Rim - Obvezno

  • View
    53

  • Download
    7

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Rimsko pravo

Text of Rim - Obvezno

1. UVOD O PRAVNIM POSLOVIMA

1.1. PRAVNE INJENICE STJECANJE I GUBITAK PRAVA

injenice koje uzrokuju promjene u pravnoj sferi nekog pravnog subjekta mogu biti razliite tako je primjerice bacanje kamena obina injenica, no ako je njime nanesena teta ono postaje pravna injenica

pravna injenica injenica uz koju je vezan pravni uinak, odnosno postanak/prestanak/promjena pravnih odnosa

one se dijele na:

1) pravne dogaaje prirodni dogaaji uz koje su vezani pravni uinci (npr. porod, smrt, pojava otoka, protek vremena)

2) pravna djelanja ljudska djelanja, manifestacije ljudske volje uz pravne uinke, dalje se dijele na:

pravne poslove izjave volje kojima se postie neki pravni uinak (npr. ugovori, oporuka, tradicija)

delikte protupravna djelanja uz koja pravni poredak vee kaznu ili obvezu na naknadu tete

pravne injenice dovode do pravnih uinaka do postanka/stjecanja, prestanka/gubitka ili promjene prava

stjecanje prava ako se neko pravo spoji s nekim subjektom

gubitak prava ako se ono odvoji od dosadanjeg subjekta; gubitku odgovara stjecanje prava po drugoj osobi (npr. kod prenoenja vlasnitva tradicijom), no netko moe izgubiti pravo, a da ga nitko trei ne stekne (derelikcija, propast)

promjena prava ne mijenjaju se subjekti ni osnova postanka prava, nego se preinauje njegov sadraj (npr. ako dunik svojom krivnjom onemogui ispunjenje obveze, pravo na primarnu inidbu obveze postaje pravo na naknadu tete u novcu, no obveza ostaje u bivstvu ista, a eventualna osiguranja vrijede i za sekundarni zahtjev)

stjecanje prava moe biti dvojako derivativno ili originarno:

DERIVATIVNO STJECANJE

izvedeno stjecanje, predlei ako se neko pravo stjee od dosadanjeg subjekta prava stjecalac temelji svoje stjecanje prava na pravu dosadanjeg ovlatenika, izvodi svoje pravo iz prava dosadanjeg vlasnika (npr. kod tradicije)

tko stjee derivativno, dobiva pravo sa svim eventualnim ogranienjima koja su postojala

nitko ne moe prenijeti na drugog vie prava nego to ima (nemo plus iuris ad alium transferre potest, quam ipse habet)

derivativno stjecanje moe biti:

1) translativno

stjecanje prijenosom dosadanjeg prava od jednog subjekta (auctor, prethodnik) na novi subjekt (successor, pravni sljednik) u punom dosadanjem sadraju, npr. prijenos vlasnitva tradicijom iz ruku dosadanjeg vlasnika

derivativno translativno stjecanje naziva se pravnim nasljedovanjem ili sukcesijom, pri emu Justinijan razlikuje:

singularnu sukcesiju novi subjekt stjee od prethodnika pojedinano pravo (npr. vlasnitvo neke zemlje)

univerzalnu sukcesiju jednim aktom stjee se skup imovinskih odnosa kao cjelina (npr. nasljedstvo)

2) konstitutivno

subjekt prava ne prenosi itavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva novo pravo ueg sadraja za stenika

npr. vlasnik zemlje ustupa susjedu slunost puta ili vjerovniku zalono pravo

ORIGINARNO STJECANJE

neposredno stjecanje, predlei ako stenik ne temelji i ne izvodi svoje pravo iz prava prethodnika

on stjee pravo bez obzira na nekog prethodnika (npr. kod okupacije res nullius ili kod uzukapije)

1.2. PRAVNI POSLOVI I OBLICI PRAVNIH POSLOVA pravni posao oitovanje privatne volje s kojim pravni poredak spaja odreene pravne uinke koje stranke ba namjeravaju postii; spada u pravna djelanja, no razlikuje se od delikta jer je pravni posao uvijek oitovanje volje

delikt je takoer manifestacija privatne volje s kojom pravni poredak spaja uinke, ali poinitelj delikta u pravilu ne eli te posljedice, a ako ih i eli, one nastupaju nezavisno od njihove volje

pravni posao obuhvaa irok krug razliitih pravnih akata:

obiteljskog (sklapanje braka, posinjenje), stvarnog (okupacija, tradicija), nasljednog prava (sastavljanje oporuke)

obveznog prava (obvezni ugovori najvaniji pravni poslovi)

rimski pravnici nisu poznavali opi pojam pravnog posla, nego samo pojedine tipove nisu imali ni tehniki naziv za pravni posao u uem smislu (negotium oznaava svako djelanje, a agere/actio postaje naziv procesualnog djelanja, tube)

ipak, pojam pravnog posla nije bio potpuno nepoznat rimskim pravnicima oni su izgradili nauku o pojedinim tipovima pravnih poslova (npr. o stipulaciji), a bavili su se i uim kategorijama imovinskopravnih poslova (contractus, pactum, )

opu nauku o pravnim poslovima izgradila je tek pandektna znanost na temelju rimskog prava

pravni poslovi mogu se podijeliti na slijedee skupine:

JEDNOSTRANI I DVOSTRANI (NEGOTIA UNILATERALIA/BILATERALIA) jednostrani pravni poslovi nastaju oitovanjem volje jedne stranke (npr. oporuka, okupacija, derelikcija, manumisija)

dvostrani nastaju suglasnim oitovanjem volje dviju stranaka ugovori (npr. kad jedna neto obea, a druga to prihvaa)

vana skupina ugovora su obvezni (obligatorni) njima se osnivaju obveze; takoer se dijele na jednostrane/dvostrane

ovdje je osnova diobe drukija jer su svi ugovori dvostrani pravni poslovi:

jednostrani obvezni ugovori na ispunjenje je obvezna samo jedna stranka; jedna stranka je dunik, a druga je samo vjerovnik (npr. stipulacija, zajam)

dvostrani obvezni ugovori obje stranke su obvezane na ispunjenje/inidbu; dijele se na:

potpuno dvostrano obvezne, sinalagmatike (contractus bilaterales aequales) svaka stranka je nuno od poetka i dunik i vjerovnik (npr. kupoprodaja, najam, societas)

nepotpuno dvostrano obvezne (contractus bilaterales inaequales) jedna stranka je nuno od poetka obvezana na ispunjenje inidbe, no eventualno i druga stranka (vjerovnik) moe postati obvezana na neku protuinidbu, ali to en mora u svakom konkretnom sluaju biti (npr. depositum, mandatum)

MEU IVIMA I ZA SLUAJ SMRTI (NEGOTIA INTER VIVOS/MORTIS CAUSA) kod pravnih poslova za sluaj smrti, uinak posla zavisi od smrti stranke koja poduzima pravni posao

takvi poslovi imaju uinak tek poslije smrti ove stranke (npr. oporuka, legat, donatio mortis causa)

NAPLATNI I BESPLATNI (NEGOTIA ONEROSA/LUCRATIVA) razlikuju se po tome da li se za inidbu na koju je upravljen pravni posao ima dati protuinidba koja je ekvivalentna primljenoj koristi (npr. kupoprodajni, najamni ugovor), ili ne postoji takva obveza (npr. darovanje)

KAUZALNI I APSTRAKTNI

razlikuju se po tome da li je pravni razlog, praktina svrha koja se eli postii (causa), vidljiva ili ne iz pravnog posla

ako causa nije sadran u samom pravnom poslu, govori se o apstraktnim poslovima; primjeri kod obveznih ugovora:

kupoprodaja, najam, zajam su kauzalni obvezni ugovori vidljiv je sadraj i svrha ugovora

stipulacija je apstraktni pravni posao ovdje causa nije vidljiva; obveznik obeava neto platiti, dati, uiniti, ne navodei razlog zato to ini

FORMALNI I NEFORMALNI

razlikuju se prema tome da li je za njihov postanak propisana odreena forma

OBLICI PRAVNIH POSLOVA bitni element pravnog posla je oitovanje volje dok nije oitovana prema vani, unutarnja volja nema znaaja za pravo

na temelju oitovanja volje, pravni poslovi dijele se na:

formalne pravni poredak za oitovanje volje kod ovakvih poslova propisuje odreeni oblik

neformalne pravni poredak ne propisuje odreeni oblik oitovanja volje

najstarije ius civile poznaje malobrojne pravne poslove oni su bili strogo formalistiki, a formalizam se sastojao u izgovaranju formula, prisustvu svjedoka ili magistrata (najvaniji su gesta per aes et libram, in iure cessio, stipulatio)

GESTA PER AES ET LIBRAM

potjeu iz vremena dok nije bilo kovanog novca plaanje se vri vaganjem bakra pred svjedocima

uz mancipaciju kao najvaniji posao iz ove skupine, u obveznom pravu vani su:

nexum slui osnivanju obveze formalistikim davanjem zajma (isprva odvagnuem)

solutio per aes et libram slui formalistikom razrjeenju obveza, koristi se u obiteljskom (coemptio, adopcija, emancipacija) i nasljednom pravu (injenje oporuke, testamentum per aes et libram)

IN IURE CESSIO

ima oblik prividne parnice, a slui za prenoenje vlasnitva i slunosti, ustupanje nasljedstva (in iure cessio hereditatis), za oslobaanje robova (manumissio vindicta) i stjecanje oinske vlasti (kod adopcije)

STIPULATIO iskljuivo pravni posao obveznog prava to je obvezni ugovor (contractus) civilnog prava

sklapa se usmenim pitanjem budueg vjerovnika i sukladnim odgovorom budueg dunika (spondeo)

POVIJESNE PROMJENE

u starom pravu, forma se esto preuzima iz drugog posla ili se ona dugo odrava iako je nestao prvotni gospodarski sadraj

tako mancipacija poslije uvoenja kovanog novca odrava kao forma prenoenja kviritskog vlasnitva i drugih vlasti, a gubi karakter realne kupnje; za prenoenje vlasnitva i vlasti koristi se i in iure cessio (preuzeta od vlasnike parnice)

u klasino doba formalistiki poslovi postaju nedovoljni javljaju se neformalni poslovi (zajam, posudba, kupoprodaja, tradicija, najam, ) koji brojem nadvisuju stare formalne poslove

gesta per aes et libram i in iure cessio nestaju u postklasino doba; Justinijan ih izbacuje s razlikovanjem res mancipi/nec mancipi (u kasnije doba i stipulatio gubi prijanji formalistiki oblik)

Rimljani su teili usmenom obliku prvi rimski literalni kontrakt javlja se tek za republike

inae su se isprave koristile samo kao dokazno sredstvo o pravnim poslovima sklopljeni prije ili s izdavanjem isprave

tak se kasnije javlja dispozitivna isprava isprava potrebna za postanak i valjanost pravnog posla (npr. pismena oporuka)

1.1. 1.3. O OITOVANJU VOLJE I TUMAENJU PRAVNIH POSLOVA volja kao unutarnji faktor dobiva znaaj za pravo tek ako bude oitovana p