabrala među-sobne svađe, podjele, što se kroz vjekove nije događalo. Podjela branitelja, podjele sindikata, sada pisaca, udruga i udruženja na što veći broj, tako da nitko ne znaci ništa, sramota je hrvatskog naroda. Barem nekom zajedništvu, toliko poželjnom u ovim trenucima, nema ni traga. Skoro u svim segmentima društva postoje podjele. Te podjele nisu želje naroda, već onih koji od takvih podjela profitiraju po staroj latin-

20

GDJE JE HRVATSKA INTELIGENCIJA???P

21

informiranje@hssd.hr

skoj izreci ”Divide et impera” (Zavadi pa vladaj). Nigdje nema zajedničkog programa. U nastalim podjelama vlada se bez cilja, posljedice su razorne jer je narod izgubio vjeru da ce mu biti bolje, izgubio pouzdanje u vlastite mogućnosti da promijeni tijek stvari. Umjesto da politika služi narodu, narod služi politici, dnevnoj i visokoj, kako god da se ona zvala. Narod je prije imao svoju slobodnu inteligenciju, imao je intelektualce, koji su bili uz njega, koji su bili njegova svijest, njegov jezik, njegov bunt. Sada je narod suočen s činjenicom da se sve okrenulo protiv njega. Inteligencija nema ni jedne organizacije putem koje bi se očitovala kao intelek-tualna snaga države i ovako rascijepana tek je ”strašilo” od kojeg su ”vrane” odavno izgubile strah. Osobni interes postao je osnovni moto života. Biti političar, danas je jamac osobnog prosperiteta, a služenje općem dobru (što je smisao rijeci ”politika”) samo je otrcana fraza za udžbenike i rječnike ”stranih rijeci”. Danas kada se od inteligencije sve više traži da dade svoj doprinos u razvoju hrvatskog društva, nje jednostavno kao da nema, njezin glas se ne čuje. Stječe se dojam da osim režimske inteligencije, koja i te kako zna naplatiti svoje usluge, nikakve druge gotovo da i nema. Blago političarima uz takvu inteligenciju kao i inteligenciji s takvim političarima, koja ih, dodvorički uzdiže na razinu malih bogova, a njihova nedjela na cin bezgrješnosti. Umjesto da se glas naroda prospe kroz usta nezavisne inteligencije, njezin se glas ili ne čuje ili je tek šapat kroz krišom odškrinuta vrata poneke vlastite savjesti. Slušao sam dosta o metafori ”hrvatska šutnja” smatrajući da je ona samo odraz jednog vremena, vremena koje je prošlo. Međutim, kada vidimo na koji se način odnarođuju nacionalna bogatstva, poduzeća, hoteli, otoci, obala, šume, rijeke i jezera, ta ”hrvatska šutnja” opet je ne samo razumljiva i bliska, nego i vrlo zabrinjava-juća. Hrvatska šutnja danas, rekao bih, hrvatskija je nego ikada do sada, jer ona nažalost nije više samo šutnja naroda, nego i šutnja njegove inteligencije

Vjerujemo da će ta šutnja uskoro prestati te da će se hrvatski narod opet moći osloniti na svoju inteligenciju, koja će ga htjeti i znati štititi i zaštititi, kao što je to činila kroz vjekove.

Niko ©oljak

vica Kostelić ne samo što je iznenadio liječnike, medicinu, nego i sve nas. U jednoj od najelitni-jih skijaških disciplina - skijaškoj kombinaciji NA

ZOI Torino 2006 14. veljače osvojio je srebrnu olimpijsku medalju. Cijelo takmičenje koje se poklopilo sa danom Sv. Valentina, bilo je u znaku ljubavi. I nade. I kada drugi u njega nisu vjerovali, pokazao je da može, da hoće. Samo malo sreće, malo manje boli u koljenu, i sebe je upisao u skijašku povijest, postajući jedan u plejadi skijaških besmrtnika koji su osvoji-li zlato na takmičenju koje je vrhunac karijere - olimpijskim igrama. I ne samo to. Time se je Hrvatska, kao mala medite-ranska država, upisala u izabrani kruh velikih skijaških nacija koje su osvajale medalje u toj disciplini. Nesumnjivo, primjer koji je bez premca. Stoga ne iznenađuje toliki izljev emocija, suze radosnice. Ne iznenađuje nas ni suze u oku njegove se-stre, Ëetverostruke olimpijske pobjednice sa posljednje olim-pijade - Janice Kostelić koja je grčevito zaplakala s bratom, djeleći njegovu radost, i njegove emocije. Stoga i mi zaplješći-mo. Bravo za Kosteliće, bravo za hrvatski skijaški tim, bravo za Hrvatsku... (BB)

HRVATSKA PO PRVI PUT IMA MEDALJU U MUŠKOJ SKIJAŠKOJ DISCIPLINI NA OLIMPIJADI

SREBRO ZLATNOG SJAJA

I

nastavak sa 7. stranice

22

da rade u njegovu korist (dakle sviju), a oni to rade samo u svome interesu i interesu pripadnika svojih interesnih grupa. Tu se zarađuju ogromni iznosi.. Tako, ilustracije radi, kupe poljoprivredni zemljište po 5 eura, urbaniziraju ga i prodaju po 200 eura za metar kvadratni. Kome ide razlika u cijeni? Mislite državi?!!! Ma, ne budite smiješni!! Osim toga još će nešto kapnuti kod izgradnje i dozvola za gradnju jer glad za novcem davno je pokazala da je čist obraz i čiste ruke u ovome poslu toliko rijetke da ih gotovo više i nema.

K ORIJENI: O tome se je pisalo i u medijima… Recite nam zašto se to ne sprječava?Tko će to spriječiti? Pa gospoda koja to rade znaju svoj posao. Istarska Županija stoji iza toga. Vlada RH u tome sudjeluje putem zajedničke firme. Vlada RH i Istarska županija sve to realiziraju. Normalno je da je sve što rade Vlada i Istarska županija po Zakonu. Ako nije - bit će. Pa znate i sami da se kod nas donose propisi kako je kome u interesu. Mi imamo privatizaciju kao pojam druš-tvene pljačke koja je provedena po slovu zakona. Ma, gdje to ima? Da ne govorimo o slučajevima gdje su hotel i najatraktivnija područja uz more prodavani za 8 miliona tadašnjih maraka. Vrijednost izgradnje jed-nog srednjeg hotela (i to kada se ima infra-struktura) znatno je veća. Ovakvi primjeri, na žalost, nisu rijetki…

K ORIJENI: Vratimo se na Hrvatsku kao turističku zemlju. Zašto cijeli terito-rij Hrvatske ne pretvorimo u prostor za odmor i rekreaciju…?Na žalost, vladajuća struktura u hrvatskoj bavi se sporednim stvarima umjesto da jasno i transparentno pokažu toj Europi program kojeg će prihvatiti ili ona, ili druge svjetske financijske sile (SAD, Japan i sl.). Pa nije Hrvatska uzalud trenutno drugu godinu zaredom najpoželjnija turistička destinacija i to ne samo na Jadranu, već i šire. Europa zna što traži i želi od Hrvatske, samo Hrvatska ne zna što bi od sebe.

K ORIJENI: Kakvi su izgledi da se tako nešto ipak napravi?U razgovoru sa istaknutim biznismenima u Europi, a proteklog mjeseca i u Kanadi jasno mi je stavljano do znanja da za takve programe nije problem novac kojeg oni mogu osigurati u potrebitim količinama. Potreban nam je jasan program, jasna koncepcija i vizija razvoja te posebice kon-senzus oko tih ključnih pitanja kako se ne bi desilo (kao što se zna dešavati) da se zbog kojekakvih privatnih interesa stvari

mijenjaju preko noći, dolazi do stanja financijske nesigurnosti i sl. A poznata je činjenica da je kapital najpla-šljivija životinja te da bježi i bivstvuje u sigurnim i stabilnim gospodarskim susta-vima.

K ORIJENI: Ako je to tako, zašto se stva-ri ne pokrenu? Kao što sam prethodno rekao, na razini

države ne postoji konsenzus niti minimum zajedništva ama baš o nijednom hrvatskom pitanju. Jedini konsenzus, što je smiješno, postoji oko toga da se od Europe traži pomoć, novac i sl. O gospodarstvu nitko niti ne razmišlja, a ako se to i radi onda je to na načelnoj političkoj razini s ciljem utrživanja političkih bodova. Kao primjer toga naveo bih deklarativno izjašnjavanje vezano za program pokretanja Hrvatske. Dosad je to pokretanje dovelo do posrtanja Hrvatske i njenog gospodarstva te ukoliko ne pronađemo stabilan i jak oslonac, moglo bi se desiti da se to posrtanje u konačnici pretvori u pad. Nekakvi planovi i progra-mi (koji lijepo zvuče poradi građanstva) donose se bez snimanja stvarnog stanja na terenu. Takav je bio i Tuđmanov farmer program na kojem je radilo 200 stranih stručnjaka i nekoliko stotina domaćih što je rezultiralo samo potrošnjom papira. Naime, isti su izdali čak 19 knjiga programa te su tako više obilježili i doprinijeli hrvatskoj naivnoj umjetnosti nego gospodarstvu. Da ne spominjemo Račanovu i Granićevu strategiju razvoja koja nikad nije vidjela svjetlo dana. Možda predsjednik Sanader na proljeće, slavodobitno izvijesti naciju kako je otkrio toplu vodu…

K ORIJENI: To je jedno more pesimiz-ma… Ima li ipak, na kraju, nekakve nade da bi ipak moglo biti bolje?Kažu da nada umire zadnja. Kod nas je ozbiljno bolesna, a i među narodom vlada pesimizam o skorom izlasku iz ovog labi-

rinta. Međutim, Hrvatska ima ono što druge zemlje nemaju. To treba ponuditi svijetu i to iskoristiti za svoj razvoj i dobro-bit ne samo Hrvatske nego cijele Europe i svijeta. Hrvatska se mora postaviti kao ozbiljan gospodarski partner, kao odra-stao član zajednice naroda koji je svjestan svih svojih mana, ali i prednosti. Moramo dobiti status koji nam zbog bogom dane prirode i rijetkih prirodnih ljepota s pra-

vom pripada. Međutim, taj proizvod moramo pametno prodavati da nam se ne desi da umjesto prodaje mlijeka, mi prodamo kravu. Nakon toga neće-mo imati ni mlijeka, ni krave. Svega toga je možda Europa svjesnija od nas samih i svojim uvrštavanjem u top-destinacije poručuje nam da su nas kao takve prepoznali. A mi, mi kao da glumimo i pravimo se da nismo to… To je glupost koja jednom mora prestati. Turizam, u svim svojim vidovima je proizvod kojeg su Europa, a i svijet, spremni financirati...

K ORIJENI: Mislite li da ćemo te prepreke kao narod moći i znati

savladati?Duboko vjerujem i nadam se da hoćemo. Naime,sve više sazrijeva saznanje da bez zaštite općeg interesa nema ni osobne zaštite pojedinaca. Ako budemo u stanju da se izborimo za opće interese države i društva, imamo perspektivu. Ukoliko ne, nismo je ni zaslužili…

K ORIJENI: Kada će krenuti na bolje…Onda kada Hrvate u Saboru budu pred-stavljali istinski rodoljubi, kada u Vladi budu oni koji će znati na krilima toga domoljublja izgrađivati državu za sve njene građane, a ne za tajkune i one čije se domo-ljublje mjeri novčanicama…

K ORIJENI: Hoćemo li imati takav Sabor? Možda, ali samo na programskim osno-vama stranaka koje je vodio akademik Ivan Supek i dr.don Ivan Grubišić. One su mogle promijeniti bit vladanja i vlast pretvoriti u istinski servis naroda i nacije. U najvišem hrvatskom domu, Hrvatskom Saboru, moraju sjediti časni i pošteni ljudi. Mora se nametnuti načelo da bavljenje politikom nije biznis, nego časna dužnost i obaveza prema državi i svim njenim građa-nima Jer, ako tako ne bude, što nam, osim poltrona i sluga loših gospodara, ostaje?

K ORIJENI: Hvala lijepa na razgovoru. Nadam se da će ove vaše riječi doći do onih do kojih treba... Ukoliko nisu već oglušili... Šalim se, naravno... (B.B.)

Je li ovo naËin na koji hrvatska vlast tretira iseljeniπtvo?

va je anegdota tipično svjedočan-stvo jednog vremena. Ništa revo-lucionarno ni previše smiješno, već

duboko ironična, drska slika postlopovluka.Radnja priče u tipičnoj je hrvatskoj gostioni čiji vlasnik u namjeri životinjarenja ne može odbiti klijentelu ni iz kojeg društvenog sloja. Svakom se gostu raduje, pa bio on i vuk koji će ga pojesti. Glavni akter oko kojega se priča vrti, poznati je domaći čarobnjak privatizacije kome je uspjelo jednom kunom privatizirati milijune istih, te još pod račun dobiti veliko, bogato poduzeće impozantnih dimenzija i prepunog žiro-računa (radio je prema svojim mogućnostima a uzimao koliko mu je bilo potrebno - stara socijalistička škola). Ambiciji nikad kraja, stečeno - osigurano, traže se novi izazovi, a koje bi polje takvome bilo atraktiv-nije od politike? S obzirom na dubinu džepa, prirodna startna pozicija novog mesije, barem na lokalnom prapočetku, u bilo kojoj intere-snoj struji zvanoj stranka, je vodeća. Svaka druga bila bi ponižavajuća. Takvi vrlo rijetko lobiraju za druge bez prethodno postignutog dogovora u četiri oka.Drugo lice događaja, moj je prijatelj, državni službenik, čovjek od krvi i mesa, nisko ran-girani lokalni političar ugrađenih moralnih barijera, dobro upoznat sa svim domaćim malverzacijama, ali bespomoćan, prepono-san za žalbu na vlastitu sudbinu, hrabar i nekorumpiran. Ugled ima, para nema. Jadna satisfakcija pred obitelji koja u tebe polaže svoje nade. Svojim prizemnim borbama ne kovitla prašinu već samo nastoji što bolje u njoj disati. Gaji iluzije kako se u njegovom taboru nalaze ljudi približno istih dobrona-mjernih stremljenja.Dan kao dan.Partija šaha uz kibice sa strane. Galama u gostionici ometa me u razmišljanju. Pravim dva, tri previda i gubim. Čestitam suparniku i naručujem još jedno piće. Šah se posprema. Nekoliko riječi prije nego ode svatko kući svojoj. Obavezna analiza grešaka i strategije. Kad bi, da bi, što li bi? Nakon bitke svi su generali… Nikad za to nisam previše mario čak, dapače, analize mozgovnih prepucava-nja me zamaraju. Radije bi odigrao novu partiju, ali preveliki broj zainteresiranih za ishode našeg duela stvara pritisak koji nervi-ra. Gužva u prostoriji i prijatelj predlaže da ubrzamo odlazak. Zovem konobara. Ne čuje. Pratimo zbivanja za šankom. Gledamo što se tamo zbiva? Lokalni veliki kapitalista svojom je pojavom privukao šaroliko autsajdersko društvance i sad plaća rundu za rundom ne dopuštujaću osoblju da makar na trenutak skrene pogled na nas. Čaše se dižu, budi se nacionalni ponos. Uobičajene zdravice ideja-ma koje već par godina ne traže žrtve, te su

kao takve idealne za junačenje i izvikivanje srcedrapateljskih parola. Kad zaboli ruka od busanja o prsa, novi moralista rasprosti-re vodeće ideje stranke u kojoj namjerava ostvariti karijeru. Dušom i gušom predaje se objašnjavanju zacrtanih svjetonazora koji, naravno, uspijevaju jedino u paketu s njim. Rješava nezaposlenost, dijeli stanove, benefi-cije, gradi sve u šesnaest, socijala nestaje dok si rekao keks ... Pravi vizionar od zanata. Družba puši sve, čak se pojedinci i sami anga-žiraju u dizanju perja i davanju kvalitetnog materijala probuđenom Nostradamusu.Iz mnoštva izdvajam dva viša rukovodioca u firmi slavljenika, koji znaju dobro kolika i kakva mu je provedbena moć. Stil rješavanja problema poduzimanjem neočekivanih mjera i proboj kroz otvorene rupe u funkcioni-ranju postojećih pravilnosti. Kasnije slijedi objašnjavanje egzaktnosti dvosmislenošću, a eventualni napad pravde lako se neutralizira novostvorenom vrijednošću. Očito je njihovo nezadovoljstvo ovakvim društvom, ali s obzi-rom na nazočnost big bossa shvaćaju da bi im udaljavanje moglo biti zamjereno. Ostaju, iako im ga je pun kufer i najteže podnose euforiju plaćenog vina te oduševljenje gomi-le njegovim teatralnim obećanjima. Pijuni na suprotnoj strani šahovske table, riješeni da doguraju do mirovine. Vrijeme njihove hrabrosti, ako je ikad postojalo, odavno je prekrila trulež.Ostatak društva vidi samo dubok novčanik i nastoji mu se što više približiti.Više ne možemo čekati račun. Odlučujemo sve rije-šiti na izlazu, ali nije lako izaći. Viđeni smo i moramo popiti jednu u “pravom društvu”. Višestranačje nije razlog nepodnošljivosti. Moćnikova autopropaganda sada kreće puto-vima široke demokratske tolerancije, jer bi

ono prijašnje politiziranje moglo biti shva-ćeno i kao isključivo, a toliku žrtvu njegova pozicija ne može podnijeti. Nikad ne zna tko će sutra biti na vlasti i u nekoliko riječi uskladiv je svaki stav. Žalci mojega prijatelja trebali bi raskrinkati niz suptilnih poluistina koje su ovdje bile izrečene, međutim, okru-ženje je priprosto i ono u tome vidi samo zajedljivi cinizam. Interesantna je promjena u ponašanju velikoga govornika. Očito više nije revolucionarno raspoložen bez obzira na pot-poru pijane gomile. Upravo suprotno, ozbilj-no razmatra primjedbe i što god moj prijatelj iznese težeći otklonu od diskutabilne moralne figure pred sobom, ovaj brzo presloži slagalice i ispada da su upravo to i njegove misli.Groteska koja iritira.Na redu je priča u prenesenom značenju koje se ne prepoznaje - ispada naivna i nevina. Atmosfera u kojoj je bolje šutjeti i ispasti glup nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju. Toga se držim i nastojim pobjeći. Ne i moj prijatelj, on se ne predaje. I ide nova zdravica. Čaše vina dižu se u zrak.-Živjeli!- sve se ori.-Za Hrvatsku!-moćnik.-Za privatizaciju koja nam je to omogućila! - očajnički pokušaj velikoga malog čovjeka. Bezobrazno u lice skresana istina u obliku očitog podsjetnika upućenog svim prisutni-ma.Dugih pola sekunde grobne tišine. Vidim ponos na licu prijatelja, ali neopravdan. Zaustavljen trenutak pretpostavljenoga atomskog učinka samo je subjektivna slika. Odmrzavanjem iste otkrivamo tužnu pozadi-nu. Zdravica je djelovala samo u očima spo-menutih rukovodioca. Tišina pijanog društva nije muk ili tajac, već se događa iz “tehničkih razloga”, tj. dečki ne mogu istodobno i piti i pričati. Privatizer ne odaje ni trunak zbunje-nosti, dapače, prvi ispija na eks i grli i ljubi ljude oko sebe. Nota je promašena. On sebe doživljava kao uspješnog menagera i podu-zetnika. Totalna amnezija svega negativnog čini da i onaj mizerni, zdravi dio okoline posumnja u svoj vrijednosni sustav i zamrzi svaku moralnost koja ih je dovela do ovako nepravedne raspodjele snaga i moći.Mnogi će zamjeriti na usporedbi ove družbe s dobro poznatim likovima Lucky Lucianom i Al Caponeom. Predvodnici njihovog tipa svjesni su da imaju zato jer su ukrali, a ne žive u zabludi da su to svojim radom zaslužili. Ambicije im počinju i završavaju vlastitim bogatstvom. Nikad sami ne pretendiraju na moćne pozicije za društveno samozadovo-ljavanje. Neka je čast i slava jednostavnosti njihovog doba.

Pogrješni ljudi danas teško zaspu…

23

PIŠE: DRAŽEN TRETINJAK

»AROBNJAK PRIVATIZACIJE

informiranje@hssd.hr

O

24

PIŠE: ANTE »UVALO

DESETA OBLJETNICA DAYTONAPovjesničar Ante Čuvalo je profesor na Joliet Junior College nedaleko od Chicaga. Autor je nagrađene knjige Historical Dictionary of Bosnia and Hercegovina (Lanham&London, 1997). Profesor Čuvalo je i istaknuti hrvatski i bosanskohercegovački lobist u SAD-u. Mnogobrojni apeli i pisma što ih je od 1990. nadalje uputio na adrese ustanova i pojedinaca sabrani su 2000. u knjizi Removing The Mask, objavljenoj u Chicagu.

Umjesto uvodaU Proboju blizu Ljubuškoga, Bosna i Hercegovina, gdje sam rođen, živi moj naj-stariji brat Vlatko. Njegova djeca i unučad su mladice iz starog panja koji se već stoljećima tamo zakorjenio. Kao Hrvat i katolik, on je proživio sve ”blagodati” (uključujući i zatvor) koje su došle s Jugoslavijom, komunizmom, nedavnim ratom u Bosni i Hercegovini i Daytonskim sporazumom. Tipična je to hrvatska obitelj, koja je živjela i preživjela radeći, moleći, čuvajući svoje i poštujući druge i drugačije, i tako bi željela i dalje živje-ti, ali u istinskoj slobodi, pravdi i sigurnosti. Za prijašnjih režima njemu je bilo vrlo jasno (kao i većini Hrvata u BiH) tko nad njim gospodari. Ne samo da je bio bespravan nego, kao Hrvat, bio je i prije rođenja ozna-čen kao neprijatelj države. U daytonskoj Bosni i Hercegovini nitko ga ne prati ili prisluškuje; pjeva i priča što hoće, slobodno se kreće, druži se s kim želi i glasuje za koga hoće. Prividno sve izgleda u redu. Ali prem-da je prošlo deset godina od kako u toj zemlji oružje šuti, moj brat ne osjeća da normalno živi niti doživljava Bosnu i Hercegovinu kao normalnu državu. On je ”slobodan”, živi u ”demokraciji”, ali je vrlo svjestan da se sve važno i sudbonosno u toj zemlji odvija u ime njega (u ime naroda), ali bez njega; iznad konkretna čovjeka, građanina. Još i više, kao Hrvata i dalje ga neki smatraju nelojalnim građaninom njegove međunarodno priznate države..I oni koji ga naime zastupaju kao Hrvata i oni koji bi ga htjeli zastupati samo kao ”nedefinirana” građanina, kao i oni koji su došli iz ”civiliziranog” dijela svijeta i preuzeli sudbinu Bosne i Hercegovine u svoje ruke, uspostavili su takav sustav vladavine da moj brat i svi kao on nemaju s njihovim raznim

”procesima”, gospodarskim programima ili političkim i društvenim nadogradnjama i eksperimentima nikakve veze. Oni stvara-ju državu i u njoj političke, gospodarske, kulturne i obrazovne nadgradnje za njega, njegovu djecu i unučad, bez njega i na nje-gov račun. Ne samo političare nego i razne skupine ”misionara” različitih uljudnosti i dobro plaćene ”stručnjake” za bosanskoher-cegovačko pitanje, ne zanima što moj brat i obični smrtnik u Bosni i Hercegovini misli i osjeća. Oni slijede svoje interese, name-ću svoje ideologije ili isprobavaju najnovije društveno-političke teorije u tuđoj zemlji i na tuđim životima. Oni zidaju odozgo, oni grade ”svoju” Bosnu i Hercegovinu. Posljedice svega toga su lako uočljive. Oni koji su preživjeli i ostali doma životare, a mlađi bi htjeli otprhnuti bilo kamo. Ljudi su prožeti osjećajem nesigurnosti, beznađem, pa i strahom, jer se još i ne nazire kako će ta zemlja i država izgledati u budućnosti i koje će mjesto u njoj imati moj brat, njegova unu-čad i hrvatski narod kojem pripada. Uzroci takvom stanju su mnogostruki i slojeviti, ali jedan od ključnih je Daytonski sporazum, koji je, umjesto postavljanja temelja stabil-nosti i normalizaciji života za sve narode i građane Bosne i Hercegovine, onemogu-ćio temeljit, čvrst i pravedan ustavni ustroj zemlje. Ako se tako nastavi, i narod i država će plutati do opet nekakve druge katastrofe, kad će se ponovno ”rješavati” bosanskoherce-govačko pitanje. Daytonski mlinski kamenDaytonski sporazum, to jest njegovi potpi-snici, zaustavili su tadašnji rat oružjem, ali su omogućili nastavak rata na druge načine. Dio sporazuma koji se ticao vojnih pitanja bio je jasno definiran. Međunarodnim voj-

nim snagama (IFOR-u i njegovim nasljedni-cima) bila je osigurana potrebna vojna moć i ovlasti za provedbu dogovorenoga, i one su uspješno obavile svoj zadatak. Na radost i čuđenje mnogih, oružje je trajno zašutjelo jer se u vojnom pitanju znalo što se hoće i odlučno postupilo. Na drugoj strani, dio sporazuma koji se odnosi na ustroj države i na civilni život bio je i ostao mlinski kamen oko vrata Bosni i Hercegovini i onima koji bi u njoj htjeli osigurati slobodan i normalan život. Država s tri priznata konstitutivna naroda raspolovila se na dva po omjeru umalo ista entiteta. Od jednog se stvori-la etnički gotovo ”čista” Republika Srpska (RS), od drugoga desetokantonska Federacija Bošnjaka i Hrvata, Brčko postaje svojevrsna republika za sebe, Mostar dolazi pod direk-tnu upravu Europe, a Bosna i Hercegovina, država s 14 ustava, 14 vlada i 180 ministara, (p)ostala je veliki upitnik. Nije se doreklo je li Bosni i Hercegovini Dayton poče-tak bolje budućnosti ili početak kraja. U takvom je protuslovlju krojena, kako jedan od bivših međunarodnih dužnosnika u BiH reče, luđačka košulja za daytonsku Bosnu i Hercegovinu. Nadalje, sva goruća pitanja, kao povratak protjeranih i izbjeglih, pronalazak nesta-lih, ratni zločini, organiziranje i provedba izbora, moguće izmjene i dopune ustava, ljudska i manjinska prava, sudstvo, škol-stvo, banke, obnova gospodarstva, formira-nje nove policije i vojske, sigurnost granica itd., Daytonski je sporazum raspodijelio različitim međunarodnim ustanovama koje nemaju ni jasno definirane ovlasti ni moć, a još manje volje rješavati ih otvoreno, jasno i pravedno. Međunarodni je Visoki pred-stavnik, uz pomoć masovne i dobro plaćene

25

birokracije, postavljen koordinirati provedbu Daytonskoga sporazuma, odnosno vladati Bosnom i Hercegovinom kao suveren koji ima sve ovlasti, a za svoja (ne)djela nikome na polaže račune.

Kolonijalizam u ime slobodeNe tako davni britanski, francuski i drugi zapadnoeuropski kolonijalizam bio je oprav-davan civilizacijskom misijom. Vodeći libe-rali tog vremena bili su angažirani intelektu-alci ne samo u promicanju slobodarskih ideja u svojim zemljama nego i u potpori širenja liberalnoga kolonijalizma. Tako, na primjer, dobro nam poznati Tocqueville na jednoj je strani veliki zagovornik osobnih sloboda, a na drugoj opravdava i podupire francusku okupaciju Alžira. Ali vremena se mijenjaju, pa i kolonijalizam. Današnji kolonijalizam je uljudniji i suptilniji. Nije danas ”pristojno” jednostavno okupirati tuđu zemlju i vladati njom. Uostalom, to je preskupo i zna biti opasno. Danas se nameće indirektni koloni-jalizam, koji je malo kompliciraniji, ali ljepše je pakiran, lakše ga je svijetu ”prodati” i uno-sniji je nego onaj bivši. On je višecentričan i uvlači se kroz tržište, međunarodne tvrtke, gospodarske bilateralne i multilateralne ugo-vore, kroz globalne organizacije i ustanove, razne fondove, investicije i banke, dominaci-jom u medijima, školstvu i kulturi, kroz razne sebislužeće organizacije za ljudska, manjin-ska, životinjska i druga prava, te međunarod-ne sudove. Postkomunističke ”tranzicijske zemlje” i one Trećega svijeta najpovoljnije su tlo za tu vrstu neoliberalnoga kolonijalizma, koji se ne ustručava poslužiti i neliberalnim metodama da bi ostvario, ne demokratsko, nego kako se to danas politički korektno veli ”civilno i otvoreno društvo”. A nije to jedno te isto. U demokratskom društvu narod ima (ili bi trebao imati) sudbinu države u svo-jim rukama, a u otvoreno-neokolonijalnom suverenitet ”izmiče” narodu i netko drugi ga pomalo preuzima. Ali narodi i u tradicional-no moćnim zemljama počinju se suočavati s globalnim i višecentričnim kolonijalizmom, koji sve više potkopava njihovu građansku moć, radno mjesto, ekonomsku stabilnost, te nameće ideološku i intelektualnu posluš-nost i globalni apsolutistički relativizam svih vrednota. U ratom razrušenoj daytonskoj Bosni i Hercegovini prepleće se stari i novi tip kolo-nijalizma. To je suverena država, članica UN-a, ali bez stvarnog suvereniteta. Njom se vlada iz Bruxellesa, preko samobirajućeg PIC-a (Peace Implementation Council) i Visokog predstavnika, a oni i svi drugi koji se upleću u sudbinu Bosne i Hercegovine imaju u njoj svoje interese i za nju svoje planove. U zemlji se održavaju redoviti izbori u koji-ma narod bira one koji dobiju imprimatur Visokog predstavnika, a izabrani političari postali su s(l)oj ljudi, politička klasa, koji su između naroda i ”međunarodnjaka”. Njihov

se legitimitet formalno temelji na narodu koji ih je birao, ali to je farsa jer oni i njihove ovlasti ne ovise o političkoj volji naroda, nego Visokog predstavnika i onih koji su ga postavili. Osim apsolutističke vlasti Visokog predstav-nika, u Bosni i Hercegovini i oko njezine sudbine vrzino kolo vije cijela vojska svih mogućih ”dobroželjitelja” i ”dobročinitelja”, te raznih ”stručnjaka” koji žele ”civilizirati” Bosnu i Hercegovinu i od nje napraviti nešto što ona nije. One koje materijalno love u mutnome ne treba ni spominjati. Nedorečenosti Daytonskog sporazuma svima dobro dođu, osim onih koji bi željeli i htjeli da Bosna i Hercegovina već jednom krene prema političkoj, društvenoj i gospodarskoj

stabilnosti; da postane zemlja u kojoj se može slobodno i ”normalno” živjeti.

Dijeljenje ili zaokruživanje bosanskohercegovačkog trokutaMeđunarodni čimbenici, budući da nisu išli za tim da osiguraju u multinacionalnoj Bosni i Hercegovini pravedan mir i da pomognu postaviti ustavne temelje na koji-ma bi tri konstitutivna naroda i svi građani u zemlji gradili zajedničku bolju budućnost,

ostavili su prostor nastavaka rata bez oružja. Nastavlja se, dakle, borba za različite politič-ke ishode u Bosni i Hercegovini, pa i u nje-zinu susjedstvu. Ovdje ćemo navesti samo one najvažnije vizije oko kojih se vodi borba za sutrašnju Bosnu i Hercegovinu.Počet ćemo od Srba jer je njihov nacionalni san najjasniji. Premda su se tadašnje (1995) vođe bosanskohercegovačkih Srba žestoko opirale Daytonskom sporazumu (jer su tra-žili puno više), danas sve srpske političke, društvene i vjerske snage (u RS, u Srbiji i srpskoj dijaspori) koje među Srbima nešto znače čvrsto stoje na obrani Daytonskog sporazuma, odnosno ”etnički čiste” RS. Po njihovu tumačenju sporazuma, Dayton je otvorio vrata procesu odcjepljenja RS od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine i njezi-nu budućem ujedinjenju sa Srbijom. Dakle Republika Srpska nije konačni cilj, nego ključ za dalji ”prodor na zapad” i ostvarenje (prije ili poslije) velikosrpskog sna, države u kojoj će se naći i ”trenutačno izgubljeni” dijelovi Republike Hrvatske. Moguća troen-titetska, kantonizirana ili regionalizirana BiH dovela bi u pitanje namijenjenu povijesnu ulogu RS i zato je za Srbe daytonska BiH i u njoj (zasad) RS, premda u nezavidnom gos-podarskom i društvenom stanju, jedini izbor. Slijedi se logika da treba sve izdržati za ostva-renje vjekovnih velikosrpskih ideala ”nebe-skog naroda”. Zato su Srbi (zasad) najrevniji čuvari daytonske Bosne i Hercegovine.Snovi bošnjačke političke, kulturne i vjer-ske elite za buduću Bosnu i Hercegovinu su na prvi pogled maštoviti i višebojni, ali ih nije teško sažeti u dvije temeljne odrednice. Jedni bi htjeli ostvariti unitar-nu Bosnu (za većinu Hercegovina je samo smetnja u bošnjačkom državotvornom pro-jektu) i u njoj bosansku državnu naciju u kojoj bi Bošnjaci/muslimani, kao većinski narod, imali ulogu čuvara države. Bosna (i Hercegovina) bila bi mini-Jugoslavija,

DESETA OBLJETNICA DAYTONA

Legenda ispod slike 001:

Legenda ispod slike 002

Tiha okupacija napaćene države

Daytonski sporazum značio je uspostavu kakvog-takvog mira i što je posebno značajno - uspostavu povjesne nepravde da se agresor u jednom ratu nagrađuje za agresiju i nastavak kataklizme hrvatskog naroda na području tkz.”Daytonske” Bosne i Hercegovine.

26

bosanstvo bi zamijenilo jugoslavenstvo, Bošnjaci jučerašnje Srbe a muslimansko/bošnjačko Sarajevo srpski Beograd. Taj nacionalni program se, među ostalim, jasno izražava u ”bosanskom”, a ne bošnjačkom ili pak bosanskohercegovačkom jeziku. Alternativa prvom modelu je prihvaćanje daytonske podjele zemlje na dva entiteta i postupno pretvaranje bošnjačko-hrvatske Federacije u bošnjačku/muslimansku repu-bliku, računajući da će Hrvati kao slabiji partner u Federaciji na razne načine odu-mrijeti ili postati samo etnička manjina. Tako bi se ostvario mini-velikobošnjački san, dok bi se istodobno jačao bošnjač-ki/muslimanski element u RS računajući da je vrijeme i po božanskom zakonu na njihovoj strani. Izgleda da je pri potpisi-vanju Daytona vladajuća bošnjačka elita oko SDA i njezinih saveznika smatrala taj mini-velikobošnjački san zasad realnijim te je igrala (i igra) više na srpsku kartu nego na partnerstvo s Hrvatima u zajed-ničkom suzbijanju ostvarenja velike Srbije. Dok njezini sljedbenici tu taktiku smatraju mudrim političkim realizmom, neke pak druge bošnjačke snage osuđuju vodstvo SDA za srbofilstvo, kojim su Bosnu i Hercegovinu doveli na rub propasti. Sve važnije bošnjačke političke, društvene i religijske snage, dok bi možda pristale na neku vrstu neetničkog regionalizma, odbi-jaju tronacionalnu BiH u kojoj bi njezina tri naroda imala zajamčena ista prava i iste odgovornosti u zajedničkoj državi. Sve se bošnjačke političke grupacije zaklinju u ”građansku” i multietničku Bosnu (ili neki Bosnu i Hercegovinu), ali ono ”građan-sko” i ”multietničko” svjetlucavi je omot oko velikobošnjačke ideologije po kojoj bi bošnjaštvo ili pak bosanstvo, kao drugo lice

iste ideologije, bilo prihvaće-no (prije ili poslije) kao naci-onalni identitet svih građana. Time bi se tronacionalna Bosna i Hercegovina pretočila u multietničku, u kojoj bi, naravno, Bošnjaci bili ”temelj-ni narod” i čuvari države. Ali gdje ima ”temeljnih”, ima i ”netemeljnih” a gdje ima čuvara države, mora biti i onih od koga bi ju trebalo čuvati! Stvarnost je da Hrvati Bosne i Hercegovine nemaju zajednič-ku temeljnu viziju za sutrašnju Bosnu i Hercegovinu. Zadnjih petnaestak godina bilo je različitih snova, kao i svje-sna ili nesvjesna zavaravanja i samozavaravanja oko moguće podjele Bosne i Hercegovine, dok nisu mnogi shvatili da su ipak Hrvati BiH tijekom rata bili samo jedna od kara-ta u taktiziranju službenog

Zagreba oko obrane Republike Hrvatske. Zato je Hrvatska Republika Herceg-Bosna tako lako i otpisana. Republika Hrvatska je ”Olujom” omogućila i zatim potpisala Daytonski sporazum ne radi Hrvata Bosne i Hercegovine nego radi interesa (ili se barem tako mislilo) Republike Hrvatske. Sudeći po onome što se može čuti i pro-čitati, današnjim različitim vizijama za sutrašnju Bosnu i Hercegovinu ipak se među Hrvatima BiH može naći zajednički nazivnik. Oni su za promjenu Daytonskog sporazuma i traže Bosnu i Hercegovinu koja će im trajno osigurati građanska i naci-onalna prava i ravnopravnost. Manje im je važno kakvim ustavnim odrednicama bi se to osiguralo, premda se najviše govori o trećem entitetu ili švicarskom modelu kan-toniziranog ustroja države. Zasigurno, ima i onih, u prvom redu u Hercegovini, koji bi još rado vidjeli raspad BiH i uključenje barem njihova sela u granice Republike Hrvatske, ali kod većine prevladava reali-zam i u prvom redu zabrinutost za ostanak i opstanak na svojim vjekovnim ognjišti-ma, a ne za nekakav velikohrvatski san na račun Bosne i Hercegovine. A važno je napomenuti i da u Republici Hrvatskoj nema puno interesa ni za prilike u Bosni i Hercegovini, a kamoli za svojatanje nekih njezinih dijelova. Ovdje treba dodati da uz bošnjačku skupinu postoje i druge skupine unu-tar zemlje koje zagovaraju ”građansku” Bosnu i Hercegovinu. I oni su za promje-nu Daytonskog sporazuma, ali unaprijed odbacuju sva rješenja koja uzimaju u obzir i nacionalni faktor. Za njih ne postoje skupna, nego samo pojedinačna prava. Temeljno ustavno načelo trebalo bi biti jedan čovjek-jedan glas. Oni su za Bosnu

(i Hercegovinu) u kojoj se nacija i država poistovjećuju. Kažu da im je multietnička Amerika model, ali u biti su ostali vjerni mitu ”bratstva i jedinstva” u kojem su oni donedavno bili kakva-takva elita te žele i dalje zadržati status kreme bosanskoher-cegovačkog društva u ime etno-vjerske skupine kojoj slučajno pripadaju. U među-narodnim krugovima, posebice na Zapadu, postoje dvije važnije snage koje se proti-ve tronacionalnoj Bosni i Hercegovini. Jednima se žuri ”razgraditi” nacionalne identitete u Bosni i Hercegovini računa-jući da će odsijecajući pojedince i skupine od njihovih korijena omogućiti stvaranje ”čistih građana”. Unatoč tolikim krvavim dokazima da takve nametnute društvene konstrukcije ne rješavaju, nego pogoršavaju odnose među ljudima i narodima, ipak se zauzimaju za Bosnu (i Hercegovinu) kao talionicu naroda. Bošnjački nacionalisti različitih struja i zagovaratelji ”građanske” Bosne iz redova svih triju bosanskoherce-govačkih naroda rado se priključuju tim međunarodnim snagama kao taktičkim saveznicima, i to im daje dodatnu politič-ku, pa i materijalnu moć. Drugu manju skupinu čine geopolitički ”realisti”. Neki od njih zagovaraju podje-lu Bosne i Hercegovine na tri dijela, a drugi pak na dva. U oba se slučaja Srpska Republika uzima kao stvarnost i prihvaća

se njezino konačno priključenje Srbiji. U Federaciji jedni vide sutrašnju bošnjačku državu, a drugi bi ipak dodijelili Hrvatima zapadni dio Hercegovine. U ”realisti-ma” Srbi vide najbolje saveznike, a među Hrvatima u Hercegovini neki računaju ”bolje išta nego ništa” ili se nadaju pri-ključenju barem svojega rodnoga kraja Republici Hrvatskoj te im je takav realizam prihvatljiv.

Tlapnje o nacionalizmuMeđu najglasnijim međunarodnim skupi-nama koje imaju velik utjecaj na buduć-nost Bosne i Hercegovine različiti su (u najviše slučajeva) samozvani stručnjaci koji u nacionalizmu vide izvor svih proble-ma u bivšoj Jugoslaviji i današnjoj BiH,

Ljubuπki u umjetniËkoj slici slikara ∆osiÊa

26

27

posebice u srpskom i hrvatskom, koje oni vrlo rado i namjerno izjednačuju. Ali njihove tlapnje i konstrukcije koje žele namet-nuti više mute nego bistre prilike u Bosni i Hercegovini. Toliko su uporni da se s pravom može posumnjati da oni uistinu žele pomoći riješiti postojeće društveno-političke probleme u Bosni i Hercegovini. Promicatelji anacionalnog ”otvorenog društva” kao da zaboravljaju da je u ovim dijelovima Europe (i u većini svijeta) ”kovanje” nacionalne svijesti prednjačilo osamostaljenju država. Čak i novoformulirani bošnjački nacionalizam nije rezultat držav-nog osamostaljenja Bosne i Hercegovine, nego je samo raspadom Jugoslavije ušao u novo i bujnije doba svojeg razvoja. Ne bi tre-bali zaboraviti da se i u Americi, koju često spominju kao model ”građanske države”, svako toliko mijenjaju granice raznih izbornih okruga zbog etničkih i rasnih razloga jer i američko društvo ne živi niti će živjeti u nekakvom bezličnom ”građanskom” vakuumu. Zanimljivo je zamijetiti da su te snage u teoriji protivnici svakog nacionalizma, a u praksi nameću novokovani bosanski naci-onalizam i pozivaju se na povijesne mitove o nekakvu urođe-nom ”bosanskom kozmopolitizmu”, od srednjovjekovne Bosne i osmanske okupacije do jučerašnjeg ”bratstva i jedinstva”, koji su naime moderni hrvatski i srpski nacionalizmi poremetili, te ga oni sad žele obnoviti u novom ruhu. Nadalje, njihovo prešućivanje bošnjačkog nacionalizma i izjednačavanje srpskog i hrvatskog nacionalizma ima svoju političku i promidžbenu svrhu, što ne pridonosi razjašnjavanju ustavnih i egzistencijalnih pitanja u Bosni i Hercegovini. Svi dobronamjerni mogu lako shvatiti zašto i tko je prouzročio rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te da su danas velikosrpski ekspanzionizam i bosanski/bošnjački unitarizam puno opasniji za opstanak Bosne i Hercegovine i ključni problem za rješavanje bosanskohercegovačkog pitanja, a ne hrvatski nacionali-zam, kojemu je glavni cilj osigurati trajna ustavna prava i jednakost u tronacionalnoj Bosni i Hercegovini.

Umjesto zaključkaDok se vodi borba oko sudbonosnih bosanskohercegovačkih pitanja, moj brat Vlatko i njegovi potomci, o čijim se životima i budućnosti ovdje radi, kao da i ne postoje. Oni moraju prihva-titi ono što im veće sile u ime slobode odrede. Tako je to bilo u Bosni i Hercegovini već vjekovima i kao da mora biti i danas. Ali kad bi se njih pitalo, bosanskohercegovački problemi nisu tako nerješivi kako ih se prikazuje. Oni žele mir, istinsku slobodu i državu koja će im zakonom zajamčiti pravo na siguran život te da mogu biti ono što jesu po narodnosti, vjeri, jeziku i kulturi. Oni ne vide zašto prava pojedinaca i naroda u Bosni i Hercegovini treba sučeljavati, a ne usklađivati i ljude ”pritakati” u nešto što

oni nisu, te ih time prisiljavati (možda i namjerno) da budu ne pozitivni građani, nego ”neprijatelji” države, kao što su ih sma-trali i u onoj donedavnoj, koja se zbog takve politike i raspala.

Oni koji žele dobro Bosni i Hercegovini i njezinim građanima neka dakle prestanu nametati različita ideološka sanjarenja i druš-tveno-političke eksperimente koji će prije ili poslije dovesti do novih kriza i krvoprolića. Kao što se unazad deset godina pristu-pilo vojnim problemima direktno, praktično i odlučno, tako treba donijeti i ustavna rješenja po kojima će svaki od tri konstitutivna naroda i svaki građanin biti istinski slobodan i ravnopravan. Da bi se to postiglo, treba dokončati daytonsku Bosnu i Hercegovinu te osigurati pravedna i trajna ustavna rješenja po kojima će njezina tri naroda i svaki pojedinac moći živjeti i graditi bolju budućnost sebi i Bosni i Hercegovini.

Kako nas gleda međunarodna zajednica i njezini ”Visoki povjerenici”?

UVIJEK S HRVATIMA I UZ HRVATSKU!

Da li je Bosna i Hercegovina preživjela svoju katarzu kao u filmu ”Ničija zemlja” ili je zahvaljujući Daytonu postala svačija?

27

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

dbjegli hrvatski general Ante Gotovina uhićen je u četvrtak u španjolskoj. To je crni dan za

sve one koji su se borili i ginuli za hrvatsku neovisnost od Jugoslavije. Ustvari, njego-vo uhićenje i izručenje Međunarodnom sudu za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (ICTY) najzlokobniji je događaj u tom području od završetka balkanskih ratova. Protiv gen. Gotovine je ICTY podig-nuo optužnicu 2001. za navodne zločine počinjene 1995. kad su vraćeni dijelo-vi zemlje koje su bili okupirali srpski pobunjenici. Konkretno, optu?en je za „zapovjednu odgovornost“ u „zajedničkom kriminalnom pothvatu“ koji je pokrenula hrvatska država da bi protjerala 150,000 etničkih Srba. Glavna tužiteljica, Carla Del Ponte, skupa s Europskom unijom, State Departmentom i hrvatskom vladom, tvrdi da je uhićenje gen. Gotovine pob-jeda vladavine prava. Hrvatski premijer Ivo Sanader čak inzistira na stavu da je generalovo uhićenje i izručenje UN-ovu sudu „konačno potvrđena vjerodostojnost Hrvatske“. Pogriješili su.

Brojni su svjetski pravni stručnjaci pokazali da je optužnica protiv gen. Gotovine neu-temeljena, neetična i lažna. Povijesni zapisi jasno pokazuju da je hrvatska operacija 1995. provedena u skladu s najvišim stan-dardima zapadne vojne prakse sa izričitim ciljem da se popratne civilne žrtve svedu na minimum. Službeni dokumenti također otkrivaju da je do povlačenja hrvatskih pobunjenih Srba došlo po zapovijedi vodstva iz Beograda koja je izdana neko-liko dana prije početka operacije. Stoga, to nije bio niti je mogao biti planirani pothvat hrvatske vojske.

Vojska gen. Gotovine nije samo uspostavila teritorijalni integritet Hrvatske, nego je razbila srpske snage i u susjednoj Bosni. Njegove operacije su uspostavile ravnotežu snaga protiv srpskog diktatora, Slobodana Miloševica. Time su balkanski krvnik i njegovi poslušnici u Bosni i Hrvatskoj bili prisiljeni na mirovne pregovore za diplo-matskim stolom. Ukratko, gen. Gotovina je heroj, koji je učinio više nego bilo tko drugi uključujući birokrate skrštenih ruku iz UN-a da se zaustavi genocidna kampanja za Veliku Srbiju. Da bi on sad trebao doći na optuženičku klupu u Haagu, užasna je karikatura pra-vde. S gđom Del Ponte na čelu, ICTY je postao politizirani sud. Kao na montiranim procesima u komunističkoj Jugoslaviji, gen. Gotovina je već proglašen krivim. Po var-ljivoj teoriji za “zapovjednu odgovornost”, svaki vojni čelnik u povijesti (uključujući američke generale) može biti označen kao “ratni zloinac” zato što nije uspio spriječiti izolirane slučajeve zločina od strane svojih postrojbi. Tako će zbog same naravi optužbi protiv njega gen. Gotovina biti osuđen na višegodišnji zatvor.

Činjenica da je on nevin ništa ne znači za gđu Del Ponte. Del Ponte i njoj bliske

globaliste u ICTY-u ne zanima istinska pravda. Ona zapravo vjeruje da kroz svoj mandat treba donijeti konačni “povijesni sud” o raspadu Jugoslavije. Odlučna je u uništenju gen. Gotovine kako bi kri-minalizirala rat za neovisnost Hrvatske od 1991. Presuda protiv gen. Gotovine potvrdit će po međunarodnom pravu da je Hrvatska država uspostavljena na maso-vnom etničkom čišćenju. Takvom pre-sudom, podijelit će se teret krivnje za krvoproliće devedesetih godina jednako između Srba i Hrvata. Još bitnije, ospo-rit će se legitimitet hrvatskog teritorijal-nog suvereniteta. Time se polažu temelji zahtjevima srpskih revanšista za oduzi-manje velikih dijelova hrvatskog teritorija putem žalbi pred međunarodnim sudovi-ma. Generalovo uhićenje je ozbiljan udarac hrvatskoj ustavnoj demokraciji prije nego jačanje vladavine prava. Najjača politička stranka u Srbiji, radikalni ultra-nacionali-sti, već nastoji na slučaju generala Gotovine uspostaviti moralno-pravni temelj za veliku Srbiju.

28

ZA HRVATSKUINSIDE of the NEWS

CRNI DANIPRENESENO

O

Uhićenje gen. Gotovine predstavlja diplomatski trijumf za Beograd. Od početka jugoslavenskih ratova za odcjepljenje, Beograd se služi strategijom izbjegavanja odgovornosti za svoju glavnu ulogu u agresiji. Zbog toga Srbi uporno zagovaraju uhićenje gen. Gotovine. Sada su postigli svoj cilj. Najveći krivac u ovome fijasku, ipak je hrvatska vlada. Zagreb je mogao iskoristiti svoju diplomaciju za lobiranje zapadnih središta moći kako bi se general oslobodio. Gosp. Sanader je to javno i obećao tijekom svoje posljednje izborne kampanje.

Mjesto toga, današnji hrvatski vođa izdao je svoje birače. Odigrao je ključnu ulogu u uhićenju generala; gosp. Sanader je cinično iskoristio generalov slučaj u nagodbi kojom će se Zagreb dodvoriti Britaniji, Austriji i Brusselsu. Gosp. Sanader se pokazao plitkim oportunistom, koji će bilo što napraviti i reći u nadi da će tako uvesti Hrvatsku u Europsku uniju čak i po cijenu izdaje vitalnih nacionalnih interesa države.

A ovakav stil vladanja nije potvrđen samo na primjeru Gotovine. Otkako je došao na vlast 2003., Sanader se pokazao nesposobnim za vođenje države: njegova je vlada aktivno poticala britanske agente na špijuniranje hrvatskih građana; veliki dio hrvatske netak-nute obale prodan je stranim ulagačima; Hrvatima su uskraćena prava na ribolov da bi ih izdao Talijanima; nebrojeni su skandali korupcije; ugušena je sloboda tiska obzirom da su urednici novi-na pod pritiskom da ne objavljuju pozitivne članke o Gotovini.

Ukratko, postojeća vlada prodaje vitalne interese hrvatske države u svojoj slijepoj žurbi da uđe u EU-ju. Gosp. Sanader je prokockao svoj mandat za vođenje države. Birači trebaju smijeniti njegov režim na sljedećim izborima Hrvatska je pretvorena u političkog i ekonomskog slugu Brusselsa. Hrvati sad spoznaju da su, otrgnuvši se iz Jugoslavije u kojoj su vladali Srbi, promijenili jedino gospo-dara. A u konačnoj analizi, nikoga ne mogu za to kriviti nego sebe same.

Jeffrey T. Kuhner je urednik Insight on the News

29

ZA HRVATSKUCRNI DANIINSIDE of the NEWS

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

UVIJEK UZ HRVATSKE GENERALE

Poljskoj gdje sad na američkim farmama uzgajaju GMO soju iako je zabranjena u EU. Neki je dan naš brod prevozio upravo takvo sjeme soje kad su ga prepali Grinpisovci. MMF iza kojeg se krije najkrupniji svjetski kapital drži nas u šaci nad ponorom u koji su već ubacili druge “inferiorne” i nesmotrene nacije. A sve zahvalju-jući gramzljivosti i potkupljivosti njihovih domaćih izdajnika. Mi smo već na korak do argentinskog sindroma. Pitanje je trenutka kad ćemo se probuditi i na poljima Slavonije gledati zastrašujuće strojeve kako siju GMO soju za izvoz. Baš kao u Argentini, vlasnika zemlje bit će tek nekolicina i zvati ćemo ih latifundistima. A radnika će biti još manje. Jer samo je jedan dostatan da jednim gorostastnim strojem posije u kratkom vremenu tisuće hektara.

Povijest se ponavlja. Došli divlji i istjerali pitome. Prije dvje-sto godina to se dogodilo američkim Indijancima, prije desetak Argentincima, pa se mnogi očajnički trude vratiti u Europu ako mogu dokazati europsko porijeklo ili iseliti negdje drugdje gdje globalizacija još nije potpuno uzela maha. A sad se to događa nama. Samo što divlji nisu više kauboji nego kapital u sprezi s potplaćenom znanosti i lažima oko blagodati genetski modificiranog sjemena.

Nakon poduzeća, nekretnina, oranica i otoka što je na redu za bubanj? Ne treba biti pametan pa shvatiti kako je naš teritorij trenutno najpoželjnija europska nekretnina a možda i šire. Pa to se može razabrati iz sjetno-zavidnih primjedbi: “Kakvu samo zemlju imate!” Te očuvana priroda, te starine, te more, te planine, te jezera, te močvare... ima tu svega što ti srce poželi a sve unutar nekoli-ko stotina kilometara i još k tome u srcu europskog kontinenta. Omilila se Hrvatska strancima tijekom rata pa smišljaju sve nove i nove načine da nas lansiraju u petu dimenziju.

ko je Hrvatska doista najpoželjnija europ-ska nekretnina, što

su onda njezini stanovnici? Kad sam kupovala kuću na selu, prvo sam od starih gazda tražila da isprazne svu starudi-ju koju su godinama skupili. Jer, htjela sam čistu i prostra-nu kuću koju ću pregraditi i urediti onako kako ja to hoću. A sad se to na sve moguće načine događa stanovnicima Hrvatske! Ne žele li to isto i svi oni koji su “bacili oko” na Hrvatsku? Mi koji živimo ovdje najnepoželjnija smo pokretnina koju treba izbaci-ti poput trošnog namještaja. I na tome se zdušno na sve strane radi! Kamo se onda dje-nuti? Lord Sananda i njegovi poslušnici predlažu evakuaci-ju Hrvata u petu dimenziju. Tjeraju ljude s otoka. Vlasti im brane obnavljati stare i graditi nove kuće. Šuška se da je “netko moćan bacio oko na otok” pa ga treba isprazniti i očistiti od sta-rih stanovnika. Privatizacijski model na jadranski način.Tjeraju ljude iz hrvatskih dvo-raca koje vraćamo austrijskim feudalcima. Jer našeg su Lorda Sanandu ucjenili: ili dvorci ili nema početka pristupnih pregovora. A zna se da prego-vora neće ni biti nego samo kapitulacija... Jer od Slovenaca smo bezbroj puta čuli da se u Bruxelles ne ide na pregovo-re nego samo na instrukcije. Tjeraju ljude sa zemlje šireći famu kako mala gospodarstva ne mogu preživjeti. Šuška se da Nizozemci potajice preko svojih agenata kupuju plodne oranice po Slavoniji. Baš kao što su to učinili Amerikanci u

30

PLAN EVAKUACIJE U PETU DIMENZIJU

Admiral Domazet-Lošo u svo-jim predavanjima voli reći kako onaj koji gospodari naftom, gospodari svjetskim gospodar-stvom, onaj koji gospodari hra-nom, gospodari ljudima, a onaj koji gospodari vodom, gospo-dari životom. Jeste li znali da su podno Velebita najveće zalihe kvalitetne pitke vode u Europi? Izvori se već u bescjenje prodaju a to je samo početak.

Kamo onda sa Hrvatima? Na Zemlji više nema mjesta osim ako sami nešto ne poduzme-mo da djedovinu zadržimo. Probudite se ljudi! Naša jedina alternativa je da zasučemo ruka-ve i bacimo se na ekološko gos-podarstvo. Jer svijetu je dosta GMO-a, hormonske teletine i fast- fooda. Tržište je ogromno i bogato. Samo što to netko treba glasno i otvoreno reći. A onda i podržati zakonima i sta-bilnim kreditnim poticajima. A ako za to nismo sposobni, onda slijedimo Lorda Sanandu, namjesnika našeg sektora sve-mira. Kako nas uvjerava Ištar Antares, veleposlanik Galaktičke federacije na Zemlji, 17 milijuna svjetlosnih brodova čeka u orbi-ti našeg planeta, zasad nevidljivi u petoj dimenziji, da evakui-raju sve one kojima je dojadio život na Zemlji. I zamislite, upravo nad Hrvatskom levitira matični brod “Excalibur” koji u nekoliko minuta može usisati svih 4,5 milijuna stanovnika Hrvatske. Stoga spavajte mirno! Nad vama bdije Lord Sananda glavom i bradom zajedno s pregovaračkim timom. Lisica čuva vaše kokoši za vaše najviše dobro.

Miriya Graal

PLAN EVAKUACIJE PRENOSIMO

A

tičji svijet, okupljen oko male lokve vode, raspravljao je o situ-aciji u Pticozemskoj, izborima za ptičji parlament te mogućem sastavljanju Vlade Ptičje Republike.

- Ja moram biti na čelu Parlamenta - zavikala je Sova oštro gledajući prisutne...- Oh, veleuzvišeni - doda vrabac - a čime biste vi zaslužili taj položaj? To što po noći lutate, a po danu spavate.... Tko nam garantira da nećete i u Parlamentu zaspati? A govori se da volite pogledati i u dno čaše... Kako mislite da vas izaberemo na tako visoko mjesto? - zapitao je vrabac izazivajući smijeh prisutnih crvendaća.- Sve je ovo sranje - zaključi golub. Mi moramo imati prave ptice na pravim položajima...- Evo, ja sebe kandidiran za predsjednika Vlade - reče kukavica koja je dotle mudro šutjela prepuštajući drugima pravo da govore. Ja sam poli-glota - nastavi - i imam sposobnost da vas uspješno vodim...- Mislim da to ne bi bilo pametno - reče svraka - Mi bismo za predsjedni-ka Vlade trebali imati nekoga tko ima jaja, a ne bez njih...- Gospođo svrako - ljutito će. Tko vam je rekao da sam ja bez jaja... Doduše, nemam ih kući, ali ih svakako nosim..-Da...da... - svadljivo će svraka - ali u tuđim gnijezdima. Vi biste htjeli da budete predsjednik Vlade, a da vam ptičja siročad odgaja djecu. Pa gdje vam je moral....? I tko bi za vas glas’o uopće...?!- Mislim da dobro govorite. Stoga sam ja pravi kandidat za predsjednika Vlade - reče vrana šepureći se svojim crnim perjem... Plus toga ja sam i intelektualac...- Ha - reče vrabac. Koji ste mi vi intelektualac gospođo vrana... Pa svatko zna da ste svoj znanstveni rad prepisali... I ta vaša sklonost da visoko podi-gnutim krilom pozdravljate okupljene... Ne znam, ali mislim da to ne bi bilo pametno. Previše ste crni, brate...!- A ja... reče crvendać... Što meni nedostaje...? Ja nisam doduše nešto velik, malo sam i zarastao, ali sam uspješan političar! Zašto ne bih mogao biti predsjednik Vlade Ptičje Republike...?- Ma nemojte se samo vi javljati... Još se ovaj jadni ptičji svijet sjeća vre-mena kada ste vi njime upravljali. Lastavice ste potjerali u toplije krajeve, rode više ne nose djecu... Toliko ste destruktivni da bi nam vaša destruk-cija uništila i ovo malo demokracije što je ostalo...-A mi aristokrati?! - zapita čaplja - Živimo na visokoj nozi otkad znamo za sebe. Mislim da bismo mi trebali dobiti taj položaj...- Ih - reče crvendać. Vi ste klasni neprijatelji žaba i punoglavaca. Iako kažu da ste plemenita divljač, vi u stvari živite na grbači svih nas. - Imate li išta protiv papiga?! Mi smo atraktivne, lijepe te znamo govoriti čak i ljudskim jezikom....- Ha, ha, ha! Samo se vi nemojte javljati - reče vrana- Pa vi ste još do jučer dolazili kod braće crvendaća sa svojim mišljenjem, a odlazili sa njihovim. I što je najgore, nakon toga ste umislili da je to vaše mišljenje... Bili biste doista lijep primjer destrukcije - reče vrana gledajući prisutne i mašući krilom gore - dolje. - Imate li išta protiv ptica koje ne lete?! - zapita noj nadmećući se svo-jom veličinom ostalima i šepureći se pred posvađanim ptičjim svijetom - Mislim da bih ja tu funkciju nosio časno i pošteno.- O, vidi... vidi - reče čaplja - tko bi rekao da veleuvaženi noj ima takve ambicije? Kukavicu smo odbili radi jaja, a bogme ni vaša nisu nešto velika...- Moja jaja nisu velika. Jeste li vidjeli kolika su? Pa za njima je potražnja na ljudskom tržištu...- Nisam to mislio. Htio sam reći da bi mi trebali nekoga tko, kada prigu-sti, neće zabiti glavu u pijesak, a pozadinu ostaviti na čistini. Što bi nacija rekla da joj predsjednik Vlade izbaci pozadinu u zrak, a glavu prikopča u zemlju?

- Kako bi bilo da predsjednik Ptičje Vlade bude netko tko se razumije u bitne stvari? - reče Ševa - Evo, na primjer ja... Spremna sam i na revolu-ciju...- Kakvu revoluciju misliš, drugarice - uzbuđeno će crvendać.- Ne na onu koju ti misliš... Na seksualnu, naravno. Našoj naciji fali seksa i to bi bio moj program. Sve ćemo to snimiti..- Snimiti - zapita se vrabac - Pa nisi ti Seva nego Ševa... A što se tiče seksa imamo toga ovdje u izobilju. - Htjela sam to predložiti - pomirljivo će ševa objašnjavajući prepelici kako je to vrlo važno pitanje. - Ptice moje - reče vrabac - Ovako gledajući nećemo nikada izabrati pravog jer svaki ima neku manu. Nego predlažem da odredimo kriterije i vidimo tko se najbolje uklapa. Slažete li se?- Svakako... Ne mora biti lijep, ali mora odavati intelektualca - predloži čaplja- Mora biti impozantan, da nije sitan i mali - reče noj.- Mislim da mora imati glas koji će se pamtiti - reče golub.- Isto tako - reče crvendać - mora potjecati iz radničke obitelji i nositi svoja jaja. Kad je ptičji svijet počeo svrstavati kandidate u zadane kriterije, sve se počelo vrtjeti oko tukca (purana) koji je, samozatajan, cijelo vrijeme šutio. Ushićen iskazanim povjerenjem, prihvatio je mjesto predsjednika obećavajući priključenje šume i Pticozemske nedavno formiranoj Ptičjoj Uniji. Obećao je blagostanje u Pticozemskoj, djetlićima privatizaciju debla bukve po posebnim cijenama i borbu za dobro svih. Ali - rekao je - vodite računa da je moj mandat ograničen... Pobrinute se da nađete drugog tukca poslije Božića....

31

IZBORI U PTICOZEMSKOJPLAN EVAKUACIJE U PETU DIMENZIJU

TKO NE »ITA, NE∆E NI ZNATI

Ah, te ptice...

P

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

32

Um caruje, a snaga klade valja’’ stara je narodna poslovica. Dok drijema, nitko ga ne može naći.

Probuđen ustreperi u cijelom ljudskom biću, više ili manje, zavisi o onom što ga budi. Za nj najbolji budilnik je uočen pro-blem koji treba riješiti. Susresti se sa problemom nije teško. Ta svud su oko nas! Zanimljivo je, da osoba koja kad uoči problem, na neki način isto-vremeno osjeti i njegovo rješenje. Taj osje-ćaj probudi instinkt koji zovemo znatiželja. Što? Kako? Zašto? Intuicija malo pomaže ako nije potkrijepljena već nekim prije stečenim znanjem, logičnom spoznajom i strpljenjem. Svi združeni osjećaji daju živo-tu ljudske jedinke i smisao, i sadržaj. Teško je zamisliti razvoj ljudske zajednice bez energije, a još teže, da brojni inovatori nude izvjesna rješenja, i da ih nitko neće. Znanstvenici sa prezirom gledaju na ljude nižega nivoa obrazovanja, a pune prak-tičnoga životnoga znanja i snalažljivosti, umjesto da nađu zajednički interes na kojem će udružiti teoriju i praksu. Iz isku-stva znam da je takova suradnja moguća i uvijek uspješna kada suradnici sa jednakom željom teže ostvarenju zadanoga cilja. U časopisu OKOLIŠ upućen je poziv auto-rima projekata za zaštitu okoliša. Odazvala sam se projektom ‘’Grijač vode pomoću sunčeve svjetlosti’’. Ponuda je oglašena u mjesecu listopadu prošle godine, i do dana današnjega nitko se nije ni informativno zainteresirao za projekt, a niti je zatražio barem neku površnu informaciju. Prigovori i kritike ne rješavaju probleme. Želimo li bolju budućnost, suočimo se barem sa najopasnijima! Po mojem mišljenju ti su: nezaposlenost, siromaštvo i potrošive zalihe energije. Što se tiče okoliša, majčici Zemlji svejedno je kako živi ljudsko biće. Ima razum, pa neka bira i odluči. Onaj, kojemu su glad, bijeda i bolest u kući, a smrt mu stalno čuči na kućnom pragu, nema što izgubiti. Gubitnici mogu biti samo oni drugi!Okanimo se crnih misli, i razmišljajmo o svemu onome zbog čega vrijedi živjeti. Puno nas je takovih, pa svjesno ili nesvjesno želimo uz svoje rješavati i one druge, neke tuđe probleme prije nego i nas snađu.

Kad uočim neki problem, i dok ga rješa-vam razmišljam kolikima ću pomoći, a ne koliko ću zaraditi. Razmišljam li o sunčevoj energiji, u duhu vidim naš globus suncem obasjan, prenapučene gradove i prazne negostoljubive predjele našega planeta koji bi mogli mnogima pružati ugodan i udo-ban život. Ne znam koliko je točan podatak da se smatra uspjehom ako se samo 5% inovacija realizira. Pitam muškarce: ‘’Što bi učinili da im supruga u 100 dana 5 puta skuha ručak?’’ Slično pitanje postavljam ženama ‘’Što bi one učinile da im suprug donosi kući 5% svoje plaće?’’ Treba li državi zbog tih 5% uspješnih inovacija Zavod za patente, Savezi inovatora i slično?Hrvatski inovatori a Međunarodnim izlož-bama izuma postižu izvanredne uspjehe! Jesu li naše medalje dobivene na tim izlož-bama nešto poput lutrijskog zgoditka za one kome se posreći, ili su to nagrade za neke druge vrijednosti koje mogu služiti i nekom općem dobru?Uvriježeno je mišljenje da je prototip skup. Ili, dugo je i skupo osvajanje tržišta! Takav utisak nameću oni koji se žele obogatiti preko noći, ili oni drugi koji su već postigli svoj cilj, a sa namjerom da eliminiraju kon-kurenciju. Navedeni primjeri nisu jedine zapreke inovaciji da postane stvarnost. Dio inovatora može samostalno izraditi proto-tip svoje inventivne ideje, a mnogi samo model koji je i laiku prepoznatljiv.

Većina onih koji su bili u stanju finalizirati osmišljen projekt, u stanju su ga proizvodi-ti i za tržište. Tad se javlja problem. Sam ne može, a nema sa kim. Pravna zaštita patenta i razni pravni savjeti su skupi, a birokratske zavrzlame labirint u kojem se teško ili nikako ne snalazi. Ne može si uzeti odgovarajućeg pomoćnika, jer ga nema čim plaćati. Može dobiti ‘’povoljan’’ kredit za sredstva potrebna za rad, a garancija je - hipoteka na nekretnine. Zna se da su istraživanja skupa!Istraživač nekoga instituta ili tvornice dobi-va potrebna sredstva za rad, dobru plaću, a uz to stječe i poseban ugled u društvu. Ne postigne li planirane rezultate u pla-niranom roku, financijer prekida daljnje istraživanje. Uspije li, tada uz ovacije i pri-znanja ne zaostaju ni novčane nagrade. Inovator nema ni financijera, ni savjetnika. Razne informacije nama su teško ili nikako dostupne. Dodatno opterećenje mu je sred-nja stručna sprema, a još veće ako je KV ili VKV radnik. Rijetki su oni koji opažaju da su upravo ti ljudi izvrsni đaci u školi života. Da dobro opažaju, konstruktivno misle , i često nešto dobro i pametno smisle na neki svoj način. Ako je već izrađen prepoznatljiv model neke inovacije, i ako je eksperimentima provjeren, lako je procijeniti vrijednost, i bez ikakvog rizika može se ući u izradu prototipa.Eto! Sve bi moglo biti jednostavno, a nije!I na kraju, da spomenem vezu inovacija - tržište. Tržište je kao dijete. Uvijek želi ono što nema!I poslije najobilnijeg objeda prijati će mu kolač, čokolada ili sladoled. Postoji jedna indijska poslovica koja kaže: ‘’Gdje je nevolja, tu joj je i lijek!’’Naša, i ne samo naša nevolja je nezaposle-nost, a lijek joj je rad. Malo i srednje poduzetništvo moglo bi zaposliti mnoge. I mnogi inovatori žele biti poduzetnici, ali kako da to postanu kad su im ponuđene mogućnosti veća zapreka nego poticaj? Ne bi trebalo zanemariti ni one inovacije koje su rezultat istraživanja radi samog istraživanja još nepoznatog, a za budućnost praktičnog, lijepog i korisnog.

PIŠE: MIRA KOVA»I∆

INOVACIJE IZME–U INOVATORA I TRÆI©TA

”

33

druga inovatora Hrvatske i Hrvatska zajednica tehničke kulture uz potporu Ministarstva

gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske

obrtničke komore, Hrvatske banka za obnovu i razvitak i Hrvatske agencije za malo gospodarstvo organizirali su nastup hrvatskih inovatora i inovatora poduzetni-ka na 54. međunarodnoj izložbi inovacija, novih tehnologija i proizvoda EUREKA u Bruxellesu koja je danas 20. studenoga 2005. završena.

Na ovoj međunarodnoj izložbi inovacija, novih tehnika i proizvoda premijerno je predstavljeno oko 500 inovacija iza kojih stoje industrijske i trgovačke kompanije, znanstvenici - istraživači i inovatori te javne

i državne znanstveno istraživačke institucije i laboratoriji.

Ove godine na izložbi se predstavlja 450 izlagača iz 24 država. Ocjena je sudionika, nakon što su im predstavljene sve naše inovacije da je ovaj odabir inovacija koje su praktički novi proizvodi spremni za tržište izuzetno vrijedan dokaz tvrdnji da Hrvatska ima što ponuditi Europi i da smo kao inventivan narod potrebni „staroj dami”.

Svečanost hrvatskih inovatora uveličali su glavni hrvatski pregovarač s EU Vladimir Drobnjak, veleposlanica RH u Belgiji i Luxemburgu Ljerka Alajbeg, pomoćnik ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivan Bračić, predsjednik Hrvatsko-Belgijske komore Tristan.Kristić, predsjednik uprave Hrvatske agencije za malo gospodarstvo Tomislav Kovačević,

pomoćnik direktora Sektora za industriju Hrvatske gospodarske

komore Zoran Barišić, predstavnica stal-nog ureda Istarske županije u Bruxellesu Loredana Šverko, predstavnica Zagrebačkog velesajma Nada Banek, te predstavnici hrvatskih sredstava javnog informiranja iz glavnog grada Belgije.

U

HRVATSKE INOVACIJE - ATRAKCIJA 54. EUREKE U BRUXELLESU

HRVATSKI IZUMI

Tel: 905-670-0075Fax: 905-670-0913www.dubrovniktravel.ca

34

anašnji dan - 15. siječnja 1992. - bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu povi-

jest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost te raski-nula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međuna-rodno priznanje svoje neovisnosti - rekao je te večeri Predsjednik Franjo Tuđman u obraćanju naciji preko televizije. To je bio dan kada su Europa i slobodni svijet prepoznali pravo jednoga vjekovima napaćenog naroda da ima svoju državu. Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. No prije njih to su već učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino. Hrvatska posebnu zahvalnost za svoje pri-znanje, osim svojim braniteljima, duguje nekolicini zemalja koje su bile posebno senzibilne kada je u pitanju bila Hrvatska. One su, stoga, i u tome cijelom nizu priznanja prednjačile. Tu su, svakako, prvenstveno Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svije-tu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom pri-znanju time usmjerivši veliki dio kršćansko-katoličkog kruga u tome smjeru. Priznanje Hrvatske, premda očekivano s obzirom na sve, nije bilo u potpunosti utanačeno, kako unutar kruga zemalja EU, tako i šire. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije (današnje Europske Unije)

priznale Zagreb, Bonn je istodobno s njim već potpisao protokol o uspostavi diplo-matskih odnosa. U tim trenucima, povijesnim za Hrvatsku, trebalo je pokazati odlučnost.Sljedećih su dana europski pisani i elek-tronski mediji gotovo bez iznimke pozdrav-ljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su mediji isticali da su političari sa zakaš-

njenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji te istovremeno kritizirali njiho-vu dotadašnju neučinkovitost. Na takav način se pokazalo kako su novina-ri tih zemalja zrelije i cjelovitije poznavali situaciju i shvatili problem nego politička vodstva država odakle su dolazili.Pokazalo se još jednom da Europa priznaje faktično stanje na terenu, a tamo su hrabro kročile hrvatske snage oslobađajući okupi-rana područja, boreći se u nepodijeljenoj vojsci za zajedničke ciljeve - izgradnju suve-

rene i jedine nam Domovine Hrvatske

Nesumnjivo su veliki doprinos tome dale i brojne udruge Hrvata diljem svijeta lobira-jući za njene interese. Hrvatsko iseljeništvo, politički i na drugi način razjedinjeno, pre-poznalo je važnost trenutka i u cijelosti je stavilo sebe u službu domovine. To je bilo vrijeme kada je Hrvatska disala jednim plu-ćima, i kucala jednim srcem. To Hrvatska nikada neće, i ne smije, zaboraviti. Isto kao i žrtve mnogih hrvatskih sinova koji su sebe, svoje zdravlje, svoje snove i želje ugra-dile u Hrvatsku—državu zvanu čežnja.Prisjećajući se tih dana, s ponosom, i čežnjom, odajemo počast jednoj hrabrosti, jednoj odvažnosti. Odajemo počast svim onim sinovima ovog naroda koji su kroz dugu povijest obespravljenosti sanjali san koji je konačno ostvaren.Hrvatska postoji. Hrvatska živi. Neka živi vječno. B.B.

PRIJE 14. GODINA HRVATSKA JE ME–UNARODNO PRIZNATA

D

DRÆAVA ZVANA »EÆNJA

35

ada bi na neki način nastojali oslika-ti stanje hrvatske kinematografije u posljednjih nekoliko godina - glavna

bi odrednica bila - buđenje. I u redateljskom, i u glumačkom, a i u scenarijskom smislu. Tome su pomogli polučeni uspjesi cijelog niza naših filmo-va na raznim filmskim smotrama diljem svijeta (pogledajte samo kakav je uspjeh polučio film «Ta divna splitska noć”, op. a.). Takav kreativni prepo-rod, sasvim sigurno je doprinio da se za domaće filmske uratke traži karta više, a da u pojedinim kinima po gledanosti pobjeđuju i visokobudžetne proizvode američke filmske industrije kao što je npr. «King Kong” i sl. Ovome je svakako doprinio film snimljen po predlošku Ante Tomića - ”Što je muškarac bez brkova”. U toj filmskoj kome-diji, koja je možda i više od toga, oslikava se naša društvena, moralna i materijalna realnost. Dobro složeni likovi, dramaturški izvanredno postavljeni, ne dozvoljavaju gledatelju da se pribere od fiktivne stvarnosti sa velikog platna. Otkud tolika opijenost filmom? Nesumnjivo, riječ je o vrsnom filmu koji neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Uspaljena udovica, neodoljivi svećenik, zagoreni povratnik, kćerka njemica, seoski pjesnik i jedan zapetljani general karizmatična su nesretnici koje je stvorio Ante Tomić u svom književnom hitu. U svom filmu Hribar ih pokreće u ludo događanje puno ljudskosti i neodoljive topline. Film u kojem će se prepoznati svatko tko je ikad pokušao voljeti. Film o Hrvatima snimljen za Hrvate dočekan je ovaci-jama na Sarajevskom festivalu (nagrada najboljoj glumici regije). Film je zatim oduševio izbirljivu Korejsku publiku (Pusan film festival) i naučio je fućkati nezaboravni song Tamare Obrovac. Zatim je navratio kući, te dva dana uoči projek-cije na «Zagreb film festivalu” rasprodao dvoranu Studentskog centra i podigao na noge publiku koja mu je dodijelila svoju nagradu na festivalu. Na Thessaloniki film festivalu završio je u samom vrhu ocjena grčke publike. Da nešto kažemo i o samom filmu.Film se odigrava u ozračju tipičnog sela dalmatinskoga zaleđa, sela Smiljeva, gdje se živi “od njemačkih doznaka”, lokal-nih iseljenika, rodoljuba i uspomena na davna snimanja njemačkih vesterna, čiji se stanovnici hrvaju s vlastitim nacional-nim, spolnim i vjerskim predrasudama.Razvuklo se epiteta o Tatjani, mladoj udovici zaljubljenoj u župnika koji se netom izlije-čio od alkoholizma. S druge strane, seoski

moćnik Marinko, povratnik iz inozemstva, uzaludno se pokušava oženiti Tatjanom, a veza njegove kćeri i lokalnoga protuhe i haiku pjesnika drugi je veliki udarac nje-govu ugledu. Kako surovi krajolik djeluje na sve te pitoreskne likove u potrazi za ljubavlju, novcem i finom notom egzisten-cijalizma van svog kamenjara, pitanje je na koje odgovara ne baš dosljedna ekranizacija spomenutog romana.

KOMEDIJA KOJA TRAGA ZA ISTINOM, I ISTINA U KOMEDIJI. DOISTA, ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA?

K

”BRKOVI” PUNE KINA!DRÆAVA ZVANA »EÆNJAVELIKI USPJEH DOMA∆E KOMEDIJE VRATIO

JE VJERU U NA©U KINEMATOGRAFIJU

Redatelj: Hrvoje HribarScenarij: Hrvoje HribarPrema romanu: Ante TomićGlumci: Leon Lučev, Zrinka Cvitešić, Ivo Gregurević, Bojan Navojec, Jelena Lopatić, Marija Škarićić, Ivica Vidović, Jelena MiholjevićSnimatelj: Silvio JesenkovićMontaža: Ivana FumićScenografija: Tanja LackoKostimografija: Blanka BudakGlazba: Tamara ObrovacProducent: Hrvoje Hribar, Mirko GalićProdukcija: FIZ, HRT, Vizije, HFS

Insert iz filma ”Što je muškarac bez brkova?”

36

nedjelju,27.studenog 2005.g, preminuo je jedan od naj-omiljenijih opernih pjeva-

ča Hrvatske, gromoglasni basso cantante Franjo Petrušanec.Legenda srednjih generacija, Franjo Petrošanec rođen je 27. siječnja 1938.g. u Poljancu kraj Ludbrega, kraju za kojeg je ostao vezan dušom i srcem kroz čitav svoj život. Životni put ovog izuzetnog umjet-nika, netipične ali stvarne zvijezde (kao što su neki o njemu govorili) nije oduvijek bio posut ružama. Školovanje je započeo u Tekstilnoj školi u Varaždinu 1953. godi-ne. Iste je godine pristupio amaterskom pjevačkom zboru ”Vilko Jurec”. Njegov izuzetni talent i muzikalnost nisu mogli proći nezamijećeni od strane varaždinskih muzičkih pedagoga. Isprva oprezno, oni angažiraju Petrušanca za nastupe u opereti, tada vrlo popularnom glazbenom žanru u gradu baroka- Varaždinu. Posljedica toga bila je Franjina promjena orijentacije na glazbu i početak ozbiljnog školovanja u Glazbenoj školi.

Presudan utjecaj na Petrušančev glazbeni izričaj imala je profesorica Ankica Opolski s kojom je ostao usko vezan i po dolasku na Muzičku akademiju u Zagrebu. Nju je

završio i diplomirao u klasi profesora Ive Lohtke- Kalinskog 1965.godine.

I prije završetka Akademije, Franjo je nastupao kao solist u manjim ulogama, a već 1960.g. dobiva angažman u Hrvatskom Narodnom Kazalištu. Kvaliteta ovog rari-tetnog bassa izuzetnih glasovnih moguć-nosti potvrđena je i okrunjena pobjedom na prestižnom međunarodnom glazbenom natjecanju u Genevi 1968.g. s monolo-gom Kralja Filipa iz opere ”Don Carlos”. Također je vrijedno spomenuti da je 1975.g. Osvojio i nagradu Milke Trnine kreaci-jom uloge Dolanda iz Ukletog Holandeza (R. Wagner).Ono što posebno krasi ovog velikog umjet-nika je sposobnost prelaska iz dubokih i tamnih basovskih tonova u baritonske visine sa svijetlim belkantističkim frazama. Prema riječima tada najpoznatijih glazbe-nih kritičara radilo se o unikatnom muziča-ru koji je vlastiti glas mogao varirati shod-no boji pratećeg instrumenta. Raznolikost opernog i koncertnog repertoara, a posebi-ce izuzetno zahtjevne oratorijske uloge već same po sebi govore o neslućenim glasov-nim mogućnostima našeg Franca, kako su

ga od millja zvali prijatelji. Svemu ovome treba dodati još jednu značajku osobnosti ovog nesvakidašnjeg čovjeka i umjetnika- ljubav prema zagorskim i međimurskim popevkama koje u njegovoj interpretaciji poprimaju značaj antologijskih izvedbi.Prošetao je ”mali” Franjo (kako je sam znao reći) svim poznatijim svjet-skim pozornicama (Geneva, Milano, Munchen, Wiena, Tokio …). Napjevao se uloga i uloga, nauživao svjetske slave, stekao zavidan rejting među zvijezdama, a istovremeno ostao odan rodnoj grudi i vječnim prijateljima koje nije birao prema dubini džepa. Njegov odlazak sa dasaka koje život znače, kao i iz ovoze-maljskog života, biti će i jeste popraćen gromoglasnim aplauzom svih onih koji su sve ove godine istinski uživali u njego-vim glumačkim i glazbenim kreacijama. Ostati će zapamćen po svojoj jednostav-nosti koja je postala neponovljiva, jedno-stavnosti koja je bila i jeste njegov život.Neka mu je vječna

SLAVA i HVALA.

PIŠE: DANKO NOVAK

IN MEMORIAM

U

FRANJO PETRU©ANECVELIKI OPERNI UMJETNIK

Operni pjevač Franjo Petrušanec pre-minuo je 27. studenog u Zagrebu u 68. godini, izvijestilo je zagrebačko Hrvatsko Narodno Kazalište (HNK), u kojemu je godinama bio solist. Mnoge njegove glavne i sporedne uloge označile su vrhunce belkanti-stičkog pjevanja na hrvatskim oper-nim pozornicama. Smatra se da je on nastavio tradiciju izvrsnih hrvatskih basova, a mnogim se kreacijama upi-sao u antologiju hrvatskog vokalnog izvoditeljstva. Petrušanec je uvijek cjelovito - pje-vački, intepretativno i glumački - na najbolji mogući način ostvarivao povjerene mu uloge, a zahvaljujući svojim pjevačkim odlikama i osob-nosti, kojom je uvijek zračio s pozor-nice, bio je jedan od najomiljenijih hrvatskih opernih pjevača, stoji u priopćenju HNK.

rošlo je pedeset godina od smrti možda najvećeg hrvatskog pjesni-ka, boema i vrhunskog intelektu-

alca Augustina Tina Ujevića. Rođen davne 1892. godine u Vrgorcu, u zabiokovskom kršu, pronio je slavu pisane riječi i obogatio hrvatsku poeziju i književnost neponovlji-vim duhovnim izričajem. Malo je pjesnika koji su toliko opčinjavali, toliko duboko ulazili u vlastitu dvojnost, vizionarstvo pat-nje i stradanja. Nije to samo bio privid vinske čaše, alkoholne halucinacije, to je bila istinska i nepatvorena poezija, svevre-menska i proročanska. Kroz pisane riječi i uredno složene stihove veliki Tin progovara o malom čovjeku, njegovoj sputanosti i neodređenosti, njegovoj tami i svijetlu. Iako je dobrim djelom kroz poeziju oslikavao vlastitu dušu, u svakoj njegovoj pjesmi bilo koji čitatelj može se prepoznati i identifici-rati. To je nesumnjivo istinska vrijednost poezije, njena humana i duhovna razina. Malo je pjesnika koji su dosegli te visine i te dubine kao što je to znao Tin. Ali, on nije samo progovarao o sadašnjosti, nije samo naricao nad prošlošću, on je govorio i o budućnosti. I to ne samo običnog čovjeka, nego i čovječanstva. Sasvim sigurno bio je opčinjen univerzalnošću i kada je njegov veliki suvremenik A.B. Šimić u svojoj pje-smi ”Opomena” upozorio čovjeka da ne ide malen ispod zvijezda Tin je išao i dalje. On je čovječanstvo vidio u pobratimstvu, i to ne samo zemaljskom, nego u ”Pobratimstvu lica u svemiru” tješeći ga i hrabreći da pod kapom nebeskom on nije sam. Tin kaže ”Ne boj se, nisi sam…” prepoznajući i nastojeći poništiti iskonski ljudski strah od osamljenosti pod istim onim zvijezdama koje je i A.B. Šimić gledao kada je pozivao čovjeka da ”prijeđe sav u zvijezde”. Time je Tinova poezija postala i proročanska, bliski-ja i otvorenija. No, to je samo jedna dimen-zija njegovog stvaralaštva. Bio je čovjek, mali i ništavan, prepušten da kao Odisej luta morima, proklet od bogova i ljudi. U svojem možda najdubljem poetskom izri-čaju, u pjesmi ”Svakidašnja jadikovka” Tin govori o težini samoće, žaleći na neki način

nad materijalnom prolaznošću tijela kao nestabilnom staništu duha. Dolazi do bolne spoznaje da je doista bolno imati mladu dušu u staru tijelu, jer kaže ”mučno je, naj-mučnije, biti već star, a tako mlad”. Drugim riječima, uvodi nas u svoju vlastitu dramu, dramu života, gdje njegovo tijelo stremi zemlji i pepelu, a duša svijetlu, i zvijezdama. Razapet između tih dviju krajnosti, kao na križu, on o tome govori sa gorčinom. Svoj glas upire prema Bogu, vapeći i tražeći od njega milost i konac svojih lutanja i patnji. Svjestan neumitnosti, sputan osjećajima on u svojoj pjesmi ”Igračka vjetrova” kaže ”Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvo-rena. Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena”. Ti stihovi uklesani su u njegovoj nadgrobnoj maksimirskoj ploči simbolizirajući sve ono što čovjek je - cvijet bez korijena, list na vjetru sudbine. Cvijet bez korijena se ne može vratiti prirodi od koje je uzet, jer ne može da živi. Cvijet bez korijena nije za pokoj, jer svojom ljepotom i mirisom mami. A što je ostalo između? Ništa. I u tome ništavilu ogleda se sudbina svih ljudi, osuđenih da žive, procvjetaju i uvenu. U njemu je istina, i poezija. A Tin, govoreći o sebi, to bez uvijanja kaže ističući: ”Ja sam samo prah i život, cijelost svijetlosti, i ništa više…”.

Branko Brljević

37

P

TIN UJEVI∆, PJESNIK DU©E

POLA STOLJE∆A OD SMRTI JEDNOG OD NAJVE∆IH HRVATSKIH PJESNIKA

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suza, živi bez psovke, i budi mirno nesretan.

Tašte su suze, a jadikovke ublažit neće gorki san.

Podaj se pijanom vjetru života, pa nek te vije bilo kuda;

pusti ko listak nek te mota u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije, za let si, dušo, stvorena.

Za zemlju nije, za pokoj nije cvijet što nema korijena.

HRVATSKIM MUČENICIMA

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena, i da li kojim rodom krvca vaša rodi! Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi, dok smrt je blizu gluha našeg plemena!

A kukavan je Hrvat novog vremena, te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi. Ne opiruć se klanju - krotko janje - hodi i ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena! Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu sve žrtve vam i mučeništva budu?Da, roditi će rod od slavnog sjemena!

A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre da spale sve, i grom da ropski narod satre!

38

ko se, i za čiji račun, igra sud-binom nacionalnog brodara - riječke ”Jadrolinije”? Uvođenje

konkurencije i omogućavanje dobivanja koncesija za atraktivne brodske linije nije, kako se pokazalo, bilo usmjereno na jača-nje spremnosti i konkurentnosti najvećeg hrvatskog brodara, već upravo suprotno. Naime, ”Jadrolinija” koja dugi niz godina pokriva dužobalni putnički promet suočena je sa sustavnim podrivanjem koje prijeti da toga brodara dovede u gotovo bezizlaznu situaciju. U protivnom, potezi koji se vuku sa razine države, imali bi prizvuk ludosti i bili bi smješteni u rubriku ”Vjerovali ili ne”. Naime, Jadrolinija kao državni koncesio-nar na najfrekventnijom i najdohodovnijoj prometnoj liniji ”Split - Supetar” dobila je konkurenciju u županijskom koncesionaru - Sem Marini odnosno poduzeću Split Toursu koje posjeduje tek jedan jedini brod. U isto vrijeme, županija i ne razmišlja o davanju koncesije za otoke Vis i Lastovo te te linije treba i dalje održavati ”Jadrolinija”. Naime, po prometu putnika i vozila te linije (izuzev ljetnog kraćeg perioda) su nerentabilne, ali je pored dotacija države ”Jadrolinija” te troškove pokrivala preraspodjelom dobiti sa prihodovnih linija. Kako će se sada stvari odigravati, nije pozna-to. Nedvojbeno je da će se, ukoliko se ovakav trend nastavi, doći do situacije da će se ovo poduzeće doslovno raspasti. Nije jasno poradi čega država ne poduzima nika-kve dodatne mjere, a poglavito ne da se razjasni na koji način je županija splitsko-dalmatinska dala koncesiju i kako je podi-jeljena nadležnost nad koncesijama budući da ”Jadrolinija” ima državnu, a eto SEM Marina - županijsku. U tome svijetlu treba promatrati i istup saborske zastupnice i bivše ministrice pra-vosuđa g-đe Ingrid Antičević Marinović koja je u saborskoj raspravi iznijela podatak i tražila odgovor poradi čega je riječkoj ”Jadroliniji” zabranjeno da se javi na raspisa-nu koncesiju županije na liniji koja je za nju od vitalnog značaja - liniji prema Supetru. Da li su u ovome svemu kumovali razni lobiji, privatni interesi potpomognuti poli-tičkim utjecajem - ostaje da se vidi. Direktor poduzeća ”Jadrolinija” - Rijeka, upitan da potvrdi ili demantira te navode ustvrdio

je kako se rasprava o ”Jadroliniji” vodi još uvijek u sferi politike, a ne ekonomije i da će on o tome reći svoju riječ. Samo je pitanje kada i ima li vremena za šutnju. Jer, očito, politički faktor je taj koji je prevagnuo u tome svemu.Osim toga bilo bi lijepo vidjeti i ćuti kakva je to razvojna politika poduzeća koja svoje konobare sa brodova upućuje na biro za zapošljavanje, a u isto vrijeme svoje šanko-ve iznajmljuje drugima. I na koji način je poduzeće ”Adriatic servis” iz Zadra zakupilo skoro sve šankove na brodovima. To što je

poduzeće iz Zadra, rodnog kraja resornog ministra gosp. Kalmete ne znači ništa, ali je začuđujuće (ukoliko je podatak točan) da se cijena najamnine prebija sa pruža-njem zaštitarskih usluga. I naravno, jedno sasvim normalno pitanje - u čemu je interes zakupoprimaca kao što je npr. ”Adriatic Servis” da unajmi šankove na brodovima, a ”Jadrolinije” - ne. I tko je tu lud? Sasvim sigurno, ”Jadrolinija” će dignuti još ”bure u boci”, jer će prije ili kasnije morati biti jasno tko je ovome branitelj, a tko gro-bar. (D. B.)

KONCES I JA!!!Tko piše i režira dramu najvećeg hrvatskog brodara, riječke Jadrolinije?

T

Hoće li ljudi bez lica, postati i ljudi bez posla?

Kud plovi ovaj brod, i brodar?

U posudu se ulije pola prsta ulja, na kojem se polako prži meso sa svih strana. Ako meso ostane bez soka i počinje se hvatati za dno posude, dodaje se mala količina bujona ili vruće vode i nastavi se pržiti. Kad je meso sa svih strana dobilo smeđu boju, izvadi se, a u istoj posudi se isprži na sitno isjeckan crveni luk. Njemu se dodaju suhe šljive, malo naribanog oraščića, papar, sol i prošek, u kojem je rastopljena velika žlica koncentrata od rajčice. Kad umak zakuha, doda se meso i dovoljna količina bujona ili vruće vode potrebna da je cijeli komad mesa pokriven s umakom. Veličina posude mora što više odgovarati veličini komada mesa, tako da se ne doda previše tekućine i da umak ostane što gušći. Meso se onda kuha na laganoj vatri oko 2-3 sata, sve dok nije skoro posve kuhano. Meso se izvadi, a umak se propasira. Nakon što se meso razreže na 1 cm debele kriške vrati se u umak. Sve skupa se kuha još oko oko 1/2 sata, dok meso nije jako mekano.

Servira se uz njoke ili široke rezance (reginette) i parmezan.Trikovi: Ako se želi uštedjeti na kvasini, može se komad mesa umočiti samo do polovice, ali se onda mora povremeno okre-tati. Umjesto 2 dL prošeka može se koristiti 2 dL crnog vina, u kojem su rastopljene 2 male žlice šećera. Umak mora biti gust i tamno smeđ. Ukoliko nije dovoljno gust i taman, posebno se na ulju poprži 1 velika žlica sitno prosijanih mrvica dok ne postanu tamno smeđe. Njima se doda još 1 velika žlica koncen-trata od rajčice, sve skupa se još malo poprži i doda umaku bar 1/2 sata prije kraja.

39

750 g goveđeg buta 100 g suhe slanine kvasina (Dalmatinski vinski ocat) 450 g crvenog luka (3 kom) 2 dL prošeka 2 suhe šljive

mrvice 4 klinčića 6 češnja češnjaka ulje bujon ili vruća voda koncentrat rajčice mljeveni papar

četiri obroka, vrijeme kuhanja 1+4 sata

Sastojci 75 dag goveđeg buta suha slanina češnjak nekoliko klinčića 3 glavice luka korijena od celera 1,5 dl prošeka

vinski ocat (kvasina) 10 dag masti sol i papar ribani muškatni oraščić 2 žlice pirea od rajčice 2 žlice mrvica goveđa juha

DALMATINSKA PA©TICADA

PA©TICADA II.

Goveđi but dobro operite, ocijedite i nabodite sa nekoliko klinčića, češnjakom koji ste prethodno duguljasto narezali te suhom slaninom pa tako pripremljeno meso ostavite da preko noći odleži u octu. U posudu stavite mast ili ulje, dodajte sitno nasjeckani luk, korijen celera, malo soli, papra i naribani muškatni oraščić. Dodajte meso i pržite na srednjoj vatri sa svih strana dok meso ne ostane bez soka. Zalijte zatim meso prošekom, dodajte koncentrat juhe te kuhajte

pokriveno na laganoj vatri, dolijevajući vodu po potrebi dok meso ne omekša. Kad je gotovo izvadite meso i narežite ga na ploške te ih ponovo vratite u preostali sok i kuhajte još oko pola sata. U slučaju da sok nije dovoljno gust i taman (treba biti tamnosmeđ), poprži se na malo masti žličica mrvica veoma sitno prosijanih i užuti se žličica pirea od rajčica te se doda mesu prije nego što je gotovo. Poslužiti sa valjušcima od krumpira odnosno njokima.

Fotografija sa www.destina.hr

40

Ukusne slastice

Sastojci:300 g bijelog brašna120 g maslaca3 jaja50 g grožđica50 g korintskih krupnih grožđica80 g šećera150 g miješanog kandira-nog voća (naranča, cedar i limun)

pola limunabrandy i sherry1 vrećica suhog kvascacimet u prahumuškatni oraščićtučeno vrhnje i kandirane trešnje (za garniranje)30 g brašna30 g maslaca

Obje vrste grožđica namočite u hladnoj vodi. Kandirano voće narežite na kockice i namočite ih u brandy. Grožđice i voće ostavite da počivaju 5-6 sati, pa ih ocijedite, prosušite i uvaljajte u brašno. Sačuvajte brandy u kojem se namakalo kandirano voće.Maslac izradite s pola količine potrebnog šećera. Preostalu polovicu šećera izradite sa žumanjcima u homogenu i pjenastu smjesu, koju ćete tada polako dodavati maslacu. Prosijano brašno pomiješajte s kvascem, prstohvatom cimeta i muškatnog oraščića, pa ga dodajte smjesi maslaca i žuma-njaka. Sve povežite limunovim sokom i čašicom sherryja. Dodajte kandirano voće, grožđice i snijeg bjelanjaka.Smjesu izlijte u namašćeni i pobrašnjeni uski pravokutni kalup i kuhajte sat vremena na pari u pećnici zagrijanoj na 160°C. Ohladite kolač i istresite ga iz kalupa. Zamotajte ga u pamuč-nu krpu koju ste navlažili brandy-jem u kojem se namakalo kandirano voće. Tako zamotani kolač ćete na kraju obući i u aluminijsku foliju.Kolač povremeno vlažite s još brandy-ja. Ovaj kolač se može pripremiti i do mjesec dana unaprijed.Na kraju, maknite foliju i pamučnu krpu, garnirajte kolač i poslužite.

www.hssd.hr

BOÆI∆NI KOLA» (desert)

Napraviti snijeg od 7 bjelanaca, dodati šećer, žumance, vodu, brašno, kakao staviti u pleh i peći. Hladan biskvit narezati na okrugle oblike (koristiti neku manju čašu kao kalup ili sl.) i prerezati svaki komad na pola i premazati s kremom i sa strana. Sa strana uvaljati u kokos i na vrhu preliti čokoladom

Krema: kuhati 1/2 mlijeka, 90 g šećera, 4-5 žlica gustina. u hladnu kremu dodati 200 g margarina pomiješano za 8 žlica šećera u prahu

©UBARICE

U PoreËu iznajmljujemo mini apartman hotel

na duæi rok

tel: ++385 52 431 902

Potrebno za biskvit:

250 g brašna300 g šećera7 jaja2 žlice kakaa9 žlica vode1/2 praška za pecivo

za kremu:

kokosovo brašno1 čokolada za kuhanje90 g šećeramalo gustina200 g margarina8 žlica šećera u prahu1/2 mlijeka

41

Policajac Fati: - Ajde Fato, da čujemo kako se dogodilo to silovanje...! - Najprije me je bacio na zemlju i počeo skidati odjeću, a potom svezao usta i ruke. Da nisam raširila noge i njih bi svezao!

Tri zatvorenika prevoze prema zatvoru. Svakome od njih dopušteno je ponijeti po jednu stvar koja će mu pomoći da prikrati vrijeme unutar rešetaka. - Što si ti ponio? - upita jedan od njih kolegu. - Ponio sam boje - reče ovaj, izvadivši kutiju iz torbe. - Sve ću zidove pobojati. A ti? - Ja imam karte - izvuče ovaj iz džepa špil karata. - Mogu igrati pasijans, poker, razne igre. A ti? - upita sad on trećega, koji je do tada smrknuto sjedio i šutio. Ovaj se odmah razvedri i izvuče - kutiju tampona! - Pa što možeš s tim?! - zabezeknu se prva dvojica. - Svašta! Evo, na kutiji lijepo piše: mogu plivati, jahati, koturati se, skakati...

Otkazali motoriVozili se Mujo i Haso u avionu od Sarajeva do New Yorka. I nakon 15 minuta vožnje pilot javlja preko zvučnika da je otkazao jedan motor i da će kasniti 15 minuta. Malo kasnije opet javlja da je otkazao i drugi motor te da će kasniti sat vremena. Malo kasnije javlja da je otkazao i treći motor te da će kasniti tri sata. Nakon toga ustane Mujo revoltirano “Pa što je ovo, pa ako otkaže i taj 4-ti motor cijelu noć ćemo ostati u zraku”...

Čaj bez limunaKaže Mujo Fati: “Fato skuhaj mi čaj bez limuna!”. Nakon nekog vremena Fata se vraća iz kuhinje i kaže: “Mujo, nema limuna. Hoćeš da ti skuham čaj bez nečeg drugog?”.

Penzionerska poslaSjede dva penzionera u parku na klupi, te će jedan: “Jesi li ponio kruha za golubove.” A onaj drugi mu odgovori: “Ne, ja ih jedem bez kruha.”Legenda broj 003.Veseli piloti i sretni zrakoplov

ZA VEDRIJE RASPOLOÆENJE

Ne kaæu uzalud: æena zna! Veseli piloti i sretni zrakoplov

42

KRATAK FITILJMujo Fati za vrijeme sexa: - Fato, jesam li ti ko pravi dinamit? - Jesi, Mujo, al ti fitilj kratak!

Vozi se Mujo fićekom po autoputu i prokuha mu motor. Sav živčan izleti iz auta i počne lupati po njemu, u tom trenutku stane neki tip sa mercedesom i pita: “U čemu je problem?” A Mujo će: “Ma prokuhao mi motor!” Frajer: “Pa mogu te ja povući do najbliže radionice!” “Može super, ali ako budeš išao više od 80 km/h budem ti blicao da usporiš.” - odgovori Mujo. I tako krenu oni, kada u jednom trenutku proleti pokraj njih BMW-u sa 250 na sat. Frajer sav lud u mercedesu počne psovat: “Ma neće mene valjda neki BMW- prestići!” I po gasu za njim, a jadan Mujo iza blica kao lud. I ganjaju se po cesti kad ono policajac snima brzinu: BMW 250, mercedes 250, fićo 250 i padne u nesvjest... Dotrči mu partner i pita ga: “Pa jesi dobro? Što je bilo?

A on će: “Nećeš vjerovati, mjerim brzinu, a kad ono BMW 250, mercedes 250, fićo 250 i još im blica da se maknu!!

KUPIT ĆE TEBI TATA AUTOBUSKupi Hercegovac auto sinu koji studira, da se vozi na fakultet. I piše sin tati da mu je neugodno ići s autom na faks dok se njegove kolege voze autobusom. Tata odgovara: “Ne brini sine, kupit će tebi tata i autobus”.

PAPIR UMJESTO PLASTIČNE OPERACIJEStoji žena ispred ogledala i upita muža: -Dragi, ja bih povećala grudi. Platiš mi operaciju? -?!!? -Platiš mi operaciju? -Ma kakva operacija! Pa postoji puno jeftinije rješenje. -Da? -Pa da. Uzmeš WC papira i svaki dan trljaš između grudi. -Ma stvarno? Kako? Koliko dugo?! -Pa što ja znam! Koliko ti je trebalo za guzicu?

SNALAŽLJIVOTDošla Smrt Muji na vrata i kaže: - Došla sam po tvoju dušu! A Mujo se okrene i reče: - Fatooo, dušooo.... Treba te neki tip u crnom...

SMIJEH KAO LIJEK

43

Dolazi plavuša u mjenjačnicu da promijeni 100 eura.Blagajnik joj kaže:- “Gospođo, ova novčanica od 100 eura je krivotvore-na!”Plavuša na to poviče:- “Ajme meni, onda sam ja silovana!”

Pita sudac Muju:- Kako ste mogli pregaziti 52 ljudi?- Otkazale mi kočnice na nizbrdici!- Pa zar niste mogli negdje skrenuti?- Ma, jesam! Lijevo su bila 2 čovjeka, a desno na auto-busnoj stanici njih 50! Pomislih, bolje pregaziti ovu dvojicu nego onih 50! I kad sam pregazio prvoga, ovaj drugi, idiot jedan, potrčao među onih 50!

Mlada valjala svima samo njemu neOženio se mladiÊ pa ga nakon prve bračne noći pitaju seljani:- Kakva je bila mlada u krevetu? - Pa nije baš dobra.- Pa kako to cijelom selu je valjala, a tebi ne valja...?

Pas ptičarIšli Mujo i Haso u lov. Lovili cijeli dan i na kraju ništa nisu ulovili. vraćajući se kući kaže Mujo Hasi:- “E bolan Haso, il’ nije pas ptičar ili ga mi dovoljno visoko ne bacamo.”

SMIJEH KAO LIJEK

NAGRADNO PITANJEPredstavljamo vam značajnu osobu koja je mnogo doprinijela državi, sebi i drugima. Kako je malo stidljiva (poradi pojavljivanja u medijima) napravio je facu ”ala saborski zastupnik”.Pravo pitanje je - tko je u stvari on:

A) Političar koji je prodao svoj mandat i prišao drugoj stranci;

B) Umirovljenik koji je upravo ovih dana dobio obračun duga sa puno nula i nijednim drugim brojem

C) Tajni agent POE, OE ili tko zna KOJE?

Ukoliko točno odgovorite dobiti ćete vikend za dvije osobe (od kojih je jedna naslovljeni subjekt) u hotelu za umirovljenike ”Mirogoj” sa 5 zvjezdi-ca, smještenom na istoimenoj lokaciji.

NAJBOLJA BOLESTKoja je najbolja bolest na svijetu?- SKLEROZA! Prvo - ništa ne boli, a drugo - svakog dana čuješ nešto novo!

ROMEO I JULIJA NA MAKEDONSKIKako se kaže Romeo i Julija na makedonski?- Dramata na crknuti švaleri

mirem od sramote prijatelju, ne zbog lisičina na Tvojim herojskim rukama, niti zbog likovanja onih u čijim si rukama danas, već zbog ozarenih lica ove naše kukavelji

koja, primajući čestitke, vjeruje kako je “herojski čin” učinila.Ali što ćeš, od kad je vijeka i svijeta, bilo je heroja u ratu i “heroja” u miru. Ti si za mene, a duboko vjerujem za preko 75% Hrvata bio i ostao heroj bez navodnika u ratu i u miru. Ako mi, pak, ne vjeruju, neka hrvatskom narodu postave referendumsko pitanje, ali na ovakav način:

Tko je za vas heroj:1. Ante Gotovina ili2. oni koji su generala Gotovinu dali uhititi?

Pa ne budem li ja u pravu, pristajem u ostatku života odijelo od kostrijeti nositi, lišen bilo kakvog javnog govorenja, a budem li u pravu, neka ovi pod brojem dva (ako se ne ljute što su pod dva) ostatak života nose udobna i skupa odijela, ali s vidljivim natpisom “ja sam dao uhititi generala Antu Gotovinu” - i neka više nikad javno ne nastupaju, niti bilo koga osim samih sebe zastupaju.Znam, zasigurno će prokomentirati: “ma pusti tog emotivca Burića”, ali isto tako znam: čovjek je po svojoj prirodi između ostalog i emotivno biće. Čovjek bez emocija bolestan je čovjek, a takav nije kadar voditi ni sebe, a kamoli narod ili državu.I što mi preostaje nego pred svojim domom hrvatski stijeg na pola koplja spustiti, upaliti svijeću i moliti Svemogućeg Boga da ti, prijatelju, dade snage sva ova poniženja izdrža-ti i ljubavi da ne zamrziš svoj narod i svoju domovinu zbog onih koji su Ti ta poniženja priredili. Volio bih kad bi isto ovo učinili i svi oni koji razmišljaju ovako kako ja razmišljam.Ne bi trebali imati pravo govoriti niti odlučivati oni koji su Tvoj život s Tvojim dopuštenjem prije četrnaest godina stavili na kocku znajući da se Ti s Domovinom nećeš kockati.

Ne bi trebali imati pravo govoriti niti odlučivati oni koji su iz svo-jih udobnih fotelja, sigurnih domova i još sigurnije udaljenosti od pakla rata i mirisa smrti gledali kako odrađuješ ono što oni nikad ne bi bili kadri odraditi, a to je uistinu se boriti i krvariti za svoj narod i za svoju Domovinu.

Pa, kad su Te i kad smo Te generale slali, bilo bi pošteno da Te i da se branimo barem sad kad se “ne puca” pod istim uvjetima i s istog mjesta (kad već tad na istom mjestu nismo bili!), pa bilo to u

zatvoru ili na slobodi - bilo to u Haagu ili u Hrvatskoj.

A tko to? Barem onih, čini mi se, 850 ključnih ljudi u Hrvatskoj čija su imena već negdje u javnosti napisana, a medu kojima sam i sam. Neka kroz to vrijeme, pa koliko god ono trajalo, isto osjećaju i jednako žele blizinu svog oca i djeca generala Gotovine i naša djeca.

Neka u istom obilju ili oskudici, čekaju hoće li se njihovi očevi vratiti.Neka godinama u ove pred Božične blagdane mole malog Isusa da im pod bor tatu donese ili ih k njemu odnese, pa da onda vidimo kakvi će se kriteriji postavljati, kakvi li zakoni donositi - i čije naredbe slušati.

Hoće li i onda “hladne glave” prosuđivati i olako osuđivati. Hoće li onda biti ljudi s emocijama ili “ljudi” bez emocija.

I na koncu, prijatelju, kad Te ljudi u čudnim crnim odorama budu pitali: “Jeste li krivi”, odgovori im: “Ja sam pravedan i ponosan General pobjedničke hrvatske vojske i nisam kriv.”

I budi miran, mada si očito ostao bez pomoći ljudske, bez Božje sasvim sigurno nisi.

U Ravnom, 9. prosinca 2005.dr. Jure Burićbivši zastupnik

u Hrvatskom državnom Saboru

44

PRIJATELJU,UMIREM

OD SRAMOTEPIŠE: DR. JURE BURIĆ

BIVŠI ZASTUPNIK U HRVATSKOM DRŽAVNOM SABORU

U

Dr. Jure Burić, za vrijeme mandata u Saboru

NAGRADNO PITANJE

BranimoVaπe

pravo dakaæete svoju

istinu

45

POVIJEST ZA PONOS I PAM∆ENJEPREUZETO

NAGRADNO PITANJE

ošeni ljubavlju prema prosvjeti, glazbi, njegovanju nacional-ne kulture, običaja i tradicije,

grupa od 35 Lastovljana (iz Donje i Gornje Lastve kod Tivta) je u lipnju 1935. godIne osnovala pjevačko društvo „Ljudevit Gaj” - Lastva. U to vrijeme u općini Lastva djelovalo je još nekoliko kulturno-prosvjetnih i sportskih društa-va, pa je os nivanjem pjevačkog društva s muškim zborom i kazališnom grupom kulturna djelatnost obogaćena novim sadržajima. Osnivačka skupština društva održana je u kavani gospodina Bazilička. Usvojen je pravilnik Društva, utvrđe-na visina članarine i izabran privremeni odbor. Za predsjednika je izabran kapetan Ilija Perušina, za potpredsjednika Đuro Ivović, zatajnika Rudolf Škanata, bla-gajnika Josip M. Nikolić, arhivara Ilija Tomičić, a za nadzorni odbor Anton B. Abović i Mato B. Nikolić. Prvi zborovo-đa je bio Ivan Pasković iz Mula.Početkom 1936. god. društvo ima 91 člana,

uglavnom iz Lastve i nekoliko iz Tivta i Lepetana.U ugovoru sa župnikom don Petrom Bokaricom Društvo je preuzelo obvezu pjevanja zbora na većim svečanostima u crkvi i na procesijama. U njihovim pro-storijama formira se društvena biblioteka i čitaonica.Na skupštini održanoj 1940. godine društvo u svom nazivu unosi predznak Hrvatsko. Predsjednik društva, kapetan Ilija Perušina, ovaj prijedlog je obrazložio riječima:„Ovo društvo je čisto hrvatskog karaktera što je bilo i prilikom njegovog osnivanja, ali s obzirom na razne ranije okolnosti nije se moglo tako nazvati. Izmjenom unutarnje političke situacije i priznava-njem hrvatske narodne individualnosti mišlje nja su kako nema smetnji već je potrebito dati našem društvu ovo ime u skladu sa sredinom u kojoj djeluje i duhu u kojem radi.”Utvrđena je i društvena zastava crveno - bijelo - plava s glazbenim znakom u sredini i imenom društva.

Društvena značka sadrži hrvatski grb i zastavu, glazbeni znak i natpis „Gaj”.N

Obilježena 70-godišnjica osnivanja Hrvatskog pjevačkog društva „Ljudevit Gaj” iz Donje Lastve

n Pjevačko društvo „ Ljudevit Gaj” osnovano je u lipnju 1935. godine, točno prije 70 godina. Danas njegovu tradiciju nastavljaju novoosnovana društva u Donjoj i Gornjoj Lastvi. Prigoda je da se tim povodom osvrnemo na razvojni put i djelovanje Društva u razdoblju od osnivanja do II. svjetskog rata n

Ljudevit Gaj (1809.-1872.), po kojemu je Društvo dobilo ime, hrvatski je preporoditelj, književnik, političar (zastupnik u Hrvatskom Saboru)

Glazba je ogledalo duše, jezik je ogledalo srca. Spoj duše, hrvatske pjesme i srca, hrvatskog jezika njegovalo je pjevačko društvo”Ljudevit Gaj” punih sedamdeset godina. Za to vrijeme kroz ovo društvo prošlo je mnogo mladih i nadarenih pjevača i glazbenika

46

ažu da ste još prije desetak godina bili puki siromah, a vidi danas: prebogati tajkun, vlasnik nekoliko

impozantnih poduzeća, obučen u tri životne plaće prosječnog smrtnika. Gdje je tajna vašeg uspjeha?!Nema nikakve tajne, sposobnosti kad-tad isplivaju na vidjelo, pravi poduzetnik samo treba dočekati svoju šansu i zaraditi prvih milion dolara. Kasnije je sve rutina. Moja odskočna daska bila je privatizacija i pobje-da na natječaju za radno mjesto člana ”bogate hrvatske obitelji”.Možete nam nešto više reći o tom natječaju?Pa, tražilo se dvjestotinjak pojedinaca spre-mnih preuzeti tadašnje društvene gigante u osobno vlasništvo te tako doživotno situi-rati vlastite obitelji. Uvjeti nisu bili nešto posebno. Tražila se politička podobnost i isključiva interesna orijentacija, sklonost beskičmenjaštvu, dobro poznavanje vlastite pozicije u zajednici te uredan i discipliniran život zasnovan na kodeksu proizašlom iz Murphy- evih zakona.Da li se trebao polagati i kakav tečaj?Ne u klasičnom smislu, ali svakako je trebalo savladati više matematičke opera-cije- oduzimanje, zbrajanje, množenje. Za dijeljenje smo upozoreni da je zastarjela vještina te smo savjetovani da ga što manje prakticiramo. Također je trebalo naučiti osnove nekih društvenih igara tipa prefe-ransa i šaha kako bi se moglo svrsishodno izgubiti dvoboj sa, po hijerarhiji, višim dužnosnikom. Naučeni smo da uvijek osta-vimo dojam kako je naš poraz proizvod suparnikove visokoumne, genijalne strate-gije. Vježbalo se i pravodobno apoteozno reagiranje na najgluplje poteze i izraze. Taj su tečaj, zajedno s nama, pohađale i mnoge druge ugledne osobe iz javnog, političkog, ekonomskog i pravnog miljea. Sjećam se tako genijalnosti jednog pravnog stručnja-ka koji je, iako tek probuđen, kao iz rukava smislio elaboraciju na temu ”novac nije imovina”. Tko zna do kojih je visina tek on dogurao?!Sredinom devedesetih osvanuli ste kao većin-ski vlasnik triju, sada već bivših, poduzeća.Nije to bilo odjednom. Prvo sam na kredit kupio samo jednu firmu, međutim, ona je brzo otišla u stečaj. Uspio sam ipak spasiti

kapital te ga uložiti u kupnju dionica većeg poduzeća. Kako su na te vaše transakcije gledali radnici koji su uskoro (svi redom) završili na Zavodu za zapošljavanje?To je već političko pitanje. Naše društvo tada još nije bilo zrelo za kapitalizam i tržiš-no gospodarstvo. Mahali su nešto plakati-ma, protestirali, marširali, ali u zapadnim je zemljama takav ishod situacije normalan.Radilo se o dvije tisuće radnika, a neki su tvr-dili da je firma netom pred vaše preuzimanje nabavila moderne strojeve i izgradila nove pogone. Sindikalisti su tvrdili i da je samo na žiro- računu poduzeća bila veća svota od one kojom ste ih vi kupili?!Da nešto raščistimo! Kao prvo, radilo se o dvije tisuće neradnika i ”filozofa”, a sav taj spomenuti kapital nije bio dovoljan za nabavu modernog voznog parka i izgradnju privatnog hotela koji, kao što znate, danas odlično posluje. Kao direktor i vlasnik, od tog sam stečaja jedva uspio izvući nešto siće za renoviranje svog dvorca i kupnju viken-dice s bazenom.I druga firma je brzo propala, što je vas spa-silo od kraha?Snalažljivost. Zaradu te druge tvrtke uložio sam u kupnju dionica treće- sreće. Cijela je transakcija čak i završila na Sudu, među-tim, ipak postoje razumni ljudi spremni za relativno male novce cijeli postupak legalizirati.Zar nešto nije bilo po Zakonu?!Kako nije bilo, pa odrekao sam se skoro pola zarade da postane! Evo, ova je jahtica moja jedina uspomena na taj period.Okušali ste se i u političkim vodama?Ne podsjećajte me na to razdoblje. Organizirao sam bankete, plaćao reklame,

moji su ljudi čak išli od kuće do kuće nudi-ti novac narodu samo da glasa za mene. Tada sam shvatio kakvi su naši ljudi. Pare su uzeli i glasali za konkurenta koji nije bio nimalo bolji od mene, samo što im je bio nepoznat. No, izabrani su znali da im tre-bam te su me, i mimo narodne volje, zvali u uže društveno rukovodstvo. Međutim, ja sam čovjek od principa i više se nisam htio time baviti.Nedavno ste kandidirani za managera godi-ne. Hoće li zapreka na tom putu biti činjeni-ca da vam radnici primaju minimalac?Ne vjerujem. Sve managerske škole uče svoje pripadnike kako se režu troškovi poslovanja. Moj način patentirala je doma-ća privatizerska škola i mogu vam reći da on odlično uspijeva na hrvatskom tlu. Učio sam da prema nadređenima treba biti ponizan, a podređenima beskrupulozan te se toga slijepo držim. Moj eventualni poraz značio bi da se u našem društvu više ne poštuju tradicionalne vrijednosti.Jedno prigodno pitanje. Recite što još oče-kujete od života ? Što bi vas novo moglo razveseliti?Volio bih se još okušati kao Predsjednik države ili bar Premijer. Predugo sam im siva eminencija pa se u te poslove odlič-no razumijem. Funkciju bih obnašao iz čisto altruističkih pobuda i primao, prema svojim mjerilima, socijalnu plaću koja uz taj posao ide. Cilj mi je ukrasiti vlastitu zbirku ordena i priznanja ( počasni građa-nin, orden za zasluge u ratu, priznanja za razne doprinose društvu, zahvalnice meni kao donatoru i sponzoru … ) nečim što zvuči humanistički kako ne bi ispalo da sam sve radio samo za sebe. Ipak sam digao standard i dobrom dijelu naše upravne birokracije.

PIŠE: DRAÆEN TRETINJAK

TAJKUNSKA POSLA

K

Ugledni domaÊi Ëarobnjak privatizacije priËa o svom ludom provodu na raftingu po oneËiπÊenim vodama hrvatskog divljeg kapitalizma.

47

KRIÆALJKA

Poπtovani Ëitatelji!Želite li se okušati kao novinar te svoje priloge i fotografije objavljivati u našem listu? Javite nam se na mail adresu urednistvo@hssd.hr. Posebno smo zainteresirani za vaše priče, događaje i dr. iz života iseljenika diljem svijeta. Nastojimo, a nastojati ćemo i u buduće, da svojim sadržajima, otvorenom i konstruktivnom kritikom, pripomognemo stvaranju istinskog poveziva-nja svih Hrvata diljem svijeta. Priključite nam se! ”ZAJEDNI»KI SMO JA»I”.

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE

• ISELJENE I DOMOVINSKE HRVATSKE• VIJESTI IZ KULTURNOG I JAVNOG ÆIVOTA

• DOGA–ANJA U ZEMLJI I SVIJETU• PRILOGE IZ SVIH SFERA INTERESA ISELJENE HRVATSKE

• PRI»E, REPORTAÆE I INTERVJUE• PREDSTAVLJAMO KULTURNA I DRUGA DOGA–ANJA

UVIJEK S VAMA

VA© LIST

U SVAKOM BROJU DONOSIMO VIJESTI IZ:

www.hssd.hr

LIST DOMOVINSKE I ISELJENE HRVATSKE”KORIJENI”

HRVATSKI SVJETSKI SABORSABOR SVIH HRVATA SVIJETA

TEL. 00385-52-431-575 427-057 Fax. 00385 52-434-006 E-mail: hssd@hssd.hr

Žiro raËun: 2380006-1110011692. Istarska Kreditna Banka Umag, koji se vodi na ime HRVATSKOG SVJETSKOG SABORA MB: 1545060.