RUAH HADA[A

1

RUAH HADA[A

2

INTERNIST – GASTROENTEROLOG

[alamon dr. Vladimir• kompletan internisti~ki pregled i EKG• suvremen tretman oboljenja jednjaka, `eluca, crijeva, jetre, `u~i i gu{tera~e• ultrazvuk abdomena• gastroskopija, kolonoskopija, polipektomija• zaustavljanje krvarenja iz probavnog trakta RADNO VRIJEME

Radnim danom od 8.00 – 17.00 sati

10000 ZAGREB, Trg M. Maruli}a 17, Tel.: 01/ 482 96 52

RUAH HADA[A

MAZAL TOV!

Mazal tov roditeljima Raulu i Skippy Cime{a, na maloj Bianci ro|enoj 16. 12. 2009.

RUAH HADA[A

3

SADR@AJ

UVODNIK

4. JER ZAPOVIJED JE SVIJE]A... Sonja Samokovlija

AKTUALNO IZ RABINATA

5. Nisan 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

5. Biblijska ideja jubileja kao ideja socijalne pravde Rabin dr. Kotel Da-Don

KOLUMNA

7. SOUL TO SOUL Dobro i zlo Rabin Dovid Goldwasser

OSVRTI

7. Govor premijera Netanyahua prilikom Jeruzalemske konferencije San o Jeruzalemu Prevela Dubravke Ple{e

NA[I MIOMIRISI

10. Besamim-cadika Pesah Jasminka Doma{

KOLUMNA

11. NA OBALAMA RIJEKA BABILONSKIH S macesom u slobodu Dolores Bettini

12. PISMO VOLJENOJ I STARIJOJ BRA]I Pripovijest o va`noj katarzi Drago Pilsel

STAJALI[TA

14. Zapadna obala na Matejevom materinjskom jeziku Boris Havel

18. Razotkrivanje Vatroslav @upan~i}

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

19. Rije~ urednice Sonja Samokovlija

20. Potpisan ugovor sa HRT-om Jasminka Doma{

20. Purim 5770. Sonja Samokovlija

ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE IZ PRO[LOSTI

21. Etimologija zagreba~kog pozdrava ’bok’ Sonja Samokovlija

^ITATELJI PI[U

22. Izraelska armija / IDF/ najmoralnija armija u istoriji ratovanja Msc. Jozef Baruhovi}

23. Izrael o~ima jednog turiste Msc. Jozef Baruhovi}

25. Kako molitva, sadaka i dobro srce produ`avaju `ivot, spa{avaju od kazne i donose nagradu Eliezer Papo

26. Sve/s/t kao otvorena knjiga Tatjana Cvejin

DA SE NE ZABORAVE

28. EU Parlament tra`i Giladovo pu{tanje na slobodu Tovah Lazaroff

29. Auschwitz – {oah nakon {oaha Jasminka Doma{

IZRAEL DANAS

30. Kontraverzni Izrael Priredila Sonja Samokovlija

30. Jedinstveni Izrael Priredio Ante Jeri}evi}

31. Moja pri~a: Puno ’bar’ i nimalo ’micve’ Sharon Duke Estroff

32. Zagovornici ’agunot’ pronalaze novi glas na YouTube-u Ruth Eglash

33. Svije}e Arutz Sheva

KULTURA I UMJETNOST

34. U IZLOZIMA KNJI@ARA

36. @idovska plemena: Zebulun Tammy Schwartz

37. @idovska plemena: Isahar Tammy Schwartz

38. @idovska plemena: Reuven Sarah Kronenberg

STRANICE ZA DJECU

39. Godi{nje doba detinjstva – II. Tatjana Cvejin

ZANIMLJIVOSTI

41. Amerika poput zadnjeg ~ovjeka “Kroz generaciju ili dvije, SAD }e se pitati: tko je izgubio Europu?” Geert Wilders

43. Mumbajski lije~nik porazbijao idole i postao @idov Hana Levi Julian

44. @idovski Rim Leah Koenig

45. Mo`e li se Sotoni prodati du{a? Baruch S. Davidson

46. Prvi ’prikriveni @idov’ – rabin u [panjolskoj Dolores Bettini

48. Izgubljeno `idovsko pleme ’prona|eno u Zimbabveu’ Steve Vickers

49. Krhotina grn~arije iz vremena kralja Davida potvr|uje biblijsku pri~u Avi Yellin

50. Poslije 100 godina kibuci su se potpuno promijenili Eli Ashkenazi

IZ NA[EG SUSJEDSTVA

51. Vehabije u Bosni Jasminka Doma{

Po{tivaju}i posebnosti, Uredni{tvo Ruah Hada{a prihvatilo je na~in pisanja samih autora i odlu~ilo je tekstove objavljivati u okvirima standardnih normi jezika kojima se autori slu`e.

IMPRESSUMRUAH HADA[A • GLASILO @IDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL • Godina V., broj 13, o`ujak/travanj 2010./nisan 5770.GLAVNI UREDNIK: Sonja SamokovlijaUREDNI^KI SAVJET: go{}a urednica Morana Palikovi}-Gruden, Dolores Bettini i Jasminka Doma{IZDAVA^: @idovska vjerska zajednica Bet Israel 10000 Zagreb, Ma`urani}ev trg 6/II., p.p. 880.TEL: +385 1 4851 008 • FAX: +385 1 4851 376www.bet-israel.comUREDNI[TVO: samokovlijaºhotmail.com

SURADNICI: Jozef Baruhovi}, Maya Cime{a Samokovlija, Tatjana Cvejin, Jasminka Doma{, Boris Havel, Ante Jeri}evi}, Klara Levi, Eliezer Papo, Dubravka Ple{e, Vatroslav @upan~i}

Izla`enje Ruah Hada{a financijski poma`e Savjet za nacionalne manjine RH.

ZA IZDAVA^A: prof. dr. Ivo GoldsteinLEKTURA I KOREKTURA: Ljiljana CikotaGRAFI^KO OBLIKOVANJE I PRIPREMA: @arko JovanovskiTISAK: Skaner studio d.o.o. Zagreb

U OVOM BROJU SURA\IVALI SU RABINI: Rabini Kotel Da Don i Dovid Goldwasser KOLUMNISTI: Dolores Bettini i Drago Pilsel

RUAH HADA[A

4

Dragi ~itatelji,

mjesec je nisan! Jo{ smo jednom zajedno pro{li te`ak put izlaska iz ropstva. Mi jesmo, a drugi?

Robovanja stereotipovima i mr`nji traju i dalje. Od 20. 2. 2010. ponovno pratimo rastu}i gnjev protiv Izraela zbog ubojstva visokog vojnog ~as-nika Hamasa u Dubaiju. Tko ga je ubio jo{ se ne zna, ali naravno Izrael je odmah do{ao na prvo mjesto osumnji~enih. Vrlo brzo, me|utim, nitko vi{e ne govori o sumnji, ve}ina svjetskih medija autoritativno tra`i obja{njenje ba{ od Izraela. Prst je uprt u Mosad i okrenut prema dolje!

Mosad, uspje{na tajna slu`ba jedne male zemlje. Mo`da bi bilo bolje da je “uspje{na” poput British intelligent servicea koji svake godine barem jednom izgubi Top secret dokumentaciju, mo`da bi trebali biti poput CIA-e koja vrlo ~esto postupa po la`nim neprovjerenim informacijama i u koju se strani agenti svako malo infiltriraju bez pote{ko}a – i to je ono {to procuri u javnost, a ko-liko se to zapravo ~esto doga|a, ne znaju ni oni sami.

A onda, gle ~uda, vratimo se u upravo proslavljeno vrijeme blagdana Purima, u doba Mordehaja i Estere, ljudi maloga naroda koji moraju puhati i na hladno. Davno, davno u gradu Susanu, u vrijeme dok je Iran jo{ bio Perzija, Mordehaj (mo`da bi ga strani mediji zvali praotac Mosada), je ~uo da se sprema urota protiv Ahasvero{a te ga opomenu da se ~uva. Kasnije je to Mordehaju spasilo `ivot a time i svima nama. Mosad to radi danas! Upozorava na prijetnje terorista, sura|uje s pri-jateljskim i neprijateljskim dr`avama kada je sigurnost ugro`ena.

Kada vlade tih zemalja odlu~e ne poslu{ati, a zlo se dogodi, ponekad se potkrade da informacija o tome da ih je Mosad upozoravao os-vane kao mala nebitna vijest na nekoj od novinskih stranica. Kada pak vlade poslu{aju i sprije~e zlo, od koga je dobivena informacija ne spominje se Mosad – naravno. Za ovakve slu~ajeve zaslu`ne su doma}e tajne slu`be.

Zar svi ne u~imo “Ne ubij!”

Za{to bi bilo dozvoljeno, ~ak po`eljno ubiti Bin Ladena, a Mah-mouda al Mabhouha ne?

[to bi CIA uradila da mu slu~ajno u|u u trag? Mo`da bi ga pozvali na iftar ako bi to bilo u vrijeme ramazana? Ili bi uprili~ili “five o clock tea”, pardon, to bi uradili oni iz MI5.

Da im se to posre}ilo u vrijeme Georga W. Busha, mo`da bi ga pozvali u Texas na njegov ran~? A danas? Bi li mu gospo|a Michelle Obama ponudila zdravo povr}e koje uzgaja u vrtu Bijele ku}e?

Naravno da ne! Svi bi bili zatrpani fotografijama, filmovima, komen-tarima, izvje{tajima o uspje{nosti tih i tih slu`bi koje su se kona~no dokopale zlo~inca stolje}a! Amanpurova bi nam obja{njavala gdje

su ga sve tra`ili, javila bi se direktno iz neke {pilje, kose prekrivene velom da ne uvrijedi muslimanski svijet pokazuju}i svoju bujnu kosu. Ljudska prava se moraju po{tivati!

CNN, ABC, NBC, BBC svi bi eufori~no prikazivali fotografije zlikov-ca, ne bi marili za njegova ljudska prava (sjetite se poni`avaju}eg prikazivanja Sadamovih zuba i zavirivanja u njegovo `drijelo).

To bi bio uspjeh, ovjen~an slavom!

Vratimo se na 20. 2 2010. kada je u Dubaiju ubijen terorist koji je zauzimao visoki polo`aj u teroristi~koj organizaciji Hamas. Tko ga je ubio? Jo{ se ne zna i pitanje je da li }e se saznati osim ako oni koji su to u~inili ne objave sami. A tko je kriv? Naravno, krivi su Izrael i Mosad!

Od sumnji, {pekulacija, naga|anja, postala je – stalnim ponavlja-njem – poluistina. Poluistina ili polula`? [to zvu~i bolje? Ni{ta!

[est stranica The Courier Maila (Australija) u broju od 27. – 28. velja~e posve}eno je optu`bama Izraela i obja{njenjima {to je to Mosad te njihovim aktivnostima, a sve zbog tri australske putovnice koje su navodno ukradene i poslu`ile ubojicama koji su se koristili njima (ako?) – opet samo pretpostavke. Ministar vanjskih poslova Australije zatra`io je odgovor od Izraela, no njime nije zadovoljan! Ma nemojte, molim Vas! A koji bi ga odgovor zadovoljio? Bi li Izrael trebao primiti krivicu na sebe? Da li bi onda odgovor bio zado-voljavaju}i za gospodina iz Australije, zemlje u kojoj su Aborigini, starosjedioci Australije, progla{eni ljudskom vrstom tek nedavno. Da se podsjetimo, tek su 1967. Aborigini isklju~eni iz australijske flore i faune i priznati kao ljudi. Jo{ jedan borac za ljudska prava!

Nije ovo prva histerija koja je usmjerena put Izraela, na`alost, nije ni posljednja. Mnogi ne shva}aju da je ropstvo mnogo vi{e od ono-ga {to smo ~itali u ^i~a Tominoj kolibi.

Mnogi, mnogi su na`alost robovi svojih predrasuda, svog nezna-nja, mr`njie i ograni~enih sposobnosti. Zbog toga ih trebamo `aliti i sa`alijevati njihove blokirane umove i okovana srca, ali, kad je rije~ o Izraelu, beskompromisno se moramo voditi re~enicom iz Pirke avot koja mi je poslu`ila kao moto za ovaj ~lanak.

Istovremeno, prava informacija u pravo vrijeme, mo`e sprije~iti mnoga zla. Mi obnavljamo na{e lekcije svake godine ispo~etka.

Ovoga puta ne}u zavr{iti re~enicom iz Talmuda, ve} latinskom po-slovicom Repetitio est mater studiorum, pretpostavljaju}i da oni kojima je upu}ena barem to razumiju. �

Sonja Samokovlija

UVODNIK

“Jer zapovijed je svije}a, a Tora je plamen” Knjiga Salomonova 6.23

Sonja Samokovlija

Ako nisam ja za sebe, tko je za mene? Pirke avot

RUAH HADA[A

5

AKTUALNO IZ RABINATA

Dragi prijatelji,

Ovih dana svi se pripremamo za Pesah, ~istimo ku}u od Hameca i pripremamo se za Seder ve~eru. Prije nekoliko tjedana imali smo ko{er klanje u tvornici Perutnina Ptuj – Pipo u ^akovcu, prvi put u velikoj tvornici a ne u maloj klaonici; naravno da su sada koli~ine mesa ve}e ~ime smo osigurali dovoljno ko{er mesa za potrebe za-jednica, te za potrebe {kole i ~lanstva. Tko god je zainteresiran mo`e nabaviti odre|enu koli~inu preko tajni{tva. Ko{er klanje po-novit }emo prema potrebama, te }emo poku{ati pro{iriti asorti-man ko{er mesa. U moje osobno ime i u ime na{e zajednica `elim izraziti zahvalu dr. vet. Ernestu Soki}u, Rukovoditelju klaonice.

Ujedno, va`no je napomenuti da je g. Roni Brandl pokrenuo uvoz razli~itih ko{er proizvoda iz Izraela i Francuske. Nadam se sko-rom otvorenju ko{er du}ana u centru grada gdje }e se prodavati isklju~ivo ko{er proizvodi koji }e biti odobreni od strane na{eg rabinata.

Izme|u 8. 3. 2010. i 16. 3. 2010., odr`an je na Pagu u Hotelu “Luna”, seminar “Nachum Goldmann Felowship” ~iji je organiza-tor Memorial Foundation for Jewish Culture iz New Yorka. Tema seminara bila je – “Trauma and Transformation: Reconstructing Jewish Culture and Communities in the Diaspora in the 21st Cen-tury”. Predava~i na tom seminaru ubrajaju se me|u najpoznatije predava~e `idovskih studija, me|u njima: Prof. Ismar Schorsch, Professor of Jewish History and former Chancellor, Jewish The-

ological Seminary of America; Prof. Moshe Halbertal, Professor of Jewish Thought and Philosophy, Hebrew University; Prof. David Myers, Professor of Jewish History, University of California; Prof. Shalom Rosenberg, Professor of Jewish Thought, Hebrew Univer-sity; Dr. Steven Bayme, National Director, Contemporary Jewish Life Department, American Jewish Committee; Prof. Benjamin Ish-Shalom, Rector, Beit Morasha, Jerusalem; Mrs. Rina Rosenberg, Psychologist, Jerusalem; i Prof. Saul Berman, adjunct Professor at Columbia University School of Law and Associate Professor of Jewish Studies at Stern College. O povijesti `idova u Hrvatskoj, na Pagu je govorio na{ prof. Ivo Goldstein. Ja sam bio prisutan za [abat i razgovarao sam s sudionicima o razvoju `idovskog vjerskog `ivota u Hrvatskoj od mojeg dolaska prije 11 godina.

Memorial Foundation jedna je od najuglednijih `idovskih zaklada na svijetu, koja je pomogla brojnim studentima iz Hrvatske kroz stipendije i sli~no. Meni osobno, pomogli su u vrijeme studija na rabinskom fakultetu u Jeruzalemu. Na{a zajednica je ponosna {to je pomogla u realizaciji ovoga projekta – u izboru hotela, u koordi-naciji i pri ko{erizaciji hotela, stoga `elim zahvaliti g|i. Franki Bar-bi} te Lei [iljak i Vatroslavu Ivanu{i, biv{im sudionicima seminara Nachum Goldmann Felowship. �

Va{ rabin,

Rabin Kotel Da-Don

Nisan 5770. Rabin dr. Kotel Da-Don

Mnogi reformatori dru{tva bili su o~arani biblijskim jubilejom. U ovom ~lanku ̀ elimo objasniti po ~emu je ova velika biblijska ideja bila tako posebna i za{to je izazivala divljenje. Zapo~nimo ovim tekstom:

Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite osloba|anje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude ju-bilej, oprosna godina. Neka se svatko va{ vrati na svoju o~evinu; neka se svatko vrati k svome rodu! Ta pedesetogodi{njica neka vam je jubilejska godina: nemojte sijati, nemojte `eti {to samo od sebe uzraste niti berite gro`|e s neobrezane loze. Jer jubilej vam mora biti svet! Hranite se onim {to njiva donese od sebe. Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu (Levitski zakonik 25, 10-13).

Razmislimo o tome kako se provodila zapovijed o jubileju u biblij-sko vrijeme, kada je i donesena? Nakon {to je Jo{ua osvojio Svetu Zemlju, zemlja je podijeljena bacanjem kocke, tj. lutrijom. Svako pleme dobilo je svoj dio zemlje (osim Levita). Dalje se plemensko podru~je dijelilo izme|u obitelji te je tako svaki pojedini Izraelac imao svoju vlastitu zemlju koja mu je pripadala. Svi se mo`emo slo`iti da je situacija u kojoj svaki gra|anin ima svoju privatnu ze-mlju idealna. To je izra`aj prirodnog prava svakog pojedinca koje se stje~e samim ~inom ro|enja – pravo na privatni komad zemlje.

Prva podjela zemlje nije trajala dugo. Ekonomska realnost je puno grublja od svake teorije o jednakosti, pravima ili pravdi. Po svojoj je prirodi dinami~na a razvoj je njezin sastavni dio. Novi izraelski nase-

Biblijska ideja jubileja kao ideja socijalne pravde Rabin dr. Kotel Da-Don

RUAH HADA[A

6

Ako smo kapitalisti, usprkos samouvjeravanjima u istinitost pret-postavki o slobodnoj ekonomiji, ponekad se osje}amo nelagodno. Iako vjerujemo u slobodu natjecanja, u pravo na zaradu i u`ivanje u plodovima vlastitog te{kog rada i imovine koju smo sakupili – prepoznajemo problem koji le`i u temelju na{e percepcije ekono-mije. Dobro znamo koliko nam je “sveto” pravo na natjecanje pod jednakim uvjetima za sve – pravo na natjecanje, na postizanje, na uspjeh – i koliko to “sveto” pravo svakoga dana vrijedi sve manje i manje jer bogati svojim bogatstvom sprje~avaju djela i mogu}nosti onih koji su ostali daleko iza njih. Tako nastaju ponori. Mnogi ni-kada ne uspijevaju ni pri}i pravu na jednakost i ostaju trajno zaki-nuti. Jo{ je gore onima koji su zlostavljani. Zlostavljanje ra|a ljubo-moru, gor~inu i mr`nju. Ponori postaju sve dublji i dublji, bijes je sve ja~i a krvave revolucije eksplodiraju kao neizbje`na posljedica kapitalisti~kog sustava. Kako bismo to izbjegli, razvili smo mno{tvo mehanizama za{tite. Donijeli smo zakone vezane uz dru{tvo koji-ma popravljamo uvjete radnicima ali ~ak i tako samo {titimo sustav, {titimo bogata{e. Slabima nismo time osigurali stvarnu jednakost.

Ako smo socijalisti, s entuzijazmom se borimo protiv bogatstva i pri-vatnog vlasni{tva, izvora svega zla. Cjelokupna proizvodnja mora biti u rukama dr`ave. Na taj }emo na~in izbrisati podjelu na klase, zatvoriti ponore i iskorijeniti nagon za pohlepom, tako duboko ukorijenjen u nama i bit }emo zauvijek ravnopravni. Ipak, usprkos vjerovanju u ovu izvrsnu ideju, otkrit }emo da joj ne{to nedostaje Zaista, uni{tili smo bogatu klasu novca i imanja (i pri tom i milijune ljudi) ali smo iz na-silne i korumpirane birokracije stvorili aristokraciju. Ova birokracija `ivi od mita i ovisnosti gra|ana o njima. Niti ova ovisnost nije ni{ta bolja od ovisnosti o feudalcima ili bogatoj bur`oaziji. Zaista, sva imo-vina pripada dr`avi, sve tvornice su nacionalizirane ali volja za radom rapidno pada. Vjerojatno je tome razlog ~injenica da samoinicijativa treba natjecateljski duh. Radnici postaju apati~ni pa je potreban bru-talan bi~ koji }e kontrolirati i pokrenuti milijune robova prema “boljoj socijalisti~koj sutra{njici”. Osim toga, zabrinjava ~injenica da se ideal jednakosti gradi na mr`nji, mr`nji zlostavljanih klasa koje su svedene na neljudski nivo.

U drevnom ̀ idovskom zakonu o Jubileju skriveno je sjeme rje{enja mnogih dana{njih problema na{ega dru{tva jer to je ekonomski instrument koji }e prikriti ponore ali ne}e uvrijediti ljude svako-ga sloja. Zadr`ana je sloboda ekonomske kreativnosti ali postoji granica do koje se mogao zloporabiti kapital. Jednom u pedeset godina ljudima je prisilno nametnuta jednakost i bratstvo bez pro-lijevanja i jedne kapi krvi.

Sve ovo mo`e biti ostvareno pod jednim uvjetom, radi se o ma-lom detalju koji smo skloni zaboraviti. Taj mali detalj spomenut je me|u zakonima jubileja: Zemlja se ne smije prodati potpuno, jer zemlja pripada meni, dok ste vi samo stranci i gosti kod mene (Levitski zakonik 25, 10-13). Svi imaju sposobnost i slobo-du pokrenuti “proizvodnu liniju” (zemlju) ali vlasni{tvo nad njom pripada samo Bogu. Kakve li kombinacije ekstremnog socijalizma s jedne strane, i liberalnog kapitalizma s druge! @elimo li ostvariti ovu utopiju, potreban nam je jezik vjere, postojano shva}anje da zemlja i svijet pripadaju svojem tvorcu. �

ljenici zajedno s poljoprivredom, koju su razvijali, bavili su se i trgovi-nom. Zemlja je prodavana i kupovana a privatni su posjedi mijenjali vlasnike. I, bez sumnje, nakon nekoliko godina stvorena je nova kar-ta zemlje Izraela. Bila je to karta prepuna velikih posjeda, zemlja u kojoj su veliki posjedi postali privatno vlasni{tvo pojedinaca. Talent, inicijativa i brzo djelovanje pojedince su u~inili ekonomskom elitom i istovremeno stvorili dru{tveni ponor. Postojanje velikih imanja mno-ge je ljude u~inilo bezemlja{ima. Neki su bili prisiljeni svoja imanja prodati radi lo{e `etve ili zbog nedostatka gotovog novca. Ponekad se doga|alo da su ti isti ljudi nakon nekog vremena ponovo obra|ivali tu istu zemlju ali ovoga puta kao radnici… ^injenica je da je razvoj ekonomije zna~ajno promijenio dru{tveni `ivot i stvorio novi sloj gra|anstva. Nastala je nova grupa gra|ana koja je potonula toliko du-boko da su prodavali same sebe u ropstvo… sve se to doga|alo do pedesetogodi{njice… do dolaska jubileja.

S dolaskom jubileja, na mjestu su se zaustavljali kota~i ove nove ekonomije. Bez krvavih revolucija i bez nasilja, zahvaljuju}i nared-bi iz Tore (pet knjiga Mojsijevih), koja je predstavljala pravni sustav ugra|en u samu bit Svete Zemlje.

Sloboda je stigla u trenutku, uklonjene su spone koje su stezale zemlju. Lanci nove ekonomije skinuti su s drevne “jubilejske zemlje” i u treptaju oka raspala su se ogromna imanja.

Te jubilejske godine neka se svatko vrati na svoju o~evinu. Svatko se ponovo vratio svojoj ku}i, na svoju zemlju. Zemlja je ponovo postaja-la vlasni{tvo svog prvobitnog gospodara. Svi dugovi su se poni{tavali, robovi koji su se zbog te{kih uvjeta sami prodavali u ropstvo ponovo su ispravili svoja pognuta le|a a na putu ku}i od svojih su gospodara dobili i tople rije~i blagoslova: Zemljom proglasite osloba|anje svim njezinim stanovnicima… neka se svatko vrati na svoju o~evinu. Razlike me|u dru{tvenim slojevima su nestale, ekonomska ravnote`a bila je ponovno uspostavljena. Prekrasnog li trenutka!

A {to poslije ove godine jednakosti, slobode i bratstva?

Sve je po~injalo ispo~etka. Slobodno je tr`i{te bilo otvoreno za nad-metanje talenata i pameti, nadmetanje u marljivosti, zapo~injala je nova utrka koja je trajala sve do…. idu}e pedesetogodi{njice. Ovo je kratki prikaz `idovskog jubileja.

Ali, {to je u tome tako posebno?

Uistinu, ova zamisao jubileja zapalila je ma{tu mnogih mislilaca koji tra`e lijek za ekonomske probleme i bolesti koje mu~e ljudsko dru{tvo. Jubilej `eli ve}inu ljudi zadr`ati slobodnima i neovisnima o vlasnicima dobara. Pravi uzrok ropstva naroda u Egiptu isti je kao i bilo gdje drug-dje: vlasni{tvo malog broja ljudi nad zemljom, istom onom zemljom na kojoj i od koje cijeli narod mora i treba `ivjeti. Tora (pet knjiga Mojsijevih) je ovim zakonom o jubileju ̀ eljela sprije~iti ovakvu stra{nu manipulaciju koja je drevne kulture pretvarala u tiranske re`ime. Ovo je zlo bilo uzrok pada Rima, ovo je zlo uzrokovalo porobljavanje selja-ka u Poljskoj, siroma{tvo u Irskoj i dr.

Ve}ina nas nismo stru~njaci za tajne ekonomije. Mislim da se ve-}ini svi|aju ideje koje jubilej predstavlja, ne uzimaju}i u obzir na{a ekonomska uvjerenja, kako kapitalisti~ka, tako i socijalisti~ka.

AKTUALNO IZ RABINATA

RUAH HADA[A

7

KOLUMNA

Purim je jedan od najveselijih dana u godini. Ipak, kada pobli`e promotrimo ovo slavlje, suo~eni smo s nekoliko o~itih kontradik-cija. Poznato je da nam Tora, halaha i haskafa savjetuju da budemo izuzetno oprezni pri u`ivanju u materijalnim dobrima. Trijeznost se hvali kao po{tovanja vrijedna osobina. Pijanstvo i preveliki he-donizam o{tro se prekoravaju. Frivolnost se smatra jednim od sta-nja koji ~ovjeka najvi{e poni`ava i koje svakako treba izbjegavati. Ali, ujedno su nam svima poznate i rije~i Chazala: Chayav inish l’besumei b’purya ad d’lo yoda – ^ovjek se du`an pripiti na Purim, sve do stupnja kada vi{e ne razlikuje – baruch Mordechai i arur Haman.

Ova kontradikcija dodano je potkrijepljena primjedbom Arija HaKado{a, Rabija Jichoka Lurije, komentatora i kabalista iz petna-estoga stolje}a. On ka`e: da, Jom Kipurim – Jom Kippur je sli~an Purimu. U stvari, obja{njeno je Jom k’Purim zna~i da je u nekim svojim aspektima Purim mo`da ~ak i ve}i jer se obi~no manje zna~ajno uspore|uje s onim {to je zna~ajnije.

Kada ~ujemo takvo {to, obi~no smo {okirani. Kako se mo`e dan tijekom kojega se odri~emo svakog oblika u`ivanja usporediti s njegovom antitezom, danom u`ivanja?

Mo’adim U’Zmanim nam nudi prekrasan odgovor. ^ovjek se mo`e pona{ati bogobojazno ~ak i ako nije bogobojazan nego zato {to mu um vlada nad tjelesnim nagonima. Iako se od pravog @idova tra`i da svoje `elje podredi volji Ha{ema, ipak }emo biti testirani kako bi se utvrdilo jesmo li odani Ha{emu svakim svojim atomom.

Kada ne kontroliramo vlastiti um i kada smo izlo`eni utjecaju vla-stitih impulsa, {to ka`emo? Hvalimo li bezgrani~no Ha{ema i moli-mo li se te se tako uzdi`emo na vi{i duhovni nivo ili tonemo u po-nor dekadencije? To je izazov Purima, jednom godi{nje podvrgnuti smo ispitu na{eg stvarnog stanja.

Zahvaljuju}i ovome, mo`emo razumjeti Arijevu re~enicu da se na Jom Kipur ~ovjek mora osje}ati poniznim i da se mora pokajati. Na{e molitve moraju dolaziti iz srca i moramo obe}ati Ha{emu da ne}emo ponavljati pro{le prijestupe te odlu~iti da }emo u budu}nosti biti mnogo bolji. Na Jom Kipur se nadamo da su to na{e iskrene dobre namjere. Na Purim, iako mo`emo biti toliko pijani da ne razlikujemo baruch Mordechai od arur Haman, ipak iz na{e unutra{njosti mora izvirati istina i uvijek moramo re}i baruch Mor-dechai.

Na Jom Kipur svaki atom na{eg tijela mora se pribli`iti Ha{emu. U`ivanje u Purimu, jednako kao Jom Kipur i odricanje koje on nosi, testiraju nas kako bismo vidjeli jesmo li zaista iskreni. To je bit Purima i Jom Kipura.

Ne postoji zajednica koja mi je bli`a od zajednice Bet Izrael. Vi ste iskreni i vjerni, kako na Jom Kipur, tako i na Purim. Zahvaljujem vam iz dubine svoje du{e {to ste me po~astili prilikom da budem jedan od vas.

@elim vam svima veseo Purim i jo{ mnogo, mnogo godina uspjeha zajedno s va{im Glavnim rabinom i gospo|om Da-Don. �

Rabin Dovid Goldwasser

Soul to Soul

Dobro i zloRabin Dovid Goldwasser

Prije nego li po~nem, `elio bih ne{to re}i o mjestu na kojem smo se okupili. Nekoliko katova iznad nas pod je bio natopljen krvlju ministra u izraelskoj vladi, ratnog heroja, generala i ~ovjeka koji je volio dr`avu Izrael.

Prije vi{e od osam godina, 17. listopada 2001., ovdje, na ovom mjestu, ubijen je ministar Rehavam “Gandhi” Ze’evi. Njegov je ubojica sada u zatvoru u Izraelu, Dok sam ja premijer Izraela, tamo }e i ostati.

Jedan od na{ih odgovora na ovo gnjusno umorstvo je uskoro uspostavljanje mjesta kojem }emo odati po~ast “Gandhijevoj”

ostav{tini, ostav{tini ljubavi prema izraelskom narodu i dr`avi Izra-el. Zajedno s obitelji Ze’evi, odredili smo prikladno mjesto i radi-mo na tome. Ne zaboravite da je “Gandhi” bio ~ovjek kojem je bila va`na `idovska ba{tina, ba{tina na{eg naroda u na{oj zemlji. To mu je slu`ilo kao karta i kompas koji ga je vodio naprijed. U nedjelju, u Tel Halu, odr`at }emo posebnu sjednicu Vlade, na mjestu gdje je ubijen Trumpledor i zatra`it }emo od Vlade da odobri sveobu-hvatan plan, najve}i u povijesti dr`ave Izrael, kojim }emo oja~ati na{u nacionalnu ba{tinu i njegovati na{e korijene. Plan je nazvan “Tamar” – Plan infrastrukture ba{tine.

Govor premijera Natanyahua prilikom Jeruzalemske konferencije

San o Jeruzalemu Sa Aish.com od 28. 2. 2010. prevela Dubravka Ple{e

OSVRT

RUAH HADA[A

8

OSVRT

Obnovit }emo i ponovo o`ivjeti stotine arheolo{kih lokaliteta i mjesta iz vremena cionizma. Spasit }emo stotine tisu}a predmeta smje{tenih u arhivima koji se trenutno polako raspadaju: doku-mente, filmove, pjesme, liturgijske pjesme, svjedo~enja i fotografi-je. Ustanovit }emo dvije nacionalne staze – Povijesnu stazu dr`ave Izrael kojom }emo povezati arheolo{ke lokalitete i Stazu izrael-skog i cionisti~kog iskustva, kojom }emo povezati razna mjesta kao {to je dvorana u Tel Avivu u kojoj je David Ben-Gurion proglasio utemeljenje dr`ave Izrael.

Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.

Ova va`na konferencija koja ve~eras zavr{ava, bavila se cijelim ni-zom tema – alijom, ekonomijom, iranskom prijetnjom, politi~kim horizontima, na{im odnosima sa Sjedinjenim Dr`avama, sigurno{}u – u stvari, bavila se svim klju~nim temama vezanim uz sada{njost ili budu}nost Dr`ave Izrael. Ali, bit biti je Jeruzalem. Jeruzalem je glavni grad Izraela; Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda; Jeruzalem je ujedinjen, nedjeljiv i takav }e i ostati.

Vizija i temelj na kojoj je Dr`ava Izrael ustanovljena i na kojem danas stoji je ideja cionizma.

Sama rije~ potje~e od rije~i “Cion”, a Cion je, na kraju krajeva, Jeruzalem. Drugim rije~ima, cionisti~ka vizija je vizija Jeruzalema. Njihova bi se vizija mogla nazvati i “snom o Jeruzalemu”.

San o Jeruzalemu izgradio je Tel Aviv. Taj je san izgradio cijelu zem-lju i o`ivio je. ^e`nja za Jeruzalemom dovela je valove useljenika: iz Rusije, Jemena, Poljske, Maroka i Etiopije. Jedno od najpotresni-jih iskustava je slu{anje pri~a etiopskih useljenika koji su ovamo do{li pje{ice, ~ije su obitelji pomrle putem s rije~ju “Jeruzalem” na usnama. Uistinu mo`ete shvatiti kolika je snaga na{eg naroda tek kada ste posjetili njihov godi{nji susret, ~uli ih, spoznali da njihova veza s Jeruzalemom nikada nije nestala, ma gdje god se oni nalazili – ni u Europi u kojoj su se suo~ili s stra{nim napadima, ni u Africi, ni u najtamnijim kutovima na{e planete.

San o Jeruzalemu bio je pokreta~ koji je davao snagu pionirima i borcima te utemeljiteljima vojske, izraelske ekonomije, kulture i izraelskog dru{tva.

Ve} tri tisu}e godina Jeruzalem je glavni grad `idovskoga naroda i nikada nije bio glavni grad niti jednog drugog naroda, samo na{eg.

Ako iza|ete iz ove dvorane i krenete lijevo, prema Francuskom brdu, na}i }ete se na ulici u kojoj @idovi i Arapi `ive jedni pored drugih. Dvije ulice dalje u drugom pravcu, spajaju se Sheikh Jarrah i Mea Shearim. Ovdje postoji su`ivot.

Nije sve u Jeruzalemu ru`i~asto. Moramo priznati da nisu sve ulice u isto~nom dijelu grada lijepe kao ova ulica. Mora se u~initi vi{e kako bismo izjedna~ili uvjete i razinu usluge u svim dijelovima gra-da. Svakako podr`avam napore gradona~elnika koji se trudi vi{e pozornosti posvetiti pobolj{anju infrastrukture i uvjetima `ivota stanovnicima isto~nog dijela grada jer je i to dio na{e odgovornosti u upravljanju ovim gradom.

Ipak, svi u Jeruzalemu imaju slobodu kretanja, slobodu pristupa svim mjestima i vjersku slobodu. To smo morali jam~iti iako sto-tinama godina to nije bilo mogu}e ostvariti. Sve je osigurano tek nakon {to je Jeruzalem ponovo ujedinjen pod izraelskim suvereni-tetom. Tek je tada svim vjerama zagarantirana sloboda vjere.

Arapski stanovnici Jeruzalema vrijeme provode i trguju u trgova-~kom centru Malha Mall, a `idovski stanovnici Jeruzalema kupuju na tr`nici u Starom gradu. Ali, mi `elimo pobolj{ati su`ivot i mir u Jeruzalemu i to je dio na{eg sna.

Danas se ovaj san ~ini samo dalekom vizijom ali je nju mogu}e ostvariti pod uvjetima da Jeruzalem ne bude ponovno podijeljen i da ne ogrezne u borbe me|u frakcijama i sektama te da ne postane prostor na kojem se vode ogor~ene borbe i vlada terorizam usmje-ren prema “onom drugom”.

Ja~anje su`ivota i mira mo`e se ~initi jo{ daljom vizijom ali i to je mogu}e. Mnogo toga {to danas `ivimo ovdje, u Jeruzalemu, prije nekog vremena ~inilo se samo dalekom vizijom i mnogi nisu vjero-vali da je mo`emo ostvariti.

Ali, nad ovu su se viziju nadvili sivi oblaci. Prijeti nam ekstremisti~ki oblik islama kojeg predvodi Teheran i koji pru`a svoje pipke u obliku Hamasa i Hezbolaha te drugih teroristi~kih organizacija. Upravo oni potkopavaju samo postojanje Dr`ave Izrael i otvoreno govore o svojoj `elji da je uni{te.

Benjamin Netanyahu

RUAH HADA[A

9

OSVRT

Pridru`ivanje Irana zemljama s nuklearnim mogu}nostima, prijet-nja je cijelome svijetu.

Nije to opasnost koja prijeti samo Izraelu nego, ponavljam, i cije-lom svijetu. Ovo je prijetnja svjetskom miru. Ovo je svakako pri-jetnja nama ali iransko naoru`avanje ne prijeti samo nama nego i cijelom Bliskom istoku i svjetskom miru i to zbog mnogo razloga. Evo jednoga od njih: neki od vo|a istaknutih naroda javno su tije-kom pro{lih tjedana i mjeseci govorili da }e i oni razviti nuklearno oru`je ako to u~ini Iran. Ako na Bliskom istoku zapo~ne utrka u naoru`avanju, tko zna kako }e zavr{iti! Ulazak Irana u klub nukle-arnih sila, prijetnja je miru cijeloga svijeta.

Sve sam to ovoga mjeseca rekao predsjedniku Sarkozyju, koji je ujedno i predsjednik Vije}a sigurnosti. Sve sam to rekao i pred-sjedniku Obami kada sam se s njim susreo u Washingtonu i ne-davno, kada sam prije nekoliko dana razgovarao s dr`avnom taj-nicom Clinton. Sve sam to rekao i Angeli Merkel tijekom posjete Njema~koj. Sve sam to rekao Silviju Berlusconiju, premijeru Italije. Sve sam to rekao predsjedniku Medvedevu u Moskvi i ju~er pre-mijeru Putinu.

Sve }u to re}i i danas vama – ako Iran stekne nuklearno oru`je, bit }e to prijetnja cijelome svijetu.

Od samoga po~etka, moja je vlada radila kako bi ovu ideju ~vrsto ukotvila u svijest svijeta. Spoznao sam da su nas sve zemlje koje sam spomenuo i njihovi vo|e voljni poslu{ati.

Sada, kad je svima jasno da Iran razvija nuklearno oru`je, rasprava je zavr{ila. Ako smo prije godinu dana bili u situaciji u kojoj nisu bile potpuno jasne namjere Irana da si priskrbi nuklearno oru`je, da je krajnji cilj iranskoga nuklearnog programa oru`je, danas vi{e nema nikakve sumnje.

Tako dugo dok nastavlja svoj program, besmislena je i rasprava o tome koliko }e Iranu jo{ vremena trebati. Ne dugo. Svi se, isto tako, sla`u o kakvom se re`imu radi jer je sve postalo potpuno ja-sno tijekom pro{lih izbora. Do tada ni to nije bilo potpuno jasno: ljudi su mislili da se radi o populisti~kom re`imu. Taj re`im niti je populisti~ki niti je popularan. To je re`im kojega ljudi mrze. Mo`da mogu vje{ta~ki napuniti trg ali u Iranu postoje deseci mi-lijuna ljudi, velika ve}ina, koji `ele samo jedno – slobodu od ove brutalne tiranije.

Narav ovoga re`ima postala je svima vidljiva, kao {to je vidljiv po-stao i njihov tajni nuklearni program. Svima je jasna opasnost koja prijeti cijelom Bliskom istoku – kako @idovima, tako i Arapima, ali ne samo @idovima i Arapima. Sve je postalo vidljivo. Sve je jasno. Sada je samo pitanje {to }e me|unarodna zajednica u~initi kako bi se suo~ila s ovim izazovom.

Prvo dolazi – shva}anje. Ali, poslije shva}anja mora do}i zaklju~ak. A poslije zaklju~ka me|unarodna zajednica mora ne{to poduzeti. Me|unarodna zajednica trenutno raspravlja o sankcijama. O njima

sam razgovarao sa svim vo|ama s kojima sam se susreo. Svakome od njih citirao sam rije~i Hilela Starijeg od prije dvije tisu}e godi-na: “Ako ne sada, kada?” Ako sada Iranu ne nametnemo ozbiljne sankcije, kada }emo? Za godinu dana? Dvije? Kada? Ako ne sada, kada? Ja ka`em sada.

Povr{ne sankcije, sankcije bez zuba – kakva je korist od njih? Koja je svrha sankcija? Njihova je svrha da ne{to promijene, da natjera-ju ovaj re`im na zaustavljanje nuklearnog programa. Ako sankcije nemaju zube, kakav }e biti njihov u~inak? Zar samo spoznaja da su bile nametnute?

Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Sada je trenutak za name-tanje ozbiljnih sankcija.

Preostalo nam je jo{ vrlo malo vremena. Ponavljam, sada je trenu-tak za nametanje ozbiljnih sankcija. Re}i }u vam {to su to ozbilj-ne sankcije. One su sveobuhvatne ali moraju uklju~ivati i sankcije na podru~ju energije. Iranska se ekonomija uglavnom temelji na energetskom tr`i{tu, na izvozu i uvozu energetskih proizvoda. Ako sankcije uklju~e i spre~avanje izvoza nafte i, {to je jednako va`no, uvoza naftnih proizvoda, iranska }e se ekonomija zaustaviti.

Sna`ne sankcije moraju uklju~ivati korake kojima }e se sprije~iti uvoz naftnih proizvoda u Iran te izvoz energije. Vjerujte mi, to }e pokazati u~inke.

Ne mogu sa sigurno{}u re}i ho}e li biti efektivno ali potpuno sam siguran da povr{ne, slabe, bezube sankcije, ~ak i ako budu namet-nute, ne}e imati nikakvog u~inka. S druge strane, kombinacija sankcija na energetskom polju, potpuno su druga~ija pri~a.

Ako ne sada, kada? Sada. Sna`nim sankcijama moramo zaustaviti uvoz proizvoda rafinirane nafte i izvoz benzina. Nadam se da }e se me|unarodna zajednica pokazati doraslom situaciji. Nadam se da }e razumjeti zna~aj ovog povijesnog trenutka kada }e odgovor-ne zemlje svijeta, koje razumiju veli~inu prijetnje i kratko vrijeme koje nam je jo{ preostalo za djelovanje, u~initi {to je potrebno.

Vo|e moraju u klju~nim trenucima donijeti te{ke odluke jer, ako to ne mogu, onda ne bi ni smjeli biti vo|e. Tri tjedna poslije mog prvog izbora za izraelskog premijera pozvan sam da govorim pred oba doma Kongresa u Washingtonu. Tada, prije ~etrnaest godina, govorio sam o nuklearnoj prijetnji. Rekao sam da je najve}a prijet-nja ~ovje~anstvu ali i mojoj zemlji upravo iranski poku{aj da stek-ne nuklearno oru`je. Sje}am se da su tada, prije ~etrnaest godina, mnogi ljudi izrazili sumnju.

Danas vi{e nema sumnje. Danas svi znaju. Danas nam dopu{taju da vidimo {to rade. Ovo je najva`nije pitanje koje mogu postaviti danas na Jeruzalemskoj konferenciji u Jeruzalemu, vje~nom glav-nom gradu naroda Izraela.

Hvala. �

Ovako govori svemogu}i Gospodin: A kad vas o~istim od svih bezakonja va{ih, napu~it }u opet va{e gradove i sagraditi razvaline; opustjela zemlja, neko} pustinja, nao~igled svakom prolazniku bit }e opet obra|ena. Tada }e se re}i: “Evo zemlje {to bija{e pusta, a postade kao vrt edenski! Gle gradova {to bijahu pusti, same razvaline i ru{evine, a sada su utvr|eni i napu~eni!”

RUAH HADA[A

10

NA[I MIOMIRISI

Razli~ite sudbine, osobnosti, profesije, razli~iti interesi, sve je to dio `ivota i dio zajednice pa i ove na{e.

Razli~itost sama po sebi nije lo{a ni negativna osobito ako nam je poveznica u vjeri, u ljubavi prema Tori, Talmudu, tradiciji...

[ezdeset pet godina nakon Drugoga svjetskog rata doista nam ne treba neka vanjska opasnost pa da se osjetimo ujedinjeni. No ono {to nam nasu{no i uvijek treba jest me|usobna solidarnost, uva`avanje, sposobnost da znamo i mo`emo} izre}i sve {to `elimo ne iza le|a, nego u onom {to bih nazvala – u svetosti dijaloga. Na-ravno, i onda kada smo iz ovih ili onih razloga usamljeni u svojem mi{ljenju, pritom se treba podsjetiti da demokracija podrazumije-va i to da i manjina, a ne samo ve}ina mo`e biti u pravu i da i oni koji su u toj manjinskoj skupini, tako|er imaju svoja prava.

^uveni Hilel i [amaj sa svojim raspravama mogu nam uvijek biti pred o~ima i nadahnu}e, jer su svoje stavove i gledi{ta uvijek te-meljili na argumentima. I jedan bez drugog ne bi bili tako zna~ajni da ih se i danas sje}amo. Upravo ih je razli~itost ~inila jedinstvenim i jedan drugoga veoma su cijenili iako su naj~e{}e bili na suprot-nim pozicijama. Njihovi sljedbenici to ponekad uop}e nisu mogli shvatiti.

U vremenu u kojem jesmo, u zajednici u kojoj jesmo, nezamjenjiva je uloga rabina. Sa svojim znanjem i poznavanjem ljudskih i karak-ternih osobina ~lanova zajednice, on je kao neka vrsta magneta koji privla~i i povezuje sve razli~ite dijelove. Rabin je u svakom trenutku osoba koja unosi i treba uvijek unositi ravnote`u i mir. Uostalom, nije samo molitva sveta nego je sveto i svako zauzimanje za ~ovjeka, pojedinca.

Na kraju krajeva, nitko ne mo`e sve sam uraditi kao {to nitko ne posjeduje sva potrebna znanja za `ivot, rad, napredovanje.

I zato je va`no uo~iti da netko, primjerice, ima volju i znanje da uredi biblioteku, netko drugi da pripremi divnu ve~eru, netko tre}i ima predivan glas i krasno ga je ~uti u zboru, ima i onih koji su talentirani za pitanja financija, za pripovijedanje, socijalnu skrb, podu~avanje, pisanje, za izradu nakita, za slikanje, za komunikaci-ju, za pitanja protokola, obrazovanje itd.

Rabin koji je na ~elu vjerske zajednice pritom je najva`nija, sredi-{nja to~ka, jer on poznaje u osobama te talente, zna i obiteljsku situaciju ~lanova ~ak i njihovo imovinsko stanje, dakle velike su mogu}nosti da pomogne tamo gdje mo`e pomo}i. To naravno ne podrazumijeva pasivnost ostalih ~lanova u Bet Israelu. Za po~etak va`na je i odluka svakog pojedina~no da se odrekne negativnih komentara o bilo kome i bilo ~emu, nego da dolazi s konstruktiv-nim prijedlozima i u~ini ne{to za zajednicu ili pojedinca u mjeri u kojoj to mo`e. Dakle, nikada nije dovoljno strpljivosti, tolerancije, dobronamjernosti.

U cijelom dru{tvu te{ka je gospodarska situacija, nije mali broj u zajednici i onih koji se itekako mu~e – kako pre`ivjeti. Pomognimo najvi{e {to mo`emo. Na`alost taj nedostatak novca osje}a se i u Bet Israelu i `alosno je kada odgovorni ljudi, primjerice u Gradu, daju obe}anja na koja se ~eka u nedogled da budu ispunjena i pitanje je ho}e li uop}e biti realizirana.

Ipak i unato~ tome opstajemo. Tu smo. Pesah je i neka doista bude u znaku oslobo|enja od svih te{ko}a i problema. Izlazak iz sada{njeg stanja neka nas vodi u jednu novu i vi{u kvalitetu. �

Jasminka Doma{

Besamim-cadikaPesah Jasminka Doma{

Primjer: svi kodovi koji po~inju sa 690, 691, 692 do 695 dolaze iz Kine.

Npr., 471 zna~i da proizvod dolazi s Tajvana.

Kodovi:

00 do 13: SAD i Kanada 30 do 37: Francuska 40 do 44: Njema~ka 49: Japan 50: Velika Britanija 57 š: Danska

Na{e pravo je da budemo obavije{teni! �

Prve 3 cifre barkoda proizvoda, kod su dr`ave iz koje proizvod dolazi.

64 š: Finska 76 š: [vicarska i Liechtenstein 628 š: Saudijska Arabija 629 š: Arapski emirati 740 do 745: Srednja Amerika 480 do 489: Filipini

RUAH HADA[A

11

KOLUMNA

Ovih dana 3322. put slavimo izlazak iz Egipta. Danas, kao i tisu-}ama godina do sada, simbol na{e duhovne i fizi~ke slobode je najjednostavnije i najsiroma{nije jelo od svih jela – maces. Iako se naziva kruhom ropstva, maces je, zapravo, kruh slobode.

Nema ni~eg tako ukusnog i primamljivog kao {to je prvi pojedeni komadi} macesa na Sederu. Pa zato, evo nekih pravila kako se pri-prema maces ko{er {el Pesah:

Tijesto se ne smije mijesiti s mlakom vodom jer toplina ubrzava fermentaciju. Vodu treba ve~er prije pripremanja tijesta izvu}i iz bunara, izvora ili slavine i ostaviti preko no}i na hladnom mjestu. Ovakva voda naziva se majim {elanu. (U toplim krajevima gdje je voda toplija nego {to bi smjela biti, posebno se vodi ra~una o tome odakle se vodu smije uzeti i kako odr`ati odre|enu temperaturu vode.) U industrijskoj proizvodni macesa, koristi se voda iz vodo-voda. Radi mogu}nosti da klor iz vode potakne fermentaciju, voda prolazi kroz filtre, a onda se ~uva preko no}i na hladnom mjestu.

P{enicu treba samljeti u bra{no bar jedan dan prije pripremanja ti-jesta kako bi se ono moglo ohladiti jer se tijekom mljevenja zagrije.

Ni{ta {to bi moglo zagrijati tijesto i ubrzati fermentaciju, ne dodaje se, pa tako ni sol ni papar.

Maces }e biti ko{er {el Pesah ako od trenutka kad se u bra{no stavi voda, pa do trenutka kad je maces pe~en, ne pro|e vi{e od 18 min. Zato, ako jedna osoba ru~no mijesi tijesto, ne smije upotrijebiti vi{e od 1.666 g bra{na jer se smatra da je to najve}a koli~ina koju jedna osoba mo`e u roku od 18 minuta umijesiti i ispe}i.

Prostorija u kojoj se mijesi ne smije biti topla. Ako su se osobi koja mijesi zagrijale ruke, treba ih rashladiti u vodi.

Pe}nica mora biti zagrijana do maksimuma, kako bi se tijesto (tre-ba ga {to tanje razvaljati) po~elo pe}i ~im ga se stavi unutra. (Maces pe~en u mikrovalnoj pe}nici ili na suncu nije ko{er {el Pesah.)

Ne vjerujem da }e itko od nas sam pe}i maces, ali znam da ima onih koji bi htjeli napraviti maces knedle, ali se ne usude jer misle

(ili su ih neki “znalci” uvjerili) da je to stra{no komplicirano. E pa, otkrit }u vam tajnu: nije to nikakva mudrost! Evo, ovako:

Koli~ina za 1 osobu: 1. korak – istucite 1 cijelo jaje, 1 `licu vode, 1/4 `li~ice soli, malo papra, ½ `li~ice ulja, 1 `li~icu sitno sjeckanog per{ina i u to postepeno sipajte maces bra{no (dok ne bude gusto kao npr. griz na mlijeku; ne smije se razlijevati). Tko voli svje`i |umbir, treba ga sasvim sitno nasjeckati i umije{ati u smjesu. Smje-su ostavite u hladnjaku 30 do 60 min. (Nemojte me pitati za{to ostaviti u hladnjaku, a ne na sobnoj temperaturi jer nemam pojma, ali znam da tako treba.) Budu}i da ste prvi korak uspje{no izveli, nagradite se s ne~im; napravite si kavu ili ~aj i sl., gricnite malo macesa i odmorite se od ovog, “stresnog” posla.

2. korak – skuhajte vodu s malo soli i par kapi ulja. Izvadite smjesu iz hladnjaka i vidjet }ete da je postala gu{}a. Navla`ite ruke, uzmite malo smjese i poku{ajte napraviti knedlu. Ako se previ{e lijepi za ruke, do-dajte u cijelu smjesu jo{ malo maces bra{na, a ako se raspada dok ju oblikujete, dodajte malo vode da se smjesa razrijedi. Ne bojte se ako ova probna knedla nije od prve savr{ena. Samo polako; sjetite se kako ste se kao dijete igrali s glinom (ili blatom) – postupak je isti. Veli~ina knedli ovisi o va{oj `elji, ali imajte na umu da }e skuhana biti skoro dvostruko ve}a. Kad ste oblikovali sve knedle, ubacite ih u kipu}u vodu i kad voda opet zavri, smanjite plamen (da ne iskipi) i poklopite. Kad knedle isplivaju na povr{inu (a to }e biti za 1 – 2 min), kuhajte ih jo{ 1/2 min na laganoj vatri, zatim procijedite i ubacite u kipu}u juhu. Juhu s knedlama poklopite i ostavite (ali ne na vatri!) jo{ 5 – 10 min.

3. korak – jedite juhu sa svojim maces knedlama i u`ivajte! Ako i nisu savr{ene (a ja vas uvjeravam da }e biti!), ne o~ajavajte, drugi put }e biti bolje. Taj drugi poku{aj mo`e biti ve} sutradan. Za{to ne? Je l’ Pesah ili nije? Napravite, na primjer, pile}i paprika{ s maces knedlama.

4. korak – misiju zvanu “maces knedle” uspje{no ste izveli i, ako vas veseli, sad vi mo`ete druge uvjeravati kako je priprema maces knedli stra{no zahtjevan posao, kako je potrebno silno kulinarsko umije}e i znanje i kako se to ne mo`e napraviti samo tako! �

Dolores Bettini

Na obalama rijeka babilonskih

S macesom u slobodu Dolores Bettini

da SAD ne bi trebao zaboraviti veselje me|u palestinskim Ara-pima, koje je vladalo nakon vijesti o ru{enju blizanaca i napada na Pentagon 9/11. Na kraju, pisac teksta zaklju~uje, da ni jedna osoba koja sebe smatra za ozbiljnu, ne bi smjela pomisliti a ka-moli izre}i da prepreku miru predstavlja odluka izraelske vlade da izgradi nekoliko desetaka stanova u bilo kom dijelu svoga glavnog grada. �

USA Today novine koje se ~itaju po cijelom svijetu, objavile su 17.3 2010 pismo ~itatelja Johnna Jaffe iz Orefielda Pam u kome pi{e da bi SAD-u bilo mnogo pametnije da se bavi prijete}im rastom radikalnog islama u svijetu i u samom SAD-u, umjesto malim hrabrim Izraelom, zemljom koja se bori za pravo svog opstanka. Jaffa navodi u svom pismu da je od 1948., kada je progla{ena nezavisnost Izraela, 22.000 Izraelaca poginulo u ra-tovima koje su vodili Arapi protiv Izraela. On tako|er navodi

Pismo ~itatelja USA Today

RUAH HADA[A

12

KOLUMNA

Moj anga`man, nikad zapravo zapo~et, u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, zavr{en je kako je i zapo~eo: harangom i nevi|enim obru{avanjem na moju malenkost (~etrdesetak teksto-va u samo nekoliko dana i na stotine uvredljivih poruka tipa “goni se natrag u Argentinu, smrade jedan komunisti~ki”).

U komentaru “Treba nas brinuti to {to je Josipovi} pustio Pilsela da ode” (Jutarnji list, 10. o`ujka), kolega Miljenko Jergovi} pi{e ovako: “Dragu Pilsela istjerali su iz Predsjedni~kog ureda, ali on nije imao razloga za uzmak. Najprije, tko ga je istjerao: dijelom su to bili kolumnisti koje spominje, dijelom se radilo o javnoj haj-ci protiv njega, vo|enoj u nekim va`nim i relevantnim medijima, uklju~uju}i i Informativni program dr`avne televizije, a dijelom ga je istjerala neadekvatna, smislom i sadr`ajem kriva reakcija stru-kovnoga udru`enja...”. A hajka je krenula u petak, 19. velja~e, kada je predsjednik Ivo Josipovi} predstavio svoje nove najbli`e surad-nike, “otkri}em” novinara Ve~ernjeg lista, jel’ de, velikih grijehova moje rane mladosti o kojima sam i sâm pisao vi{e puta.

O tomu, jo{ jednom iz pera Miljenka Jergovi}a (“Drago Pilsel, stid za Hrvatsku”, Jutarnji list, 2. o`ujka): “Dok drugi u skladu s vremenskim prilikama revidiraju svoju pro{lost i resetiraju sa-vjest, Drago Pilsel se intelektualno i moralno obra~unava sa sa-mim sobom. Nikad mi ne bismo saznali da je bacio kamen na si-nagogu (...) da on nije rekao kako nije dobro bacati kamenje na sinagogu (...) ^injenica da ga, kao kakvog starmalog osmo{kolca, danas trehaju i s le|a mu udaraju klempe neki ovda{nji mangupi, uklju~uju}i i pokojeg hrvatskog kolumnista koji bi, dok ga nitko ne gleda, sam bacio kamen na sinagogu, ali avaj, u Zagrebu sinagoge nema, potvr|uje da se Drago Pilsel na{ao me|u svijetom ~ijoj je niskosti nedorastao. Jedno od najstra{nijih umije}a svake provinci-je, koje je u Zagrebu dovedeno do savr{enstva, jest da se ~in ne~ije moralne katarze pretvori u njegovu najve}u slabost. Pilsel je pri-znao da je kamenom zamahnuo prema sinagogi u Buenos Airesu, a napadaju ga ljudi koji ni nakon sedamdeset godina nisu u stanju priznati da su zagreba~ku sinagogu sru{ili do razine parkinga za povla{tene...”.

Dao sam i intervju kolegi Darku Pavi~i}u za njegov blog “Dopisni{tvo Kaptol” kojeg je, pak, od silnih pritiska u Ve~ernjem listu Darko bio prisiljen ugasiti. Naslov sve govori: “I danas me boli ruka od kamena ba~ena na sinagogu, premda sam taj grijeh mladosti odavna ispovjedio”.

Ponovimo to jo{ jednom, i to ba{ u ovome `idovskome glasilu, da nikako ne bude sumnje da ne{to krijem. Dogodilo se to 1978.

godine. Imao sam nepunih 16 godina, {to nije alibi, ali valja spo-menuti. Naime, jedno je baciti kamen na sinagogu kao tinejd`er, i pri tome biti pijan, a drugo je, recimo, biti novinar i gledati po strani kada se u na{oj zemlji ubijaju srspski civili u Lici ili u Slavoni-ji, ignoriraju}i zlo~in i vlastito poimanje digniteta profesije u kojoj jesmo. Elem, vra}ali smo se, moj pokojni brat i ja, zajedno s gru-picom prijatelja iz jedne fe{te u klubu Ukrajinaca. Bili smo pripiti. Sinagoga se nalazila pet-{est blokova od na{e ku}e. Bila je manja i moderna, opasana visokim zidovima. Zapravo, namjera nam je bila dignuti stra`ara na noge i zbrisati. To je bila uhodana zezancija me|u tada{njim mladim Argentincima. U~initi neku manju {tetu i pobje}i. Kao kada dana{nji omladinci i tinejd`eri {araju grafitima po tu|im fasadama i “zdime”. Mi smo poznavali toga ~uvara i nije nam se svi|ao. Nije bio @idov. Nego neki ~ovjek iz susjedstva. Tako se netko dosjetio – iz gomile kamenja, jer se u nekoj susjednoj ku-}i gradilo pa ga je na plo~niku bilo, mislim, kao i ne{to razbijenih cigala i {ute – ugrabiti kamen i baciti preko plota sinagoge. Taj je opalio jedan prozor. Ni{ta se nije dogodilo. Ponovljena je radnja, tu sam i ja bacio svoje kamenje, i tada se upalilo svjetlo. Stra`ar je iza{ao, po{ao prema glavnim vratima i povikao na nas, ne{to smo mu dobacili i potr~ali. To je bilo to. Ali, sutradan, kada sam se otri-jeznio, shvatio sam {to sam napravio. Bilo me je jako sram. Taj sam grijeh ispovjedio. Nisam ga nikada vi{e ponovio i, kako sam rekao, nije metafora, i danas me “boli ruka” zbog ba~enoga kamenja na tu bogomolju.

Promptnom reakcijom, u istom listu u kojem je krenula haran-ga, oglasili su se rabin dr. Kotel Da-Don, dr. Ivo Goldstein, Slavko Goldstein te dr. Vladimir [alamon. Vrijedi prenijeti njihovu izjavu: “Drago Pilsel je tijekom proteklih dvadesetak godina nizom javno izre~enih stavova i djela pokazao svoje po{tovanje i ljubav prema @idovima, kao i prema `idovskoj zajednici u cjelini. U vi{e je navra-ta pomagao `idovskim institucijama. Drago Pilsel nikad nije sakri-vao svoju pro{lost, ve} je najbolji primjer kako se ~ovjek mo`e hra-bro i uspje{no suo~iti s ekscesima koje je po~inio ili neprili~nim stavovima koje je imao u prethodnim vremenima. @idovi i `idov-ska zajednica sigurni su da }e i budu}nosti u Dragi Pilselu imati iskrenog prijatelja.”

Tko danas~, trideset godina kasnije, ~ita moje tekstove o `idovstvu i pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske kulture i dobrih srspko-hrvatskih odnosa ili onaj tko pamti sve {to sam u~inio i napisao za ljudska prava mojih sugra|ana srpske na-cionalnosti, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati da sam, eto, do svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom (i raspelom).

Drago Pilsel

Pismo voljenoj i starijoj bra}i

Pripovijest o va`noj katarzi Drago Pilsel

Tko danas ~ita, trideset godina kasnije, moje tekstove o `idovstvu i pravoslavlju i poznaje moj anga`man u podupiranju `idovske kulture i dobrih srpsko-hrvatskih odnosa, sasvim sigurno te{ko mo`e vjerovati da sam, eto, do svoje 16-17 godine spavao pod Paveli}evom slikom (i raspelom). Ali, tako je to tada bilo.

RUAH HADA[A

13

KOLUMNA

Ali, tako je to tada bilo. Ali apsolutno demantiram svaku tvrdnju da sam bio nacionalsocijalist, nacist, fa{ist, antisemit, da sam veli~ao Hitlerovo nedjelo i Holokaust, itd. Ispast }u budala – nema veze: za istinu o stradanjima @idova, Srba i Roma, ~uo sam prvi put tek nakon dolaska u Jugoslaviju u svibnju 1989. A cjelovitu sliku doga|aja iz vremena Drugoga svjetskog rata stekao sam prijatelje-vaju}i s Mikom Tripalom i drugim va`nim ljudima, u bliskim susre-tima nakon {to smo utemeljili HHO.

Moram li to ponoviti? Svakako! Zbog toga {to volim @idove i njiho-vu kulturu, {to me svaka pomisao na Holokaust dovodi do ganu}a i {to slijedim nauk @idova Isusa iz Nazareta koji je i sam bio ubijen {est milijuna puta tijekom [oaha, sebi dajem pravo re}i da sam

kao novinar, koji je i kr{}anin i teolog, ba{tinik `idovske kulture i duhovnosti. Mo`emo li, dakle, ovu pri~u sa sinagogom iz Bue-nos Airesa smatrati zavr{enom? Ako ugledni @idovi, kojima od srca zahvaljujem na podr{ci, to tako misle, onda to vrijedi i za mene. Ali onima kojima to nije jasno i sa ovoga mjesta poru~ujem: valja do~ekati spremnima i dan kada }e svima, ne samo meni ili vama, ~itateljima Ruaha Hada{a, biti jasno da su Hitlerov nacionalsoci-jalizam, fa{izam, staljinizam, usta{tvo i druge totalitarne ideologije stvar pro{losti. Hrvatima i drugima, ako im je te{ko pojmiti bolju budu}nost, neka (to nam od srca `elim) po~nu sa svom ozbiljno-{}u promatrati sada{njost. �

Djeca

RUAH HADA[A

14

STAJALI[TA

Boris Havel je hrvatski predstavnik Me|unarodne kr{}anske ambasade u Jeruzalemu. Diplomirao je politologiju i povijest, a na Hebrejskom sveu~ili{tu u Jeruzalemu magistrirao komparativnu religiju.

Ovih sam dana ~itao Novi zavjet, to~nije Evan|elje po Mateju, u sklopu vremena koje odvajam isklju~ivo za duhovnost. Ne za ozbiljno studiranje, niti povijesne, politolo{ke, teolo{ke, kompa-rativnoreligijske ili jezi~ne analize teksta, ve} samo da du{i na|em mir. Nakon cijelog dana ispunjenog aktivnostima i neodgodivim obvezama, nakon stresa na poslu, a u zadnje vrijeme i doma, budu-}i da nam se nedavno uselio tinejd`er (moja {esnaestogodi{nja k}i Emma napokon je iz [vedske do{la `ivjeti kod nas), sve {to mi u deset i pol nave~er treba je malo du{evnog i duhovnog mira. U Bibliji ga uvijek na|em.

No ta mi ve~er nije bila su|ena za kontemplaciju o duhovnosti. Premda je po~elo obe}avaju}e. ̂ itao sam prvo poglavlje Evan|elja po Mateju, kako se u Betlehemu Judinu rodio Isus i kako su do{li mudraci s istoka i donijeli mu darove. Zami{ljam prizor. U sje-}anju mi je mno{tvo gra|e za sanjarenje. Od najranijeg djetinjstva vodili su me u crkvu da vidim jaslice, a u njima u`ivam i danas: drvene, plasti~ne, slamnate, papirnate, “kru{aste” i digitalne. Jo-sip i Marija blago promatraju dijete, ne svra}aju}i pogled s njega ni kad mudraci razmotaju dragocjenosti i one bljesnu {talicom. Janjad se ~udi neobi~nom prizoru. Jedno plaho zagleda u kolijev-ku. Magare kao da se smje{ka s razumijevanjem. Nakon te idili~ne slike, mudraci se iz Betlehema Judina vra}aju doma, ali ne preko Jeruzalema kako im je zapovjedio judejski kralj. Herod je, naime, `elio od njih saznati gdje je taj novoro|eni potencijalni pretendent na njegovo prijestolje, kako su ga upozorili neki pismoznanci, i smaknuti ga. Mudraci su ga zato zaobi{li, a razbje{njeli kralj, nakon {to je shvatio da je izigran, zapovjedio je vojsci da prona|u i ubiju opasno novoro|en~e.

Tada se Josipu ukazao an|eo i rekao mu da s obitelji preseli u Egi-pat. Zami{ljam an|ela kako mu donosi koordinate puta. Koliko bi samo `ivot bio lak{i kad bi an|eli ~e{}e tako intervenirali. Meni su neke koordinate `urno potrebne s mojom tinejd`ericom. Ali Gos-podin ~udesno sve izvodi na dobro onima koji ga ljube, obe}ava mi tekst preda mnom. Pomislim, ta koordinate zapravo imamo! Ne donose ih an|eli, ali su zapisane u Bibliji. “Tvoja rije~ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi” stoji u Psalmu 119. [to se vi{e dr`imo Rije~i Gospodnje a manje ljudskih mi{ljenja, kojekakve propagande i reklama, manje je konfuzije, stranputice i gluposti, a vi{e je mira i blagoslova. ^itam dalje. Josip, Marija i novoro|eni Isus odlaze i nastanjuju se u Egiptu sve do kraljeve smrti. Zatim se, po novom an|elovu naputku, ponovno vra}aju prema Judeji, u zavi~aj. Ovako je to prenio Matej: “Nakon Herodova skon~anja, gle, an|eo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: ’ustani, re~e, uzmi dijete i njegovu majku te po|i u zemlju izraelsku jer su umrli

oni koji su djetetu o glavi radili.’ On ustane, uzme dijete i njegovu majku te u|e u zemlju izraelsku” (Matej 1:19-21).

U zemlju koju?

I tu se odjedanput moja kontemplativna razmatranja raspr{e, a obuzmu me druga, vi{e ovozemaljska, zemljopisna i politi~ka. Jo-sip, Marija i Isus i{li su iz Egipta prema sjeveru, i do{li u Judeju, u krajeve oko Betlehema, Hebrona i Jeruzalema, koju Matej naziva “zemljom izraelskom”. Ili na Matejevom materinskom jeziku, “Erec Izrael.” Koliko sam samo puta pro~itao ovo prvo poglavlje Mate-ja, a ovaj mi detalj nikad nije zapeo za oko. Detalj, da pojasnim, kako evan|elist taj dio zemlje naziva isto onako kako ga nazivaju dana{nji `idovski naseljenici tih okupiranih podru~ja, ozlogla{eni settleri, i svi cionisti. Normalnim, povijesnim imenom te zemlje. Imenom koje je, usprkos tomu {to je i normalno i povijesno, ne-izreciva abominacija za mnoge dana{nje politi~are i novinare.

Odmah su mi pali na pamet novinski napisi koji se ovih dana bave gradnjom `idovskog naselja Ramat [lomo, striktno na podru~ju koje to ime pokriva. Prije nekoliko tjedana izraelsko je Ministar-stvo unutarnjih poslova objavilo gradnju 1600 stambenih jedinica u toj isto~nojeruzalemskoj ~etvrti, i to usred slu`benog posjeta ameri~koga potpredsjednika Joea Bidena Izraelu. To je u Washin-gtonu izazvalo negodovanje i zahtjeve za povla~enjem te drske odluke. Netanyahu se ispri~ao zbog lo{eg tajminga, a Biden je im-plicitno prihvatio ispriku. No na izraelskog se premijera potom okomila Hillary Clinton, takvim tonom i rije~ima da je izraelski veleposlanik u Americi Oren izjavio je kako su izraelsko-ameri~ki odnosi u najgoroj krizi od 1975. godine. Nekoliko dana kasnije, ameri~ki predsjednik Obama poku{ao je ubla`iti nastalu napetost, ali je i izrazio neslaganje glede gradnje toga `idovskoga naselja. Kao i ostalih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali. Odnosno na podru~ju Palestine, na kojem @idovi uop}e ne bi trebali `ivje-ti budu}i da je to povijesno arapsko-palestinsko muslimansko podru~je. Na Matejevom materinskom jeziku Judeja, Erec Izrael, a na svim ostalim jezicima Zapadna obala, Palestina. Nije ~udo da ve}ina ljudi ne reagira kad ~uje da se Isus rodio u Palestini, {to je groteskni anakronizam i anatopizam, budu}i da informacije ~ak i o njemu crpe iz tercijalnog izvora zvanog mediji. Zavr{na misao s kojom sam tu ve~er usnuo bila je kako izme|u apostola Mateja i dana{njih izraelskih naseljenika postoji potpuna terminolo{ka usugla{enost, koja pak ne postoji izme|u apostola Mateja i Oba-me, Bidena, Clintonove, Ashtonove, bljedunjavih tehnokrata Eu-ropske unije i ve}ine zapadnoeuropskoga tiska. Uklju~uju}i i hr-vatski. Nek’ smo i mi u ne~emu Zapadna Europa.

Boris Havel

Zapadna obala na Matejevom materinjskom jezikuBoris Havel

RUAH HADA[A

15

STAJALI[TA

[to je zapravo “Zapadna obala”?

Ime “Zapadna obala” koje je istisnulo stariji, precizniji i bolji naziv Samarija i Judeja, odnosi se na podru~je Erec Izraela uz zapad-nu obalu rijeke Jordan. Budu}i da Samarija i Judeja daju prejasnu predod`bu o tome ~ija je to zemlja, “Zapadna obala” se intenziv-nom uporabom od 1948. godine uvrije`ilo, premda je vi{e eufemi-zam nego zemljopisni pojam.

^itavo je to podru~je, kao i veliki dio Bliskog istoka, od po~etka 16. stolje}a bilo pod imperijalisti~kom upravom turskoga Otoman-skog Carstva. U Prvome svjetskom ratu Britanci su Turke potjerali u Tursku, a Balfourovom deklaracijom iz 1917. zemlju predali onima za koje su temeljem uvida u povijest i Bibliju zaklju~ili da su njeni izvorni vlasnici; onima koji su joj dali ime i koji su je i u~inili tako popularnom: @idovima. Koju zemlju? ^itavo podru~je dana{njega Izraela, uklju~uju}i “Zapadnu obalu”, kao i ~itavu dana{nju Kra-ljevinu Jordan. Nekoliko godina kasnije, nakon arapskih spletki, ucjena i prijetnja, tri ~etvrtine podru~ja izvorno namijenjenoga @idovima odsje~eno je i predano Arapima. Na tome odsje~enom dijelu, koji je sav bio na isto~noj strani rijeke Jordan, osnovana je Palestinska dr`ava. Njezinim kraljem progla{en je Arapin iz Saudij-ske Arabije, podrijetlom Ha{emit. Nazvana je Transjordanija. Ne{to kasnije, na dijelu podru~ja izme|u Jordana i Sredozemnog mora, 1948. uspostavljena je dr`ava Izrael. Odmah po progla{enju `idov-ske dr`ave napalo ju je pet arapskih dr`ava: Egipat, Transjordanija, Sirija, Libanon i Irak. No Izrael se obranio, a kad je u drugoj rundi krenuo u ofenzivu, Arapi su zatra`ili primirje. Crte razdvajanja po zavr{etku toga izraelskog Rata za nezavisnost (1948.-1949.), posta-le su i granica izme|u Izraela i “Zapadne obale”, ili takozvana “ze-lena crta.” Zapadnu je obalu zaposjela Transjordanija, koja je zatim morala promijeniti svoje paradoksalno ime u Jordan. Jordansku upravu nad Zapadnom obalom nije priznao nitko osim Velike Bri-tanije i Pakistana. Dugoro~no gledano, Transjordanija je uzalud mijenjala ime. Nakon {to je u ratu 1967. njena vojska otvorila vatru na Izrael, Izraelci su probili “zelenu crtu” i potisnuli ih preko Jor-dana. Nakon mnogih stolje}a tu|e imperijalisti~ke vlasti, @idovi su opet zagospodarili skoro ~itavom svojom zemljom.

Otkud @idovi u Samariji i Judeji?

Odmah po osvajanju, dio @idova po~eo je na dijelovima Samarije i Judeje graditi domove ili se vra}ati u ve} postoje}a naselja iz kojih su @idovi bili protjerani nakon {to su ih Arapi osvojili u nekom od prethodnih ratova. Ne negiraju}i Arapima pravo da ostanu `ivjeti na toj zemlji, @idovi su se vratili u srce svoje pradavne domovine, sredi{te `idovske dr`avnosti, vjere i civilizacije. Zbog toga su se naseljenici tih podru~ja i nazvali mitnahalim – ba{tinici. Gradovi kao {to su Hebron ili [hem ~uvali su `idovska sveti{ta od davnina. [to tek re}i za tada osvojeni isto~ni dio Jeruzalema, u kojem je i Hramska gora, na kojoj je prije tri tisu}e godina Salomon izgradio prvi Hram, te Zapadni zid: najsvetija mjesta u `idovstvu. Kad su se @idovi 1967. vratili u svoju ~etvrt u Starom gradu, nisu do{li kao naseljenici ve} kao povratnici, budu}i da su ih odatle 1948. pro-tjerali Transjordanci. @idovsko naseljavanje isto~noga Jeruzalema, Samarije i Judeje predstavljalo je vra}anje naroda na zemlju koja nikad nije prestala biti njihova. Danas ih je u tim podru~jima oko pola milijuna.

Po osvajanju toga podru~ja, Izrael je u~inio i ne{to {to nitko u ranijoj povijesti nije: na Hramskoj gori nije poru{io tu|u bogo-molju i podigao svoju. Babilonci, Grci, Rimljani, Bizantinci, Arapi, kri`ari, mameluci, svi su na tom `idovskom svetom mjestu ru{ili, ili od prethodne vjere preotimali i konvertirali gra|evine. Izraelska odluka da d`amije na Hramskoj gori vrati pod islamsku upravu zbunila je arapski svijet i pokazala nevi|enu voljnost da se velikim ustupcima i kompromisom poka`e benevolentnost prema neprija-telju i spremnost na mir i su`ivot. Tu izraelsku dobronamjernost Arapi nisu uzvratili, niti su je mnogi svjetski ~elnici prepoznali. Arapi naseljeni u Izraelu s vremenom su postali gra|ani ~ija se pra-va podrazumijevaju. @idovi naseljeni na “Zapadnoj obali” postali su – naseljenici; trn u oku svima.

@idovski povratak u cjelovit glavni grad Jeruzalem bacio je novo svjetlo na jo{ jedan dio Novoga zavjeta: Isusovo proro{tvo da }e “Jeruzalem gaziti pogani ¢ne`idovi£ sve dok se ne navr{e vremena pogana” (Luka 21:20). [to zna~i i koliko traju “vremena pogana” predmet je teolo{kih promi{ljanja. No da }e to vrijeme jednom zavr{iti i da }e Jeruzalem opet biti ̀ idovski, to striktno gledano nije teolo{ka nego politi~ka teza. [tovi{e, cionisti~ka.

Arapska tragedija i uzroci

Arapska tragedija na podru~jima koja je Izrael osvojio 1967. s vre-menom je postala stvarna i velika. Na podru~ju Samarije i Judeje, uklju~uju}i i isto~ni dio Jeruzalema, danas `ivi oko 2,4 milijuna Arapa-Palestinaca. Velik dio njih nema izraelsko dr`avljanstvo. Neki ga ne mogu dobiti, a neki, naseljeni u anektiranom podru~ju isto~noga Jeruzalema, ne `ele ili ga u strahu od sunarodnjaka ne smiju primiti. Arapi-Palestinci koji `ive na “Zapadnoj obali” izvan Jeruzalema te{ko mogu dobiti dopu{tenje za posao u Izraelu s dru-ge strane “zelene crte” ili za putovanja u druge zemlje, i objektivno se nalaze pod okupacijom. Njihove prilike za obrazovanje, posao ili lije~enje puno su nepovoljnije nego prilike njihovih sunarod-njaka s druge strane “zelene crte”. Mnoge obitelji ̀ ive u relativnom siroma{tvu, a budu}nost im je besperspektivna. Osobito je te{ka situacija tamo{njih oko 8 % arapskih kr{}ana, koji su uz sve nevolje izlo`eni i zlostavljanju od strane raznih islamisti~kih skupina. Sa svim tim nesretnim `rtvama arapsko-izraelskog sukoba, mnogi s pravom suosje}aju. Me|u njima je i velika ve}ina Izraelaca. Brojne su izraelske skupine koje im poma`u i od Izraela tra`e potpuno povla~enje s toga podru~ja, kako bi se na njemu uspostavila tre-}a palestinska dr`ava. A to je upravo ono {to od Izraela tra`i i svi-jet; od UN-a ~ijim protuizraelskim rezolucijama uglavnom kumuju islamske i komunisti~ke zemlje, pa do saveznika kao {to su Ame-rika i EU. Temeljna premisa ovih potonjih je da je izvor arapskoga radikalizma i terorizma bijeda uzrokovana okupacijom. Ako samo @idovi napuste svoja ilegalna naselja na “Zapadnoj obali” a Pale-stinci si tamo urede dr`avu, Bliskim }e istokom zavladati mir.

O argumentima koji pobijaju tu tezu mogla bi se napisati diserta-cija u {esnaest svezaka.

Nesre}a u kojoj Arapi-Palestinci `ive nije proizvod okupacije: tre-ba samo oti}i u okolni islamski svijet u kojem su Arapi sami sebi vladari i vidjeti bijedu i jad koji su ~esto ve}i od one u Ramallahu, D`eninu ili Nablusu. Najve}i krivac za nazadnost ekonomskog, obrazovnog ili zdravstvenog sustava na “Zapadnoj obali” opet nije

RUAH HADA[A

16

Palestinsko naselje na Zapadnoj obali

STAJALI[TA

okupacija ve} nevjerojatna razina korupcije u palestinskim tijeli-ma vlasti i administracije, koja se ne zove bez razloga palestinska kleptokracija, te islamski vjerski radikalizam. Kad bi se novac koji Izrael i zapadni svijet {alje Palestincima investirao u ekonomiju, gospodarstvo, zdravstvo i obrazovanje, a ne na strane ra~une pale-stinskih mo}nika i radikalnu religiju i terorizam, ̀ ivot tih ljudi brzo bi se promijenio nabolje.

Ni terorizam kojem pribjegavaju islamisti~ke skupine nije povezan s okupacijom. Brojni su napadi Arapa na @idove zabilje`eni i prije 1967. godine. Mnoge teroristi~ke napade, poput onoga na menzu Hebrejskog sveu~ili{ta 2002. izveli su Arapi s druge strane “zelene crte” koji u`ivaju u svim blagodatima izraelske dr`ave, uklju~uju}i dr`avljanstvo i izda{nu socijalnu pomo}. [ijitska milicija Hezballah koja iz Libanona napada izraelska naselja na sjeveru nema nikakve veze s okupacijom – izme|u Izraela i {ijita nema nikakvih teritori-jalnih dodira ni sukoba.

Napokon, ne treba zanemariti ni kako je nesre}a Arapa-Palestinaca oru`je u rukama arapskoga svijeta, koji se protiv `idovske dr`ave, nakon {to ju nije uspio poraziti vojno, sada bori medijski i diplo-matski. @idovskih je izbjeglica iz arapskih zemalja bilo vi{e od arap-skih izbjeglica iz Izraela. Izrael je te `idovske izbjeglice apsorbirao

i oni se ve} odavno ne ubrajaju u izbjeglice. Arapski svijet ciljano produljuje i pove}ava agoniju arapskih.

Ustraje li tko usprkos svega toga na tezi da bi se @idovi trebali povu}i iz Samarije i Judeje i razmijeniti “zemlju za mir”, pogled na rezultat takve razmjene u Gazi mogao bi ga lako razuvjeriti. Nakon {to su se @idovi do zadnjega povukli iz pojasa Gaze, podru~jem je zavladao Hamas, vjerojatno najmorbidnija organizacija koja je ondje imala nekakvu infrastrukturu. Zaredali su se napadi na okol-na `idovska naselja i nasumi~no ispaljivanje projektila na `idovske ciljeve, bez ikakvih kriterija i selekcije. Izrael je tako zamijenio ze-mlju za eskalaciju rata, ne za mir. Za{to bi Izraelci vjerovali da bi bilo druk~ije sa Samarijom i Judejom?

Sa “zelenom crtom” udaljenom od Tel Aviva 18 kilometara, od zra~ne luke Ben Gurion jedanaest, a od rubnih dijelova glavnoga grada Jeruzalema nekoliko metara, malo }e tko normalan od Izraela o~ekivati da opet isku{ava sudbinu.

Za{to se bune narodi?

Prilike u Samariji i Judeji slo`ene su i zapetljane do te mjere da se mogu nazvati nerje{ivim problemom. Zapadnja~ki pritisci na Izrael da popusti, ali i ~esto izraelsko popu{tanje, temelje se,

RUAH HADA[A

17

STAJALI[TA

izme|u ostaloga, na jednoj lo{oj pretpostavci: da ne mo`e biti gore. Na `alost, mo`e. To se pokazalo nakon ranijih izraelskih popu{tanja. Primjerice, nakon mirovnog sporazuma u Oslu, nakon izraelskog povla~enja iz ju`nog Libanona, i nakon spomenutoga nepromi{ljenog zatiranja `idovskih naselja u Gazi. No s druge stra-ne, o~ekivanja Arapa-Palestinaca za pobolj{anje `ivotnih uvjeta su legitimna, kao {to su legitimne i te`nje @idova da `ive u svojoj ze-mlji bez opasnosti od terorizma. Dva suprotstavljena legitimna za-htjeva, od kojih se svaki mo`e ispuniti samo na ra~un neispunjenja onoga drugog, svojevrsna su slijepa ulica. ^itava je bliskoisto~na stvarnost sa`eta u naslovu zbornika radova koji je prije nekoliko godina priredio Arieh Stav: Israel and a Palestinian State: Zero Sum Game. Dovoljno da politologe baci u o~aj. Ali ne i politi~are. Vo|eni utopijskim ideologijama, oni ustrajavaju u svojoj misiji. Obamina administracija ima misiju opravdati nagradu za mir koju je {efu uru~ilo Nobelovo povjerenstvo. Isto, koje je nagradu za mir dalo i Jaseru Arafatu, pa tako znamo na koji mir su mislili: pax islamica. Vlade europskih dr`ava imaju misiju su`avanja granica politi~ke korektnosti i definicije islamskog radikalizma. Po kojem su kriteriju svi oni zaklju~ili da `idovska naselja u Samariji i Jude-ji predstavljaju glavnu zaprjeku miru i da }e se tamo sve urediti ako se ona rasformiraju a na njihovu mjestu uspostavi palestinska

dr`ava, ne znam. Ali znam da {to se vi{e ta stvar promatra s aspekta ~injenica, povijesti, objektivnosti i zdravog razuma, to se pritisci Obamine administracije i bezli~nih briselskih ~inovnika ~ine ma-nje dobronamjernima.

* * *

Izme|u duhovne kontemplacije, bliskoisto~nog zemljopisa i me|unarodnih odnosa mo`da ipak ima vi{e zajedni~koga nego {to se na prvi pogled ~ini nekome tko je odgojen u uvjerenju kako se od svih vjera `idovska i kr{}anska nipo{to ne bi smjele mije{ati u politiku. A psalmist se ipak pita: “Za{to se bune narodi, za{to puci ludosti snuju?” (Ps. 2) i jo{, “Govore: ’Do|ite, zatrimo ih da ne budu narod, nek se ime Izrael vi{e ne spominje!’” (Ps. 83). Ma-tej kao da se svojom zemljopisnom upadicom `elio nadovezati. Kao da je znao da }e jednom ljudima trebati ponovno crtati ono {to je o~ito. Da u Isusovom rodnom listu, pod rubrikom “mjesto ro|enja”, ne pi{e: “Zapadna obala” ni “Palestina”. Pi{e: Betlehem, Judeja, Erec Izrael.

Otprije sam znao da su u Bibliji skrivene koordinate puta do du{evnoga i duhovnog mira. Sada razmi{ljam, za{to bi koordinate puta do mira u zemlji u kojoj je ona napisana i ~iji narod i krajolike opisuje s toliko ljubavi i brige, bile negdje drugdje? �

Tel Aviv

RUAH HADA[A

18

STAJALI[TA

U trenucima kada sam tra`io materijal za ~lanak ovog izdanja Ruah Hada{a, aktualna su bila dva doga|aja. Jedan svjetski i najve}i sportski doga|aj godine – Olimpijske igre u Vancouveru, te drugi, tako|er svjetski doga|aj – obilje`avaju ga @idovi (a prisje}aju ga se i kr{}ani), {irom svijeta. Rije~ je o blagdanu Purim. Pisati detaljnije o Purimu ostavljam urednicima i drugim kompetentnim spisate-ljima ovog cijenjenog ~asopisa. Na mene najve}i dojam ostavlja skrivenost i simbolika koju nosi ovaj povijesni doga|aj opisan u biblijskoj knjizi o Esteri. Skrivena borba dobra i zla, Boga i \avla, svjetla i tame koja se odvija kroz ljudske aktere, je svevremenska aktualna i danas. Pitanje je {to povezuje Purim s doga|ajima u Ka-nadi i s olimpijskim igrama?

Htio bih se stoga prvo osvrnuti na doga|anja u Kanadi od prije nekoliko mjeseci, a koji je zbog nezainteresiranosti i blokade hr-vatskih medija kod nas ostao gotovo nezapa`en. Krajem ljeta se, naime, na me|unarodnom filmskom festivalu u Torontu dogodio incident. Kada je za grad partner festivala, u povodu obljetnice, odabran Tel Aviv, usprotivilo se vi{e filmskih, kulturnih i akadem-skih djelatnika protiv takvog izbora. U znak protesta kanadski re-datelj John Greyson povukao je svoj film s festivala, a ostali su objavili i potpisali prosvjedno pismo upu}eno organizatorima fe-stivala. Me|u poznatijim potpisnicima pisma su bili Jane Fonda, Dany Glover, te Noam Chomski i Slavoj @i`ek – potonja dvojica ina~e vrlo uspje{no prodaju svoje ideje ukori~ene kod hrvatskih nakladnika. Organizator je optu`en da podr`ava `idovsku propa-gandu, agresiju na pojas Gaze, te da zanemaruje palestinske `rtve, izbjegli~ke kampove, itd. Hamas, bomba{i samoubojice i `idovske civilne `rtve nisu spomenute.

Ali taj doga|aj je samo vrh antiizraelske kampanje koja u Kanadi zadnjih godina poprima sve ve}e razmjere. Tako se na nekoliko kanadskih sveu~ili{ta na godi{njoj bazi odr`ava “Tjedan izraelskog

apartheida”, a kanadski savez javnih djelatnika pozvao je nedavno i na bojkot izraelskih akademskih institucija.1 Ipak, Kanada je ove godine, kad je rije~ o Olimpijadi, `eljela pokazati drugo lice – lice civilizirane i ulju|ene zemlje koja promi~e vrijednosti zajedni{tva i tolerancije. Nije va`no {to je uzvi{eni olimpijski slogan “va`no je sudjelovati” grubo poga`en nekoliko mjeseci ranije u toj istoj “tolerantnoj” zemlji.

Da nije bilo olimpijske 1936., bilo bi pretjerano re}i da se iza sport-ske i fair play maske ipak mo`e skrivati neki zli Haman i neki novi antisemitizam. Treba li uop}e nagla{avati da anti`idovstvo nije ne-stalo oslobo|enjem Auschwitza i porazom nacionalsocijalizma.

Ta se ~injenica stalno otkriva, razotkrilo se jasno i na Olimpijadi 1972. u Münchenu.

Kao {to je i svakoj tiraniji i diktaturi u povijesti prethodila odre|ena filozofija i prihva}eni svjetonazor, tako su sport i kultura danas ulju|eni i skriveni paravani na kojem moderni Hamani gra-de vje{ala za `idovstvo i Izrael. SS, Crni rujan ili Hamas, samo su razotkriveni akteri netrpeljivosti, koja je danas skriveno upakirana u intelektualne i kulturne propagatore “ulju|ene i liberalne demo-kracije” pa ~ak i zagovaratelja antifa{izma i ljudskih prava.

U Hrvatskoj se mo`emo pohvaliti druga~ijom situacijom, jer je ve} nekoliko godina Zagreb doma}in `idovskog filmskog festivala, a odnosi sa Izraelom su sve bolji. Ipak, istodobno Ministarstvo kul-ture i Grad Zagreb su vi{egodi{nji pokrovitelji manifestacije “Tjed-na iranske kulture” u kojem gra|ani, uz izlo`ene perzijske }ilime, mogu slu{ati predavanja i upoznati bogatu kulturnu ba{tinu Irana.

Ti predava~i ipak nisu kulturna avangarda, ve} su preporu~eni i ci-ljano poslani od re`ima koji smatra da: “Izrael treba izbrisati sa lica zemlje” te da }e “okupatorski i prljavi cionisti~ki entitet past prije ili kasnije jer je ta zemlja ¢Izrael£ kona~no izgubila smisao postoja-nja”2. Podr`avati takvu manifestaciju je stoga isto kao i svojevreme-no podr`avati izlo`bu njema~kog porculana za vrijeme Kristalne no}i, a koliko je smi{ljena kampanja Iranskog kulturnog centra u Zagrebu svjedo~}i i izlaganje hrvatskog prijevoda antisemitske knjige Me|unarodni @idov na Interliberu u Zagrebu, i to ba{ kad je zemlja partner bio –Izrael!!! Treba li nam se onda zgra`ati nad kanadskim doga|ajima?

Dodajmo jo{ da Iranci, hvale}i se svojom ba{tinom, zaboravljaju na perzijsko-`idovsku kraljicu (1.000 godina prije Muhameda), koja vjerojatno nosi velike zasluge da su cionizam i Izrael prisutni tamo gdje jesu danas. Nadajmo se ipak, da }e u dana{nje vrijeme uz moderne Hamane ustati i novi Mordokaji i Estere. Oni, koji imaju uvid u pravo stanje stvari i hrabrosti da se suprotstave skrivenim metodama antisemitizma i anticionizma. Neka bi se njihov glas ~uo i u Hrvatskoj. �

Razotkrivanje Autor Vatroslav @upan~i}, predsjednik udruge “Reforma”

Purim u Izraelu

1 www.reuters.com/article/idUSTRE5825G7200909042 Neke od izjava iranskog predsjednika Ahmadined`ada

RUAH HADA[A

19

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

ju za promet nekretninama u Dubaiu i upitao da li Izraelci mogu kupovati nekretnine u njihovom gradu. Odgovor je bio vi{e nego jasan – “situacija ne dozvoljava prodaju Izraelcima, ali ako do|ete s nekim drugim paso{em, prodaja je mogu}a”.

Gotovo u isto vrijeme, nazvao je i organizator me|unarodnog kongresa znanstvenika, pitaju}i za mogu}nost sudjelovanja izrael-skih stru~njaka, na {to je dobio jasni odgovor da Izraelci ne mogu sudjelovati ni biti prisutni kongresima u Dubaiu.

Ovaj grad je mjesto gdje mu{karci i `ene iz drugih (bli`ih i udalje-nijih) arapskih dr`ava u kojima se pridr`avaju strogih nametnutih propisa, poput no{enja vela i odvojenog sjedenja, u`ivaju plove-}i na jahtama u kratkim hla~icama i otkrivenih glava, ovdje se razvio weekend turizam u kome svi oni u`ivaju u no}nim klubovima i al-koholu. Ovdje nema kontrole policije za o~uvanje morala, pa Iranci i Iranke slobodno {e}u gradom i u`ivaju u osnovnim ljudskim pra-vima – odijevanju prema slobodnom izboru. Naravno, to ni u kome slu~aju ne zna~i da se i doma}e stanovni{tvo tako pona{a.

Politi~ki emigranti svih boja i orijentacija u Dubaiu nalaze uto~i{ta od osveta svojih mati~nih zemalja.

Dubai je prekrasan grad. Nema zamjene za njega. Pitajte Mosad, CIA-u ili British secret inteligent service!, zaklju~uje na kraju Zvi Bar’el. �

Dubai je postao grad poznat po pru`anju uto~i{ta {pijunima s raznih strana svijeta. Danas je on ono {to su u dvadesetom stolje-}u bili Casablanca, Nicosia i Berlin.

Ovdje Rusi razmjenjuju informacije sa Pakistancima, Afganistanci sa ^e~enima, tu se dogovaraju i preporu~uju taktike ratovanja. ̂ lanovi Hezbolaha zamjenjuju dijamante i ilegalno ste~eni (oprani) novac pohranjuju u bankama Dubaia. U isto vrijeme svi oni u`ivaju u auto-mobilskim trkama i nastupima svjetski poznatih zabavlja~a.

Grad i njegovi gra|ani s ponosom nagla{avaju kako je Dubai jedan od najsigurnijih gradova na svijetu, a mi bismo dodali, ili je to bio sve dok nije kidnapiran izraelski businessman Eltram Tannenba-um ili dok ~uvena libanonska pjeva~ica Suzanne Tamin nije ubije-na u svojoj hotelskoj sobi. Nju je, pak, ubio visoko pozicionirani slu`benik koji je radio na osiguranju egipatskog poslovnog ~ovjeka Hishama Talaata Mustafe. Sigurnost je poljuljana i posljednjim uboj-stvom Mahmouda al Mabhouka, kojega je, prema tvrdnjama poli-cije, ubila grupa ljudi za koju se jo{ pouzdano ne zna niti broj niti identitet, iako svi nezvani~no (ili polu zvani~no) optu`uju Mosad.

Dubai slu`beno jo{ uvijek bojkotira Izrael, ali pru`a gostoprim-stvo izraelskoj tenisa~ici.

Prije kratkog je vremena autor teksta telefonom je nazvao agenci-

Dubai, grad {pijunaAutor Zvi Bar’el, prevela i prilagodila Klara Levi

Hvala vam, dragi ~itatelji, na dobrim `eljama i sugestijama koje nam {aljete elektronskom ili obi~nom po{tom, {to nas neobi~no raduje.

Na{ ~asopis Ruah hada{a vrlo je dobro primljen kod ~itatelja i veseli nas da nam se sve ~e{}e javljate s va{im pisanim prilozima, te da je sve ve}i broj onih koji ga `ele dobivati.

Sredstva s kojima Uredni{tvo raspola`e, a dobivaju se od Ureda su skromna i na`alost ove godine ne}emo biti u mogu}nosti pove-}avati broj adresa na koje se Ruah {alje, osim ukoliko nas ne pomo-gnete svojim dobrovoljnim prilozima, makar za pokrivanje tro{kova po{tarine. Za ovu godinu jo{ nismo predvidjeli pretplatu na ~asopis jer je materijalna situacija te{ka i bilo bi to dodatno optere}enje na{im ~lanovima, no pomalo se brinemo kako }e potpora za tisak na{eg lista izgledati sljede}e godine i molimo vas za mi{ljenje i prijedloge o even-tualnoj visini pretplate ili priloga za list.

Budu}i da mjese~ni programi redovito sti`u iz ureda na{e Zajednice, nije uobi~ajeno da u ~asopisu ponavljamo aktivnosti koje se redovno odvijaju, no neke od aktivnosti svakako zaslu`uju da se o njima dodat-no pi{e ili barem prilo`e fotografije, te }emo to i dalje ~initi.

@elim vas podsjetiti da smo u zadnjih pet mjeseci unutar kulturnih doga|anja imali promocije pet knjiga, ~etiri izlo`be i tri zanimljiva predavanja. Radionice za Hanuku, ~itanje Megile i proslava Purima,

bile su odli~no posje}ene. Posje}enost je bila dobra, no mislimo da bi mogla biti i bolja. Radi koordinacije s na{im zborom “Mihael Mi{o Montiljo” promocije i izlo`be premje{taju su s ponedjeljka na utorak, pa molimo za razumijevanje.

Schmooze caffe je proslavio tre}i ro|endan i odr`ava se bez izuzet-ka svakog mjeseca. Kinder schmooze se tako|er uhodao i roditelji i djeca zaista u`ivaju.

Pozivam vas da pratite mjese~ne aktivnosti i da se pridru`ite i onim aktivnostima koje vam se na prvi pogled i ne ~ine tako privla~ne. Dolaskom i upoznavanjem s ne~im novim mo`e vam pobuditi do-datne interese i mogu}e hobije.

Nakon Pesaha, utorkom i ~etvrtkom, po~inje sa radom klub “Ecel dodot” koji }emo voditi Klara Levi i ja, a @arko Blau }e nam biti logisti~ka potpora. Obavijesti slijede.

Klub ljubitelja dobrog {tiva po~inje s radom u svibnju, a o danu odr`avanja bit }ete obavje{tavani na vrijeme. U klubu }emo ~itati odlomke tekstova, diskutirati o pro~itanim knjigama te razmjenji-vati iste. Nadamo se i gostovanjima autora iz zemlje i inozemstva. �

Srda~no vas sve pozdravljam,Sonja Samokovlija

Rije~ urednice Sonja Samokovlija

RUAH HADA[A

20

VIJESTI IZ ZAJEDNICE

@idovska vjerska zajednica sklopila je 2. o`ujka 2010. Godine Ugovor s Hrvatskom radiotelevizijom temeljem dodatka br. 262/10 Sporazumu br. 938/05.

Podsje}amo da su vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj sklopile dana 25.srpnja 2005. Sporazum kojim su uredile me|usobna pra-va i obveze u svezi sa suradnjom na ostvarivanju sadr`aja vjerskog programa na Hrvatskoj Radioteleviziji.

Vjerske zajednice-potpisnice Sporazuma u ~lanku 8. Sporazu-ma suglasile su se da Sporazumu mogu pristupiti u dogovoru s

HRT-om i druge vjerske zajednice u RH koje su sklopile ugovor s Vladom.

Budu}i da je utvr|eno da Bet Israel ispunjava sve uvjete za potpi-sivanje Sporazuma, to je i u~injeno.

Me|u ostalim to zna~i da je i na{oj zajednici zajam~eno da }e HRT jednom godi{nje izravno prenositi, primjerice, Jom Ha{oa ili, pre-ma dogovoru, neki drugi doga|aj.

U pripremama za potpisivanje Sporazuma sudjelovali su u ime Bet Israela glavni rabin Kotel Da-Don, predsjednik Ivo Goldstein, pot-predsjednica i glasnogovornica Jasminka Doma{ i ~lanica Vije}a, g|a \ur|ica [iljak.

Tom prilikom upoznali smo v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Josipa Popovca i glavnog urednika redakcije za religijsku kulturu Maria Ragu`a, a sastanku su nazo~ili i Augustin Ba{i} urednik Redakcije za religijsku kulturu Hrvatske televizije i Bla`enka Jan~i}, urednica za religijski program Hrvatskog radija.

Dodatak Sporazumu br. 262/10 potpisan je u @idovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel i tada smo goste s HRT-a upoznali detaljnije s djelovanjem i na{im planovima. Uvjereni smo da je taj susret bio na obostrano zadovoljstvo i u prijateljskom ozra~ju. Trudili smo se, dakako, biti dobri doma}ini i odgovoriti na sva pitanja koja su od va`nosti~ za Bet Israel, ali {ire gledano i za na{e dru{tvo i javnu televiziju i radio koji uspje{no prate rad vjerskih zajednica. �

Potpisan ugovor s HRT-om Jasminka Doma{

Ove sam godine morala propustiti proslavu Purima s mojom za-jednicom, jer sam bila u Australiji kod moje unu~ice Biance, koja se rodila 16. 12. 2009. godine.

Nakon vi{e od dvadeset godina, proslava Purima se ponovno odr`ala u Hotelu “Westin”. Dodu{e tada se isti hotel zvao “In-tercontinental”, no svejedno, veseli nas da smo bili ponovno na istom mjestu.

@elim se posebno zahvaliti Pegg Casman-Vuko i Miroslavu Vuko i Franki Barbic za jako fine hamanta{e i makovnja~e. Njihova pomo}, dobra volja, vrijeme, novac i trud ne mogu se ni~im nado-knaditi osim da nam oni svima poslu`e kao primjeri kako se treba osje}ati i kako treba djelovati ~lan zajednice. Hvala vam od srca.

Ivi Hunjet Di Giusto, koja je odli~no i duhovito, uostalom kao i uvi-jek vodila cijelu zabavu i pridonijela njenom uspjehu i uspje{nosti.

Hvala @arku na snimljenim pjesmama kojima nam je doveo Mon-

martre u Bet Israel i snimio izraelske pjesme koje griju du{u.

Mayi i Maji za svu pomo} oko prodaje ulaznica, tombola te izdava-nje tombola. Dolores je tako|er dala ruku, hvala joj! Hvala Emanu-elu koji je pokazao {to zna~i biti bar micva!

Hvala svim u~esnicima u programu, posebno zboru koji nam je zaista sjajno pjevao.

Hvala svima koji su do{li, maskirani ili ne, svima koji su na bilo koji na~in u~inili i ovaj Purim uspje{nim.

Na kraju zahvaljujem se Jocelini Mojzes i Mileni Jeri}evi} koje su snimila fotke koje mo`ete vidjeti na na{oj web stranici, po{to je Rubenu zakazao foti}.

Oni, koji iz opravdanih razloga nisu bili na purimskoj zabavi, mogu samo `aliti, poput mene, a oni kojima se nije dalo do}i poru~ujem da svakako do|u sljede}eg Purima! �

Purim 5770. Sonja Samokovlija

Potpisivanje ugovora

RUAH HADA[A

21

ZAGREBA^KE RAZGLEDNICE IZ PRO[LOSTI

Zagreb je od 1526. bio grad u Austro-Ugarskoj. Tu su bile austrij-ske upravne, vojne i djelomi~no industrijske strukture, a sa njima i utjecaj austrijske verzije njema~kog jezika.

Gra|anski trgovci su se obra}ali mu{terijama arhai~nim austrij-skim pozdravom: “Mein Bücken” {to je iskvarena verzija austrij-skog njema~kog, koja se u Zagrebu ~itala kao “Majn bokn” ili Moj naklon. Vremenom su se paralelno razvijale obje verzije tog pozdrava, ali i odzdrava, tako da se pojavljuje i skra}ena verzija: “Bokn” ili “Naklon”, a u susretu i skidanjem {e{ira. Od tog skra-}enog “Bokn” nastao je tipi~no zagreba~ki pozdrav “BOK”, sa krat-kim ili ponekad dvostrukim o.

Obje verzije, mogle su se ~uti kod trgovaca jo{ 1950. g. (kao i obra-}anje mladi}ima sa npr.: “Mladi gospon”). Utjecajem prido{lica sa ra-znih strana, pozdrav “Moj naklon” polako se gubi, i nestaju gra|anska obilje`ja samog grada usred burnog mije{anja stanovni{tva.

Pozdrav i odzdrav “Bok” ne postoji u Rijeci, Splitu, pa niti u Osije-ku. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji, pa odatle tamo “ciao”, “adio” i drugo.

Prido{lice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina, zatekli su po-

zdrav “Bok”. Kako ~esto dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza sa arhai~nim austro-njema~kim pozdravom kod njih nije po-stojala. Uz to, vremena su bila da se isti~e hrvatstvo i pripadnost jednoj Crkvi, pa su po~eli koristiti izraz “Bog”, koji nema nikakve veze s pozdravom “Bok”.

Spominjanje Boga u Zagrebu se koristilo kao odzdrav na rastanku u obliku “s Bogom”, kasnije “zbogom”, kojim `elimo nekome da ga na putu Bog ~uva. Javlja se i verzija “Bog daj”, koja isto nema veze s “Bok”.

A zbog razloga straha, da se ne spo~itava vezanost za srpski je-zik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav “Zdravo”, jer je to kao “srpski”, a mo`da i “komunisti~ki”?! A nije! Jer i najljep{a hrvatska molitva po~inje upravo sa “Zdravo...” �

Etimologija zagreba~kog pozdrava ’bok’ Pripremila: Sonja Samokovlija

Od njema~ke rije~i “Bürger” = gradski ~ovjek… polako je pre-rastao u “purger”. �

“Purger”

80-ih godina pretpro{log stolje}a, na dana{njem je Cmroku bila gostiona koju je dr`ao gospon Rok, i koji je svirao bajs u malom bandu. Nave~er za ples. Zagrep~ani, oni jednostav-ni, bi rekli: “Idemo k Bajsu”, kako su popularno zvali Roka. A zagrep~ani purgeri, oni koji su sve okretali na iskrivljeni hoch njema~ki, bi rekli: “Idemo zum Rok!”

... i tako se polako taj – zum Rok, spajao u jednu rije~ i... nastalo za taj dio grada dana{nje ime Cmrok. �

CMROK – kako je dobio ime?

Zagreb

RUAH HADA[A

22

^ITATELJI PI[U

Komentar pukovnika britanske armije Col Richarda Kempa o ne-davnim sukobima u pojasu Gaze dostavljen UN Savetu za ljudska prava – UN Human rights Councile u potpunosti odstupa od ve} uobi~ajenog stereotipa koje lansira “bratija” u ovoj instituciji, kod svakog arapsko-izraelskog konflikta pa i kod ovog nazvanog “To-pljeno olovo”.

Izve{taj koji je podneo g. Goldston UN Savetu na nedavnom sa-stanku, 12. oktobra 2009. je pristrasan i neobjektivan! Nije ni{ta neobi~no ni novo za u~esnike ovog skupa Kuvajt, Pakistan, Sudan, Iran, Arapsku Ligu da se svrstavaju u antiizraelski blok. One i dalje ostaju dosledne samoj sebi – da treba uni{titi Izrael – bez obzira na konkretne ~injenice i stanje na boji{tu. U ovom slu~aju sukobu u Gazi.

Ali izvesnu nedoumicu i ~u|enje izaziva sudija Goldston koji je podneo takav izve{taj Savetu za ljudska prava. Goldston je proi-zvod zapadne civilizacije i najverovatnije nije emotivno vezan niti posebno naklonjen ni jednoj strani u sukobu.

Njegova du`nost kao sudije i visokog predstavnika UN-a je da sudi kako narod ka`e: “Ni po babu ni po stri~evima”. Ali izgleda da ipak nije tako postupio! Nevoljno se name}u dva razloga za takvo pona{anje Golstona. Ili je Goldston potpao pod uticaj slatkore~ive retorike Hamasa, ili je ocenio da ovakav nastup mo`e da donese vrlo dragocene “prizemne” koristi.

Vrlo je intrigantno i pitanje za{to su mediji, razne svetske orga-nizacije i ~itava paleta “du{ebri`nika” toliko privu~eni i opsednu-

ti doga|anjima na Bliskom Istoku kada u svetu postoje i druga `ari{ta sa daleko ve}im brojem `rtava: Darfur, Kina, [ri Lanka, Iran itd. Na svim tim mestima nije poznato da se formirala neka ekipa – komisija koja treba na terenu da ispita po{tovanje ljudskih prava. Tamo su ljudska prava jo{ uvek u rudimentiranoj formi. Mo`da deo odgovora na ovo pitanje ipak le`i u prizemnoj koristi u~esnika – na koje niko nije imun.

Komentar pukovnika Richarda Kempa na sesiji Saveta UN-a za ljud-ska prava odr`ane 12. oktobra 2009. glasi.

Gospodine Predsedni~e, na osnovu mog znanja i iskustva mogu da ka`em slede}e. Za vreme operacije “Topljeno olovo” IDF je ura-dio vi{e da bi sa~uvao prava civila, od bilo koje druge armije u istoriji ratovanja. Izrael je to radio iako je ispred sebe imao nepri-jatelja koji se namerno zaklanjao iza `ivog ljudskog {tita – civilnog stanovni{tva.

Hamas i Hezbolah eksperti su za obmanjivanje javnih medija. I jed-ni i drugi uvek nalaze ljude spremne dati intervjue, osuditi| IFD za ratne zlo~ine. Oni su ve{ti da izmene stvarno stanje.

IDF nailazi na izazove takvog intenziteta na koje britanska armija nije nikad nailazila.

Ovde je ve} prisutan pavlovljev uslovni refleks: mnogi u internaci-onalnim medijima i grupama tvrde da je IDF kriv za kr{enje ljud-skih prava.

A istina je da je IDF preuzeo posebne mere da obavesti stanovni{tvo Gaze o ugro`enim zonama, ba~eno je preko 2, 000. 000 letaka i obavljeno preko 100. 000 telefonskih poziva upozorenja. Mnoge akcije koje su mogle da umanje vojnu mo} Hamasa obustavljene su da bi se spre~ili gubici me|u civilnim stanovni{tvom. U toku su-koba IDF je omogu}io dostavljanje ogromne humanitarne pomo}i uz veliki rizik da padne u ruke neprijatelju. Takav postupak je sa gledi{ta vojnih stru~njaka nezamisliv, ali je IDF preuzeo rizik. I po-red svega nevini civili su stradali. Rat je haos i pun gre{aka. Bilo je gre{aka i u Iraku i u Avganistanu od strane Engleza i Amerikanaca i drugih vojnih snaga i sve to su ljudske gre{ke ali nisu ratni zlo~ini. Vi{e od svega civilne `rtve bile su posledica Hamasovog na~ina ra-tovanja. Hamas je namerno poku{avao da `rtvuje svoje civile.

Gospodine Predsedni~e, Izrael nije imao izbora da bi odbranio svoj narod i spre~io Hamas da lansira rakete na Izrael.

Gospodine Predsedni~e, ja ponavljam, IDF je uradio vi{e da bi sa~uvao civilno stanovni{tvo u ratnoj zoni od bilo koje druge armi-je u istoriji ratovanja.

Pukovnik Richard Kemp je biv{i komandant britanski snaga u Avganistanu. Slu`io je i u NATO-u i UN-u u Severnoj Irskoj, Bosni, Makedoniji; u~estvovao u Zalivskom ratu 2003. godine. �

Izraelska armija / IDF/ najmoralnija armija u istoriji ratovanjaMsc. Jozef Baruhovi}

Izraelska vojska

RUAH HADA[A

23

^ITATELJI PI[U

Avion na relaciji Beograd – Tel-Aviv /Aerodrom Ben Gurion/ uglav-nom je pun. Putuju hodo~asnici, turisti, poslovni ljudi, sportisti i poneki Jevrejin koji `eli da poseti svoju rodbinu.

Prvi kontakt sa zemljom Izraela je nezaboravan. Nastaje kada sle-tite, iza|ete iz aviona i po~nete da se kre}ete po ogromnoj ae-rodromskoj zgradi, koja pre li~i na neki zvezdani grad, a manje na aerodromsku zgradu. Vrlo duga~ki hodnici izgra|eni od belog kamena,veliki stakleni prozori i prijatno diskretno osvetljenje je prvo {ta vidite i potpuno vas zaokupljaju i tek kada nailazite na uobi~ajene aerodromske slu`be, carinsku i paso{ku kontrolu i preuzimanje prtljaga sa beskona~ne trake shvatite da ste ipak u aerodromskom prostoru. Vazdu{na luka “Ben Gurion” izgra|ena je sva u kamenu, sa duga~kim hodnicima i ogromnim zasvo|enim salama sa mnogo umetni~kih plakata, sa brojnim radnjama razno-vrsne ukusno izlo`ene robe, i jedna je od najve}ih na svetu. Pro-pusna mo} je i do 30.0000 putnika mese~no u jeku turisti~ke se-zone. To je i jedina vazdu{na luka koja povezuje Izrael sa svetom. Treba spomenuti i ogromnu kupolu od stakla i kamena gde voda pada sa “neba” u vidu ki{e i nije izvedena u figuraciji klasi~nih vodoskoka. Prolazak, duga~kim hodnicima za one koji nisu ba{ u dobroj pe{a~koj kondiciji jako je olak{an duga~kim horizontalnim elevatorima i pokretnim stepenicama. Preuzimanje prtljaga sa ro-tacione beskona~ne trake i najzad, izlazak iz vazdu{ne luke. Opet velika hala sa visokom kupolom, jakim svetlom i kondicioniranom klimom. Tako da imate `elju da se ponovo vratite pod kupolu ae-rodroma kada vas na izlasku zapljusne topao vazduh izraelskog neba. Ali drama sa toplim vazduhom kratko traje; odmah ispod ae-rodromske zgrade, “na dohvat ruke”, nalazi se `elezni~ka stanica i mnogobrojne “serut slu`be” koje vas prihvataju i u klimatizovanim vagonima ili kolima dovedu do `eljene adrese. Zaklju~ak – aero-drom BG je jedan od retkih aerodrome u svetu po veli~ini i lepoti izvedbe.

Drugi nezaobilazni utisak je – saobra}aj. Izrael je mala zemlja ali je pokrivena gustom mre`om dobrih puteva i autoputeva. Glav-ni magistralni autoput koji povezuje severni deo zemlje sa jugom ima ~etiri vozne trake za jednu stranu i ~etiri sa druge strane. Kao da je ceo Izrael na to~kovima! Neprekidne reke automobila kre}u se svakog dana iz prigradskih naselja u gradske centre i obratno: magistralni autoput od Haife do Tel Aviva koji ima ~etiri trake za svaki smer kretanja, uvek je u {pici saobra}aja. Saobra}aj se od-vija prakti~no od 0 – 24 ~asa. Grade se i novi putevi i pro{iruju stari ali kao da sve to nije dovoljno! Da bi se koliko-toliko ubr-zao javni saobra}aj na pojedinim pravcima koji su vrlo optere}eni, trake za javni saobra}aj ozn~ene su jasnim crvenim bojama i po tim trakama mogu da se kre}u samo vozila javnog prevoza! I sada svojevrsan paradoks. Ako `elite da stignete brzo do neke ta~ke u

gradu, koristite javni prevoz. Vozila javnog prevoza kre}u se br`e od privatnih automobila! Da bi rasteretio putnu mre`u, Izrael ula`e znatna sredstva u modernizaciju `elezni~kog saobra}aja. Pre-voz `eleznicom je u punom zamahu. Nekada rasklimatani i spori vozovi iz doba mandatne Palestine zamenjeni su modernim klima-tizovanim komfornim vozovima koji se kre}u velikim brzinama i koji strogo po{tuju vozni red. Nekada poznata pri~a o pode{avanju satova u Engleskoj prema redu vo`nje na `eleznici, sada se mo`e primeniti na izraelske vozove. I sve vi{e gra|ana koristi usluge izra-elskog “rekeveta”– `eleznice. U prilog tvrdnji da je Izrael zemlja na to~kovima mo`e da poslu`i primer moje sestre – koja je vatika – i koja je sav svoj name{taj u stanu postavila na to~kove! To joj omogu}ava da lake{e odr`ava i ~isti stan. I da zadovolji ve~itu `elju svake doma}ice da svakih nekokiko godina napravi novi raspored name{taja u svom stanu. A u ju`noj luci Ejlatu, na ogromnim im-provizovanim parkirali{tima, stotine novih putni~kin kola pristi-glih iz dalekoisto~nih azijskih zemalja ~ekaju da budu preuzeti i uklju~eni u saobra}ajni krvotok Izraela.

Biblijska zemlja i dalje obiluje ~udima. To nisu vi{e ~uda iz vreme-na Isusa-Jo{ue koji je pretvarao vodu u vino ili sa jednim hlebom nahranio sto ljudi. Neka se savremena ~uda daju objasniti kao, naprimer, obilje hrane u jednoj aridnoj i polupustinjskoji zemlji a neka je ve} te`e objasniti na nama svojstven racionalan na~in. Iza obilja hrane stoji te`ak i mukotrpan rad i primena savremenih agrotehni~kih mera. Ali ve} je te`e objasniti aliju ruskih Jevreja koji su posle duge komunisti~ke vladavine u velikom broju, njih skoro jedan milion “oleh hadasim”, re{ili da napuste svoju dotada{nju domovinu Rusiju,veliku bogatu i mo}nu dr`avu, svetsku silu i isele se u drugu malu i siroma{nu zemlju na Mediteranu koja se jo{ uvek bori za svoj opstanak i mesto pod suncem. Kako bilo da bilo, Erec Israel ih je primio, pru`io im nu`ni sme{taj, nahranio i trudi se da im obezbedi posao i da ih {to pre uklju~i u izraelsko dru{tvo.

Obilje hrane vidi se na svakom koraku, na pijacama, u prodavni-cama u hotelima ({vedskim stolovima), na trpezama izraelskih sta-nova i u dobro popunjenim doma}im fri`iderima i zamrziva~ima. Kao da se ispunilo biblijsko proro~anstvo: “Odve{}u vas u zemlju gde teku med i mleko.” Vrlo bogata i raznovrsna hrana pristupa~na je svakome i pri tome sa cenama koje su skoro jednake na{im. Naravno, to obilje hrane ima i svoju lo{u stranu! Svaki tre}i Izrae-lac, Izraelka pa i izraelski Arapi u srednjem `ivotnom dobu imaju prekomernu te`inu ili kako se to popularno ovde ka`e imaju oko stomaka “{lauf ”.

Za razliku od duboko ukorenjene prestave o siroma{noj vegetaciji bliskoisto~nih zemalja, Izrael u tom pogledu odstupa bar u sever-nom delu zemlje. Pola izraelske dr`ave je pod bogatom vegetaci-jom. Tajna le`i u sistemu navodnjavanja “kap po kap”. Oranice,

Izrael o~ima jednog turisteMsc. Jozef Baruhovi}

Ako bismo trebali da Izrael prika`emo u jednoj re~enici, onda bi ta re~enica glasila: Izrael je zemlja na to~kovima, zemlja solarnih kolektora i zemlja navodnjavanja “kap po kap”

RUAH HADA[A

24

^ITATELJI PI[U

vo}njaci, parkovi, cvetne aleje na gradskom trgovima, aleje pored autoputeva sve je pokriveno gustom mre`om cevi za navodnjava-nje. Mre`e cevi prostiru se na desetine kvadratnih kilometara. Cevi su pokrivene zemljom i jedva su vidljive i jedini trag navodnjavanja su male barice sa vodom pored svake stabljike ili vo}ke. Mre`om za navodnjavanja upravljaju ra~unarski sistemi i po ta~no utvr|enom programu otvaraju ventile i pu{taju vodu.

Izrael je zemlja sa najvi{e solarnih kolektora po glavi stanovnika u svetu. Na hiljadu stanovnika dolazi 800 m2 solarnih kolektora. Na drugom mestu nalazi se Gr~ka sa cca 350 m2 solarnih kolekto-ra na 1.000 stanovnika. U ve} uobi~ajenu sliku izraelskih krovova ulaze crno ofarbani solarni kolektori i valjkasti beli solarni bojleri u kojima se skladi{ti topla voda. Izrael je zapo~eo sa programom uvo|enja solarnih kolektora odmah po svom osnivanju jo{ 1948. godine. Siroma{an u “crnom zlatu” i ostalim prirodnim energenti-ma, Izrael je shvatio da je njegova jedina {ansa u kori{tenju solarne energije. Uveden je i zakon i obaveza da svaka nova gra|evina tre-ba da bude opremljena i sa solarnom instalacijom. I dok je Evropa u`ivala u blagodetima jeftine nafte, izraelski krovovi i starih i no-vih gra|evina, pokrivani su solarnim instalacijama. Tako je ve}ina krovova izraelskih zgrada ve} sredinom pro{log veka bilo pokriveno solarnim instalacijama. Kasnija doga|anja potvrdila su opravdanost takve politike. Evropa a i ostale zemlje sveta, danas vrlo brzim kora-cima postavljaju solarne instalacije na krovove svojih ku}a a poseb-no zemlje koje obiluju Sun~evom energijom. Taj trend solarizacije prate i izraelski Arapi. Razlika izme|u izraelskih i arapskih bojlera je jedino u tome {to su Izraelski ofarbani u belo a Arapski u crno. Sa tehni~kog aspekta i ekonomije ~uvanja toplote nije jasno koji bojleri imaju prednost.

Za dr`avu Izrael va`an je i status izraelskih Arapa. Izrael poku{ava da izgradi most “bratstva i jedinstva” sa izraelskim Arapima. Uvid na licu mesta ukazuje da u tom naporu ima i izvesnog uspeha! Izraelski Arapa prisutni su na univerzitetima, u medicini, pravu, ima lekara, advokata, turisti~kih radnika, gra|evinski radnika itd. Prisutni su u tr`nim centrima i hotelima srednje kategorije kao gosti. Prepoznaju se po `enama zabra|enim u sive i bele mara-me i sa dosta dece oko njih i uvek u dru{tvu i pratnji tamnoputih mu{karaca. Pona{aju se prirodno i dosta glasno govore {to je i oso-bina svih mediteranaca.

Novo demografsko iskustvo je veliki broj sme|ih i plavih ljudi sa izuzetno lepom i zdravom decom svetle boje ko`e i plave kose. To su naravno ruski “ole hadasim” koji govore ruski ali i hebrejski, sa posebnim mekim ruskim naglaskom.

Novo iskustvo je i novi kibuc, koji vi{e nije primer idealnog komunisti~kog dru{tva na delu. Sada ~lanovi kibuca rade za platu i tako se u praksi primenjuje nama dobro poznata deviza: “Svakom prema radu, a ne svakom prema potrebama”.

Novo iskustvo je i granica sa Kraljevinom Jordan. Dosta jedno-stavna poslovica “da novac ne poznaje granice” ovde na granici sa Jordanom dobija svoju punu potvrdu. Promet na granici je vrlo `iv. Jedino zastave izraelska i jordanska vas podse}aju da ste na

grani~nom prelazu. Izraelski i strani turisti ulaze masovno u Kra-ljevinu Jordan a izraelski novac {ekele je plate`no sredstvo i u Jor-danu. Izraelski {ekel je dosta stabilan i dobro kotira na svetskoj pijaci.

Novo prijatno iskustvo je da se u Izraelu skoro sve klimatizuje. Jav-ni prevoz, putni~ka vozila, banke, tr`ni centri, nadle{tva i na kraju stanovi. Lo{a strana klimatizacije je svakako `elja da se {to du`e ostane u klimatizovanim prostorijama.

Novo, na`alost, ne tako prijatno iskustvo je da se opstanak jevrej-ske dr`ave jo{ uvek nalazi na “ivici no`a” i to upravo sada kada se proslavlja 60.godi{njica postojanja Dr`ave Izrael.

Pregovori sa PA idu dosta sporo i dosta te{ko! Arapska strana poka-zuje nepopustljivost u tri glavna sporna pitanja. Pitanje teritorija, tj. povratak Izraela na granice od pre sukoba 1967. godine jo{ bi se nekako i moglo re{iti. Ali zahtev da se u Izrael vrate arapske izbegli-ce iz Rata za nezavisnost koji se vodio jo{ daleke 1948. je prakti~no neprihvatljiv za izraelsku stranu. Broj tih izbeglica je sada narastao na ~etiri miliona, od nekada{njih 5-6 stotina hiljada. Prihvatiti toli-ki broj izbeglica i to posle proteklih 60 godina je nemogu}e. Izrael je ve} sada jedna od najgu{}e naseljenih zemalja u svetu. Izrael je vrlo mala zemlja bez prirodnih resursa i sa stalno prisutnom oskudicom u vodi koja se poslednjih godina jako pogor{ala. Jo{ je-dan vrlo va`an razlog je i sama bezbednost Dr`ave Izrael. Ne treba gubiti iz vida i jo{ jednu va`nu istorijsku ~injenicu. U periodu od 1948. 1952. godine skoro celokupno jevrejsko stanovni{tvo, cca 850.000, iz arapskih zemalja doselilo se u Izrael.

Vlada premijera Natanijahua nije odu{evljena ni predlogom Barak Obame o dve dr`ave jedna pored druge na Zapadnoj obali reke Jordana, imaju}i u vidu lo{a iskustva sa skora{njim sukobom u po-jasu Gaze.

Kamen spoticanja je i Jerusalim na ~ijoj podeli insistira arapska strana a ~emu se izraelska strana potpuno protivi i nastavlja grad-nju naselja u okolini Jerusalima.

Nova opasnost dolazi i od islamske Republike Iran. Fundamen-talisti~ki re`im u liku predsednika vlade gospoduna Ahmadine-d`ada {alje zastra{uju}e poruke. Negira postojanje Holokausta i preti da }e Izrael zbrisati sa lica zemlje. Da li je u pitanju politi~ko {arlatanstvo namenjeno za doma}u upotrebu ili ozbiljna poruka i pretnja jednog od ~elnika iranske vlade te{ko je utvrditi. Druga zabrinjavaju}a ~injenica je da Iran koji ima velike rezerve u “crnom zlatu” nastoji da razvije svoj nuklearni program, navodno u mirno-dopske svrhe. Izjave iranskih ~elnih ljudi da Iran razvija nuklear-ni program u mirnodopske svrhe izaziva veliku sumnju zapadnih dr`ava posebno SAD-a. Sankcije koje Evropska unija i SAD spro-vode uglavnom su nedelotvorne i bez ikakvog efekta. Iran i dalje nastavlja svoj nuklearni program i preti otvaranjem novih pogona za oboga}ivanje urana.

I pored svih nagomilanih te{ko}a izraelska dr`ava ipak napredu-je. Prema podacima iz knji`ice Facts about Israel bruto proizvod 2006. godine iznosio je 20.138 dolara po glavi stanovnika. �

RUAH HADA[A

25

^ITATELJI PI[U

Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo o~i {to je sultanov li~ni ljekar bio Je-vrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum – uvijek bi se umije{ao re~eni ljekar koji bi sultanu pokazao da ni pravda ni interes Carstva ne zahtijevaju mjere koje je predlagao vezir – te bi iste bile ukinute. Vezir je znao da starog ljekara, koji se prili~no te{ko kretao, na dvor uvijek dovodi jedinac sin – koji je, nikada ne znaju}i koliko }e o~eva posjeta dvoru tra-jati, obi~no oca ~ekao u vrtu, ljuljaju}i se nad nekom knjigom – te odlu~i da se osveti ocu tako {to bi dao smaknuti mladi}a.

Iz dana u dan vezir je razmi{ljao kako da svoj naum sprovede u djelo. Ostali li~ni neprijatelji, kao i ostatak jevrejske populacije Carstva za njega kao da su prestali da postoje, njegov jedini cilj bio je smaknuti mladi}a kako bi uni{tio mrskog sultanovog savjetnika. Pokazalo se da naum ne}e biti lako sprovesti, zbog jednostavnog razloga – mladi} gotovo nikada nije napu{tao roditeljski dom.

Jednom prilikom, kad je stari ljekar `urno doveden na dvor zbog pogor{anog stanja sultanije majke, vezir se u~ini da je kucnuo tre-nutak obra~una. Bilo mu je jasno da }e ljekareva posjeta potrajati dovoljno dugo da lakovjernog i neiskusnog mladi}a namami u stu-picu. Carskom pekaru, li~nom prijatelju, koji je ~esto obavljao za njega prljave poslove, on posla sljede}u poruku: Razgori pe} i po-brini se da bude{ sam, za sat vremena sti}i }e k tebi jedan mladi} u otmjenu odijelu i tra`i}e da mu hitno pripremi{ prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem, baci ga u u`arenu pe} – i ne govori nikom ni rije~i. Nakon {to je povjerljivim kanalom poslao re~enu poruku, on se uputi ka vrtu u kome je sjedio mladi} i re~e mu da mu je otac zapovjedio da iz istih stopa ode k carskom pekaru i donese prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Mladi}, ne sumnjaju}i ni{ta, uputi se `urnim korakom ka carskom pekaru – da bi stigao do pekare, morao je iza}i na kapiju, pre}i ulicu i u}i na drugu kapiju – i u tih nekoliko trenutaka koliko se zatekao na ulici, presrete ga Jevrejin koji je istr~ao iz obli`nje sinagoge tra`e}i desetog za minjan. Mladi} odbi da se pridru`i minjanu pod izlikom da je sprije~en carskom zapovije|u, ali ga starac prostrijeli pogle-dom koji kao da je govorio te{ko onima koji ostavljaju zapovijed Cara nad Carevima da bi udovoljili smrtnim vladarima’ te se mladi} povinova star~evoj karizmi, nadaju}i se da se njegovo zaka{njenje ne}e primijetiti. – No, molitva se ote`e, te umjesto predvi|enih pet minuta potraja dobrih dvadesetak. Kako se svo vrijeme nije poja-vio nijedan novi molitelj – mladi} morade ostati prisutan da ne bi vlastitim odlaskom razvrgnuo minjan i onemogu}io javnu molitvu.

Vezir koji je bio siguran da je njegova zapovijed ve} izvr{ena, ne mogav{i do~ekati da dobre vijesti do|u do njega – uputi se gla-vom i bradom u carsku pekaru. Isprva se za~udi kad vidje da glav-ni pekar nije u pekari – te upita jedinog prisutnog radnika da li

je zapovijed o somunu sa zatarom i maslinovim uljem do{la do pekara. Radnik kome je glavni pekar (koji se mudro povukao ne `ele}i li~no prljati ruke krvlju ugledno obu~enog mladi}a – ali ne `ele}i ni propustiti priliku da ispuni vezirevu naredbu) zapovjedio da onog ko zatra`i u carevo ime takav i takav somun s tim i tim za~inom, baci u u`arenu pe}, odmjeri vezira od glave do pete – pa kad vidje njegovo ugledno odijelo shvati da ne mo`e biti gre{ke – pred njim je stajao ~ovjek ~iju smrt je toliko `elio vezir. Preduzi-mljiv kakav je bio, a sve zami{ljaju}i masnu vezirevu nagradu koju }e glavni pekar morati podjeliti s njim, odalami vezira pekarskom lopatom i ugura ga u razgorjelu furunu u svega nekoliko trenuta-ka. Nije on ni zavr{io sa vezirom – a na zakra~unata vrata carske pekare zalupa zadihani mladi} tra`e}i da mu hitno, po carskom nalogu, dadnu prepe~en somun sa zatarom i maslinovim uljem. Radnik, isprva pomisli da je mo`da vezir imao na umu rije{iti se na isti na~in dvaju neprijatelja u isti dan – ali, ne htjev{i rizikovati, uru~i mladi}u {to je i tra`io – i pusti ga da ode, znaju}i da ga vezir uvijek mo`e ponovo poslati ako se ispostavi da je i ovoga trebalo otpremiti na bolji svijet.

Mladi} se vrati u dvor upravo u trenutku kad mu je otac izlazio iz sultanijnih odaja. Bez rije~i mu pru`i vru} somun koji je no-sio, o~ekuju}i grdnju zbog zaka{njenja. Ocu jedino nije bilo jasno kako je sin mogao znati {ta mu se u tom trenutku najvi{e jelo, ali ga ne upita ni{ta – jer je ve} odavno sumnjao da mu je sin pretje-ranim u~enjem otklonio prepreku koja ve}inu ljudi dijeli od mo}i zapretanih u svakom od nas.

I tako se sve zavr{ilo sretno, izuzimaju}i vezira kog je sna{lo ono {to je i zaslu`io – a zbog ~ijeg su iznenadnog i ni~im obja{njivog nestanka iskreno `alili jedino carski pekar i njegov pomo}nik.

Svaki put kad ~ujem ovu pri~u, a ~uo sam je mnogo puta, zapitam se a ko je onda nama prenio {ta se s vezirom desilo. Prije nekoliko nedelja imao sam priliku ~uti ovu pri~u od starijeg jerusalimskog Sefarda vrsnog poznavaoca sefardske narodne pri~e – pa iskoristih priliku i postavih mu pitanje koje me je toliko vremena mu~ilo.

– Elijau a-Navi – odgovori starac ’kao iz topa’ – zar nisi ukop~’o da je onaj starac koji je mladi}a uvratio na molitvu bio Elijau a-Navi, e pa on je kasnije svima ispri~ao {ta se desilo.

Zadivljen, kako njegovim istovremenim odgovorom – tako i vla-stitom nesposobno{}u da sam uvidim tako jednostavnu ~injenicu, htjedoh upitati jo{ ne{to – ali me starac prekide rije~ima:

– To je isto kao kad je ona trudnica trebala umrijet’ na porodu zbog grijehova koje je stigla pogrije{iti za sve dane `ivota, pa to ~uo Elijau a-Navi, pa se sa`ali na nju – te pohita da pred nebom doka`e da ni ona nije tako lo{a da ne zaslu`uje jo{ jednu priliku. [ta }e i kako }e buenu di muestru navi, on joj zalupa na avlijska vrata. Ona, sve onako, trudna u devetom mjesecu, si|e niz basama-

Kako molitva, sadaka i dobro srce produ`avaju `ivot, spa{avaju od kazne i donose nagradu Eliezer Papo, iz knjige Sefardske pri~e

RUAH HADA[A

26

^ITATELJI PI[U

ke i otvori mu – a on joj re~e da je siromah i da nema para. Ona se, sve othukuju}i, uspe uz basamake, uze koji dinar – i donose mu na kapiju. Onda se prorok preobu~e u drugog prosjaka koji joj opet zalupa i kaza joj da nema {ta obu}’. Ona, jadna, opet uz basamake, niz basamake – te donese izno{eno mu`evljevo odijelo. Tu se pro-rok preobrati i tre}i put, te joj opet zakuca na vrata – ovaj put k’o gladan prosjak – a ona, pravednica, ni da se nasekira ni da zagalami – nego uz basamake, niz basamake i donese mu lijepo upakovanu vlastitu ve~eru za kojom ju je i pro{la volja. Vidje{e na nebu njenu samopregornost i po`rtvovanost – pa joj oprosti{e.

– Blago – rekoh – njima u onaj vakat kad su se proroci zahmetili da ljude vrate na pravi put.

– Ne bi’ se ja nikad kladio – re~e mi starac mrtvo ozbiljno – ajd znaj da prvi siromah koji ti sutra do|e na vrata nije ba{ Elijau a-Navi koji je do{ao da te dometanjem zasluga spasi od ve} dosu|ene kazne.

I {to jest jest – ajd znaj. �

1 isto~nja~ki za~in.2 Hebrejski: minyan – kvorum od deset mu{karaca neophodan za javnu molitvu.3 Hebrejski: Eliyahu ha-navi – Prorok Ilija, za koga narod vjeruje da, budu}i da ni-

kad nije umro, obilazi svijet i poma`e one Jevreje koji to obdr`avanjem Bo`ijih zapovjesti i zaslu`uju.

4 Ladino: buenu di muestru navi – dobri na{ prorok

Otvori{ tako knjigu i traje{. Zavrti{ zemaljsku loptu, geografski atlas pomiluje{, proviri{ kroz ekran, uti{a{ muziku, upali{ zidnu lampu po-nad le`aja na kome nisi, odabere{ prevozno sredstvo i sve od no}nih svitaka do prvih petlova kljuca{ po odabranom {tivu da se prehrani{.

Kao sastavni deo sveta, taj svet pred tvojim o~ima jeste svet koga podra-zumeva{. Izme|u sna i jave vi{e miliona svetlosnih treptaja razgaljuju. Mu{ice vrebaju. Ponavljaju strane sveta, strane gradova i pro~itane naslo-ve sa dogodov{tinama koje }e se zbiti u tvojoj glavi i nakon nekoliko hi-ljada milenijuma – to je budu}nost pro{losti – kaza}e{ sebi: Prokleta avli-ja, Don Kihot, Kralj Lir i Otelo, Onjegin i Tatjana ili plamen na Atosu...

U zavisnosti od na~ina razumevanja, ~itanje otvorene knjige sveta ba{ i nije neki surov posao. Najve}u knjigu na svetu, gledaju}i je na sajmo-vima sa svih strana, mogu}e je sa sada{njeg zareza gledi{ta osporiti i uz vi{estruko uveli~avanje – najte`a knjiga na svetu – da li }e biti pisana?

Ako postoje ideje, bi}e i pisaca, zapisni~ara i piskarala doga|anja koji ni u jednom trenu ne zaobilaze kosmopolitski posmatra~ i u~esnik, iguman i kalu|er, u~enik pravih i krivih slova koja se ni`u uz vi{eglasni~ke jednote drugosti.

Vi{edecenijsko prisustvo na le`i{tima me|unarodnih tokova pisaca svetske va`nosti uznosi blagi nemir u smislu odgovornosti pred za-pitanim ~itala~kim tkivom u porivo otvorenih pitanja ~oveka. U `ili kucavici. I dok u svetu plamte nemiri dobroznanih kvarteta, dok se nikada ni vi{e ni manje ne zna ko }e, da li }e, zbog ~ega }e i dokle sti}i – zapisati dana{nji dan, sat i minut i barem na tren `iveti sre}-no i dugove~no – pamtiti...

Smak sveta ne nastaje i ne zavr{ava se sa nama koji se ne znamo. Ratove i primirja podjednako ali ne i razli~ito istori~ari, geografi~ari, alhemi~ari i jo{ brojne bojne ~ari raskrinkavaju na posteljici praznih strana prijatelja. Onih drugih nema, jer, centrifugalna sklopka barijera i bedema samu sebe poni{tava pred strahom od galovih lanaca koji pute{estvijama An-dersenovih ma{tarija sa kakvim-takvim radosnim krajem zate`u.

Svet kao otvorena knjiga jeste taj jedan i samo jedan mali cvet zna-nog mirisa baruta ili taneta i u zavisnosti od tira`a i turnusa, u zavi-snosti od doga|aja – zatvoriti ili otvoriti – svetla trebamo!

[ta to zna~i zatvoreno?[ta to zna~i otvoreno?

Pita Pesnik.

Dan po~inje sa no}nim morima. Crnim i Mrtvim, Crvenim i @utim, Modrim i Jonskim. Sa Dobrim jutrom i poslednjim vestima. Sa umi-vanjem i obla~enjem. Sa pogledom u Nebo. Sa falsifikatima i svekoli-kim odmazdama. Sa nena|enim boravi{tima u borbama za ostanak. Sa otvorenom knjigom u koju }e se svako po zasluzi raspisati. Sa no}-nikom dnevni~kih zabele{ki ili memorijom. Memoarima.

Takve su nam i knjige koje u kasnim popodnevnim ~asovima vid-no uznemireni ~itamo. Takav nam je i svet uz ni{tavnost svega, sa svoje ta~ke gledi{ta i nezavisno od rukopisa, mnogo nam nije isto.

Probirljivo tr`i{te stvarnosti na brojnim totalnim rasprodajama uz sni`avanje cena i prodaje na ratnim ratovima, ne ~eka nas.

Poput dana koji se ne zavr{ava unosnim vi|enjima i vidovnjacima, jednu i jedinu knjigu sveta ~itaju}i i dopisuju}i vekujemo. Uz Svetu knjigu svet jeste otvoren po geografskim i istorijskim nare~jima i dok se od sve snage spasavamo, me|unarodni susreti pisaca jesu svest, svet dobrodo{ao u na{e sredi{te produkcije. I govore}i o sebi, Svet kao otvorena knjiga jeste sazve`|e i onaj jedan domali prst kojim zavr}emo stranicu da bismo mogli nastaviti dalje.

Jo{ ne{to shvatiti i zauvek otvoriti dveri

ROMAN KAO DNEVNIK ILI PUTOPIS

izme|u krika i molitve u koncentracionom logoru svoga teladimenzije koje se uvek iznova ra|aju

uvek iznova se gase...

Sve/s/t kao otvorena knjigaTatjana Cvejin

Samo smo dr`ali olovku u ruci.Olovka je i{la sama po papiru i pisala...

RUAH HADA[A

27

^ITATELJI PI[U

Za{to samo kao dnevnik ili putopis – moja prva promisao nije se zadovoljila ponu|enom definicijom mogu}nosti romana.

Roman – {ta to mo`e da bude?

Gospodin Roman, drug, prijatelj, sapatnik, borac, prijatelj i nepri-jatelj i jo{ ne{to. Nemam pojma. Mogu}i izbor ponu|enog proi-zvoda probirljivog ~itala~kog tr`i{ta. Ipak sam temu shvatila kao stvarala~ku mogu}nost, borbu mi{ljenja izme|u prostora i vreme-na gde bi se ina~e te{ko mogli nalaziti zapisi budu}ih dana, podne-blja, prirodnih i dru{tvenih nagodbi, putopisi, {krabopisi, letopisi, lepopisi ili zapisi, ili samo sami spisi, razglednice ili fotografije...

Setih se nenapisanih romana, belih i mrkih knjiga, zelenih i raz-nobojnih, duga~kih i {irokih, vezenih i nafaltanih i probranih, nagr|enih i nagra|enih...

Terorisanje teorije...

Moje iskustvo mogu}e je da ba{ i nije va`no, ali, bave}i se zapisiva-njima svakodnevnih koje{tarija ili sva{tarija, zna~i, bila jesam i ostala zapisni~ar svakodnevice. Misle}i na stilske ve`be, potrebu, kontinu-itet ili kondiciju, sabirale se jesu teme. Sva{tarije, a putopisi, oni svekoliki, kroz vreme, kroz prostor, kroz grad, kroz nutrinu – sve su to pejza`i ispunjeni raznorodnim nabojima koji se prila`u i odla`u na sigurno mesto. Dodavaju}i lirsku prozu, setih se Ivana Gon~areva i njegovog Ob/lomova, u nizu niza likova neizbe`nog Balzaka i opet, vra}aju}i se zadatoj temi, sebi rekoh da bez puta kroz vreme ili bez vremena, ili bez puta, ne postoji cilj. To je prevozno sredstvo Roma-na. A zbog ~ega ne bih govorila o pismima. O dnevnicima kao nemo-gu}nost saobra}anja ili savladavanja udaljenosti da li od ljudi ili sebe samih. Oprobavanje tla ponad koga lelujaju}i, lebde}i ili propadaju-}i u~estvujemo u deli}u geografske istorije sveta.

I {ta se doga|a? O tome ne}emo. To je ve} ne{to drugo, ~in stvarala{tva, ume}e raspoznavanja niza, sled izme|u stvarnog i imaginarnog, jer, takav bi bio put, takav je kraj ili neophodan deo prirodnih pojava i zgoda.

budipesmo budi molitva

nepoznata pesmo budi molitva dopunjavanjamolitvo budi pesma

budi

Ali, to je ve} zadiranje u poeziju, od krika do molitve na putu za daj-lu Franci Zagori~nika smisaono usmerenje, pozornica svetog, egzi-stencijalni zavet, dopunjavanje – put. I kao {to je poezija neodvojivi deo proznog iskaza, i, obrnuto – gde na putu nema puta ili uputa za gra|u teme, oblika, asocijacija, geografsko zna~enje, stremljenje ili samo mogu}i put budu}ih bele{ki u vidu dnevnika, u vidu putopisa, pisama, poezije, krika ili molitve do krajnjih granica gde bi novo ~itanje ili tuma~enje moglo zapo~eti.

Na putu nema puta, a hteti sti}i ve} je udovoljenje slobodi stvarala{tva, toliko sam shvatila re~ re~i kako ih je zapisao nepoznati pisar.

Vreme u njegovim plu}ima je trulo

Pe~urke u njegovoj ba{ti otrovne

Sada je ve} poprili~no kasno – nema bitka po sopstvenoj volji – po~ela sam od romana, dnevnika, putopisa, pisama i poezije sa kojom bih zavr{ila o svemu, o svetu i ni{tavilu, o sponi ljudi i vre-mena, o po~etku milenijuma, o kraju beskraja ili naporu imenova-nja kroz jedan jedini jedinstven izlaz... ~u~anje u sebi i ~ekanje u podru~ju `ivotnog prostora literature.

Sasvim svejedno da li je roman kao dnevnik ili putopis, svejedno ali ipak i ne isto – u zavisnosti od trgova~ke mo}i kritike, od marketinga ili rada na sebi, na doga|aju, na interesovanju, izdava~u – velike reke i re~ice ~italaca – najbolji, najverniji, najvatreniji navija~i su tog satnog mehanizma trajanja dela s ove strane postojanja u {est pade`a na svim jezicima shvatanja nad ljuskama nedozvanih pokolenja.

Izme|u jutra i jutraIzme|u ve~eri i ve~eri

Izme|u jednog i drugog dana �

Najve}i broj novih useljenika jo{ uvijek doazi iz biv{eg Sovjetskog Saveza. Njihov se broj pove}ao za 21 posto, sa 5.867 na 7.120.

Sharansky i Landver ovaj porast pripisuju onome {to Jewish Agen-cy naziva ”Program crvenog tepiha” koji uklju~uje takozvani alija-sajmove za novoprido{le tijekom kojih im se poma`e pri po~etnoj adaptaciji kao {to je otvaranje bankovnih ra~una, odabir lije~nika.

* * *

Brojke koje su predstavljene na ju~era{njoj konferenciji za ti-sak uklju~uju i ~etiri zrakoplova useljenika koji bi trebali sti}i u Izrael ovoga tjedna ali ne uklju~uju Etiopljane koji su se u Izrael uselili ove godina jer nisu imigrirali na temelju Zakona povratka nego na temelju posebnog zakona nazvanog Zakon ulaska. �

Prvi put u deset godina ove je godine broj useljenika u Izrael porastao. Tako ka`e predsjednik Jewish Agency, Natan Sharansky i ministar useljeni{tva i apsorpcije Sofa Landver.

Godine 2009., u Izrael je uselilo 16.244 {to predstavlja skok od seda-mnaest posto u usporedbi s pro{logodi{njom brojkom od 13.859. Porastao je i broj useljenika iz anglofonih zemalja i to za 17 posto ove godine s 4.511 na 5.294, rekao je Eli Cohen, glavni direktor odjela za aliju Jewish Agency. “Poslije deset godina tijekom ko-jih smo svjedo~ili sve manjem i manjem broju useljenika, sada je do{lo do porasta”, rekao je ju~er Sharansky za vrijeme konferen-cije za tisak u jeruzalemskom sjedi{tu Jewish Agency. “Ove smo godine imali vi{e useljenika iz Sjedinjenih dr`ava. Britanije i Ju`ne Afrike – pove}ao se broj useljenika iz gotovo svih dr`ava svijeta.”

Useljavanje u Izrael dosegnulo je 16. 244, {to predstavlja najve}i skok u deset godina Napisao Raphael Ahren, preneseno iz Haaretza

RUAH HADA[A

28

DA SE NE ZABORAVE

Europski je Parlament u ~etvrtak, 4. 3. 2010., ve}inom glasova zatra`io pu{tanje otetog IDF vojnika Gilada Shalita na slobodu. Gilad je zato~en od lipnja 2005. godine.

Inicijativa je pokrenuta jedan dan nakon {to je EU Parlament, s vrlo malim postotkom “za”, prihvatio Goldstonov izvje{taj, ~ime su postali prva institucija nakon UN-a koja osu|uje Izrael za mogu}-nost po~injenog ratnog zlo~ina u Gazi.

Me|utim, istog tog ~etvrtka, Parlament je optu`io Hamas zbog dr`anja u zato~eni{tvu Gilada Shalita koji ima dvojno dr`avljanstvo, izraelsko i francusko.

U EU rezoluciji se ka`e kako je “za~u|uju}a ~injenica u nastavlja-nju ignoriranja Shalitovih osnovnih ljudskih prava i ~injenice da je njegovim roditeljima, izraelskim i francuskim vlastima, uskra}ena bilo kakva informacija o njegovom stanju.”

Oni po`uruju Hamas da omogu}e me|unarodnom Crvenom kri`u posjetu Giladu te da mu dopuste komunikaciju s obitelji.

Parlamentarci su naglasili da je potrebna “obostrana izgradnja po-vjerenja, {to zna~i pu{tanje znatnog broja palestinskih zatvoreni-ka, {to mo`e rezultirati pozitivnom atmosferom koja bi dovela do pu{tanja Shalita na slobodu”. Nadodaju kako pozdravljaju obnav-ljanje mogu}ih pregovora izme|u Izraela i Palestinaca, budu}i da je potreban napredak u rje{avanju problema dviju dr`ava.

Parlament je zatra`io da se rezolucija prenese odgovaraju}im ti-jelima, uklju~uju}i Izrael, palestinske vlasti i ~lanicee (27 dr`ava) EU-a, kao i vrhu europskih politi~ara, poput predsjednice vanjskih poslova, Chatarine Ashton.

Ashtonova je planirala skoru posjetu Izraelu i Gazi.

U petak je u Caesareai, ispred premijerovog doma, organizirano okupljanje kojim se tra`i Giladovo pu{tanje.

I dalje ~itamo tehilime 20, 130. i 142. �

EU Parlament tra`i Giladovo pu{tanje na slobodu Napisala Tovah Lazaroff, The Jerusalem PostPrevela i prilagodila Sonja Samokovlija

Gilad Shalit

RUAH HADA[A

29

DA SE NE ZABORAVE

Ukraden pa prona|en pet metara dug natpis Arbeit macht frei s ulaznih vrata logora smrti u Poljskoj zaprepastio je svijet, ali i po-nukao nas da se podsjetimo i nekih zbivanja povezanih s pomalo neobi~nim namjerama i poduhvatima stanovnika Osvijencina kada je rije~ o ~uvanju sje}anja na masovna ubojstva koja su se dogodila u Auschwitzu.

Primjerice godine 1989., skupina ameri~kih @idova prosvjedova-la je ispred karmeli}anskog `enskog samostana utemeljenog na mjestu logora Auschwitz. Izbio je najve}i poslijeratni sukob `idov-skog svijeta s Vatikanom. Naime, samostan je bio ure|en na mjestu gdje su se nekada nalazile plinske komore. A u njima je u logoru Osvijencin-Brzezinka ili Auschwitz-Birkenau ubijeno, odnosno ugu{eno plinom vi{e od milijun @idova i ogroman broj Poljaka, Rusa, politi~kih zatvorenika.

Na kraju mu~ne i `ustre rasprave prosvjednika s poljskim vlastima, samostan je izmje{ten.

Nakon toga Poljska crkva podigla je kri` visok sedam metara koji je zaklonio pogled na nekada{nje logorsko strati{e. I onda se u polj-skom tisku pojavilo prili~no nemu{to obja{njenje da je to u~injeno kako Auschwitz ne bi postao ateisti~ko propagandni muzej.

I tako su u Poljskoj po tko zna koji put ljudi iz Crkve i vlasti podci-jenili vjersku osjetljivost `idovskog naroda. To je tim `alosnije ako se zna da je na po~etku Drugog svjetskog rata u Poljskoj `ivjelo vi{e od tri milijuna @idova, a danas ih u toj zemlji `ivi manje od desetak tisu}a. No tu nije rije~ o masovnom iseljavanju @idova u Izrael, nego o istrebljenju i uni{tenju jednog naroda tijekom Holo-kausta u blizini, gotovo se mo`e re}i pred o~ima poljskog naroda. U svakom slu~aju pepeo spaljenih ljudi danima je padao s neba.

Zanimljivo je da je u vrijeme kada je spomenuti kri` bio podignut u Auschwitzu, poljski biskup Muzinski zamolio upravo @idove za toleranciju. A onda je, dvije tisu}ite, u zgradi najve}eg nacisti~kog logora smrti podignut diskoklub.

I tako je na mjestu na kojem je ubijen ogroman broj ljudi kre-nula no}na zabava. Preciznije na mjestu u logoru gdje su nacisti

skladi{tili kosu logora{a, i{~upane zlatne zube i oplja~kanu prtlja-gu nesretnih zato~enika.

I ubrzo je stiglo poljsko obrazlo`enje da se sve zgrade logora smrti ne mogu tretirati kao muzej.

U to vrijeme plakat na diskoklubu, na mjestu gdje su masovna ubi-jana djeca, `ene, stari nemo}ni, najavljivao je: “Hrvanje djevojaka golih grudi u vo}nom pudingu”.

Taj diskoklub u`ivao je potporu lokalnih vlasti. A vlasnik kluba je izjavio kako on nije kriv {to je Hitler ba{ to mjesto odabrao za ubijanje.

I opet su uslijedili protesti {irom svijeta i napokon taj je neslav-ni klub u logoru smrti bio zatvoren. No, mora se priznati da sta-novnicima poljskog Osvijencina ne manjka poduzetni~kog duha u komercijalizaciji Holokausta, jer je netko do{ao na ideju da se u Auschwitzu otvori {oping centar. I tako je izvr{eno jo{ jedno u nizu nasilja nad `rtvama logora i sje}anja na njih. Naravno, popis nedjela kada je u pitanju o~uvanje memorije na `rtve tog stra{nog i u`asnog mjesta puno je du`i od navedenog.

Na to je samo podsjetila kra|a natpisa iz Auschwitza. Na`alost, istra`ivanja u svijetu o ra{irenosti antisemitizma Poljsku redovito stavljaju na sam vrh te neslavne ljestvice.Tako i natpis Arbeit macht frei, ukraden, razrezan pa prona|en, zapravo je samo djeli} ne-slavne pri~e u kojoj se dio stanovnika u Poljskoj susreo s jednom va`nom spoznajom, a to je da kada je rije~ o antisemitizmu, vjer-skom ili onom gospodarskom, to uvijek tra`i suo~avanje s istinom. Netko njome biva oslobo|en, a netko zaposlen uni{tenjem nakon uni{tenja. O~ito je da ima i onih koji bi najradij|e cijeli logor Aus-chwitz izrezali na sitne komadi}e i rasuli ih, spalili, zatrli.

No, povijest ipak ne `ivi samo u knjigama, ona se prenosi i kao usmena predaja, kao stra{na i jedinstvena saga i opomena: budi budan. I ne budi nevidljiv, {utljiv i ravnodu{an. Digni svoj glas onda kada ga treba{ dignuti. Pobuni se onda kada se treba{ pobu-niti. I ne ~ekaj u zavjetrini da netko umjesto tebe odradi taj posao. Tikun olam nije samo teorija nego u prvom redu praksa. �

Auschwitz – {oah nakon {oahaJasminka Doma{

Natpis Arbeit macht frei na ulazu u Auschwitz.

RUAH HADA[A

30

IZRAEL DANAS

U preko 40 svjetskih studentskih kampusa obilje`it }e tokom mje-seca o`ujka antiizraelski tjedan, nazvan Aparthaid week.

Odmah bih na po~etku `eljela podsjetiti za{to se Ju`na Afrika nazi-vala dr`avom aparthaida. U njoj je bogata manjina bijelaca, silom vladala potpuno obespravljenim crna~kim stanovni{tvom. Svaki poku{aj uspore|ivanja Izraela s tom dr`avom, naprosto je nemo-gu}. Prvo, Izrael je zauzeo Gazu i ostale teritorije ne u osvaja~kom ratu, ve} nakon {to su okolne zemlje udru`eno napale Izrael. Poku{avaju}i povu}i paralelu izme|u te dvije zemlje sramotan je i ne~asni poku{aj. Drugo, ukoliko bi izraelskim Arapima bila uskra-}ena ljudska prava ( pravo na rad, glasa~ko pravo, pravo na socijal-nu za{titu i obrazovanje itd., itd.), onda bi takva hiperbola eventu-alno bila mogu}a. No izraelski Arapi imaju sva prava jednako kao i izraelski @idovi. Tim vi{e za~u|uje da }e na poznatim univerzite-

tima u ovako odvratno nazvanom tjednu koji je u stvari podr{ka palestinskim ekstremistima gostovati prominentni Izraelci.

Me|u njima }e se na}i Shir Hever, ekonomski istra`iva~ sa alterna-tivnog informativnog centra u Jeruzalemu, a gostovat }e na univer-zitetu u Amsterdamu.

Shai Carmeli Pollak, izraelski aktivist i filmski snimatelj, napravio je film Bil’in habibti u kome prikazuje kako izraelska vojska vr{i nasilje nad Palestincima, a prikazat }e ga u Londonu.

Jeff Halper, profesor antropologije koji je pored ostalog i ~lan izra-elskog komiteta protiv ru{enja ku}a, govorit }e u Glasgowu.

Za sada je jedino sud u Ontariu, Canada osudio organizaciju ova-kve manifestacije i tra`i njezinu zabranu. �

Kontraverzni IzraelPriredila Sonja Samokovlija

Jedina zemlja sa svih strana okru`ena neprijateljima, a ljudima gla-vobolju zadaju prvi susjedi!

Jedina zemlja na svijetu u kojoj taksisti i voza~i autobusa ~itaju Spinozu i Majmonida.

Jedina zemlja u kojoj rezervistima naredbe izdaju oficiri mla|i od njihove vlastite djece!

Jedina zemlja u kojoj je ~avrljanje zapravo glasna prepirka o po-litici i vjeri.

Jedina zemlja u kojoj je kava toliko dobra da je Starbucks bankro-tirao u{av{i na tr`i{te.

Jedina zemlja ~iji vojnici triput dnevno jedu salatu koja ne sadr`i zelenu salatu i zemlja gdje masline mogu biti glavno jelo, a ne samo dodatak martiniju.

Jedina zemlja u kojoj je malo vjerojatno da ne}ete na}i arheolo{ke ostatke prilikom iskapanja podruma.

Jedina zemlja u kojoj se poznati spisatelji voze autobusom.

Jedina zemlja s grafitima na hebrejskom.

Jedina zemlja u kojoj “crnci” nose kipa.

Jedina zemlja u kojoj za vrijeme tjedna knjige svi posje}uju sajam i kupuju knjige.

Jedina zemlja u kojoj ultraortodoksni @idovi premla}uju policaj-ce, a ne obratno!

Jedina zemlja u kojoj lopovi, odlaze}i iz ku}e koju su upravo oplja~kalji, poljube mezuzu!

Jedina zemlja u kojoj se na letu svi upoznaju prije slijetanja, a tako|er upoznaju i pilota te ~uju sve o njegovim bra~nim proble-mima.

Jedina zemlja u kojoj NITKO nema strani naglasak zato {to ga SVI imaju.

Jedina zemlja u kojoj se psuje na ruskom i arapskom zato {to psov-ki nema na hebrejskom.

Jedina zemlja u kojoj pacijenti na kraju daju savjete doktorima.

Jedina zemlja u kojoj svi zapo~nu razgovor ~ekaju}i u redu.

Jedina zemlja u kojoj se znak º zove {trudla, a aktovka James Bond.

Jedina zemlja u kojoj na Yom Kipur vlada neopisiva smirenost.

Jedina zemlja ~iji stanovnici ~itaju engleski, pi{u na hebrejskom, a {ale se na jidi{u. �

Jedinstveni IzraelS Interneta skinuo i priredio Ante Jeri}evi}

RUAH HADA[A

31

IZRAEL DANAS

Ka`e se da pri odgoju djece dani teku polako a godine brzo. Ove mi se rije~i ~ine potpuno istinitima dok se nalazim u epicentru planiranja bar micve mog drugoga sina. Ali, tko ima vremena za sentimentalnost kada u manje od godinu dana mora{ isplanirati fantasti~nu fe{tu povodom bar micve?!

Prva stavka na mom rasporedu za planiranje tuluma bili su zabavlja~i.

“Bar Mitzvas’R’Us”, rekao je `ivahan glasi} preko telefona.

“Zanima me imate li {togod slobodno sedmog travnja?”, srda~no sam pitala.

“Pitate za 2009. ili 2010.?”

“Za 2008.”, odgovorila sam, dok me po~eo zapljuskivati val panike.

“Ha!”, rekao je glas (koji vi{e nije zvu~ao tako `ivahno) “Sretno vam bilo.”

Petnaest poziva i ~etrnaest odbijenica kasnije, uspjela sam se do~epati pravog `ivog voditelja (kojem su, nekim ~udom, ba{ bili otkazali ga`u za moj datum).

Idu}eg sam jutra pijuckala kavu u Starbucksu sa voditeljem po imenu Ritam – ogromnim ali simpati~nim ~ovjekom koji, pretpo-stavljam igra za NFL ligu kad se ne bavi vo|enjem – kako bih utvr-dila detalje ove, za moju obitelj, va`ne ~proslave ~iji se datum brzo pribli`avao.

“@elite li moci?”, pitao je Ritam.

“Da”, odgovorila sam, “naravno.”

“A paljenje svije}a?”

“Hmm, nisam sigurna.”

Nastavili smo razgovarati u istom tonu. Jesam li zainteresirana za Birkat hamazon? A za {alove od perja? @elim li horu? A pa~ji ples?

Dok mi je Ritam bez oklijevanja nabacivao mogu}nost za mogu}no{-}u, osje}ala sam da ulazim u transformacijsku vrtnju. Kao Clark Kent u Supermanu. A kada sam se prestala okretati, sjedila sam s druge strane mog frapuccina – na Ritmovom mjestu (koje je bilo ogromno).

Iznenada sam uspjela pojmiti o~itu bizarnost da ovaj brani~ od sto pedeset kilograma na kojem nije bilo ni jedne jedine Davidove zvijezde – tako nevjerojatno te~no raspola`e terminima kao {to su moci i Birkat i, {to je bilo jo{ bizarnije, da ih koristi uz rije~i kao {to su {al od perja i pa~ji ples.

Odjednom sam jasno vidjela {to Ritam (i vjerojatno ostatak ne`i-dovskog svijeta) misli gledaju}i izvana fenomen moderne ameri~ke bar micve. I kako si vjerojatno tuma~i na~in na koji mi, `idovski roditelji, odlu~ujemo proslaviti ove ceremonije odrastanja na{e djece, bremenite zna~enjem.

U tom sam se trenutku s nelagodom prisjetila i komentara ostavlje-nog na web stranici na koju sam nai{la tra`e}i teme za bar micvu. Komentar je napisala ne`idovska majka o iskustvu njezinog sina na prijateljevoj bar micvi. Malo skra}eno i 100 posto istinito, evo {to je napisala.

Najbolja tema bar micve – Terminator

Moj sin William nedavno je pozvan na bar micvu svog prijatelja Josha. William nikada ranije nije bio na bar micvi i jo{ uvijek o njoj pri~a.

Umjesto pozivnice dobio je video kazetu na kojoj mu Josh, odjeven kao Terminator i imitiraju}i Arnolda Schwarzeneggera poru~uje: “Do|i na moju bar micvu ili…!”

Kada sam Williama ostavila u plesnoj dvorani hotela s pet zvjezdi-ca, sve je bilo ukra{eno tako da je nalikovalo metalu. Bilo je tamo robota – stra`ara s o~ima koje su treperile i rukama koje su se micale; uni{tenih tenkova i automobila posvuda (unajmljenih od kompanije koja proizvodi scenografiju za filmove), i tobogana i pe-njalica na napuhavanje a sve je bilo u maslinastozelenim bojama. Bila je tu i kartonska lutka Arnolda Schwarzeneggera u stvarnoj veli~ini na koju su se gosti potpisivali.

Nakon alija latora, Josh je u{ao u dvoranu u velikom stilu, na mo-toru “T2” – bio je to dar njegovih roditelja povodom bar micve. Po-slije moci, pravi rock band je svirao modernu tehno glazbu. Josh je izveo odli~an robotski ples.

Za vrijeme tradicionalne ceremonije paljenja svije}a, Josh je zapa-lio trinaest svije}a pomo}u butanskog upalja~a koji je nalikovao Terminatorovoj pu{ci. Moj ju je sin po`elio ponijeti ku}i.

U pono} su Joshevi roditelji objavili da je negdje u dvorani skriven kolekcionarski primjerak figure Terminatora. Dok su svi tra`ili, u dvoranu je u{ao dvojnik Arnolda Schwarzeneggera, odjeven kao Terminator. Svi su se klinci slikali s gostom iznena|enja.

William se tako dobro proveo da je pitao bi li i on mogao imati bar micvu.

Oboga}ena ovom novom perspektivom i hrabro{}u (te nepogre{ivim valom mu~nine), zahvalila sam Ritmu na vremenu i jurnula prema po-lici za knjige po prastari primjerak Knjige `idovskih vrijednosti (The Book of Jewish values), ne bih li vidjela {to uvijek mudar i razuman rabin Joseph Telushkin ima re}i o ovoj situaciji. Nije me iznevjerio.

“Iz `elje da ne ostavimo dojam {krtih roditelja koji ne vole svoju djecu mnogi, mnogi... @idovi osje}aju se obaveznima tro{iti daleko vi{e na zabave povodom bar micve nego {to mogu ili `ele”, pi{e on. “Osim toga, rasko{ne zabave obi~no umanjuju ili ~ak potpuno dokidaju religiozni zna~aj bar micve. U slu~aju mnogih slavljenika va`niji je ’bar’ od ’micve’.

Moja pri~a: Puno ’bar’ i nimalo ’micve’Sharon Duke Estroff, The Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

RUAH HADA[A

32

postsupermanovskoj transformacijskoj vrtnji koja je ujedno i vjer-ni obo`avatelj Telushkina – namjeravam u~initi isto (iako mo`da trenutno ba{ ne pripadam kategoriji bogatih stupova `idovske za-jednice).

U ovom trenutku planiranja procesa bar micve jo{ uvijek nisam sigurna kuda }e ovaj put odvesti moju obitelj. Ali, sigurno znam kuda je ne}e odvesti. �

Ono {to nam je prijeko potrebno, ka`e Telushkin, su “bogati mo-ralni junaci… istaknuti, dobrostoje}i @idovi u najve}im `idovskim zajednicama – koji }e organizirati potpuno jednostavne prosla-ve bar ili bat micve, zabave koje }e biti ugodne i sve~ane ali ne i rasko{ne.” Takvim postupkom, smatra Telushkin, “dobro koje bi-ste u~inili drugim @idovima bilo bi gotovo nemjerljivo.”

U svojoj sam zajednici vidjela nekoliko hrabrih roditelja koji su poslu{ali ove savjete i postigli prekrasne rezultate pa i ja – `ena u

IZRAEL DANAS

Na prvi pogled, slatki osmjeh Bubbe Bikorte i njezin topli po-zdrav mogli bi vas navesti da pomislite da je pri~a koju se spre-ma ispri~ati namijenjena nedu`noj djeci. Ali, dok rukama gr~evito ste`e ogromnu knjigu, Njujor~anka iz o~ito ortodoksnog miljea, zapo~inje odvratnu pri~u o suprugu koji joj bez ikakvog stvarnog razloga odbija dati “get”, razvod prema `idovskom zakonu i to du`e od devet godina.

“Mama je do{la pred rabinski sud kako bi dobila svoj get”, pri~a glumica umotana u {al, nje`nim glasom, kao da pri~a djeci. “Ali, tata se nije pojavio. Nije se pojavio cijelu godinu, nije se pojavio dvije godine – tata se nije pojavio devet godina! Vidite, djeco, bez tate, ovo je Beskrajna pri~a.”

Beskrajna pri~a Bubbe Bikorte, prepuna uspavanki, samo je jed-na od pet kratkih video spotova – jedan na engleskom i ~etiri na hebrejskom s engleskim titlovima – i nastoji istaknuti u`ase braka koji je po{ao krivim putem i nepravednog postupanja s `enama u sustavu vjerskog sudstva u Izraelu koje je ovoga tjedna Centar za `ensku pravdu pustio na YouTube.

“Svaki spot se temelji na istinitoj pri~i i namjera nam je podi}i javnu svijest o muci, kako se procjenjuje, stotina agunot ’okovanih

`ena’ kojima mu`evi odbijaju dati razvod”, rekla je Jerusalem Po-stu u ~etvrtak Susan Weiss, direktorica i osniva~ica Centra.

“Svaki od ovih slu~ajeva se dogodio ili se jo{ uvijek doga|a”, rekla je. “Nije neuobi~ajeno da `ena ~eka razvod i devet godina.”

Prema `idovskom zakonu, i mu` i `ena moraju pristati na razvod. Ipak, zakon je o{triji kad je u pitanju `ena jer se ona ni pod kojim uvjetima ne mo`e preudati sve dok joj mu` ne da get.

Weiss je rekla da su spotovi ve} potakli {iroko zanimanje, vidjelo ih je vi{e od tri tisu}e ljudi a svaki od spotova govori o pristupu rabinskih sudova u Izraelu svakom pojedinom razvodu.

U Izraelu ne postoji podjela izme|u religije i dr`ave i svi se @idovi `ene u skladu s Halahom iako se priznaju i gra|anski brakovi iz inozemstva.

Iako rabinski sudovi imaju zakonsku mogu}nost da nametnu sank-cije ne bi li tako prisilili jednu od strana, obi~no supruga, na da-vanje razvoda, Centar za `ensku pravdu tvrdi da se taj postupak obi~no ne provodi. �

Zagovornici ’agunot’ pronalaze novi glas na YouTube-uRuth Eglash, The Jerusalem Post, prevela Dubravka Ple{e

Obitelj Zavelev-Kligman 1.400 KNN.N. 100 USD N.N za soc. odbor 9.000 KNObitelj Salamon,Verber i Music 300 kuna u spomen na Macu SamokovlijaEmica Svoren, Renata di Giusto i Sonja Samokovlija su zara|enih 4.000 kuna u emisiji HT “U istom loncu” podijelile na po 2.000 i donirale u Socijalni i Kulturni odbor.

Cedaka Box

RUAH HADA[A

33

IZRAEL DANAS

Svakoga petka uve~er moje k}eri i ja palimo {abatne svije}e. Po-stoje raznovrsne tradicije vezane uz broj svije}a koje se pale sva-koga tjedna. “Izvorna” tradicija ili mo`da tradicija koja se slijedi u mnogim domovima, ka`e da `ena pali dvije svije}e. Mnogo je stvari koje se rade udvoje a vezane su uz [abat i na neki su misti~ni na~in vezane uz zapovijed “zahor” i “{amor” – sje}aj se i ~uvaj dan [abata.

U nekim je obiteljima tradicija da `idovske djevoj~ice od tre}e go-dine nadalje pale jednu svije}u; druge ka`u da djevojke ne pale svije}e sve do udaje i osnivanja vlastitog doma. Nakon udaje, sve se tradicije slijevaju u jednu i novoudana `ena po~inje paliti dvije svije}e.

Tradicije se ponovo odvajaju poslije ro|enja prvoga djeteta. Mno-ge `ene i dalje nastavljaju paliti dvije svije}e do kraja `ivota, dok druge dodaju po jednu svije}u za svako dijete. Pro{lo je mnogo vremena i ja sada palim sedam svije}a svakoga tjedna… moje izvor-ne dvije i po jednu za svako od moje djece. Kod ku}e jo{ imam jednu malu k}er – ona pali jednu. Kada do nas do|e moja udana k}er, dodaju se jo{ dvije. Kutak na{e blagovaone u kojem se pale {abatne svije}e uistinu je predivan; svjetlost svije}a je tako nevje-rojatno nje`na. [abat je kona~no stigao.

Prije mnogo godina, nedugo nakon dolaska u Izrael, po~ela sam paliti uljanice umjesto vo{tanih svije}a. Vidjela sam te “staklene” svije}e i po~ela paliti ulje. Nakon nekog vremena, u trgovinama su po~eli prodavati ulja u raznim bojama – nje`na ljubi~asta, plava, `uta. Ovisno o tome koje je dijete punilo uljanicu uljem pro{loga tjedna, rezultat je inspirativan ili {aren... ali to je druga pri~a koju }u napisati ne{to kasnije.

Prvo vas `elim izvijestiti o jednom razgovoru i nadam se da time ne}u izdati ni~ije povjerenje. Nedavno sam upoznala majku koja je prije kratkog vremena izgubila sina za vrijeme slu`be u vojsci. Raz-govarale smo o mnogim stvarima, o tome {to je radila kada je ~ula vijest, o tome kakav joj je `ivot od toga trenutka. Ona se raspitivala o Elieu i toplo se osmjehnula. Na`alost, shvatile smo da su njezin i moj sin vjerojatno zajedno po~eli slu`iti vojsku jer su je obojica trebali napustiti za samo nekoliko tjedana..

Pokazala mi je slike svoje djece, na mnogima je bio i sin koji je nedavno umro. I ona je, kao i ja, rodila trojicu dje~aka i dvije djevoj~ice. Krasna, prelijepa, djeca. Ne razmi{ljaju}i, pitala sam je:

“[to ka`e{ kad te ljudi pitaju koliko djece ima{?”

“[to bi ti odgovorila? [to misli{?” pitala me. A odgovor je stigao tako jasno... petero. Rekla bih petero – svi su oni njezina djeca i uvijek }e to biti iako je jedno od njih izgubljeno.

Za{to pi{em o ovome? Jer je nisam pitala koliko svije}a pali. Odgo-vor bi bio sedam, kao i u mom slu~aju, ako je to njezina tradicija.

A odr`avam jo{ jednu tradiciju. Svakoga se tjedna poku{avam prisjetiti da ulje treba ponovo uto~iti u posudici odmah poslije zavr{etka [abata. Nastojim posti}i da to svakoga tjedna ~ini drugo dijete (otuda i raspon od `ivopisnog do inspirativnog sa svime {to se nalazi izme|u). Moj srednji sin osobito nastoji mije{ati boje; moj najmla|i sin je sada u fazi semafora i iako bih, iskreno, vi{e vo-ljela da uporabi samo jednu boju, pu{tam mu na volju. Elie obi~no ne `eli puniti posudu... a ako i pristane, o~ekuje da mu ja dodam boju.

Postoji obi~aj prema kojem svakoga dana ~inimo neku sitnicu koja nas podsje}a da sti`e idu}i [abat, da je preostalo tek nekoliko dana do mira u na{im domovima. Mo`da }ete u nedjelju oprati zastore ili presvu}i posteljinu i tako svakoga dana. U srijedu ve} razmi{ljate o tome {to }ete kuhati. U ~etvrtak provjeravate je li vam ku}a ~ista a u petak kuhate.

Kod mene, sve to po~inje odmah u subotu nave~er, punjenjem po-sudica svije}njaka. To mi svakoga dana daje do znanja da ~ekamo.

Svakoga tjedna molim jednoga od mojih sinova da napuni svije}njak – odluka se obi~no temelji na pretpostavci koji od njih tada ne}e biti kod ku}e. Na taj su na~in i oni ovdje... barem malo. Sino} sam, poslije zavr{etka [abata pru`ila Elieju bocu s plavim uljem i zamolila ga da ponovo napuni posudice svije}njaka. To je i u~inio … i ta }e slika ostati u mom sje}anju cijeloga tjedna, sve dok ne stigne idu}i [abat i ja zapalim ulje..

Sje}ati se i ~uvati – to je zna~enje svije}a... i vojnika. On se sje}a svog obe}anja, on ~uva svoju zemlju i svakoga tjedna palimo svije-}e kako bismo se podsjetili tko smo kao @idovi, kao Izraelci, kao Bo`ji narod, kao roditelji. Elie je napunio svije}njak koji }e isijavati svjetlost idu}eg [abata u na{em domu. �

Svije}eArutz Sheva, israelnationalnews.com, iz Vojnikova majka, prevela Dubravka Ple{e

sastati s najja~im proizraelskim lobijem u Americi. Primje}uje se da je gospo|a Clinton ve} snizila ton kada govori o Izraelu i da }e njezina poruka biti na liniji popravljanja tih odnosa. �

Ameri~ka dr`avna tajnica Hillary Clinton imat }e uskoro mogu-}nost popravnog ispita u izraelsko-ameri~kim odnosima, koji su u zadnje vrijeme na niskoj razini. Clintonova }e se 15. 3. 2010.

Hilary Clinton

RUAH HADA[A

34

KULTURA I UMJETNOST

Lev Grossman: Kodeksizdava~: VBZ, Zagreb, 2009. • prijevod: Radha Rojc – Bel~ec • broj stranica: 271

Kodeks Leva Grossmana uzbudljiv je i neobi~an suvremeni triler. Zaplet nastaje oko potrage za tajnovitim sred-njovjekovnim rukopisom slabo poznatog Chaucerovog suvremenika i pretvara se u napetu pri~u u kojoj se susre-}u svjetovi visoke i niske, drevne i moderne, pismene i virtualne kulture. Uspje{ni mladi bankar Edward Wozny, zamijeniv{i ured i rasko{an, ali samotan stan pra{njavim arhivima, tavanima i bibliotekama, restrukturira i vlastiti `ivot. Potraga za rukopisom tako postaje i potraga za vlastitim identitetom i vlastitom izgubljenom polovicom’. �

U izlozima knji`ara

Art Spiegelman: Mausizdava~: Fibra, Zagreb, 2009. • prijevod: Tatjana Jambri{ak • broj stranica: 295

Maus je pri~a u obliku stripa o Vladeku Spiegelmanu, @idovu koji je pre`ivio Hitlerovu Europu, i njegovom sinu, crta~u stripova koji poku{ava shvatiti oca, njegovu stra{nu pri~u i samu povijest. Izme|u Poljske i newyork{kog Rego parka, Maus donosi dvije sna`ne pri~e: prva je o tome kako su Spiegelmanov otac i majka pre`ivjeli u Hitlero-voj Europi, {to je mu~an opis pun bezbrojnih bliskih susreta sa smr}u, nevjerojatnih bjegova i straha od zatvaranja i izdaje, a druga je autorov slo`en odnos s ostarjelim ocem. �

Guy Walters: Lov na zlo~inceizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. • prijevod: Snje`an Hasna{ • broj stranica: 546

Po zavr{etku Drugoga svjetskoga rata neki od nacista iz samog vrha pobjegli su iz ru{evina Tre}eg Reicha. Me|u njima nalaze se zvu~na imena poput Adolfa Eichmanna, Josefa Mengelea, Franza Stangla i Klausa Barbiea, koji su poznati ne samo zbog po~injenih monstruoznih zlo~ina ve} i zbog poslijeratnog `ivota u sjeni, daleko u zemljama Latinske Amerike, uvijek korak ispred svojih progonitelja. Uz svesrdnu pomo} katoli~kih sve}enika iz Rima, bje`ali su tajnim putovima, skrivali se u dvorcima austrijskih Alpa da bi naposljetku bili primljeni kao argentinski tajni agenti. Poku{aji da ih se privede pravdi nisu nimalo manje dramati~ni. Guy Walters proputovao je svijet u potrazi za istinom o bijegu nacista nakon zavr{etka rata te je skicirao poku{aje, od kojih su neki bili uspje{ni, privo|enja nacista ruci pravde kao i istinu o `ivotima onih koji su joj uspjeli pobje}i. Walters preispituje i postojanje orga-nizacije Odessa, s posebnom pozorno{}u prou~ava bilje{ke Simona Wiesenthala i otkriva kako su nacisti izbjegli privo|enje pravdi zapo{ljavanjem u savezni~koj obavje{tajnoj agenciji. �

Norman Mailer: Mu{kar~ine ne ple{uizdava~: Zagreba~ka naklada, Zagreb, 2009. • prijevod: Milena Benini • broj stranica: 255

Veliki ameri~ki pisac Norman Mailer (1923. – 2007.) iznenadio je i svoje najvjernije ~itatelje 1984. godine ro-manom Mu{kar~ine ne ple{u, mra~nim putovanjem iza kulisa ameri~kog sna. Problemi pisca Tima Maddena s alkoholom, marihuanom, `enama i policajcima, problemi su s kojima se Amerika suo~avala u dvadesetom stolje}u i koje je samo Mailer mogao ovako smisliti i ovako napisati. S Mailerovim Maddenom polazi se na vrtoglavo putovanje po crnoj rupi alkoholne amnezije i zalazi u otkrivanje tajni – Amerika se javno pretvara da ih nema, a potajno pliva u njima... �

Jean Amery: S onu stranu krivnje i zadovolj{tineizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. • prijevod: Helen Sinkovi} • broj stranica: 166

Ovo je pri~a o Ameryjevim iskustvima iz koncentracijskih logora i o mu~enjima koja je pretrpio u esesovskim za-tvorima, ali i osvrti na to kako je do`ivio poslijeratnu Njema~ku. @elio je ste}i jasnu sliku o nemogu}oj ulozi koju on ima kao @idov i Nijemac... Eseji, koji su objavljeni pod naslovom S onu stranu krivnje i zadovolj{tine ra{~i{-}avanje su pro{losti. Pomno promi{ljanje iskustva pretrpljene patnje postaje ne{to iz ~ega se mo`e u~iti za budu}-nost. �

RUAH HADA[A

35

KULTURA I UMJETNOST

U izlozima knji`ara

Dacia Mariaini: Vlak posljednje no}iizdava~: Disput, Zagreb, 2009. • prijevod: Irena Skrt • broj stranica: 408

Godina je 1956. Te se godine glavna junakinja Amara, sada ve} odrasla `ena, talijanska novinarka, vlakom upu}uje na Istok da napravi reporta`u o tome kako se uistinu `ivi na drugoj strani. Osobni joj je cilj u}i u trag nerazdvoj-nom prijatelju iz bezbri`nog djetinjstva, Emanuelu, ~iji je otac @idov neko} bio bogati industrijalac u Firenci. Sve {to joj je ostalo od njega, pregr{t je pisama i bilje`nica slu~ajno prona|ena u zidu geta u Lodzu, otkud je `idovska obitelj vjerojatno odvedena u stra{nu smrt u Auschwitz. Roman je to u kojem se puno putuje: i prostorno i vre-menski. Putuje se podijeljenom Europom: iz Italije do Austrije, Njema~ke, Poljske pa do pobunjene Ma|arske, ali se i vra}a u ratne godine rasnih, vjerskih i politi~kih progona i provjerava “{to je ostalo od Auschwitza”. �

J. Sidney jones: Zrcalo bez odrazaizdava~: Naklada Ljevak, Zagreb, 2010. • prijevod: Du{ka Geri} Koren • broj stranica: 348

U napetom kriminalisti~kom romanu koji se odvija u Be~u 1898. godine autor u radnju vje{to ume}e znamenite li~nosti koje su `ivjele ili boravile u Be~u tog vremena, kao {to su slavni slikar Gustav Klimt, kriminalist Hans Gross, pisac Mark Twain, otac cionisti~kog pokreta Theodor Herzl, prijestolonasljednik Rudolf, austrijska carica Sisi, Marija Ve~era i drugi. Nastoje}i rije{iti seriju zlo~ina, Karl Werthen i Hans Gross slijede trag koji ih vodi kroz razli~ite slojeve be~kog dru{tva i na kraju dovodi do otkri}a politi~ke urote na najvi{oj razini. �

Zeruya Shalev: Mu` i `enaizdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Andrea Weiss Sadeh • broj stranica: 320

Naama i Udi Nojman par su jo{ iz {kolskih dana, a njihova udobna bra~na svakodnevica poljuljat }e se jednog jutra kad Udi shvati da su mu noge oduzete. Lije~nici i Naama ~ine sve kako bi iznova pokrenuli Udijevo tijelo, no ubrzo postaje jasno da je rije~ o ne~emu mnogo podmuklijem od bolesti. Za~arani krug ljubomore, predbacivanja i ogor~enosti, koji Zeruya Shalev vje{to ispisuje, postupno sve vi{e stje{njuje tro~lanu obitelj... Slavna izraelska knji`evnica Zeruya Shalev svojim originalnim lirskim opisima majstorski zahva}a prirodu ljubavi i strasti, a Mu` i ̀ ena, roman o braku kojem prijeti raspad, ~udesna je, dirljiva i suptilna ljubavna pri~a o bliskosti i samo}i. �

Witold Gombrowicz: Trans-Atlantikizdava~: Fraktura, Zagreb, 2009. • prijevod: Mladen Marti} • broj stranica: 168

Roman Trans-Atlantik prvi je put objavljen 1953. godine i u Gombrowiczevoj knji`evnoj biografiji izuzetno je va`an. Tim se romanom pisac vra}a u knji`evni ̀ ivot poslije gotovo petnaestogodi{njeg izbivanja, uvjetovanog svjetskim ratom i velikim promjenama koje je on izazvao na javnom i osobnom planu. Gombrowicz je te godine pro`ivio u Buenos Airesu, u transatlantskom izbjegli{tvu, daleko od Poljske (gdje se ~ak mislilo i tvrdilo da je mrtav) i izvan poljskoga knji`evnog `ivota. Vjeran svojoj proturje~noj i prevrtljivoj naravi, ali i svojoj knji`evnoj strategiji, on na razoran pritisak nostalgije za domovinom, odgovara bjesomu~nom, negatorskom romanesknom satirom. �

drugoj polovici o`ujka. Glasnogovornik Bijele ku}e {turo je izja-vio da su oni zadovoljni medijskom pokriveno{}u susreta. Svoje su kritike mediji iskazali postavljaju}i videoklipa na You Tube iz koga se jasno vidi da je u vrijeme posjete izraelskog premijera onemogu}eno medijsko pra}enje susreta. �

Bijelu je ku}u zapljusnuo val primjedaba upu}enih od strane medija o {turom izvje{tavanju o posjeti premijera Bibija Nata-nyahua Washingtonu. Mediji se tu`e da im nije bilo dozvolje-no da adekvatno poprate susret dvojice dr`avnika. U njihovim se primjedbama sugerira “da se Obama” stidio fotografirati uz premijera Natanyhua u vrijeme njegove posjete Washingtonu u

Onemogu}eno medijsko pra}enje Netanyahuovog posjeta Bijeloj ku}i

RUAH HADA[A

36

KULTURA I UMJETNOST

Zebulun je bio deseti sin Jakova i {esti Lein sin te praotac istoi-menog plemena. Sudjelovao je u zavjeri kojom je Josef prodan u ropstvo i bio dio grupe poslane u Egipat u kupovinu `ita. Zebu-lun je primio ovakav Jakovljev blagoslov: “Zebulun }e stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit }e brodarima, uz bok njegov Sidon }e le`ati” (Pos. 49:13). Kada je ro|en, njegova je majka Lea navod-no rekla: “Ha{em mi je dao dobar miraz.”

Mnogi znanstvenici vjeruju da ime Zebulun dolazi od rije~i zebed, {to zna~i poklon a odnosi se na Leino mi{ljenje da joj je Ha{em dao poklon time {to je rodila {estoricu sinova. Drugi opet vjeruju da potje~e od rije~i yizbeleni, {to zna~i po{tovanje, a odnosi se na Leinu nadu da }e je Jakov po{tovati nakon {to mu je rodila {esto-ricu sinova. Prema Tori, Zebulun je imao trojicu sinova: Sereda, Elona i Jahleela, s kojim se oti{ao nastaniti u Egipat.

Pleme Zebuluna bilo je jedno od dvanaest izraelskih plemena i vjeruje se da je `ivjelo na ju`nom kraju Galileje. Smatra se da im je isto~nu granicu predstavljala obala Galilejskog jezera a zapadnu, Mediteransko more. Zebulunovo je pleme grani~ilo s plemenima Isahara, A{era i Naftalija. Deborina pjesma bilje`i mnoge bitke u drevnom Izraelu i u mnogima od njih upravo je Zebulunovo ple-

me u bitku slalo pisare ~ija je du`nost bila zabilje`iti detalje bitke za potomstvo. Zebulunovo pleme nije bilo pleme u~enjaka nego je vjerojatno bilo pleme koje je susjednim u~enjacima pru`alo logisti~ku podr{ku u nastojanju da opi{u povijesna zbivanja svog vremena. Prema popisu odr`anom za vrijeme izlaska iz Egipta, ple-me Zebulunovo brojalo je 57.400 mu{karaca koji su mogli slu`iti vojsku. (Br. 1:31). Ovu je vojsku predvodio Eliab, sin Helona, utaboren s isto~ne strane Zavjetnog {atora, zajedno s plemenima Jude i Isahara te su ova tri plemena tvorila predvodnicu u napre-dovanju Izraelaca. U bitci protiv Sisere, zapovjednika snaga Jabina, pripadnici plemena Zebuluna odazvali su se Gideonovom pozivu i pridru`ili bitci protiv Midiana. Tako|er je pisano da je 50.000 mu{karaca iz Zebulunovog plemena pod punom opremom slijedi-lo Davida u Hebron kako bi ga tamo proglasili kraljem te da su sa sobom, “u znak potpune odanosti” ponijeli i “bogate zalihe mesa i pi}a da bi proslavili po~etak vladanja novog kralja” (I Ljetopis 12:41).

Te{ko je to~no navesti imena gradova koji su pripadali Zebuluno-vom plemenu poslije podjele Izraela ali vjeruje se da je Betlehem ili Beit lahm kako je tada bio poznatiji, bio je jedan od njih. Kao dio Kraljevstva Izraela, podru~je Zebulunovog plemena osvojili su Asirci i pleme je bilo izgnano. Od tog vremena nema nikakvih podataka o njima ali neke grupe ljudi danas tvrde da potje~u od Zebuluna, kao {to su @idovi Igbo iz Nigerije, ~ak i neki rani koloni-zatori Amerike koji su stigli iz Danske.

Prema legendi, kad je Zebulunu bilo stotinu i ~etrnaest godina, pozvao je sve svoje sinove i upozorio ih da `ive bogobojaznim `ivotom. Govorio im je o poku{aju da bra}u odgovori od zami-sli da ubiju Josefa i rekao im da je radi svoje bogobojaznosti bio po{te|en mnogih patnji koje su zadesile njegovu manje pobo`nu bra}u:

Preklinjem vas, ~uvajte zapovijedi Bo`je i budite milostivi pre-ma svojim susjedima te su}utni ne samo prema ljudima nego i prema nerazumnim divljacima. Samo zbog moje su}uti me Bog blagoslovio; sva su se moja bra}a porazbolijevala u nekom tre-nutku ali ja sam izbjegao svaku bolest. I sinovi moje bra}e mo-rali su izdr`ati razne bolesti i bili su nadomak smrti zbog Josefa jer nisu imali su}uti u srcima. Ali, moji su sinovi u`ivali savr{eno zdravlje, kao {to dobro znate. A kada sam bio u Kanaanu i na obalama mora lovio ribu za mog oca Jakova, mnogi su se utopili u vodama mora ali ja sam ostao neozlije|en.

Otkrio je svojim sinovima predvi|anja o izgnanstvu i o tome da }e se plemena raspr{iti te ih potaknuo da ostanu sna`ni u vjeri u sebe i u Boga. Kada je Zebulun zavr{io svoj govor, potonuo je u san smrti a njegovi su ga sinovi polo`ili u lijes i odnijeli ga tako kasnije u Hebron, kako bi ga tamo sahranili pokraj njegovih otaca. �

@idovska plemena: Zebulun Napisala Tammy SchwartzPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Zebulun

RUAH HADA[A

37

KULTURA I UMJETNOST

Isahar je bio deveti sin Jakova i njegove supruge Lee i otac jedno-ga od dvanaest plemena. Navodno je za~et nakon {to je njegova majka Lea, u nastojanju da se izbori za ljubav svog mu`a kojeg je dijelila s Rahel, pojela plod mandragore za koju se vjerovalo da poma`e ̀ enama zanijeti. Kao i druga bra}a, i Isahar je bio umije{an u zavjeru oko prodaje brata Josefa u ropstvo i bio je jedan od pe-torice bra}e koju je Josef u Egiptu predstavio faraonu. Od svog oca Jakova dobio je blagoslov da }e “le|a svoja pod teret podmetnuti i na tlaku pristati” (Postanak 49:14-15).

Isahar se smjestio u Egiptu poslije gladi u Kanaanu i imao ~etvoricu sinova: Tolaha, Puvvaha, Yova i Shimrona i prema tradiciji njego-vi su potomci ljudi posve}eni u~enju. Jedno tuma~enje njegovog imena je “~ovjek nagrade” te potje~e od rije~i je{ sakar, {to zna~i nagrada a odnosi se na Leino mi{ljenje da je Isaharovo ro|enje za nju bila bo`anska nagrada. Isahar se o`enio s Aridom, mla|om

k}eri Jobaba, sina Joktana a na Jakovljevom sprovodu Isahar je bio jedan od trojice koji su nosili lijes.

Isaharovo pleme `ivjelo je na podru~ju smje{tenom sjeverno od zapadnog dijela Mena{eovog plemena i ju`no od Zebuluna i Naf-talija. Njihovo se podru~je protezalo od rijeke Jordan na istoku sve do obale na zapadu, a uklju~ivalo je i plodnu ravnicu Esdraelon. Neki znanstvenici vjeruju da se Isaharovo pleme izvorno bavilo pomorstvom. Tradicija pak ka`e da su ovim plemenom dominirali ljudi koji su dobro poznavali vjeru a u Ljetopisima postoje pri~e o ljudima koji su razumjeli vrijeme u kojem su `ivjeli i znali {to bi Izrael trebao ~initi. Rabinske knjige tako|er bilje`e da je Isaharovo pleme bilo najutjecajnije kad je rije~ o prozelitizmu i da su `idov-ski vjerski mudraci potjecali ili iz plemena Levija ili iz plemena Isahara.

Kako su bili vjerski najposve}eniji ~lanovi izraelske obitelji, ~ini se da su igrali samo malu, neva`nu ulogu u ratovima drugih sinova Jakovljevih i Kanaanaca dok je postignu}a drugih plemena drevna povijest temeljito zabilje`ila. Jedna od rijetkih prilika u kojima ih Ljetopisi spominju je opsada gradova Sarte i Gaa{a kada su ostali ~ekati pod zidovima ova dva, dobro utvr|ena grada sve dok se u odre|enom trenutku vrata nisu otvorila a oni se pridru`ili bitci. Kao dio Izraelskog kraljevstva, podru~je plemena Isahara osvojili su Asirci, pleme je protjerano i o njima gotovo i nema vi{e poda-taka.

Prema legendi, kada je Isahar osjetio da mu se primi~e kraj, pozvao je sinove da se okupe oko njega. Ispri~ao im je o svom ro|enju koje je bilo plod nadmetanja njegove majke Lee i Rahel i o tome da je dobio ime Isahar jer je Lea smatrala da joj je sin nagrada s neba za njezinu odanost mu`u. Tako|er im je govorio i o osobnom integritetu i o snazi srca:

A sada me poslu{ajte, djeco moja, i budite odana srca jer samo takvo srce uvijek voli Gospodin. Jednostavan ~ovjek ne ~ezne za zlatom, ne vara susjeda, ne ~ezne za mesom i raznim poslasti-cama, ne `udi za rasko{nom odje}om, ne nada se dugom `ivotu nego samo oslu{kuje volju Ha{emovu. Duhovi prevare nad njim nemaju mo}i jer on ne gleda ljepotu `ene kako svoj um ne bi okaljao pokvareno{}u. Ljubomora mu ne dolazi u misli, zavist ne poznaje njegovu du{u a nezasitna pohlepa ne tjera ga da u svije-tu tra`i dobit. Zato, djeco moja, dr`ite zakon Gospodnji, budite jednostavni i odani te se ne petljajte u tu|e poslove.

Isahar je naredio svojim sinovima da ga odnesu u Hebron te ga tamo pokopaju pokraj njegovih otaca u Pe}ini te je ispru`io noge i zapao u vje~ni san, ispunjen godinama, zdravih udova i umno zdrav. �

@idovska plemena: Isahar Napisala Tammy SchwartzPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Issahar

RUAH HADA[A

38

KULTURA I UMJETNOST

Reuven je bio prvoro|eni sin Jakova i Lee te praotac jednog ple-mena. Reuven je imao odnose s Jakovljevom prile`nicom Bilhom {to je Jakova silno naljutilo i vjerojatno bilo uzrokom kletve kojom je Jakov na smrtnoj postelji prokleo Reuvena. (Pos. 49:4) te Reuve-novo pravo prvoro|enog proslijedio Josefu. Reuven je uspio bra-}u nagovoriti da ne ubiju Josefa nego da ga umjesto toga bace u jamu. Reuven se kasnije namjeravao vratiti do jame i spasiti Josefa (Pos 37:22). Biblijski portret Reuvena je slika tragi~ne figure koja je mogla postati kraljem ali zbog slabosti naravi, ta mu je mogu}-nost oduzeta.

Reuvenovo ime vjerojatno potje~e iz fraze hebrejskog ra’a ben, {to zna~i: “Gle, sin!” ali drugi tuma~i smatraju da ime potje~e od izri~aja raa beonyi, {to zna~i “on je vidio moj jad”. Odnosi se to na tugu Lee koja se morala natjecati s drugim `enama za mu`evljevu pa`nju. Postoji jo{ jedno obja{njenje njegovog imena a to je da ono dolazi od fraze yeehabani, “on }e me voljeti”, tj. govori o Lei-noj nadi da }e, zahvaljuju}i ro|enju sina, ona ponovo zauzeti prvo mjesto u Jakovljevom srcu.

Rabinski tekstovi pokazuju da se Reuven odmah pokajao za svoje postupke vezane uz Bilhu te je izvr{io pokoru u tajnosti, mediti-raju}i i uzdr`avaju}i se od mesa i vina. Kada je njegov brat Juda

otvoreno priznao odnose sa snahom Tamar, Reuven je priznao {to je u~inio i zato se smatra ranim pokajnikom u tom dru{tvu i uzo-rom drugima.

Reuvenovo je pleme jedno od dvanaest izraelskih plemena koje je `ivjelo s isto~ne strane Mrtvoga mora, od rijeke Arnon na jugu a na sjever sve do krajnjih sjevernih obala Mrtvoga mora. Njiho-va isto~na granica nejasno je odre|ena pustinjom a njihov terito-rij uklju~uje i ravnicu Madaba. Reuvenovo je pleme posjedovalo mnogo stoke a njihovo je podru~je bilo idealno za ispa{u.

U vrijeme izlaska iz Egipta, Reuvenovo je pleme brojalo 46.500 mu{karaca dobi prikladne za vojsku, ali njihov je broj smanjen na 43.730 zbog pomora {to ga je izazvala kuga koja je zadesila Izra-elce za vrijeme njihova lutanja pustinjom. U to je vrijeme pleme predvodio knez Elizur ben Shedeur koji je ujedno bio zapovjednik cijelog ju`nog dijela kampa.

Pridru`ili su se ostalim plemenima u ratu protiv Filistejaca ali pre-ma Deborinoj pjesmi, Reuvenovo je pleme odbilo sudjelovati u ratu protiv Sisere i odlu~ilo ostati kod ku}e te se baviti svojom stokom. Ali, knjiga Ljetopisa tako|er bilje`i da je Reuvenovo ple-me zapo~elo rat s Hagaritima i u njemu pobijedilo, zahvaljuju}i pomo}i Gadovog plemena i isto~ne polovice Mena{eovog pleme-na. Zbog povremene nespremnosti na borbu, Reuvenovo je pleme steklo reputaciju prevrtljivaca te je osu|eno na slabljenje u snazi i veli~ini zbog Reuvenovog postupka s Bilhom. To se jasno vidi iz Jakovljevog blagoslova sinu:

Rubene, moj prvoro|en~e, snaga ti si moja, prvenac moje mu{kosti. Isti~e{ se ponosom, snagom se isti~e{, no, poput vode nabujao, ne}e{ vi{e imati prvenstva, jer na le`aj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet (Pos. 3:49).

Prema legendi, dvije godine poslije smrti Josefa, razbolio se i Reu-ben te je sazvao svoje sinove, unuke i bra}u kako bi svi ~uli njegove posljednje rije~i. Govorio im je o svojoj mladosti i gre{kama koje je po~inio odnosom s Bilhom. Molio je svoje potomke da: “… ne slijede njegov primjer u glupostima mladosti i bludni~enju o ko-jem sam bio ovisan i zbog kojega sam okaljao krevet oca moga, Jakova. Govorio je o tome kako se u`asno osje}ao mnogo godina kasnije i o pokori koju je vr{io kako bi umanjio svoju bol. Pri~ao im je o opasnostima “sedmorice duhova koji isku{avaju ljude – duhu bludni{tva, neumjerenosti u jelu, sva|e, samoljubivosti, aroganci-je, laganja i nepravde.”

Osobito ih je upozorio na pogibli pona{anja koje nije kreposno koje je uni{tilo njegov `ivot i njegov odnos s ocem. Nakon {to je razgovarao sa svojim sinovima, Reuven je umro u dobi od sto dva-deset i pet godina. “Tijelo mu je polo`eno u lijes sve dok ga sinovi nisu odnijeli u Hebron i sahranili ga u Dvostrukoj {pilji”. �

@idovska plemena: Reuven Napisala Sarah KronenbergPrevela i priredila Dubravka Ple{e

Marc Chagall (1887. – 1985.), Reuven

RUAH HADA[A

39

STRANICE ZA DJECU

Mala La i Kohav

STRAH OD MACE...Do|e maca.

Pogledam kroz {pijunku. Mislim da sam pogledala...

Nije to bila maca nego ma~ketina! Ve}u macu nisam videla ni u zoolo{kom vrtu, a o~i krupnije od mojih, auuuu! A kada sra~unam – pet mojih pogleda u njima bi se zgr~ilo od mrvice hrabrosti njene.

Grebuckaju}i i stru`u}i na vratima koja su lupkala i {kripala, skroz na gomilu {}u}urena, nisam se usudila niti da pri|em vratima, da klju~ u bravi okrenem ili da prozor otvorim da vazduh vidim o kome smo u~ili da nije vidljiv, da nema specifi~nu te`inu ili {ta ti ja znam sve {ta nema ali da se bez vazduha ne mo`e – valjda sam upamtila dovoljno – da bez vazduha nema `ivota...

Ne smem da di{em.

Ne smem da otvorim prozor.

Ne smem da se sa mesta maknem.

Zna~i, Strah je ma~ketina na vratima.

[ta ho}e{ ti tamo napolju – mislim da sam upitala.

Nakon brojanja do tri koje nije pomoglo, i nakon devet, i ~uv{i dva puta glasno i jasno mjau, miijauu, znala sam

Do{la maca

Do|e i opisani strah, zveket, lupa i trepet – i – pro|e. �

MOJA BAKA NE ZNA NI[TA O DINAMICIJo{ malo pa bih morala krenuti... I}i... Svakoga dana tako. Jo{ malo... Uvek nedostaju}e i malo ne~ega od sre}e i radosti, od ne-znanja i izvesnosti koji se ljuljaju.

Gde? Kako? Za{to?

Po`uri! Ako ne krene{ na vreme, zakasni}e{!

Ako ne krene{ – ne}e{ sti}i!

Ako ostane{, vreme }e te do~ekati izme|u kajanja i `aljenja...

Opet }e biti jo{ samo malo tog prevrtljivog samopouzdanja u dis-ciplini obi~aja.

– Navike se sti~u u detinjstvu. Utvr|uju se i proveravaju – to je ono {to deli vreme obaveza od slobodnog vremena na dva... kinetika...

Kinetika – otkuda mi sada To! Lepa i nova re~. Pametna re~!

I ve} znam {ta }u re}i ako se od mene bude zahtevalo da ka`em ne{to pametno...

– [ta je opet sa tobom?, pita}e, a ja ne}u kazati da nisam krenula nakon promi{ljenog da je rano, nego nakon jo{-jo{ samo malo...

Kinetika – to je zakon kretanja, a statika...

– Nemoj biti stati~na, nego, budi dinami~na – ka`e moja baka.

– Kako zna{? – pitam.

– [ta znam? – pita baka.

– [ta je statika!

– Vidim – veli baka.

– [ta vidi{? – pitam.

– Ne znam ti ja vi{e {ta vidim a {ta ne vidim, ali, znam...

– [ta zna{?

– Dok je tvoj |avo spavao, moj je odavno tr~ao. Eto!!!

– Statika – to ti je mirovanje, bako moja, a ona tvoja dinamika, opa-sna je. To ti je strana re~ nesta{nog zna~enja, a govore “samo ti{e”, “ti{e malo”, pa da budemo mirni, da pamet u glavu stavimo, da mislima ne lutamo da nam ne bi kamen pao na glavu, da smirimo svoje mu{ice, da ponavljamo i treniramo mozak...

Navike se sti~u i to je ta imovina oko koje se spori, glo`i i mno`i ~ekanje poput dosadne pojave kretanja.

U jednom krugu jedan je krugu jednom – jedan

U drugom krugu drugi je krugu jednom dva

U tre}em krugu tre}i je krugu krugu krug

U svakom krugu krug je u kruguu krugu – drug

I dug do druga beskrajnog kruga

Eto, to je dinamika o kojoj moja baka ne zna ni{ta – ili je zaboravila. �

IGRICA[estogodi{nji de~ak je dobio na poklon novu kompjutersku igri-cu namenjenu njegovom uzrastu. Igrica je krenula i kao {to se de~acima tog uzrasta doga|a, hrabrosti, nikada dovoljno!

– Da li se boji{ – zapitao je.

– Jaaakoo... – kazala sam. – A ti?

De~ak je }utao, a odmah potom rekao da ja nastavim.

– Ne umem – kazala sam.

Godi{nje doba detinjstva – II.Tatjana Cvejin

RUAH HADA[A

40

Perica je nazvao Nikolu i saop{tio mu da ne mo`e da do|e

– Nemam poklon – kazao je i prekinuo vezu.

Dugo je desetogodi{nji Nikola razmi{ljao o Perici.

– [ta }e mi Pericin poklon – kazao je svojim roditeljima.

– I ne treba mi bez Perice ro|endan... bez mog najboljeg druga...

Dugo su Nikolini roditelji razmi{ljali i razgovarali o Perici. Nikolina mama nije nazvala Pericine roditelje.

Kada je sve bilo spremno i pre nego {to su Nikolini drugari po~eli dolaziti, Nikolin tata je oti{ao do Pericinih roditelja, ne{to sa njima razgovarao, uhvatio Pericu za ruku i doveo ga do mesta doga|aja.

– Sve je spremno – kazala je Nikolina sestra Nina, a kada je de~ak nakon ga{enja sve}ica na ro|endanskoj torti otvorio o~i, dugo je i kao prvo gledao Pericu, svog najboljeg druga.

O drugovima se ne razmi{lja. Sa drugovima se dru`i – zapisala sam i zavr{ila pri~u bez u{tede u razmi{ljanju. �

MATEMATI^ARIRade i Nikola su de~aci. Idu u {kolu i ponekad se igraju istih igara dru{tvenog karaktera.

Rade je u~enik tre}eg razreda osmogodi{nje {kole. Od svih pred-meta koje ima, najvi{e voli kompjuter. Ima i devojku sezonske pri-rode i doma}e obaveze.

Nikola je u~enik tre}eg razreda gimnazije, a najvi{e ne voli da mu se neko me{a u posao. Vozi bicikli i dru`i se sa vr{njacima.

Nikola i Rade sede jedno popodne za stolom kod bake i razgova-raju o matematici i doma}em zadatku za koga tvrde da su ga ta~no re{ili i da je bio te`ak.

– Uf, jedva sam ga re{io – ka`e Rade. Sa obe ruke podbo~enom glavom na stolu prevr}e o~ima i uzdi{e. Pri~a Nikoli kao starmali o svojim mukama.

– Nije to ni{ta – ka`e Nikola i nastavlja:

– Dok sam do{ao do ta~nog re{enja... nije bilo te{ko, ali sam pisao i pisao... zna{, onako, logika i rezon...

Rade se ~e{ka po glavi dok mu baka obja{njava da }e i on, kada do|e do tre}eg razreda gimnazije, kao i Nikola...

– Mo`da }e se do tada gimnazija sru{iti – ka`e Rade.

Sve je mogu}e... �

VELIKI DAN– Danas je Veliki dan – ka`e Nina.

– Kakav dan – ~udi se Ninina mama, a Niki koji u jutarnjim satima }uti, progovori:

– To je upitna re~enica!

– Kakva re~enica – Nina }e.

– Ako na kraju re~enice stoji znak pitanja...

– Gde ti je tu znak pitanja – ko~operno }e Nina i u nemogu}nosti da nastavi jer je mama tra`ila re~, Niki se zamislio. Razmi{ljao je o Velikom dana{njem danu...

Rekao je da samo na nekom dugmi}u tastature dr`im prst i da se ne bojim.

To je potrajalo. Onda sam de~aku rekla da se vi{e ne bojim...

– Ho}emo li jo{ jednom? – upitah

Klimnuo je odobravaju}i glavom. Ponovo sam upotrebila taj svoj prst koji nas je oslobodio straha u tolikoj meri da smo u pomo} pozvali de~akovog tatu

– Neka se tata igra, a mi }emo ga gledati – re~e de~ak.

Tako je i bilo dok smo mi izvr{avali sve pripreme za rock koncert i slu{ali pesmicu o Juci i kuci... �

DE^AKOVE U[IStigao je Deda Mraz! Ispod oki}enog drveta ostavio je poklone i oti{ao. To se valjda podrazumeva. I ono da je `urio, da se nije zadr`avao, da ga od uku}ana niko nije video. Izme|u vrata i dim-njaka bilo bi prihvatljivije da je u{ao kroz prozor, ali, kako...

O tome }emo kasnije. Treba prvo da otvorimo poklone. Do}i }e taj starkelja i idu}e godine.

Bilo je svega. I igra~aka, i slatki{a, i knjiga...

Rade se najvi{e obradovao tabli, sun|eru i raznobojnim kredama. On }e uskoro u {kolu, u prvi razred. Ide u vrti} i mnogo je nau~io. Zna da napi{e svoje ime, poneku brojku, sunce, zvezde i ptice da nacrta, pesmice o zimi, prole}u i p~eli da otpeva...

Na tabli je nacrtao travu i obrisao je. Napisao je svoje ime, nacrtao de~aka i prozivka je po~ela...

Gde su de~aku o~i i noge, gde mu je mozak i ruka, gde su de~akove u{i...

Radetov tata se zbunio.

– Aha – kazao je Rade.

– Ti tata ne zna{ gde su u{i?

Radetova mama je samo blago odmahnula rukama i prisutnima saop{tila da ovaj de~ak nema u{i.

– Kako nema?

Rade se malo zamislio, po~e{kao po kosi, uzeo kredu u ruke i kazao:

To sam zaboravio da nacrtam! �

ENGODa je diskrecija strana re~ poverljivog zna~enja niko od nas pri-sutnih nije znao.

Ko je odsutan – upitala sam zato {to nismo imali prozivnik, a u ve}ini slu~ajeva mene su prozivali uvek i kada ba{ i nisam bila na broju. Odgovarala sam za izdajstva raznih vrsta.

Ako je diskrecija poverljiva re~ stranog zna~enja, onda je engo ne-razumljivog sadr`aja jednine Sa{ina re~ detinjstva. Ni{ta u povere-nje i ne bi moglo da stane ako nije diskrecija.

NIKOLIN POKLONDugo je desetogodi{nji Perica razmi{ljao {ta da pokloni drugu Ni-koli za ro|endan. U{te|evine nije imao, a njegovi roditelji ni ovoga puta nisu mogli da mu pomognu.

STRANICE ZA DJECU

RUAH HADA[A

41

ponekad odvede u svoju sobu i ukazuje na zabranjene re~i, a ja – slu{am. Sa nestrpljenjem ~ekam da se sunce pomeri sa tog pro-zora kroz koga po~esto provirujem i pomalo setno prise}aju}i se davnih dana detinjstva, veli~am decu. Mnogo sam od njih nau~ila! I o Velikim danima, i o zabranjenim re~ima, a posebno o mamama i tatama.

– Mama tra`i re~ – veli Nina, a ja mislim, mislim da sam je na{la. Ta re~ je u porodici koja uvek na okupu `ivi Velike dane.

– Gde je tata? – ~esto je Niki pitao mamu. – [ta radi? Kada }e se vratiti?

Nina je davala prave, mama razumne a ja u Nikijevoj situaciji zate~ena, }utim... �

– Pa i nije Veliki, ali.. dani se skra}uju i produ`avaju. Jedinica vre-mena dana je Sunce... Gledao je ~as u Ninu, ~as u mamu i ni{ta nije razumeo osim da ako ovako nastavi, bi}e ka{njenja.

– Danas je Veliki dan – ponovila je Nina. Nina je Nikijeva starija sestra a glava porodice ili tata, ve} nekoliko meseci slu`beno odsu-tan u nekom drugom gradu iz neke daleke zemlje sa nekog drugog kontinenta gde se dani i no}i obrnuto smenjuju, danas bi trebalo da stigne ku}i. Da li je zbog toga Nina rekla da je danas Veliki dan? Da li je To razlog zbog koga mama na kraju re~enice nije stavila znak pitanja, ili se iz istog razloga Niki zamislio, ispri~a}e nam nji-hov tata u jednoj od brojnih pri~a iz dalekog sveta.

Kakvu }e nam pri~u ovoga puta doneti, bi}e da }u zapisati. Ja sam taj zapisni~ar Velikih dana iz kojih preta~em doga|aje. Nina me ~esto upozorava da njene drugarice ni{ta ne pitam. Niki me

STRANICE ZA DJECU

ZANIMLJIVOSTI

Ovo je govor Geerta Wildersa, predsjednika Partije za slobodu, Nizozemske, u hotelu “Four Seasons” u New Yorku, pri predstavljanju Alliance of Patriots. Geert Wilders je ~lan nizozemskog Parlamenta.

Dragi prijatelji, puno vam hvala {to ste me pozvali.

Do{ao sam u Ameriku sa zadatkom. Ni{ta nije dobro u svijetu. Ogromna opasnost nam prijeti i vrlo je te{ko biti optimisti~an.

Mogu}e je da se nalazimo na posljednjoj stepenici pred islamizacijom Europe. To nije samo jasna i prisutna opasnost budu}nosti same Euro-pe to je jednako tako prijetnja Americi i pre`ivljavanju Zapada.

Sjedinjene Dr`ave, kao zadnji bastion zapadne civilizacije, suo~ene su s islamskom Europom.

Prvo }u opisati situaciju na prostoru Europe, a zatim }u kazati ne-koliko rije~i o islamu. Na kraju }u vam govoriti o sastanku u Jeru-zalemu.

Europa koju vi poznate se mijenja.

Vjerojatno vam je poznat geografski izgled, no u svim tim grado-vima, mo`da tek nekoliko blokova od va{e turisti~ke destinacije, tamo je drugi svijet. To je svijet paralelnog dru{tva stvoren musli-manskom masovnom migracijom.

^itavom se Europom {iri nova stvarnost. Ni~u ~itava muslimanska susjedstva u kojima se gotovo ne vidi nitko drugi, a ako i netko tamo `ivi, sigurno }e za`aliti. To vrijedi i za policiju.

To je svijet glava zamotanih u {alove, `ene hodaju odjevene po-

put pokretnih {atora, guraju}i kolica i okru`ene gomilom djece. Njihovi mu`evi ili robovlasnici, ako tako `elite, hodaju tri koraka ispred njih. D`amije su na svakom uglu. Du}ani imaju natpise koji ni vi, niti ja, mo`emo pro~itati. Te{ko da biste prona{li neki znak gospodarske aktivnosti. To su muslimanska geta koja kontroliraju religijski fanatici. Tako izgledaju muslimanska susjedstva i ni~u po-put gljiva u svakom gradu u Europi. To su blokovi zgrada za teri-torijalnu kontrolu koji zauzimaju sve ve}e i ve}e dijelove Europe, ulicu po ulicu, susjedstvo po susjedstvo, grad po grad.

Sada ve} postoji na tisu}e d`amija u Europi. Zajednice su im ve}e od onih crkvenih. I u svakom gradu u Europi postoje planovi za gradnju superd`amija koje }e nadvisiti i zasjeniti sve crkve oko-lo. Jasna je poruka: Mi vladamo.

U mnogim gradovima Europe ~etvrtina stanovni{tva ve} su sada Musli-mani. Pogledajte samo Amsterdam, Marseille i Malmo. U mnogim gra-dovima ve}ina populacije mla|e od 18 godina su Muslimani. Pariz je okru`en prstenom muslimanskih naselja. Muhamed je najpopularnije ime me|u dje~acima u mnogim gradovima Europe.

U nekim se osnovnim {kolana u Amsterdamu ne smije spominjati farma, jer to podrazumijeva svinje, a to bi bila uvreda za Muslimane.

Mnoge dr`avne {kole u Belgiji i Danskoj slu`e samo halal hranu svojim |acima. U nekad tolerantnom Amsterdamu, gayove napada-

Amerika poput zadnjeg ~ovjeka“Kroz generaciju ili dvije, SAD }e se pitati: tko je izgubio Europu?”Autor Geert Wilders, priredila Maya Cime{a Samokovlija

RUAH HADA[A

42

ne bi bio zastra{uju}i kada bi se muslimanski imigranti `eljeli uklopiti u dru{tva u koja dolaze, no o tome nema govora. Istra`iva~ki centar Pew izvijestio je da polovica francuskih Muslimana vidi sebe lojalnijima islamu nego Francuskoj. Jedna tre}ina francuskih Muslimana podr`ava i ne osu|uje bomba{e samoubojice i njihove napade. The British Centre for Social Cohesion izvijestio je da je jedna tre}ina britanskih studenata Muslimana za osnivanje svjetskog kalifata. Oni tra`e, kako to oni zovu “respect”. A evo kako im mi ukazujemo respect. Kod nas postoje zvani~ni dr`avni muslimanski blagdani.

Kr{}ansko demokratski vrhovni sud je spreman prihvatiti {erijatski zakon u Nizozemskoj ukoliko se radi o mjestu s muslimanskim ve-}inskim stanovni{tvom. ^lanovi na{eg kabineta posjeduju marokan-ske i turske paso{e.

Muslimanski zahtjevi su poduprti nepo{tivanjem zakona i pona{anjem suprotnog zakonu, oni se bave kriminalom i nasiljem. Zlostavljaju voza~e autobusa i osoblje u ambulantama. Pariz se suo~io s njihovim ustankom u siroma{nim kvartovima. Ja ih nazivam kolonizatorima. Zbog toga {to oni to i jesu. Oni ne dolaze da bi se integrirali u na{a dru{tva, oni dolaze da nas integriraju u svoj Dar – al – Islam. Eto zbog toga su oni kolonizatori.

Ve}ina uli~nog nasilja, {to sam ga spomenuo, uperena je isklju~ivo na nemuslimane, te na taj na~in doma}e stanovni{tvo prisiljava da se iseli iz njihovih naselja, gradova, dr`ava. Jo{ vi{e od toga. Muslimani sada predstavljaju zna~ajni faktor prilikom izbora.

Sljede}a stvar koju trebate znati je va`nost propovjednika Muhameda. Njegovo je pona{anje uzor svim Muslimanima i ne smije se kritizira-ti. Dakle, ako je Muhamed bio ~ovjek mira, recimo poput Ghandija i Majke Tereze zajedno, ne bi trebalo biti problema. No Muhamed je bio ratnik, masovni ubojica, pedofil i bio je o`enjen s nekoliko `ena u isto vrijeme. Islamska tradicija govori kako se on borio u bitkama, kako je ubijao svoje neprijatelje i zarobljenike. Muhamed je sam ubio `idovsko pleme Banu Ourayza. Ako je dobro za islam, onda je dobro, ako je lo{e za islam, onda je lo{e. Neka se nitko ne zavarava da je islam religija. Naravno, ima Boga na kraju 72 djevice. No u su{tini, islam je politi~ka ideologija. To je sustav koji ima razra|ena pravila za dru{tvo i `ivot svakoga pojedinca. Islam `eli diktaturu nad svakim dijelom `ivo-ta. Islam zna~i pokornost, pod~injenost. On nije kompatibilan sa slo-bodom, demokracijom, jer ono ~emu on te`i je {arija. Ukoliko islam `elite usporediti s ne~im, onda to u~inite uspore|uju}i ga s nacional-socijalizmom ili komunizmom, to su sve totalitarne ideologije.

Sada vam je jasno za{to je Winston Churchill islam nazvao najnazadni-jom snagom na svijetu’, za{to je usporedio Kur’an s Mein Kampfom. Javnost je punim srcem prihvatila palestinske pri~e o Izraelu kao agre-soru. @ivio sam u toj zemlji i posjetio je desetak puta. Podr`avam Izra-el. Prvo, jer je to `idovska domovina u koju su se @idovi vratili nakon dvije tisu}e godina izbjegli{tva i strahota Auschwitza; drugo, jer je de-mokratska dr`ava i tre}e, jer je Izrael na{a prva crta obrane.

Ova se si}u{na dr`ava nalazi okru`ena d`ihadom, frustriraju}e islam-ske teritorijalne aspiracije. Izrael se suo~ava i prvi je na crti boji{nice sa d`ihadom, poput Ka{mira, Kosova, Filipina, Ju`nog Tajlanda, Darfura u Sudanu, Libanona i Aceh u Indoneziji. Izrael im je jednostavno smet-nja. Poput Zapadnog Berlina u vrijeme Hladnog rata.

Rat protiv Izraela nije samo rat protiv Izraela. To je rat protiv Zapada. To je d`ihad! Izrael se samo suo~ava prvi s onim {to je namijenjeno svima

ju i tuku isklju~ivo Muslimani. Nemuslimankama se otvoreno dovikuje “kurve, kurve”. Satelitski tanjuri ne primaju doma}e stanice, ve} one iz dr`ava iz kojih ta populacija dolazi.

U francuskim {kolama u~iteljima je savjetovano da izbjegavaju autore koji u svojim djelima nisu skloni Muslimanima uklju~uju}i Voltaira i Diderota; sve ~e{}e se to doga|a i s Darwinom. Povijest Holokausta ne mo`e se vi{e u~iti jer su na to osjetljivi Muslimani.

U Engleskoj {erijatski sud je postao dio britanskog pravnog sustava.

@enama nepokrivene glave zabranjen je prolaz kroz neka musliman-ska naselja. Pro{loga je tjedna (u velja~i) skoro umro ~ovjek kojega su pretukli Muslimani u Briselu, jer je pio u vrijeme Ramazana.

@idovi u velikom broju napu{taju Francusku, bje`e}i pred valom naj-ve}eg antisemitizma nakon Drugoga svjetskog rata. Danas se na ulica-ma Tel Aviva i Netanije ~uje sve vi{e francuski jezik. Mogao bih nabraja-ti sli~ne pri~e u nedogled. Pri~e o islamizaciji.

U totalu, danas u Europi `ivi pedeset ~etiri milijuna Muslimana. San Diego University je nedavno izra~unao da }e kroz 12 godina 25 posto stanovni{tva Europe biti Muslimani. Za sada su to samo brojke. Broj

ZANIMLJIVOSTI

Geert Wilders

RUAH HADA[A

43

koja ostaje kao posljednji ~ovjek. Svjetlo u Europi mo`e nestati prije nego mislite. Islamska Europa zna~i Europa bez sloboda i demokraci-je, ekonomska pusto{, intelektualna no}na mora ali i gubitak vojnih snaga za Ameriku jer bi se saveznici pretvorili u neprijatelje, neprijate-lje s atomskom bombom. S islamiziranom Europom Amerika bi ostala sama i jedina da sa~uva vrijednosti Atene, Rima i Jeruzalema.

Dragi prijatelji, sloboda je najdragocjeniji poklon. Moja generacija ni-kada se nije morala boriti za slobodu, bila nam je ponu|ena na sre-brenom pladnju, dali su nam ju ljudi koji su se za nju borili svojim `ivotima. [irom Europe grobovi ameri~kih vojnika podsje}aju nas na mladi}e koji se nikada nisu vratili ku}i i ~iju uspomenu mi njegujemo i ~uvamo. Moja generacija ne posjeduje tu slobodu – mi smo samo njeni ~uvari. Tu te{ko ste~enu slobodu mo`emo predati samo djeci Europe u istom stanju u kome je ona bila ponu|ena nama. Mi se ne mo`emo poga|ati s mulama i imamima. Budu}e generacije nikada nam ne bi oprostile. Ne mo`emo rasipati na{e slobode. Mi jednostav-no na to nemamo pravo.

Sada moramo poduzeti potrebne korake kako bismo zaustavili islam-sku glupost u razaranju slobodnog svijeta kakav mi poznamo. Moja generacija nema slobodu vla{nistva nad onim {to je te{kom mukom stvoreno i nema slobodu da tu ste~evinu razori, mi smo samo nasljed-nici i tu tako te{ko ste~enu slobodu Europe moramo prenijeti onima koji dolaze iza nas u istom onakvom stanju kakva je ostavljena nama. �

nama. Kada ne bi postojao Izrael, islamski imperijalisti bi prona{li neko drugo mjesto gdje bi tro{ili svoju energiju i `elju za pokoravanjem.

Zahvaljuju}i izraelskim roditeljima koji svoju djecu {alju u vojsku i le`e budni no}ima, roditelji u Europi i Americi mogu mirno spavati i sanja-ti, nesvjesni nadolaze}e opasnosti.

Mnogi u Europi raspravljaju o napu{tanju brige za Izrael kako bi za-dovoljili svoje muslimanske manjine. No ako bi Izrael, ne dao Bog, nestao to ne bi donijelo ni{ta dobro Zapadu. To nikako ne bi zna~ilo da bi na{e muslimanske manjine odjednom promijenile pona{anje i prihvatile na{e vrijednosti. Suprotno, kraj Izraela bio bi nevjerojatno ohrabrenje i dao bi zamajac snagama islama.

Oni bi, i to bi bilo ispravno mi{ljenje, nestanak Izraela protuma~ili kao slabost Zapada i njegovu glupost. Kraj Izraela nikako ne bi zna~io kraj na{ih problema s islamom, ve} njihov pravi po~etak. To bi bio ozna~avalo po~etak finalne borbe oko svjetske dominacije.

Ako bi mogli uni{titi Izrael, mogli bi uni{titi sve. Postoje takozvani novi-nari volonteri koji svaku kritiku islamizacije etiketiraju “ekstremizmom desne orijentacije” ili “rasistima”.

U mojoj zemlji Nizozemskoj, 60 posto populacije do`ivljava masovnu imigraciju Muslimana kao posljedicu pogre{ne politike nakon Drugo-ga svjetskog rata. Ostatak od 40 posto vidi islam kao najve}u prijetnju. No, postoji ve}a opasnost od one teroristi~kih napada, a to je Amerika

ZANIMLJIVOSTI

Kao sna`an odjek biblijske pri~e o patrijarha Abrahamu, Mumbaj-ski lije~nik je porazbijao idole svoga oca i na kraju odlu~io postati @idov u Israelu. Dr. Aharon Abraham napustio je polo`aj ravnatelja Medicinskog centra British Kennedy u Mumbaiju u Indiji nakon {to su teroristi prije godinu dana ubili njegovog duhovnog vodi~a i njegovu supruga, rabina Gabija i Rivky Holtzberg.

Abraham je ro|en kao sin hinduisti~kog sve}enika koji obo`ava idole. Njegova majka priprema hranu za njih. Kao ni biblijski Abra-ham, tako ni mladi Vagirds nije mogao shvatiti kako se njegov otac mo`e klanjati kipovima koje je na~inila ljudska ruka, niti za{to nje-gova majka kuha za njih. “Ponekad sam to potajno jeo”, povjerio je u ~lanku koji se pojavio na hebrejskom u Sihat ha{avua.

Za razliku od patrijarha, me|utim, on je ~ekao da maturira i onda se suprotstavio ocu i upitao ga kako mo`e vjerovati “takve glu-posti.” A kad nije dobio odgovor, razljutio se, uzeo ~eki} i razbio idole, to~no kao {to je Abraham u~inio. “Bogovi su ljuti!”, prisje}a se kako se otac izderao na njega, na {to mu je on odgovorio: “Ako su ljuti, neka u~ine ne{to, neka se opet sastave...”

S Biblijom se prvi put susreo na fakultetu. Dobio ju je od nekog studenta kr{}anina. S divljenjem je ~itao pri~u o Abrahamu i mno-ge druge. “Preda mnom se otvorio jedan novi svijet”, rekao je.

@ena s kojom se o`enio, medicinska sestra, bila je jednako zainte-

resirana za prou~avanja Biblije, pa su nakon vjen~anja promijenili prezime u “Abraham”, u ~ast praoca. Vagirds je postao Aron, jer je “sve}enik bio prekrasna osoba” objasnio je.

Na kraju se par odlu~io na konverziju. Ozbiljno su po~eli u~iti ju-daizam s rabinom Gabijem i Rivky Holtzberg, ~lanovima Habad pokreta u Mumbaju.

“Na{ se cijeli `ivot odvijao oko Habad ku}e”, rekao je Abraham. “To je jedino mjesto gdje smo mogli dobiti ko{er hranu. Gabi i Rivky su bili na{i vodi~i, ni{ta nismo poduzimali bez njih. Zapo~eli smo postupak istinskog obra}enja i prona{li smo iznimnu ljepotu u zapovijedima Tore.”

Me|utim, brutalno ubojstvo Holtzbergovih i njihova ~etiri gosta u Nariman Habad ku}i, promijenilo je njihove `ivote zauvijek. “Oteli su mi u~itelja... Ali ono {to smo nau~ili od Gabi i Rivki, pratit }e nas i na{u djecu zauvijek.”

Nedavno je par napravio giur i ponovno se o`enio na pravoj `idovskoj ko{er sve~anosti u [pilja praotaca u Hebronu, na prvu godi{njicu ubojstva svojih prijatelja i duhovnih vodi~a, Gabi i Rivky.

Troje djece tako|er imaju nova imena: Sara, [muel Gavriel i [aro-na Rivka, u spomen na pramajku Saru i trajno sje}anje na Gabija i Rivky Holtzberg. �

Mumbajski lije~nik porazbijao idole i postao @idovHana Levi Julian, The Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini

RUAH HADA[A

44

ZANIMLJIVOSTI

Na Bejahadu 2010. gostovat }e `idovska zajednica iz Rima. Kao najavu susreta s tom najstarijom `idovskom zajednicom u Europi, prenosimo ~lanak o okusima i mirisima rimskog geta.

U ko{er pekari, du}anu ne ve}em od studentske sobe, nagurala se masa kupaca. Petak je poslijepodne, pa se u izlogu uzdi`e stog svje`ih hala. U izlogu je poslagan niz zamamnih slastica: prelivenih makarona, kakao keksa, kri{ki kola~a od sira i vi{anja, koje tri prodava~a spu{taju u vre}ice i predaju u `eljne ruke.

Vrtlog {e}era i dobro}udan kaos ove pekare lako bi se mogao na}i u Brooklynu ili na ulicama Jeruzalema, ali ova pekara, 200 godina stara Pasticceria il Boccione, je u Via del Portico d’Ottavia – glavnom uto~i{tu rimskog `idovskog geta. No, to nije sve.

Malo dalje nalazi se restoran zvan Bete avon koji nudi panine s mozza-rellom i tikvice concia, a zatim jedan drevni rimski `idovski pripravak: marinirano povr}e u ~e{njaku, maslinovom ulju i za~inima. Preko puta piazze je ko{er Bistrot Caffe za ispijanje espresa, kao i du}an ko{er namirnica opskrbljen octom i sirom Parmigiano-Reggiano. Malo ni`e, La Taverna del Ghetto slu`i u dubokom ulju pr`ene cvjetove tikvica, usoljeni bakalar kuhan u umaku od raj~ice i najpoznatiji rimski `idov-ski prilog: carciofi alla giudia – pr`ene arti~oke.

Svaki dan osim subote, kada je ve}ina du}ana zatvorena zbog [abata, Via del Portico d’Ottavia je ulica puna `ivota. Ali tu `ivost nije se uvijek moglo na}i u toj kamenoj ulici.

Rimska `idovska zajednice – najstarija u Europi – potje~e iz 2. st. n. e. Po~etkom 16. stolje}a, @idovima grada Rima, zvanim Italkim, pridru`ili su se Sefardi koji su bje`ali od Inkvizicije s juga Italije kojom je vladala [panjolska. Na`alost, nisu na{li utjehu koju su tra`ili jer je nedugo na-kon njihovog dolaska, papa Pavao IV. ustanovio tijesni, obzidani geto u kojem su sljede}ih 315 godina svi @idovi bili prisiljeni `ivjeti.

Druga polovica 20. stolje}a bila je dobra rimskim @idovima. No, prije samo 30 godina, zajednica je bila na rubu izumiranja. Geto se dugo uru{avao, a Tempio Maggiore (Velika sinagoga), sagra|ena 1901, staja-la je kao veli~anstven znak `idovske prisutnosti u gradu.

Izvan stije{njenog geta, me|utim, ̀ idovski stanovnici raspr{ili su se po gradu i asimilirali u rimski sekularni `ivot.

“Mla|e generacije su ulazile u mje{ovite brakove i sudjelovanje u `idovskom `ivotu se gubilo”, rekao je Roy Doliner, koji je suosniva~ kulturne udruge Rim za @idove. Niz restorana u getu nastavilo je slu`iti mje{avinu italkim i sefardskih jela koja predstavljaju tradicionalnu rim-sku ̀ idovsku kuhinje. Ali ~ak i ti restorani uglavnom su bili u vlasni{tvu ne`idova, te su vi{e bili namijenjeni turistima, nego zajednici.

Za razliku od ostale europske `idovske populacije koja nestaje, Rim je do`ivio zna~ajan uspon tijekom posljednjih nekoliko de-setlje}a. Moglo bi se tvrditi da je danas `idovska populacija u Rimu vitalna kao {to je stolje}ima bila – ako ne i vi{e. I prema Dolineru, promjena se u velikoj mjeri mo`e pripisati dvostrukom “L-u”: lubavi~evcima i Libijcima.

Dolazak @idova lubavi~evaca mo`da je upitan za grad nenavikao na a{kenasku kulturu ili na vi{e standarde religioznosti. I premda sve rimske @idove ne zanimaju njihovi lubavi~evski susjedi, njihov utje-caj je u velikoj mjeri pozitivan. Pored pru`anja takve usluge kao {to je ma{gihim (ko{er nadzor), njihova prisutnost je izvr{ila zdrav pri-tisak na rimske @idove i na vra}anje obi~aja i njihovo o`ivljavanje. A ranih 1970-ih, u razdoblju nakon [estodnevnog rata, nekoliko tisu-}a libijskih @idova emigrirao je u Rim. Uz ja~anje cjelokupne `idov-ske populacije (sada blizu 16.000), njihovo po{tivanje tradicije po-moglo je ve}em o`ivljavanju `idovskih aktivnosti.

Ve}ina rimskih @idova ostala je sekularna, ali neki su po~eli prihva}ati obrede, {to pokazuje da raste zanimanje za ba{tinu – slave blagdane, nose jarmulke i {alju svoju djecu u ̀ idovske {kole, koja broji gotovo 800 u~enika i nalazi se u, za tu svrhu, prenamijenjenoj zgradi u srcu geta.

Iako samo 400 @idova jo{ uvijek `ivi u getu, on ostaje `ari{te `ivota zajednice.

Micaela Pavoncello, rimska @idovka koja je osnovala tvrtku “[etnja `idovskim Rimom”, opisuje geto kao `idovski kulturni centar na otvo-renom, gdje stariji ~avrljaju, a studenti se okupljaju za ru~ak. Sli~no i Doliner ka`e: “Ako su posrijedi zaruke ili bolest u obitelji, vijesti se {ire preko pekare”, pri ~emu misli na pekaru Pasticceria il Boccione.

Osim toga, povratak tradicionalne hrane u geto – hrane koja je nedvoj-beno `ila kucavica sve talijanske kulture – va`an je pokazatelj zdravlja zajednice. U posljednjih pet godina, otvoreno je niz novih restorana, kao {to je rimsko-libijski restoran Ba’Ghetto, u kojem se mo`e naru~iti janjetina sa `ara s tjesteninom ili kuskusom, a obrok zavr{iti na libijski na~in: s ~a{om za{e}erenog ~aja od metvice s kikirikijem. Mlije~ni re-storan Nonna Betta poslu`uje starinsku ro`atu – ne{to poput rimskog deserta cassola. A u blizini, na Jotvatininoj vinskoj karti nudi se pregr{t novih ko{er vina proizvedenih u Italiji.

@idovske obitelji su otvorile ve}inu tih restorana i gotovo svi su ko{er. Osim {to snabdijevaju turiste hranom, oni su i znak rastu}eg interesa za ka{rut me|u rimskim @idovima.

Nutricionistkinja Claudia Roden jednom je napisala: “Svaka kuhinja pri~a neku pri~u... @idovsko kuhanje govori o povijesti tog naroda i njegovim nestalim svjetovima.” Iako je njeno stajali{te to~no, ono ne predstavlja situaciju u Rimu. Klasi~na jela `idovskog geta – italkim, se-fardska ili libijska – pri~aju pri~u o zajednici koja se neprekidno mije-nja, ali je izrazito jaka.

Kao {to je rekao Pavoncello: “Unato~ pote{ko}ama, mi nismo lutaju}i @idovi – ponosni smo {to mo`emo Rim nazvati svojim domom.”

Upravo je ta postojanost, zajedno s rastu}im ponosom na tradiciju, dobro slu`ila rimskim @idovima u njihovoj znamenitoj pro{lost i, bude li sre}e, i u narednim stolje}ima. �

@idovski Rim Autorica Leah Koenig, Haaretz, prevela Dolores Bettini

RUAH HADA[A

45

ZANIMLJIVOSTI

Pitanje:

Vjeruju li @idovi da ~ovjek mo`e prodati svoju du{u vragu?

Odgovor:

Zamisao o “prodaji du{e vragu”, tj. pla}anje usluga vragu dobro-voljnim ulaskom u ropstvo – ne postoji u Tori. @idovska djela koja se bave etikom, opisuju slu~ajeve kada osobu mogu “obuzeti” zli nagoni. Ali, ~ak je i to stanje uvijek izlje~ivo.

Prije no {to se pozabavimo tom idejom, recimo nekoliko rije~i o prirodi Sotone u `idovskoj misli.

Satan je hebrejski glagol koji zna~i “provocirati” ili “suprotstavljati se” i nekoliko se puta koristi u Tori kao glagol. Prvi slu~aj je pri~a o Balaamu koji je odlu~io prihvatiti zadatak proklinjanja ̀ idovskog naroda:

“No B-`ja srd`ba usplamtje {to je on po{ao. Zato an|eo B-`ji stade na put da ga sprije~i ¢prijevod l’satan lo£. On je jahao na svojoj magarici, a pratila ga njegova dva momka.” 1

U drugim se slu~ajevima rije~ pojavljuje kao imenica “provokator”. Obi~no se ovaj naziv pojavljuje s odre|enim ~lanom koji ukazuje da se ne radi o osobnom imenu nego o opisu posla. Na primjer, u knjizi o Jobu, sotona se pojavljuje kao tu`itelj pred B-gom:

“Jednoga dana do|u sinovi B-`ji da stanu pred B-ga, a me|u njima pristupi i Satan…”

Nato }e Jahve Satanu: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. ^ovjek je to neporo~an i pravedan, boji se B-ga i kloni zla!”

A Satan odgovori B-gu: “Zar se Job uzalud B-ga boji? Zar nisi ogra-dio njega, ku}u mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo njego-vih ruku, stoka mu se namno`ila po zemlji. Ali pru`i jednom ruku i dirni mu u dobra: u lice }e te prokleti!” 2

Iz ovog odjeljka vidimo da je B-g stvorio an|ela koji igra ulogu provokatora, da je on B-`ji glasnik i da je B-gu podlo`an. On nije pali an|eo i nije poslan u pakao gdje se po~eo boriti protiv B-ga; on je stvoren kako bi bio Satan. Ne provodi Satan svoje dane u paklu gdje vilama potpiruje vatru. On je prisutan na Zemlji i ovdje ima misiju: provocirati ljude da se ne pridr`avaju volje B-`je.

Uistinu, dualisti~ka zamisao mo}nog protuboga koji se bori s B-gom za prevlast nad sudbinom ljudske vrste, potpuno je neu-skladiva s `idovskim uvjerenjima. Nema sile zla koja je neovisna o B-gu. Kada bi je bilo, to bi ukazivalo da B-g nema potpunu i sveo-buhvatnu kontrolu i mo}. Ovako ka`e Knjiga Izajina:

“Ja sam B-g i nema drugoga; osim mene B-ga nema ¢...£ ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sre}u i dovodim nesre}u, ja, B-g, ~inim sve to.” 3

Iz ovoga je o~ito da Satan nije samostalna sila koja se suprotstavlja B-gu i sabire svoje sljedbenike me|u ljudima. Satan je duhovno bi}e koje je potpuno vjerno i odano svome tvorcu. Na primjer, o biblijskoj pri~i o Satanovom izrazito agresivnom poku{aju da nave-de Joba na bogohuljenje, Rabi Levi u Talmudu ka`e:

“Satan je djelovao u interesu B-ga. Kada je vidio koliko se B-g usredoto~io na Joba, rekao je: Ne daj B-`e da B-g zaboravi na svoju ljubav prema (na{em praocu) Abrahamu!”4

Zohar uspore|uje Satana s bludnicom koju je unajmio kralj kako bi poku{ala zavesti njegovog sina jer na taj na~in kralj `eli ispitati moralnost i vrijednost svoga sina. I kralj i bludnica (koja je oda-na kralju) uistinu `ele da kraljev sin bude nepokolebljiv i ~vrst te da odbije ponudu bludnice. Jednako tako, i Satan je tek jedan od mnogih duhovnih poslanika (an|ela) koje B-g {alje kako bi po-stigao svoju svrhu u stvaranju ~ovjeka.5 Ali, nije samo to Satanov posao: Talmud sve sa`ima rije~ima da su Satan, nagon na zlo (jecer ha-ra) i an|eo smrti jedna te ista osoba.6 On silazi s neba i navodi na stranputicu, zatim ponovo uzlazi i donosi optu`be protiv ljud-skoga roda te izvr{ava presudu.

Ali, gore navedeni odjeljak Zohara zavr{ava zaklju~kom da onaj koji ipak podlegne nagovorima zle sklonosti “prepu{ta energiju drugoj strani”. To zna~i da ~in protivan B-`joj volji daje silama koje skrivaju B-`ju prisutnost – na Njegov zahtjev – dodatnu snagu ko-jom }e se B-g jo{ ja~e skrivati. To predstavlja jo{ va`niji unutra{nji i vanjski izazov s kojim se pojedinac suo~ava te ga navodi na jo{ ja~u identifikaciju s istinama B-ga i Njegove Tore.

Ekstreman primjer bio bi faraon koji je porobio `idovski narod u Egiptu. Iako je B-g nalo`io Mo{eu da naredi faraonu osloba|anje Izraelaca, sam je B-g izjavio: “U~inio sam da njemu i njegovim slu`benicima otvrdne srce da izvedem svoja znamenja me|u nji-ma” 7 kako bi na kraju kaznio Egip}ane s deset po{asti. Zbog ~inje-nice da je ranije ugnjetavao i zlostavljao `idovski narod, bilo mu je znatno te`e odre}i se zla i to toliko da se ~ak ~inilo da je izgubio sposobnost slobodnog izbora. Njegova sposobnost kajanja potpu-no je i{~ezla.8

Onoga tko se iskreno `eli vratiti B-gu, na tom putu ni{ta ne mo`e zaustaviti.9 Tako je faraon jo{ uvijek posjedovao sposobnost nadila`enja svoje blokade i sposobnost da se na kraju iskreno po-kaje, o ~emu se detaljno raspravlja u knjizi Why was Pharaoh Pu-nished? (Za{to je faraon ka`njen?)10. Dakle, ~ak i kada se ~ini da je nekoga potpuno opsjeo Satan – kao bo`anska osveta za ranije pri-jestupe a ne radi pregovora s vragom – on jo{ uvijek nije izgubljen i mo`e nadi}i nagon i potrebu da se pona{a sotonski. Biti potpuno izgubljen i nemati nade za iskupljenje bilo bi protivno B-`joj `elji i takvo {to ne bi moglo postojati.

Bez obzira na to gdje ste se okliznuli i pali, nikada niste prepu{teni ovim ne~istim silama i va{a du{a mo`e u borbi protiv njih odnijeti

Mo`e li se Sotoni prodati du{a? Napisao Baruch S. Davidson, The Jeruzalem Postprevela Dubravka Ple{e

RUAH HADA[A

46

pobjedu i ponovo slobodno odlu~iti slu`iti B-gu, iskreno i preda-no. Pod naletom iskrenog kajanja pada svaki zid, kako onaj koji po-stoji od ranije, tako i onaj kojega smo podigli vlastitim djelovanjem te se otvara put povratka ku}i, sebi samome. �

ZANIMLJIVOSTI

1 Brojevi 22:22. 2 Job 1.

3 Izaija 45:7. 4 Bava Batra, 16a. 5 Zohar vol. 2, p 163a. Vidi i Tanya poglavlja 9 i 29. 6 Bava Batra, ibid. 7 Izlazak 10:1. 8 Maimonides, Zakoni kajanja 6:2. 9 Jeruzalemski Talmud, Peah 1:1. 10 Na temelju Likutei Sichot vol. 6, str. 65-66. Vidi i Maharsha do Chagigah 15a.

Prvi put od protjerivanja @idova iz [panjolske 1492., jedan poto-mak prisilno pokr{tenih {panjolskih @idova, emigrirao je u Izrael, vratio se `idovstvu, postao rabin i vra}a se u [panjolsku kako bi tamo slu`io kao rabin. Rabin Nisan Ben Avraham, stanovnik [ilo-ha, imenovan je novim izaslanikom [avej Izraela za Bnej Anousim (koje povjesni~ari nazivaju “Maranos”) u [panjolskoj.

[avej Izrael je neprofitna organizacija kojoj je cilj ja~anje veza izme|u Dr`ave Izrael i potomaka @idova {irom svijeta, uklju~uju-}i pripadnike Bnej Mena{ea iz Indije, Bnej Anousima iz [panjol-ske, Subotnik @idova iz Rusije, `idovske zajednice Kaifeng iz Kine, poljskih “prikrivenih @idova” iz doba Holokausta i druge.

Rabin Ben-Avraham je ro|en 1957. u Palma de Mallorci kao Nico-lau Aguilo. Emigrirao je u Izrael 1978., zvani~no se vratio ̀ idovstvu i hebreizirao svoje ime. Kasnije se o`enio, stekao zvanje rabina, i postao otac 12-ero djece.

Kao [avej Izrael izaslanik u [panjolskoj, rabin Ben- Avraham }e podu~avati Toru, `idovsku kulturu i tradiciju pripadnike Bnej Ano-usima i pomagat }e onima koji `ele vi{e nau~iti o svojim `idovskim korijenima.

“To je vrlo dirljiv razvoj doga|aja”, rekao je Michael Freund, osni-va~ i predsjednik [avej Izraela. “Ovo je prvi put da se ~lan Bnej Anousima vra}a u [panjolsku, gdje je ro|en i odrastao, kako bi po-mogao svojim bli`njima, pripadnicima Bnej Anousima da saznaju vi{e o svojim `idovskim korijenima.” Prema Freundovim rije~ima, postoje deseci tisu}a – a mo`da ~ak i vi{e – pripadnika Bnej Anou-

sima u [panjolskoj, koji su svjesni svoje posebne veze sa ̀ idovskim narodom. “Dugujemo i njima i njihovim precima to da im pru`imo ruku, prigrlimo ih i da im po`elimo dobrodo{licu natrag njihovoj ku}i”, rekao je.

Rabin Ben- Avraham je potomak @idova Mallorce koji su bili pri-siljeni konvertirati na katoli~anstvo u 14. i 15. stolje}u. Oni nika-da nisu bili u potpunosti prihva}eni od strane svojih katoli~kih susjeda, koji su ih nazivali chuetas, {to zna~i “svinje” i koji su ih odbacivali.

Stolje}ima su trpjeli diskriminaciju, {to je oja~alo njihov osje}aj pripadni{tva i zajedni{tvo. Bili su prisiljeni samo se me|usobno `eniti i jo{ nedavno su se suo~avali s razli~itim dru{tvenim i pro-fesionalnim ograni~enjima. Procjenjuje se da ih 15 do 20 tisu-}a jo{ uvijek `ivi u Mallorci, iako su se mnogi posljednjih godina asimilirali.

[panjolski @idovi su u ranom srednjem vijeku bili jedna od najsta-rijih i najuspje{nijih `idovskih zajednica u dijaspori. No, od 1391. nadalje, niz stra{nih izgreda i velikih nevolja zadesio je @idove Ibe-rijskog poluotoka i dovelo do nezapam}enih valova protjerivanja, progona i prisilnog pokr{tavanja. Ti tragi~ni doga|aji kulminirali su 1492., kada je {panjolski monarh zvani~no protjerao sve preostale @idove. Mnogi od onih koji su bili prisiljeni obratiti se na katoli~anstvo – na hebrejskom jeziku ih se naziva Bnej Anousim – ostali su i ipak nastavili ~uvati svoj `idovski identitet i tajno se pridr`avati `idovske tradicije daleko od radoznalih o~iju Inkvizicije. �

Prvi ’prikriveni @idov’ – rabin u [panjolskoj Iz Jerusalem Posta priredila Dolores Bettini

Po mnogo ~emu je pleme Lambe iz Zimbabvea i Ju`ne Afrike sli~no svojim susjedima.

No s druge strane, mnogi su njihovi obi~aji nevjerojatno sli~ni `idovskim.

Oni ne jedu svinjetinu, obrezuju mu{ku djecu, pridr`avaju se ko{er propisa oko klanja `ivotinja, neki mu{karci nose kipot, a na grobove stavljaju Davidovu zvijezdu. Njihova usmena predaja govori da su im preci bili @idovi koji su prije 2.500 godina pobje-gli iz Izraela. Mo`e zvu~ati kao jo{ jedan od mitova o izgubljenim

Izgubljeno `idovsko pleme ’prona|eno u Zimbabveu’ Autor: Steve Vickers BBC News, Harare, prevela i prilagodila: Maya Cime{a Samokovlija

RUAH HADA[A

47

“To je zaista zadivljuju}e”, rekao je prof. Tudor Parfitt, s london-skog univerziteta.

“Izgleda da se sve}eni~ka loza na Zapadu nastavlja kroz Koenske obitelji, a na neki na~in i kroz sve}enike plemena Lema. Imaju zajedni~ke pretke koji su prema geneti~arima `ivjeli prije 3.000 godina, negdje na sjeveru Arapskog poluotoka, a to je vrijeme Moj-sija i Aarona od koga i po~inje `idovsko sve}enstvo.”

Tudor Parfitt, University of London, ka`e: “Mnogi ka`u da je pri~a izmi{ljena, no usmena predaja Lemba nau~no je potvr|ena.”

Prof. Parfitt je svjetski poznati ekspert, koji ve} 20 godina prou~ava Lembe s kojima je i `ivio 6 mjeseci.

Lembe imaju sveti jezik za molitve koji je mje{avina hebrejskog i arapskog i ukazuje na korijene u Izraelu i Jemenu.

Unato~ svoje povezanosti s judaizmom, mnogi od Lemba iz Zim-babvea su kr{}ani, a neki su muslimani.

“Kr{}anstvo je moja religija, a judaizam moja kultura”, obja{njava Perez Hamandishe, pastor i ~lan parlamenta iz Pokreta za demo-kratske promjene (MDC).

Pored svoje stolje}ima stare tradicije, neki mla|i Lemba zastupa-ju mnogo liberalniji pristup. “U stara vremena niste `enili neko-ga tko nije pripadao Lembama, no danas se mije{amo i sa dru-gima”, rekao je Alex Makotore, sin pokojnog {efa Mposi Lemba “sredi{njice” u Mberengwa. “Ja se osje}am posebno u svom srcu, no ne pred drugima na na~in da se izdvajam od njih. Kultura je ne{to dinami~no.”

Predaja

Usmena predaja Lemba ka`e da je Ngoma Lungundu biblij-ski drveni kov~eg koji je napravio Mojsije i da je stolje}ima unatrag mala grupa mu{karaca zapo~ela dug put, nose}i kov~eg iz Jemena u Ju`nu Afriku.

Predmet je bio izgubljen od 1970. i pretpostavlja se da ga je ponov-no na{ao profesor Parfitt 2007. u Harareu.

Pregled karbonom – Carbon dating, pokazuje da je Ngoma stara oko 700 godina, dakle, prili~no stara, iako ne onoliko koliko ka`e Biblija. No prof. Parfitt ka`e, da je to stoga sto je Ngoma bila upo-trebljavana u ratovima, bivala uni{tena i nakon toga obnavljana. “Danas izlo`ena Ngoma je replika”, ka`e on, “vjerojatno napravlje-na od ostataka originala. Prema tome”, ka`e profesor Parfitt “ona je najbli`a nasljednica one o kojoj se govori.”

Velike skupine ljudi su do{le vidjeti otkrivanje Ngome i prisustvo-vati predavanjima o identitetu Lemba. Za Davida Maramwidzea, starijeg ~lana, otkrivanje i izlaganje Ngome je bio vrlo dirljiv tre-nutak. “Slu{aju}i profesora u Harareu i vidjev{i Ngomu poja{njava nam i ~ini potpuno vjerodostojnim da smo mi veliki ljudi i stra{no sam ponosan”, rekao je. “Cijeli sam svoj `ivot slusao o tome, bilo mi je te{ko u to vjerovati jer nisam imao pojma o ~emu se zapra-vo radi. “Jo{ uvijek vidim sliku Ngome i nikada mi ne}e i{~iliti iz sje}anja. Sada je `elimo dobiti natrag, mi, Lembe.” �

izraelskim plemenima, no britanski su znanstvenici napravili DNA testove, koji potvr|uju njihovo semitsko podrijetlo.

Ovi testovi potvr|uju vjerovanja onih koji misle da je oko 7 mu{karaca o`enilo Afrikanke i ostalo u Africi. Lembe, kojih ima oko 80.000 `ive u centralnom dijelu Zimbabvea i u sjevernom dije-lu Ju`ne Afrike. Lemba `ene nemaju `idovski DNA.

Posjeduju vrijedne religijske predmete, za koje ka`u da ih pove-zuju s njihovim `idovskim precima: repliku Kov~ega poznatu kao Ngoma Lungundu {to znaci “bubnjevi koji grme”.

Predmeti su nedavno javno izlo`eni u muzeju u Harareu uz veliki publicitet i na ponos Lemba.

“Za mene je to tek po~etak”, rekao je religijski kantor Fungisai Zvakavapano Mashavave. “Bili smo vrlo povu~eni ljudi, zbog toga {to smo vjerovali da smo posebni. Malo ljudi zna o nama i ve} je vrijeme da se s tim iza|e u javnost. Vrlo sam ponosan jer znam kako bogatu kulturu posjedujemo i ponosan sam da sam Lamba.”

Religija vs. kultura

Lembe imaju mnoge obi~aje i propise koji ih povezuju sa `idovskom tradicijom.

Nose kipot, prakticiraju obrezivanje, {to nije obi~aj kod ve}ine Zimbabvanaca, izbjegavaju jesti svinjsko meso i hranu u kojoj ima krvi i imaju 12 plemena.

@ivotinje kolju na isti na~in kao i @idovi, a na nadgrobne spomeni-ke postavljaju Davidovu zvijezdu.

^lanovi sve}eni~kog plemena Lamba poznati su kao Buba, a kod njih su tako|er utvr|eni genetski elementi koji vode do `idovske sve}eni~ke linije.

ZANIMLJIVOSTI

Mnogi Lemba su kr{}ani i muslimani, ali svjesni svojih `idovskih korijena.

RUAH HADA[A

48

ZANIMLJIVOSTI

Andrew Roberts, ugledni britanski povjesni~ar i komentator, nedav-no je odr`ao govor u Anglo-izraelskom dru{tvu. Govorio je o odno-sima izme|u Britanije i Izraela, o Balfoureovoj deklaraciji i sramot-noj britanskoj Bijeloj knjizi iz 1939. koja je zaklju~ala vrata Palestine ba{ kad se Hitlerov ubojiti stroj u Europi zahuktavao. Tome treba dodati uzaludan trud Britanije da sprije~i ro|enje `idovske dr`ave

poslije Drugoga svjetskog rata i dosljednost u predrasudama o Izra-elu od strane londonskog Foreign Officea od 1948. godine. Iako Ro-berts primje}uje da je osim Winstona Churchilla Margaret Thatcher bila najvi{e filosemitski raspolo`ena premijerka, on obznanjuje da je ~ak i @eljeznu Lady Foreign Office stavljao u te`ak polo`aj kad se zauzimala za bolji odnos s Izraelom.

Kako on sve to obja{njava?

Pretpostavka je Ministarstva vanjskih poslova da odnos Britanije s Izraelom treba podrediti odnosima s drugim dr`avama Bliskog isto-ka, posebno s onima bogatima naftom, bez obzira na lo{e pona{anje tih dr`ava u pogledu ljudskih prava, progona kr{}ana, ugnjetavanja `ena, srednjovjekovne prakse ka`njavanja i tako dalje. ^ini mi se, ka`e Robeerts, da se tu radi o implicitnom rasizmu. Prema razmi-{ljanjima FO-a, od @idova se o~ekuje da se pona{aju bolje, jer oni su poput nas. Arape se ne smije ka`njavati jer oni nisu kao mi. Tako u ratu mi stalno o~ekujemo od Izraela da se pona{a daleko bolje od njegovih susjeda. ¢Vanjskopoliti~ki glasnogovornik Konzerva-tivne stranke£ William Hague pozvao je Izrael da primijeni propor-cionalan odgovor u svojoj borbi s Hezbolahom u Libanonu 2007. godine, kao da je proporcionalan odgovor izvojevao pobjedu nad fa{izmom. U Drugom svjetskom ratu Luftwaffe je ubila 50.000 Brita-naca, a savezni~ki odgovor je bilo ubojstvo 600.000 Nijemaca. Dva-naest puta ve}i broj `rtava te{ko se mo`e nazvati proporcionalnim odgovorom, ali je pridonio pobjedi. Tko smo onda mi da u~imo Izrael o tome koliko proporcionalan bi trebao biti njihov odgovor?

Roberts tako|er napominje da je jedan ugledni biv{i britanski di-plomat kritizirao i sastav vije}a koji je analizirao ulazak Britanije u rat u Iraku jer su dvojica njenih ~lanova, Martin Gilbert i Lawrence Freedman, obojica @idovi i poznate prista{e cionizma.

Govore}i o dilemi s kojom se `idovska dr`ava suo~ava kad je u pita-nju nuklearni Iran i iskazivanje nepovjerenja u sposobnost ili `elju Amerike da sprije~i Ahmadined`ada da do|e do bombe, Roberts zaklju~uje i bodri Izraelce da slijede primjer dvojice poznatih Bri-tanaca i njihove neustra{ivosti kad je trebalo zaustaviti opasnost u kojoj se na{la njihova zemlja:

Nitko od nas se ne mo`e pretvarati da ne zna {to je pred Izraelom. Pa ako Izrael odlu~i preventivno napasti zbog takvih prijetnji – na isti na~in na koji je Nelson preventivno potopio dansku flotu u Ko-penhagenu i Churchill preventivno potopio Vichyjevu flotu u Ora-nu – ne treba o~ekivati ni{ta drugo nego osudu britanskog Foreign Officea. Izrael bi trebalo zanemariti takve kritike.

Od stupanja Baraka Obame na scenu, opasnost je jo{ ve}a jer on jednostavno nema na~ina da sprije~i iranskog predsjednika a, naj-goreg neprijatelja @idova od Hitlerove smrti, da do|e do atomske bombe. Roberts je svoj govor, koji je pratio gromoglasan pljesak, zavr{io rije~ima:

“S nadom da }e izbje}i II. Holokaust, Izrael i samo Izrael zna {to tre-ba u~initi, a da to bude u najboljem interesu `idovskog naroda.” �

Andrew Roberts o Izraelu Andrew Roberts, Jerusalem Post, prevela Dolores Bettini

Andrew Roberts, britanski histori~ar.

Andrew Roberts zajedno sa Margaret Thatcher.

RUAH HADA[A

49

ZANIMLJIVOSTI

Veliko otkri}e u istra`ivanju Tore bacilo je novo svjetlo na period u kojem su napisane knjige o Prorocima. Profesor Gershon Galil s Odsjeka za biblijske znanosti Sveu~ili{ta u Haifi, de{ifrirao je natpis iz desetoga stolje}a prije nove ere (doba vladavine kralja Davida) i dokazao da je natpis pisan starohebrejskim te da je to ujedno i najstariji poznati primjer hebrejskog pisma.

Va`nost ovog otkri}a odnosi se na ~injenicu da je sada dokazano kako su barem neke od biblijskih knjiga sastavljene mnogo stotina godina ranije nego {to je znanost mislila i da je Kraljevstvo Izraela u to doba ve} postojalo.

Sam natpis, ispisan tintom na krhotini grn~arije veli~ine 15 x 16,5 cm, oblika trapezoida, otkriven je prije godinu i pol, tijekom iskopava-nja koja je obavljao profesor Yosef Garfinkel u blizini doline Elah, ju`no od Jeruzalema i zapadno od Hebrona.

Istra`iva~i su natpis smjestili u deseto stolje}e prije nove ere, vri-jeme vladanja kralja Davida ali pitanje jezika kori{tenog u natpisu ostalo je neprepoznato te je zbog toga bilo nemogu}e dokazati radi li se o hebrejskom jeziku ili o nekom drugom semitskom jeziku.

Profesor Galil de{ifrirao je drevno pismo i dokazao da se radi o izvornom hebrejskom jeziku zahvaljuju}i kori{tenju glagola karakteristi~nih upravo za hebrejski, te sadr`aju koji je specifi~an

za `idovsku kulturu a koji nije prihvatila niti jedna od ostalih kul-tura koja je u to vrijeme obitavala na tom prostoru.

“Tekst se bavi dru{tvenim pitanjima, odnosi se na robove, udovice i siro~ad. Slu`i se glagolima koji su karakteristi~ni za hebrejski kao {to su “asa” (~inio je) i “avad” (radio je), koji su se rijetko koristili u drugim jezicima tog podru~ja. Posebne rije~i koje se pojavljuju u tekstu – kao {to su “almana” (udovica) specifi~ne su za hebrejski jezik i u drugim se lokalnim jezicima druga~ije pi{u. Sam je sadr`aj tako|er potpuno nepoznat svim regionalnim kulturama osim `idovskog dru{tva: otkriveni natpis govori o dru{tvenim elemen-tima sli~nima onima iz biblijskih proro~anstava i bitno razli~itim od proro{tava drugih kultura koje su govorile samo o slavljenju bogova i brizi za njihove tjelesne potrebe.”

Galil je dodao da }e, nakon {to ga prihvate drugi istra`iva~ki cen-tri, ovaj natpis postati najstariji natpis na hebrejskom jeziku ikada prona|en {to }e potvrditi da je hebrejski jezik postojao i u pisanoj varijanti ~ak i u desetom stolje}u prije nove ere. To se izravno su-protstavlja datiranju kompozicije Biblije velikog broja znanstveni-ka, koji ne smatraju mogu}im da su Biblija ili neki njezini dijelovi mogla biti napisana tijekom ovog drevnog doba.

Galil je tako|er istaknuo da je natpis prona|en u provincijskom gradi}u u Judeji te upozorio – ako su ~ak i na takvoj periferiji po-stojali pisari, mo`e se pretpostaviti da su oni pisari, koji su `ivjeli u sredi{njem dijelu zemlje i u Jeruzalemu, bili znatno vje{tiji. “Sada se mo`e tvrditi da je vrlo vjerojatno da su tijekom desetoga stolje}a prije nove ere, za vrijeme vladanja kralja Davida u Izraelu postojali pisari koji su mogli pisati knji`evne tekstove i kompleksne historio-grafije kao {to su Knjige o Sucima i Samuelu.” Dodao je da slo`enost teksta te dojmljive utvrde otkrivene na mjestu iskopavanja pobijaju teorije koje ̀ ele zanijekati postojanje Kraljevstva Izraela u to vrijeme.

Sadr`aj teksta izra`ava dru{tvenu osjetljivost prema te{kom polo`aju slabijih ~lanova dru{tva a natpis dokazuje nazo~nost stra-naca u izraelskom dru{tvu ~ak i u tom drevnom periodu te tra`i od ro|enih @idova da brinu za te strance. Tako|er zagovara brigu za udovice i siro~ad te poti~e kralja – koji je u to vrijeme imao od-govornost ograni~avanja dru{tvene nejednakosti – da se uklju~i u rad na napretku izraelskog dru{tva. Ovaj je napis po svom sadr`aju sli~an biblijskim tekstovima (Izaija 1:17, Psalmi 72:3, Izlazak 23:3 i drugi), ali, prema Galilu, nije prepisan ni iz jednoga od njih.

De{ifrirani tekst:

¢…………………………………………………

1’ to ne}e{ u~initi nego }e{ {tovati Bo.2’ Suditi s i udov¢ic / Suditi siro~¢a 3’ [i stranca. ¢Zagovarati dijete / zagovarati si[om a4’ udovicu. Pomo}i ¢siromaha iz ruke kralja.5’ [tititi sir¢Omaha i roba / ¢pomagati strancu. �

Krhotina grn~arije iz vremena kralja Davida potvr|uje biblijsku pri~u Napisao Avi Yellin, prevela Dubravka Ple{e

RUAH HADA[A

50

ZANIMLJIVOSTI

Obitelji Samokovlija Obitelji JinkerObitelji Salopek i AlbahariObitelji Torbica

Be samajim menuhanu

Dok pokret kibuca bilje`i stogodi{njicu, ~ini se da su zadr`ali vrlo malo sli~nosti s idealima; djeluju kao kooperative ravnopravnih ~lanova dok su ostali zapo~eli s davanjem pla}a svojim ~lanovima. To je pokazala studija Instituta za prou~avanje kibuca sa Sveu~ili{ta u Haifi. ^ak i Deganija Alef, prvi kibuc u Izraelu, sada djeluje po privatiziranom modelu.

Druga studija, provedena ove godine, otkrila je da sedamdeset posto svih ~lanova kibuca dobiva mjese~ne pla}e manje od se-dam tisu}a {ekela dok trideset posto dobiva pla}e ve}e od dvana-est tisu}a {ekela. Sto osamdeset i osam kibuca (72 posto) djeluju na temelju privatizacijskog modela “novog kibuca” {to uklju~uje razli~ite pla}e za ~lanove; 65 kibuca (25 posto) imaju zajedni~ku upravu a devet kibuca (3 posto) se vode kao “integrirani” kibuci.

Kibuc sa zajedni~kom upravom je onaj u kojem nema veze izme|u posla kojega ~lan radi i novca kojega prima; drugim rije~ima, svi dobivaju isti iznos novca. Integrirani model kombinira osnovni bud`et kojeg se ravnopravno pla}a svim ~lanovima kibuca te jo{ odre|eni postotak za svakoga ~lana. “Obnovljeni” kibuc, privati-zirani model koji je danas najpopularniji, zamjenjuje bud`et re-dovnom pla}om koja se dobiva za rad te drugim izvorima nov-ca, specifi~nima za svakog pojedinog ~lana. Privatizirani kibuc

zadr`ava zajedni~ko vlasni{tvo nad sredstvima za rad kibuca kao i nad drugim dobrima te “sigurnosnu mre`u” za zdravstveno osi-guranje, penziju, obrazovanje i financiranje ~lanova sa posebnim potrebama.

Od 2007. do 2008. privatizirano je 14 kibuca; samo pet kibuca privatizirano je izme|u 2008. i 2009. U nizu kibuca proces privati-zacije je propao jer je ve}ina ~lanova odlu~ila zadr`ati tradicionalni model kooperative.

“Vijest da je niz kibuca odlu~io odustati od privatizacije uistinu je zanimljiva”, izjavio je Elisha Shapira, koordinator grane koopera-tiva u pokretu kibuca. “Ne `elim prorokovati ali ovo bi mogao biti po~etak otre`njenja.”

Sve je vi{e ~lanova svjesno da prelazak iz kooperativa u diferenci-rani sustav samo {teti ve}ini dok pogoduje tek malom broju oda-branih. Uzmete li dru{tvo koje je naviklo na jednakost i pustite ga da se bori s tr`i{nim pravilima samo je po sebi jasno da }e manjina napredovati a ve}ina nazadovati”, rekao je Shapira. “Kada zapo~ne privatizacija, ~lanovi odjednom dobiju znatno vi{e gotovine pa mi-sle da su stvari krenule nabolje – ali, tada dobiju i ra~une za zdrav-stveno osiguranje, obrazovanje, prijevoz i ostale, prili~no temeljne usluge. U tom trenu ~lanovi kibuca po~inju shva}ati da su se uvjeti, u stvari, znatno pogor{ali.”

Ipak, direktor istra`iva~kog projekta dr. Shlomo Getz ka`e da je jo{ prerano da bi se i{ta pouzdano znalo. “Ne bismo smjeli zaklju~iti da je proces privatizacije zastao jer su u 2009. godini (samo) dva kibuca sa zajedni~kom upravom i tri integrirana prihvatila priva-tizirani model. Jo{ dvanaest kibuca sa zajedni~kom upravom i tri integrirana kibuca ve} raspravlja o modelu uprave.”

“Veliki izazov s kojim se susre}u kibuci je imid` kibuca danas, dok izlazimo iz dvadesetogodi{nje ekonomske i dru{tvene krize”, re-kao je Ze’ev Shor, sekretar pokreta kibuca. “Glavnina pokreta do-bro se nosila s krizom. Svi su kibuci sada ekonomski stabilni i nji-hova se djeca vra}aju ku}i. Dvije i pol tisu}e novih ~lanova tijekom nekoliko proteklih godina se pridru`ilo kibucima a njih 60 posto su prija{nji ~lanovi kibuca.”

@ivot u kibucu se za vrijeme krize zna~ajno promijenio ali ~ak i oni kibuci koji ispla}uju pla}e i pru`aju odre|ene usluge ipak su zadr`ali solidarnost i me|usobnu pomo} koja je upisana u DNA kibuca”, rekao je Shor. �

Poslije 100 godina kibuci su se potpuno promijenili Napisao Eli Ashkenazi, Haaretz, prevela Dubravka Ple{e

Kibuc u pustinji.

RUAH HADA[A

51

IZ NA[EG SUSJEDSTVA

Svako malo pojavi se neka vijest iz Bosne i Hercegovine o vehabi-jama. Najnovija, bila je o hap{enju sedam vehabista u selu Gornja Mao~a. Tom prilikom prona|ena je i ve}a koli~ina oru`ja, novca, mobitela, a ne mora se ni spominjati da je izvor porijekla nepo-znat. Uostalom, Gornja Mao~a je bila kao zemljica u zemlji u ko-joj nisu vrijedili zakoni dr`ave Bosne i Hercegovine nego nekih drugih dr`ava, poslanika i du{obri`nika ~iji se glasovi povremeno ~uju i po sarajevskim d`amijama, izgra|enim donacijama s Bliskog istoka. Uostalom, kad netko plati, onda i o~ekuje da mu se pjeva onako kako je naru~io.

Doga|aj iz Gornje Mao~e tim je ozbiljniji {to se nakon 11. ruj-na 2001. Bosna i Hercegovina dosta ~esto spominje u svijetu kao mogu}e upori{te terorista pa i Al Kaide, jednako tako i kao mjesto za pridobivanje novih sljedbenika. O tome je du`nosnike u Hrvat-skoj i susjednoj Bosni vi{e puta upozoravao i Izrael.

Neki politi~ki krugovi zamjerili su Izraelu kako su naveli “mije{anje u unutarnje stvari jedne suverene dr`ave.” Samo moramo dodati, terorizam kakvog svijet danas poznaje ne priznaje ni jednu grani-cu, ni jedan suverenitet.

No da bi se u svemu tome bolje razumjelo zna~enje Gornje Mao~e, treba u~initi korak natrag, i to do posljednjeg rata u BiH kada su dobrovoljci stizali ~esto pro{vercani kao humanitarci, premda nji-hov na~in ratovanja nije imao ba{ nikakve veze s humanosti nego s krajnjom okrutnosti.

No istine radi, u dopremi vehabija u Bosnu zdu{no su sudjelovale neke tzv. humanitarne organizacije, a pojedine su imale urede i u Zagrebu.

Rahmetli Alija Izetbegovi} ~ak je i osobno zamolio Osamu bin La-dena da pomogne Bosni {to je ovaj sa zadovoljstvom u~inio. Tako je u razdoblju od 1992. – 1995. u Europu, odnosno BiH, u{lo oko deset tisu}a mud`ahedina iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. I to mud`ahedinsko naslje|e ve} du`e vrijeme nakon {to je rat u na{oj regiji zavr{io mu~i Europu i SAD.

Pored ostalog i zato {to su se ba{ Amerikanci u Afganistanu, rje{avaju}i neke svoje ratove i frustracije sa Sovjetima, upleli u vojnu obuku mud`ahedina, i osposobili znatan dio njih za najno-viju sofisticiranu informati~ku tehnologiju. Iz Afganistana put je

mud`ahedine vodio u Bosnu, iz Bosne malo {ire po Europi i svije-tu. Pojavila se i tzv. “bijela Al Kaida”, neki novi de~ki bez brada, u vrhunski dizajnerskim odjelima, sa stanovima u najboljim europ-skim ~etvrtima.

Tu nikome ne bi palo na pamet da ih upita za tamo neku El mud`ahid jedincu u Bosni u ~ijim su se redovima borili i nakon toga za nagradu, od ljudi iz bosanskog politi~kog vrha, dobili i bjanko putovnice i mogli su putovati kamo god da im se htjelo i pod imenom kojeg bi si izabrali. I tako su se onda te bosanske putovnice pojavljivale i na mjestima Al Kaidinih napada, primjerice u Madridu, Londonu i drugdje.

A pripadale su onima koji su prihvatili ideologiju Ibn Abd-al Wahhaba koji je tra`io da se ispita vjera svakog muslimana te da sve one koji se ne podvrgnu njegovom tuma~enju islama treba proglasiti nevjernicima, ubiti ih i oteti im imovinu.

Vehabizam, odnosno selefizam, kao izvorna varijanta te ideologije, nije nikada zna~ajnije za`ivio me|u bosanskim Muslimanima. No ~injenica je da su u ratu vehabije bili pozvani u BiH da pomognu, a nakon zavr{etka rata i nakon {to je postala o~igledna njihova okrut-nost i krutost, po~eli su problemi. Vehabije nisu razumjeli {to zna~i uzre~ica svakog gosta tri dana dosta. Neki su se i o`enili, nekima se nije vra}~alo u domicilne zemlje, jer su imali ve} takvu biografiju da bi zavr{ili u zatvorima ili bili ubijeni. Jednom pu{ten duh iz boce vi{e se nije u nju vra}ao. Ali ima Bosna dosta planinskih sela, slabo pristupa~nih osobito u okolici Zenice, Travnika, Te{nja...

SAD je prijetio vi{e puta da }e BiH obustaviti svaku ekonomsku pomo} – vrvilo je tu od iranskih obavje{tajaca, ali i onih iz Saudij-ske Arabije. Amerikancima se ba{ nikako nisu dopadale te islamske aktivnosti, kako su ih nazivali, sve i sva pla}alo se izvana naftom i gomilom novca. Tako su se Amerikanci dobro “uzvrpoljili” pa su i sami njihovi vojnici po~eli otimati neke ljude, a neke su dopremati i do Kube, to~nije famoznog Guantanama.

A bosanski islam, koji je `ivio sve to vrijeme u nekoj vrsti izolacije od de{avanja u islamskom svijetu, odjednom je dobio priklju~ak kojeg se ve}ina Muslimana u Bosni odri~e i ne `eli ga. A povreme-no, ba{ kao u slu~aju Gornje Mao~e, gdje su se vehabisti utabori-li i udoma}ili, dolazi i do sukoba s doma}im ljudima, kojima ne trebaju stranci do{ljaci iz bijelog svijeta da ih| u~e {to zna~i biti musliman, – jer znali su to oni stolje}ima i bez njih.

Daleko bi nas odvelo da analiziramo u svemu tome ulogu poglava-ra islamske zajednice BiH, reisu-l-uleme Mustafe Ceri}a, no mnogo je tu koketiranja i poigravanja s onim s ~ine se ne treba igrati, naro~ito ako znamo da na ovome svijetu nema dobrog rata niti ga je ikada bilo. O tome bi ne{to mogli re}i i svi oni “humano preseljeni”.

Mo`da }e se netko upitati za{to i zbog ~ega se bavimo vehabijama u Ruahu, no odgovor je prili~no jasan: zbog toga {to ratovi na ovome prostoru (a i {ire) na`alost ne zavr{avaju. �

Vehabije u Bosni Jasminka Doma{

Vehabije.

RUAH HADA[A

52