Samokovlija Jakob Finci, Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i … · 2018. 11. 27. · obilje`ava na razli~ite na~ine. Isak Samokovlija (Gora`de, 1889 - Sarajevo, 1955) Dani Isaka

Sarajevo mart 2008. / Adar I - Adar II 5768.

[O[AN PURIMNedelja,23.MART

PESAH-SEDER VEÊ

Subota,19.APRIL

JOM HA[OAêtvratk,

1.MAJ

PURIMPetak, 21.MART

ESTERIN POSTêtvrtak,20.MART

Jakob Finci, Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine i LaBenevolencije, naimenovan je za ambasadora BiH u Bernu. Na novu du`nost,na{ Jaki treba da stupi najvjerovatnije u maju ili junu. êstitke svih Jevreja!

o ci,b or BiH u Bernu

Jakob Finci,ambasador BiH u Bernu

Svjetski dan sje}anjana `rtve holokausta

Dvadeset i sedmi je dan mjeseca sije~nja, od strane Generalneskup{tine Ujedinjenih nacija progla{en Svjetskim danom sje}anja

na `rtve Holokausta pa se kao takav diljem ove na{e planeteobiljeàva na razli~ite na~ine.

Isak Samokovlija(Gora`de, 1889 - Sarajevo, 1955)

Dani Isaka Samokovlije

Jevrejski glas /2/ mart 2008. Jevrejski glas /3/ mart 2008.

Izlazi ~etiri puta godi{njePublished fourtimes yearly

Broj 37mart, 2008.

Glasnik Jevrejske zajednice Bosne i

Hercegovine Herald of Jewish

Community of Bosniaand Herzegovina

Izdava~/PublisherJevrejska zajednicaBosne i Hercegovine

Glavni urednikEditor-in Chief:

Jakob Finci

Odgovorni urednik:Eli Tauber

Ure|uje Redakcijski kolegij:

Bobo Koèmjakin, LeloTauber, Pavle Kaunitz,

Mario Kabiljo, Klara Peljai \oko Ninkovi}

Lektor: Gordana Girt

[tanparija: Unioninvest plastika

Ra~unska obradaComputer Processing:

Sr|an Ninkovi}

Adresa uredni{tvaEditorial Staff Addres:

Jevrejska op{tinaSarajevo za

“Jevrejski glas” Hamdije Kre{evljakovi}a 59

71000 Sarajevotel. 229-666

229-667

Rje{enjem Ministarstvaobra zovanja, nauke,

ku lture i sporta Vlade Fe deracije

Bosne i Hercegovine"Je vrejski glas" je upisanu evidenciju javnih glasila

pod rednim brojem279, dana

22. 4. 1993. godine

E-mail:[email protected]

Izme|u dva broja

Daju}i svoj doprinos me|unarodnoj kul-turnoj suradnji i razmjeni, Jevrejskohumanitarno i kulturno-prosvjetnodru{tvo «La Benevolencija» otvorilo jevrata svoje Galerije «Novi Hram»

mladoj novosadskoj likovnoj umjetnici, Gabrieli Hajzler (1978.), koja se po prvi putsarajevskoj likovnoj publici predstavila sadvadeset svojih najnovijih radova, na kojimavje{to koristi raznovrsne likovne tehnike, odklasi~nih grafi~arskih, do suvremenih crta~kihzahvata grafitom i bojom. Otisak grafi~keplo~e na bijelom listu papira sa prepoz-natljivim naznakama arhitektonskih sklopovasvakodnevnog urbanog okruènja (naj~e{}e suto fasade zgrada), tek je polazi{na osnovapreko koje se Gabriela kre}e u svoja profesion-alna likovna istraìvanja.Za nju zidovi i `buka ne predstavljajuslikarsku kona~nicu, svr{en ~in iza kojeg nepostoji ni{ta vrijedno da se likovnim sredstvi-

ma i jezikom fiksira, zabiljeì i ostavi postrani. Naprotiv, ona svojim unutarnjim pogle-dom prodire, kao da se sluì X-zrakama, krozsve te nametnute nam materijalne barijere odcigle, betona, armature i drvenarije u onos-tranu tajnovitost na{ih stani{ta, razotkrivaju}i,tek u naznakama, ono zaklonjeno, nevi|eno.Kruti i nu`no{}u nametnuti elementi otvora,prozora ili vrata, balkona ili terasa, tek su slut-nja, paravan koji skriva one, prosje~nom pos-matra~u nedostupne vizure unutra{njihure|enja i rasporeda, kao i privatnostdoga|anja u ljudskim domovima. Diskretno interveniraju}i crteòm, izvla~e}itako unutra{nje ka vanjskom, Gabriela ilu-minira {ture i naj~e{}e neugledne fasadnepovr{ine, pretvaraju}i ih tako, na samo njojsvojstven na~in, u sinemaskopske zaslone nakojim se diskretno, ali znakovito odraàva onaduboka, intimna svakodnevnica ljudske egzis-tencije. Pavle Kaunitz

Gabrieline X-vizure "Bohoreta" je od po~etka ove godine organizovala ve}dvije lijepe proslave sa zakuskama. Prva je bila orga-nizovana 8. januara, u povodu Nove godine, a druga22. januara, kada smo uz ukusne nareske, kola~e isuho vo}e simboli~no obiljeìle praznik Hami{o{i.Istom prilikom, u lijepom raspoloènju, smo proslav-ile i ro|enje Lune Finci, Na|ine i Jakicine unuke. Prvo februarsko okupljanje "Bohorete" je proteklo uznaku dogovora sa Elijem Tauberom za prikupljanjestarih sefardskih kulinarskih recepata, za eventualnosastavljanje sarajevskog Sefardskog kuhara. @ene kojeznaju da spremaju neka sefardska jela, su zamoljeneda ih pribiljeè i da ih jednom prilikom spreme uOp{tini, kako bi se napravile fotografije tih jela.

Iz "Bohorete"

Digitalizacija jevrejske periodike u Bosni i Hercegovini

Na osnovu periodi~ke gra|e, koju je prikupio uZagrebu, Beogradu, Ljubljani i Sarajevu, na{istraìva~, Eli Tauber, iniciran je dogovor izme|una{e Zajednice i Nacionalne univerzitetske bib-lioteke Bosne i Hercegovine, ~iji rezultat treba dabude digitalizacija jevrejske periodike iz Bosne iHercegovine. Prema prora~unu, bi}e potrebno snim-iti oko 14.000 stranica teksta, koji }e se kasnije pre-baciti u Word i koji }e se mo}i lako i brzo koristitiza istraìvanje istorije, kulture, religije i obi~ajaJevreja Bosne i Hercegovine.Zahvaljuju}i razumijevanju gospodina GavreGrahovca i Fedrelanog ministarstva za kulturu isport, obezbije|ena su po~etna sredstva za ovaj veli-ki i veoma vrijed-ni projekat.Tehni~ki dioposla, snimanje isofteverskupripremu, uradi}e„Media centar“Sarajevo, koji }esvu snimljenugra|u staviti naDVD. O~ekuje se,ukoliko budu bilaobezbije|ena svasredstva, da }eovaj projekat bitipromoviran doseptembra ovegodine.

U cilju o~uvanja na{e ba{tine

Faksimil naslovnestranice iz 1932. god

U ovom periodu smo imali 5sastanaka Omladinskog kluba iobradili smo temu “Simboli ihistorija“ i to u:

29.9.2007.Prvi sastanak kluba, dogovorza termin i upoznavanje omla-dine sa godi{njim aktivnostimaKluba. Klubu je pristupilo 9omladinaca, a na sastanke jedolazilo u prosjeku 6 omladi-naca.

Prva sedmica, 6.10.2007Po~eci judaizma (biblijskepri~e)

Druga sedmica, 13.10.2007Porijeklo i nastanak simbola

Tre}a sedmica, 20.10.2007Osnovni pravci u savremenomjudaizmuêtvrta sedmica, 27.10.2007Film sa jevrejskom temom(“The Wave“)

Opis rada:Sastanci Kluba su se odràvalisubotom, u velikoj sali, u ter-minu od 11-13 sati, s tim da je vaspita~Andrle Vladimir, dolaziosat vremena ranije radipripreme sale za rad. U tokusedmice smo, u prosjeku,provodili 13 sati za spremanjei obradu teme za tu sedmicu,kao i radionica.Tako|er smo se bavili radom naaminiranju ostalih omladinacai to: telefonskim pozivima,slanjem pisama, e-mailova i dr.Radili smo i na opremanjuomladinske kancelarije.Alajbegovi} Kenan,je u nekoliko navrataprisko~io u pomo}. U tokumjeseca je prisustvovao na dvasastanka Omladinskog kluba ipomogao je u pripremanjuistih.

NOVEMBAR-DECEMBARU ovom periodu smo imali 5sastanka Omladinskog kluba Iobradili smo temu “PoznatiJevreji” u sljede}im terminima

Prva sedmica"Isak Samokovilija"Predava~- teta Beba

Druga sedmica"[abetaj Daen" i "AbrahamCappon"

Tre}a sedmica"Kamhi Baruh"

êtvrta sedmica"Haim Alkalaj"Peta sedmica"David Pardo"

Opis rada:Kao i u prethodnom mjesecu,sastanci su se odràvali u holuJevrejske op{tine.Predavanja su bila interaktiv-na i u njima su u~estvovali sviprisutni omladinci.Osim rada subotom, bavili smose i animiranjem ostalih omlad-inaca iz Sarajeva, i to: telefon-skim pozivima, slanjem pisama,e-mail-ova i dr., kao i na opre-manju kancelarije.U ovom mjesecu smo imaligosta-predava~a, gosp. MorisaAlbaharija, koji nam je pri~aoo postanku jevrejske religije ikorijenima jevrejskog naroda.Osim navedenih aktivnosti,Alajbegovic Kenan i AndrleVladimir su se bavili koordini-ranjem i organizovanjem putana navedeni seminar.

U mjesecu januaru smoobra|ivali Uvod u holokaust, aop{irnije }emo se baviti tomtemom u februaru. U ovommjesecu smo imali predstavu,27.01., gdje je 7 na{ih omladi-naca izvelo muzi~ko-scenskiperformans. Tako|er smonapravili i kratki igrani filmna istu temu. Sastanci nisuuvijek bili odràvani subotom,jer je bio raspust, tako da smosastanke znali odràvati i rad-nim danima. Ukupno smoimali 3 sastanka, na ~ijoj supripremi i realizaciji,vaspita~i Kenan Alajbegovic iAndrle Vladimir, proveli ukup-no 39 radnih sati. U zadnjojsedmici su bile odràvane probeza predstavu i finansiranjepomenutog filma. Alajbegovi}Kenan nam je pomogao u real-izaciji predstave i kreiranjufilma.

VladimirAndrle

Omladinski klub

IZVJE[TAJ O RADU U PERIODU OD 24.09. DO 27.01.2008

Zabava pokreta, izme|u fantazije istvarnosti ozna~ila je svojim izuzetnimritmom i specifi~nim jezikom pokretaizraelska grupa Kef kafim (Zadovoljsto

tabana). Uzbudljiv ples satkan od pokretai energije, ritma i virtuoznosti djelovao jevi{e kao poziv na ples. Samo ~estitke zaovakav izvrstan perfomans!

U Sarajevu je u okviru Sarajevske zime gostovala izraelska grupa Kef-Kafim

Doga|aj kojinas je osvjeìo

Ako se Manifestacija"[olet" u NovomSadu po bilo ~emurazlikuje od drugih,sli~nih manifestaci-

ja u bliskoj nam pro{losti,onda je to entuzijazam,koji, uprkos mnogimproblemima, drì organi-zatore. Broj ljudi kojivole do}i u uvijekotvoreni i lijepi gradsvake godine je sve ve}i.Po~elo je s malom salomNovosadske jevrejskeop{tine, nastavilo se sve}om salom, Sinagogom,a nakon eksperimenta u"velikoj"sali van Jevrejskeop{tine, u kojoj smo biliprethodne dvije godine,ove godine broj u~esnikaje diktirao da se sas-tanemo, uìvamo uprogramu i druìmo,a vjerujte i dobroru~amo, Rubenov{olet grah, naravno, ujednoj od salaNovosadskog sajma.Po~elo je sa 80 do100u~esnika, a ove godine jebilo prisutno oko 350ljudi, iz Srbije, Hrvatske iBosne i Hercegovine.

Ono{to je

karakter-isti~no za

ovogodi{njuManifestaciju, a {to mi se~ini zna~ajnim, jenovonastala ideja o oku-pljanju Jevreja biv{e namzajedni~ke domovine, alis jednom druga~ijomkoncepcijom. [olet jeinspiracija za nove ideje.Osnovni cilj ove inicija-tive jeste saradnja zain-teresovanih jevrejskihzajednica na izradiregionalnih projekata,omogu}avanje prezentaci-je (predstavljanja) poje-

dinih projekata u drugimsredinama, informisanjesvih zajednica odoga|ajima odzajedni~kog interesa,sportska takmi~enjaomladine i srednje gen-eracije (kroz Makabiklubove), organizacijazajedni~kog skupaènskih sekcija, organi-zacija zajedni~kih izleta iljetovanja na prostorimabiv{e nam zajedni~kedomovine i u drugimzemljama, povezivanje iuklju~ivanje jevrejskihzajednica Ma|arske,Rumunije, Bugarske,Gr~ke, itd. u zajedni~keprojekte. Ovo sve ne podrazumije-va neke nove saveze iline{to sli~no, ideja je darazvijamo saradnju i~vr{}u povezanost, a svena nivou koordinacije.Cijeli projekat nosi radninaziv "Mi{paha", a plani-rano je da obuhvati oko50.000 Jevreja.

Dobre vijesti dolaze iz Zenice. Najbolja je sigurno ta,{to smo se kona~no vratili u svoj prostor. Naime,izgradnjom novog muzeja u Zenici, muzej koji je dotada zauzimao prostor Zeni~ke sinagoge, odselio je.Tako se kona~no ukazala prilika da mala jevrejskazajednica u Zenici dobije svoj dom.I to je obiljeèno na sve~an na~in. Me|unarodna galer-ija portreta u Tuzli ustupila je Izlo`bu Haima DèjmsaPinte, koja je jo{ vi{e uveli~ala veselje i slavlje ovemale Jevrejske op{tine. Otvaranju izlo`be prisustvovalaje delegacija Jevrejske op{tine Sarajevo. J. Montiljo

Jevrejski glas /5/ mart 2008.Jevrejski glas /4/ mart 2008.

Manifestacija u Novom Sadu Novi Jevrejski kulturni domsa sinagogom u Banjaluci

Izgradnji, tre}eg po redu, Hrama-Jevrejskog kul-turnog doma sa sefardskom sinagogom, se pristupilo26.11. 1936 godine, na istom mjestu gdje se nalazio iStari hram sefarfdskog obreda, na raskr{}u ulicaJuki}eve i Princa Pavla, koja se sada, u spomenHramu, zove Jevrejska ulica

Ve} 13.12. 1936, osve{tanje Jevrejskog kulturnogdoma u Banjaluci, koji se tada nalazio pod krovom itemelje Sinagoge izvr{io je Vrhovni nadrabinKraljevine Jugoslavije, Isak Alkalaj, u pratnji ban-jalu~kih rabina S. Kona i M. Atijasa. KulturniJevrejski dom sa sefardskom sinagogom, kao jedin-stveno arhitektonsko rije{enje, je zavr{en 1937. i sas-tojao se od Hedera, ~itaonice sa bibliotekom,vije}nice, sve~ane dvorane, prijemnog salona, vi{eop{tinskih kancelarija i stan za rabina. Tri godinenakon otvaranja JKD i Hrama u Banjaluci, desio sedoga|aj koji govori o ja~ini cionisti~kog pokreta uBanjaluci –Kongres cionista Kraljevine Jugoslavije od23/26.12.1939. U toku rata, JKD sa Sinagogompretvoren je u javnu ku}u pod nazivom “Linda bar”,a parcijalno je sru{en 1944, nakon savezni~kog bom-bardovanja. Preostali dio Hrama, po oslobo|enju1945, je kori{ten kao gradska razglasna stanicaomladinskih organizacija, da bi 1952. Savez jevre-jskih op{tina Jugoslavije, kupoptrodajnim ugovorom,prodao prostor novinskom preduze}u “Glas”, iakotada{nja Jevrejska op{tina Banjaluka nije imala svojprostor. Njen rad bukvalno je sveden na humanitar-nu pomo}. Definitivno ru{enje preostalog dijelaHrama se desilo 26. novebra, 1969. godine, kada jeBanjaluku pogodio razorni zemljotres. Sada, poslije60 godina od izgradnje Jevrejskog kulturnog doma sasinagogom, smo na pragu toga da napravimo isto,novi Jevrejski kulturni Centar sa sinagogom, jerdrìmo da je to jedini na~in da u~inimo revitalizacijuJevrejske op{tine Banjaluke i omogu}imo opstanakJevreja i jevrejskog kulturnog identiteta na prostori-ma Bosanske Krajine. Aktivnosti na ovoj ideji smo zapo~eli prije pet godi-na, a zavr{ili 7.02.2008, sklapanjem za nas istorijskog ugovora sa gradom Banjalukom o dodjelizamjenske parcele za izgradnju JKC sa sinagogom. Unarednom periodu slijedi izrada donatorskog projek-ta za izgradnju i opremanje JKC sa sinagogom u Banjaluci. Realizacija ovog pro-jekta }e, u svakom slu~aju, biti predsudan korak kojiotvara velike mogu}nosti za dalji prospperitetJevrejske op{tine Banjaluka.

Probu|enaaktivnost!

[olet je inspiracija za nove idejeJevrejski kulturni dom sa sinagogom u Banjaluci 1937

Iz Jevrejske op{tine u Zenici


Izme|u dva broja

Ne treba posebnonagla{avati kolikizna~aj za JevrejeSarajeva imaobjekat Muzeja

Jevreja, odnosno sinagogeIl Kal grandi. On pred-stavlja mjesto na{e istorije,sada{njosti i na{ebudu}nosti. Danas, kaosakralni objekat, sinagogaje odraz na{e kulturneba{tine, pokazatelj da smojo{ uvijek tu, da jo{ uvijekpostojimo na ovim pros-torima. Mo`da nekima nijepoznato da ovaj objekatpobu|uje veliku pa`nju i drugih,posebno stranaca, kao veoma intere-santano i posebno arhitektonskoostvarenje, koje vaì za jedan odljep{ih kulturno-istorijskih objeka-ta na podru~ju Sarajeva, a i {ire. U 2007. godini, ne mali broj gostijuiz inostranstva, svih nacija inacionalnosti, kao i doma}ih, pos-jetili su Muzej. Ovu konstatacijupotkrepljujemo i zvani~nim podaci-ma o posjetama Muzeju, dobivenihod strane zvani~nika ovog Muzeja,te ih kao takve i prezentiramo.Stalan porast onih koji svoje slo-bodno vrijeme èle provesti u ovomobjektu, iz godine u godinu je evi-

dentan, pa brojka od 7450 posjetila-ca u 2007. godini govori da MuzejJevreja u potpunosti opravdavasvoje postojanje. Kad ove podatkeusporedimo sa posjetama iz dvijeprethodne godine, vidimo da je2007. jedna od najboljih. Rekord jeposebno izraèn u ljetnim mjeseci-ma i on ~ak dostiè 200% vi{e uodnosu na 2005. i 2006.godinu.Posjetioci su svih uzrasta, strani idoma}i gosti, u~enici osnovnih isrednjih {kola, studenti sa na{ih istranih fakulteta (u sklopu akcije«[kola u muzeju, muzej u {koli»),pa sve do visokih delegacija izzemlje i inostranstva, te sredstava

javnog informisanja.Samo neke od delegacijakoje su bile zaintereso-vane za na{u kulturnuba{tinu i svojom posje-tom iskazali ~ast svimanama su: DelegacijaRepublike Makedonije,Predsjednik Njema~kedràve, delegacija dràveEstonije, predstavnici[panske i Njema~keambasade u Sarajevu, tedelegacija VisokogHelsin{kog komiteta. Bilobi nemogu}e nabrojatiba{ sve one dobronam-

jernike, turiste iz svih dijelova svi-jeta, novinare doma}ih i stranihsredstava javnog informisanja, tele-vizijske i radio dopisnike, jer, svioni, ali i drugi, su i ubudu}e radovi|eni gosti u na{oj sredini.Na kraju, podatak koji potvr|ujesve dosada{nje konstatacije ovelikom broju posjeta MuzejuJevreja je taj, da od otvaranjaMuzeja 12.jula, 2004. godine, uku-pan broj posjetilaca iznosi 18.968.Ve} po~etkom 2008., broj dnevnihposjeta se pove}ava i sigurno }eukupan broj posjetilaca u ovoj godi-ni biti jo{ ve}i od prethodne.

/Mario Kabiljo/

Georg Weiss, filmskiproducent izAmsterdama,uspostavio je {iromEvrope (u

Holandiji, Belgiji,Njema~koj, Danskoj i[vajcarskoj), a u periodurata u BiH 1992 - 1995.,mreù organizacija podimenom "Prijatelji LaBenevolencije Sarajevo".Od 2003. godine direktorje organizacije koja nasto-ji da osnaì ljude u ratomzahva}enim podru~jimaprotiv psiholo{kog pri-tiska, trauma i manipu-lacija koje poti~u ljude dapo~ine ratne zlo~ine."Radio La BenevolencijaHumanitarian ToolsFoundation", kako se ovaorganizacija zove, reg-istrovana je kao holandskanevladina organizacija.Rade}i sa vrhunskim psi-holozima i nau~nicimakoji se bave fenomenom

genocida, ova organizacijaje razvila metodologijukori{tenja popularnihradio i televizijskih pro-grama kao i aktivnosticivilnog dru{tva kako bieducirali svakoggra|anina svijeta da seodupre poticajima namr`nju i nasilje. Kako bisprije~ili ponavljanjenasilja i izlije~ili ogromnutraumu u kojoj se nalazilanacija a koja je bilaposljedica genocidapo~injenog 1994. godine,holandska i belgijskavlada pozvale su 2003.godine ovu organizacijuda uspostavi dràvnuobrazovnu radijsku kam-panju u Ruandi.Kampanja se sastoji odsedmi~nih diskusija ilidokumentarnih programakoji su namijenjeni obra-zovanom sloju i rukovodi-ocima, ali i sedmi~nih"sapunica" (radio-novela)

namijenjenih manjeobrazovanom slojustanovni{tvu. Na temeljutema koje su u programi-ma predstavljene, orga-nizuju se {irom dràverazli~ite aktivnosti kakobi se analizirali problemia zatim i poduzelikonkretni koraci za njiho-vo rje{avanje.Danas su ove "sapunice"postale najpopularnijiprogrami koje prati 92 %stanovni{tva. Zbog uspje-ha koje su polu~ile, ovajvid programa pro{irio se iu Demokratskoj republiciKongo kao i u Burundiju,tako da se program danasemituje na podru~jugeografski ve}em odEvrope. Ovaj programskiokvir razvio se i na tele-viziji ~ija publika brojioko 80 miliona gledalaca.U samoj Ruandi orgnizo-vali su se i "klubovi

oboàvatelja" sapunskihopera koji volonterskidjeluju na podru~ju cijeledràve kako bi opona{alijunake omiljenih serija.Na taj na~in djeluju pro-tiv agresivnosti, razvija-ju}i osje}aje simpatija za`rtve rasne mr`nje. Prije~etiri godine niti jedanAfrikanac nije uspijevaoizgovoriti, a danas cijelaRuanda zna i voli ime "LaBenevolencija".Motivirani jednostavnomnovom svrhom -"povratakku}i u Sarajevo" GeorgWeiss i njegov kolegaWillemiek van den Oeverpredstavit }e u petak 29.februara 2008. godine uJevrejskoj op{tiniSarajevo, osnvne postulaterada ove organizacije, saèljom da svoje znanjeiskoriste za u~vr{}ivanjemira u Bosni iHercegovini.

Posj t raste iz go e godinuPosje}enost raste iz godine u godinu

Aktivnost Muzeja Jevreja Bosne i Hercegovine

Kratka prezentacija o aktivnostima u Ruandi,Demokratskoj Republici Kongo i Burundiju, a koje

su inspirisane radom "La Benevolencije"

Joint Distribution Committee Europe (JDC), me|una{im ~lanovima poznatiji kao "JOINT", i Savez jevre-jskih op{tina Srbije, planira da organizuje porodi~niseminar za djecu do 15 godina i njihove roditelje.Planirani su programi za roditelje, programi zapred{kolsku djecu, programi za {kolsku djecu i pro-grami za djecu i roditelje. O mjestu seminara jo{ trebaodlu~iti, ali }e najvjerovatnije biti ili u LepenskomViru ili u negdje u Vojvodini, u svakom slu~aju, orga-nizator }e se odlu~iti za mjesto koje bude mogloponuditi sve pogodnosti za takav jedan doga|aj.Seminar bi se odrào u drugoj polovini aprila, i to iliod 17. do 20. aprila (Seminar bi zavr{avao prvog dana

Pesaha) ili od 24. do 27. aprila (Seminar bi bio tokomzadjnja dva dana Pesaha).U ovom trenutku, nama je potrebno da znamo: Koliko je porodica zainteresovano za ovaj seminar Koji od dva gore navedena termina vam vi{e odgovara.Sve koji nam se èle pridruìti na ovom seminaru,molim da se jave {to je mogu}e prije, a najkasnije dopetka 15. februara. Tako|er vas molim da navedete ikoji termin seminara vam vi{e odgovara. Odgovore {aljite na: [email protected] ili tele-fonom na 229 666 tj. 229 667.Srda~an pozdrav, Generalni sekretarElma Softi}-Kaunitz

Seminar za djecu i roditelje


Dobojlije u dijaspori

"Molim te, nao{tri se strpljenjem,pro~itaj moje Veliko pismo sje}anja,pa onda odlu~i. Lomim se par godinada ti se javim. Osoba sam koja ne volieksponiranje, pro{lo me je vrijemeushi}enja i samodokazivanja, ìvimtihim i mirnim obiteljskim ìvo-tom…"Pismo sa ovom napomenom je stigloiz [ibenika. Pi{e Blanka Atijas Levi.E pa, draga dijasporo, odavno namnije stiglo ovoliko uspomena - desetgusto kucanih stranica. Nostalgije uogromnim koli~inama! Na{a draga Dobojka Blanka radila jeu Privrednoj banci, a oti{la je iz svogrodnog grada 1982., “Lipe su cvale,kro{nje su se u mojoj ulici savijale odmirisa, polen se prosuo po “stojad-inu”, nakrcanom uspomenama mogadjetinjstva i mladosti”. Razlog odlaska - udaja! Po staromsefardskom obi~aju, “po preporucifamilija”, oti{la je za Dalmo{a, BoruLevija. Blanka danas pi{e i slika zasvoju du{u, da otrgne od zaboravanekada{nji Doboj, u kome su Jevrejibili njegov sastavni dio i prepoz-natljivi znak. Nekoliko njenih pri~a ipjesama objavljeno je u "Jevrejskomglasu", listu Jevrejske zajednice izSarajeva. "Moj djed, Solomun Atijas, je biopoznati trgovac koji je imao han uKlokotnici i veliku ~ardakliju umahali, u Doboju, gdje su kasnijeìvjele obitelji Grbe{i}a i Salihba{i}a.Moju baku Blanku je “ukrao” naizvoru vode, kad je do{la napunitiibrike. Izrodili su jedanaestoro djece.Naàlost, moji Atijasi skon~ali susvoje ìvote u Jasenovcu, a rat su jedi-no preìvjeli moj pokojni tata Mihael- Mika i njegova sestra Sara. Mika jesvoj ìvot dao u Boìje ruke i rukeplemenite familije na{ih begova,Smailbegovi}a iz Rudanke: Nurije,Edhema i Nusreta, velikih i svetihljudi, koji su doveli i svoj opstanak uopasnost, skrivaju}i moga oca kodsebe na tavanu. Smailbegovi}i su bilipotkazani i morali su u zbijeg, ali sutati prona{li vodi~a. U februaru,

1942. g. razbija led na zale|enojBosni ~eki}em, a na glavi mu je biozavezan njegov obu}arski alat, {ilo iturpija. Pre{ao je Grapsku i ostatakrata je proveo kod bake An|eJovi~evi} u Koùhama.Po zavr{etku rata, èni se BertomElazar, intelektualkom iz Sarajeva,k}erkom jednog bogatog sarajevskogveletrgovca. Rodila je moju bra}uMordehaja, Josipa i mene…-Imala si sretno djetinjstvo?-Presretno djetinjstvo! Imali smoku}u na kat u cetru Doboja, odmahdo nekada{njeg hotela “Bosna”, savelikim sobama, klavirom i perzi-jskim }ilimom, koji zbog svojeveli~ine nikada nije prostrt, a koji je

moja mama donijela u miraz. Mislimda je danas u jednoj gra~ani~kojdàmiji. Pamtim ogromno dvori{te,prepuno ìvine, a sa prednje straneku}e bio je jedan od prvih dobojskihdu}ana. Na{ prvi kom{ija bio je dok-tor Izudin Dànanovi}. U njegovojvili u prizemlju ìvjela je dragafamilija Dede i Almase Trampi}, kojisu imali tri prekrasne k}erke: Amiru,Zerinu i Miladu. Igrala sam senajvi{e sa njima i sa Na|om Avdi},Fe|inom sestrom. Negdje oko 1956.tata dobiva dekret od Op{tine damoramo iseliti iz na{e ku}e, jer }e nanjenom mjestu biti podignutatada{nja, a i sada{nja po{ta.Preseljavamo u obli`nju ulicu, iznad

Blanka Atijas Levi, Hrvatska

Veliko pismo sje}anja

Blanka Atijas Levi, sa suprugom Borom, ve} 25 godina ìvi u[ibeniku. Imaju dvije prekrasne k}erke. Lea (23) je apsolvent gra|evineu Splitu, a Tamara poha|a drugi razred gimnazije.-Radim opet u banci, sada Jadranskoj. Nisam direktno na {alteru i nedijelim vi{e osmijehe, ali jo{ uvijek dobro pamtim stare likove kojihrane moju ve} pomalo umornu du{u. Zdravlje me ne sluì najbolje,imala sam mo`dani udar prije pet godina, ali snagom volje plovimprema novom sutra. Otkrivam i vodim se malim ìvotnim radostima,slobodom, obitelji, ljubavi, cvije}em, {etnjom, kaletama, maslinom…

Natje~aj za projektekoji }e biti prezentirani tokom manifestacije «Bejahad2008», 24.08.-31.08.2008, Opatija, hotel Adriatic

Na natje~aj se mogu prijaviti projekti ìdovskog/jevrejskogsadràja ili ìdovskih/jevrejskih autora:� izlo`ba umjetni~kih djela (slike, skulpture, fotografi-je i dr.)� scenski nastup (muzi~ki, dramski, plesni i dr.)� film� kazali{na predstava� koncert� predavanje� workshop� promocija knjige i� druge vrste projekata.

Za natje~aj je potrebno dostaviti:a) Ime projektab) Kratki opis projektac) Adresu, telefon, fax, e-mail kontakt osobe

d) Popis svih sudionika i odgovornih osoba e) Kompletan projekt (tekst, snimke eksponata, VHSvideo zapis ili CD–ROM).

Projekti }e se primati do 15.06.2008. na adresu:BEJAHAD - @IDOVSKA KULTURNA SCENATrg Marka Maruli}a 18 1000 ZAGREBS naznakom «Natje~aj - Bejahad 2008»

Radove }e pregledati i ocijeniti natje~ajna komisija, teodabrati dvanaest projekata koji }e biti realiziranitijekom prva dva dana rada Scene. Izabranim projekti-ma, odnosno njihovim autorima i sudionicima, organi-zator pokriva tro{kove dolaska i odlaska, boravka zavrijeme trajanja Projekta, te tro{kove realizacije nasamoj Manifestaciji. U velikoj ve}ini slu~ajeva finan-sirati }e se 2-3 dana boravka u hotelu Adriatic uOpatiji (puni pansion).Rezultati natje~aja bit }e objavljeni do 15.7.2008. nawww.bet-israel.com, www.makabijada.com, te u~asopisima Bilten i Most.Autori prihva}enih projekata biti }e direktno kontakti-rani. Radovi poslani na natje~aj se ne vra}aju.

Pri~e mogu biti napisane na jezicima prostora biv{eJugoslavije. Natje~aj je anoniman. U obzir dolaze pri~ekoje nisu do sada objavljene.Rad, obiljeèn {ifrom i pisan pisa}im strojem ili nadrugom mediju (MS WORD format), treba poslati udva primjerka, s naznakom «Za nagradni natje~ajBejahad 2008» i s naznakom {ifre.Rje{enje {ifre – puno ime autora i adresa – trebapriloìti u zasebnom, zatvorenom pismu.

Krajnji rok za slanje radova je 15.06.2008. Radovi se moguslati na adresu:BEJAHAD – @IDOVSKA KULTURNA SCENATrg Marka Maruli}a 1810000 ZAGREBsa naznakom za «Natje~aj Bejahad 2008»

Radove }e ocijeniti ìri i dodijeliti prvu, drugu i tre}unagradu. Nagra|ene pri~e bit }e objavljene uknjièvnom prilogu Bejahad 2008. Rezultati natje~aja bit }e objavljeni na www.bet-israel.com, www.makabijada.com, te u ~asopisimaBilten i Most. Nagrade }e se dodijeliti na kulturnojmanifestaciji «Bejahad 2008» koja }e se odràti od 24.8.– 31.8.2008. u hotelu «Adriatic» u Opatiji. Radovi se ne vra}aju.

Organizacijski odbor @idovske kulturne scene ”Bejahad 2008” raspisuje

Natje~aj za kratku pri~u saìdovskom/jevrejskom temom

Obavezno pro~itati


Dobojlije u dijaspori

pijace, Ismeta Kapetanovi}a 13,zavr{ava se najljep{i period djetinjst-va, kre}em u osnovnu {kolu…-Iz tvog Velikog pisma sje}anja jasnose vidi da je u to doba Doboj bio per-iferija Usore.- îtav dru{tveni ìvot tada{njeg, ve}probu|enog, gradi}a fakti~ki sede{avao na na{oj Usori, gdje je bioRadni~ki dom, gdje su se svake sub-ote i nedjelje sastajale na{e familijeda bi plesali, pjevali, zabavljali se idruìli…”Trudbenik” se ponosio svo-jim prvim udarnicima, a Usoranajurednijim vrtovima punim krizan-tema, lala, boùra, tulipana i jorgov-ana.U ovoj na{oj bisernici pro{losti, ukojoj je sve vjerovatno i u kojoj supomjerene granice vremena, mogu}egi nemogu}eg, sad }emo zajedno saBlankom krenuti na Usoru. Zamislitesebi ovu sliku. Ide na{a Blanka nas-mijana, gorda i uspravna UlicomMilo{a Kupresa. Osmijeh i dobar danjoj ne silaze sa usana, jer toliko je tudragog svijeta: ti{ler Dane Konzani injegove tri k}erke, mesar DàferBe{lagi}, sedmoro k}eri i sin jedinac,pa onda, trgovac Bukvi}, pa ku}aHabibovi}a, sestre Almasa i Azra, sinAlmas. Dobar dan, kaè i Cernijima,jer jorgovan gospo|e Danice jo{ponekad zamiri{e u snovima. Ne}epresko~iti ni ~ika Josipa i teta MarijuLesar, ~iji sin Pepi i dalje ostaje

vje~iti momak.Pozdravi}e iKova~e, dosel-jenike izVinkovaca i nji-hovog Ivicu ik}erku \ur|icu.Tu je negdje bilaprva ~istiona ugradu, a lijevoku}aDalmatincaMije Bali}a. Jo{joj se u ustimatopi {nita kruha,koji je tetaMarica namaza-la ma{}u ipo{kropilaalevompaprikom.Popri~a}e, kao iuvijek, saEminagi}ima,

uputi}e blagi naklon po{tovanomugostitelju Salihu Berberovi}u, pris-jeti}e se doktora NurkeMulaomerovi}a, pa }e se onda uovom vremeplovu osmjehnuti prekoceste Dànanovi}ima. Do njihoveku}e djeca iz radni~ke “kolone” po~itav dan ganjaju loptu na travnjaku.Plovi Blanka kroz snove i uspomeneu kojima niko nije odselio ni u inos-transtvo, a ni na Ahiret. Za{to da seiz takve ljepote ide. Svi su opet naokupu, i kompletna obitelj Zadro iBabi}i i Zubci, iKomljenovi}i…-Kod njih sam uvijek i{la povodu kad smo radili u ba{ti.Imali su Vladu, najzgodnijegsina u gradu, za kojim suludovale dobojske cure. Ama,presko~ila sam jednu neobi~nuzgradu na Usori, Begovu vilu,ku}u bega Kulenovi}a, kaùro|aka pjesnika SkenderaKulenovi}a. Ta je vila raspalji-vala na{u ma{tu o bogatstvu inepoznatom. Moj otac je bioobu}ar i ja sam ~esto nosila sta-narima popravljene cipele idivila se labirintu prostorija.Nedaleko od vile, ìvjela je na{arodica Donka Skutari, a malodalje, meni posebno draga,familija ~ika NikoleUtje{inovi}a, njegove k}erke izetovi, Bunti} i dr Bolesnikov.

Prije no {to se vratimo nazad uDoboj, pusti}emo na{u [iben~ankuda jo{ malo pro{eta Usorom, da poz-dravi ~ika Vinka Ja{eka i velikogme{tra automehani~ara Hmuru, papolako nazad, pored Tehni~ke {kole iMetereolo{ke stanice. Ne smijemo nipogledati kazaljku sa godinama…- Na{a druga ku}a se nalazila iznadpijace, u aleji najljep{ih lipa kojihvi{e nema, koje su posjekli oni koji ihnisu sadili. Po~injala je katoli~komcrkvom i ùpnim domom, u kojem jebio plemeniti ùpnik fra Vilim i nje-gova mama Hercegovka. Do crkve jebila nevelika ku}a, poznata poBurgijinim }evapima i gostioni “Starigrad”. Tu su ìvjeli Mulali}i, Esed iHatidà i djeca: Mensur, Mensura iSuvada, moja dupla kuma. Ulicu jenastavljao masinovo|a Salih i nje-govi: Mustafa, Zemka i Sabaheta. Donjih je bila novosagra|ena ku}a na{ihfrizera Tajbe, Ibre i Jasne a kom{iluksu dijelili sa gazdama Avdi}ima. Tudvojicu bra}e sam upamtila podobro~instvu, blagosti i fino}i. Idu}iku}i, nailazila sam, potom, na bricuSalihovi}a, obu}ara Dànanovi}a,veliku ku}u obitelji Vrhovski, kojoj jesvaka nova vlast mijenjala namjenu.Pored na{e ku}e bila je tatinaobu}arska radiona, koja je otvaralavrata ta~no u {est ujutro...Ku}e su mile i drage, ali ljudi sudraì. U Blankinim uspomenama i unjenim pri~ama vrvi na stotinu

imena. U tom njenom spomenaru, odprve do zadnje strane, je jedan velikiimenik Doboja koji je, naàlost,nepovratno nestao.- Neki ljudi su u mom odrastanjuostavili trag, a bez njih ni na{ gradsigurno ne bio bio mjesto uspomena.Meni se ~ini da nije bilo ~ika Voje itete Jarmile Vukovi}, Mike i Bobe,bega Nurije, Edhema i NusretaSmailbegovi}a, Vjekoslava i NevenkeRzeak, familije Cvitana Kova~evi}a,Mire Artofer-Kvaternik, obiteljiMazurkijevi}, Vere i To{eVuja{inovi}a, k}erke Nevenke i zetaprofesora Ese Krese, na{ Doboj ne bibio ono {to je bio. Nikada ne}u zabo-raviti drage ljude, teta Ilonku i SabitaDizdarevi}a i njegove Zlatu iZlatana, pa onda mesara NebijaguHajrulahovi}a, ~iji sin Firduz je biomoj najbolji direktor u ìvotu.Pamti}u uvijek Soku i MikuDujkovi}a, Papu i Jasenku. Pa onda,familiju Vidoni, u~itelje Janjanine izKostajnice, Boù Gosti}a, gorostasa izPlo~nika, ~ija suma jo{ miri{e umojim snovima, pa onda profesoraMatu Palijana i njegovu k}erku Jasnui sina Miru, zgodnog momka u onodoba. Tu je negdje i prof. Vid Pulji} injegova Franciska, strah i trepet, kojaje predavala njema~ki i dje~akepovla~ila za zulufe da su suze frcale.Doboj su ~inili i Momo i KataAbdalovi}, Lilo i Zlata Dautbegovi},moj dragi nastavnik Huso Hromali} itetka Halima, pa moje najdraèkom{ije Turali}i o kojima samnapisala jednu cijelu pri~u. Grad gradom ~ine ljudi, a u na{emDoboju, naàlost, vi{e nema mnogihimena koja ja poku{avam spasiti odzaborava: dr Rap, ruske izbjeglice -plemi}i Meljnicki, ~ika Ferdo Lesar,familija Antuna Kaliha, (sin Vinko jeimao mali zoolo{ki vrt i najve}uzbirku prepariranih ìvotinja u Bosni), onda familija Jiral, k}erka Pepina,udata za Krunu Prajzlera, pa ~ikaFerdo Miskovi} i njegov sin, moj veli-ki i nikad preàljeni prijatelj Zlatan.Tog Doboja vi{e nema, ni geometraLali}a, ni kroja~a Glazera, ni na{elegendarne nastavnice matematikeBorke Lali} (sin \or|e, k}erkaLjilja), ni Lacija Zlamana, ni obu}araZigmana, ni aristokrata Bruji}a sastare stanice, ni advokata BobanaDrakuli}a i Dragana Mari}a, ni

gospo|e Merice Mataje, Mire i NadeIvovi}. Ko jo{ ne zna na{e plehmuzi~are Blagiju Todorovi}a i \okuDamjanovi}a, a ja jo{ pamtim i RafuGemajnera, na{eg Dalmatinca, elek-tri~ara Ivicu Kristi~evi}a, obiteljLovis, Mersnike sa Usore, tisleraSalihba{i}a, Hrvoja i MirjanuGirardi. Posebno po{tovanjezasluùje po{tovana profesorica,pokojna Ljubica Stani{i}. Njen Batoje pravi dragulj sa na{ih prostora, anjegova supruga Cica je bila mojanastavnica, uvijek nasmijana, vesela iduhovita. Posebno mnogo se dalonau~iti od dvojice meni izuzetnodragih i vrsnih stru~njaka, profesoradoktora Ivana Petri~evi}a i kustosana{eg Muzeja, Brane Beli}a. Doboj jeimao svoje veli~ine, koje su ìvjeletiho u na{em susjedstvu…U najranijem djetinjstvu zalazila samu ku}u dobri~ine popa Ljube Du~i}ai popadije Ljubice, u Barama. Zadobrodo{licu uvijek je ~ekalo slatkood {ljiva ili ruà i posve}ena p{enica.Kad god do|em u Doboj posjetimgrob tog svetog, dobrog ~ovjeka.Treba se, tako|e, prisjetiti i familijepopa Riste Krivokapi}a. Sin Savo jebio na{ prvi arhitekta, a k}erkaMilena profesorica u Medicinskoj{koli. Ne}u zaboraviti ni na{udugogodi{nju mati~arku Olgu Niki},

udatu sa profesora Ljubu Nikoli}a.Familija Karabin, veoma dobri ljiudi,a k}erka Na|a pjevala je kao slavuj,skupa smo glumile u “Pokondirenojtikvi”, u na{em amaterskompozori{tu, u reìji po{tovanog Ra{idaMuminagi}a.Sada{nja dobojska mlade` nikadane}e znati gdje su bile Velike i MaleKlade, gdje je bila Cajtina njiva, nitikako je Hasan Cvaka, kao praviMikelan|elo, meni nacrtao konja. Umojim uspomenama sve to postoji ivje~no }e postojati. Mulo i tetaLjiljana Hadìjusufovi}, mama legen-darnog rukometa{a Avde, koji mi jebio kao tre}i brat, a njegova Elviramoja druga sestra. Nisam zaboravilani ~estite prosvjetare Nikoli}e, Voju iVukicu, Veljka i Velu, kao i na{egprvog veterinara Leopolda Bastu, teobitelj Suhi, ~ika Vilima i tetaMarjanku, kao i iz mog djetinjstvanajdraè dvije tete: Gizelu Ofbauer injenu snahu, Ma|aricu Reziku. Odnjih je trebalo u~iti o {tedljivosti.Nikada nisu bacali koru od oguljenogkrompira, ve} bi je su{ili i loìli.Miris tog skromnog doma osje}am idanas.Sje}ate li se onog “stojadina” sa po~etkapri~e? Krenuo je iz Doboja prije puno,puno godina, nakrcan uspomenama imirisom lipe.Jo{ je u ìvotu, jo{ uvijek vozi!

Slika iz 1975 - Blanka sa bra}om i pokojnim roditeljima

Blankini slikarski motivi -likovi, cvije}e i uspomene

Sa k}erkom Leom


Pri~a o divnim ljudima

DJECA ZADIKA I ESTEREAVRAM je zavr{io trgova~ku {kolu,{to je bila tada znatna naobrazba. Bio je druèljubiva, pedantnaosoba, miroljubiva dobri~ina, pret-jerana po{tenja~ina, sa dobrimpam}enjem. Oènio je SarinkuMusafija, pametnu i razboritu ènu,iz @epca. Nastavio je trgovati uZadikovoj radnji tekstila. Imao jedvoje djece, mene, Cazara-Zadikaprofesora, dugogodi{njeg prosv-jetnog radnika Mostara, i moju ses-tru Palombiku. Ja sam bio oènjenMudjeverom, ro|enom Vila, iimamo k}er jedinicu Aidu, arhitek-tu, udatu tako|er za arhitekta,Almasa Bav~i}a. Iz tog braka imajudvoje divne djece, Maka i Hanu.Tokom rata u Bosni i Hercegovini(1992-1995), kao izbjeglice odlazi-mo u London, gdje i danas ìvimo.Naàlost, 1999. umrla je supruga,majka i nena (baka), Mudjevera isahranjena je u Londonu. Avramova k}i, moja sestraPalombika Pomba, udata Male{evi},

umrla je u Beogradu, 1996. godine.Imala je sina Nenada, koji je u cvi-jetu mladosti trenuta~no umro naputu ka {koli. Pombina k}er Ina,udata Pulji}, imala je ozbiljnihproblema, jer se bila razdvojila odsupruga, za vrijeme rata u BiH.Uspjeli su da se sastanu i nastavenormalan bra~ni ìvot u Kanadi.Sada sretno ìve u Torontu i imajudvije lijepe djevoj~ice.Pombin suprug Rade, poginuo je usaobra}ajnoj nesre}i u Beogradu,po~etkom ovog stolje}a.Otac Avram umro je 1962. Sarinkaje umrla 1982. Sahranjeni su naJevrejskom groblju u Mostaru.Za ìvota, Sarinka je bila vrlo

obljubljena i cijenjena u dijeluMostara, gdje je dugo godinaìvjela, u Brankovcu.

MO[O je ìvio u Mostaru. Bio jedobrodrè}i. Nije htio da ide uAustrijsku vojsku, tokom I svjet-skog rata. Sakrivao se, àndari suga otkrili. Bjeè}i od àndara, ozno-jen, sko~io je u Neretvu i momen-talno se {lagirao. Te{ko je hodao,

imao je i problema sa govorom.Postao je invalid, nesposoban zarad. Zapustio se i stalno je djelovaotu`no i nesretno. @ivio je sa sestromSidom, a nov~ana sredstva je dobi-vao od kirija naslje|enih Zadikovihku}a. @ivio je zapu{tenim ìvotombezvoljnog bolesnika. Tokom VIInacisti~ke ofanzive na slobodnu,Titovu teritoriju, 1944., Mo{o jeboravio na Baniji, u Hrvatskoj.Tada je nestao i gubi mu se svakitrag. Nikada nismo saznali {ta se sanjim desilo.

BULKA-SIDA je ìvjela je u Mostaru,u [ehitluku. Bila je dobra kuhari-ca, sa izuzetnim pam}enjem. Mnogisu je zvali da priprema jela zaposebne prilike. Udata za MonijaSaloma, rano je ostala udovica sa~etvoro djece. Te{ko je dolazila dosredstava za ìvot. @ivjela je skrom-no, skoro oskudno. Radila je razneposlove kako bi uzdràvala sebe idjecu. Pasirala je {ipurke, osnov zapravljenje ukusnog pekmeza i to jeprodavala, to je bio vrlo naporanposao. Svu djecu je uspjela izvesti

na po{teni ìvotni put.Veliki dioìvota provela je sa sinom, oficiromJNA, Avramom- Bracom. Umrla jeu Mostaru, sedamdesetih godinapro{log vijeka. Bulkina najstarija k}i Debora,udata Kajon, bila je modistica uSarajevu, sada sa k}erkama Miromi Ginom ìvi u Izraelu. Mu` Monijoj je davno umro u Izraelu. Sin Avram Braco bio je bravar,

antifa{isti~ki borac, poslije II svjet-skog rata vi{i oficir JNA. @enio setri puta. Sa prvom ènom imao jesina Baneta, a sa drugom Dragana.Umro je 1993. u Mostaru. Tre}aèna Erna se preudala, postala jeKon i sada ìvi u Splitu.K}i Estera-Seka bila je prije IIsvjetskog rata u~enica. Poslije rataudavala se dva puta. Sa prvimmuèm imala je sina Mi{u, a sadrugim muèm, DavidomHajonom, Mostarcem po porijeklu,sa kojim je sretno ìvjela uNjujorku, imala je k}erku i sina.Umrla je u Njujorku.Sin Mosko, zvani îta, jo{ kaodje~ak imao je ne{to u sebi da bi gasvako zavolio. Bio je vrlo dru{tven iplemenit. Imao je mnogo prijatelja.Sredinom pro{log vijeka, oènjenpametnom i lijepom ènom, sadvoje male djece, odlaze uAustraliju. Djeca, Silvio i Rut, suzavr{ili visoke {kole, te su sadauspje{ni i ugledni gra|aniAustralije. îta je umro prije {est,sedam godina, u Australiji.

RIFKA, vrijedna, prava doma}ica,supruga i majka. @ivjela je uZenici. Udavala se tri puta. Saprvim muèm, Buki Trinkijem,imala je dva sina, Salamona kojije1941. odveden i ubijen u logoruJasenovac i Cezara koji je sa porodi-com ìvio u Zenici. Imao je ènuJoju, sina koji se zove Oto i k}erkuMiru. Umro je krajem pro{log vije-ka. Sva tri Rifkina muà umrla suprije Rifke i svi su bili vrlo sretni ubraku sa Rifkom. Ona je doìvjeladuboku starost. Umrla je u Zenici.

IZIDOR je zavr{io metalski zanat.Bio je dobro}udna, vrijednapo{tenja~ina. Kao mladi}, oti{ao jeu Ju`nu Ameriku i tamo je bio

uspje{an farmer. Naletilo je ogrom-no jato skakavaca i potpuno mu jeuni{tilo farmu, pa se morao vratitiu Mostar bez ikakvih sredstava.Oènio je Klaru Abinun, sa kojomje imao troje djece, dvije k}erke isina. K}i Estera-Estika bila jearhitekta, koja je nedavno umrla.K}i Tilda, medicinska sestra. SinDavid, gra|evinski tehni~ar. Svi susa familijama sada u Kanadi. Izidor sa porodicom ìvio je i radiou Beogradu, kao trgovac. Umro je uBeogradu u drugoj polovicipro{loga vijeka, dok je Klara umrlapo~etkom dvadeset prvog vijeka uKanadi.

MAKSO je zavr{io tapetarski zanat.Mostarac, pedantan, radin, ali imu{i~avog tabijata (naravi). Zbog teosobine, propao je kao trgavac met-alskom robom, a i rastavio se odsupruge Lalike-[arlote Papo. Sanjom je imao dvoje djece, sina ik}erku. Sin Jozef-Joìka, bio jedobar majstor-metalac. @enio sedva puta, sa prvom ènom nijeimao djece pa se razveo, a sa dru-gom ènom je imao dvije k}erkekoje sa porodicama ìve u Izraelu.Umro je 2005. godine, u Mostaru. Maksina k}erka Edita je nastavnica,udata Maru{i}. Sa porodicom ìvi uzapadnoj Hercegovini, u [irokomBrijegu i ima sina i k}erku. PoslijeII svjetskog rata, Makso se po drugiput oènio sa Han~ikom [varc, sakojom nije bio sretan. Umro jesredinom pro{log vijeka u Mostaru.

SARA je bila je jako lijepa, voljela jezabavni, veseli, vedri ìvot. Udalase u Sarajevu i postala Maestro.Imala je dvije k}erke, Esteru-Ernu,nastavnicu, udatu [arenac, koja saporodicom ìvi u Sarajevu i Ritu,udatu Koprivica, profesoricugeografije, koja sa porodicom ìviu Beogradu.Sara je umrla u Lici, u selu Bobi}

Brdo, 1944., jer nije imala neophod-nu ljekarsku pomo}.

DAVID-DAVO je zavr{io stolarskizanat. Uvijek je bio vedar i raspo-loèn. Bio je duhovit i druèljubiv iimao mnogo prijatelja. Bio jeuspje{an trgovac metalskom robom

u Mostaru. Oènio se Sol~ikomKabiljo iz @epca, sa kojom je imaodvoje djece, Esteru-Ernu, elek-trotehni~arku, udatu Cipra, i sinaSadu-Zadika. Erna ima dva sina, Gorana, pomor-ca, koji sa porodicom ìvi u Splitu iBorisa-Batu, koji sa ènom i dvojedjece ìvi u [vedskoj. Sada Ernaìvi kao penzioner u Mostaru.Sin Sado-Zadik, inìnjer organi-zacije rada, sa suprugom Nedomìvi u Kanadi. Ima sina Davida-Dadu i k}erku Teju. Svi saporodicama ìve u Kanadi. Davo jemlad umro od leukemije, dok jeSol~ika, sa preko devedeset godina,umrla 2004. godine u Mostaru.

MIRJANA je bila otresita, pomalomu{kobanjasta, zdrava djevojka.Udala se u Sarajevu i postala Polak.Nije imala djece, razvela se i ostalidio ìvota provela je sa sestromRifkom u Zenici. Nije se vi{eudavala. Umrla je osamdesetih god-ina pro{log stolje}a, u Zenici.

RAFAEL-RAFO, bio je visok, lijep,vrlo duhovit, snala`ljiv, druèljubiv,veliki mangup, prava mostarskaliska. Svugdje gdje bi do{ao, bio biglavni. Bio je {ef mostarske raje,glavni kupa~ na Neretvi, hrabar,vje{t u tu~ama, imao je nadimak“Admiral Togo” i pod tim imenomje bio poznat u Mostaru. Do IIsvjetskog rata ìvi i radi uBeogradu. Oènio se 1937. saErnom Levi, koja je ubijena unacisti~kom logoru. Sredinom1941., Rafo dolazi u Mostar i odlaziu jedinicu antifa{isti~kih boraca,gdje je po~etkom1942. poginuo.

Osim Dave i Rafe svi ostali su pro{likroz talijanske sabirne centre, pakroz talijanski logor na otoku Rabu,te kroz golgotu skrivanja i bjeànjapo Lici, Kordunu i Baniji(Hrvatska), gdje su vlast imaliTitovi partizani, ali su ~esto upadalinacisti i ~inili stra{ne, krvavezlo~ine i druga nedjela, posebnohvataju}i biv{e logora{e sa Raba. U tim predjelima, ostavili su ìvoteSara i Mo{o, ostali su ìvi do~ekalikona~no oslobo|enje, prolje}a 1945.godine.

Mostarski DanoniD

a li je bilo Danona u Mostaru, prije dolaska mojih -none (djeda) Zadika i none (bake) Estere, nije mipoznato. Sigurno je da nije bilo mojih srodnika sa timprezimenom, pa ovo {tivo obra|uje podatke od dolas-ka Estere i Zadika u Mostar, oko 1890. godine.

Zadikova loza porijeklom je iz Gra~anice u Bosni. Vrlo mladostao je bez oca, te kao starije mu{ko dijete, glava porodice,naporno je radio da bi obezbijedio sredstva za ìvot za sebe,za majku i za brata. Brat nije bio radin, tako da je sav teretporodice bio na le|ima Zadika. Kao mladi}, u Sarajevu jeu~io trgova~ki zanat. Imao je sre}u da je izu~avao zanat kodizuzetno znanog i sposobnog trgovca. Tako je Zadik stekaosolidno znanje iz te bran{e. Vrlo mlad se oènio Esterom, kojaje tako|er Danon, pa ~ak i iz Gra~anice. U biv{oj domovini Jugoslaviji bilo je vi{e loza Danona kojinisu bili ni u kakvoj rodbinskoj vezi. Tako Estera, iako jebila Danon, nije bila u rodbinskoj vezi sa Zadikom. Poslijevjen~anja, oko 1890., do{li su u Mostar i tu su se po~eli bav-iti trgovinom manufakturnom (tekstilnom) robom.Zahvaljuju}i velikom trudu, znanju i sposobnosti Zadika, uzsvestranu podr{ku i pomo}, prvenstveno supruge Estere, avremenom i djece, {tedljivim, savjesnim, upornim radom,

Zadik je vremenom postao bogat i ugledan gra|aninMostara. Bio je inteligentan, govorio je vi{e stranih jezika.Poznat je bio kao dobro~initelj, mnogima je pomogao. Radisvog po{tenja, pedantnosti, ~estitosti, urednosti itd., dobio jenadimak “\ustinu” (|ustu na Ladino jeziku – po{ten,~astan, ta~an, uredan, vrlo pozitivan). [anse je davao samojednom. Tako je dao sredstva zetu, muù k}erke Side, daotvori trgovinu, ovaj to nije iskoristio. Kada je finansijskipropao, traìo je nova sredstva od Zadika, {to je Zadikodbio, a to je izazvalo bijes i mr`nju zeta prema Zadiku. Poslao je najmla|eg sina Rafu na {kolovanje u Dubrovnik.Nova sredina uticala je da se Rafo dao u provode i zabavune u~iv{i za {kolu. Kada je to Zadik saznao, odmah je vra-tio Rafu u Mostar. Rafo ga je molio i ~vrsto obe}ao da }e ubudu}e vrijedno u~iti, da mu oprosti i da ga ostavi uDubrovniku, Zadik je ostao pri svojoj odluci, tako je Rafoostao bez naobrazbe. Zadik i Estera umrli su u prvoj polovi-ni pro{log vijeka i oboje su sahranjeni na Jevrejskom grobljuu Mostaru. Sa Esterom i Zadikom ìvjela je Zadikovamajka i me|u prvima je zakopanim na Jevrejskom groblju uMostaru, njen grob ima starinski jevrejski, kameni nadgrob-ni spomenik.

Pi{e: Cezar-Zadik Danon, London 2007.


Holokaust

Dvadeset i sedmi je dan mjeseca sije~nja, odstrane Generalne skup{tine Ujedinjenih nacijaprogla{en Svjetskim danom sje}anja na `rtveHolokausta pa se kao takav diljem ove na{eplanete obiljeàva na razli~ite na~ine. Tako je

ove godine tog nedjeljnog prijepodneva i u Bosni iHercegovini, odnosno u Sarajevu a u organizacijiAkademije nauka i umjetnosti BiH i uz prisustvovelikog broja znanstvenika ali i javnih i kulturnih rad-nika odràna akademija posve}ena milionima Jevrejanestalih u nacisti~kim kazamatima.No, to nije sve. Dvije su institucije na{eg grada, za kojebi smo rekli da gotovo i nemaju ni{ta zajedni~ko osimdjelovanja na polju kulture, spajaju}i svoje nezavisnonastale projekte u jednu funkcionalnu cjelinu, dale suovom gradu tako jedan cjelodnevni hepening (de{avan-je o.a.). Naime, poznata galerija «Paleta» nastavljaju}isvoj projekt obiljeàvanja ìvota i stvarala~kog djelo-vanja na{ih poznatih likovnih umjetnika po kojima jei Sarajevo nadjenulo imena pojedinim ulicama, sjedne strane, i «La Benevolencija» Jevrejsko humani-tarno i kulturno-prosvjetno dru{tvo razvijaju}i svoj

plan obiljeàvanja 27.01. kao Svjetskog dana sje}anjana Holokaust, s druge strane, spojili su ove dvije idejeu jednu zajedni~ku cjelodnevnu akciju.Prvo je u ulici Danijela Ozme, poznatog slikara igrafi~ara ubijenog u Jasenovcu 1942. g. postavljenaspomen plo~a, da bi u popodnevnim satima u galeriji«Novi Hram» uz kulturno-umjetni~ki program u kojemsu pored ostalih u~estvovali A. Sidran, pjeva~ka grupa«Prijatelji» , maestro \. [abanagi}, predsjednik «LaBenevolencije» Jaki Finci otvorio izlo`bu likovnih ost-varenja Danijela Ozme. «Zanimljivo je….» - istakla jepovjesni~arka umjetnosti Meliha Huse|inovi}, - «…..da je ovo tek druga samostalna izlo`ba ovog zna~ajnogbosansko-hercegova~kog umjetnika.». Posljednji izavr{ni segment ovih doga|anja odvio se u sve~anojsali Jevrejske op}ine u Sarajevu u kojoj je u prisustvuzvanica, gra|ana i ~lanova zajednice odràna iKomemorativna sjednica. Posve}ena milionima stradal-ih Jevreja ali i svih drugih `rtava nacisti~ke ideologije iprakse na kojoj se okupljenim obratio predsjednik JOBoris Koèmjakin.

Svjetski dan sje}anjana `rtve holokausta

Uradnju je iznenada banuousta{ki povjerenik. Mr{av ivisok, povjerenik se dràoukru}eno, a njegov mali o{trinos, koji je str{ao u vis i

podizao gornju usnu, davao je licuizraz nadmcnosti. S visine jepogledao u mog, od straha jo{ ja~epogrbljenog, ujka Daniela i poturiomu pod nos cedulju sa ìgomNezavisne Dràve Hrvatske.— Aha, to je usta{a u civilu, —zaklju~io je u sebi moj ujka Daniel i{ire}i ruke, le|ima po{ao premaunutra{njosti radnje. Zamuc kuju}ibez prestanka, ponavljao je rije~ kojamu se jedina tada na metala: „I-i-iz-v-v-v-o-l-t-e...“Ne vade}i lijevu ruku iz dèpa, pov-jerenik je bahato kora~ao prema ujkaDanielu i izgledalo je da }e ga~itavim tijelom pritisnuti uza zid.Sre}om, za mojim se ujka Danielom

rastvore staklena vrata kancelarije ion se, odahnuv{i, na|e u toj maloj,njemu tako dragoj, prostoriji. »I-z-v-o-l-t-e...« — ponovo zamuca, pokazu-ju}i na stolicu. Povjerenik ostadenepomi~no stoje}i na vratima,upiljiv{i o~i u è ljeznu kasu, koja jeotvorena stajala u uglu. U bravi suvisjeli klju~evi.— Otvorena je, znate, ja tu drìm sveknjige i dokumenta. Novaca imamalo... — snebljivo }e ujka Daniel,kao ispri~avaju}i se.— Laè{, pseto! — dreknu pov-jerenik, — sakrio si ga!— Nisam, — branio se ujka Danici ipreklinjn}i govorio: -- Pregledajteknjige! Vidje}ete, poslovi slabo idu!— Laè{, — ponovo viknu pov-jerenik, — svi vi @idovi imatepara... Radnja je, istina, malena, ali je

puna kao {ipak.— To su sitnurije, -- usudi se da kaèmoj ujka Daniel...— No, no... prekinu ga povjerenik,— ne}u se ja valjda s tobom upu{tatiu rasprave! Proda}u radnju i do}i dotvojih prljavih para koje toliko ~uva{.Boja`ljivo podiù}i o~i, moj ujkaDanici se sretne sa slijepim pogle-dom sove koja kao da je vrebala danapadne `rtvu {to ju je u tami osjeti-la.— Daj mi klju~eve od radnje, --uzviknu kre{tavim glasom pov-jerenik, — i ne izlazi mi vi{e na o~i!— Ali, — tiho, vi{e za sebe, upitamoj ujka Daniel, — od ~ega }u jaìvjeti?— Ha, ìvje}es ve} nekako. [to semene ti~e, i ne mora{, procijedi suhopovjerenik, gledaju}i mimo njega.Korakom izbijena psa, moj ujkaDaniel izi|e iz radnje. Pustom uli-

Moj ujka DanijelNapisala: Rikica Ovadija

com, i{la mu je susret neka èna savelikim sve`njem u ruci. Ugledav{i ga,prepla{eno je zastala pred nekimniskim prozorima. Stakla zazve~a{e,sveànj nestade iza jednog prozora, ièna produì dalje. Moj uika Daniel jetraìo neku misao za koju bi se uhvati-la njegova uzbu|ena ma{ta.Eto, ta prokleta kasa, koju je Rifkadonijela u miraz. Davno ju je ve} htioprodati. Upala je u o~i povjerenika. Danije bilo nje, mo`da se ne bi tako razb-jesnio, traìo novac i najzad ga otjerao.Ali nije samo kasa, nego i ta radnjica natako prometnom mjestu. Otkad ju jehtio zamijeniti za malu radnju na per-iferiji. Da je tamo, ne bi mu se danasovo dogodilo. [ta fali njegovom ocu rabiJe{ui {to je glavni rabin u hramu na per-iferiji. Opet ga svi cijene i po{tuju. Onima najvi{e vjernika, jer, hvala Jehovi,sirotinje je najvi{e na svijetu. I, {to jenajva`nije, u ovakvim danima on jedaleko od centra, gdje su bogata{i, koji-ma svako zavidi i èli da ih oplja~ka.Ali kako da se sada povu~e? Kako? Darasproda stvari iz ku}e? Ko }e kupitijevrcjske stvari kad ih svako moè samuzeti i poplja~kati kad zaèli! Ah. kakoje to stra{no, uzdisao je moj ujkaDanjel. Kome da se obrati? Koga da

zamoli da mu pomogne? Ta svi bjeèod njega kao da je kuàn. Pa ova trakaoko ruke, kri~avo ùta, i Magcn Davidna njoj i crnim krupnim slovima otis-nuto »@idov«. Ne}e mo}i ni da traìposla, da ode nekud na nadnicu. Ko binjega primio?Uskom zabitnom uli~icom dovukao sedo ku}e. Leden znoj lijepio mu jeko{ulju na potiljku, u slijepoo~nicamaje muklo udaralo, a o~i se maglile.Ka{alj mu je stezao grlo, a iska{ljati senije mogao. Avlija je bila pusta. Ima~ka, koja je uvijek u to doba drije-mala ispruèna na suncu, izgubila senekud.Rifku je zatekao svu uplakanu. — [ta,zar je ve} doznala {ta se dogodilo? —pitao se moj ujka Daniel.— Dogodilo se ono najgore, — jeca-ju}i, izgovorila je Rifka. — Odveli suih no}as, i mamu... i tatu... i Mo{ia... —gu{e}i se u pla~u nabrajala je. Moj ujkaDaniel je suhog grla stajao kod vrata igledao. Pred o~i mu iza|e Mo{iev lik.Crnomanjasti tihi mladi} nije htio danapusti roditelje. Vjerovao je da }e ihmo}i povesti sa sobom. Namjeravao jeda se prebaci u Mostar, gdje su biliTalijani.— Tukli su ih... {amarali... nastavila

je Rifka. Pri~aju kom{ije koje su viriles prozora. Otac se jedva uspeo nakamion...— Dakle, tu vi{e nema {ale. Moramooti}i odavde prije nego {to do|u ponas. Spremite se ti i Simhica. Odmahidemo, — odlu~no re~e ujka Danici,iznena|en samim sobom, svojombrzom odlukom i odlu~no{}u koja jetreperila u glasu. -Jesam li to ja, mislioje u sebi moj ujka Daniel i prkosnodigao glavu, gledaju}i smjelo u o~i pov-jereniku, ~ije je nadmeno lice vidio uma{ti pred sobom.- Kuda }emo... kuda...? - o~ajni~ki ga jepitala Rifka, prekidaju}i njegovarazmi{ljanja...— Kuda...? Prvo idemo mojima, asutra }u ve} smisliti {togod... Ne damse ja. [ta je? Nisam pseto...Rifka je bespomo}no slegnula rameni-ma, tromo pokupila neke stvari, strpalaih u torbu i po{la prema vratima. Mojujka Daniel uzeo je Simhicu u naru~je,skupa sa igra~kama koje je dràla uruci, i po{ao za njom. I{li su nijemi,otiru}i se o zidove ku}a, zapinju}io povaljcnc tarabe. Simhica seradovala {etnji s ocem i razdraganotepala i pjevu{ila. Rifka ju je umirivalas tjeskobom u srcu. Sutra }e mo`da ova

radost biti ugu{ena, sutra }e mo`da svibiti mrtvi.Moj ujka Daniel, naprotiv, nije vi{eosje}ao nemir, ni tugu nije osje}ao. Svese to rasplinulo i dalo mjesta nekomtvrdom, odlu~nom osje}anju prkosa. —Pobje}i od njih, umaknuti smrti, to bibila pobjeda. Zar da ovakvi odurniljudi, kao {to je, recimo, njegov pov-jerenik, sude o tome da li }e on, njego-va Simhica i Rifka ìvjeti... »...[to semene ti~e, i ne mora{...!« zvu~ale su muu u{ima opore rije~i povjerenikove. Ha,pokaza}e on njima, pokaza}e im da suse prevarili u malom, pogrbljenomtrgov~i}u Danielu...I da se nije dogodilo ono {to se dogodi-lo, te no}i, mo`da bi moj ujka Danielumakao smrti, mo`da bi po~eodruk~ije da misli, ìvi i rasu|uje. Alinije vi{e imao vremena da i{tapametnog smisli. Ne, nije vi{e imaovremena za razmi{ljanje. Kucali su navrata tako jako i uporno da su moraliotvoriti.Ovaj put gonili su ih pendrecima. Mojujka Daniel drào je u zagrljajuSimhicu, koja je vri{tala, svaprepla{ena. Vje{to je podmetao svojale|a, glavu, ramena, samo da je udaracpendreka ne dohvati. Bio je njeàn

otac, a jo{ nje`niji sin, jer, kad suili odvojili od èna, koje su ostale uvagonu, a oni kao krdo izmu~enestoke po{li prema kapijiJasenova~kog logora, moj ujkaDaniel se probio do rabi Je{ue, kojije, teturaju}i i {ap}u}i nekumolitvu, i{ao ne osvr}u}i se. Pri{aoje ocu i po~eo da ga hrabri — O~e,ne bojte se, mi se ne}emo rastajati.Ja }u biti uz vas. — Rabi Je{ua gaje bolno pogledao. Bio je odsutan,pripremao se za smrt.Mom ujka Danielu nisu dali darazvije svoje misli, da utvrdi usamom sebi svoja nova osje}anja,koja su ga bodrila i davala musnage. Ne, put od kapije do klade,gdje su maljem razbijali lobanjeìvih ljudi, bio je veoma kratak. I,kad je moj ujka Daniel, kao dobar injeàn sin, htio da umre prije svogoca, nisu mu dali. Neki golobradiusta{a odgurnuo ga je udarcemnoge ustranu. Bez jauka, sru{ilo setijelo starog rabi Je{ue i prosule segomilice mozga. Skoroonesvije{ten, ujka Daniel se spus-tio na panj. Jedan zamah ruke i srascijepljenom lobanjom nestalo jeko{nice misli mog ujka Daniela.

Okrugli sto Institut za istraìvanje zlo~ina protiv ~ovje~nosti ime|unarodnog prava organizovao je povodomMe|unarodnog dana obiljeàvanja Holokausta,27.januara. OKRUGLI STO na temu Pravednika izBosne i Hercegovine.Okrugli sto imao je zadatak da postavi platformuistraìvanja i sistematizacije gra|e kao i nau~noobaja{njavanje fenomena zajedni~kog ìvota u Bosni iHercegovini u kojem su svi konstitutivni narodispa{avali Jevreje u toku Drugog svjetskog rata.Dosada nikada nije postavljena ovakva platforma, niti seo ovom fenomenu raspravljalo,a posebno isti~emokako do sada Bosna i Hercegovina nije u~inilanijedan napor(za razliku od Hrvatske i Srbije koje suveoma aktivne u tom pogledu) vezan za promocijuPravednika tj.ljudi koji su spa{avali Jevreje u tokuDrugog svjetskog rata .Zato ovaj Okrugli sto imavaàn zna~aj i za na{u dràvu, jer pretstavlja platfor-mu za jedno nau~no istraìvanje koje }e trajati 3-5godina i koje }e biti medijski popra}eno ,a ~iji }e kra-jnji rezuktati biti, pored nau~ne studije,dokumen-tarni filmovi, knjige i izlo`be.Okruglom stolu su, pored ve}eg broja nau~nika,prisustvovali i ~lan Predsjedni{tva BiH dr.HarisSilajdì}, Jakob Finci i Eli Tauber.Doga|aj je bio zabiljeèn u dnevnoj {tampi i bogatopopra}en kroz ostale elektronske medije.

Uokviru obiljeàvanjame|unarodnog danaholokausta

Omladinski klub da jesvoj doprinos kojizasluùje svaku pohvalu.Prvo su marljivo sakuplja-ju}i uradili doku-mentareni filmn oholokaustu, a poslije izvelimuzi~ko–scenski perfor-mans, i tako pokazali dana njih moèmo ra~unati ida se ne moramo brinutina kome }emo jednogdana ostaviti na{u maluzajednicu.

Abdulah Sidran

Oni {to prolazeSarajevskim Sefardima

Najprije je prolazilo vrijeme. Potom smo prelazili most i cestu, kod benzinske pumpe, i tu je, u skladu sa

razumom, bilo ispisano Zabranjeno pu{enje.Zatim smo ponovo prelazili cestu, podno

Trebevi}a, kolebljiva hoda, u strahu od mijene, pljuska nenadanog.

Mrtvi zrak. Kamen i zmija. Sle|en hlorofil Toleda. Espanjoles sin patria.

Potom je prolazilo vrijeme. Jedni smo drugima gledali u lica,

zbrajaju}i, po hiljaditi put. Kako i{~upati srce ove tuge?

Jedan je nedostajao; Jahve }e ponovo biti sam.

Ombre prejado y entelegente, lavrador publico dija i tarde...

Onda je prolazilo vrijeme. Penjasmo se, stubi{tem, ne broje} stepenice, do kamene

kocke (tu po~iva onaj {to nam nedostaje?) -Jasenovac, Gradi{ka, \akovo, Jadovno, Loborgrad, Au{vic, Bergen-Belzen, m i r.

Clara, no lloras hija mia, no temes la fosa fria.

A vrijeme je i dalje teklo. Dolje se sada sun~ala dona Klara,

u badekostimu, s nemarom rasutim oko glave: die Sonnenbrille, "Elle", tamo cigarete, feuerzeug, zvu~na kutijica iz Japana.

Srce je prestalo da kuca.

Muy presto te perdimos caro padre amoroso

yece con nuesta madre en eterno reposo.

Svijet je ovaj baklja, s oba kraja zapaljena. Tako smo sami - ìvi i mrtvi –uvijek isto.

Pla~e li Elohim? Cvili li Adonaj? Ovdje ve} dugo ne kosi niko travu ni korov.

Sama lipa cvate i orah sam zri. îsta je i nevina zemlja.

Madre que non conoce otra justicia que el perdon ni mas ley que amor.

Spavajte, vi {to ste pre{li i posljednji put. Spavajte, vrijeme }e pro}i.

Spavajte, vremena vi{e ne}e biti. Spavajte, ni~ega ne}e biti

i bi}e kao da ni~ega nikada nije ni bilo. Spavajte, nebo nema uspomena.

Ima Ni{ta, ima crna rupa. Ni{ta {to se ulijeva u crnu rupu koja raste.


Pri~a

Slu~aj 1. Prije mnogo godina, u na{im,bosanskohercegova~kim novinama,pro~itao sam ~lanak, otprilike ovogsadràja: Lijepa, mlada, crnookosadjevojka arapkinja, plavih o~iju kaobistro nebo, raspjevana kaoprolje}e, vra}ala se ku}i poslije radakao u~iteljica. U blizini njene ku}eiska~u pripadnici Mosada i sanizom metaka iz automata, ubiju tomlado, lijepo ljudsko stvorenje. Izku}e je dotr~ao njen otac i nadmrtvim tijelom svog djeteta, vansebe od tuge, nije mogao progov-oriti ni jednu rije~, samo je bolnojecao. U tom ~lanku, navodi semjesto doga|aja i ime te djevojke.Poslije nekog vremena, do{la jemoja rodica iz Israela i odmah samjoj pokazao navedeni ~lanak i upi-tao je, da li je mogu}e da je nave-deni doga|aj istinit. Odgovoreno mije da je sve istina, samo da nije

neveden razlog ubistva. Ta djevojka,iako je u~iteljica, podmetnula jeBOMBU u autobus kojim suprevoèna dje~ica Izraela uobdani{te. Zar nije tako napisannovinski ~lanak stravi~an, nekorek-tan antisemitski akt? Ovo nije pro-dukt podsvjesnog, pa ni nesv-jesnog,ve} je tendeciozno-svjesnonapisano sa prljavim politi~kimciljem!

Slu~aj 2. Studirao sam u Rijeci, na Fakultetuindustrijske pedagogije. Tokomstudija, oformljena je neformalnagrupa, kojoj sam ja pripadao.Zajedno sa mnom bila su i dvaZagorca, iz zabitog dijela Hrvatske.Jednom prilikom jedan Zagorac jerakao drugome: ” Kaj si prljav k'o@idov!” Ja nisam bio siguran dasam dobro ~uo, pa nisam reagovao.Drugom prilikom, opet je isti rekaosvom drugu: ” Kaj si bedast k'o@idov!” Sad sam bio siguran da samsve ta~no ~uo. Tada sam mu rekao:”Kolega pa ja sam @idov, da li sam japrljav ili bedast?” On se zapanjio,postidio i rekao:” Nemre to bit, ustvari, ja i ne znam ko su @idovi, janikada nisam videl @idova. U momkraju sve kaj je lo{e, kaj ne valja,pripisuje se @idovima”. Rekao jeda ne zna razlog, izvore, odakle i odkada poti~u takve tvrdnje. To sedogodilo 1955. godine. To je o~itoproizvod sistematske antisemitskepropagande, tokom II svjetskograta, koja je pustila duboke kori-jene. Mnogo se izvinjavao i sasvimje promijenio mi{ljenje o @idovima.

Slu~aj 3.Na istoj {koli, zajedno sam radio snastavnikom mojih godina. Dobrosmo se slagali i druìli. Jednom pri-likom, pozvao me je u svoju ku}una kafu, {to sam prihvatio. U ku}ismo zatekli njegovog oca, koji je bioprili~no star, rado je pri~ao i svomgovoru pridavao je veliku va`nost.Opisao nam je stanje tridesetih god-ina pro{loga vijeka, kada je bilaekonomska kriza. Morao je izvr{itineku uplatu, a nije imao novaca.Postojala je opasnost da mu budeoduzeta ku}a i du}an, ako ne izvr{inesretnu uplatu. Traìo je poza-jmicu na sve strane, ali navodnoniko nije imao (ili nije htio) da muu toj situaciji da novac na zajam.Sjetio se trgovca, kom{ije, DavidaKoena i do{ao je kod njega sa mol-bom za pozajmicu. David mu jerekao da on nema toliko novca, alida }e mu dati garantno pismo, sakojim neka ode kod poznatogmostarskog bogata{a, a njegovogprijatelja, [aina i on }e mu, naosnovu njegove pismene garancije,dati traènu pozajmicu. Tako se idogodilo. Tada je rekao:” Divni,plemeniti David Koen, spasio meje od stra{ne nesre}e, vje~no sammu zahvalan”! Poslije nekog vremena, poàlio sesinu da mu ne{to sa strujom nije uredu. Sin mu je preporu~io da ode upreduze}e Elektro-Hercegovinu kodErne Cipra, ona }e mu poslatinekoga da otkloni kvar. Na to je onsa ga|enjem rekao: ”Je li kod oneîfutke?” Ja sam bio spreman dareagujem, ali kada sam vidio mogakolegu, ne samo da je poblijedio,nego je o~ajni~ki buljio u mene,

odustao sam od bilokakvog komentara. Tadaje i otac uvidio kakvu jegre{ku izrekao i probaose, dosta nespretno, oprav-dati. Iako je smatraoJevreja, Davida Koena,najplemenitijim ~ovjekomMostara, antisemitskapropaganda uspjela je unjegovu podsvijest unijetiodbojnost, pa i ga|enje,prema Jevrejima.

Slu~aj 4. Prisustvovao sam jednom prilikomnekoj slikarskoj izlo`bi. Poslijeodre|enog vremena, formirane sugrupice i vodile su raznolikediskusije. U na{oj grupi bio jenepoznati, mla|i slikar, koji je insi-stirao da ispri~a vic. Evo tog vica:Za vrijeme II svjetskog rata,nejevrej kom{ija pristane da sakrijeu svoj podrum jevrejsku porodicu, ada oni plate tu uslugu zlatnimdukatom, svako odre|eno vrijeme(Jevreji su UVIJEK puni zlata,dukata??!!). Tako je taj gra|anin,zahvaljuju}i skrivenim Jevrejima,odnosno dukatima, odli~no ìvio.Kada se zavr{io rat, on je i daljerasko{no ìvio. Na pitanje kom{ijaodakle mu sada sredstva za takodobar ìvot, odgovorio je: “Panisam lud da im kaèm da se je ratzavr{io”! Kroz moju svijest prohujala susje}anja na strahote koje sam li~nodoìvio tokom tog rata. Stravi~nedoìvljaje opisane u Dnevniku AneFrank, skrivanje i stradanja mnogihJevreja, strahote stalnog ìvljenja upodrumu, uz neprestani strah da }ebiti otkriveni i ubijeni, itd.Naàlost, neki iz grupe su se nasmi-jali tom vicu, ja sam ljutito rekao:“Kakva gadost, fuj!” i napustio samizlo`bu, uz ~u|enje glupavogslikara.

Naàlost, i danas su prisutni, umnogim dijelovima svijeta, antisemiti-zam, vjerska, nacionalna i rasnamr`nja i netrpeljivost, pa se ~estitim,humanim, razumnim ljudima name}epotreba i obaveza aktivnog i energi~nogsuprotstavljanja tom zlu.

Moji susreti saantisemitizmom

Pi{e: Cezar Zadik Danon, London

Ljudske aktivnosti mogu se izvoditi: svjesno, nesvjesno i podsvjesno.Podru~je podsvjesnog je va`no u istraìvanjima i teorijama SigmundaFrojda (psiho-analiza) i drugih nau~nika. ôvjek ne{to radi, zastupa, osje}a, a ne zna, ili mu nije jasno, za{to, kojisu motivi, korijeni tih aktivnosti, stavova, pogleda itd. U stvari, osnova-korijen je skriven u na{oj podsvijesti, a toga nismo svjesni. U na{upodsvijest prodiru razni sadràji, izazvani stvarnim doìvljajima, utjeca-jem pojedinaca, grupe, djelovanjem propagande, itd.Poznata je tvrdnja da kada netko pet puta ponovi istu la`, {esti put i sam

povjeruje da govori istinu. Antisemitska propaganda je surova, neljudska,svirepa la`, koja naj~e{}e navodi da su Jevreji ro|eni lihvari, sebi~ni,gramzivi, prljavi, nemilosrdni, {krti, nedru{tveni, pohlepni za zlatom inovcem, itd. Neki ljudi, nesvjesni svojih postupaka, {to moè biti produkt podsv-jesnog, bivaju na antisemitskim pozicijama, iako su svjesno protiv anti-semitizma, ~ak i o{tro osu|uju antisemitizam.Takve pojave mogu biti usli-jed raznih situacija, utjecaja propagande, politi~kih zbivanja, pa i nez-nanja. U tom svjetlu iznijet }u neke slu~ajeve mog susreta sa takvim anti-semitizmom.

Jevrejski vicevi su mnogobrojniji, dubljii o{triji, nego vicevi drugih naroda. Oni,obi~no, ne ismijavaju samo neke poje-dine komi~ne osobine ~ovjeka, ve}naj~e{}e pod sumnju stavljaju ukupnusituaciju ljudi, nerijetko sa bolom igor~inom. Koliko su jevrejski vicevivezani za neke situacije u kojima su seJevreji na{li, koliko oni zavise od odnekih osobina jevrejskog naroda - odgov-or se moè dati samo osvrtom na saètuistoriju jevrejskog naroda. Za ~itaoce"Jevrejskog glasa" smo napravili izborjevrejskih viceva, koje }emo u nekolikonastavaka objavljivati u ovoj rubrici.

� Kon ho}e da po{alje na po{titelegram za svog poslovnog prijateljaGrina. Telegram glasi: "Prihvatam Va{uponudu, pismo slijedi. S po{tovanjem,Kon."Radnik na {alteru ga prijateljskiupozorava: "Ono 's po{tovanjem' moèteizostaviti", a na to }e Kon: "A od kadapoznajete Grina?"

� - "Tata, na sajmu sam vidio tele sadvije glave i {est nogu." - "To nije ni{ta, ja imam knjigovo|u kojinema glavu i ima iks noge."

� U vozu, grof Esterhazi razgovarasa svojim saputnikom i kona~no sepredstavi: "Ja sam grof Esterhazi."Njegov saputnik }e na to: "Ja samGospod Bog", na {ta mu grof kaè: "Vise zafrkavate sa mnom!" "Ne, nipo{to, ja sam trgova~ki putnik igdje god stignem ljudi vi~u: GospodeBoè, zar ste opet stigli!"

� U jednom cirkusu, u Tel Avivu,jedan artist poreda stolove i stolicejedne preko drugih i kona~no, povrhsvega, popenje se on i dube}i naglavi, na dr{ci od metle, zasvira naviolini. Na to se Baruh obrati svojojèni: "Nije lo{, neki Hajfitz" (~uveniviolinista).

� - "Zamislite, Tajtelbaumu su se rodiletrojke! Pravo mu bilo, neka i on vidikako se ~ovjek snalazi kad dobije ve}uisporuku nego {to je poru~io".

� Jevrej tr~i prema vozu koji stoji naperonu i vi~e: "Rubin{tajn,Rubin{tajn!". Na jednom prozoru vagona se pojaviglava nekog ~ovjeka i ovaj sa peronamu opali dobru }u{ku. Svi u kupeuse smiju, pa i ovaj koji je dobio}u{ku. Saputnici mu kaù: "Dobro, mi se tebismijemo, ali {to se ti smije{?", a on }ena to: "Zar ne znate, pa ja uop{te nisamRubin{tajn!"

� - "Gospodine trgova~ki savjetni~e, Va{sin studira u Be~u, {ta }e biti kad zavr{istudije?"-"Bojim se, jedan stari Jevrejin".

Jevrejski vicevi


[ta je otkrilo jedno istraìvanje

Dr Samuel Pinto ro|en je uSarajevu, 1886. godine, ustaroj, patrijarhalnoj jevre-jskoj porodici. Otac mu jebio poznat kao u~en i

o{trouman ~ovjek. @ive}i u prelom-nom vremenu, u kojem je u Bosni iHercegovini nestajalo staro turskodoba, a novo se ra|alo sa dolaskomAustrougarske i sa svim onim pozi-tivnim i negativnim {to je donosilanjena civilizatorska, a u isto vrijemegermanizatorska i osvaja~ka misija,stari je Pinto osjetio dah novog vre-mena i svu svoju djecu dao u svje-tovne {kole. Tako je i mladi Samuel,zavr{iv{i osnovnu {kolu, nastaviou~enje u Sarajevskoj klasi~noj gim-naziji, gdje je i maturirao, 1907.godine. Imaju}i, ve} od djetinjstva,èlju da postane dru{tveni radnik,izabrao je kao predmet svojih studi-ja pravo, koje najprije studira uBe~u, zatim u Pragu, da bi kona~nodiplomirao u Zagrebu, 1912.godine.Kao i mnogi iz njegove generacije,koji {kolovanje nisu shvatili samokao sredstvo za bolje uhljebljenje,nego i kao put koji otvara vidike u

nova saznanja, i Samuel Pinto je nastudijama vrlo intenzivno u~io iupoznavao se, osim sa pravom, i sadrugim dru{tvenim naukama.Veoma ìva i radoznala duha, ubrzoje upoznao dru{tvene i politi~keprilike svoga vremena. Porijeklomiz sredine u kojoj je pripadnostjevrejskoj zajednici bila veomanagla{ena, on se, po dolasku u Be~,vrlo brzo upoznao sa idejamacionisti~kog pokreta, koji je u todoba bio izraz prirodne te`njedeklasiranih i obespravljenih jevre-jskih masa Evrope za normalnomnacionalnom egzistencijom, za svo-jom zemljom i za ìvotom dostojn-im ~ovjeka, U Be~u, a kasnije i uZagrebu, vrlo se brzo uklju~io udru{tveni rad onda{njih jevrejskihstudentskih organizacija. UZagrebu je, ve} 1908. godine, biopredsjednik „Judeje" (jevrejskogstudentskog udruènja), a 1911. jeizabran za urednika „@idovskesmotre", u kojoj objavljuje niz~lanaka. Za prvu generaciju {kolovanihJevreja iz Bosne, koja se tek u~ilaevropskoj pismenosti, ti prvi ogledi

na polju politi~ke i kulturne pub-licistike predstavljaju veliki domet.Sa ve} ste~enim, izvjesnimiskustvom dru{tvenog i politi~kogradnika i sa dubokim osje}anjemodgovornosti prema svojojdru{tvenoj misiji, koja je proìmalasve pripadnike prve generacije{kolovane inteligencije, SamuelPinto, nakon zavr{enih studija,vra}a se u svoje rodno mjesto, u

Sarajevo, koje je za pregaoca nje-gove vitalnosti i njegovih kvalitetapredstavljalo veoma plodnu, alineuzoranu ledinu.Mladi i poletni Samuel Pinto,Ambiciozan i èljan dru{lveneaktivnosti, brzo se uklju~uje u rad,posve}uje se sarajevskoj jevrejskojzajednici i daje joj najplodnijegodine ìvota. Nema kulturne, kari-tativne, politi~ke i dru{tvene akcijeu kojoj ne uzima u~e{}a, vezan svimnitima ìvota za ljude za koje osje}aduboku ljubav i privrènost.Nalazimo ga na raznim dru{tvenimfunkcijama, od odbornika, sekretarai predsjednika raznih udruènja, dopoliti~kog predstavnika Jevreja utada{njoj Gradskoj op{tini Sarajeva.Tako je, od 1919. do 1941. godine, biopotpredsjednik ,,La Benevolencije",od 1923. do l928. godine, predsjednikdobrotvorno-prosvjetnog dru{tva ,,LaGloria”, od 1926. do 1930. godine,predsjednik „Bet Tefila" i od 1928. do1941. godine, predsjednik „HevraKadi{a". Kroz svo vrijeme postojanjabiv{e Jugoslavije bio je ~lan Uprave,a od 1938. do 1941. godine i pred-sjednik mnogobrojne i veomaugledne Jevrejske sefardske op{tine uSarajevu. Od 1935. do 1941. godine,bio je vije}nik Op}ine grada Sarajevai ~itav niz godina ~lan Glavnog odbo-ra Saveza jevrejskih op{tina i OdboraSaveza cionista Jugoslavije. Poredtoga bio je, od 1919. do 1941. godine,i ~lan redakcije jevrejskih listova„@idovska svijest", „Jevrejski ìvot" i,,Jevrejski glas''. U tom vremenu, Pinto zasnivavlastitu porodicu i, pored sve zauze-tosti u javnom ìvotu, dosta vreme-na posve}uje vaspitanju svoje dvijek}erke koje su odrasle kaonapredne omladinke. Jedna je odnjih kasnije poginula kao borac unarodnooslobodila~kom ratu, adruga je, kao skojevka, bila u~esniku ratu, te poslije rata vr{ila raznepoliti~ke i dru{tvene funkcije. I samSamuel, vo|en zdravim irealisti~kim politi~kim instinktom iljudskom etikom, iako u godinama,stupio je u redove NOB ~im mu seza to ukazala prilika. Radio je utoku rata kod raznih narodnooslo-bodila~kih odbora u Baniji i Licikao slu`benik i stru~njak pravnik.

Poslije oslobo|enja, bio jeangaòvan kao pravni savjetnik uPredsjedni{tvu vlade NRBiH i uNarodnoj skup{tini NRBiH, zani-maju}i se ìvo, ne samo za uùoblast svoje pravne struke, nego i zadruga zbivanja, posebno za kultur-nu istoriju bosanskih Sefarda.Pored toga, skupljao je romanse iuspio da zabiljeì, po usmenomkazivanju, oko 60 takvihnarodnih.pjesama, a osim toga, dasnimi na magnetofonskoj traci 35melodija romansi. Ovaj rad ostao je,na àlost, nedovr{en.Bez obzira kako }e pojedinci ocijen-iti njegove radove i kakvo }e mjeri-lo na njih primjeniti, ti radovi osta-

ju dragocjeni istorijski dokumentikoji su nam sa~uvali uspomenu naminula vremena i ~ije postojanjeimamo da pripi{emo njemu uzaslugu. Oni su, osim toga, dokazvitalnosti i svestranosti njegoveli~nosti, koja je bila ~vrsto postavl-jena na jevrejsku i op{tu ljudskumoralnu potku. Sna`no i trajno,volio je svoju zajednicu, za nju jenesebi~no i neumorno radio. Onamu je davala snage da izdrì svakoisku{enje i njoj je posvetio svojuposljednju ìvotnu snagu. Zbogtoga nam likovi, kao {to je lik drSamuela Pinte, ostaju uvijek ìvot-ni, bliski i dragi, jer su kruh i sozemlje u kojoj su ponikli i stvarali.

Ima ne{to {to je veomakarakteristi~no za njegovu li~nost izbog ~ega posebno zasluùje dauspomena na njega bude trajnosa~uvana. Samuel Pinto bio je svjes-tan tragedije koja je u drugom svjet-skom ratu zadesila Jevreje cijeleEvrope i koja je dovela do gotovofizi~kog istrebljenja jevrejske zajed-nice u Jugoslaviji. Poznavaju}i solid-no zakone dru{tvenog zbivanja,ta~no je osjetio da su mnogi oblici

ìvota sefardskih Jevreja (ono {to ih je karakterisalo kao posebnu etni~ku i kultur-nu grupu) i{~ezli u nepovrat, bilo uslijed naglog smanjenja njihovog broja, bilo usli-jed izmijenjenih uslova ìvota. Smatrao je da bi se tragovi o njima trebali dasa~uvati bar kao isforijski dokumenti. Znao je, tako|er, da je u nama, savre-menicima doga|aja, vrlo ìvo i bolno sje}anje na uàsne zlo~ine koje su okupator injegovi doma}i izme}ari po~inili nad Jevrejima, ali da }e vremenom uspomena nanjih izblijediti, a da je eti~ki i istorijski stra{no va`no da ostanu pisana dokumentakao trajni svjedoci tih uàsa. Zbog toga je me|u prvima po~eo da sakuplja, sre|ujei objavljuje podatke o zlo~inima po~injenim nad Jevrejima Bosne i Hercegovine.Isto tako je smatrao svojim ìvotnim zadatkom da istraùje istoriju Sefarda zavrijeme Turaka i da sakuplja njihovo folklorno blago koje je prije rata jo{ bilo uìvoj svijesti i pam}enju starijih generacija Sefarda, a koje je naglo po~elo dai{~ezava kod njihovih preìvjelih potomaka. Radilo se o tome da se, koliko je tojo{ mogu}e, popi{u, srede i obrade narodne pjesme (romanse), izreke i poslovice naladino jeziku, kao i da se fonografski registruju melodije romansi koje supredstavljale muzi~ki i folklorni kuriozum. Treba znati da je prije rata bilo vrloozbiljnih poku{aja me|u jevrejskim kul-turnim radnicima Sarajeva, da se skupi,sredi i nau~no obradi, te objavi gra|a ofolkloru bosanskih Sefarda, ali da je veli-ki dio materijala, djelimi~no ve} obra|en,propao za vrijeme rata, prije nego {to sestigao da bude objavljen*. To je neprocjen-jiva {teta koju, na àlost, nikakvereparacije, ni materijalne, ni moralne,ne}e mo}i nadoknaditi. Tako je SarnuelPinto, po nu`di, postao i hroni~ar svogavremena i kulturni istori~ar. I za~udo jekoliko je umje{nosti pokazao u tomamaterskom poslu i koliko, gotovo profe-sionalnog, smisla za izbor materijala i zanjegovu obradu.

50 godina od smrti dr Samuela PinteNeopravdano, valjda uljuljani u svakodnevnicu nekog novog vremena,zanemarujemo velika imena iz istorije na{e zajednice, zaboravljamo ihkao da nikada i nisu postojali.Veoma je ~udno kako pada u zaborav ono{to je nekada bilo veliko, zasluge koje su nemjerljive, koje su obiljeìle isarajevsko i bosansko jevrejstvo.Tako, tragaju}i za nekim dokumentima, nai{ao sam na ime dr SamuelaPinte, ime koje mi tada nije ni{ta govorilo. Najinteresantnije je bilo daga se niko nije sje}ao, ni ko je on, ni {ta je u~inio. Na moju sre}u, uspiosam da prona|em vi{e podataka i sliku ovog izuzetnog ~ovjeka, human-iste i velikog pregaoca i aktiviste Jevrejske zajednice, njenog prijeratnogpredsjednika.To {to sam prona{ao, smatram da i ostali treba da znaju, jer istorija nijepo~ela sa nama i trebamo se sje}ati onih koji su nam omogu}ili dauìvamo u plodovima njihovih djela. /Eli Tauber-Lelo/

@ivot i djeloSamuela Pinte

Samuel Pinto :1) "Zlo~ini izvr{eni nad Jevrejimau Bosni i Hercegovini od straneokupatora". To je zama{no djelo ukojem je, na osnovu dokumenatakoje je na{ao u Komisiji za ratnezlo~ine NRBiH, na osnovu iskazasvjedoka-o~evidaca i ostalogprona|enog materijala, sa~uvaotragove i dokaze o zlodjelimaizvr{enim nad golorukim i nedu`nimJevrejima Bosne i Hercegovine;2) „Jevrejski he}imi i atari u Bosni,u tursko doba" (Medicinski arhiv,organ Dru{tva Ijekara u BiH. 1954.god.),"3) „Poloàj bosanskih Jevreja podturskom vladavinom" {Jevrejskialmanah, 1954. god.);4) „Prosvjetne prilike bosanskihJevreja za turske vladavine"(Jevrejski almanah, 1955/56 god.);5) „[panjolske izreke i poslovicebosanskih Sefarda" (Jevrejskialmanah, 1957/58. god.).

jene 1949., zatim poema za djecu"Dija, dija, pesa!" (1951).Odlomakiz romana "Susret s Buckom"izlaziu ~asopisu "Knjièvne novine",1954. Ali, bolest i smrt prekinu{eknjièvno stvarala{tvo IsakaSamokovlije. Sahranjen je naStarom jevrejskom groblju uSarajevu, 17. januara, 1955. godine,uz nepreglednu pogrebnu povorku. Knjièvnik i dugogodi{nji saradniki prijatelj Isaka Samokovlije, MarkoMarkovi}, je pripremio knjigu, podnaslovom "Nemiri", 1956., u kojusu, posthumno, u{li mnoginedovr{eni i neobjavljeniSamokovlijini rukopisi. /M. Begi}/

Jevrejski glas /22/ mart 2008.

Dani Isaka Samokovlije


IsakSamokovlija(Gora`de, 1889 - Sarajevo, 1955)Isak Samokovlija je ro|en 3. sep-tembra 1889. godine, u Gora`du.Bio je prvo od petoro djece Mo{e iRifke Samokovlije. Nakon zavr{eneosnovne {kole i djetinjstva prove-denog u Gora`du, u maju 1902.godine, Isak Samokovlija samajkom i bra}om dolazi u Sarajevo.Tu po~inje da pi{e prve pjesme izavr{ava Veliku gimnaziju, 1913.Nakon toga, odlazi u Be~, gdjeupisuje Medicinski fakultet, ali uvihoru prvog svjetskog rata prekidastudij, biva. mobilisan i izvjesnovrijeme provodi na rati{tima uGaliciji, zatim u Pili{}abu kodPe{te, na kraju u Rumuniji (1916),kao ratni ljekar. Ipak uspijeva dazavr{i studij (1917) i kao ljekar radiu Beogradu i Ni{u. Uskoro se èni(1918), sa djevojkom HedomBrunner iz Be~a, i izvjesno vrijemeje ljekar u Sarajevu, potom uGura`du, gdje mu stradaju prvo sinMi{a (1920), a potom ik}i Mirjana (1921).Potom je premje{ten uFojnicu i tu mu se rodiladruga k}er Rikica (1923).Sve vrijeme pi{e iobjavljuje u listu"Jevrejski ìvot", gdje su1924. objavljene tri nje-gove pjesme. Godina 1926. za IsakaSamokovliju je prekretni-ca, jer se kona~nu nastan-juje u Sarajevu i uzljekarsku slu`bu, nastavljada se bavi knjièvno{}u.Urednik je u listu "Jevrejskiìvot", u kome objavljuje, nesamo pri~e, nego i knjièvnei pozori{ne kritike. Sara|uje i udrugim listovima i ~asopisima:"Srpskom knjièvnom glasniku","Gajretu, ''Vijencu", "Pregledu","Zori", a ~lan je i Grupe sarajevskihknjièvnika (1928-1941).Prvu zbirku pripovjedaka, "Od prol-je}a do prolje}a", objavljuje Grupa

sarajevskih knjièvnika,1929. uSarajevu. Stiù i prve kritike, auskoro se njegove pri~e prevode ina strane jezike. Dramatizovanapripovijetka "Hanka", igrana je uSarajevskom pozori{tu 1931.godine, a potom u Skoplju i Ni{u.Za pozornicu je adaptirana iSamokovlijina pripovijetka "PlavaJevrejka" (1932), a potom se naSarajevskoj sceni postavljaju ikomedije "On je lud"

(1933) i "Fuzija" (1937). Druguzbirku pripovijedaka,"Pripovijetke", izdaje mu"Savremenik", Srpske knjièvnezadruge, u Beogradu (1936). Drugisvjetski rat prisilno mobiliziraSamokovliju u domobranstvo uBjeljini, Ugljeviku i [evarlijamakod Doboja. U Sarajevu je ponovo,

u prolje}e 1942., gdje biva preba~enu izbjegli~ki logor na Alipa{inomMostu. U potresnim pismima koje{alje porodici (1944 - 1945), vidljivaje drama bolesnog pisca i ljekara,Jevreja. Pred kraj rata, primoran je,kao ljekar, da prati usta{kejedinice, prilikom njihovogpovla~enja. Me|utim, zahvaljuju}iupravo bolesti, zadràn je u bolniciu Doboju, odakle bjeì i tako

do~ekuje oslobo|enje. Nakonrata, ponovo nalazi svojemjesto u sarajevskom kul-turnom ìvotu. Jedan je odosniva~a Udruènjaknjièvnika Bosne iHercegovine (1945), za~ijeg je i predsjednikabiran (1947-1950).Sarajevska ''Svjetlost", gdjeje obna{ao du`nost uredni-ka, izdaje njegovu tre}uzbirku pripovjedaka"Nosa~ Samuel" (1946).Ure|ivao je i novope~eni~asopis "Brazda" uSarajevu (1948), gdjejeobjavljivao i vlastite

pripovijetke i knjièvne i pozori{nekritike i osvrte. Za zbirku "Nosa~Samuel" dobiva nagradu Komitetaza kulturu i umjetnost Vlade FNRJ(1948). Istovremeno, izlazi i zbirkapripovijedaka "Tragom ìvota", uizdanju Nakladnog zavodaHrvatske, u Zagrebu. Slijede potomzbirke "Solomunovo slovo" i"Izabrane pripovijetke", obje objavl-

"Plava Jevrejka"U okviru ovogdi{njegobiljeàvanja Dana IsakaSamokovlije gostovalo je 17. i 18.februara beogradsko pozori{te"Zvezdara" koje je izvelo svo-jevrsni perfomans na temu "PlavaJevrejka". Bio je to za publiku uGora`du i Sarajevu jedan nes-vakida{nji doga|aj u kojem jereditelj Stefan Sablli} i njegovamuzi~ka grupa "[ira Utfila" pub-lici pruìla pored dramske radnjei jedan koncert sefardke romansei bosanske sevdalinke.

Ponovo na Sarajevskoj sceni

Crte`: Roman Petrovi}

Isak Samokovlija

"Solomunovo slovo""Bila je velika slava, kad je sinjora Cipura, èna trgovca Maira, rodila sina.Osmog dana, kada je dijete obrezano i kad je po svom djedu, ~uvenom trgovcuDavidu, dobilo ime, ova je slava dosegla vrhunac.Iz svakog kutka Mairova doma, virila je radost. Po cijeloj ku}i {irili su se izkuhinje mirisi dobrih i masnih jela. Ti su mirisi i obi~nim danima bilineodoljivi, ali ovih dana navirala je od njih voda na usta i najve}im sladokus-cima.O sve~anom ru~ku, tri su ène udarale u def i do~ekivale goste. Iako je bilopodne, na stolu su gorjele dvije debele svije}e. Na po~asnom mjestu sjedio jerabi. Ru~ak je po~eo s blagoslovom, a onda su se zaredala jela kojima nije bilokraja. Bilo je svega. Bilo je i dobrog pi}a. Bilo je zelene rakije i stare ùteprepe~enice. Bilo je i vina, i crnog i bijelog. Pati{panje i biskviti bili su togadana najobi~nije poslastice. Niko nije mario za njih. Svako je pruào ruku zamarcipanom od pe~enih badema. Komadi su bili izrezani u obliku zvijezda isvaki je bio presvu~en {e}ernom glazurom i nadjeven konfitima raznih boja.Slatko je sluèno od deset vrsti. Bilo ga je od vi{anja i od kajsija, od zelenih,mladih oraha i od lubeni~ine kore. @enama je servirana voda sa sokom odmalina i slatkom od ruìca. â{e su bile od skupog kristala, a srebrne ka{ikeimale su duge i{arane dr{ke.Sve je toga dana sjalo i pjevalo. Sve se radovalo. Pa i drago kamenje namen|u{ama, na bro{evima i na prstenju, i ono je blje{talo ja~e nego obi~no.Kao da se i ono pomami o toj velikoj slavi.Sinjora Cipura, porodilja, majka Davidova, leàla je kao kakva kraljica ukrevetu. Krevet je bio, sve do tavanice, obavijen najskupljim ~ipkama. Ponjima su bile zlatnom ìcom izvezene ~udne arabeske. Sinjora Cipura bila jedivna. Imala je sjajne o~i, crne i krupne, samo su joj obrazi bili ne{to blijedi".(Odlomak)

Samokovlijina rije~ je bila upravo ta "vezilja du{ama ", pletu}i legendu okoMirjamina osmijeha koji je lutao stolje}ima da bi se uhvatio na njenim usna-ma. Prava Samokovlijina umjetnost i po~inje onim trenutkom kada se na nje-govim ljudima ocrta sjenka osmijeha, kao da se rasplinute ljudske kontureosvijetle najednom iznutra. Osmijesi tako postaju svjetlosni signali me|udu{ama. Od Jehijelova osmijeha do vizije Jecer-a-Ra, u Samokovlijinoj pri~ilegenda i simbolika idu uporedo sa ìvotom kao njegov odsjaj, njegova bina,pozadinska dimenzija. Samokovlija nije i{ao daleko tim putevima, vra}ao sebliìm humanisti~kim obavezama. Osim u nekoliko svojih pri~a iz prvog raz-doblja, on nije prelazio okvir epsko-lirskog pri~anja, nije traìo dramsku objek-tivnost djela u duhu Joyceova citata. Kod umjetnika Samokovlijina kovaumjetni~ka ljepota je najdublja u sredini djela, pred neizvjesno{}u raspleta.Dodaci, kao {to je onaj u Davokinoj pri~i o Jahijelovoj pobuni, odgovarajuzahtjevu neposrednog moralnog ili humanisti~kog zadovojenja. Umjetni~kodjelo, me|utim, ne gasi samo è| za ljepotama, nego je i izaziva. I vrlinu i lje-potu pisac je ponekad prisiljen da prinese kao `rtvu tome principu. U mla-dosti, `rtva govori najdubljim glasom dok je na krst razapeta. Ljepota takoroni u predjele ljudskog haosa, ostavljaju}i otvorene sve puteve i stranputicekojima se odvija borba za minimum o~ovje~enja. Zato je tragi~na katastrofajedini normalni zavr{etak djela. Sudbina se ljudska odlaè do idu}eg okr{aja.Ali Samokovlijino djelo ima svoju predmetnu i dramatsku objektivnost ubezbrojnim ljudskim istinama u kojim je sadràna slika jednog svijeta i jednaumjetni~ka vizija ljudskog opstanka. Jer tajna je mo`da najdublje sadràna udjelu gdje umjetnik otvoreno nastupa. Za Samokovliju je istina naseljenavje~nim ìvotnim, pa i umjetni~kim tajnama. To je mo`da Jecer-a-Ra -nakazno, ali istinito nali~je pojava, isto~nik protuslovlja i vje~nog nemira.(Odlomak)

na okupu, pravo ovakvi markeriprona|eni su na Y kromosomu kojise prenosi s oca na sina bez prom-jene i na taj na~in oblikuje uzorakporijekla po ocu.Sve ovdje navedeno je znanstvenopotvr|eno i postalo je poznato tek unekoliko posljednjih godina. Natemelju ovih otkri}a, mo`damoèmo spekulirati i razmi{ljati onekim implikacijama ovih spozna-ja. Ako je CMH genetska {ifraAarona, oca Kohena, onda je to sig-urno bila i genetska {ifra Aronovogoca Amrana i njegovog oca Kehata,te njegovog oca Levija. Levijev jeotac bio Jakov koji je, tako|er,morao na svom Y kromosomu nositiCMI, kao i njegov otac, Jichak.Tako dolazimo do Abrahama, kojije od Arona udaljen samo sedamgeneracija, tek nekoliko stotinagodina. Genetske se osobine neznat-no mijenjaju u mnogim generacija-ma. Zato je razumno pretpostavitida je CMI, najtipi~niji haplotipme|u ìdovskim mu{karcima, upra-vo genetska {ifra patrijarhaAbrahama.Ovo nam, tako|er, moè objasnitiza{to CMH ~esto nalazimo i me|uArapima i dana{njim ìteljimaBliskog istoka. To su narodi kojitradicionalno smatraju da suAbrahamovi potomci po njegovomsinu I{maelti, koji je, tako|er, zasig-urno nosio Abrahamovu genetsku{ifru. Iste markere nalazimo i me|unekim stanovnicima ju`nogSredozemlja i nekim narodimaEurope.Osim @idova, postoje druge popu-lacije koje imaju Abrahamovugenetsku {ifru, kao primarni Ymarker. Tim populacijama pripada-ju Libanonci,. Sirijci, Druzi, ira~kiKurdi, neki ju`ni i sredi{nji Talijanii Ma|ari. [ifra se moè prona}i ikod nekih Armenaca. Oni bi moglibiti Abrahamovi potomci po njegov-om unuku Tsavu, Jakovovom bratu,~iji su potomci, prema talmudskojtradiciji, udarili temelje RimskomCarstvu. Kao sin Jichaka i unukAbrahama, Esav bi nosio istemarkere porijekla na Y kromosomu(imajte na umu da je ovo samospekulacija autora ~lanka).@idovi Koheni zadràli su abra-

hamovsko porijeklo do najvi{egstupnja me|u ìdovskim narodom.Biti @idov ne predstavlja genetskudefiniciju - drugi su se ljudi krozbrakove i konverzije pridruìliìdovskom narodu. Ipak, biti Kohenjest genetska definicija, prenosi se soca na sina, po~ev{i od Arona,Velikog sve}enika. I unato~ ~injeni-ci da su 2.000 godina bili raspr{enisvuda po svijetu, {ira obiteljKohena zadràla je svoj geneti~kiintegritet, jednako kako i najve}ipostotak drugih grupa stanovnikaBliskog istoka koji nikada nisu nitinapu{tali to podru~je.Na temelju datiranja "najmla|egzajedni~kog pretka" Kohenima, kao~ovjeka koji je ìvio prije otprilike3.300 godina, nije nerazumno pret-postaviti da upravo mu{ki potomcipatrijarha Abrahama danas posje-duju ovu DNA {ifru. Ipak,Abraham mo`da nije bio jedin-stveni izvor ovih markera, jer oni susustavni dio jo{ starije bliskoisto~negenske skupine."A ovo je Savez moj s tobom: postat}e{ ocem mnogim narodima...Naroda mnogih ocem, ja te postavl-jam. Silno }u te rodnim u~initi;narode }u iz tebe izvesti, i kraljevi}e od tebe iza}i." [Postanak17:4.6].Bog je obe}ao i prorokovao da }eAbraham biti za~etnik velikih naro-da, da }e njegovi potomci -doslovno "njegovo sjeme" - biti bro-jni "poput zvijezda na nebu i pijes-ka na obali morskoj," \Postanak22:1? ]. I zaista,. danas je na svijetubroj ljudi koji nose "abra-hamovskugenetsku {ifru" prevelik da bi semogao to~no izra~unati. Razumnapretpostavka je da se radi o stotina-ma milijuna.Ovaj se ~lanak temelji na poglavljunove knjige, "DNA and Tradition:the Genetic Link to the AncientHebrews", Rabina YaakovaKleimana, predava~a u AishHaTorah, Jeruzalem, specijalizira-nog za prou~avanje Hrama. On jesuupravitelj, s RabinomNadimanom Kahanom, Centra zaKohene (Center For Kohanim). Vi{epodataka dostupno je na njegovojstranici: www.cohen-levi.org


Pro~itali smo za vas


Prema pisanim i usmenimtradicijama tri najve}ereligije Zapadnog svijeta,Abraham je bio stvarnaosoba koja je ìvjela na

Bliskom Istoku, prije otprilike4.000 godina. Svaka tradicija kaèda je on prvo bio otacìdovskoga naroda, da jezatim postao ocem Arapa iislama, te da je postavio kon-ceptualne temelje kr{}anstva.Prema istom izvoru, vjerujese da je mo`da utjecao i narane isto~nja~ke religije.Abraham je prvi ~ovjek kojije ponio ime Hebrej - Ivri -onaj koji prelazi s jednestrane na drugu. Ovaj je nazivdobio, jer je uistinu pre{aorijeku Eufrat, koja se danasnalazi u Iraku, dok je putovaoprema Obe}anoj Zemlji, kakomu je naloìo Bog. Filozofskigledano, zasluìo je nazivHebreja zahvaljuju}i jasnompogledu na istinu, jer je u tovrijeme, kada je cijeli svijetmislio jedno, on biodruga~ijeg stava. PremaTalmudu, Abraham je do{aona svijet koji je uglavnomzaboravio pojam jednogaBoga - Stvoritelja, nadgle-datelja svemira. Rano je shva-tio da mora postojati samojedan Stvoritelj i IzvorniPokreta~ svega na svijetu. Uto vrijeme, njegovo mi{ljenjenije bilo osobito popularno,ali je on, kao borac za istinu islobodu, dovodio vlastiti ìvotu opasnost radi svoje vjere.Tijekom ìvota, postojano sesuo~avao i uspje{no se nosiosa svim isku{enjima, koja su prijeti-la poljuljati mjerenja i predanostnjegovoj viziji istine o stvarnosti ijedinstvu Boga.@idovski narod Abrahama smatrasvojim prvim praocem, ocem

Jichaka, te djedom Jakova.Abraham je, ujedno, kako rekosmo,i praotac Arapa i islama, jer je iotac I{maela, sina kojega je dobiood Hagare, Sarine slu{kinje, egi-

patske princeze. Kur'an pri~a da suAbraham i I{mael podigli temeljeKaabe, crne kockaste kamene struk-ture u Meki, u Saudijskoj Arabiji,koja je najsvetije mjesto islama.Tijekom godi{njeg Hadà,

hodo~a{}a, muslimani iz cijelogasvijeta kruè oko Kaabe, utvr|uju}itako sredi{nje mjesto koje Abrahami I{mael zauzimaju u islamu. Ikr{}anstvo Abrahama smatra patri-jarhom. On je otac monoteizma irodona~elnik zapadne religije.

Mogu li najnovija genetskaistraìvanja ukazati na posto-janje povijesnog Abrahama?Nedavna genetska istraìvan-ja ìdovskoga naroda govoreda se korijeni ìdovske nacijenalaze na Bliskom Istoku.Ova istraìvanja potvr|ujugeografsko porijeklo svakeve}e ìdovske zajednice izdijaspore. Osim toga, otkri}e"gena Kohena" - genetskogbiljega {to ga dijeli ve}inaKohena, ìdovske sve}eni~keobitelji, diljem svijeta,ukazuje da je ovo obilje`je, ustvari, obilje`je drevnihHebreja.Na temelju DNA dana{njihKohanima, geneti~ari suodredili da je njihov "najm-la|i zajedni~ki predak" ìvioprije 106 generacija, otprilikeprije 3.300 godina. Ovo jeotkri}e u skladu s pisanom iusmenom tradicijom Ibre ovremenu kada je ìvio Aaron,prvi Veliki sve}enik iutemeljitelj obitelji Kohena.Daljnja geneti~ka istraìvan-ja ustanovila su da CMI -Kohenski modalni ifaplotip -haplotip haplo grupe MED(J), nije karakteristi~an samoza Kohenima i da se nepojavljuje samo kod @idova.Moè ga se prona}i i u

velikom broju bliskoisto~nih popu-lacija i u manjem broju u ju`nimsredozemnim grupama. Haplotip jegrupa odre|enih DNA markera -neutralnih mutacija nukleotida kojepokazuju porijeklo kada ih se nade

Preneseno iz magazina "Ruah Hada{a"

Abrahamovi kromosomiRabin Yaakov Kleiman

Prijevod: Dubravka Ple{e

Abrahamova genealo{ka tablica:

ABRAHAM I.[MAEL (Praotac muslimana)JICHAK 8 NARODAJAAKOV ESAV12 PLEMENA 12 KRALJEVA

Kada bihKada bih znala pisatiStvarala bih svjetove

[to se proìmajuU plesu bremenitih re~enica

Koje bi se svijale u ritmuOrijentalnih arabeski no{ene

Tajnovitim zna~enjima Razumljivim samo

Plemenitim duhovimaKoljenovi}a od

Intelekta.

Moji bi svjetovi postojali Ne zamaraju}i se prostorom

Smiju}i se vremenuRugaju}i se uzroku

Bili bi sami svoja posljedica Dostupna bez izuzetkaHrabrim misliocima

[to izmedju dva slovaKontempliraju broj kosmosa

Jednak usnuloj osmici.

Kada bih znala pisati.

Elma Softi}-Kaunitz

Stvarala~ki kutak

Iz Pariza se Jakiju javioBenjamin Urbah, sin posljednjega{ekenaskog rabina u Sarajevu,Hinka Urbaha. Parafraziramonjegovo pismo, u kojem kaèkako je veoma zadovoljan pisan-jem na{eg ~asopisa i slikama kojesmo objavili. U tom smislu,poru~io nam je kako je obiljeòHanuku u krugu porodice. Uznak zahvalnosti za ovo toplopismo, objavljujemo sliku gospo-dina Benjamina Urbaha,zaljubljenika u Sarajevo.

Abraham i sin

Sonja Samokovlija 50kmPrilog za odràvanje groblja

Kaveson Moeic i Angela 50kmZa socijalnu pomen na umrle brata [muel Ben David i supruga Ete

Kaveson Moric i Angela 50km Za socijalnu pomen na `rtveHolokausta majke Blankero\.Nahmijas, sestre Side i brata Salamona Kavesona iz Zagreba

Brati} Maja i Milutin 100kmZa socijalnu sekciju

Tatjana Miha} 100kmZa socijalnu sekciju

Finci Adrijana 40kmZa socijalnu sekciju

Hanika Ga{i}-Montiljo i Miroslav Ga{i} 50euraZa rad Jevrejske op{tineU znak sje}anja na drage roditeljeFLORE I MENAHEMA (MIKE)MONTILJO

Danilo Nikoli} 50kmZa rad Jevrejske op{tinePovodom godi{njice smrti DonkeNikoli}

Danon Zora 20kmU znak sije}anja na Ginu KonforteZa socijalnu sekciju

Levi Leo, Natan i @eki iz Kanade 100kmZa socijalnu sekciju

Arnold Hariet-Crinin 50kmZa kidu{

Slavka Kruni}-Bogdanovi} 30kmU znak sje}anja na umrlu Rikicu-Rajku Gruji~i}


Da se ne zaboravi

Kada sarajevske ulice osvanu ubijelom, djeca bi osje}ala,duboko u du{i, kao najljep{itrenutak. Tada na obroncimaTrebevi}a, poznatog plani-

narskog izleti{ta, u sun~anom odsjajuzablistaju snje`ni nanosi. Nedelja sejedva ~eka, a tajne pripreme susvakodnevne. O~evi }e pripremitisaone, a majka toplu odje}u i omanjesendvi~e, jer }e se po njenom io~evom odobrenju, poslije dva, trispusta niz Bjelave, djeca vratiti ku}i.Pozivaju se i dje~aci iz kom{iluka kaoi ro|aci, jer curice nisu vi~ne nisna`ne da saonama upravljaju, Nedaj Boè, da nalete na konjskuzapregu, natovarenog konja ili nekogprolaznika, jadne majke uvijeknajteè predvi|aju! Samo taj opasnitrebevi}ki teren ni na pameti im nije.Uspon je veliki, a i put prili~no dug,zato }e curice krenuti {to ranije, kako bibar do "Prvog {umara" stigli, prvu malu{umarsku ku}icu na Trebevi}u. Tu }ehitro, da ih niko ne primjeti, sjesti nasaone i krenuti nizbrdicom. Rado bi se ioni, u toj toploj ku}ici, kraj toplogplaninskog kamina, zagrijali i popilimirisni, {umski ~aj. To im jeomogu}eno samo kad sa roditeljimakrenu u planinu, ali to se rijetkode{avalo. Oni }e svoju uìnu, spu{taju}ise u grad, izuzetno gladni, pojesti najednoj od okuka. Na omanjoj koloni tihilegalnih izletnika, sjedit }e po dvoje nasaonama, naprijed de~ko, a pozadi curi-ca. No, bilo je i hrabrih curica, koje suvje{to upravljale saonama.Nizbrdica je velika, a okuka je puno,tako da kormilar mora biti odlu~an ioprezan. Ponekad bi se u brziniskrenulo u prtinu, {to je bezopasno,dapa~e veselo. Ali kad bi se na krajuspu{tanja, prolaze}i kroz naseljeVraca, udarilo u neku od ku}ica, to biza mali{ane bila prava tragedija.Uku}ani galame, grde, traè imroditelje. To hrabro, odva`no dru{tvosada pla~e i preklinje doma}ina da ihroditeljima ne tuè.Tako bi se ponekad, taj veliki dje~jiizazov i uz pla~ zavr{avao. Dje~jeneobuzdane èlje dove{}e ponekad,kada je oskudica u parama prisutna,a pogledi na Ramizove slatki{epoùdni, da se poneka {kolska knjigaproda. Mudro }e djeca, odva`no u}i uAntikvarnicu u [trosmajerovoj ulici.Nudi}e neke od knjiga, kao da supro{logodi{nje. Pomno }e prodava~

da ih promatra, no povjerovat }e im.Poneko od prisutne djece {arat }eo~ima, ali to starac, pod debelimnao~arima, ne bi ni primjetio. Zatodjeca, prethodno proviruju}i na vrata,ne bi ulazila kad je mladi gazda uradnji. Sad je kod ku}e potrebnoispri~ati drugu pri~u. Uz namje{tenidje~ji pla~, tu`no bi se majci obratili:"Mama, mama, neko mi je ukraoknjigu!" ^vrsto vjeruju}i u istinitostpri~e, majka bi knjigu nabavila, alitakav poduhvat, bar u toj {kolskojgodini, djeca ne bi smjela ponoviti.U jednom momentu, o{tre dje~je o~iugleda{e na pultu Antikvarnicecrvenu knjigu, sa hebrejskim slovi-ma, sli~nu kakvu otac i nona imaju.Iskra je odmah u glavama sjevnula,jer takvih knjiga u ku}i je puno. Ne}enonin Livrus, molitvenu knjigu uzeti.Ona ga stalno ~ita, moli se Adonaju(Bogu) za zdravlje cijele porodice imoli blagoslov od Vi{njega za cijelijevrejski narod. Ali iz o~evog ormara,uze}e bar jednu. Puno ih je, oduvijektu stoje, a on ih rje|e u ruke uzima.Tako }e, kako naivni dje~ji mozakrezonuje, ta "mala kra|a" biti neprim-jetna.To je potajna odluka nekihsmjelih djevoj~ica.Knjige su dragocjene, pisane na dva,srpskom i hebrejskom jeziku, tako dasu zaista vrijedne. E tu se trgovaczamisli? Pretpostavlja da su iz nekestare jevrejske ku}e. Stari trgovac se

dosjeti, izbrisa sve naknadno, rukomupisane, podatke u njima i kupi ih,ali uz znatno niù cijenu od njihovevrijednosti. Naravno, vremenom bi sei to doznalo. Bilo je tu veoma o{trihkazni i prijekora. Posebno, noninetople kritike, ukr{tene sa strogimrije~ima, ganule su curice i ubijedileih da se taj nepromi{ljeni poduhvatnikad vi{e ne ponovi. Uz dje~ji pla~ iljubljenje ruke, nona je djeci oprosti-la, uz obe}anje da im dosada{njadarivanja uskratiti ne}e. Prodataknjiga, normalno, otkupila se nije.Sve su to zgode i nezgode bujnema{te i uzburkane dje~je krvi. Kad-tad, ne{to od zbivanja se i sazna. Sazebnjom, djeca o~ekuju kaznu.Presretni su kada, dok otac tu~e,majka bolno uzvikuje: "De{a lu"(pustije)! Ili, kada majka, uz veliku dreku,grdi djecu, {to po cijelom kom{ilukuodjekuje, otac strogo nare|uje: "Jabasta"(dosta je)! U pretu~enom dru{tvu bi}e prepirke,ko je tajnu odao? Potom, svi }e svojezasluène kazne nastojati da umanje,ali naivni dje~ji pogledi uvijek ihotkrivaju. I najzad, pada odluka da semamine maze, "pi{ulje", u dru{tvovi{e ne primaju.I pored prijekora, batina i drugihvrsta kazni, te velikog straha da nekood profesora za to ne sazna, djeca bise za neko vrijeme primirila, ali zau-vijek, sigurno ne bi.

Pi{e:Judita Albahari Krivoku}a

"De{a lu"

Prijevod sa talijanskog jezika Za Lauru od Erria KolU

spinjali su se da biprodavali masline,~e{ljeve, ~e{njak,sumpornu vodu.Imali su povike

sposobne da se izdignu iznadslojeva buke uskih uli~ica i daizmame lica na prozore posljed-njeg kata. Nisu se obazirali nasuglasnike koje bi izgubiliputem. Bili su dovoljni pristiglisamoglasnici.Glasovi su se dizali, ko{arespu{tale, radi protuteè. Navrata su kucali brija~i, stareti-nari, madracari, brusa~i noèva,cijeli jedan narod u posjeti dru-gome, u njihovim domovima.Bili su to glasovi, toliko zbijenii mnogobrojni, da su zasluìvaliduplo g ispred rije~i.Glad ne, to je bila ozbiljna stvar,a udvostru~enje se nalazilounutar èluca rije~i «glad».Odrastao uz bok jatima vokala,koji su stizali ~ak i usred zvon-jave, od Napulja sam nau~io pre-pustiti sluhu svaku vijest. O~i,iako su gledale, sudarile bi se sazidom. O~i nisu ni{ta znale, te iako sumislile da su vidjele, {to jaznam, privi|enje, lopova, svecaili mi{a, bilo je isto kao da nisuni vidjele.«To je samo ma{ta, sanjao je.»Ali je zato sluh bio nepogre{iv.Uhva}enom signalu vjerovao je uletu. Kod nas na jugu, svjedok,o~evidac, nije ni{ta vrijedio, noonaj koji je ~uo sam, ili ~uo {tosu rekli drugi, bio je vrhovnisud.ûo je da se govori: to je bilasigurna informacija. Nitko senije usudio pitati od koga.Najve}i invalid, najizoliraniji,bio je onaj tko je bio gluh. Onjemu se nije govorilo: "Ne ~ujeni{ta", nego: "Ne razumije ni{ta".Sluh je bio osnova znanja.Zbog toga me se nije dojmilokad sam u Svetom pismu, po

stotinu puta, pro~itao: "Zapisanoje da je Bog rekao". [to je drugomogao u~initi da bi uspio?Trebao je dospjeti do u{iju. Onesu bile sigurne. Odmah je zabranio da ga seprikazuje, reproducira, krozlikove, fiksirao se unutar forma-cija izgovorenih rije~i, potomponavljanih i zapisivanih.U onom prvom prijelaznomjeziku, antiknom hebrejskom,sav zvuk se saìmao u rije~i«Kol» (glas).Grom, kao urlik, izi{ao iz jar~evaroga, slogovi ìvotinja, prolivenakrv, udarci krila, ljudski glas, pa~ak i njegov koji je do{ao sanebeskih svodova, bili su jedanod tih. I htio je potaknutiglasove odgovora, kako bi ihmogao slu{ati. Monoteizam jestvar akustike. Taj antikni jeziksi nije mogao dozvoliti sumnjuda je svakom zvuku prirode dansmisao i namjera. Ono {to jestvoreno bilo je skup glasova.Bi}a su odzvanjala zahvalno{}u,Boànstvo je zahtijevalo da budeopjevano.Izabra Davida, kao najve}egkralja Izraela, jer bija{e najboljipjesnik. David se oduìpoplavom psalmi.Glasovi su ìvot zatvoren unutartijela. Oni su ~ista snaga, saètau materiji.Einstein je izmislio ~uvenu for-mulu kako bi opisao energijuzbijenu u masi, ~ak i inertnoj.Prona{ao ju je gluh, bez razumi-jevanja za njezin pjev. Ali mater-ija pjeva. Danas teleskopi, vi{eno {to promatraju, biljeèzvukove {to putuju svemirom.Danas priznajemo glas sirovini,~iji smo izraz mi ìvu}i, biljke,svijet minerala.Mi smo zvukovi, saèti naanti~kom hebrejskom jeziku ujednu jedinu rije~: "Kolot"(glasovi).

Dobrovoljni prilozi

Talmudska izreka"Nagrada za dobro djelo jedobro djelo, a naplata zagrijeh je grijeh."


Posmrtno ven~anje, koje }e usleditinakon pikarskih avantura glavnogjunaka, zavr{i}e pri~u, zasnovanu nakabalisti~koj ideji o snu kao jednomod mogu}ih svetova. Junak lutaIsto~nom Evropom do Zemuna, tra-gaju}i za mrtvom de-vojkom kojomèli da se oèni, u bajkovitoj atmos-feri koja stvarno i nestvarno stavlja uistu ravan. Filip David, odli~no poz-navaju}i kabalisti~ko u~enje, te jevre-jsku tradiciju i istoriju, uverljivopripoveda o putu svoga junaka, i toprozirnim, kristalno jasnim jezikomkoji je sasvim o~i{}en i pedantan.

Roman o umiranjuNakon {to je na kraju prvog romananajavio velike nesre}e koje }e zadesitisvet, Filip David zapo~inje svoj drugiroman - drugi deo »Sna o ljubavi ismrti«. Ovoga puta, to je i tematski isièjno sasvim druga~ija pri~a oautisti~nom de~aku Eriku Vajsu, kojise ra|a u banatskom gradi}u 1933.godine i koji pod naletom nacizmatokom rata zavr{ava u nema~kimmonstruoznim nau~nim istraìvanji-ma. Kao sasvim druga~iji, Erik Vajs,junak drugog romana sa naslovom»Kratak roman o umiranju«, `rtva jelekara Nemca koji ispituje {ta semoè stvoriti od dece koja su obdare-na, ali i druga~ija. Nakon toga, FilipDavid odvodi pri~u u sasvim neo~eki-vanom pravcu i ka sasvim neo~eki-vanom epilogu. Nakon niza peripeti-ja, ispripovedanih iz vi{e razli~itihperspektiva i kroz usta mnogopripoveda~a, Erik Vajs }e se na}i na»Brodu lu|aka« 1993. godine, ~ime }episac zavr{iti onu svoju ideju o fan-tastici koja }e dota}i stvarnost.Zapravo, najve}i domet Davidoveknjige, kojoj bismo ina~e moglizameriti jedino na suvi{e brzomprelasku preko pojedinih odli~nihepizoda, koje su naprosto traìlene{to vi{e prostora, pogotovo u dru-gom delu, bi}e ta neprekidna igraizme|u stvarnog i nestvarnog,izme|u sna i jave, izme|u ìvog imrtvog, izme|u fantastike i stvarnos-ti. Stvarnosti koja nikada nije takostra{na, kao kada ~italac na krajuromana shvati da jedina njegovauteha - »radilo se o fantastici« --zapravo i nije bila nikakva uteha.Fantasti~no je bilo stvarno, a stvarnoje bilo stra{no.Mi}a Vuji~i} (Politika, 15.12.2007)

Uz mogu}i zaklju~ak da bi napo~etku tre}eg milenijuma,dakle, trebalo prona}i noviknjièvni izraz, pomenutavest bi ponekoga asocirala i

na onu staru, ali zanimljivu, sasvimje mogu}e i izmi{ljenu, anegdotu.Sada ve} davnih godina, na jednomkongresu pisaca, Eli Finci saop{tavakako se danas ne moè pisati onakokako se pisalo pre toliko i toliko godi-na, jer voz do Zagreba ne putuje ono-liko dugo koliko je nekada putovao,ve} stiè mnogo brè. »Da«, odgovaramu Ivo Andri}, »ali èna bebu ustomaku jo{ uvek nosi devet meseci«.Filip David dalje obja{njava kako jeodabrao da u novom romanu prekofantastike stigne do savremenosti itim postupkom, mogu}e, razre{avaovu Ivo-Eli dilemu.

Tema bira piscaFilip David u »Snu o ljubavi i smrti«nenametljivo spaja dva romana,»Kratak roman o ljubavi« i »Kratakroman o mr`nji«, iako su oni temats-ki sasvim razli~iti. No, njegov perfek-

tan stil i neverovatan pripoveda~kidar, koga smo se za svih ovihdvanaest godina proznog ~ekanjazaista zaèleli, u novom romanudostiù vrhunce i Davidovo delo izd-vajaju i svrstavaju u sam vrh ovogo-di{nje, ili pre, vi{egodi{nje doma}eknjièvne produkcije. Pre svega zato{to Filip David novi roman pi{e lako,brzo, te~no, vidljivo i mnogostruko,jeste ba{ sa onim atributima podrukom koje je Italo Kalvino smatraoneophodnim za pisanje dobre knjigeu tom novom dobu. Negde u svojimdnevni~kim bele{kama, Filip Davidje naveo ove Kalvinove re~i,razmi{ljaju}i o jednom drugom piscu.Ve} nakon nekoliko prvih re~enicaromana »San o ljubavi i smrti«,svakom }e ~itaocu biti jasno vidljivata Davidova laka spisateljska ruka,jednostavno pripovedanje i brzonapredovanje kroz pri~u, koja jevi{eslojna i vi{e nego mnogostruka.Nad svakim od njegovih poglavlja,koja su ispisana potezom majstorakratke pri~e (dok voz juri dva putapro~itati umetnutu pripovetku»Prepisiva~ Tore«!), ~italac }e se, uko-liko to èli, mo}i zaustaviti i nad

svakom od glava zamisliti, te povu}ione paralele i razbiti onu metaforikukoja mu se nepretenciozno nudi.Kada je, 1964. godine, Filip Davidobjavio svoju prvu zbirku pri~a»Bunar u tamnoj {umi«, poznatiknjièvni kriti~ar Branimir Donat jenapisao kako je o~igledno da je»mladi pisac pod uticajem oniri~keliterature i hebrejske misti~ne tradi-cije«. Ne odbacuju}i Donatov sud,Filip David je, tek mnogo leta kasni-je, napomenuo da tada »gotovo ni{tanije znao o Kabali i bliskimmisti~nim doktrinama«, ali da ga jezapaànje uglednog kriti~ara zain-teresovalo za tu vrstu spisa. Dakle,tek nakon {to je knjigu napisao. Toide u prilog onoj istoj staroj tezi dapisac ne bira pri~u, ve} da tema prvobira pisca. »Tako je kabalisti~ka liter-atura«, rekao je Filip David, »zah-valjuju}i knjièvnom kriti~aru,prona{la mene«. Upravo nju - kojompisac sada i bukvalno vlada - sre}emou »Snu o ljubavi i smrti«, pogotovo uprvom romanu koji otvara knjigu.U »Kratkom romanu o ljubavi«, FilipDavid nam opisuje potragu Jakova zaRokele, ènom koja ga je op~inila.

Preneseno iz Biltena Saveza jevrejskih op{tina Srbije

Fantasti~no je stvarno, a stvarno je stra{no

Povodom izlaska iz {tampe novog romana »San o ljubavi i smrti«, autor Filip David je,izme|u ostalog, izjavio i da se danas ne moè pisati onako kako se pisalo sedamde-

setih, kada je on po~injao, kao ni onako kako se pisalo pre raspada Jugoslavije.

Prenosimo Karikature

\or| Alkalaj


RafoMontiljoûdni suljudskiìvoti. Doktraju, mis-limo da }etako vje~nobiti, pa i nerazmi{ljamo {ta nam i koliko ne{toili neko zna~i. To samozadovoljstvoìvljenjem i nada da }e ìvot bitivje~an, i trajati makar do stodvade-sete, ~esto nam biva iznenada i neu-godno prekinuto naglim odlaskom.To se desilo sa vije{}u da je uIzraelu, nakon kratke bolesti umroRafo Montiljo. ôvjek koji se smije,kako su ga zvali {kolski drugovi, jerje bilo gotovo nemogu}e vidjeti nje-govo lice, a da na njemu nemavelikog i toplog osmijeha.Malo koga iz na{e generacije jeodlazak iz Sarajeva, iz rodnog gradai uhodane kolote~ine mirnog poro-di~nog ìvota, tako i toliko pogodiokao Rafu, mada je bio sa suprugomMikicom i voljenom k}erkomSnjeànom. Kada smo se, nekoliko mjesecinakon odlaska, vidjeli u Izraelu,Rafo je bio pomalo izgubljen~ovjek, po prvi puta bez osmijehana licu. Me|utim, i ta kriza jepro{la. Dovoljno je re}i da je prekodeset godina radio u „Vargusu“, asvi koji su probali ìvot u Izraeluznaju {ta zna~i raditi preko desetgodina u istoj firmi.Naàlost, nakon sr~anog napada,nije se nikada potpuno oporavio, pamu invalidska penzija nije do{lakao olak{anje, nego kao teret okovrata, jer se, valjda po prvi puta uìvotu, osjetio beskorisnim.Produèni boravak u Beogradu,~este posjete Sarajevu i intenzivnodruènje sa starim dru{tvom, nisumogli da zalije~e rane koje su bilepreduboke.[ta re}i, nego da rat ne ubija samogranatama i mecima. Rat ubija pod-muklo i na druge na~ine. Rafo jeoti{ao zauvijek, tamo gdje moè umiru da sa~eka sve one koje voli,sve one koji ga vole, a jo{ su na

ovom svijetu.Svojim odlaskom je ostavio velikuprazninu u ìvotima mnogih odnas. Nema vi{e njegovog osmijehana Skypeu, nemo {ala i za~ikavanjakada se otvori email. Naravno, tugai praznina koju je ostavio u srcimasupruge Mikice i k}erke Estez –Snjeàne je najve}a, ali jednostavno– svima nam nedostaje. I na kraju, nega se pamti, RafoMontiljo je bio dobar i po{ten~ovjek.Zihrono livraha!

Dragi na{Gabi,Pripala mi jeveoma tu`nadu`nost da seu ovom bol-nom ~asuoprostim odtebe,u ime tvoje porodice, predivnesupruge Sanje, djece Sanjice, Sa{e i Ivane, u ime svih tvojih prijatelja ipoznanika koji te svojim pris-ustvom danas ispra}aju na tvojposljednji po~inak.Tvoj prerani odlazak je za tvojuporodicu i sve nas neizmjerna tugai veliki gubitak,kada se suo~imo sa tu`nom ~injeni-com da ne}es vi{e biti sa nama.Tvoj optimizam, toplina, smijeh,{ale, muzika i dobronamjerne rije~i,svima }e nam nedostajati. Volio sidruènja sa rajom i godinama si nassve okupljao, govore}i da nas toodràva i da se u ìvotu samo takvaveselja pamte. Godinama rade}i razne poslove,uvijek si govorio: "Nije va`no {taradi{, nego kako radi{". Dokazao sito svojim primjerom, posljednjihgodina, bave}i se izuzetno odgovornim i humanim poslom,brinu}i se za stare i iznemogle ljudesa velikom pa`njom i ljubavi. Samo posebni i izuzetni ljudi kao{to si ti, posjeduju èlju, snagu idovoljno ljubavi da se brinu zadruge. Koliko si se samo radovao unucimai sanjao kako }e{ uskoro biti blizu

njih i uìvati u njihovom odrastan-ju i napredovanju. Naàlost, neu-mitna bolest te je zauvjek odvojilaod porodice, prijatelja, lijepih èljai planova. Beskrajno smo tu`ni {tosi ovako prerano oti{ao od svih nas.Svi smo te mnogo voljeli i uvijek}emo te se sje}ati i spominjati te.Na kraju, sa dubokim po{tovanjemi ljubavi, ne{to li~no: "Bila mi jevelika ~ast{to sam vi{e od pola vijeka imaotakvog iskrenog i ~estitog prijatelja.Hvala ti Gabi. Ispra}amo te posljed-nji put sa suzama u o~ima idubokom tugom u na{im srcima.Neka ti je slava, an|elu Gabriel.Po~ivaj u miru i neka ti je lakazemlja! AMEN.

Izidor Jakob Romano Na{ Izidor je bio gabaj Op{tine.Ro|en je u Vi{egradu, u patrijarhal-noj sredini koja je utjecala na njegovrazvoj i ìvot. Otac Jakob je bio mesari koàr, a majka Sara Romano je svuljubav i brigu posvetila vaspitanjusvoje djece. Roditelji su nastojali daim djeca postanu korisni ~lanovidru{tva i u tome su potpuno uspjeli.Izidor je bio veoma ponosan na svogdjeda, rav Hajima Romana, koji jebio poznat kao znalac jevrejske naukei tradicije.Izidor, ili kako ga zovemo »Ro|o«,izu~io je obu}arski zanat. Za vrijemerata, kad su Italijani okupiraliVi{egrad, ostao je u njemu do 1943., a~im su Nijemci zauzeli grad, Izidor jeoti{ao u partizane i ostao u vojsci do1946. Demobilisan je u ~inukapetana, a zatim se zaposlio kod»Inter{peda« kao carinski slu`benik itu je radio do svog penzionisanja,1966. godine.Svoju funkciju predsjednika Vjerskesekcije savjesno je obavljao.Organizovao je slu`be u Hramu zavrijeme praznika i [abata, kad sepojavljivao u sve~anom, crnom odi-jelu. Svoju vedrinu i dobroraspoloènje nastojao je da prenese ina sve prisutne. Molitve je nau~io odsvog djeda i znao ih je napamet.Prijatnim glasom, pratio je kantora umolitvama koje se pjevaju..Ro|o je obilazio bolesnike i nastojaoda ih ohrabri za vrijeme bolesti iunese nadu da }e brzo ozdraviti.

Zanimljivosti In memoriam

Stru~no putovanje u "Obe}anu zemlju"U okviru studiranja na Jevrejskom univerzitetu u[tokholmu predviđen je odlazak na 20 dana uIzrael radi upoznavanja na licu mjesta sa jevre-jskom kulturom i tradicijom, religijom i znameni-tostima. Evo Tine, da je ne zaboravimo, u obi-lasku pustinjskih ljepota.

Snijeg jeobradovao AdijaDaleko od Bosne, uIzraelu i Jerusalemu,ove godine zabijelio sesnijeg. Za svu djecu toje bio veliki doga|aj.Svoje uzbu|enje nijekrio ni Adi (Bobinunuk), koji nam jeposlao sliku.

Razglednica iz Jerusalima

Igor i Tina

Unuka Pravednika - Jevrejski student

Geni su ipak geniSanja Dardagan je ro|enau Sarajevu, 4.avgusta,1982. godine. Zavr{ila jeAdvertising Design na pri-vatnom fakultetu uDetroitu, College forCreative Studies.Obzirom da je College biovrlo skup (27000 dolaragodi{nje), obratila se zafinansisku pomo}, izme|uostalih, i Michigan JewishFederation.Nakon op{irne aplikacije,intervjua i na osnovuzasluga dede Adama Till-a, dobitnika Medaljepravednika (RighteousGentile), dobila je statusJevrejskog studenta (Prvi i

jedini slu~aj u zadnjih sto godina istorije Amerike.Finansijsku pomo}, u vidu od 3000 dolara beskamatnogkredita, dodijelila joj je JELS organizacija za pomo}jevrejskim studentima.Jo{ kao student, Sanja je svojim radom “Label MeHuman” pobijedila u Kampanji za Detroit Civil RightsAgency “Focus-HOPE” i njen billboard je postavljen naWoodward Avenue, u centru Detroita, da prezentira lje-potu i ponos svakog ~ovjeka, bez obzira na njegovo pori-jeklo.Dakle, geni su ipak geni. Sanja ìvi u Detroitu, zaposle-na je u Internacionalnoj agenciji "Leo Burnett", gdje radikao Art Direktor i sanja da se vrati u Sarajevo.

Vijest iz Amerike

Sanja Dardagan

Talmudskaizreka"Neka ~ovjek svimsvojim znanjem nas-toji, da u svom poslu~asno dela, jer ko~asno dela, taj ujed-no ispunjava svezapovijedi Bo`je."

Exp. Zajednica jevrejskih op{tinaBosne i Hercegovine71000 Sarajevo Hamdije Kre{evljakovi}a 59

Sa malim zaka{njenjem, ~estitamo Kosanovi}Borisu i Dalit na njihovom preslatkom sin~i}uNoamu.

U na{oj porodici Ovadija rodila se nova beba, po imenuGaia (prezime Mosca). Ponosni majka Perla Ovadija-Mosca, otac Antonio Mosca,sestra Mila i djed i baka Mladen i Biljana Ovadija.

Talmudska izreka "Ja sam Bo`ji stvor i moj bli`nji je Bo`ji stvor. Ja radim u gradu, a on u polju. Jasam rano kod svog rada, a on kod svog, on se ne hvali svojim radom, ni ja mojim. Mo`da je moj rad ve}i odnjegovog, ali znamo: ve}i ili manji, to je svejedno, samo ako je srce upravljeno na ispunjavanje du`nosti."

Documents

Samokovlija Jakob Finci, Predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i … · 2018. 11. 27. · obilje`ava na razli~ite na~ine. Isak Samokovlija (Gora`de, 1889 - Sarajevo, 1955) Dani Isaka