RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG

[alamon dr. Vladimir• kompletan internisti~ki pregled i EKG• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e• ultrazvuk abdomena• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Mazal tov roditeljima Raulu i Skippy Cime{a, na maloj Bianci ro|enoj 16. 12. 2009.

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

5. Nisan 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

5. Biblijska ideja jubileja kao ideja socijalne pravde Rabin dr. Kotel Da-Don

KOLUMNA

7. SOUL TO SOUL Dobro i zlo Rabin Dovid Goldwasser

OSVRTI

7. Govor premijera Netanyahua prilikom Jeruzalemske konferencije San o Jeruzalemu Prevela Dubravke Ple{e

NA[I MIOMIRISI

10. Besamim-cadika Pesah Jasminka Doma{

KOLUMNA

11. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH S macesom u slobodu Dolores Bettini

12. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Pripovijest o va`noj katarzi Drago Pilsel

STAJALI[TA

14. Zapadna obala na Matejevom materinjskom jeziku Boris Havel

18. Razotkrivanje Vatroslav @upan~i}

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

19. Rije~ urednice Sonja Samokovlija

20. Potpisan ugovor sa HRT-om Jasminka Doma{

20. Purim 5770. Sonja Samokovlija

ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE IZ PRO[LOSTI

21. Etimologija zagreba~kog pozdrava ’bok’ Sonja Samokovlija

^ITATELJI PI[U

22. Izraelska armija / IDF/ najmoralnija armija u istoriji ratovanja Msc. Jozef Baruhovi}

23. Izrael o~ima jednog turiste Msc. Jozef Baruhovi}

25. Kako molitva, sadaka i dobro srce produ`avaju `ivot, spa{avaju od kazne i donose nagradu Eliezer Papo

26. Sve/s/t kao otvorena knjiga Tatjana Cvejin

DA SE NE ZABORAVE

28. EU Parlament tra`i Giladovo pu{tanje na slobodu Tovah Lazaroff

29. Auschwitz – {oah nakon {oaha Jasminka Doma{

IZRAEL DANAS

30. Kontraverzni Izrael Priredila Sonja Samokovlija

30. Jedinstveni Izrael Priredio Ante Jeri}evi}

31. Moja pri~a: Puno ’bar’ i nimalo ’micve’ Sharon Duke Estroff

32. Zagovornici ’agunot’ pronalaze novi glas na YouTube-u Ruth Eglash

33. Svije}e Arutz Sheva

KULTURA I UMJETNOST

34. U IZLOZIMA KNJI@ARA

36. @idovska plemena: Zebulun Tammy Schwartz

37. @idovska plemena: Isahar Tammy Schwartz

38. @idovska plemena: Reuven Sarah Kronenberg

STRANICE ZA DJECU

39. Godi{nje doba detinjstva – II. Tatjana Cvejin

ZANIMLJIVOSTI

41. Amerika poput zadnjeg ~ovjeka “Kroz generaciju ili dvije, SAD }e se pitati: tko je izgubio Europu?” Geert Wilders

43. Mumbajski lije~nik porazbijao idole i postao @idov Hana Levi Julian

44. @idovski Rim Leah Koenig

45. Mo`e li se Sotoni prodati du{a? Baruch S. Davidson

46. Prvi ’prikriveni @idov’ – rabin u [panjolskoj Dolores Bettini

48. Izgubljeno `idovsko pleme ’prona|eno u Zimbabveu’ Steve Vickers

49. Krhotina grn~arije iz vremena kralja Davida potvr|uje biblijsku pri~u Avi Yellin

50. Poslije 100 godina kibuci su se potpuno promijenili Eli Ashkenazi

IZ NA[EG SUSJEDSTVA

51. Vehabije u Bosni Jasminka Doma{

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.

IMPRESSUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 13, o`ujak/travanj 2010./nisan 5770.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

SURADNICI: Jozef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin, Jasminka Doma{, Boris Havel, Ante Jeri}evi}, Klara Levi, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i}

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo GoldsteinLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Rabini Kotel Da Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

RUAH HADA[A

4

Dragi ~itatelji, mjesec je nisan! Jo{ smo jednom zajedno pro{li te`ak put izlaska iz ropstva. Mi jesmo, a drugi?

Robovanja stereotipovima i mr`nji traju i dalje. Od 20. 2. 2010. ponovno pratimo rastu}i gnjev protiv Izraela zbog ubojstva visokog vojnog ~as-nika Hamasa u Dubaiju. Tko ga je ubio jo{ se ne zna, ali naravno Izrael je odmah do{ao na prvo mjesto osumnji~enih. Vrlo brzo, me|utim, nitko vi{e ne govori o sumnji, ve}ina svjetskih medija autoritativno tra`i obja{njenje ba{ od Izraela. Prst je uprt u Mosad i okrenut prema dolje!

Mosad, uspje{na tajna slu`ba jedne male zemlje. Mo`da bi bilo bolje da je “uspje{na” poput British intelligent servicea koji svake godine barem jednom izgubi Top secret dokumentaciju, mo`da bi trebali biti poput CIA-e koja vrlo ~esto postupa po la`nim neprovjerenim informacijama i u koju se strani agenti svako malo infiltriraju bez pote{ko}a – i to je ono {to procuri u javnost, a ko-liko se to zapravo ~esto doga|a, ne znaju ni oni sami.

A onda, gle ~uda, vratimo se u upravo proslavljeno vrijeme blagdana Purima, u doba Mordehaja i Estere, ljudi maloga naroda koji moraju puhati i na hladno. Davno, davno u gradu Susanu, u vrijeme dok je Iran jo{ bio Perzija, Mordehaj (mo`da bi ga strani mediji zvali praotac Mosada), je ~uo da se sprema urota protiv Ahasvero{a te ga opomenu da se ~uva. Kasnije je to Mordehaju spasilo `ivot a time i svima nama. Mosad to radi danas! Upozorava na prijetnje terorista, sura|uje s pri-jateljskim i neprijateljskim dr`avama kada je sigurnost ugro`ena.

Kada vlade tih zemalja odlu~e ne poslu{ati, a zlo se dogodi, ponekad se potkrade da informacija o tome da ih je Mosad upozoravao os-vane kao mala nebitna vijest na nekoj od novinskih stranica. Kada pak vlade poslu{aju i sprije~e zlo, od koga je dobivena informacija ne spominje se Mosad – naravno. Za ovakve slu~ajeve zaslu`ne su doma}e tajne slu`be.

Zar svi ne u~imo “Ne ubij!”

Za{to bi bilo dozvoljeno, ~ak po`eljno ubiti Bin Ladena, a Mah-mouda al Mabhouha ne?

[to bi CIA uradila da mu slu~ajno u|u u trag? Mo`da bi ga pozvali na iftar ako bi to bilo u vrijeme ramazana? Ili bi uprili~ili “five o clock tea”, pardon, to bi uradili oni iz MI5.

Da im se to posre}ilo u vrijeme Georga W. Busha, mo`da bi ga pozvali u Texas na njegov ran~? A danas? Bi li mu gospo|a Michelle Obama ponudila zdravo povr}e koje uzgaja u vrtu Bijele ku}e?

Naravno da ne! Svi bi bili zatrpani fotografijama, filmovima, komen-tarima, izvje{tajima o uspje{nosti tih i tih slu`bi koje su se kona~no dokopale zlo~inca stolje}a! Amanpurova bi nam obja{njavala gdje

su ga sve tra`ili, javila bi se direktno iz neke {pilje, kose prekrivene velom da ne uvrijedi muslimanski svijet pokazuju}i svoju bujnu kosu. Ljudska prava se moraju po{tivati!

CNN, ABC, NBC, BBC svi bi eufori~no prikazivali fotografije zlikov-ca, ne bi marili za njegova ljudska prava (sjetite se poni`avaju}eg prikazivanja Sadamovih zuba i zavirivanja u njegovo `drijelo).

To bi bio uspjeh, ovjen~an slavom!

Vratimo se na 20. 2 2010. kada je u Dubaiju ubijen terorist koji je zauzimao visoki polo`aj u teroristi~koj organizaciji Hamas. Tko ga je ubio? Jo{ se ne zna i pitanje je da li }e se saznati osim ako oni koji su to u~inili ne objave sami. A tko je kriv? Naravno, krivi su Izrael i Mosad!

Od sumnji, {pekulacija, naga|anja, postala je – stalnim ponavlja-njem – poluistina. Poluistina ili polula`? [to zvu~i bolje? Ni{ta!

[est stranica The Courier Maila (Australija) u broju od 27. – 28. velja~e posve}eno je optu`bama Izraela i obja{njenjima {to je to Mosad te njihovim aktivnostima, a sve zbog tri australske putovnice koje su navodno ukradene i poslu`ile ubojicama koji su se koristili njima (ako?) – opet samo pretpostavke. Ministar vanjskih poslova Australije zatra`io je odgovor od Izraela, no njime nije zadovoljan! Ma nemojte, molim Vas! A koji bi ga odgovor zadovoljio? Bi li Izrael trebao primiti krivicu na sebe? Da li bi onda odgovor bio zado-voljavaju}i za gospodina iz Australije, zemlje u kojoj su Aborigini, starosjedioci Australije, progla{eni ljudskom vrstom tek nedavno. Da se podsjetimo, tek su 1967. Aborigini isklju~eni iz australijske flore i faune i priznati kao ljudi. Jo{ jedan borac za ljudska prava!

Nije ovo prva histerija koja je usmjerena put Izraela, na`alost, nije ni posljednja. Mnogi ne shva}aju da je ropstvo mnogo vi{e od ono-ga {to smo ~itali u ^i~a Tominoj kolibi.

Mnogi, mnogi su na`alost robovi svojih predrasuda, svog nezna-nja, mr`njie i ograni~enih sposobnosti. Zbog toga ih trebamo `aliti i sa`alijevati njihove blokirane umove i okovana srca, ali, kad je rije~ o Izraelu, beskompromisno se moramo voditi re~enicom iz Pirke avot koja mi je poslu`ila kao moto za ovaj ~lanak.

Istovremeno, prava informacija u pravo vrijeme, mo`e sprije~iti mnoga zla. Mi obnavljamo na{e lekcije svake godine ispo~etka.

Ovoga puta ne}u zavr{iti re~enicom iz Talmuda, ve} latinskom po-slovicom Repetitio est mater studiorum, pretpostavljaju}i da oni kojima je upu}ena barem to razumiju. �

Sonja Samokovlija

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

Ako nisam ja za sebe, tko je za mene? Pirke avot

RUAH HADA[A

5

AKTUALNO IZ RABINATA

Dragi prijatelji,Ovih dana svi se pripremamo za Pesah, ~istimo ku}u od Hameca i pripremamo se za Seder ve~eru. Prije nekoliko tjedana imali smo ko{er klanje u tvornici Perutnina Ptuj – Pipo u ^akovcu, prvi put u velikoj tvornici a ne u maloj klaonici; naravno da su sada koli~ine mesa ve}e ~ime smo osigurali dovoljno ko{er mesa za potrebe za-jednica, te za potrebe {kole i ~lanstva. Tko god je zainteresiran mo`e nabaviti odre|enu koli~inu preko tajni{tva. Ko{er klanje po-novit }emo prema potrebama, te }emo poku{ati pro{iriti asorti-man ko{er mesa. U moje osobno ime i u ime na{e zajednica `elim izraziti zahvalu dr. vet. Ernestu Soki}u, Rukovoditelju klaonice.

Ujedno, va`no je napomenuti da je g. Roni Brandl pokrenuo uvoz razli~itih ko{er proizvoda iz Izraela i Francuske. Nadam se sko-rom otvorenju ko{er du}ana u centru grada gdje }e se prodavati isklju~ivo ko{er proizvodi koji }e biti odobreni od strane na{eg rabinata.

Izme|u 8. 3. 2010. i 16. 3. 2010., odr`an je na Pagu u Hotelu “Luna”, seminar “Nachum Goldmann Felowship” ~iji je organiza-tor Memorial Foundation for Jewish Culture iz New Yorka. Tema seminara bila je – “Trauma and Transformation: Reconstructing Jewish Culture and Communities in the Diaspora in the 21st Cen-tury”. Predava~i na tom seminaru ubrajaju se me|u najpoznatije predava~e `idovskih studija, me|u njima: Prof. Ismar Schorsch, Professor of Jewish History and former Chancellor, Jewish The-

ological Seminary of America; Prof. Moshe Halbertal, Professor of Jewish Thought and Philosophy, Hebrew University; Prof. David Myers, Professor of Jewish History, University of California; Prof. Shalom Rosenberg, Professor of Jewish Thought, Hebrew Univer-sity; Dr. Steven Bayme, National Director, Contemporary Jewish Life Department, American Jewish Committee; Prof. Benjamin Ish-Shalom, Rector, Beit Morasha, Jerusalem; Mrs. Rina Rosenberg, Psychologist, Jerusalem; i Prof. Saul Berman, adjunct Professor at Columbia University School of Law and Associate Professor of Jewish Studies at Stern College. O povijesti `idova u Hrvatskoj, na Pagu je govorio na{ prof. Ivo Goldstein. Ja sam bio prisutan za [abat i razgovarao sam s sudionicima o razvoju `idovskog vjerskog `ivota u Hrvatskoj od mojeg dolaska prije 11 godina.

Memorial Foundation jedna je od najuglednijih `idovskih zaklada na svijetu, koja je pomogla brojnim studentima iz Hrvatske kroz stipendije i sli~no. Meni osobno, pomogli su u vrijeme studija na rabinskom fakultetu u Jeruzalemu. Na{a zajednica je ponosna {to je pomogla u realizaciji ovoga projekta – u izboru hotela, u koordi-naciji i pri ko{erizaciji hotela, stoga `elim zahvaliti g|i. Franki Bar-bi} te Lei [iljak i Vatroslavu Ivanu{i, biv{im sudionicima seminara Nachum Goldmann Felowship. �

Va{ rabin,

Rabin Kotel Da-Don

Nisan 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

Mnogi reformatori dru{tva bili su o~arani biblijskim jubilejom. U ovom ~lanku ̀ elimo objasniti po ~emu je ova velika biblijska ideja bila tako posebna i za{to je izazivala divljenje. Zapo~nimo ovim tekstom:

Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite osloba|anje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude ju-bilej, oprosna godina. Neka se svatko va{ vrati na svoju o~evinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodi{njica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte `eti {to samo od sebe uzraste niti berite gro`|e s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim {to njiva donese od sebe. Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu (Levitski zakonik 25, 10-13).

Razmislimo o tome kako se provodila zapovijed o jubileju u biblij-sko vrijeme, kada je i donesena? Nakon {to je Jo{ua osvojio Svetu Zemlju, zemlja je podijeljena bacanjem kocke, tj. lutrijom. Svako pleme dobilo je svoj dio zemlje (osim Levita). Dalje se plemensko podru~je dijelilo izme|u obitelji te je tako svaki pojedini Izraelac imao svoju vlastitu zemlju koja mu je pripadala. Svi se mo`emo slo`iti da je situacija u kojoj svaki gra|anin ima svoju privatnu ze-mlju idealna. To je izra`aj prirodnog prava svakog pojedinca koje se stje~e samim ~inom ro|enja – pravo na privatni komad zemlje.

Prva podjela zemlje nije trajala dugo. Ekonomska realnost je puno grublja od svake teorije o jednakosti, pravima ili pravdi. Po svojoj je prirodi dinami~na a razvoj je njezin sastavni dio. Novi izraelski nase-

Biblijska ideja jubileja kao ideja socijalne pravde Rabin dr. Kotel Da-Don

RUAH HADA[A

6

Ako smo kapitalisti, usprkos samouvjeravanjima u istinitost pret-postavki o slobodnoj ekonomiji, ponekad se osje}amo nelagodno. Iako vjerujemo u slobodu natjecanja, u pravo na zaradu i u`ivanje u plodovima vlastitog te{kog rada i imovine koju smo sakupili – prepoznajemo problem koji le`i u temelju na{e percepcije ekono-mije. Dobro znamo koliko nam je “sveto” pravo na natjecanje pod jednakim uvjetima za sve – pravo na natjecanje, na postizanje, na uspjeh – i koliko to “sveto” pravo svakoga dana vrijedi sve manje i manje jer bogati svojim bogatstvom sprje~avaju djela i mogu}nosti onih koji su ostali daleko iza njih. Tako nastaju ponori. Mnogi ni-kada ne uspijevaju ni pri}i pravu na jednakost i ostaju trajno zaki-nuti. Jo{ je gore onima koji su zlostavljani. Zlostavljanje ra|a ljubo-moru, gor~inu i mr`nju. Ponori postaju sve dublji i dublji, bijes je sve ja~i a krvave revolucije eksplodiraju kao neizbje`na posljedica kapitalisti~kog sustava. Kako bismo to izbjegli, razvili smo mno{tvo mehanizama za{tite. Donijeli smo zakone vezane uz dru{tvo koji-ma popravljamo uvjete radnicima ali ~ak i tako samo {titimo sustav, {titimo bogata{e. Slabima nismo time osigurali stvarnu jednakost.

Ako smo socijalisti, s entuzijazmom se borimo protiv bogatstva i pri-vatnog vlasni{tva, izvora svega zla. Cjelokupna proizvodnja mora biti u rukama dr`ave. Na taj }emo na~in izbrisati podjelu na klase, zatvoriti ponore i iskorijeniti nagon za pohlepom, tako duboko ukorijenjen u nama i bit }emo zauvijek ravnopravni. Ipak, usprkos vjerovanju u ovu izvrsnu ideju, otkrit }emo da joj ne{to nedostaje Zaista, uni{tili smo bogatu klasu novca i imanja (i pri tom i milijune ljudi) ali smo iz na-silne i korumpirane birokracije stvorili aristokraciju. Ova birokracija `ivi od mita i ovisnosti gra|ana o njima. Niti ova ovisnost nije ni{ta bolja od ovisnosti o feudalcima ili bogatoj bur`oaziji. Zaista, sva imo-vina pripada dr`avi, sve tvornice su nacionalizirane ali volja za radom rapidno pada. Vjerojatno je tome razlog ~injenica da samoinicijativa treba natjecateljski duh. Radnici postaju apati~ni pa je potreban bru-talan bi~ koji }e kontrolirati i pokrenuti milijune robova prema “boljoj socijalisti~koj sutra{njici”. Osim toga, zabrinjava ~injenica da se ideal jednakosti gradi na mr`nji, mr`nji zlostavljanih klasa koje su svedene na neljudski nivo.

U drevnom ̀ idovskom zakonu o Jubileju skriveno je sjeme rje{enja mnogih dana{njih problema na{ega dru{tva jer to je ekonomski instrument koji }e prikriti ponore ali ne}e uvrijediti ljude svako-ga sloja. Zadr`ana je sloboda ekonomske kreativnosti ali postoji granica do koje se mogao zloporabiti kapital. Jednom u pedeset godina ljudima je prisilno nametnuta jednakost i bratstvo bez pro-lijevanja i jedne kapi krvi.

Sve ovo mo`e biti ostvareno pod jednim uvjetom, radi se o ma-lom detalju koji smo skloni zaboraviti. Taj mali detalj spomenut je me|u zakonima jubileja: Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene (Levitski zakonik 25, 10-13). Svi imaju sposobnost i slobo-du pokrenuti “proizvodnu liniju” (zemlju) ali vlasni{tvo nad njom pripada samo Bogu. Kakve li kombinacije ekstremnog socijalizma s jedne strane, i liberalnog kapitalizma s druge! @elimo li ostvariti ovu utopiju, potreban nam je jezik vjere, postojano shva}anje da zemlja i svijet pripadaju svojem tvorcu. �

ljenici zajedno s poljoprivredom, koju su razvijali, bavili su se i trgovi-nom. Zemlja je prodavana i kupovana a privatni su posjedi mijenjali vlasnike. I, bez sumnje, nakon nekoliko godina stvorena je nova kar-ta zemlje Izraela. Bila je to karta prepuna velikih posjeda, zemlja u kojoj su veliki posjedi postali privatno vlasni{tvo pojedinaca. Talent, inicijativa i brzo djelovanje pojedince su u~inili ekonomskom elitom i istovremeno stvorili dru{tveni ponor. Postojanje velikih imanja mno-ge je ljude u~inilo bezemlja{ima. Neki su bili prisiljeni svoja imanja prodati radi lo{e `etve ili zbog nedostatka gotovog novca. Ponekad se doga|alo da su ti isti ljudi nakon nekog vremena ponovo obra|ivali tu istu zemlju ali ovoga puta kao radnici… ^injenica je da je razvoj ekonomije zna~ajno promijenio dru{tveni `ivot i stvorio novi sloj gra|anstva. Nastala je nova grupa gra|ana koja je potonula toliko du-boko da su prodavali same sebe u ropstvo… sve se to doga|alo do pedesetogodi{njice… do dolaska jubileja.

S dolaskom jubileja, na mjestu su se zaustavljali kota~i ove nove ekonomije. Bez krvavih revolucija i bez nasilja, zahvaljuju}i nared-bi iz Tore (pet knjiga Mojsijevih), koja je predstavljala pravni sustav ugra|en u samu bit Svete Zemlje.

Sloboda je stigla u trenutku, uklonjene su spone koje su stezale zemlju. Lanci nove ekonomije skinuti su s drevne “jubilejske zemlje” i u treptaju oka raspala su se ogromna imanja.

Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu. Svatko se ponovo vratio svojoj ku}i, na svoju zemlju. Zemlja je ponovo postaja-la vlasni{tvo svog prvobitnog gospodara. Svi dugovi su se poni{tavali, robovi koji su se zbog te{kih uvjeta sami prodavali u ropstvo ponovo su ispravili svoja pognuta le|a a na putu ku}i od svojih su gospodara dobili i tople rije~i blagoslova: Zemljom proglasite osloba|anje svim njezinim stanovnicima… neka se svatko vrati na svoju o~evinu. Razlike me|u dru{tvenim slojevima su nestale, ekonomska ravnote`a bila je ponovno uspostavljena. Prekrasnog li trenutka!

A {to poslije ove godine jednakosti, slobode i bratstva?

Sve je po~injalo ispo~etka. Slobodno je tr`i{te bilo otvoreno za nad-metanje talenata i pameti, nadmetanje u marljivosti, zapo~injala je nova utrka koja je trajala sve do…. idu}e pedesetogodi{njice. Ovo je kratki prikaz `idovskog jubileja.

Ali, {to je u tome tako posebno?

Uistinu, ova zamisao jubileja zapalila je ma{tu mnogih mislilaca koji tra`e lijek za ekonomske probleme i bolesti koje mu~e ljudsko dru{tvo. Jubilej `eli ve}inu ljudi zadr`ati slobodnima i neovisnima o vlasnicima dobara. Pravi uzrok ropstva naroda u Egiptu isti je kao i bilo gdje drug-dje: vlasni{tvo malog broja ljudi nad zemljom, istom onom zemljom na kojoj i od koje cijeli narod mora i treba `ivjeti. Tora (pet knjiga Mojsijevih) je ovim zakonom o jubileju ̀ eljela sprije~iti ovakvu stra{nu manipulaciju koja je drevne kulture pretvarala u tiranske re`ime. Ovo je zlo bilo uzrok pada Rima, ovo je zlo uzrokovalo porobljavanje selja-ka u Poljskoj, siroma{tvo u Irskoj i dr.

Ve}ina nas nismo stru~njaci za tajne ekonomije. Mislim da se ve-}ini svi|aju ideje koje jubilej predstavlja, ne uzimaju}i u obzir na{a ekonomska uvjerenja, kako kapitalisti~ka, tako i socijalisti~ka.

AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

7

KOLUMNA

Purim je jedan od najveselijih dana u godini. Ipak, kada pobli`e promotrimo ovo slavlje, suo~eni smo s nekoliko o~itih kontradik-cija. Poznato je da nam Tora, halaha i haskafa savjetuju da budemo izuzetno oprezni pri u`ivanju u materijalnim dobrima. Trijeznost se hvali kao po{tovanja vrijedna osobina. Pijanstvo i preveliki he-donizam o{tro se prekoravaju. Frivolnost se smatra jednim od sta-nja koji ~ovjeka najvi{e poni`ava i koje svakako treba izbjegavati. Ali, ujedno su nam svima poznate i rije~i Chazala: Chayav inish l’besumei b’purya ad d’lo yoda – ^ovjek se du`an pripiti na Purim, sve do stupnja kada vi{e ne razlikuje – baruch Mordechai i arur Haman.

Ova kontradikcija dodano je potkrijepljena primjedbom Arija HaKado{a, Rabija Jichoka Lurije, komentatora i kabalista iz petna-estoga stolje}a. On ka`e: da, Jom Kipurim – Jom Kippur je sli~an Purimu. U stvari, obja{njeno je Jom k’Purim zna~i da je u nekim svojim aspektima Purim mo`da ~ak i ve}i jer se obi~no manje zna~ajno uspore|uje s onim {to je zna~ajnije.

Kada ~ujemo takvo {to, obi~no smo {okirani. Kako se mo`e dan tijekom kojega se odri~emo svakog oblika u`ivanja usporediti s njegovom antitezom, danom u`ivanja?

Mo’adim U’Zmanim nam nudi prekrasan odgovor. ^ovjek se mo`e pona{ati bogobojazno ~ak i ako nije bogobojazan nego zato {to mu um vlada nad tjelesnim nagonima. Iako se od pravog @idova tra`i da svoje `elje podredi volji Ha{ema, ipak }emo biti testirani kako bi se utvrdilo jesmo li odani Ha{emu svakim svojim atomom.

Kada ne kontroliramo vlastiti um i kada smo izlo`eni utjecaju vla-stitih impulsa, {to ka`emo? Hvalimo li bezgrani~no Ha{ema i moli-mo li se te se tako uzdi`emo na vi{i duhovni nivo ili tonemo u po-nor dekadencije? To je izazov Purima, jednom godi{nje podvrgnuti smo ispitu na{eg stvarnog stanja.

Zahvaljuju}i ovome, mo`emo razumjeti Arijevu re~enicu da se na Jom Kipur ~ovjek mora osje}ati poniznim i da se mora pokajati. Na{e molitve moraju dolaziti iz srca i moramo obe}ati Ha{emu da ne}emo ponavljati pro{le prijestupe te odlu~iti da }emo u budu}nosti biti mnogo bolji. Na Jom Kipur se nadamo da su to na{e iskrene dobre namjere. Na Purim, iako mo`emo biti toliko pijani da ne razlikujemo baruch Mordechai od arur Haman, ipak iz na{e unutra{njosti mora izvirati istina i uvijek moramo re}i baruch Mor-dechai.

Na Jom Kipur svaki atom na{eg tijela mora se pribli`iti Ha{emu. U`ivanje u Purimu, jednako kao Jom Kipur i odricanje koje on nosi, testiraju nas kako bismo vidjeli jesmo li zaista iskreni. To je bit Purima i Jom Kipura.

Ne postoji zajednica koja mi je bli`a od zajednice Bet Izrael. Vi ste iskreni i vjerni, kako na Jom Kipur, tako i na Purim. Zahvaljujem vam iz dubine svoje du{e {to ste me po~astili prilikom da budem jedan od vas.

@elim vam svima veseo Purim i jo{ mnogo, mnogo godina uspjeha zajedno s va{im Glavnim rabinom i gospo|om Da-Don. �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

Dobro i zloRabin Dovid Goldwasser

Prije nego li po~nem, `elio bih ne{to re}i o mjestu na kojem smo se okupili. Nekoliko katova iznad nas pod je bio natopljen krvlju ministra u izraelskoj vladi, ratnog heroja, generala i ~ovjeka koji je volio dr`avu Izrael.

Prije vi{e od osam godina, 17. listopada 2001., ovdje, na ovom mjestu, ubijen je ministar Rehavam “Gandhi” Ze’evi. Njegov je ubojica sada u zatvoru u Izraelu, Dok sam ja premijer Izraela, tamo }e i ostati.

Jedan od na{ih odgovora na ovo gnjusno umorstvo je uskoro uspostavljanje mjesta kojem }emo odati po~ast “Gandhijevoj”

ostav{tini, ostav{tini ljubavi prema izraelskom narodu i dr`avi Izra-el. Zajedno s obitelji Ze’evi, odredili smo prikladno mjesto i radi-mo na tome. Ne zaboravite da je “Gandhi” bio ~ovjek kojem je bila va`na `idovska ba{tina, ba{tina na{eg naroda u na{oj zemlji. To mu je slu`ilo kao karta i kompas koji ga je vodio naprijed. U nedjelju, u Tel Halu, odr`at }emo posebnu sjednicu Vlade, na mjestu gdje je ubijen Trumpledor i zatra`it }emo od Vlade da odobri sveobu-hvatan plan, najve}i u povijesti dr`ave Izrael, kojim }emo oja~ati na{u nacionalnu ba{tinu i njegovati na{e korijene. Plan je nazvan “Tamar” – Plan infrastrukture ba{tine.

Govor premijera Natanyahua prilikom Jeruzalemske konferencije

San o Jeruzalemu Sa Aish.com od 28. 2. 2010. prevela Dubravka Ple{e

OSVRT

RUAH HADA[A

8

OSVRT

Obnovit }emo i ponovo o`ivjeti stotine arheolo{kih lokaliteta i mjesta iz vremena cionizma. Spasit }emo stotine tisu}a predmeta smje{tenih u arhivima koji se trenutno polako raspadaju: doku-mente, filmove, pjesme, liturgijske pjesme, svjedo~enja i fotografi-je. Ustanovit }emo dvije nacionalne staze – Povijesnu stazu dr`ave Izrael kojom }emo povezati arheolo{ke lokalitete i Stazu izrael-skog i cionisti~kog iskustva, kojom }emo povezati razna mjesta kao {to je dvorana u Tel Avivu u kojoj je David Ben-Gurion proglasio utemeljenje dr`ave Izrael.

Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.

Ova va`na konferencija koja ve~eras zavr{ava, bavila se cijelim ni-zom tema – alijom, ekonomijom, iranskom prijetnjom, politi~kim horizontima, na{im odnosima sa Sjedinjenim Dr`avama, sigurno{}u – u stvari, bavila se svim klju~nim temama vezanim uz sada{njost ili budu}nost Dr`ave Izrael. Ali, bit biti je Jeruzalem. Jeruzalem je glavni grad Izraela; Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda; Jeruzalem je ujedinjen, nedjeljiv i takav }e i ostati.

Vizija i temelj na kojoj je Dr`ava Izrael ustanovljena i na kojem danas stoji je ideja cionizma.

Sama rije~ potje~e od rije~i “Cion”, a Cion je, na kraju krajeva, Jeruzalem. Drugim rije~ima, cionisti~ka vizija je vizija Jeruzalema. Njihova bi se vizija mogla nazvati i “snom o Jeruzalemu”.

San o Jeruzalemu izgradio je Tel Aviv. Taj je san izgradio cijelu zem-lju i o`ivio je. ^e`nja za Jeruzalemom dovela je valove useljenika: iz Rusije, Jemena, Poljske, Maroka i Etiopije. Jedno od najpotresni-jih iskustava je slu{anje pri~a etiopskih useljenika koji su ovamo do{li pje{ice, ~ije su obitelji pomrle putem s rije~ju “Jeruzalem” na usnama. Uistinu mo`ete shvatiti kolika je snaga na{eg naroda tek kada ste posjetili njihov godi{nji susret, ~uli ih, spoznali da njihova veza s Jeruzalemom nikada nije nestala, ma gdje god se oni nalazili – ni u Europi u kojoj su se suo~ili s stra{nim napadima, ni u Africi, ni u najtamnijim kutovima na{e planete.

San o Jeruzalemu bio je pokreta~ koji je davao snagu pionirima i borcima te utemeljiteljima vojske, izraelske ekonomije, kulture i izraelskog dru{tva.

Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.

Ako iza|ete iz ove dvorane i krenete lijevo, prema Francuskom brdu, na}i }ete se na ulici u kojoj @idovi i Arapi `ive jedni pored drugih. Dvije ulice dalje u drugom pravcu, spajaju se Sheikh Jarrah i Mea Shearim. Ovdje postoji su`ivot.

Nije sve u Jeruzalemu ru`i~asto. Moramo priznati da nisu sve ulice u isto~nom dijelu grada lijepe kao ova ulica. Mora se u~initi vi{e kako bismo izjedna~ili uvjete i razinu usluge u svim dijelovima gra-da. Svakako podr`avam napore gradona~elnika koji se trudi vi{e pozornosti posvetiti pobolj{anju infrastrukture i uvjetima `ivota stanovnicima isto~nog dijela grada jer je i to dio na{e odgovornosti u upravljanju ovim gradom.

Ipak, svi u Jeruzalemu imaju slobodu kretanja, slobodu pristupa svim mjestima i vjersku slobodu. To smo morali jam~iti iako sto-tinama godina to nije bilo mogu}e ostvariti. Sve je osigurano tek nakon {to je Jeruzalem ponovo ujedinjen pod izraelskim suvereni-tetom. Tek je tada svim vjerama zagarantirana sloboda vjere.

Arapski stanovnici Jeruzalema vrijeme provode i trguju u trgova-~kom centru Malha Mall, a `idovski stanovnici Jeruzalema kupuju na tr`nici u Starom gradu. Ali, mi `elimo pobolj{ati su`ivot i mir u Jeruzalemu i to je dio na{eg sna.

Danas se ovaj san ~ini samo dalekom vizijom ali je nju mogu}e ostvariti pod uvjetima da Jeruzalem ne bude ponovno podijeljen i da ne ogrezne u borbe me|u frakcijama i sektama te da ne postane prostor na kojem se vode ogor~ene borbe i vlada terorizam usmje-ren prema “onom drugom”.

Ja~anje su`ivota i mira mo`e se ~initi jo{ daljom vizijom ali i to je mogu}e. Mnogo toga {to danas `ivimo ovdje, u Jeruzalemu, prije nekog vremena ~inilo se samo dalekom vizijom i mnogi nisu vjero-vali da je mo`emo ostvariti.

Ali, nad ovu su se viziju nadvili sivi oblaci. Prijeti nam ekstremisti~ki oblik islama kojeg predvodi Teheran i koji pru`a svoje pipke u obliku Hamasa i Hezbolaha te drugih teroristi~kih organizacija. Upravo oni potkopavaju samo postojanje Dr`ave Izrael i otvoreno govore o svojoj `elji da je uni{te.

Benjamin Netanyahu

RUAH HADA[A

9

OSVRT

Pridru`ivanje Irana zemljama s nuklearnim mogu}nostima, prijet-nja je cijelome svijetu.

Nije to opasnost koja prijeti samo Izraelu nego, ponavljam, i cije-lom svijetu. Ovo je prijetnja svjetskom miru. Ovo je svakako pri-jetnja nama ali iransko naoru`avanje ne prijeti samo nama nego i cijelom Bliskom istoku i svjetskom miru i to zbog mnogo razloga. Evo jednoga od njih: neki od vo|a istaknutih naroda javno su tije-kom pro{lih tjedana i mjeseci govorili da }e i oni razviti nuklearno oru`je ako to u~ini Iran. Ako na Bliskom istoku zapo~ne utrka u naoru`avanju, tko zna kako }e zavr{iti! Ulazak Irana u klub nukle-arnih sila, prijetnja je miru cijeloga svijeta.

Sve sam to ovoga mjeseca rekao predsjedniku Sarkozyju, koji je ujedno i predsjednik Vije}a sigurnosti. Sve sam to rekao i pred-sjedniku Obami kada sam se s njim susreo u Washingtonu i ne-davno, kada sam prije nekoliko dana razgovarao s dr`avnom taj-nicom Clinton. Sve sam to rekao i Angeli Merkel tijekom posjete Njema~koj. Sve sam to rekao Silviju Berlusconiju, premijeru Italije. Sve sam to rekao predsjedniku Medvedevu u Moskvi i ju~er pre-mijeru Putinu.

Sve }u to re}i i danas vama – ako Iran stekne nuklearno oru`je, bit }e to prijetnja cijelome svijetu.

Od samoga po~etka, moja je vlada radila kako bi ovu ideju ~vrsto ukotvila u svijest svijeta. Spoznao sam da su nas sve zemlje koje sam spomenuo i njihovi vo|e voljni poslu{ati.

Sada, kad je svima jasno da Iran razvija nuklearno oru`je, rasprava je zavr{ila. Ako smo prije godinu dana bili u situaciji u kojoj nisu bile potpuno jasne namjere Irana da si priskrbi nuklearno oru`je, da je krajnji cilj iranskoga nuklearnog programa oru`je, danas vi{e nema nikakve sumnje.

Tako dugo dok nastavlja svoj program, besmislena je i rasprava o tome koliko }e Iranu jo{ vremena trebati. Ne dugo. Svi se, isto tako, sla`u o kakvom se re`imu radi jer je sve postalo potpuno ja-sno tijekom pro{lih izbora. Do tada ni to nije bilo potpuno jasno: ljudi su mislili da se radi o populisti~kom re`imu. Taj re`im niti je populisti~ki niti je popularan. To je re`im kojega ljudi mrze. Mo`da mogu vje{ta~ki napuniti trg ali u Iranu postoje deseci mi-lijuna ljudi, velika ve}ina, koji `ele samo jedno – slobodu od ove brutalne tiranije.

Narav ovoga re`ima postala je svima vidljiva, kao {to je vidljiv po-stao i njihov tajni nuklearni program. Svima je jasna opasnost koja prijeti cijelom Bliskom istoku – kako @idovima, tako i Arapima, ali ne samo @idovima i Arapima. Sve je postalo vidljivo. Sve je jasno. Sada je samo pitanje {to }e me|unarodna zajednica u~initi kako bi se suo~ila s ovim izazovom.

Prvo dolazi – shva}anje. Ali, poslije shva}anja mora do}i zaklju~ak. A poslije zaklju~ka me|unarodna zajednica mora ne{to poduzeti. Me|unarodna zajednica trenutno raspravlja o sankcijama. O njima

sam razgovarao sa svim vo|ama s kojima sam se susreo. Svakome od njih citirao sam rije~i Hilela Starijeg od prije dvije tisu}e godi-na: “Ako ne sada, kada?” Ako sada Iranu ne nametnemo ozbiljne sankcije, kada }emo? Za godinu dana? Dvije? Kada? Ako ne sada, kada? Ja ka`em sada.

Povr{ne sankcije, sankcije bez zuba – kakva je korist od njih? Koja je svrha sankcija? Njihova je svrha da ne{to promijene, da natjera-ju ovaj re`im na zaustavljanje nuklearnog programa. Ako sankcije nemaju zube, kakav }e biti njihov u~inak? Zar samo spoznaja da su bile nametnute?

Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Sada je trenutak za name-tanje ozbiljnih sankcija.

Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Ponavljam, sada je trenu-tak za nametanje ozbiljnih sankcija. Re}i }u vam {to su to ozbilj-ne sankcije. One su sveobuhvatne ali moraju uklju~ivati i sankcije na podru~ju energije. Iranska se ekonomija uglavnom temelji na energetskom tr`i{tu, na izvozu i uvozu energetskih proizvoda. Ako sankcije uklju~e i spre~avanje izvoza nafte i, {to je jednako va`no, uvoza naftnih proizvoda, iranska }e se ekonomija zaustaviti.

Sna`ne sankcije moraju uklju~ivati korake kojima }e se sprije~iti uvoz naftnih proizvoda u Iran te izvoz energije. Vjerujte mi, to }e pokazati u~inke.

Ne mogu sa sigurno{}u re}i ho}e li biti efektivno ali potpuno sam siguran da povr{ne, slabe, bezube sankcije, ~ak i ako budu namet-nute, ne}e imati nikakvog u~inka. S druge strane, kombinacija sankcija na energetskom polju, potpuno su druga~ija pri~a.

Ako ne sada, kada? Sada. Sna`nim sankcijama moramo zaustaviti uvoz proizvoda rafinirane nafte i izvoz benzina. Nadam se da }e se me|unarodna zajednica pokazati doraslom situaciji. Nadam se da }e razumjeti zna~aj ovog povijesnog trenutka kada }e odgovor-ne zemlje svijeta, koje razumiju veli~inu prijetnje i kratko vrijeme koje nam je jo{ preostalo za djelovanje, u~initi {to je potrebno.

Vo|e moraju u klju~nim trenucima donijeti te{ke odluke jer, ako to ne mogu, onda ne bi ni smjeli biti vo|e. Tri tjedna poslije mog prvog izbora za izraelskog premijera pozvan sam da govorim pred oba doma Kongresa u Washingtonu. Tada, prije ~etrnaest godina, govorio sam o nuklearnoj prijetnji. Rekao sam da je najve}a prijet-nja ~ovje~anstvu ali i mojoj zemlji upravo iranski poku{aj da stek-ne nuklearno oru`je. Sje}am se da su tada, prije ~etrnaest godina, mnogi ljudi izrazili sumnju.

Danas vi{e nema sumnje. Danas svi znaju. Danas nam dopu{taju da vidimo {to rade. Ovo je najva`nije pitanje koje mogu postaviti danas na Jeruzalemskoj konferenciji u Jeruzalemu, vje~nom glav-nom gradu naroda Izraela.

Hvala. �

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”

RUAH HADA[A

10

NA[I MIOMIRISI

Razli~ite sudbine, osobnosti, profesije, razli~iti interesi, sve je to dio `ivota i dio zajednice pa i ove na{e.

Razli~itost sama po sebi nije lo{a ni negativna osobito ako nam je poveznica u vjeri, u ljubavi prema Tori, Talmudu, tradiciji...

[ezdeset pet godina nakon Drugoga svjetskog rata doista nam ne treba neka vanjska opasnost pa da se osjetimo ujedinjeni. No ono {to nam nasu{no i uvijek treba jest me|usobna solidarnost, uva`avanje, sposobnost da znamo i mo`emo} izre}i sve {to `elimo ne iza le|a, nego u onom {to bih nazvala – u svetosti dijaloga. Na-ravno, i onda kada smo iz ovih ili onih razloga usamljeni u svojem mi{ljenju, pritom se treba podsjetiti da demokracija podrazumije-va i to da i manjina, a ne samo ve}ina mo`e biti u pravu i da i oni koji su u toj manjinskoj skupini, tako|er imaju svoja prava.

^uveni Hilel i [amaj sa svojim raspravama mogu nam uvijek biti pred o~ima i nadahnu}e, jer su svoje stavove i gledi{ta uvijek te-meljili na argumentima. I jedan bez drugog ne bi bili tako zna~ajni da ih se i danas sje}amo. Upravo ih je razli~itost ~inila jedinstvenim i jedan drugoga veoma su cijenili iako su naj~e{}e bili na suprot-nim pozicijama. Njihovi sljedbenici to ponekad uop}e nisu mogli shvatiti.

U vremenu u kojem jesmo, u zajednici u kojoj jesmo, nezamjenjiva je uloga rabina. Sa svojim znanjem i poznavanjem ljudskih i karak-ternih osobina ~lanova zajednice, on je kao neka vrsta magneta koji privla~i i povezuje sve razli~ite dijelove. Rabin je u svakom trenutku osoba koja unosi i treba uvijek unositi ravnote`u i mir. Uostalom, nije samo molitva sveta nego je sveto i svako zauzimanje za ~ovjeka, pojedinca.

Na kraju krajeva, nitko ne mo`e sve sam uraditi kao {to nitko ne posjeduje sva potrebna znanja za `ivot, rad, napredovanje.

I zato je va`no uo~iti da netko, primjerice, ima volju i znanje da uredi biblioteku, netko drugi da pripremi divnu ve~eru, netko tre}i ima predivan glas i krasno ga je ~uti u zboru, ima i onih koji su talentirani za pitanja financija, za pripovijedanje, socijalnu skrb, podu~avanje, pisanje, za izradu nakita, za slikanje, za komunikaci-ju, za pitanja protokola, obrazovanje itd.

Rabin koji je na ~elu vjerske zajednice pritom je najva`nija, sredi-{nja to~ka, jer on poznaje u osobama te talente, zna i obiteljsku situaciju ~lanova ~ak i njihovo imovinsko stanje, dakle velike su mogu}nosti da pomogne tamo gdje mo`e pomo}i. To naravno ne podrazumijeva pasivnost ostalih ~lanova u Bet Israelu. Za po~etak va`na je i odluka svakog pojedina~no da se odrekne negativnih komentara o bilo kome i bilo ~emu, nego da dolazi s konstruktiv-nim prijedlozima i u~ini ne{to za zajednicu ili pojedinca u mjeri u kojoj to mo`e. Dakle, nikada nije dovoljno strpljivosti, tolerancije, dobronamjernosti.

U cijelom dru{tvu te{ka je gospodarska situacija, nije mali broj u zajednici i onih koji se itekako mu~e – kako pre`ivjeti. Pomognimo najvi{e {to mo`emo. Na`alost taj nedostatak novca osje}a se i u Bet Israelu i `alosno je kada odgovorni ljudi, primjerice u Gradu, daju obe}anja na koja se ~eka u nedogled da budu ispunjena i pitanje je ho}e li uop}e biti realizirana.

Ipak i unato~ tome opstajemo. Tu smo. Pesah je i neka doista bude u znaku oslobo|enja od svih te{ko}a i problema. Izlazak iz sada{njeg stanja neka nas vodi u jednu novu i vi{u kvalitetu. �

Jasminka Doma{

Besamim-cadikaPesah Jasminka Doma{

Primjer: svi kodovi koji po~inju sa 690, 691, 692 do 695 dolaze iz Kine. Npr., 471 zna~i da proizvod dolazi s Tajvana.

Kodovi:

00 do 13: SAD i Kanada 30 do 37: Francuska 40 do 44: Njema~ka 49: Japan 50: Velika Britanija 57 š: Danska

Na{e pravo je da budemo obavije{teni! �

Prve 3 cifre barkoda proizvoda, kod su dr`ave iz koje proizvod dolazi.

64 š: Finska 76 š: [vicarska i Liechtenstein 628 š: Saudijska Arabija 629 š: Arapski emirati 740 do 745: Srednja Amerika 480 do 489: Filipini

RUAH HADA[A

11

KOLUMNA

Ovih dana 3322. put slavimo izlazak iz Egipta. Danas, kao i tisu-}ama godina do sada, simbol na{e duhovne i fizi~ke slobode je najjednostavnije i najsiroma{nije jelo od svih jela – maces. Iako se naziva kruhom ropstva, maces je, zapravo, kruh slobode.

Nema ni~eg tako ukusnog i primamljivog kao {to je prvi pojedeni komadi} macesa na Sederu. Pa zato, evo nekih pravila kako se pri-prema maces ko{er {el Pesah:

Tijesto se ne smije mijesiti s mlakom vodom jer toplina ubrzava fermentaciju. Vodu treba ve~er prije pripremanja tijesta izvu}i iz bunara, izvora ili slavine i ostaviti preko no}i na hladnom mjestu. Ovakva voda naziva se majim {elanu. (U toplim krajevima gdje je voda toplija nego {to bi smjela biti, posebno se vodi ra~una o tome odakle se vodu smije uzeti i kako odr`ati odre|enu temperaturu vode.) U industrijskoj proizvodni macesa, koristi se voda iz vodo-voda. Radi mogu}nosti da klor iz vode potakne fermentaciju, voda prolazi kroz filtre, a onda se ~uva preko no}i na hladnom mjestu.

P{enicu treba samljeti u bra{no bar jedan dan prije pripremanja ti-jesta kako bi se ono moglo ohladiti jer se tijekom mljevenja zagrije.

Ni{ta {to bi moglo zagrijati tijesto i ubrzati fermentaciju, ne dodaje se, pa tako ni sol ni papar.

Maces }e biti ko{er {el Pesah ako od trenutka kad se u bra{no stavi voda, pa do trenutka kad je maces pe~en, ne pro|e vi{e od 18 min. Zato, ako jedna osoba ru~no mijesi tijesto, ne smije upotrijebiti vi{e od 1.666 g bra{na jer se smatra da je to najve}a koli~ina koju jedna osoba mo`e u roku od 18 minuta umijesiti i ispe}i.

Prostorija u kojoj se mijesi ne smije biti topla. Ako su se osobi koja mijesi zagrijale ruke, treba ih rashladiti u vodi.

Pe}nica mora biti zagrijana do maksimuma, kako bi se tijesto (tre-ba ga {to tanje razvaljati) po~elo pe}i ~im ga se stavi unutra. (Maces pe~en u mikrovalnoj pe}nici ili na suncu nije ko{er {el Pesah.)

Ne vjerujem da }e itko od nas sam pe}i maces, ali znam da ima onih koji bi htjeli napraviti maces knedle, ali se ne usude jer misle

(ili su ih neki “znalci” uvjerili) da je to stra{no komplicirano. E pa, otkrit }u vam tajnu: nije to nikakva mudrost! Evo, ovako:

Koli~ina za 1 osobu: 1. korak – istucite 1 cijelo jaje, 1 `licu vode, 1/4 `li~ice soli, malo papra, ½ `li~ice ulja, 1 `li~icu sitno sjeckanog per{ina i u to postepeno sipajte maces bra{no (dok ne bude gusto kao npr. griz na mlijeku; ne smije se razlijevati). Tko voli svje`i |umbir, treba ga sasvim sitno nasjeckati i umije{ati u smjesu. Smje-su ostavite u hladnjaku 30 do 60 min. (Nemojte me pitati za{to ostaviti u hladnjaku, a ne na sobnoj temperaturi jer nemam pojma, ali znam da tako treba.) Budu}i da ste prvi korak uspje{no izveli, nagradite se s ne~im; napravite si kavu ili ~aj i sl., gricnite malo macesa i odmorite se od ovog, “stresnog” posla.

2. korak – skuhajte vodu s malo soli i par kapi ulja. Izvadite smjesu iz hladnjaka i vidjet }ete da je postala gu{}a. Navla`ite ruke, uzmite malo smjese i poku{ajte napraviti knedlu. Ako se previ{e lijepi za ruke, do-dajte u cijelu smjesu jo{ malo maces bra{na, a ako se raspada dok ju oblikujete, dodajte malo vode da se smjesa razrijedi. Ne bojte se ako ova probna knedla nije od prve savr{ena. Samo polako; sjetite se kako ste se kao dijete igrali s glinom (ili blatom) – postupak je isti. Veli~ina knedli ovisi o va{oj `elji, ali imajte na umu da }e skuhana biti skoro dvostruko ve}a. Kad ste oblikovali sve knedle, ubacite ih u kipu}u vodu i kad voda opet zavri, smanjite plamen (da ne iskipi) i poklopite. Kad knedle isplivaju na povr{inu (a to }e biti za 1 – 2 min), kuhajte ih jo{ 1/2 min na laganoj vatri, zatim procijedite i ubacite u kipu}u juhu. Juhu s knedlama poklopite i ostavite (ali ne na vatri!) jo{ 5 – 10 min.

3. korak – jedite juhu sa svojim maces knedlama i u`ivajte! Ako i nisu savr{ene (a ja vas uvjeravam da }e biti!), ne o~ajavajte, drugi put }e biti bolje. Taj drugi poku{aj mo`e biti ve} sutradan. Za{to ne? Je l’ Pesah ili nije? Napravite, na primjer, pile}i paprika{ s maces knedlama.

4. korak – misiju zvanu “maces knedle” uspje{no ste izveli i, ako vas veseli, sad vi mo`ete druge uvjeravati kako je priprema maces knedli stra{no zahtjevan posao, kako je potrebno silno kulinarsko umije}e i znanje i kako se to ne mo`e napraviti samo tako! �

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih

S macesom u slobodu Dolores Bettini

da SAD ne bi trebao zaboraviti veselje me|u palestinskim Ara-pima, koje je vladalo nakon vijesti o ru{enju blizanaca i napada na Pentagon 9/11. Na kraju, pisac teksta zaklju~uje, da ni jedna osoba koja sebe smatra za ozbiljnu, ne bi smjela pomisliti a ka-moli izre}i da prepreku miru predstavlja odluka izraelske vlade da izgradi nekoliko desetaka stanova u bilo kom dijelu svoga glavnog grada. �

USA Today novine koje se ~itaju po cijelom svijetu, objavile su 17.3 2010 pismo ~itatelja Johnna Jaffe iz Orefielda Pam u kome pi{e da bi SAD-u bilo mnogo pametnije da se bavi prijete}im rastom radikalnog islama u svijetu i u samom SAD-u, umjesto malim hrabrim Izraelom, zemljom koja se bori za pravo svog opstanka. Jaffa navodi u svom pismu da je od 1948., kada je progla{ena nezavisnost Izraela, 22.000 Izraelaca poginulo u ra-tovima koje su vodili Arapi protiv Izraela. On tako|er navodi

Pismo ~itatelja USA Today

RUAH HADA[A

12

KOLUMNA

Moj anga`man, nikad zapravo zapo~et, u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, zavr{en je kako je i zapo~eo: harangom i nevi|enim obru{avanjem na moju malenkost (~etrdesetak teksto-va u samo nekoliko dana i na stotine uvredljivih poruka tipa “goni se natrag u Argentinu, smrade jedan komunisti~ki”).

U komentaru “Treba nas brinuti to {to je Josipovi} pustio Pilsela da ode” (Jutarnji list, 10. o`ujka), kolega Miljenko Jergovi} pi{e ovako: “Dragu Pilsela istjerali su iz Predsjedni~kog ureda, ali on nije imao razloga za uzmak. Najprije, tko ga je istjerao: dijelom su to bili kolumnisti koje spominje, dijelom se radilo o javnoj haj-ci protiv njega, vo|enoj u nekim va`nim i relevantnim medijima, uklju~uju}i i Informativni program dr`avne televizije, a dijelom ga je istjerala neadekvatna, smislom i sadr`ajem kriva reakcija stru-kovnoga udru`enja...”. A hajka je krenula u petak, 19. velja~e, kada je predsjednik Ivo Josipovi} predstavio svoje nove najbli`e surad-nike, “otkri}em” novinara Ve~ernjeg lista, jel’ de, velikih grijehova moje rane mladosti o kojima sam i sâm pisao vi{e puta.

O tomu, jo{ jednom iz pera Miljenka Jergovi}a (“Drago Pilsel, stid za Hrvatsku”, Jutarnji list, 2. o`ujka): “Dok drugi u skladu s vremenskim prilikama revidiraju svoju pro{lost i resetiraju sa-vjest, Drago Pilsel se intelektualno i moralno obra~unava sa sa-mim sobom. Nikad mi ne bismo saznali da je bacio kamen na si-nagogu (...) da on nije rekao kako nije dobro bacati kamenje na sinagogu (...) ^injenica da ga, kao kakvog starmalog osmo{kolca, danas trehaju i s le|a mu udaraju klempe neki ovda{nji mangupi, uklju~uju}i i pokojeg hrvatskog kolumnista koji bi, dok ga nitko ne gleda, sam bacio kamen na sinagogu, ali avaj, u Zagrebu sinagoge nema, potvr|uje da se Drago Pilsel na{ao me|u svijetom ~ijoj je niskosti nedorastao. Jedno od najstra{nijih umije}a svake provinci-je, koje je u Zagrebu dovedeno do savr{enstva, jest da se ~in ne~ije moralne katarze pretvori u njegovu najve}u slabost. Pilsel je pri-znao da je kamenom zamahnuo prema sinagogi u Buenos Airesu, a napadaju ga ljudi koji ni nakon sedamdeset godina nisu u stanju priznati da su zagreba~ku sinagogu sru{ili do razine parkinga za povla{tene...”.

Dao sam i intervju kolegi Darku Pavi~i}u za njegov blog “Dopisni{tvo Kaptol” kojeg je, pak, od silnih pritiska u Ve~ernjem listu Darko bio prisiljen ugasiti. Naslov sve govori: “I danas me boli ruka od kamena ba~ena na sinagogu, premda sam taj grijeh mladosti odavna ispovjedio”.

Ponovimo to jo{ jednom, i to ba{ u ovome `idovskome glasilu, da nikako ne bude sumnje da ne{to krijem. Dogodilo se to 1978.

godine. Imao sam nepunih 16 godina, {to nije alibi, ali valja spo-menuti. Naime, jedno je baciti kamen na sinagogu kao tinejd`er, i pri tome biti pijan, a drugo je, recimo, biti novinar i gledati po strani kada se u na{oj zemlji ubijaju srspski civili u Lici ili u Slavoni-ji, ignoriraju}i zlo~in i vlastito poimanje digniteta profesije u kojoj jesmo. Elem, vra}ali smo se, moj pokojni brat i ja, zajedno s gru-picom prijatelja iz jedne fe{te u klubu Ukrajinaca. Bili smo pripiti. Sinagoga se nalazila pet-{est blokova od na{e ku}e. Bila je manja i moderna, opasana visokim zidovima. Zapravo, namjera nam je bila dignuti stra`ara na noge i zbrisati. To je bila uhodana zezancija me|u tada{njim mladim Argentincima. U~initi neku manju {tetu i pobje}i. Kao kada dana{nji omladinci i tinejd`eri {araju grafitima po tu|im fasadama i “zdime”. Mi smo poznavali toga ~uvara i nije nam se svi|ao. Nije bio @idov. Nego neki ~ovjek iz susjedstva. Tako se netko dosjetio – iz gomile kamenja, jer se u nekoj susjednoj ku-}i gradilo pa ga je na plo~niku bilo, mislim, kao i ne{to razbijenih cigala i {ute – ugrabiti kamen i baciti preko plota sinagoge. Taj je opalio jedan prozor. Ni{ta se nije dogodilo. Ponovljena je radnja, tu sam i ja bacio svoje kamenje, i tada se upalilo svjetlo. Stra`ar je iza{ao, po{ao prema glavnim vratima i povikao na nas, ne{to smo mu dobacili i potr~ali. To je bilo to. Ali, sutradan, kada sam se otri-jeznio, shvatio sam {to sam napravio. Bilo me je jako sram. Taj sam grijeh ispovjedio. Nisam ga nikada vi{e ponovio i, kako sam rekao, nije metafora, i danas me “boli ruka” zbog ba~enoga kamenja na tu bogomolju.

Promptnom reakcijom, u istom listu u kojem je krenula haran-ga, oglasili su se rabin dr. Kotel Da-Don, dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein te dr. Vladimir [alamon. Vrijedi prenijeti njihovu izjavu: “Drago Pilsel je tijekom proteklih dvadesetak godina nizom javno izre~enih stavova i djela pokazao svoje po{tovanje i ljubav prema @idovima, kao i prema `idovskoj zajednici u cjelini. U vi{e je navra-ta pomagao `idovskim institucijama. Drago Pilsel nikad nije sakri-vao svoju pro{lost, ve} je najbolji primjer kako se ~ovjek mo`e hra-bro i uspje{no suo~iti s ekscesima koje je po~inio ili neprili~nim stavovima koje je imao u prethodnim vremenima. @idovi i `idov-ska zajednica sigurni su da }e i budu}nosti u Dragi Pilselu imati iskrenog prijatelja.”

Tko danas~, trideset godina kasnije, ~ita moje tekstove o `idovstvu i pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske kulture i dobrih srspko-hrvatskih odnosa ili onaj tko pamti sve {to sam u~inio i napisao za ljudska prava mojih sugra|ana srpske na-cionalnosti, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati da sam, eto, do svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom (i raspelom).

Drago Pilsel

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Pripovijest o va`noj katarzi Drago Pilsel

Tko danas ~ita, trideset godina kasnije, moje tekstove o `idovstvu i pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske kulture i dobrih srpsko-hrvatskih odnosa, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati da sam, eto, do svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom (i raspelom). Ali, tako je to tada bilo.

RUAH HADA[A

13

KOLUMNA

Ali, tako je to tada bilo. Ali apsolutno demantiram svaku tvrdnju da sam bio nacionalsocijalist, nacist, fa{ist, antisemit, da sam veli~ao Hitlerovo nedjelo i Holokaust, itd. Ispast }u budala – nema veze: za istinu o stradanjima @idova, Srba i Roma, ~uo sam prvi put tek nakon dolaska u Jugoslaviju u svibnju 1989. A cjelovitu sliku doga|aja iz vremena Drugoga svjetskog rata stekao sam prijatelje-vaju}i s Mikom Tripalom i drugim va`nim ljudima, u bliskim susre-tima nakon {to smo utemeljili HHO.

Moram li to ponoviti? Svakako! Zbog toga {to volim @idove i njiho-vu kulturu, {to me svaka pomisao na Holokaust dovodi do ganu}a i {to slijedim nauk @idova Isusa iz Nazareta koji je i sam bio ubijen {est milijuna puta tijekom [oaha, sebi dajem pravo re}i da sam

kao novinar, koji je i kr{}anin i teolog, ba{tinik `idovske kulture i duhovnosti. Mo`emo li, dakle, ovu pri~u sa sinagogom iz Bue-nos Airesa smatrati zavr{enom? Ako ugledni @idovi, kojima od srca zahvaljujem na podr{ci, to tako misle, onda to vrijedi i za mene. Ali onima kojima to nije jasno i sa ovoga mjesta poru~ujem: valja do~ekati spremnima i dan kada }e svima, ne samo meni ili vama, ~itateljima Ruaha Hada{a, biti jasno da su Hitlerov nacionalsoci-jalizam, fa{izam, staljinizam, usta{tvo i druge totalitarne ideologije stvar pro{losti. Hrvatima i drugima, ako im je te{ko pojmiti bolju budu}nost, neka (to nam od srca `elim) po~nu sa svom ozbiljno-{}u promatrati sada{njost. �

Djeca

RUAH HADA[A

14

STAJALI[TA

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Ovih sam dana ~itao Novi zavjet, to~nije Evan|elje po Mateju, u sklopu vremena koje odvajam isklju~ivo za duhovnost. Ne za ozbiljno studiranje, niti povijesne, politolo{ke, teolo{ke, kompa-rativnoreligijske ili jezi~ne analize teksta, ve} samo da du{i na|em mir. Nakon cijelog dana ispunjenog aktivnostima i neodgodivim obvezama, nakon stresa na poslu, a u zadnje vrijeme i doma, budu-}i da nam se nedavno uselio tinejd`er (moja {esnaestogodi{nja k}i Emma napokon je iz [vedske do{la `ivjeti kod nas), sve {to mi u deset i pol nave~er treba je malo du{evnog i duhovnog mira. U Bibliji ga uvijek na|em.

No ta mi ve~er nije bila su|ena za kontemplaciju o duhovnosti. Premda je po~elo obe}avaju}e. ̂ itao sam prvo poglavlje Evan|elja po Mateju, kako se u Betlehemu Judinu rodio Isus i kako su do{li mudraci s istoka i donijeli mu darove. Zami{ljam prizor. U sje-}anju mi je mno{tvo gra|e za sanjarenje. Od najranijeg djetinjstva vodili su me u crkvu da vidim jaslice, a u njima u`ivam i danas: drvene, plasti~ne, slamnate, papirnate, “kru{aste” i digitalne. Jo-sip i Marija blago promatraju dijete, ne svra}aju}i pogled s njega ni kad mudraci razmotaju dragocjenosti i one bljesnu {talicom. Janjad se ~udi neobi~nom prizoru. Jedno plaho zagleda u kolijev-ku. Magare kao da se smje{ka s razumijevanjem. Nakon te idili~ne slike, mudraci se iz Betlehema Judina vra}aju doma, ali ne preko Jeruzalema kako im je zapovjedio judejski kralj. Herod je, naime, `elio od njih saznati gdje je taj novoro|eni potencijalni pretendent na njegovo prijestolje, kako su ga upozorili neki pismoznanci, i smaknuti ga. Mudraci su ga zato zaobi{li, a razbje{njeli kralj, nakon {to je shvatio da je izigran, zapovjedio je vojsci da prona|u i ubiju opasno novoro|en~e.

Tada se Josipu ukazao an|eo i rekao mu da s obitelji preseli u Egi-pat. Zami{ljam an|ela kako mu donosi koordinate puta. Koliko bi samo `ivot bio lak{i kad bi an|eli ~e{}e tako intervenirali. Meni su neke koordinate `urno potrebne s mojom tinejd`ericom. Ali Gos-podin ~udesno sve izvodi na dobro onima koji ga ljube, obe}ava mi tekst preda mnom. Pomislim, ta koordinate zapravo imamo! Ne donose ih an|eli, ali su zapisane u Bibliji. “Tvoja rije~ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” stoji u Psalmu 119. [to se vi{e dr`imo Rije~i Gospodnje a manje ljudskih mi{ljenja, kojekakve propagande i reklama, manje je konfuzije, stranputice i gluposti, a vi{e je mira i blagoslova. ^itam dalje. Josip, Marija i novoro|eni Isus odlaze i nastanjuju se u Egiptu sve do kraljeve smrti. Zatim se, po novom an|elovu naputku, ponovno vra}aju prema Judeji, u zavi~aj. Ovako je to prenio Matej: “Nakon Herodova skon~anja, gle, an|eo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: ’ustani, re~e, uzmi dijete i njegovu majku te po|i u zemlju izraelsku jer su umrli

oni koji su djetetu o glavi radili.’ On ustane, uzme dijete i njegovu majku te u|e u zemlju izraelsku” (Matej 1:19-21).

U zemlju koju?

I tu se odjedanput moja kontemplativna razmatranja raspr{e, a obuzmu me druga, vi{e ovozemaljska, zemljopisna i politi~ka. Jo-sip, Marija i Isus i{li su iz Egipta prema sjeveru, i do{li u Judeju, u krajeve oko Betlehema, Hebrona i Jeruzalema, koju Matej naziva “zemljom izraelskom”. Ili na Matejevom materinskom jeziku, “Erec Izrael.” Koliko sam samo puta pro~itao ovo prvo poglavlje Mate-ja, a ovaj mi detalj nikad nije zapeo za oko. Detalj, da pojasnim, kako evan|elist taj dio zemlje naziva isto onako kako ga nazivaju dana{nji `idovski naseljenici tih okupiranih podru~ja, ozlogla{eni settleri, i svi cionisti. Normalnim, povijesnim imenom te zemlje. Imenom koje je, usprkos tomu {to je i normalno i povijesno, ne-izreciva abominacija za mnoge dana{nje politi~are i novinare.

Odmah su mi pali na pamet novinski napisi koji se ovih dana bave gradnjom `idovskog naselja Ramat [lomo, striktno na podru~ju koje to ime pokriva. Prije nekoliko tjedana izraelsko je Ministar-stvo unutarnjih poslova objavilo gradnju 1600 stambenih jedinica u toj isto~nojeruzalemskoj ~etvrti, i to usred slu`benog posjeta ameri~koga potpredsjednika Joea Bidena Izraelu. To je u Washin-gtonu izazvalo negodovanje i zahtjeve za povla~enjem te drske odluke. Netanyahu se ispri~ao zbog lo{eg tajminga, a Biden je im-plicitno prihvatio ispriku. No na izraelskog se premijera potom okomila Hillary Clinton, takvim tonom i rije~ima da je izraelski veleposlanik u Americi Oren izjavio je kako su izraelsko-ameri~ki odnosi u najgoroj krizi od 1975. godine. Nekoliko dana kasnije, ameri~ki predsjednik Obama poku{ao je ubla`iti nastalu napetost, ali je i izrazio neslaganje glede gradnje toga `idovskoga naselja. Kao i ostalih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Odnosno na podru~ju Palestine, na kojem @idovi uop}e ne bi trebali `ivje-ti budu}i da je to povijesno arapsko-palestinsko muslimansko podru~je. Na Matejevom materinskom jeziku Judeja, Erec Izrael, a na svim ostalim jezicima Zapadna obala, Palestina. Nije ~udo da ve}ina ljudi ne reagira kad ~uje da se Isus rodio u Palestini, {to je groteskni anakronizam i anatopizam, budu}i da informacije ~ak i o njemu crpe iz tercijalnog izvora zvanog mediji. Zavr{na misao s kojom sam tu ve~er usnuo bila je kako izme|u apostola Mateja i dana{njih izraelskih naseljenika postoji potpuna terminolo{ka usugla{enost, koja pak ne postoji izme|u apostola Mateja i Oba-me, Bidena, Clintonove, Ashtonove, bljedunjavih tehnokrata Eu-ropske unije i ve}ine zapadnoeuropskoga tiska. Uklju~uju}i i hr-vatski. Nek’ smo i mi u ne~emu Zapadna Europa.

Boris Havel

Zapadna obala na Matejevom materinjskom jezikuBoris Havel

RUAH HADA[A

15

STAJALI[TA

[to je zapravo “Zapadna obala”?

Ime “Zapadna obala” koje je istisnulo stariji, precizniji i bolji naziv Samarija i Judeja, odnosi se na podru~je Erec Izraela uz zapad-nu obalu rijeke Jordan. Budu}i da Samarija i Judeja daju prejasnu predod`bu o tome ~ija je to zemlja, “Zapadna obala” se intenziv-nom uporabom od 1948. godine uvrije`ilo, premda je vi{e eufemi-zam nego zemljopisni pojam.

^itavo je to podru~je, kao i veliki dio Bliskog istoka, od po~etka 16. stolje}a bilo pod imperijalisti~kom upravom turskoga Otoman-skog Carstva. U Prvome svjetskom ratu Britanci su Turke potjerali u Tursku, a Balfourovom deklaracijom iz 1917. zemlju predali onima za koje su temeljem uvida u povijest i Bibliju zaklju~ili da su njeni izvorni vlasnici; onima koji su joj dali ime i koji su je i u~inili tako popularnom: @idovima. Koju zemlju? ^itavo podru~je dana{njega Izraela, uklju~uju}i “Zapadnu obalu”, kao i ~itavu dana{nju Kra-ljevinu Jordan. Nekoliko godina kasnije, nakon arapskih spletki, ucjena i prijetnja, tri ~etvrtine podru~ja izvorno namijenjenoga @idovima odsje~eno je i predano Arapima. Na tome odsje~enom dijelu, koji je sav bio na isto~noj strani rijeke Jordan, osnovana je Palestinska dr`ava. Njezinim kraljem progla{en je Arapin iz Saudij-ske Arabije, podrijetlom Ha{emit. Nazvana je Transjordanija. Ne{to kasnije, na dijelu podru~ja izme|u Jordana i Sredozemnog mora, 1948. uspostavljena je dr`ava Izrael. Odmah po progla{enju `idov-ske dr`ave napalo ju je pet arapskih dr`ava: Egipat, Transjordanija, Sirija, Libanon i Irak. No Izrael se obranio, a kad je u drugoj rundi krenuo u ofenzivu, Arapi su zatra`ili primirje. Crte razdvajanja po zavr{etku toga izraelskog Rata za nezavisnost (1948.-1949.), posta-le su i granica izme|u Izraela i “Zapadne obale”, ili takozvana “ze-lena crta.” Zapadnu je obalu zaposjela Transjordanija, koja je zatim morala promijeniti svoje paradoksalno ime u Jordan. Jordansku upravu nad Zapadnom obalom nije priznao nitko osim Velike Bri-tanije i Pakistana. Dugoro~no gledano, Transjordanija je uzalud mijenjala ime. Nakon {to je u ratu 1967. njena vojska otvorila vatru na Izrael, Izraelci su probili “zelenu crtu” i potisnuli ih preko Jor-dana. Nakon mnogih stolje}a tu|e imperijalisti~ke vlasti, @idovi su opet zagospodarili skoro ~itavom svojom zemljom.

Otkud @idovi u Samariji i Judeji?

Odmah po osvajanju, dio @idova po~eo je na dijelovima Samarije i Judeje graditi domove ili se vra}ati u ve} postoje}a naselja iz kojih su @idovi bili protjerani nakon {to su ih Arapi osvojili u nekom od prethodnih ratova. Ne negiraju}i Arapima pravo da ostanu `ivjeti na toj zemlji, @idovi su se vratili u srce svoje pradavne domovine, sredi{te `idovske dr`avnosti, vjere i civilizacije. Zbog toga su se naseljenici tih podru~ja i nazvali mitnahalim – ba{tinici. Gradovi kao {to su Hebron ili [hem ~uvali su `idovska sveti{ta od davnina. [to tek re}i za tada osvojeni isto~ni dio Jeruzalema, u kojem je i Hramska gora, na kojoj je prije tri tisu}e godina Salomon izgradio prvi Hram, te Zapadni zid: najsvetija mjesta u `idovstvu. Kad su se @idovi 1967. vratili u svoju ~etvrt u Starom gradu, nisu do{li kao naseljenici ve} kao povratnici, budu}i da su ih odatle 1948. pro-tjerali Transjordanci. @idovsko naseljavanje isto~noga Jeruzalema, Samarije i Judeje predstavljalo je vra}anje naroda na zemlju koja nikad nije prestala biti njihova. Danas ih je u tim podru~jima oko pola milijuna.

Po osvajanju toga podru~ja, Izrael je u~inio i ne{to {to nitko u ranijoj povijesti nije: na Hramskoj gori nije poru{io tu|u bogo-molju i podigao svoju. Babilonci, Grci, Rimljani, Bizantinci, Arapi, kri`ari, mameluci, svi su na tom `idovskom svetom mjestu ru{ili, ili od prethodne vjere preotimali i konvertirali gra|evine. Izraelska odluka da d`amije na Hramskoj gori vrati pod islamsku upravu zbunila je arapski svijet i pokazala nevi|enu voljnost da se velikim ustupcima i kompromisom poka`e benevolentnost prema neprija-telju i spremnost na mir i su`ivot. Tu izraelsku dobronamjernost Arapi nisu uzvratili, niti su je mnogi svjetski ~elnici prepoznali. Arapi naseljeni u Izraelu s vremenom su postali gra|ani ~ija se pra-va podrazumijevaju. @idovi naseljeni na “Zapadnoj obali” postali su – naseljenici; trn u oku svima.

@idovski povratak u cjelovit glavni grad Jeruzalem bacio je novo svjetlo na jo{ jedan dio Novoga zavjeta: Isusovo proro{tvo da }e “Jeruzalem gaziti pogani ¢ne`idovi£ sve dok se ne navr{e vremena pogana” (Luka 21:20). [to zna~i i koliko traju “vremena pogana” predmet je teolo{kih promi{ljanja. No da }e to vrijeme jednom zavr{iti i da }e Jeruzalem opet biti ̀ idovski, to striktno gledano nije teolo{ka nego politi~ka teza. [tovi{e, cionisti~ka.

Arapska tragedija i uzroci

Arapska tragedija na podru~jima koja je Izrael osvojio 1967. s vre-menom je postala stvarna i velika. Na podru~ju Samarije i Judeje, uklju~uju}i i isto~ni dio Jeruzalema, danas `ivi oko 2,4 milijuna Arapa-Palestinaca. Velik dio njih nema izraelsko dr`avljanstvo. Neki ga ne mogu dobiti, a neki, naseljeni u anektiranom podru~ju isto~noga Jeruzalema, ne `ele ili ga u strahu od sunarodnjaka ne smiju primiti. Arapi-Palestinci koji `ive na “Zapadnoj obali” izvan Jeruzalema te{ko mogu dobiti dopu{tenje za posao u Izraelu s dru-ge strane “zelene crte” ili za putovanja u druge zemlje, i objektivno se nalaze pod okupacijom. Njihove prilike za obrazovanje, posao ili lije~enje puno su nepovoljnije nego prilike njihovih sunarod-njaka s druge strane “zelene crte”. Mnoge obitelji ̀ ive u relativnom siroma{tvu, a budu}nost im je besperspektivna. Osobito je te{ka situacija tamo{njih oko 8 % arapskih kr{}ana, koji su uz sve nevolje izlo`eni i zlostavljanju od strane raznih islamisti~kih skupina. Sa svim tim nesretnim `rtvama arapsko-izraelskog sukoba, mnogi s pravom suosje}aju. Me|u njima je i velika ve}ina Izraelaca. Brojne su izraelske skupine koje im poma`u i od Izraela tra`e potpuno povla~enje s toga podru~ja, kako bi se na njemu uspostavila tre-}a palestinska dr`ava. A to je upravo ono {to od Izraela tra`i i svi-jet; od UN-a ~ijim protuizraelskim rezolucijama uglavnom kumuju islamske i komunisti~ke zemlje, pa do saveznika kao {to su Ame-rika i EU. Temeljna premisa ovih potonjih je da je izvor arapskoga radikalizma i terorizma bijeda uzrokovana okupacijom. Ako samo @idovi napuste svoja ilegalna naselja na “Zapadnoj obali” a Pale-stinci si tamo urede dr`avu, Bliskim }e istokom zavladati mir.

O argumentima koji pobijaju tu tezu mogla bi se napisati diserta-cija u {esnaest svezaka.

Nesre}a u kojoj Arapi-Palestinci `ive nije proizvod okupacije: tre-ba samo oti}i u okolni islamski svijet u kojem su Arapi sami sebi vladari i vidjeti bijedu i jad koji su ~esto ve}i od one u Ramallahu, D`eninu ili Nablusu. Najve}i krivac za nazadnost ekonomskog, obrazovnog ili zdravstvenog sustava na “Zapadnoj obali” opet nije

RUAH HADA[A

16

Palestinsko naselje na Zapadnoj obali

STAJALI[TA

okupacija ve} nevjerojatna razina korupcije u palestinskim tijeli-ma vlasti i administracije, koja se ne zove bez razloga palestinska kleptokracija, te islamski vjerski radikalizam. Kad bi se novac koji Izrael i zapadni svijet {alje Palestincima investirao u ekonomiju, gospodarstvo, zdravstvo i obrazovanje, a ne na strane ra~une pale-stinskih mo}nika i radikalnu religiju i terorizam, ̀ ivot tih ljudi brzo bi se promijenio nabolje.

Ni terorizam kojem pribjegavaju islamisti~ke skupine nije povezan s okupacijom. Brojni su napadi Arapa na @idove zabilje`eni i prije 1967. godine. Mnoge teroristi~ke napade, poput onoga na menzu Hebrejskog sveu~ili{ta 2002. izveli su Arapi s druge strane “zelene crte” koji u`ivaju u svim blagodatima izraelske dr`ave, uklju~uju}i dr`avljanstvo i izda{nu socijalnu pomo}. [ijitska milicija Hezballah koja iz Libanona napada izraelska naselja na sjeveru nema nikakve veze s okupacijom – izme|u Izraela i {ijita nema nikakvih teritori-jalnih dodira ni sukoba.

Napokon, ne treba zanemariti ni kako je nesre}a Arapa-Palestinaca oru`je u rukama arapskoga svijeta, koji se protiv `idovske dr`ave, nakon {to ju nije uspio poraziti vojno, sada bori medijski i diplo-matski. @idovskih je izbjeglica iz arapskih zemalja bilo vi{e od arap-skih izbjeglica iz Izraela. Izrael je te `idovske izbjeglice apsorbirao

i oni se ve} odavno ne ubrajaju u izbjeglice. Arapski svijet ciljano produljuje i pove}ava agoniju arapskih.

Ustraje li tko usprkos svega toga na tezi da bi se @idovi trebali povu}i iz Samarije i Judeje i razmijeniti “zemlju za mir”, pogled na rezultat takve razmjene u Gazi mogao bi ga lako razuvjeriti. Nakon {to su se @idovi do zadnjega povukli iz pojasa Gaze, podru~jem je zavladao Hamas, vjerojatno najmorbidnija organizacija koja je ondje imala nekakvu infrastrukturu. Zaredali su se napadi na okol-na `idovska naselja i nasumi~no ispaljivanje projektila na `idovske ciljeve, bez ikakvih kriterija i selekcije. Izrael je tako zamijenio ze-mlju za eskalaciju rata, ne za mir. Za{to bi Izraelci vjerovali da bi bilo druk~ije sa Samarijom i Judejom?

Sa “zelenom crtom” udaljenom od Tel Aviva 18 kilometara, od zra~ne luke Ben Gurion jedanaest, a od rubnih dijelova glavnoga grada Jeruzalema nekoliko metara, malo }e tko normalan od Izraela o~ekivati da opet isku{ava sudbinu.

Za{to se bune narodi?

Prilike u Samariji i Judeji slo`ene su i zapetljane do te mjere da se mogu nazvati nerje{ivim problemom. Zapadnja~ki pritisci na Izrael da popusti, ali i ~esto izraelsko popu{tanje, temelje se,

RUAH HADA[A

17

STAJALI[TA

izme|u ostaloga, na jednoj lo{oj pretpostavci: da ne mo`e biti gore. Na `alost, mo`e. To se pokazalo nakon ranijih izraelskih popu{tanja. Primjerice, nakon mirovnog sporazuma u Oslu, nakon izraelskog povla~enja iz ju`nog Libanona, i nakon spomenutoga nepromi{ljenog zatiranja `idovskih naselja u Gazi. No s druge stra-ne, o~ekivanja Arapa-Palestinaca za pobolj{anje `ivotnih uvjeta su legitimna, kao {to su legitimne i te`nje @idova da `ive u svojoj ze-mlji bez opasnosti od terorizma. Dva suprotstavljena legitimna za-htjeva, od kojih se svaki mo`e ispuniti samo na ra~un neispunjenja onoga drugog, svojevrsna su slijepa ulica. ^itava je bliskoisto~na stvarnost sa`eta u naslovu zbornika radova koji je prije nekoliko godina priredio Arieh Stav: Israel and a Palestinian State: Zero Sum Game. Dovoljno da politologe baci u o~aj. Ali ne i politi~are. Vo|eni utopijskim ideologijama, oni ustrajavaju u svojoj misiji. Obamina administracija ima misiju opravdati nagradu za mir koju je {efu uru~ilo Nobelovo povjerenstvo. Isto, koje je nagradu za mir dalo i Jaseru Arafatu, pa tako znamo na koji mir su mislili: pax islamica. Vlade europskih dr`ava imaju misiju su`avanja granica politi~ke korektnosti i definicije islamskog radikalizma. Po kojem su kriteriju svi oni zaklju~ili da `idovska naselja u Samariji i Jude-ji predstavljaju glavnu zaprjeku miru i da }e se tamo sve urediti ako se ona rasformiraju a na njihovu mjestu uspostavi palestinska

dr`ava, ne znam. Ali znam da {to se vi{e ta stvar promatra s aspekta ~injenica, povijesti, objektivnosti i zdravog razuma, to se pritisci Obamine administracije i bezli~nih briselskih ~inovnika ~ine ma-nje dobronamjernima.

* * *

Izme|u duhovne kontemplacije, bliskoisto~nog zemljopisa i me|unarodnih odnosa mo`da ipak ima vi{e zajedni~koga nego {to se na prvi pogled ~ini nekome tko je odgojen u uvjerenju kako se od svih vjera `idovska i kr{}anska nipo{to ne bi smjele mije{ati u politiku. A psalmist se ipak pita: “Za{to se bune narodi, za{to puci ludosti snuju?” (Ps. 2) i jo{, “Govore: ’Do|ite, zatrimo ih da ne budu narod, nek se ime Izrael vi{e ne spominje!’” (Ps. 83). Ma-tej kao da se svojom zemljopisnom upadicom `elio nadovezati. Kao da je znao da }e jednom ljudima trebati ponovno crtati ono {to je o~ito. Da u Isusovom rodnom listu, pod rubrikom “mjesto ro|enja”, ne pi{e: “Zapadna obala” ni “Palestina”. Pi{e: Betlehem, Judeja, Erec Izrael.

Otprije sam znao da su u Bibliji skrivene koordinate puta do du{evnoga i duhovnog mira. Sada razmi{ljam, za{to bi koordinate puta do mira u zemlji u kojoj je ona napisana i ~iji narod i krajolike opisuje s toliko ljubavi i brige, bile negdje drugdje? �

Tel Aviv

RUAH HADA[A

18

STAJALI[TA

U trenucima kada sam tra`io materijal za ~lanak ovog izdanja Ruah Hada{a, aktualna su bila dva doga|aja. Jedan svjetski i najve}i sportski doga|aj godine – Olimpijske igre u Vancouveru, te drugi, tako|er svjetski doga|aj – obilje`avaju ga @idovi (a prisje}aju ga se i kr{}ani), {irom svijeta. Rije~ je o blagdanu Purim. Pisati detaljnije o Purimu ostavljam urednicima i drugim kompetentnim spisate-ljima ovog cijenjenog ~asopisa. Na mene najve}i dojam ostavlja skrivenost i simbolika koju nosi ovaj povijesni doga|aj opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Skrivena borba dobra i zla, Boga i \avla, svjetla i tame koja se odvija kroz ljudske aktere, je svevremenska aktualna i danas. Pitanje je {to povezuje Purim s doga|ajima u Ka-nadi i s olimpijskim igrama?

Htio bih se stoga prvo osvrnuti na doga|anja u Kanadi od prije nekoliko mjeseci, a koji je zbog nezainteresiranosti i blokade hr-vatskih medija kod nas ostao gotovo nezapa`en. Krajem ljeta se, naime, na me|unarodnom filmskom festivalu u Torontu dogodio incident. Kada je za grad partner festivala, u povodu obljetnice, odabran Tel Aviv, usprotivilo se vi{e filmskih, kulturnih i akadem-skih djelatnika protiv takvog izbora. U znak protesta kanadski re-datelj John Greyson povukao je svoj film s festivala, a ostali su objavili i potpisali prosvjedno pismo upu}eno organizatorima fe-stivala. Me|u poznatijim potpisnicima pisma su bili Jane Fonda, Dany Glover, te Noam Chomski i Slavoj @i`ek – potonja dvojica ina~e vrlo uspje{no prodaju svoje ideje ukori~ene kod hrvatskih nakladnika. Organizator je optu`en da podr`ava `idovsku propa-gandu, agresiju na pojas Gaze, te da zanemaruje palestinske `rtve, izbjegli~ke kampove, itd. Hamas, bomba{i samoubojice i `idovske civilne `rtve nisu spomenute.

Ali taj doga|aj je samo vrh antiizraelske kampanje koja u Kanadi zadnjih godina poprima sve ve}e razmjere. Tako se na nekoliko kanadskih sveu~ili{ta na godi{njoj bazi odr`ava “Tjedan izraelskog

apartheida”, a kanadski savez javnih djelatnika pozvao je nedavno i na bojkot izraelskih akademskih institucija.1 Ipak, Kanada je ove godine, kad je rije~ o Olimpijadi, `eljela pokazati drugo lice – lice civilizirane i ulju|ene zemlje koja promi~e vrijednosti zajedni{tva i tolerancije. Nije va`no {to je uzvi{eni olimpijski slogan “va`no je sudjelovati” grubo poga`en nekoliko mjeseci ranije u toj istoj “tolerantnoj” zemlji.

Da nije bilo olimpijske 1936., bilo bi pretjerano re}i da se iza sport-ske i fair play maske ipak mo`e skrivati neki zli Haman i neki novi antisemitizam. Treba li uop}e nagla{avati da anti`idovstvo nije ne-stalo oslobo|enjem Auschwitza i porazom nacionalsocijalizma.

Ta se ~injenica stalno otkriva, razotkrilo se jasno i na Olimpijadi 1972. u Münchenu.

Kao {to je i svakoj tiraniji i diktaturi u povijesti prethodila odre|ena filozofija i prihva}eni svjetonazor, tako su sport i kultura danas ulju|eni i skriveni paravani na kojem moderni Hamani gra-de vje{ala za `idovstvo i Izrael. SS, Crni rujan ili Hamas, samo su razotkriveni akteri netrpeljivosti, koja je danas skriveno upakirana u intelektualne i kulturne propagatore “ulju|ene i liberalne demo-kracije” pa ~ak i zagovaratelja antifa{izma i ljudskih prava.

U Hrvatskoj se mo`emo pohvaliti druga~ijom situacijom, jer je ve} nekoliko godina Zagreb doma}in `idovskog filmskog festivala, a odnosi sa Izraelom su sve bolji. Ipak, istodobno Ministarstvo kul-ture i Grad Zagreb su vi{egodi{nji pokrovitelji manifestacije “Tjed-na iranske kulture” u kojem gra|ani, uz izlo`ene perzijske }ilime, mogu slu{ati predavanja i upoznati bogatu kulturnu ba{tinu Irana.

Ti predava~i ipak nisu kulturna avangarda, ve} su preporu~eni i ci-ljano poslani od re`ima koji smatra da: “Izrael treba izbrisati sa lica zemlje” te da }e “okupatorski i prljavi cionisti~ki entitet past prije ili kasnije jer je ta zemlja ¢Izrael£ kona~no izgubila smisao postoja-nja”2. Podr`avati takvu manifestaciju je stoga isto kao i svojevreme-no podr`avati izlo`bu njema~kog porculana za vrijeme Kristalne no}i, a koliko je smi{ljena kampanja Iranskog kulturnog centra u Zagrebu svjedo~}i i izlaganje hrvatskog prijevoda antisemitske knjige Me|unarodni @idov na Interliberu u Zagrebu, i to ba{ kad je zemlja partner bio –Izrael!!! Treba li nam se onda zgra`ati nad kanadskim doga|ajima?

Dodajmo jo{ da Iranci, hvale}i se svojom ba{tinom, zaboravljaju na perzijsko-`idovsku kraljicu (1.000 godina prije Muhameda), koja vjerojatno nosi velike zasluge da su cionizam i Izrael prisutni tamo gdje jesu danas. Nadajmo se ipak, da }e u dana{nje vrijeme uz moderne Hamane ustati i novi Mordokaji i Estere. Oni, koji imaju uvid u pravo stanje stvari i hrabrosti da se suprotstave skrivenim metodama antisemitizma i anticionizma. Neka bi se njihov glas ~uo i u Hrvatskoj. �

Razotkrivanje Autor Vatroslav @upan~i}, predsjednik udruge “Reforma”

Purim u Izraelu

1 www.reuters.com/article/idUSTRE5825G7200909042 Neke od izjava iranskog predsjednika Ahmadined`ada

RUAH HADA[A

19

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

ju za promet nekretninama u Dubaiu i upitao da li Izraelci mogu kupovati nekretnine u njihovom gradu. Odgovor je bio vi{e nego jasan – “situacija ne dozvoljava prodaju Izraelcima, ali ako do|ete s nekim drugim paso{em, prodaja je mogu}a”.

Gotovo u isto vrijeme, nazvao je i organizator me|unarodnog kongresa znanstvenika, pitaju}i za mogu}nost sudjelovanja izrael-skih stru~njaka, na {to je dobio jasni odgovor da Izraelci ne mogu sudjelovati ni biti prisutni kongresima u Dubaiu.

Ovaj grad je mjesto gdje mu{karci i `ene iz drugih (bli`ih i udalje-nijih) arapskih dr`ava u kojima se pridr`avaju strogih nametnutih propisa, poput no{enja vela i odvojenog sjedenja, u`ivaju plove-}i na jahtama u kratkim hla~icama i otkrivenih glava, ovdje se razvio weekend turizam u kome svi oni u`ivaju u no}nim klubovima i al-koholu. Ovdje nema kontrole policije za o~uvanje morala, pa Iranci i Iranke slobodno {e}u gradom i u`ivaju u osnovnim ljudskim pra-vima – odijevanju prema slobodnom izboru. Naravno, to ni u kome slu~aju ne zna~i da se i doma}e stanovni{tvo tako pona{a.

Politi~ki emigranti svih boja i orijentacija u Dubaiu nalaze uto~i{ta od osveta svojih mati~nih zemalja.

Dubai je prekrasan grad. Nema zamjene za njega. Pitajte Mosad, CIA-u ili British secret inteligent service!, zaklju~uje na kraju Zvi Bar’el. �

Dubai je postao grad poznat po pru`anju uto~i{ta {pijunima s raznih strana svijeta. Danas je on ono {to su u dvadesetom stolje-}u bili Casablanca, Nicosia i Berlin.

Ovdje Rusi razmjenjuju informacije sa Pakistancima, Afganistanci sa ^e~enima, tu se dogovaraju i preporu~uju taktike ratovanja. ̂ lanovi Hezbolaha zamjenjuju dijamante i ilegalno ste~eni (oprani) novac pohranjuju u bankama Dubaia. U isto vrijeme svi oni u`ivaju u auto-mobilskim trkama i nastupima svjetski poznatih zabavlja~a.

Grad i njegovi gra|ani s ponosom nagla{avaju kako je Dubai jedan od najsigurnijih gradova na svijetu, a mi bismo dodali, ili je to bio sve dok nije kidnapiran izraelski businessman Eltram Tannenba-um ili dok ~uvena libanonska pjeva~ica Suzanne Tamin nije ubije-na u svojoj hotelskoj sobi. Nju je, pak, ubio visoko pozicionirani slu`benik koji je radio na osiguranju egipatskog poslovnog ~ovjeka Hishama Talaata Mustafe. Sigurnost je poljuljana i posljednjim uboj-stvom Mahmouda al Mabhouka, kojega je, prema tvrdnjama poli-cije, ubila grupa ljudi za koju se jo{ pouzdano ne zna niti broj niti identitet, iako svi nezvani~no (ili polu zvani~no) optu`uju Mosad.

Dubai slu`beno jo{ uvijek bojkotira Izrael, ali pru`a gostoprim-stvo izraelskoj tenisa~ici.

Prije kratkog je vremena autor teksta telefonom je nazvao agenci-

Dubai, grad {pijunaAutor Zvi Bar’el, prevela i prilagodila Klara Levi

Hvala vam, dragi ~itatelji, na dobrim `eljama i sugestijama koje nam {aljete elektronskom ili obi~nom po{tom, {to nas neobi~no raduje.

Na{ ~asopis Ruah hada{a vrlo je dobro primljen kod ~itatelja i veseli nas da nam se sve ~e{}e javljate s va{im pisanim prilozima, te da je sve ve}i broj onih koji ga `ele dobivati.

Sredstva s kojima Uredni{tvo raspola`e, a dobivaju se od Ureda su skromna i na`alost ove godine ne}emo biti u mogu}nosti pove-}avati broj adresa na koje se Ruah {alje, osim ukoliko nas ne pomo-gnete svojim dobrovoljnim prilozima, makar za pokrivanje tro{kova po{tarine. Za ovu godinu jo{ nismo predvidjeli pretplatu na ~asopis jer je materijalna situacija te{ka i bilo bi to dodatno optere}enje na{im ~lanovima, no pomalo se brinemo kako }e potpora za tisak na{eg lista izgledati sljede}e godine i molimo vas za mi{ljenje i prijedloge o even-tualnoj visini pretplate ili priloga za list.

Budu}i da mjese~ni programi redovito sti`u iz ureda na{e Zajednice, nije uobi~ajeno da u ~asopisu ponavljamo aktivnosti koje se redovno odvijaju, no neke od aktivnosti svakako zaslu`uju da se o njima dodat-no pi{e ili barem prilo`e fotografije, te }emo to i dalje ~initi.

@elim vas podsjetiti da smo u zadnjih pet mjeseci unutar kulturnih doga|anja imali promocije pet knjiga, ~etiri izlo`be i tri zanimljiva predavanja. Radionice za Hanuku, ~itanje Megile i proslava Purima,

bile su odli~no posje}ene. Posje}enost je bila dobra, no mislimo da bi mogla biti i bolja. Radi koordinacije s na{im zborom “Mihael Mi{o Montiljo” promocije i izlo`be premje{taju su s ponedjeljka na utorak, pa molimo za razumijevanje.

Schmooze caffe je proslavio tre}i ro|endan i odr`ava se bez izuzet-ka svakog mjeseca. Kinder schmooze se tako|er uhodao i roditelji i djeca zaista u`ivaju.

Pozivam vas da pratite mjese~ne aktivnosti i da se pridru`ite i onim aktivnostima koje vam se na prvi pogled i ne ~ine tako privla~ne. Dolaskom i upoznavanjem s ne~im novim mo`e vam pobuditi do-datne interese i mogu}e hobije.

Nakon Pesaha, utorkom i ~etvrtkom, po~inje sa radom klub “Ecel dodot” koji }emo voditi Klara Levi i ja, a @arko Blau }e nam biti logisti~ka potpora. Obavijesti slijede.

Klub ljubitelja dobrog {tiva po~inje s radom u svibnju, a o danu odr`avanja bit }ete obavje{tavani na vrijeme. U klubu }emo ~itati odlomke tekstova, diskutirati o pro~itanim knjigama te razmjenji-vati iste. Nadamo se i gostovanjima autora iz zemlje i inozemstva. �

Srda~no vas sve pozdravljam,Sonja Samokovlija

Rije~ urednice Sonja Samokovlija

RUAH HADA[A

20

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

@idovska vjerska zajednica sklopila je 2. o`ujka 2010. Godine Ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom temeljem dodatka br. 262/10 Sporazumu br. 938/05.

Podsje}amo da su vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj sklopile dana 25.srpnja 2005. Sporazum kojim su uredile me|usobna pra-va i obveze u svezi sa suradnjom na ostvarivanju sadr`aja vjerskog programa na Hrvatskoj Radioteleviziji.

Vjerske zajednice-potpisnice Sporazuma u ~lanku 8. Sporazu-ma suglasile su se da Sporazumu mogu pristupiti u dogovoru s

HRT-om i druge vjerske zajednice u RH koje su sklopile ugovor s Vladom.

Budu}i da je utvr|eno da Bet Israel ispunjava sve uvjete za potpi-sivanje Sporazuma, to je i u~injeno.

Me|u ostalim to zna~i da je i na{oj zajednici zajam~eno da }e HRT jednom godi{nje izravno prenositi, primjerice, Jom Ha{oa ili, pre-ma dogovoru, neki drugi doga|aj.

U pripremama za potpisivanje Sporazuma sudjelovali su u ime Bet Israela glavni rabin Kotel Da-Don, predsjednik Ivo Goldstein, pot-predsjednica i glasnogovornica Jasminka Doma{ i ~lanica Vije}a, g|a \ur|ica [iljak.

Tom prilikom upoznali smo v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Josipa Popovca i glavnog urednika redakcije za religijsku kulturu Maria Ragu`a, a sastanku su nazo~ili i Augustin Ba{i} urednik Redakcije za religijsku kulturu Hrvatske televizije i Bla`enka Jan~i}, urednica za religijski program Hrvatskog radija.

Dodatak Sporazumu br. 262/10 potpisan je u @idovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel i tada smo goste s HRT-a upoznali detaljnije s djelovanjem i na{im planovima. Uvjereni smo da je taj susret bio na obostrano zadovoljstvo i u prijateljskom ozra~ju. Trudili smo se, dakako, biti dobri doma}ini i odgovoriti na sva pitanja koja su od va`nosti~ za Bet Israel, ali {ire gledano i za na{e dru{tvo i javnu televiziju i radio koji uspje{no prate rad vjerskih zajednica. �

Potpisan ugovor s HRT-om Jasminka Doma{

Ove sam godine morala propustiti proslavu Purima s mojom za-jednicom, jer sam bila u Australiji kod moje unu~ice Biance, koja se rodila 16. 12. 2009. godine.

Nakon vi{e od dvadeset godina, proslava Purima se ponovno odr`ala u Hotelu “Westin”. Dodu{e tada se isti hotel zvao “In-tercontinental”, no svejedno, veseli nas da smo bili ponovno na istom mjestu.

@elim se posebno zahvaliti Pegg Casman-Vuko i Miroslavu Vuko i Franki Barbic za jako fine hamanta{e i makovnja~e. Njihova pomo}, dobra volja, vrijeme, novac i trud ne mogu se ni~im nado-knaditi osim da nam oni svima poslu`e kao primjeri kako se treba osje}ati i kako treba djelovati ~lan zajednice. Hvala vam od srca.

Ivi Hunjet Di Giusto, koja je odli~no i duhovito, uostalom kao i uvi-jek vodila cijelu zabavu i pridonijela njenom uspjehu i uspje{nosti.

Hvala @arku na snimljenim pjesmama kojima nam je doveo Mon-

martre u Bet Israel i snimio izraelske pjesme koje griju du{u.

Mayi i Maji za svu pomo} oko prodaje ulaznica, tombola te izdava-nje tombola. Dolores je tako|er dala ruku, hvala joj! Hvala Emanu-elu koji je pokazao {to zna~i biti bar micva!

Hvala svim u~esnicima u programu, posebno zboru koji nam je zaista sjajno pjevao.

Hvala svima koji su do{li, maskirani ili ne, svima koji su na bilo koji na~in u~inili i ovaj Purim uspje{nim.

Na kraju zahvaljujem se Jocelini Mojzes i Mileni Jeri}evi} koje su snimila fotke koje mo`ete vidjeti na na{oj web stranici, po{to je Rubenu zakazao foti}.

Oni, koji iz opravdanih razloga nisu bili na purimskoj zabavi, mogu samo `aliti, poput mene, a oni kojima se nije dalo do}i poru~ujem da svakako do|u sljede}eg Purima! �

Purim 5770. Sonja Samokovlija

Potpisivanje ugovora

RUAH HADA[A

21

ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE IZ PRO[LOSTI

Zagreb je od 1526. bio grad u Austro-Ugarskoj. Tu su bile austrij-ske upravne, vojne i djelomi~no industrijske strukture, a sa njima i utjecaj austrijske verzije njema~kog jezika.

Gra|anski trgovci su se obra}ali mu{terijama arhai~nim austrij-skim pozdravom: “Mein Bücken” {to je iskvarena verzija austrij-skog njema~kog, koja se u Zagrebu ~itala kao “Majn bokn” ili Moj naklon. Vremenom su se paralelno razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skra}ena verzija: “Bokn” ili “Naklon”, a u susretu i skidanjem {e{ira. Od tog skra-}enog “Bokn” nastao je tipi~no zagreba~ki pozdrav “BOK”, sa krat-kim ili ponekad dvostrukim o.

Obje verzije, mogle su se ~uti kod trgovaca jo{ 1950. g. (kao i obra-}anje mladi}ima sa npr.: “Mladi gospon”). Utjecajem prido{lica sa ra-znih strana, pozdrav “Moj naklon” polako se gubi, i nestaju gra|anska obilje`ja samog grada usred burnog mije{anja stanovni{tva.

Pozdrav i odzdrav “Bok” ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osije-ku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo “ciao”, “adio” i drugo.

Prido{lice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su po-

zdrav “Bok”. Kako ~esto dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza sa arhai~nim austro-njema~kim pozdravom kod njih nije po-stojala. Uz to, vremena su bila da se isti~e hrvatstvo i pripadnost jednoj Crkvi, pa su po~eli koristiti izraz “Bog”, koji nema nikakve veze s pozdravom “Bok”.

Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku “s Bogom”, kasnije “zbogom”, kojim `elimo nekome da ga na putu Bog ~uva. Javlja se i verzija “Bog daj”, koja isto nema veze s “Bok”.

A zbog razloga straha, da se ne spo~itava vezanost za srpski je-zik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav “Zdravo”, jer je to kao “srpski”, a mo`da i “komunisti~ki”?! A nije! Jer i najljep{a hrvatska molitva po~inje upravo sa “Zdravo...” �

Etimologija zagreba~kog pozdrava ’bok’ Pripremila: Sonja Samokovlija

Od njema~ke rije~i “Bürger” = gradski ~ovjek… polako je pre-rastao u “purger”. �

“Purger”

80-ih godina pretpro{log stolje}a, na dana{njem je Cmroku bila gostiona koju je dr`ao gospon Rok, i koji je svirao bajs u malom bandu. Nave~er za ples. Zagrep~ani, oni jednostav-ni, bi rekli: “Idemo k Bajsu”, kako su popularno zvali Roka. A zagrep~ani purgeri, oni koji su sve okretali na iskrivljeni hoch njema~ki, bi rekli: “Idemo zum Rok!”

... i tako se polako taj – zum Rok, spajao u jednu rije~ i... nastalo za taj dio grada dana{nje ime Cmrok. �

CMROK – kako je dobio ime?

Zagreb

RUAH HADA[A

22

^ITATELJI PI[U

Komentar pukovnika britanske armije Col Richarda Kempa o ne-davnim sukobima u pojasu Gaze dostavljen UN Savetu za ljudska prava – UN Human rights Councile u potpunosti odstupa od ve} uobi~ajenog stereotipa koje lansira “bratija” u ovoj instituciji, kod svakog arapsko-izraelskog konflikta pa i kod ovog nazvanog “To-pljeno olovo”.

Izve{taj koji je podneo g. Goldston UN Savetu na nedavnom sa-