POVIJESUBOSNEOD

NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI'

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

D M^LAN PRELOG.

SARAJEVONAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

NAKLADOM KNJIAREj. STUDNIKE 1 DRUGA U SARAJEVU

IZALO JE:

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od dra. PatschaK 1.50.

Kraljevski grad Jajce. Povijest i znamenitosti od dra.ire Truhelke, vez. K 3"50.

Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradovaBosne i Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez.K 5.

Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrar-frage von Dr. iro Truheika, K 1*20.

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Stud-nike K '40.

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike, K 60;

SADRAJ. Strana

I. Bosna i Hercegovina u predistorijsko i rimskodoba 17

II. Bosna i Hercegovina od seobe junih Slavenado Kulina bana (1180.) 713

III. Bosna za Kulina bana i njegovih nasljednikado Stjepana Kotromania (1322.) 13(A. Kulin ban 11801204. B. Matej Ninoslav(1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M.Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. BanPavao i Mladen ubi, gospodari Bosne (1291.do 1322.) 13-28

IV. Stjepan Kotromani (1314? 13221353). . . 28V. Stjepan Tvrtko I., ban i kralj (13541391.)

(A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom i bo-sanskom vlastelom. B. Tvrtko iri granice svojedrave i okruni se kraljevskom krunom (1377).C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmacijii Hrvatskoj (1385-1391) 28-40

VI. Stjepan Dabia (1391-1395). Jelena Gruba"(1395-1398.) 40-44

YII. Doba protukraljeva i prijestolnih borba u Bosni.Nekoji bosanski velikai vladaju u svojim obla-stima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398do 1404). B. Stjepan Ostoja i Dubrovnik (1399).C. Stjepan Ostoja i Hrvoje Vuki prema Si-gismundu i Ladislavu Napuljskom. D. StjepanOstoja i Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E.Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe saSigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi putakralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H.Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napre-duju. Stjepan Ostoji (14191421.) 44-60

Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421 1443.) .60-64IX. Stjepan Toma (14441461). A. Stjepan Toma

prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srp-skomu despotu i her6egu..Vykiu. C. StjepanToma i Turci. Stjepan Tomaevi zavlada srp-skom despotovinom 6471

X. Stjepan Tomaevi (1461 1463). Pad bosan-skoga kraljevstva (1463.) . .7176

XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne. Pad Herce-govine (1482.) 7677Rodoslovlje Kotromania 78Literatura , . 79

I.

BOSNA I HERCEGOVINAU PREDISTORIJSKO I RIMSKO DOBA.

Bosna i Hercegovina dolaze dosta kasno udodir s antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovojpojavi valja traiti u geografskom smjetaju ovihzemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odi-jeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadrans-kog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planinas malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvarajudodue rijeke, ali ba ovi sjeverni krajevi doli sukasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu jesamo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenimkrajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia.Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grkeu faktorijama, koji su domaem stanovnitu do-naali proizvode grke metalne, glinene i stakleneindustrije, a odnaali odavle sirovine u Sredo-zemno more.

Narod, koji su ovdje Grci nali, ne bijae je-dinstven. Kao to itava trupina Balkanskogpoluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio biozauzet cd Iraana. Iza toga slijedi sa sjeverasukcesivna doseoba Ilira, koji su starije iteljedijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima,a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*).Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

*) Du srednje i donje Neretve obitavali su ilirskiArdijejci kao plemii, koje je moralo uzdravati trakoseljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Herce-govina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.)

2ovamo trei narod : Kelti, koji su samo djelo-mino pokorili Ilire.

Za predrimsko kulturno stanje ovih zemaljagotovo su nam jedino vrelo predistorijski spome-nici nebrojenog niza stoljea od tzv. m 1 a g j e g akamenoga doba (neolitskog) do u dobarimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostav-tina neolitskog doba u Bosni. Osim takovih na-lazita, gdje se nailo na predmei^ iz kamenog imetalnog doba zajedno, imade Bosna istih neo-litskih naselja. Najznamenitije ovakovo isto neo-litsko nalazite jest B u t m i r, a osim njega joDonji Klakar i Novi eher. Osobito jevrijedno istaknuti ureene glinene posude i plas-tike figure butmirskog nalazita. Nekoje butmirskeposude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepenneolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita.Ni u jednom neolitskom nalazitu nije se nala to-lika mnoina glinenih statueta, koliko u Butmiru.Sve ove statuete su enske ili gole ili u dugim halji-nama, a moemo ih smatrati idolima. Od naselja,gdje su nagjeni spomenici i kamene i metalne kul-ture zajedno valja istai D e b e 1 o b r d o tik uz za-padni i"ub Sarajeva. Naselje na Debelom brduosnovano je u neolitsko doba, a imade spomenikasvih predistorijskih perioda do u rimsko doba.Svoj dugi ivot imade da zahvali kao i brojna grupaostalih slinih nasutih gradina (utvrda) po Bosnii Hercegovini dobro zatienom poloaju (ova-kovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade poBosni gotovo pola tisue).

Bronano doba u Bosni je slabije zastu-pano od mlagjeg kamenog doba, akoprem baBosna nije siromana nalazima i iz istog bron-anog doba. No mnogo je vei broj spomenika izstarijegaeljeznogadoba. Iz toga dobanatkriljuje sva ostala nalazita G 1 a s i n a c. Ovdjeje sauvano na tisue tumula (grobova), koji naj-veim dijelom potiu iz doba, koje zovemo Hall-stattskom periodom" (bronano-eljezno doba).

"eljezo se upotrebljava za oruje i orugje, maeve,noeve, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, orujeza obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi.

Iz mlagjega eljeznoga doba ilitzv. Late ns koga doba najznatnija su nala-zita kod Sanskoga mosta, Jezerinauzapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kodGradike na glasu sa svojih sojenica (kolibe nadrvenim skelama, smjetene na sohama, zabijenimau dno vode).

Od naroda, koje smo spominjali kao najstarijestanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u pre-daji najjae istaknuti elemenat. Oni su ratoborannarod, koji ljubi slobodu; na obalama va-ljan, plijena eljan pomorac, kasnije u rimskojvojsci izvrstan vojniki materijal. Slaba mu jestrana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspa-dala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda me-gjusobno bori'e. Politiku rascjepkanost pomagalaje i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na veedravne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeuteiz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo joslijedea ilirska plemena u dananjoj Bosni i Her-cegovini: Desitijate (Glasinac), Daorse (istono oddonje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grkojmjeri s grkim napisom i kipom Hermesa), keltsko-ilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirskaplemena stajala u ivom saobraaju s grkim trgov-cima i kolonistima na obali Adrije. Megjutimodnoaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne na-ravi. Blagostanje grkih kolonista, koji su zaposjelinajbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatilikorijena i na kopnu (u IV. stoljeu pr. I. cvate vekod dananjeg Metkovia emporij Narona), mamiloje ona plemena, koja su se bavila pomorstvom nagusarenje, koje je bilo po ilirskom obiajnompravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili zaAgrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratiese Grci Rimljanima za pomo. God. 22Q. pr. I.osvanule su po prviput rimske lagje u dalma-

tinskim vodama i od tog doba spadao je Ilirik irsferu rimskih interesa. Odsele su Rimljanipoee vodili omanje ratove osobito s plemenomDalmata, koje je kasnije dalo ime itavoj provinciji ;.ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba pro-padanja rimske republike. Pae ni Julije Cezar kaoupravitelj Ilirika ratujui u Galiji, nije dospio naBalkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manj-kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenilisu na obali Adrije grke trgovce, a odavle su opetisti trgovci prodirali i preko osigurane linije pri-pravljajui asimilaciju i konano pripojenje. Do-kazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iznutrinje zemlje iz god. 36. pr. I. Istom prvirimski car Oktavijan osvanuo je osobno u ovimkrajevima i inilo se od tog doba, da je ova po-krajina bila pokorena. Godine 6. poslije Isusamegjutim plane uslijed raspisa novih poreza iuvedenog novaenja silan ustanak, koji je sjediniosva ilirska plemena u Bosni pae i ona preko Savei Dunava. Snaga ustaa cijenila se na 200.000 pje-aka i Q000 konjanika. Dua ustanku u Bosni bijaejedan plemi po imenu Bato (od plemena Desi-tijata?). Uz teke napore uspjelo je istom nakonetiri godine kasnijem caru Tiberiju svladatiustanak, a iza toga pripala je jo vojsci zadaasistematske pacifikacije u nutrinji zemlje.

Dananju Bosnu i Hercegovinu do crte Banja-lukaZvornik, zapadnu Srbiju, Sandak Novi Pa-zar, Crnu Goru i Dalmaciju sjedinie Rimljani ujednu provinciju Dalmaciju. Bo-sanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjeditevrhovnih provincijalnih oblasti bijae u Saloni;ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su ibosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slalisvoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije biloovako centralizirano. Tri su sudbena kotarapostojala: Skardona, Salona i Narona. itavaprovincija dijelila se na veliki broj seoskihi gradskih kotara, iji su magistrati bili

upravno i sudbeno autonomni unutar svojihkadkada veoma prostranih podruja. U po-etku prevladavale su t. zv. seoske opine. Na eluseoskih opina stajali su praepositi(uzeti iz dotinog plemena), a njima uz bok sta-jalo je vijee od domaih plemia (principes). Pomalo pretvarahu se seoske opine u gradske op-ine. Glavna do sada poznata municipija bijahuslijedea: Bistua (Zenica), Delminium (2upanjac),Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (ariikod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot-krie jednog rimskog katela : Mogorjelo neposredno na Neretvi i eljeznikoj pruzi Mo-starMetkovi. Mnoga imena, ako i znamo zaruevine, nijesu nam jo poznata.

ivot u rimskim gradovima Bosne ilustrirajunam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. m o-z a i c i (Ilide i Stolac. Tehnika izvedba stolakihmozaika upravo je krasna), razne posude, ae,bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bi-haa) pune su grobnih spomenika, koji su uope vaan dokumenat. Po njima znademo,tko je bio nosioc tadanje kulture. Nijenaime svatko, koji je u Bosni ivio ili nagrobu imao postavljen spomenik s latinskimnatpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rim-ljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdjeu Bosni bio pokopan, ne moemo u ope dokazati.U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka.Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjita,u kojima se podravao kult istonjakih boan-stava. U jednom ovakovom svetitu (Konjic !) nalase ploa, iskiena relijefima, koja je sluilau Mitreju kao rtveniki kip. Ovo je jedan od naj-znamenitijih dokumenata o tajnoj religiji bogaMitre. U srebrnim rudnicima Domavije posto-jala je grka kolonija, koja je sauvala grki jezik.Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gra-dovima i selima, oni su prema domaim iteljima-bili u znatnoj manjini.

Blagostanje iteljstva dizalo je prirodno bo-gatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo ieljezo. Najvaniji rudarski gradovi bijahu Brievokod Starog Majdana, a nada sve D o m a v i a kodSrebrenice.

Za pacifikaciju zemlje kao to kasnije za pro-met i trgovinu bijahu znamenite ceste. Ve Augustpoeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu go-tove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometarai gustoa cesta rimskih upravo imponira, ali gra-dnja i uzdravanje cesta osobito u Krasu nije oso-bita, pae veoma slaba. Ceste su bogato opremljenestupovima, na kojima imade spomen na svakogacara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncusvake milje (miljai miljokazi). Od cesta vana jeona, koja je spajala centar Salonu u pravcu da-nanjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia),glavnog grada druge Panonije, a druga je spajalaSalonu s dananjim Sarajevom i Domavijom naDrini, pa Marsonijom (Brodom) na Savi, a odavleje tekla u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Bu-dim), glavno mjesto Panonije uope. Dok su drugeprovincije uslijed varvarskih provala bile ve u 111.stoljeu opustoene i naputene ili dobile novostanovnitvo, vladao je u Bosni do konca IV. sto-ljea mir. Megju ostalim osiguran je provincijiDalmaciji mir i time, to je rimska vlada u dobanesigurnih odnoaja na Dunavu du Save podiglakordon od postaja za brodove kao i vojnikestrae oito, da zatiti Jadransku obalu i Italiju.

Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476.p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljeapripadala je Bosna i Hercegovina vie od 40 go-dina istono-gotskoj dravi. U okolini Sarajevanagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika.Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini krajvizantijski car Justinijan (537. p. I.), a od ovogvremena gospoduje B. i H. Vizant do VII. stoljeCa.

II.

BOSNA I HERCEGOVINAOD SEOBE JUNIH SLAVENA

DO KULINA BANA(1180.)

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom po-luostru zaprijetie doskora Avari, a s njima u za-jednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauri-cija pod konac VI. i poetkom VII. stoljea avarskoslavenske provale na Balkan bivaju sve ee. Cva-tua neko provincija Dalmacija za tih provala go-tovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijekanastanie se na Balkanskom poluostrvu stalnobrojna veoma srodna slavenska plemena.

Zapad i sredinu poluotoka zauzee po svojprilici iza estoke borbe s Avarima hrvatska isrpska plemena. Ova plemena ivjela su u prvodoba plemenskim razdrobljenim ivotom uupama, koje se tek malo po malo poduticajem rimsko r- vizantijskoga ivota, pa fra-nakoga spajaju u vee ili manje oblasti iliplemenske drave. Dvije megju njima, najzapadnijai najistonija, zadrae narodna imena: hrvatsko isrpsko, a ostale dobie ili plemenska ili topogra-fijska imena. Jedna ovakova oblast bijae oko do-line gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prviput javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeu koTcara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, au drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium,Bossena, Bosthna, Bissena, Bosna. Potoje ime oblasti identino s imenom jedne od glavnihrijeka Bosne, to se ovo ve odavna izvodilo odimena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo

ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius,imalo je da postoji, kako se openito uzima, veu vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije.Ovo se naime ime izvodi od rimske postajeAd Bassante, za koju se misli, da se nalazila nauu Bosne. Novi naseljenici preudesie staro imerijeke prema svome izgovoru, te prozvae rijeku iporjeje Bosnom, a sebe Bonjanima. Neki bi opethtjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n azemlja.

O povijesti ove oblasti poevi od naselja sla-venskih, pa do 10. stoljea ne znamo nita sigurno.Polovinom 10. stoljea javlja o njoj prve vijesti carKonstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabirese, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vlada-ocem na elu. Dok su se u susjedstvu stvarale ple-menske drave hrvatska i srpska, ovaj je kraj iviona svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain.Kako se ba sada Raa (Srbija) pod knezom asla-vom poela dizati i oporavljati od tekih udaraca,to joj je zadao bugarski car Simeon Veliki, pri-druio je aslav i ovu oblast svojoj dravi. Prvotnoje ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijekeBosne; na zapadu se hvata podruja oko gornjegVrbasa, na sjever moda do vrandukog klanca, ana istok do Drine. Duboko usjeena dolina Dnnestalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo jematica potonje bosanske banovine. Odavle se onairi na tetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII.i XIV. stoljeu. U toj oblasti spominje Porfirogeneti gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Sa-lenes. Ne moe se pouzdano odrediti poloaj tihgradova. Katera mogao bi biti Gradac Koto-rac u Sarajevskom polju, Desnek Teevo (u okolici,gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Sa-lenes su kasnije Soli (ad Salinas Tuzla) u pre-djelu Spree, koje su dale ime posebnoj bosanskojoblasti Solima.

Povijest Bosne prije polovine X. vijeka nerasvijetljuje nam direktno nijedan izvor. Vrlo je

megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj,koji je iz dananje sjeverozapadne Dalmacije ijugozapadne Hrvatske zavladao i zemljom izmegjuSave i Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladaoi Bosnom. Tomislav je bio moni protivnik Simeu-nov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svojudravu od njega nego i svladao njegovu vojsku.

No ve nasljednici Tomislavljevi radi unutar-njih borba izgubie mnogo od svojih posjeda. Hr-vatska oslabi, a Raa se poe dizati za aslava.

Tokom druge polovine X. vijeka otela seBosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve dr-ave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va-silija 11. (1018.1019.) zajedno s ostalim balkans-kim dravama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opetoslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemovjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i neodvisna banovina, koja se otima dukljanskim vlada-rima StjepanuVojslavu i MihajluVojisavljeviu, kojisa Zete tee da prikupe zemlje aslavljeve u jednudravu. Pod konac XI. vijeka za sina MihajlovaBodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom duk-Ijanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrtiu njegovim rukama. Prije toga ve zavladali sudukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovihoblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje(Hlm^ Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelma-nia ili terra de Chelmo) prostirala se naobali od Dubrovnika na sjever sve do Neretvepa i u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Bla-gaj (Bona) ove oblasti lealo je 10. km. na jugo-istok od dananjeg Mostara. Na obali su draliZahumljani i poluotok Peljeac ili stonskiRat s gradom S t o n-o m (Stamnum). Travunija(Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Du-brovnika i Kotora. U toj je oblasti ee u sredo-vjenoj bosanskoj povijesti spominjana upa K o-n a V I i (Canale).

U doba bosanskog kraljevstva pripadala je po-vremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne-

lU

retve i Cetine oblast Neretljana (zvani i Pogani)^koji su na glasu gusari. U kasnijem srednjem vi-jeku zove se ovaj kraj Krajinom. 1 u to doba suKrajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjestaOmia, esto se vodila borba. Zemlja Neretljanabila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske dr-ave. Dolina rijeke Cetine, itava preostala Dalma-cija, pa onda Imota (Imotski), Hlevno (Lijevno),Pleva (oko rijeke Plive), Dumno (Duvno), Dlamo(Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i prekonjega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatskatijekom vremena gubi po malo od ovog svog po-druja u korist Bosne.

U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljeavladao odlian knez M i h a j 1 o. On je poznat kaosaveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji jesvom snagom udarao na Rau, dok je nije posveatro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbis Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Si-meunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i pa-tricija, a ivio je jo oko 949. godine. Spominje sejo, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr-vatskom kralju Tomislavu, svom susjedu.

Poetkom XII. stoljea dogodila se na Bal-kanskom poluostrvu znamenita promjena. JunoSlavenstvo prelazi u taj vijek siromanije za jednupotpunu samostalnu dravu a to je Hrvatska.Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao uzemlji nered i borba vlastele, umjeali su se u hr-vatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman,ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. God.1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacijeugarski kralj Koloman (1095. 1114.), potoje u borbi s njime negdje u dananjoj Kapelipoginuo poljedni hrvatski kralj Petar Svai.Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojojkraljevini unutarnju samostalnost, i odnoajizmegju Ugarske i Hrvatske imade u po-etku svom samo karakter personalne unije.Utvrgjenje Arpadove dinastije u Hrvatskoj

ui Dalmaciji smatra Vizant povredom svo-jili tobonih istorijskih prava. Iz tog se razviveliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, au tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojimprvim dokumentarno zajamenim banom Bo-riem.

Ugarska, ojaana Hrvatskom, svratila je svupanju na Balkansko poluostrvo. Arpadovii stu-paju u srodstvo s rakim upanima. Kraljevi Beiavjena se sa kerkom Uroa I., Jelenom. Taj istiBela II. kao ugarski kralj, daje svome 56 godi-njem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnen-sem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji ogod. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei OradaHungariae Ramaeque rex. Od ovog vremenanalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovuugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jednaupa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kas-nijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u na-slovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i nakoji nain su ugar.-hrv. kraljevi doli do tog na-slova i u koliko je Bosna ovoga doba bila odvisnaod Ugarske, ne moe se protumaiti iz siromanihvrela.

Za Ladislava, sina Belina, nema pametara,da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma,dolo je do estoke borbe izmegju Vizantije, kojojje onda stajao na elu silni Komnen Emanuel, teSrbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza navizantijsko zemljite, a na strani Ugarske spominjese i bosanski ban Bori. Vizantijski pisac zoveBoria naroito saveznikom ugarskog kralja,a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Sr-bije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Boripomagae vizantijske kandidate iz porodice Arpa-dovia, a poljedna godina njegova spominjanja je1 1 68. Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivoje jo spomenuti, da je Bori imao posjeda izvanBosne u dananjoj Slavoniji, da su i njegovi po-tomci imah ovdje posjeda, te da postoji velika vje-

12

rojatnost porodine krvne veze izmegju njega IKulina bana te njegovih potomaka, a i hrvatske po-rodice Berislavia.

Bori je vladao oblau Bosnom, koja je sezalana sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivinam spomenici pae pripovijedaju i o tom, da jevladao Humom.

Borba izmegju Vizantije i Ugarske svrila jepobjedom. Emanuela Komnenca, koji je svojoj dr-avi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjdai Bosnu. Tek smru Emanuela Komnenca 1180.god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godinevidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulinabana (1180,).

III.

BOSNA ZA KULINA BANAI NJEGOVIH NASLJEDNIKA DOSTJEPANA KUTROMANIA.

A.

Kulin ban (1180. 1204.).

O poetku vlade Kulina bana znademo dostamalo. Vrlo je vjerojatno, da je on vladao bosans-kom banovinom i prije 1180. god., ali iz ove go-dine imademo prvi dokumenat, u kojem se spo-minje njegovo ime, naime pismo papinskog posla-nika Teobalda, to ga je upravio Kulinu magnobano Bosine". Odnoaji njegovi s papom bili su uto doba prijateljski, ali ne e ostati za dugo. Podkonac naime XII. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnubogomilstvo ili bolje patarenstvo (spisidubrovakog arhiva znadu samo za ime pa-taren"). Prije nego prijegjemo na prikaz pataren-stva, osvrnut emo se u kratko na stanje kranstvau Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je uBosni bilo kranstva u davnim apostolskim vre-menima. Na velikom crkvenom saboru god. 530.i 532. spominje se bestoenssis ecclesia" i njezinbiskup Andrija (Bistua Zenica). Za seobe na-roda biskupija je ova propala bez traga. 1067. goa.u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbis-kupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija.Ove godine podregjena je bosanska biskupija no-voj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovniktakogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e

14

bosanska (i trebinjska) biskupija pridruena dubr.nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska bisku-pija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bionadbiskupom Ugrin Petar, kojega je Bela III.ovamo smjestio, da radi u prilog njegovim osno-vama, da naime preko spljetske crkve podigne svo]ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svojuu Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Ema-nuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovoini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijedesa je dolo do trvenja izmegju bos. biskupa idubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nad-biskupa s druge strane. Bosna je uza to moralastrepiti i za svoju politiku samostalnost, a to jeotvorilo vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvuprionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII.sto-jea.

Uenje Pavlikijana, koje je zasnovao u 5.vijeku Pavao iz Samosate, nailo je na mnoge pri-stalice na istoku Male Azije kod Grka i Jermena.Razvivi se pod uticajem Gnostika i Maniheja,poivala je njihova teologija, i ako su se vazda onidrali za prave krane, na staro-perzijskom dua-lizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorcanevidljivoga svijeta, i zloga duha, luciferaili satane, tvorca vidljivoga svijeta. NaBalkansko poluostrvo dolo je ovo uenjeuslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermenaiz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina iFilipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavli-kijana s gornjega E ufrata, koje je onamo preselioVasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombar-diji i Albingenzi u junoj Francuskoj. U Bugarskojrairila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila,koji je toboe ivio pod carem Petrom, sinom Si-meuna Velikoga. Odatle ime pristaama ove sekteBogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvo-jilo sveenike i kalugjere, a i u Bosni bili su ka-lugjeri magistri" i priores" u conventus fra-trum". U Bosni dijelili su se lanovi patarenske

15

sekte ne savrene (perfecti, electi) i na obine vjer-nike (credentes). Na elu bosanskoj crkvi

16

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz.patarenstvo valjda iz politikih razloga. Noba u tom svom koraku se prevario. Bela III. injegovi nasljednici eljni da Bosnu podloe svojojvrhovnoj vlasti, upotrebie ovaj vjerski pokret, dakao branitelji katolike vjere pozovu Kulina banana raun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik,ozbiljno je poeo raditi oko toga, da stekne vr-hovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocen-tije III. (11Q8. 1216.) pomagao ga je u tom nasto-janju, jer je njegovom pomoi htio da atre pata-renstvo.

U Humskoj bijae knezom istodobno, kad Je uBosni vladao Kulin, Miroslav, brat StjepanaNemanje, a urjak Kulinov. On je proganjao usvojoj zemlji katoliku crkvu, prianjajui ili uz is-tonu crkvu iU uz patarene. On je jednom zgodomporobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad jepapa poslao svog poslanika Teobalda, da posre-duje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobaia'okazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Mi-roslava preplailo, pozove papa Aleksandar III.ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da gaeventualno prisili, da povrati ugrabljeno blagocrkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svo-joj kneevini. Ne zna se, kako se ova rasprava svr-ila. 1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkveno-slavenski spomenik srpske recensije: evangjeijepisano irilicom, potjee iz doba Miroslava. Go-dinu prije toga postao je u Hrvatskoj i Dalmacijivojvodom Andrija, brat kralja Emerika, i onzavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zovese vojvodom cijele E)almacije, Hrvatske i Huma i tajnaslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s jugaKulinovoj dravi postao susjedom ugarsko-hr-vatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., daEmerik odluno istupi protiv Kulin bana, ova] serado odazvao. Kulin ban odluio se sada dobro-voljno pokoriti. Papa Inocentije poalje svog legacaIvana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj oJvraticv

17

Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. Godine1203. sastade se zbor patarenskih poglavica na Bo-Ijinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Vi-sokog. Bijae tu i Kulin, a od patarenskih poglavicaDragia, Ljubin, Dragota, Rado etc. Ovdje se od-rekoe zastupnici patarenstva svojih dosadanjihvjerovanja, te sastavie o tom i posebno pismo.Poslije toga pogjoe Ljubin i Dragota sa papin-skim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kodkojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu predkraljem Emerikom i ugarskim velikaima prisegoe,da e se tano drati svoje izjave i da e uopesve initi, to bi rimska crkva od njih traila. Na topotvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojimpeatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otaci on dre tano propisa u tom oitovanju.

Bosna za Kulina bana bijae prostrana iugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove paekraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a nasjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (okoUsore, Bosne i Spree), dok je na zapad obuhva-tala ve i nekoje hrvatske upe na srednjem Vrbasu(to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti : DonjimKrajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin banugovor s Dubrovanima, u kojemu veli : prisezajuDubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i dovieka, i prav goj drati s vami i pravu vjeru, doklesam iv." Doputa im dalje, da smiju trgovati ponjegovu vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ihvolja, a da im se od njegovih asnika ne e dogo-diti nikada sila. Time je on Bosnu otvorio po-duzetnim Dubrovanima i podigao materijainoblagostanje svoje drave. Dubrovaki pisci jav-ljaju jo, da je za Kulinove vlade bila u Bosniobilnost i plodnost u itu i svaemu tako, da biposlije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina uro-dila, Bonjaci govorili : Priidem v' dni Kulinovi".Nema tome davno, to je nagjena na lijevoj obaliBosne pod selom Muhainovii, blizu Visokog, ka-mena ploa, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat-

IS

pis odnosi se na jednu crkvu, koju je Kulin sazidao^u Kuevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sije-pii pade grom, te ju ban valjda iznova sazidaoi postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nadpragom. Natpis svrava ovako: Bog dai banu Ku-linu zdravie i banici Vojslavi. Tako saznajemo rza ime ene Kulina bana. Doba ovog natpisa bite valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godinepoljedni put i spominje Kulin ban. Njegov na-sljednik je ban Stjepan (1204. 1232.), valjdaujedno i njegov sin. On je prianjao uz katolikuvjeru, te je time po svoj prilici izgubio teren uBosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo.u Usori (knez Usore 1236.).

B.

Matej Ninoslav (1204.? 1232. 1250.).U pravoj Bosni zavladao je moda ve ne-

posredno iza Kulina bana snani Matej Ninoslav(jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Sin runuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a pa-tarenstvo prevlada u zemlji pod zatitom Nmo-slava. Ugarska proivljava u to doba za Andrije i I.teke unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulomAndrije II. nekako primirie, pa zato papa zaluautrai od ugarskog kralja Andrije, da energinoistupi protiv Ninoslava i patarena. U Hrvatskoj jeod god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagjimu. sin Koloman, ovjenani kralj Halia, aii pro-tjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg n"r-vatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama svedo poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko jeskopano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX.nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233.doao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Ja-kov, da proui ovdanje vjerske prilike. Rezultattoga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik

19

uvidio, da se je bogomilstvo upravo uvrijeilo uBosni, pae da ni dubrovaki metropolita nijenita uradio, makar je znao kakve prilike vladajuu zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljea ipoetkom 13. sasma protivno praksi imajuiskljuivo narodna imena, te su valjda samo naizgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.),Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.).Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolitadubrovaki, bio je pataren (prekrio je zakonIsusov i upao u grinu bezumne nauke krivo-vjerske"). Jakov zbog toga odijeli bosansku bi-skupiju od dubrovake metropolije i podvrgne jeprivremeno kalokom nadbiskupu, a kasnije 1247.na molbu Bele IV. definitivno,. S tom je nadbisku-pijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nad-biskupija zagrebaka (1852.). Herceg Koloman jeuz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvoatre. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegovi legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je pa-tarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda.Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca zagradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu,gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Kolo-man odredi za to vei sjaj crkve i kaptola desetinuiz Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnijebosanskim biskupima u vukovskoj upaniji graciD j a k o V o, budue sijelo bosanskih biskupa(1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na okoprionuo katoliku crkvu. Ve godine 1234. Bosnavrvi patarenima, koji su se odavle irili i ususjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski dvorodlue sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krs-taku vojnu na bosanske patarene. Krstaka vojna(dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. i trajaeuz neke stanke do 1239. Andrija II. darovao jeBosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasnitvo,to je i papa potvrdio (1235.). Koloman je oko1237. Ninoslava svladao, pae provalio i u Hum-sku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa-

20

taren, ili to je jo vjerojatnije, pristaa istonecrkve. Neko vrijeme bio isti taj Petar i spljetskimknezom (1222. 1235.). Za njegove vlade jesv. Sava postavio episkopa v' hl'mskoj zemljiu Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te seprema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i pri-znao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je iia-slijedio njegov neak Toljen, kojega je herceg Kolo-man svladao i podloio svojoj vlasti. Kadaj je papaGregorije IX. imenovao bosanskim biskupom ener-ginog dominikanca P o n s u, predao mu je pri-vremeno i humsku zemlju \ slubu apo-stolskoga vikara.

Revni rad biskupa Ponse i hercega Kolomanauini, te se pod konac 1239. inilo, da je pata-renstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskupkaloki sagradi po Bosni vie tvrgjava na obranurimske crkve i vjere u Bosni . . ." kao da nije vjero-vao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i pot-puno pravo, jer iza odlaska krstaa iz Bosne javljase opet Matej Ninoslav i to doskora u pot-punoj svojoj moi, kada je Ugarska stradala oddivljih Tatara. Ve 1240. obnavlja Ninoslav stareveze s Dubrovnikom i dolazi pae i sam upohode Dubrovniku. Tu on Dubrovanimapotvrgjuje slobodu trgovine po Bosni (ipo zemlje i vladanie moe i moih' sinda si hodite svobod'no i prostrano .

.,i pae da moi

k'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i davi hrane od' zla s' pravov' verom' . . .**). Ujednosklapa s Dubrovanima savez protiv srpskogakralja Stjepana Vladislava (1234. 1243.), koji jebio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojojsamostalnosti usudio pae podupirati Spljeaneprotiv kralja Bele IV. Kada je konano Bela IV.kaznio Spljeane, poao je glavom 1244. i na bo-sanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u grauGlakom na megji usorskoj (juxta castrumGallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio.Poljedni spomen o njemu sauvan nam je u po-

21

velji, kojom Dubrovanima obnavlja stara privile-gija i ujedno sklapa savez s njima protiv srpskogkralja Stjepana Uroa I. obeavajui im, da e ihbraniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratilis rakim (srpskim) kraljem (1249.).

C.

Bosna od smrti Matije Ninoslavado Stjepana Kotromania.

Matej Ninoslav nije mogao osnovati dinastijei poslije njegove smrti raspade se bosanska bano-vina na vie dijela. Jednim dijelom vladao je nje-gov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je pri-anjao uz katoliku vjeru, kada je papa Gregorije IX.razvio veu akciju protiv patarena (1233.). Kon-vertitori Dominikanci uzee pae za taoca Prijez-dina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada sekasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo-mana nastavila, mnogi, koji se nijesu htjeU poko-riti, izgubili su svoje posjede. Ti su po-sjedi i pripali Kolomanu. Pristae katolicizmamegju lanovima banske porodice ne osje-ajui se sigurnima u Bosni i dobiviovdje patarenske suparnike, traili su za na-gradu svoje vjerne slube i vjersku ustrajnost vla-steoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobioPrijezda I. od Bele IV. upu Novaki (oko GornjegMiholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezdai Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takoveprilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bo-sansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihaj-lovi postade ve 1247. banom Slavonije, zatim za-vlada A4avom (1254.), koja je obuhvatala zemljuzapadno od Biograda izmegju Save, Drine i pla-nine Cera i napokon Usorom i SoUma. Njega sunaslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I

22

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njimaizumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je takonestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dina-stija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezamas Arpadoviima.

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma.Ovdje je Toljena naslijedio knez Andrija nevjerankralju Beli IV.", ali njegov sin Radoslav u jednojpovelji od 1254. god. veli: ja upan Radoslavjesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar-skomu . . ." Poslije je Humska zemlja do doba Stje-pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima(Uro II. Milutin), izuzevi vladu bana Mladenaubia. Podrujem Rostislavljevim upravljali suiza smrti njegovih sinova banovi raznihimena (Stjepan, Henrik, Egidije, Ugrin)zatim kraljica Jelisaveta, udova kralja Stje-pana V., a 1284. postade vojvodom tihzemalja Stjepan Dragutin, sin StjepanaUroa 1., a urjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.-hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vri-jeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji bratUro II. Milutin. On je upravljao osim Mave rBosne jo i Branievom, Beogradom i Srijemom.Prionuvi uz katoliku crkvu proganjae patarenetako, da je papa njega i njegov posjed slavio podzatitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslaomu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znaiislavenski. Stjepanom Dragutinom se pae papahtio posluiti, da i Srbe predobije za zapadnokranstvo, ali bez uspjeha.

U unutranjoj pravoj Bosni vladajusinovi Prijezde I. : Stjepan i P r i j e z d a II.1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim,uzevi njegovu ker Jelisavetu za enu. Time muje porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r o-man i osniva je banske i kraljevskebosanske porodice. Vlast njegova i bratamu bijae vie periodina skupna vlast, jer se u po-veljama spominju i pojedini lanovi porodice, a za

23

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starjeine u-vlasti trebala je privola i ostale porodice. Nezna setano smrt prvoga Kotromania (1313. 1319.). Izbraka sa Jelisavetom imao je tri sina ."Stjepana,Vladislava, Inoslava i ker Katarinu.Udovica Jelisaveta bijae energina ena. Vidjevi,da svoje vlasti kao udovica ne moe vriti na-prama velikaima, uklonila se ispred neprekidnihkavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro-mana nad bosanskim porodicama ne bijae joduboko zadrla, te pojedine bosanske porodinestarjeine ne htjedoe da podvrgnu svoja u ma-lome vrena suverena prava pod banovo pravo.Prije megjutim. nego nastavimo prikazivati odno-aje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti panju naprilike u dananjoj zapadnoj Bosni i susjednojHrvatskoj.

D.

Ban Pavao ubi i ban Mladen u b i .

Na desnoj obali Krke, tamo gdje se buna ovaTijeka preko mnogobrojnih slapova rui u more,tamo se prostirala neko otadbina knezova bri-birskih. Tvrdi gradovi i tanane kule spletoe seu vijenac oko srca starodrevne hrvatske upe B r r-b i r-g r a d a." Pleme ubia imalo je ovdje svojepradjedovsko sredite, a starinom mu se moeovdje nai trag u 10. stoljeu. Pri sklapanju ugo-vora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvat-skoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanomsusreemo i upana Mrmonju ubi a.(1102.). Bela III. krajem XII. stoljea, dao je Su-biima u nasljedno leno bribirsku upu, uinivi ihtako feudalnim gospodarima. Prvi ubi, koji jeovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Si-novac mu Stjepko jo se vema prisloni uz kra-ljevsku mo Bele IV., te je u dananjoj sjeverno|Dalmaciji bio svemoan gospodar.

24

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojaa jo vie mofsvoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mudade u vjenu batinu bansku ast na Primorju(1293.). Isto je uinio i sicilski kralj Karlo li.(1295.), jer bez ubia nije bilo izgleda, da biAnuvinci mogli zavladati batinom Arpadovia.Isti Pavao postade jote i gospodarom bano-vine bosanske (1299. u Skradinu: Paulus banusCorouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako sek tome doda, da su njegova braa upravljalagradovima Kninom, ibenikom, Trogirom, Splje-tom, te konano jo i Zadrom, skupio je Pavao usvojoj ruci zemljita, kakovim nikad ni prije niposlije njega nije gospodario koji hrvatski velika.Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drinevidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike(1302.). I Stjepan Kotroman bio je tienik banaPavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rod-binskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske vezePavlove, moramo da poblie ugjemo u to pitanje.God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne,spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knezH r V a t i n* (vir nobilis Hrvatinus, filius condamStephani, de inferioribus Bosnae confi-n i b u s comes). Ovaj Hrvatin, iji se otac Stjepanspominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hr-voja Vukia - H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvo-jinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starijedoba i Stjepanii. Hrvatin, njegova braa i sinovirogjaci su i srodnici hrvatskoga banaPavla ubia i njegove brae Mladena i Gjure, teje po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednihvelikakih kua, postajala neka enidbena veza.Kad su se ubii stali koncem XIII. stoljea ivozanimati za napuljske Anuvince nastojei, daim pribave ugar.-hrv. prijestolje, nali su se pritome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavaozajamuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir isigurnost, obeavi mu, da e poradi vjernih i ve-likih usluga njegovih vazda tititi njega i posjede

25

mu od ma koga. Prema tome Hrvatin priznaje u-bie za svoje patrone.

Donji Krajevi (partes inferi-ores) spominju se prviput 1244. godine uzUsoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne.Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanskiPonsa imade pravo pobirati u ime svojih prihodadesetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima(gl. str. 19.). Prvotno, valjda jo za Kulina bana,obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorijVrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i poetkomXV. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasai Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve doUsore. Donji Krajevi poveavali su se vazdana tetu Hrvatske. Od upa, koje su senalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slije-dee:: Vrbaka, Sanska, Glaka, Plivska, Luka,Zemljika (Zemljanika Zemunik) i neko vrijemeDubika (za vojvode Hrvoja). Banica, Ze-munik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedvada ima sumnje, veli Thalloczy, da porodinoime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vr-banje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoe bribirskiknezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, aodavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaau Ostrogon, gdje ga okrunie za kralja. Malo izatoga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen.Ovdje je doao u sukob sa patarenima i godine1304. ga patareni ubie. Prijateljstvo izmegjuubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radivjerskih stvari, jer su Hrvatinii bili takogjer pa.tareni. Ban Pavao provali u Bosnu, aposljedica Pavlove provale bila je ta, da jeu Bosni postavio za bana sina svoga Mla-dena (II.) Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrva-tinii, ne spominju se vie, nego tek nakon smrti

*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukamaPrijezda, djed bana Stjepana Kotromania, ali je kasnijeova upa prela u posjed porodice Hrvatinia kao i Banicai Vrbanja.

26

bana Pavla (1312.) uje se opet njeto o njima, alisada se oni javljaju kao odluni protivnici Mla-dena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sinaVukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potie glasovitiHrvoje. Braa kao dumani Mladena II. nastoje za-jedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da gasrue.

Mladen II. primio je od svog oca Pavla velikubatinu. Granice su vladanju Mladenovu na sje-veru Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina ISava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu.Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatimcomes i dominus totius terrae Hlm (povelja1304.) nijesu prazne titule, nego se faktino po-dudaruju s vlau njegovom. I on i otac mu izvr-ivali su dominium s faktinim suverenstvom, jerse suverenstvo kralja izraavalo latentno i tosamo u koliko su ga ubii htjeli priznati. Da-kako, da njegova vlast ne bijae jedinstvena. On jem.orao u svakom podruju da daje koncesije tamo-njim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahuga se, ali on se morao bojati i njih. Mladen li.vladao je krepko velikom tom batinom. On jeratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veliThalloczy; njegovo ime je bilo na daleko na glasuu Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznatoje, da je Mladen imao tjelesnog lijenika ViljemaVarignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik.Istorija skolastine medicine broji ovog ubie-vog lijenika megju najpoznatnije pretstavnikeovoga, pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mla-denu: Svim vitekim krepostima opasanomu i nemanje umnom krunom ovjenanomu gospo-dinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata iBosne Banu i vrhovnomu gospodinu itave Hum-ske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen.Kad jo ujemo, da Mladen, jedan veliki knez,

) Zbog Huma ratuje po svoj prilici i s Milutinom,srpskim kraljem (1318-1319.)

27

poetkom XIV. stoljea ita bibliju, onda nam sveto, veli Thalloczy, prikazuje bana kao e m In e n t n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3-koj unutranjosti.

Perfidna politika Mletaka (1313. otee muZadar), surevnjivost hrvatskih velikaa i autono-mistike tenje dalmatinskih gradova, a na koncui sam kralj uinie kraj Mladenovom gospodstvu.Najprije se sloie u savez protiv Mladena njegovivazali knezovi Kurjakovii i Nelipii, zatim Hrvati-nii i dalmatinski gradovi. Pae i rogjeni brat Mla-denov die se proti njega. Njima se prikljuieslavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban StjepanKotromani, a tajno su rovarili protiv njega iMleani na sve strane, ma da su ga jo god. 1314.primili megju -svoje zaasne gragjane i prave Mleane. Kralj Karlo I. stie nakon to je ve Mladenbio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo budesazvan i sabor. Mladen II. doao je pred kraljas darovima, a kralj ga na viku velikaa svrgnes banske asti i zapovijedi mu, da ostane uza nj.Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Babo-ni, a u Bosni bi banska ast iskljuivopredana mladomu Stjepanu Kotro-m a n i u. Karlo I. ode s Mladenom u Zagreb ipostavi nad njim strau, te ga od sele smatrae za-robljenikom. Umro je po svoj prilici negdje uUgarskoj (moda u Temevaru) u tamnici.

Njegovi ga protivnici oito tendenciozno pri-kazuju kao zlobna i pakosna tirana. LjetopisacMiha Madijev igoe ga nakon pada ovim rije-ima: Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, tikoji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji . . .",^li iz Miha Madija govori mrnja autonomistikeDalmacije.

IV.

STJEPAN KOTROMANI.(1314. ? 1322. do 1353.)

Pod okriljem Anuvinaca zae vladu ovajbosanski ban, koji je u mnogome poravnao pu-teve, kojima je kasnije koracao veliki StjepanTvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromania ne-posredno iza oeve smrti malo se znade. Spome-nuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonilas djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepanvratio, ali moe se slobodno ustvrditi, da je prijepada Mladena imao svoju stranku, pa emo potome laglje i shvatiti spomenuto ve naputanjeubia sa strane porodice Hrvatinia. Oko 1322.izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bra-tom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezuVukosavu Hrvatiniu upe Banicu i Vrbanju. Tadase ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svimbosanskim zemljama. Soli, Usore, Donjim Kraje-vima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdaebraa slinu povelju u Moitri pred djedomvelikim Radoslavom", dakle poglavicom bosanskepatarenske crkve.

Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Kar-lom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upuuje nas Ibrak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginji-com Jelisavetom, kerkom hercega Kazimira odKujavije. Bila je to rogjakinja Karlove ene Jelisa-vete, kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka.Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana,a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskiholigarha (ratovanje Stjepanovo protiv knezaNelipia) i srpskih vladara. Za metea u Srbiji

29

uspjelo je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom,ie je tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum-sku. (1325.) Iza toga pripoji jo Stjepan Makarskukrajinu (od Cetine do Neretve) svojoj vlasti, tehrvatske upe Dumno, Hlivno i Dlamo, okojih postade oblast Z a v r j e, zvana kasnijeZapadne strane.

Godine 1333. darova Stjepan Dubrovanimavas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okoloRata" u batinu. Za taj dar obeae Dubrovani,da e plaati banu i njegovim potomcima svakegodine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera;nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci doli uDubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanojpalai, a ne e zato plaati najma . . . Pod konacsvoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani, potpo-magan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim ca-rem Duanom. Uzalud su Mleani kuali da izmireoba vladara. Stjepan je provalio u Duanovezemlje (1349.), a Duan je opet slijedee godine(1350.) poao lino s velikom vojskom protivBosne. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari)vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine uBosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetinei Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provalitido obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavleprema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj po-hiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju.Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedoegradove u Zahumlju. Oslobodivi se Stje-pan Kotromani Duanove sile ivio je dvijetri godine mirno povjerivi se sasvim ugar.-hrv.kralju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnoaj izmegjuoba vladara postade jo tjesniji, kad je Ljudevituzeo za enu ker Stjepanovu, Jelisavetu (1353.).Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovommladom dinastijom. Kako neki hoe, nagnala gaje na to ljubav prema Jelisaveti, ali vie je vjero-jatno, da je htio enidbom sa Jelisavetom zavla-

30

dati jednim dijelom Bosne, to mu je kasnije iuspjelo za Tvrtkove mladosti.

U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotro-mani vie uz patarensku vjeru nego li uz katoli-cizam. Moda se oslanjao i na istonu crkvu. Pozitivno se ne da rei, da li je blie bio patarenstvuili istonoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svojevlade podupirao je katolicizam svim silama.Njegova je elja bila, da bosanski biskup prenesesvoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta eijanije mu se valjda ispunila. Osobito je ivahnudjelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskupfra Peregrin (1349. 1356.). Stjepan K. ivo jepomagao njegova nastojanja, obratio se pae pis-mom na papu Klementa VI., da poalje Peregrinupomonike, koji znadu nauk vjere i koji su vjetislavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti".Nadalje trai ban, da bi se biskupu bosanskomedozvolilo, da moe sam u pomo pozvati re-dovnike i sveenike, te da im se dadu sve povlasti,to se daju sveenicima, koji rade megju Tatarimai nevjernicima za proirenje vjere, jer istim tru-dom i istom pogibelju slubuju u Bosni

;

podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openjes izopenim narodom. Osobito je zanimiva banovamolba, da se Peregrinu dozvoli smjetenje obra-enika u vee manastire, gdje bi se neko vrijemepoduavali u latinskoj slovnici i nauci katolikoj.Stjepan Kotromani bio je i osobiti zatitnik franje-vakoga reda.

Ban Stjepan Kotromani nije imao mukogapotomstva. Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a voenio se 1338. Jelenom, keri Jurja 11. Bribir-skoga. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353.),bijae, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast urukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinuTvrtku jedva moglo biti vie od 1 5 godina. Ali vecgod. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako za-padne bosansko prijestolje Tvrtka 1., sinovca Stje-pana Kotromania.

V.

STJEPAN TVRTKO I. BAN I KRALJ.(1354.1391.)

A.

Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bo-sanskom vlastelom.

Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo maternjegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom)na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svo-jom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodineodnoaje. ini se, da je udovica mati traila tomprilikom i zatite u Ljudevita, jer bosanski velikai,koji su se uivili za Stjepana Kotromania u svojpodaniki poloaj opet idu zatim, da izvojujustaru nezavisnost. Ono mjerilo lojalnosti, veliThalloczy, koje se u srednjem vijeku na zapadu najednom ili drugom mjestu istie, nije se u Bosninikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDateritorija, a dijelom opet onaj snani i ne-obuzdani lini osjeaj, koji je vazda ka-rakterisao tamonje porodice." Prvi se digoe ne-koji lanovi porodice Hrvatinia, a ne bismo se pre-varili, da je donekle i vjerski momenat odluivao,jer je Tvrtko bio katolik, a veina njegovih velikaapatareni.

U takovim prilikama oslonila se mati sa svo-jim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetkuvidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Lju-devit megjutim ne bijae sasvim s njime zado-voljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakaniobosansku banovinu umanjiti, a ostatak skuiti pod

32

svoju vlast, te od bana nainiti u neku ruku svoganamjesnika. Na to ga je nukalo, veli ii, najviesretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga rato-vanja imala je biti eljno iekivana i tekosteena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr-vom redu upuena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu.Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proiri da-kako na tetu Bosne, ije su zapadne oblasti ionako najveim dijelom bile vremenom preotete hr-vatske upe. Da tu svoju svrhu postigne, (o tomima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svojuvlast neke bosanske velikae, (od roda Hrvatinia),traei od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokoreravno njemu i njegovoj zatiti (1357.), to su onii uinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom1357. morao sklopiti za se veoma nepovoljanugovor. Morao se obvezati, da e protjerati Pata-rene i svoje zemlje, da je duan ii s kraljem u rati boraviti i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili linoili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon otstupitimu itavu Humsku zemlju. Kralj mu za to potvr-gjuje banovinu bosansku i Usoru. Timugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Lju-devitov, te su i Dubrovani zvali Tvrtka po na-logu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba na-stao i onaj natpis kod Zauja blizu Donje Dreniceu dananjoj Hercegovini, u kojem se veli : Se piarab boji i svetoga Dmitrija udnigospodinakralja ugarskoga Loia i gospodinabana bosanskoga Tvrtka".

Ovakovo rijeenje bosanskoga pitanja jedvada je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim veli-kaima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svogbana zamijene monim kraljem Ljudevitom, koji jeu pitanju vlasteoske oligarhije bio jo kud i kamoenerginiji od svoga oca Karla I. Radilo se sada otome, da li e bosanska banovina ostati autonomnaili e se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uzTvrtka okupie vlastela obiju konfesija i digoebunu, a Ljudevit je sam poao u Bosnu, da ugui

33

taj ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnubili su dakle politiki, a ne samo, kako Ljudevitveli, da ga na tu vojnu navelo pustoenje bez-brojne mnoine heretika i patarena, a na tetuprave vjere kranske."

Ljudevit je odluio Bosnu napasti s dvijestrane. (1363.). Jednu vojsku povjerio je kralj pa-latinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupuNikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti gradSrebrenik; druga vojska (na elu joj sam kralj)provalit e u upu Plivu i njeno sredite tvrciiSokol-grad. 8., 9. i 10. jula 1363. nalazio se kraijpred Sokolom, a ve 19. jula izdaje povelju u Viro-vitici nedaleko Drave. Rat je prema tome trajaoveoma kratko i svrio za kralja potpunim neus-pjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o tojneuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori samTvrtko. U povelji od 1366. god., to ju je izdao uupi Rami pred gradom Prozorom veli: Stvorihmilost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi,u ime vojvodi VlkcuHrvatiniuza njegovuvjernu slubu u ono vrijeme,kada se podie na meugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu podSokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno poslui."Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavuPlivsku upu. Mnogo gore od samoga Ljudevitaprogjoe palatin Nikola Kont i ostrogonski nad-biskup Nikola, kraljev kancelar. PodsjedanjeSrebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogjemorali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi istvari. Tako je Bosna, veli ii, sauvala orujemu ruci svoj politiki individualitet, a Tvrtko se sadaprozove Bojom milou ban itave Bosne". Re-publika mletaka uini (1364.) njega, brata mu Vikai mater Jelenu svojim gragjanima.

Time megjutim jo uvijek nijesu bile svrenekunje i borbe mladoga bana. Dvije godine izatoga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio naelu brat mu Vlk s knezovima Dabiiima. Razlozinam nijesu poznati, ali moda je Vlk teio da po-

34

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjeiiz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banune preostade drugo, nego zatraiti pomo u Lju-devita, koji mu je i prui i Tvrtko se jo iste go-dine (1366.) vraa u Bosnu, ali jedva u itavo svojevladanje. ini se, da je kralj pridrao koji dio usvojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatanii utamnieni, a Vlk pobjee u Dubrovnik. Du-brovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoeizruiti, makar je i sam Tvrtko boravio zbog togau Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri seTvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima(svojega brata gospodina Vlkia").

B.

Stjepan Tvrtko iri granice svojedrave i okruni se kraljevskom

krunom.

Poslije ovih nevolja zvao se Tvrtko Miloubojom i naega gospodara Ljudevita ban Bosne".No ovaj odnoaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevitsvratio je svoju panju na prilike u Poljskoj i takoje Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu.Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svojuvlast na jugu, a osobito istoku svoje drave. Go-dine 1355. umro je Duan Silni u doba od 48 go-dina, i njegov nasljednik Uro IV. nije imaoosobina, da bi mogao snanom rukom rukovoditivelikom, nedavno proirenom dravom. Ubrzoizbie nemiri u itavoj zemlji. Dravu poee kidativlastela, osnivajui samostalna gospodstva.Vlkain postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju seBalii kao upani, a izmegju obale juno od Du-brovnika i planina istono od Drine upan NikolaAltomanovi velika plitkoga uma i siledija,koji je sa svima susjedima ivio u svagji". Istoni

35

-susjed upana Altomanovica, dublje u unutra-njosti, bio je knez Lazar, sin Pripev. Pribac zovese i Hrebeljanovi. Lazar se oenio Milicom, ker-kom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje caraDuana, koji je poticao od sporodne loze Nema-njia. U mladim godinama stupio je u dvorskuslubu Duanovu, a kasnije se javlja kao jedan odnajuglednijih dvorjanika caraUroa. Oko 1370. bioje Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumiredinastija Nemanjia s Uroom IV., a i Turci sejavljaju u isti as kao politiki batinici jo ne-davno tako snanoga carstva. Bistrom i prokua-nom oku Tvrtkovu nije mogla utei vanost ovoganovoga politikoga poloaja na jugu i istokunjegove drave . Po babi svojoj, keri Stje-pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu potankoj krvi s izumrlom dinastijom Nema-njia, a on ne samo da je to staoisticati, nego se poe i otimati za posjede iste po-rodice. Sklopivi savez s Lazarom Hrebeljanoviem,osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim samprotjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balia,kojemu je otstupio malo ne cijelu kneevinu T r a-V u n j u Nikola Altomanovi, te mu se oblast pro-stirala preko Humske do Kotora i Onogota (Nik-ia). Na istoku drao je u svojim rukama Tvrtko ljedan dio Rae, gdje se nalazilo i Mileevo s gro-bom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobusv. Save okruniti sugubim vijencem" t. j. dvo-strukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje,prozvavi se: Stefan Tvrtko po milosti gospoaBoga kral Srblem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemli,Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli,Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prela su iprava Nemanjia na Tvrtka, to su i Dubrovani iMleani odmah i priznali. Dubrovani su mu naimeplaali danak, to su ga plaali srpskim vladarimana dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*),

*) Godine 1354. spominje se u jednoj povelji stanak

36

Prema novoj asti bijae si Tvtrko uredio i svojdvor, uvedavi nova dvorska dostojanstva (logotet,protovestijar). Osim toga okruio se i najodlinijimbosanskim knezovima i vojvodama, od kojih su vetada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi, RadinJablanovi i sin mu Pavao Radinovi, a osobitovojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki.Stona mista'' Tvrtkova su obino Sutjeska, Bobo-vac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ovemone porodice, da ih predobije za se i za svojuporodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on ivio.Poslije su ti velikai zaboravili na to i odmah izanjegove smrti trgali jedinstvo drave.

U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtkoodregjuje svoju zadau: i po tom naeh s bogomkraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, clajepadaja sa vzdvignuti i razoraja seukrepiti..."Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svogaivota.

Poslije smrti Ljudevita (1382.) pokazao jeTvrtko odluno volju, da proiri granice svojedrave na Jadransko more, a na sjever do Dravedakle, da dobije vlast nad itavom zemljom, u ko-joj stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je iostvario svoje tenje, ali to to nije trajno isasvim proveo, kriva je njegova preranasmrt. Dravi Tvrtkovoj trebalo je mora ibrodovlja, a u tom poslu smetao mu Du-brovnik, a zatim kraljica Marija, koja jebosanskih velikaa na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nijedrugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileevo sa crkvomsv. Nikole, to ga je sagradio Stjepan Kotromanii u kojem je bio sahranjen. Juki spominje, da je Mile-evo bilo na rijeci Bosni u dananjem grada-kom kotaru, danas zvani Mileevac. Talloczy veli,da je mjeslo Mile lealo oko Kljua i dodaje: te takopada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiarada se Tvrtko krunisao za kralja u manastiruMileev u, posveenom sv. Nikoli." Kao da je iRuvarac bio ovoga miljenja, samo ga nije htio izrei.(Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnikbos. muzeja godine 1894.)

37

batinila Kotor iza oca. Ne usugjujui se direktnonapasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u BokuKotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, kojiprozva Sv. Stjepan' (u ast svome zatitniku);poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je imeErcegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgo-vinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bilamona i jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinutiod Marije. Novi je imao biti glavni primorski trgbosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi seusredsredila sva trgovina ovih zemalja. itelji dal-matinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino isol, a Tvrtko je podigao u Novome slanicu" iuinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to1382. god. na molbu Dubrovana zavrgao!).

Tvrtkova diplomatska vjetina nala je terenaza svoje pomorske tenje i u Mlecima. Vijee mle-tako dalo mu je privilegij (1383.), to je dozvolilosvomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi odnjega admiralsku ast, pae mu je prodalo i jedandobar brod toboe kao mletakom gragjaninu.Mora da je osobito na srcu lealo Mlecima Tvrt-kovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli usvoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana, poto sepokazao vjernim i pravim Mleanom", koji revnoradi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, damoe graditi u Mlecima jo dva broda. Ova sklo-nost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaitiodnoajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji,gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanjeprotiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mle-ani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se,da e u opoj smutnji u mutnome loviti.

C.

Stjepan Tvrtko prema pokretu uDal m ac i j i i H rv a tsko j.

Megju Hrvatima, koji su se digli za KarlaDrakoga, a protiv Marije, naao je Tvrtko do-

38

skora pristaa. To je u prvom redu vranski priorIvan Palina (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj iHrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvorenopristao uz buntovnike.

Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da trebapokuati izravnanje s Tvrtkom, hoe li Marijauspjeti protiv ustaa. Godine 1385. ode palatin Ni-kola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovorts Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo traionego samo Kotor vlasnitvo njegovih roditelja ipraroditelja". Gorjanski zato sklopi s njimevjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, aTvrtku predade Kotor, kojim je faktino jote istegodine ovladao.

Kada je Karlo Draki godine 1386. u Ugar-skoj bio izdajniki ubijen, promijeni Tvrtko svojuprividnu neutralnost i pristade otvoreno uz bun-tovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukiem".Buntovnici su naime vojevali dalje za sina KarlaDrakoga Ladislava, kojemu je bilo jedva desetgodina. Ve godine 1386. provaljuju bosanske etedo Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Palina postao na-mjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sje-ditem u Klisu, poradi on jo vie u korist Tvn-kovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtkopridruio svojoj dravi svu Dalmaciju s otocima,osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i junuHrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije iHrvatske.

Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nrratovanje s Turcima. Tvrtko alje Lazaru u pomovojvodu Vlatka Vukovia, a vjerojatno je, da je ukosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskihustaa spominje se naroito bivi ban Ivan Horva?.

Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad pri-kovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, sreditem okakojega se skupie esti drave hrvatske i srpske.Bosna je bila tada najmonija drava na

*) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom.

39

Balkanskom poluostrvu. Ona je dominiralana sjeverozapadu, kao to je nekoliko go-dina prije toga dominirala Srbija za Du-ana na jugoistoku. Ipak je velika razlika,veli Stanojevi, i u politikim i u kul-turnim tenjama carevine Duanove i kraljevineTvrtkove. Duan je htio stvoriti srpsko-vizantijskocarstvo, a Bosna je trebala da postane srpsko-hrvatska drava, koja e spreavati prodiranjeUgarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom Ihrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svrava Sta-nojevi, bila je Tvrtkova drava realnije za-miljena i zasnovana, nego drava Dua-nova. Svim tim uspjesima uini megjutim krajTvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrijeTvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njegapropade i njegovo djelo.

Stjepan Tvrtko bijae oenjen DorotejomBdinskom, kerkom brata posljednjega bugarskogacara Ivana imana. Iz toga braka potie smTvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremaona drugi brak i to htio je da se oeni kerkom AI-brehta III. Habzburgovca i traio je Mleane, damu oni budu posrednici. Smrt njegova prekinulaje osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s toraenidbom.

VI.

STJEPAN DABISA.(1391.1395.).

JELENA GRUBA."(1395. 1398.).

Ma da je svetopoivi" kralj Tvrtko ostaviodva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju,naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stje-pan Dabia po starom slavenskom pravu senio-rata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga i-vota uvesti red nasljedstva po primogenituri, toje kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolneborbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobino jeopet narasla mo odline bosanske vlastele, kojaimade izborno pravo tako, da nijedan bosanskikralj nema vie slobodnih ruku u politici nego jeigraka u rukama velikaa, od kojih nekoji (HrvojeVuki, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjerajupolitiku na svoju ruku. Da su bosanska vlasteladigla toliko glavu, uzrok je i sam Dabia, ovjekpovodljiv i neodluan, pa zato i malo sposoban,da ravna dravom, koja je bila sastavljena odesti, to se jo nijesu stopile u jednu cijelinu, negosvaka odavae svoje porijetlo i isticae svoje cen-trifugalne tenje. ena mu je bila Jelena Gruba",inae nepoznata porijetla, valjda ki domae kojevelikake porodice.

Dabia bijae priznat i u Hrvatskoj i Dalma-ciji, te je god. 1392. vrio u tim kraljevinama vlastpo banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije VukuV u k i u, bratu Hrvoja Vukia. Megjutim subili, kako je ve poznato, hrvatski ustae izabrali

41

Tcraljem sina Karla Drakoga, djeaka Ladislava,koji za ivota Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vla-darska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove svevie to ini. Tako on pod konac g. 1 391 . potvrgjujebanovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodiHrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae darivaHrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima.Razban mavanski, Ivani Horvat postaje Ladislav-Ijevim glavnim namjesnikom u Ugarskoj i saveznimkraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladaraza Dalmaciju i Hrvatsku: Dabia i Ladislav, a vese pomalo javlja i Marijin mu Sigismund, koji eulagati sve sile, da atre protivnike svoje i svojeene i da istisne Ladislava.

Stjepan Dabia poeo je uvigjati, da nije dostajak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kra-ljem Ladislavom. Nije imao odvie pouzdanja ni uhrvatske ustae (Horvate i Paline), koji su po-slije Tvrtkove smrti vie naginjali Ladislavu, a Injegovi vlastiti velikai vie su se brinuli za senego za kralja. Jo je tea situacija nastala za Da-biu, to su i Osmanlije pokucali po prviput navrata Bosne. Imajui u rukama DuanovoSkoplje pribliili su se i Bosni i prva provaladogodila se za vlade Dabiine (1392.). Izvori o tojprovali malo nam govore. Znademo, da je vlada-lac Bosne bre bolje skupio boljare, vojvode, ba-novce, knezove, tepaije, upane, velmoe, vlastelui vlasteliie", te potegne danju i nou" protivnjih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu iini se, da je ova provala ostala bez tekih po-sljedica.

Svi ti razlozi sklonuli se Dabiu, da je odluioizmiriti se sa Sigismundom, kako bi osigurao prije-stolje njegovom pomoi. U julu 1393. sastadoe seoba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju obavladara nemamo potankih vijesti, aU znademo, daje Dabia pridrao svoju dravu u starom op-seg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp;-jim milim prijateljem". Dabia je opet sa svoje

42

strane preuzeo obvezu, da drava imade poslijenjegove smrti zapasti Sigismunda kao pravog izakonitog vladara", da ne e pomagati ustaa uHrvatskoj i Ugarskoj i da e svoje velikae pozvatina vjernost i vjernu slubu prema Sigismundu').Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imaovrijediti za vjena vremena" imenovao Dabiuupanom omogjskim.

Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanskavlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gja-kovaki ugovor. Razumije se, da su protiv ugovorabili i hrvatski velikai, protivnici Sigismunda. Go-dine 13Q3. vidimo na Dabiinom dvoru bana Iva-nia Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bje-gunci sada, kada im je poslije gjakovakog ugovo-ra i lina njihova zatita bila u Bosni sumnjiva,svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignuBosnu protiv Sigismunda. Dabia im je oteaOmi, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i daljeprogonio, jer su se zatvorili u grad Dobor,na donjem toku rijeke Bosne, koji su po svoj pri-lici bili podigli ve prije, da mogu odanle napadatiSlavoniju i Ugarsku.

Sigismund je odluio potraiti svoje protiv-nike u Bosni. Pogje zato dobro spremljen premaDoboru. Braa Horvati pobjegoe odavle, ali izda-jom padoe u ruke Sigismundove, koji je megjutimspalio Dobor. S Horvatima dospjee u Sigis-mundove ruke i drugi kolovogje, koji bijahu po-gubljeni. Osobito je tragino svrio Ivani Horvatu Peuhu. Time je Sigismund postao gospodar si-tuacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Da-bia, koji se pourio u tabor Sigismundov kodDobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k o-vaki ugovor. Po mnijenju iievu ovaj jeugovor sada proiren u toliko, da se Dabia moraa

*) Bez privole velikaa ovaj ugovor i onako ne binita vrijedio.

43

odrei Hrvatske i Dalmacije*) (1394.). Tako jeDabia povratio sebe i svoje podanike u podan-stvo (dominio) i poslunost kralju i ugarskojkruni". U Dalmaciji upravljao je jo uvijek VukVuki, protivnik Sigismundov. Protiv njega iza-alje Sigismund Nikolu Gorjanskoga, koji Vukasvlada kod Knina i ovom pobjedom padoe Hr-vatska i Dalmacija u ruke Sigismundove.

Godine 1395. umrije Stjepan Dabia u Sutje-skoj, nasljednik Tvrtkova ezla i krune, ali neduha njegova niti odlune mu volje". On je svojunaslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadanjivazalski odnoaj prama kruni sv. Stjepana. Slabanjegova vladavina mogla je biti i po udi gordojbosanskoj gospodi, na ona je stoga i posijalasjeme, iz kojega e niknuti plod skore i nagle pro-pasti.

Glas o Dabiinoj smrti stigao je Sigis-mundu u Erdelj, gdje se on nalazio u taboru spre-majui se protiv Turaka. On je poao po svoj pri-lici odavle u Bosnu, da oivotvori svoje pravo pogjakovakom ugovoru. Bosanski velikai razdijelilisu se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismuna,ali ta je bila u manjini. Veina izabere udovicuDabiinu Jelenu, to Sigismund nije mogao sprije-iti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i daotome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samopo imenu, dok su u istinu imali vlast u rukamaHrvoje, Sandalj i Pavao Radinovi, koji su ve1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakoni-tog Tvrtkovog sina. Godine 1397, vlada ve samOstoja, a o Jeleni imade jo spomen iz god. 1399,

*) Drugi historiari misle, da se Dabia ve prvi-put u Djakovu morao odrei Hrvatske i Dalmacije.

VII.

DOBA PROTUKRALJEVAI PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI.

NEKOJI BOSANSKI VELIKAIVLADAJU U SVOJIM OBLASTIMA

SAMOSTALNO.(1398. 1421.).

A.

Stjepan Ostoja (1398. 1404.). Ovajvladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa namse ini kao da se aca svoga porijetla. Zato i nijeneopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bionezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestoljepomou monoga plemstva i zato je bio posvemaod njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalovie nego matica bosanske drave, Gornja Bosna,pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tomega je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci suponovno provalili u zemlju pod Mahmut paom,te je nemilo oplijenie. Samo cia februarska zimaprisili ih na povratak (1398.). U takovim tekimprilikama bio bi se i vladar veih sposobnostiteko snaao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije nipokuao, da se otme ispod vlasti mone vlastele.Od velikaa, koji su zapravo drali kormilo draveu svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi, Sandalj

*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan TomaOstoji, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretasnikaTvrtka II. Tvrtkovia ^patruus noster carissimus." Du-brovani vele za nj: e sta homo de minima condicion."

45

Hrani, a nada sve Hrvoje Vuki-Hrvatini.Piavao Radinovi. Otac Pavlov Radin Ja-blani bijae ugledna osoba na dvoru StjepanaTvrtka I., a sam Pavao proivi mladost svoju nakraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobitodrag, jer Dubrovani piu jednom zgodomPavlu o tome: i on tebe (naime Tvrtko)imae i drae koliko svoje diete", adrugom opet zgodom kau za nj: a uenikdobri slavnoga spomenua gospodina kraljaTvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time, to je Stje-pan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu zaenu. Otadbina Pavlova bijae izmegju Bosne iDrine. Obuhvatala je Boraku upu (comitatusBerez) s gradom Boraem (kod Vlasenice), zatimolovne majdane kod Olova i trg Prau. (Tu je sa-gradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megja-io je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim togaje imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Go-rade), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Ka-snije je porasla njegova mo, jer je dobio posjedSankovia. Za Tvrtkovih vremena vladao je uHumu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Du-brovnika i Stona upan Sanko. Njegovi sinovi Be-lijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Tra-vunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkovedarovae braa Sankovii i ne pitajui ostalu bo-sansku vlastelu 13Q1. god. upu Konavlje Dubrov-anima. Jo iste godine udarie na njih Pavao Ra-dinovi i vojvoda Sandalj Hrani, zarobie brau,a zemjju podijelie izmegju sebe. Konavlje dobio jeRadinovi, a posjede u Humu veinom SandaljHrani.

Sandalj Hrani. Porodino imanje ovogavojvode nije nam jo poznato, no po svoj priliciimala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosnisvojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao jedva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovije poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske ukosovskoj bitci. Hrania Vukovi otac je Sandaljev.

46

Iza pada Sankovia zavladao je Sandaljnajveim dijelom Huma, proirivi svojuvlast sve onamo do Drine (Podrinje). Zanj se kae, da je bio vladar ivahnaduha, otra uma i veoma Ijubezan"*). Ovopoljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijestnjegove vlade, u koliko nam je poznata. Po enisvojoj Katarini, kerci bana Vuka Vukia, bio jei rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu sme-talo, da su periodino bili i ljuti neprijatelji.

Hrvoje Vuki -H r v a t i n i . Sve bo-sanske velikae, pa i gornju dvojicu natkrilio Jesvojim znamenovanjem najmarkantnija linostovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje.On je kroz dva i po decenija (1390.1415.) rav-nao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemaljai bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom pod-ruju nita. Njegov otac Vukac Hrvatini, kojegasmo svojedobno spominjali, odano je sluio po-nosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen po-sjedima u t. ZV. Donjim Krajevima. Tvrtko je vi-soko cijenio zasluge oeve, a nagradio je i sma,kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosan-skom vlastelom na svom kraljevskom dvoru uMoitri (dananje Mostre Donje u visokom ko-taru) dao dostojanstvo velikoga vojvode,koje je obnaao njegov otac Vukac (Hrvojije bilo tada oko 30 godina). Oenjen je biokneginjom Jelenom Nelipievom, koja mu rodi Je-dinca sina Balu Hercegovia (spominje se izmegju1400. 1416.), koji nije dugo preivio svog oca,a po politikoj vanosti nije mu bio ni sjena. Imatemo prilike da vidimo, kako je tijekom vremenaproirio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovuHrvoja spljetski spomenici: herceg Spljeta, po-kralj Dalmacije i Hrvatske (vicerex), najvei voj-voda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin

*) Sandagl fu nu principe di spirito vivo, di raggio-namento forte et di moita delicatezza.

47

Lui (Lucius) veli, da je vladao u Dalmaciji ne kaokraljevski namjesnik nego kao da je kralj sam (noncome vicario regio; ma come se fosse lo stesso re).I zaista on si uredi svoj dvor dijelom u Bosni uJajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Nanjegovom dvoru deavali se knezovi", vojvode",koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke;on je drao svoju vojsku, iljao stranim vlastimasvoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanunije mu bilo premca, veli ii, izuzevi osman-lijskoga sultana.

B.

Stjepan Ostoja i Dubrovnik.Spomenuli smo, da su godine 13Q1. Sankovii

darovali Dubrovanima cijele Konavle, ali su tajdar sprijeili Sandalj i Pavao Radinovi. Dubrov-ani nijesu mirovali ni za Dabie ni kraljice Jelenesamo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli.Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. (jod.13Q9. dobili su Dubrovani zemlje od Kurila doStona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimimejami . . ." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekadaTvrtku plaao 2000 perpera godinje. Vijee dubro-vako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragja-ninom i plemiem, davi mu u gradu palau, apoto je Hrvoje iao je u toj stvari Dubrovanimana ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski o-noaji doskora se pomutie i pretvorie u otvorenoneprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana.

C.

Stjepan Ostoja i Hrvoje Vukiprema Sigismundu i Ladislavu Na-

pulj s k o m u.Na dvoru Stjepana Ostoje bijae Hrvoje

svemoan. Kada je Hrvoje poeo zazirati od bu-

48

dimskoga dvora i pribliavati se opet napuljskome,poao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagra-dio je odmah (13Q8.) Hrvoja, te ga imenovao svo-jim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), nato je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio danajprije obrauna s Hrvojem, pa je (1398.) pro-valio u Donje Krajeve i doao do Vrbakogagrada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratiodoskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga pro-valio u dubiku upu i pridruio je svojimDonjim Krajevima, uz koje je ova upa ostala svedo 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih voj-voda jo iste godine na Usoru nije uspjela. Kad jeOstoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i itavuupu hlivanjsku, pribliio se Hrvojin posjed sred-njoj Dalmaciji, u ije se on poslove poeo ivomjeati. Sigismund je naime svojom neuvenomrasipnou i favoriziranjem stranaca izgubio uUgarskoj i Hrvatskoj i one velikae, koje su mubili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Na-puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao to ne-kada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojinaila toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radiovie u ime svoje i Ostojino uskrisujui radTvrtkov. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatskajuno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odluiose ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve.Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmacijuneke svoje slubenike, kao to je to tajnik njegovMatija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi.Od San Miniata imade zanimljiv izvjetaj, u kojemopisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim po-slanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. Juerje stigao ovamo, pie on, vojvoda bosanskoga kra-ljevstva, imenom Hrvoje, veliki knez i naj-moniji u svom kraljevstvu. Upravo iajHrvoje p o g 1 a v i t i j e r a z 1 o g, da su se kralje-vine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile La-dislavu. Hrvoje oekuje kralja s velikom druinoui.

49

Taj j e o V j e k inae pataren, ali se radida ga gospodin kardinal (papin poslanik) privedek svjetlu pravoga spasa, a ini se, da e i on samprivoljeti, jer se nada, da e ga gospodin kraljnamjestiti za upravitelja bosanskim stranama".Galeotto opet pie za Hrvoja : velik go-spodin po svojoj vlasti, a ne manjitijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru zakralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati seu Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvojahercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Bra,Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoganamjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilopreputeno sve, to je priznavalo Ladislava. Sahercetvom spljetskim postaje Hrvoje samostalanvladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu jebilo omogueno, da gotovo itavih deset godinarije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijeluBalkanskoga poluostrva.

D.

StjepanOstojai Dubrovnik.Dubrovako-bosanski odnoaji zaotrili sue

ponovno god. 1400., ali do pravog neprijateljskogizraaja dolo je tek 1402., kada je Sandalj Hranipoeo navaljivati na Dubrovane. Stjepan Ostojaznajui, da ne e moi pokoriti Dubrovnika bezbrodovlja, pribliio se i Mlecima. God. 1403. traiOstoja od Dubrovana, da ostave Sigismunovprotektorat i da se podine njemu i napokon damu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurilado Stona. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radi-novi imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli susvaki as provaliti na dubrovaki teritorij i nanijetisilne tete. U toj nevolji*) obraaju se Dubrovanina Hrvoja, da on intervenira za mir. Piu mu : jer

*) Dubrovani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu.4

50

ono, to vi hoete, htjeti e itava Bosna". Hrvojeobea, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posve-titi tome panje, tako da su Pavao Radinovi iSandalj Hrani zapoeli s neprijateljstvom.

Najednom se situacija izmijeni u korist Du-brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupiopet velikae oko sebe, dok se Ladislav spremaoda ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sa-svim dobro, da e Sigismund, im to bude mogaos njime obraunati, pogotovo, jer se usudio dirati uvjerni mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on jepoao Dabainim stopama i sklopio sa Sigismun-dom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskogakralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Du-brovani su sada sve upotrebili, da zavade bo-sanske velikae s Ostojom. Taj posao nije im bioni teak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protivOstoje, to se ovaj izmirio sa Sigismundom. Du-brovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem ugradu Zveaju (1404.) suprotiva kralju Ostoji nanjegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra-ljevstva . . ." Dubrovani su se obvezali da e pre-poruiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svojumilost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega.Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojomi sad je trebalo izmiriti ga jo s Dubrovnikom.Dubrovani kao uvjet pomirbe trae Nove zemlje"(od Kurila do Stona) odluno natrag, ali Ostoja totvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u nepri-jateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumus nekojim velikaima dozvolio Mleanima velikaprivilegija, koja su do sada uivali Du-brovani u Bosni, digoe se bosanska vla-stela na elu s Hrvojem, zbace s prije-stolja Ostoju, te sami preuzmu privremenoupravu zemlje (1404.)*). Protjerani StjepanOstoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima

) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranjeMleana.

51

zamoli oprotenje i pomo. Sigismund posla uBosnu mavanskoga bana Ivana Morovia, kojipohara zemlje Ostojinih protivnika provalivi doBobovca. Njegovi podvojvode zauzee Srebrenik,koji je odsada vie godina u rukama Sigismun-dovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao banMorovi uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da jeOstoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljenkraljevski naslov. U Bobovcu bila je ostavljenai jedna eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost(1404. u junu). Zbor bosanskih velikaa izabraoje megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovia*) i takoje Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade(Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bioHrvoje. Dubrovani su napokon dobili svoje NoveZemlje. Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdioim je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravona posjed, to im ga je Ostoja oteo (1405.).

Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi. Borbesa Sigismundom.

(1404. 1408.).

Sigismund je ove promjene pratio velikim ne-zadovoljstvom i odluio povesti vojsku protivsvoje kraljevine Rame i Bosne, da se isprave i ob-nove megje njegove drave". Bosna je valjda ini-cijativom Hrvojinom odluno pristala uz LadislavaNapuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kra-ljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju

*) Dubrovani su svojim poslanicima dali instrukcije,da pouzdano i tajno kau Hrvoji: ,Tko bolji za kralja odVas?" Mete morao je u to doba u Bosni biti opfeniti, jerDubrovani vele za to doba na jednom mjestu: Kolikomi nahodimo iz knjigah, jer od potopa svieta nije se sviettoliko smel i vrtel."

52

je bio provalio, sazva Tvrtko II. veliki zbor bo-sanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje iSandalj, te odavle poslae Bonjaci poslanike La-dislavu u Napulj, da ondje zatrae od kralja po-tvrdu starih i pravih megja bosanskih naroitoprema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sve-anu ispravu (august 1406.), u kojoj istie velike,plodonosne i korisne usluge, to su mu ih iskazali,a i jo uvijek iskazuju Bonjaci, da stekne ugarskukrunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onomopsegu, to ga je Bosna imala za Kulina bana. Bo-njacima je bilo poglavito do toga stalo, da im sepotvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja jeesto znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a isada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom po-sadom. Vidjelo se po svemu, da mora doi do no-vih bojeva izmegju Sigismuda i Bonjaka. Ljeti1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipuod Ozore (Pipo Spano), temevarskom knezu, kojije poznat u naoj narodnoj pjesmi pod imenomFilip Madarin. Pipo prodrije s ugarskim velika-ima duboko u Bosnu, opljakavi tom prilikom go-tovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedite Osto-jino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u oko-linu da plijeni. Veeg uspjeha nije postigao, kao nisam Sigismund slijedee godine (1407.). Svakakosu ovi slabi uspjesi znak ondanje velike vojnesnage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismun-dove vojske.

Napokon je Sigismund uvidio, da ne e naovaj nain svladati otpor Bonjaka, pa se zato po-sluio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva,da prikae rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalonapasti krstakom vojskom". Papa Gregorije XII.izdao je u Sieni proglas na sav kranski svijet,da pomogne katolikoga prvaka" u boju protivTuraka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika ukraljevima i stranama carigradskim. Vlakoj,Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Sr-bije etc. Svim onima, koji bi poli na tu vojnu.

53

obean je oprost, koji se dijelio nekada krstaima,kad su ili u Palestinu.

Tako je Sigismund mogao s vojskom o60.000 momaka provaliti u Bosnu do Dobora')(1408.). Velika vojska kraljeva svlada doskoraBonjake. Po svoj prilici bio se odluni boj negdjeu srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kraijTvrtko II. bude uhvaen, a s njime i 170 velikaa**),koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im su-novratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora,gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kraljapomiluje i odvede ga sa sobom kao sunja. Megjuuhvaenim velikaima nije bilo Hrvoja, Sandalja IPavla Radinovia. Ovi po svoj prilici i nijesu biliu Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismundsretno ratovao i u Dalmaciji, bijae stranka Ladi-slavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni rasprena,a Sigismundovim dugogodinjim protivnicima nepreostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprijeto uini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismundpotvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti, na-roito naslov hercega spljetskoga.

Sigismund je sada odluio, da proslavi svojupobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. u de-cembru Zmajev red", prozvan tako po zlatnomezmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvojesa Sandaljem dogje osobno u Budim. Poto mu jetrebalo za taj put novaca uzajmi od svoje eneest tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj zaloineka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bioosobito radostan zbog njegovog dolaska. Zadokaz osobite sklonosti uini ga kumom svojenedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga Zma-jevim redom".

*) Dpbor je bio opet uspostavljen.**) Sii dri, da je bilo izdaje na bosanskoj strani.

54

F.

Stjepan Ostoja po drugi put kralj.(1409.1418.).

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljskisvoje pravo na Dalmaciju Mleanima nakonsramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata.Dok se Sigismund s Mleanima borio za